Gračanički glasnik br. 21

sadržaj21

povodomMirsad OMerčićPrilog poznavanju prikupljanja, izlaganja i očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica..................................... 6

temeRusmiR djedovićRatiš kao značajno islamsko-bogumilsko dovište-molitvište Sjeverne i Sjeveroistočne Bosne.................................................14Fuad alić, JasMin MulabdićUvođenje sistema automatske kontrole i regulacije pritiska u vodovodu “Gračanica” u cilju optimalizacije i smanjenja gubitaka.........................................................................................20avdul adrOvić, Muhidin MuJićVodozemci iz okoline Gračanice...............................................26

zavičajdaMir džaFićPrirodno kretanje stanovništva općine Gračanica u periodu od 1996.-2004. godine..............................................................34Mirsad OMerčićSahat-kula – reprezentativni kulturno-historijski spomenik grada Gračanice iz osmanskog vremena................................38OMer haMzićLikovi zavičaja: Rizah Suman - privrednik...............................44

pRošlostrusMir dJedOvić, izet spahićNovootkriveni stećci u okolini Gračanice..................................48Mina KuJOvićPripreme za izgradnju željezničke pruge i stanice u Gračanici, 1897. godine.............................................................52edin ŠaKOvićOsman-kapetanova medresa u Gračanici u periodu između dva svjetska rata..........................................................................58

UDK 930.85ISSN 1512-5556

OMer haMzićNeke karakteristike društveno-ekonomskog razvoja opštine Gračanica u periodu 1986. – 1990. godine..........................70

RiječatiF KuJundžićMost i kost, “Knjiga Mostopisca”................................................80atiF KuJundžićKonture ljudskog i spisateljskog portreta Mevludina Spahića u socijalnom karakteru underground književnog teksta............85saFeta ObhOđašŠkola, mlijeko, i majčine cipele...................................................92saidin MidO salKicJednom smo bili ljudi....................................................................95Mirza ahMedbaŠićU hiljadu devetoj stotini, a pedeset i trećoj godini… ...........97

Nove knjige....................................................................................99

listOvi gračaničKOg KalendaraOMer haMzićListovi gračaničkog kalendara od 28. 11. 2005. .do 9. 5. 2006. godine.............................................................. 112

dodataKProgramski dokumenti Zavičajne muzejske zbirke i likovne galerije u Gračanici.................................................................. 118

Glosar novih autora.................................................................. 123

contents21UDK 930.85

ISSN 1512-5556

On the OCCasiOn OFmiRsad omeRcicA contribution to the knowledge of collecting, exhibiting and preserving of cultural-historical inheritance of Gracanica’s community......................................................................................... 6

topicsRusmiR djedovicRatis as a significant Islamic-Bogomil place for praying in the North and Northeast Bosnia.......................................................14

Fuad aliC, JasMin MulabdiCIntroduction of a new system of automatic control and pressure regulation in “Gracanica” water supply in order to optimize and reduce losses.........................................................20

avdul adrOviC, Muhidin MuJiCAmphibians in the vicinity of Gracanica...................................26

hOMelanddamiR dZaFicNatural movement of the inhabitants in Gracanica’s community in the period from 1996 to 2004.........................34

miRsad omeRc1cClock tower-representative cultural-historical monument of .the town Gracanica from the Otoman period........................38

OMer haMziCHomeland personages: Rizah Suman- a businessman...........44

the pastrusMir dJedOviC, izet spahiCNewly discovered old Bosnian tombstones in the.vicinity of Gracanica....................................................................48

Mina KuJOviCPreparations for railroad track and railroad station construction in Gracanica, 1897................................................52

edin saKOviCOsman-captain religious secondary school in the period between the two world wars......................................................58

OMer haMziCSome characteristics of socio-economic development of Gracanica’s community from 1986 to 1990...........................70

the WOrdatiF KuJundziCA bridge and a bone, “ A book of a bridge writer“.............80

atiF KuJundziCContours of a human and writer’s portrait of Mevludin .Spahic in social character of underground literary text.......85

saFeta OphOdasSchool, milk and mother’s shoes.................................................92

saidin MidO salKiCOnce, we all were men..........................................................................95

Mirza ahMedbasiCIn the nineteen hundredth, but in the fifty-third year.............97

New books ....................................................................................99

pages OF graCaniCa’s CalendarOMer haMziCPages of Gracanica’s calendar from 28th November 2005. .to 1st May 2006......................................................................... 112

appendiXPlanning documents of Homeland museum collection and Art gallery in Gracanica ................................................................ 118

Glossary of new authors.......................................................... 123

povodomMirsad Omerčić Prilog poznavanju

prikupljanja, izlaganja i očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica

GRAČANIČKI GLASNIK BROJ 21, 2006.

�

Mirsad Omerčić

otkriveni su materijalni ostaci, stari preko 30.000 godina, o životu u oko-lini Gračanice još iz paleolita (stari-

jeg kamenog doba). Bogato kulturno-histo-rijsko naslijeđe potvrđuje postojanje broj-nih naselja i razvijen privredni, društve-ni i kulturni život u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Osobito su bogata arheološka nalazi-šta iz neolita (mlađeg kamenog doba), prije 4.000 - 5.000 godina. Neolitsko naselje na Korića Hanu je jedno od najreprezentativ-nijih lokaliteta te vrste u cijeloj Bosni i Her-cegovini i ima status nacionalnog spomeni-ka kulturno-historijskog naslijeđa.

Također su iz metalnog doba (eneolit: bakarno i bronzano doba i željezno doba), tj 4.000 – 2.000 godina prije današnjice brojni arheološki lokaliteti. To su: Vuknić, Bučica, Gornja Orahovica, Donja Lohinja i Pašalići. Iz Antike su lokaliteti u Gornjoj Orahovici i Džakulama.

Vrlo su brojni i materijalni ostaci o živo-

tu ljudi ovog područja u Srednjem vijeku. Iz ranoslavenskog perioda (prije oko 1.000 go-dina) su arheološka nalazišta na brdu Grič i u Lendićima. Srednjovjekovni grad Sokol i obližnji dvor bosanske kraljevske dinasti-je Kotromanića su iz 14. i 15. stoljeća. Nad-grobni spomenici stećci nalaze se na ne-koliko mjesta: Babići, Škahovica, Ćetovi-lja, Lukavica, Piskavica, Gračanica. Postoje i drugi, za sada, neistraženi lokaliteti sred-njovjekovne starosti: Miričina, Lukavica, Stjepan Polje, Džakule. Posebno je značaj-no srednjovjekovno rudarstvo u Gračanici (na brdu Hurije gdje se i danas nalaze ostaci rudnika željeza).

U prvoj polovini 16. stoljeća Gračanica sultanovim beratom dobija status kasabe (grada). Prije 1548. godine ima Časnu dža-miju, Čaršiju i trg, a 1572. godine postaje središte prostranog kadiluka sa tri nahije: Sokol, Gradačac i Srebrenik. Oko 1600. go-dine Gračanica je jedan od značajnih gra-dova Bosanskog ejaleta. Tada ima osam džamija i mesdžida, banju, razvijenu Čar-šiju sa desetinama trgovina i zanatskih rad-

Prilog.poznavanju.prikupljanja,.izlaganja i očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica(Povodom otvaranja Zavičajne muzejske zbirke i likovne galerije u Gračanici, 2. 6. 2006.)


�

nji, desetak mahala i oko 500 kuća sa 3.000 stanovnika.

Austrougarsku upravu, 1878. godine, Gračanica dočekuje kao grad srednje veli-čine, sa dvije medrese, jedanaest džamija., isto toliko mekteba, Sahat-kulom, osam ha-nova, većom čaršijom (Donjom i Gornjom), stotinjak dućana i zanatskih radnji, preko petnaest mahala i više od 3.000 stanovnika.

Gračanica se od starina odlikuje razvije-nim kulturnim, prosvjetnim i vjerskim ži-votom. Nadaleko je poznata i po trgovini i poslovnom duhu.

Od značajnijih očuvanih kulturno-hi-storijskih spomenika iz perioda osmanske uprave, u gradu treba spomenuti: Ahmed-pašinu (Bijelu ili Čaršijsku) džamiju iz kraja 16. i početka 17. stoljeća, Sahat-kulu (sim-bol Gračanice) iz istog perioda, staru bo-sansku kuću u Varoši i medresu Osman-ka-petana Gradaščevića, iz 1800. godine.

U Gračanici i njenoj okolini odigrali su se značajni historijski događaji i u novijem periodu. Oko Gračanice, Donje Orahovi-ce, Vranovića, Lukavice, Becnja vođene su velike bitke Bosanaca protiv austrougarske vojske. Takođe, i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. - 1995. godine, okolina Gračanice je bila oaza slobode i utočište za brojne prognanike iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

Kratak historijat prikupljanja kulturno-historijskog naslijeđa

Kao što se može zaključiti iz ovog krat-kog uvoda, gračanička općina obiluje arhe-ološkim lokalitetima. Radi boljeg poznava-nja tog, zaista, neprocjenjivog bogatstva, treba istaknuti da su u periodu od sredi-ne pedesetih do sredine osamdesetih godi-na 20. stoljeća na području gračaničke op-ćine vršena detaljna sondažna i sistemat-ska arheološka iskopavanja i istraživanja, a bilo je mnogo i slučajnih pronalazaka. Ov-dje su, između ostalih arheoloških stručnja-ka, istraživali i boravili Đuro Basler, Mili-

ca Kosorić, Branko Gavela i Vojislav Trbu-ković. Jedan dio prikupljenog arheološkog materijala se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, jedan dio u Muzeju istočne Bo-sne u Tuzli, a dosta vrijednih prahistorij-skih predmeta se nalazi u Zavičajnoj zbirci u Gračanici. Mnogo slučajnih pronalazaka raznih predmeta poslije Drugog svjetskog rata završilo je u brojnim osnovnim škola-ma na području gračaničke općine, a tako-đe i u privatnim zbirkama.

Govoriti o kulturnom-historijskom na-slijeđu i Zavičajnoj zbirci u Gračanici ne-moguće je bez pominjanja imena Branka Vajića (1919. - 1989.), velikog i istaknutog


�

kulturno-prosvjetnog i pedagoškog radnika i istraživača. Branko Vajić je dao snažan do-prinos istraživanju i valorizaciji arheološke, historijske i etnološke prošlosti Gračanice i okoline1. Decenijama (posebno šezdese-tih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća) neumorno je istraživao teren, pro-nalazio razne predmete i arheološke loka-litete, a zatim angažovao i podsticao odre-đene stručnjake za dalja istraživanja, te na taj način stvarao uslove za formiranje Za-vičajne zbirke. Svojim autoritetom i neo-bičnom upornošću, “isposlovao” je podrš-ku i pomoć lokalnih vlasti. Dok je bio direk-tor osnovne škole “Mitar Trifunović Učo” (1959. - 1973.), danas Druga osnovna škola, podsticao je učenike na prikupljanje raznih predmeta kulturno-historijskog naslijeđa, na opisivanje tih predmeta, crtanje, vodio je učenike na teren, a također je i pri školi osnovao manju muzejsku postavku koja je bila izložena u holu škole i sastojala se od tri vitrine (uglavnom arheološkog materija-la - prema pričanju njegovih učenika). Ras-polagao je i sa bogatom privatnom zbirkom predmeta iz neolita i eneolita (urne, fibule, brončani predmeti, zatim imao je prelijepu kolekciju raznog rimskog novca). Sve je to vrijedni Branko Vajić sakupio obilazeći ra-zne arheološke lokalitete, a takođe i otku-pom nekih vrednijih eksponata od građana. Dao je veliki, neprocjenjiv doprinos u obla-sti zaštite i valorizacije spomenika kulture i prirode na gračaničkoj općini i šire. Bio je

1 Salih Kulenović, In memoriam Branko Vajić (1919. – 1989.), Članci i građa za kulturnu isto-riju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Knjiga XVI, str. 7.

saradnik Muzeja istočne Bosne i počasni član Društva muzejskih radnika Bosne i Hercegovine.

Od istaknutih ljudi koji su imali osjećaj, prije svega, za broj-ne arheološke predmete, nađene na području gračaničke općine, treba spomenuti i Asima Džev-detbegovića predsjednika Sre-skog, a kasnije Opštinskog narod-nog odbora Gračanica. U pedese-tim godinama 20. stoljeća uspo-

stavio je saradnju sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu i Zavičajnim muzejom u Tuzli.

Muzejske izložbene aktivnosti i postojeće stanje prezentacije kulturno-historijskog naslijeđa

Muzejske izložbene aktivnosti na po-dručju općine Gračanica počinju 1971. go-dine u organizaciji Muzeja istočne Bosne Tuzla, a radi se o tematskim i pokretnim izložbama. Te godine postavljena je prva izložba Historijskog odjeljenja pod nazivom “Pripreme i ustanak naroda istočne Bosne 1941. godine” u Tvornici obuće Fortuna i Zanatskom preduzeću “Partizan” (kasnije “Fering”)2. Godine 1975. priređena je izlož-ba pod naslovom “Žena – borac i graditelj”.

Najveću aktivnost u organizaciji i po-stavljanju izložbi Muzej istočne Bosne imao je osamdesetih godina 20. stoljeća, kada je uspostavljena bogata i svestrana saradnja sa Samoupravnom interesnom zajednicom za kulturu Gračanica (općinski fond za kul-turu). Sve izložbe u tom periodu postavlja-ne su u novom Domu kulture u Gračanici. Umjetničko odjeljenje Muzeja istočne Bo-sne osmislilo je i postavilo, u aprilu 1983. godine, u okviru gračaničkih dana kultu-re, izložbu pod nazivom “Starinska arhitek-tura u djelima Đorđa Mihajlovića”3. Godi-

2 Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Knjiga IX, str. 109.

3 Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne,


�

ne 1985. postavljena je izložba Arheološkog i Etnološkog odjelje-nja pod nazivom “Na-kit u sjeveroistočnoj Bosni od praistorije do danas”. U okviru obi-lježavanja četrdeseto-godišnjice rada Muze-ja istočne Bosne, 1987. godine, postavljena je izložba slika i crteža “4 x 4”. U februaru 1988. godine pripremljena je i postavljena izlož-ba pod nazivom “Slike i skulpture”. Posljednja izložba koja je postav-ljena osamdesetih go-dina 20. stoljeća nosila je naziv “Peti Kongres – odbrana nezavisno-sti” (Slika 1.), a postav-ljena je 25. novembra 1988. godine1.

Povodom 25. maja, nekadašnjeg Dana općine Gračanica, u Bosanskom kultur-nom centru (BKC) u Gračanici, 1998. go-dine, postavljena je izložba pod nazivom “Srebro i zlatovez iz fundusa Muzeja istoč-ne Bosne”2.

U periodu agresije na Bosnu i Hercego-vinu, 1992. - 1995. godine, a i postratnom periodu, u tri navrata, došla je do izražaja izložbena aktivnost Izudina Durakovića, na temu ratne fotografije, vezane za gračanič-ke odbrambeno-oslobodilačke vojne jedini-ce, koje su djelovale u sastavu OG 2.

Dosta prikupljenog arheološkog, histo-rijskog, etnološkog i numizmatičkog ma-terijala sa područja općine Gračanica do 2005. godine nalazilo se u prostorijama Bosanskog kulturnog centra u okviru jed-nog depoa. Taj depo je bio, ustvari, poveća

Muzej istočne Bosne, Knjiga XV, str. 158.1 Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne,

Muzej istočne Bosne, Knjiga XVI, str. 126.2 Dokumentacija Historijskog odjeljenja Muzeja

istočne Bosne, Izvještaj o radu Muzeja za 1998. godinu.

zbirka, nastala sredinom osamdesetih go-dina 20. vijeka, prenošenjem raznovrsnog i bogatog kulturno-historijskog blaga, prije svega, iz Osnovne škole “Mitar Trifunović Učo” (danas: Druga osnovna škola), iz dru-gih osnovnih škola, prikupljanjem na tere-nu, a takođe i poklonima građana. Zapo-šljavanjem Aleksandre Popović, diplomira-nog arheologa, Zavičajna zbirka u Gračani-ci je 1988. godine dobila i stručnog radnika. Aleksandra Popović je radila samo dvade-setak dana i Zavičajna zbirka u Gračanici je ostala bez stručnog radnika3. Materijal koji se nalazio u depou nije bio adekvatno sre-đen i obrađen, bio je prepušten propadanju, nije bio izlagan, nije bio dostupan široj jav-nosti, nego samo pojedinim istraživačima.

U januaru i februaru 2005. godine, na inicijativu direktora Bosanskog kulturnog centra Gračanica Izudina Durakovića, ma-terijal je izvađen iz depoa, očišćen, katego-risan i predstavljen javnosti u vidu stalne postavke, otvorene u maju 2005. godine u prostorijama Bosanskog kulturnog centra u

3 Dokumentacija Personalnog odjeljenja JU Bo-sanski kulturni centar Gračanica.


10

Gračanici (Slika 2., 3., 4.). Postavljena izlož-ba imala je prvenstveno za cilj da se kultur-no-historijsko naslijeđe, koje se nalazilo u depou, sačuva i prezentira javnosti, bez uzi-manja u obzir osnovnih teorijsko-praktič-nih muzeoloških kriterija prilikom postav-ke. Osmislili su je i postavili Rusmir Dje-dović i Edin Šaković, volonterski, iz ljubavi prema kulturno-historijskom blagu svoga grada. Izložba se sastoji od šest drvenih sto-lova pokrivenih staklom, u kojima je izlo-žen arheološki (oko 150 eksponata), histo-rijski, etnološki i numizmatički materijal, jednog većeg panoa sa arheološkim i histo-rijskim tekstovima i dvanaest fotografija, raznog sadržaja.

Stalna postavka se mijenja, nadopunjava i obogaćuje.

Perspektive očuvanja i prezentacije kulturno-historijskog naslijeđa

Već nekoliko decenija u okviru ranijeg Narodnog univerziteta, odnosno novoiz-građenog Doma kulture (izgrađen 1978. i 1979.), a danas u okviru JU Bosanski kul-turni centar Gračanica postoji, ali praktič-no ne funkcioniše neka početna jezgra za uspostavljanje rada i djelovanja jedne or-ganizovane strukture na planu istraživanja, očuvanja i prezentacije kulturno-historij-skog naslijeđa općine Gračanica.

Uzimajući u obzir bogatstvo i značaj kulturno-historijskog naslijeđa općine Gra-čanica, njegovu nedovoljnu istraženost, postojeći, već prikupljeni fond materijal-nih predmeta, literature i građe, te potrebu kvalitetnije njegove zaštite i prezentacije, naročito mlađoj publici i posjetiocima Gra-čanice, pred općinskim vlastima Gračanice postavlja se kao neodložan zadatak, konač-no otvaranje Zavičajne zbirke u Gračanici, konačno regulisanje njenog pravnog statu-sa, izvora finansiranja, te pitanje stručnog obavljanja svih tih poslova.

S obzirom na materijal sa kojim raspo-laže, Zavičajna zbirka u Gračanici mogla bi

se podijeliti u nekoliko manjih tematskih zbirki:

1. Raznovrstan i bogat arheološki ma-terijal, koji je se čuva u Zavičajnoj zbirki u Gračanici omogućava stvaranje arheološke zbirke, koja bi bila sastavljena od predme-ta materijalne i duhovne kulture iz vremena paleolita, neolita, eneolita, željeznog doba, antike i srednjeg vijeka;

2. Predmeti tradicionalne narodne pri-vrede i svakodnevnog života (poljoprivred-ne alatke, namještaj, kućna radinost, odje-ća, obuća itd.), s kojima u određenoj koli-čini takođe raspolaže Zavičajna zbirka u Gračanici omogućavaju stvaranje etnološke zbirke;

3. Raznovrstan metalni novac iz osman-skog perioda, mletački novac, habsburški novac, austrougarski, zatim papirni novac iz perioda Kraljevine SHS i Kraljevine Jugo-slavije, novac Nezavisne Države Hrvatske i novac Trećeg Rajha, koji je izložen u već po-menutoj stalnoj postavci u Bosanskom kul-turnom centru u Gračanici stvara moguć-nosti za formiranje numizmatičke zbirke;

4. Brojne fotografije i dokumenti, vezani za osmanski i austrougarski period pružaju mogućnost za formiranje historijske zbirke, vezane za te periode historije;

5. Na osnovu materijala (koje je nužno prikupiti) iz posljednjih ratnih dešavanja, 1992. - 1995. godine (dokumentacija briga-da, uniforme, odlikovanja, naoružanje, itd) mogla bi se, takođe, kompletirati i zbirka rata za Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995. godine;

6. Određeni broj umjetničkih djela, prije svega likovnih i drugih djela, različitog kla-sičnog i suvremenog umjetničkog izraža-vanja, otvaraju perspektivu i za formiranje umjetničko-likovne zbirke.

7. U okviru Zavičajne zbirke nalazila bi se i Zavičajna biblioteka, koja bi se formirala od postojećih, a javnosti nedostupnih knji-ga i knjižnih fondova, kao što su: spomen bi-blioteka Dr. Mustafa Kamarić, sa više od hi-ljadu jedinica literature i izvora, par stoti-na knjiga, radova i nešto građe iz biblioteke Zavičajne zbirke koji su do sada bili nedo-


11

stupni javnosti, odabrane literature i radova iz gradske biblioteke, koji se odnose na gra-čanički zavičaj i područje Tuzlanskog kan-tona, zatim novoprikupljene literature i ra-dova o Gračanici i okolini, koji su objavljeni u zadnjih desetak godina, te novoprikuplje-nih izvora i građe o zavičaju.

Sve spomenute pojedinačne zbirke u bu-dućnosti bi se popunjavale prikupljanjem materijala i građe na terenu, poklonima i otkupom od građana.

Uz ovo, treba napomenuti da se već ne-koliko godina u prostoru takozvane treće faze Doma kulture izgradnje nalazi neisko-rišten, namjenski građen prostor za izložbe i galeriju.

Ciljevi i zadaci Zavičajne zbirke sastoja-li bi se u sljedećim aktivnostima: identifi-kacija, istraživanje i sistematizacija kultur-ne i umjetničke tradicije, objekata i pred-meta, očuvanje i zaštita kulturno-histo-

rijskog naslijeđa i njegovanje njegove kul-turno-umjetničke vrijednosti, afirmiranje i prezentacija tradicije, kulture i umjetničke vrijednosti, vaspitanje i edukacija, osobito mladih, sa pozitivnim vrijednostima kultu-re i umjetnosti, razvijanje novih kulturnih i umjetničkih vrijednosti, osobito kod mla-dih i stavljanje ukupnog kulturnog i umjet-ničkog blaga Gračanice i okoline u funkciju ekonomskog i svakog drugog razvoja grada, općine i Bosne i Hercegovine.

Osnovne aktivnosti Zavičajne zbirke bile bi: stalno funkcionisanje ustanove pre-ma osnivaču i javnosti, stalne, povremene i tematske izložbe - arheološke, etnološke, numizmatičke, historijske i umjetničko-li-kovne zbirke, funkcionisanje redovnih i po-sebnih istraživačkih projekata i aktivnosti na afirmaciji i razvoju kulturne tradicije i umjetničkih vrijednosti, saradnja sa drugim ustanovama i pojedincima iz oblasti djelo-


12

vanja ustanove (kanton, država, inozem-stvo), izrada edukativnih, propagandnih i drugih materijala i korištenje kulturnog i umjetničkog blaga za podsticanje razvoja turizma, ugostiteljstva i drugih djelatnosti1.

Zaključak

Radi boljeg poznavanja mreže ustano-va, odnosno pravnih subjekata koji se bave muzejskom djelatnošću na području Tu-zlanskog kantona (koji čini 13 općina), pri-je svega, treba pomenuti Muzej istočne Bo-sne u Tuzli kao matičnu ustanovu muzejske djelatnosti za područje Tuzlanskog kantona i privatnu Etnološku zbirku u općini Doboj Istok, koja već funkcioniše, dosta je posje-ćena, a nalazi se pored putne komunikacije Doboj - Tuzla i otvorena je širokoj javno-sti. U općinama Gradačcu i Srebreniku po-stoje Zavičajne zbirke sa raznovrsnim fun-dusom muzejskog materijala, koje nemaju izvore finansiranja, osnivača niti stručne uposlenike.

Što se tiče općine Gračanica, ona obiluje brojnim i sadržajnim kulturno-historijskim naslijeđem. Prikupljanje muzejskog materi-jala na području općine Gračanica traje oko pedeset godina. Zavičajna zbirka u Grača-nici postoji oko dvadeset godina. U maju 2005. godine postavljena je prvi puta stalna postavka koja se sastoji od raznog arheološ-kog, historijskog, etnološkog i numizmatič-kog materijala. Na taj način jedan dio boga-

1 Rusmir Djedović, Projekat stavljanja u funkciju i pristupa javnosti Zavičajne (muzejsko-galerijske) zbirke u “BKC”-u Gračanica, 2005.

tog kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica je predstavljen javnosti.

Zavičajna zbirka u Gračanici raspolaže sa značajnim muzejskim materijalom, pro-storom za izlaganje, depoima, a nedosta-tak je u tome što nema konačno regulisan pravni status, osnivača, izvore finansiranja i stručni kadar.

Pitanje otvaranja Zavičajne zbirke i regu-lisanja njenog statusa je trenutno aktuelna problematika u kulturnim krugovima op-ćine Gračanica. Na sjednici Općinskog vi-jeća Gračanice, koja je održana u septem-bru 2005. godine, u jednoj tački, u kojoj se raspravljalo o stanju kulture na Općini, po-krenuto je i pitanje sveukupne problematike vezane za otvaranje i rad Zavičajne zbirke u Gračanici. U decembru 2005. godine, prili-kom usvajanja Nacrta budžeta općine Gra-čanica za 2006. godinu, načelno su predvi-đena i sredstva za rad Zavičajne zbirke.

U perspektivi razvoja, Zavičajna zbir-ka bi mogla prerasti u Zavičajni muzej jer dobro je poznato da u Bosni i Hercegovi-ni i pojedine ekonomski slabije općine od Gračanice (Visoko, Livno, Trebinje, Bosan-ski Novi) imaju svoje muzeje. Konačnim rješavanjem statusa te, prijeko potrebne, ustanove, sa svim njenim kulturno-historij-skim bogatstvom značilo bi veliki događaj u kulturnom, odgojno-obrazovnom, turi-stičkom, marketinškom i ekonomskom ži-votu grada Gračanice, pa i šire. U suprot-nom postoji opasnost gubljenja kulturnog identiteta i specifičnosti, po kojima se gra-čanička općina razlikuje od ostalih lokalnih zajednica.

temeRusmir Djedović Ratiš kao značajno

islamsko-bogumilsko dovište-molitvište Sjeverne i Sjeveroistočne Bosne

Fuad Alić, Jasmin Mulabdić

Uvođenje sistema automatske kontrole i regulacije pritiska u vodovodu “Gračanica” u cilju optimalizacije i smanjenja gubitaka

Avdul Adrović, Muhidin Mujić,

Vodozemci iz okoline Gračanice


14

Rusmir Djedović

Ratiš je manja i niža planina koja se nalazi u području gdje se dodiruju sje-verna i sjeveroistočna Bosna. U geo-

grafskom pogledu Ratiš je jedan planinsko-brdski greben, koji se pruža u pravcu zapad-istok, a u istočnom dijelu se povija ka jugoi-stoku. Dugačak je oko 15 km, širok prosječ-no 2-3 km, a visok između 400 i 596 m. Gre-ben planine Ratiš je razvođe između doline rijeke Spreče, ka jugu i jugozapadu i doli-ne rijeke Velika Tinja, ka sjeveru i sjeveroi-stoku. Na zapadnom dijelu grebena je veće brdo Hotijelj ili Hotilj (518 m), iznad Donje Orahovice, središnji dio je najviši, sa preko 500 m i najvišim vrhovima Ratiš ili Dovište (596 m) i Mušino brdo (575 m), a ka jugoi-stoku je nešto niži dio i završava uzvišenji-ma Vis (464 m), iznad sela Tinja i Mramor-skim brdom (407 m).

Ovaj greben ka jugu i jugozapadu pada prvo strmim odsjekom, a zatim postepeno dugačkim brdskim kosama u dolinu Spre-če. Zapadnu granicu mu čini dolina Oraho-vičke (Rašljevske) rijeke. Na sjever i sjeve-roistok pada strmim odsjekom i kraćim ko-sama u dolinu Velike Tinje i njene pritoke

koja protiče kroz selo Seonu. Greben planine Ratiš se za susjedna viša

područja veže sa dva blaga prevoja. Ka sje-verozapadu, preko nižeg područja izme-đu Gornje Orahovice i Gornjih Moranjaka (330 - 350 m) prema području Bukve (500 m), sjeveroistočno od Gračanice i dalje, ka planini Trebavi. Na krajnjem jugoistoč-nom dijelu greben se niskim prevojem Pre-vila (350 - 370 m), preko brdskog područ-ja Obodnice, veže za glavni greben planine Majevice. Ratiš se i u sjeveroistočnom dije-lu u području Orlove klisure, na rijeci Tinji, približava padinama Majevice.

Na Ratišu se nalaze brojni izvori, od ko-jih spominjemo samo neke: Omilina voda, Babina voda, Rakovac, Krijesovac, Grozni-čava voda, Bijela voda, Pirina voda, Osmi-no korito, Babića korito, Memiševa voda, Stublić.

Pored toga što je razvođe dva velika sliva, rijeke Spreče na jugu i Tinje i Save na sjeve-ru, Ratiš je od davnina i granica historijsko-geografskih cjelina. U srednjem vijeku pla-nina Ratiš je na tromeđi župa Jasenica (na sjeveroistoku), Smoluća (jugu) i Sokol (sje-verozapadu). Ove župe pripadale su velikim oblastima Usora i Soli, u okviru srednjovje-kovne Bosanske države. Kroz cijeli osman-

Ratiš kao značajno islamsko-bogumilsko dovište-molitvište Sjeverne i Sjeveroistočne Bosne


15

ski period, Ratiš je ostao i dalje na trome-đi nahija Sokol, Jasenica i Smoluća, a koje su pripadale kadilucima Gračanica i Tuzla. Tokom austrougarske uprave i između dva svjetska rata područje Ratiša je između ko-tareva, a kasnije srezova Gračanica i Tuzla. Od pedesetih godina 20. stoljeća, pa sve do danas ponovo je na tromeđi tri susjed-ne općine: Gračanica, Srebrenik i Lukavac. Ove tri općine se od 1995. godine nalaze u okviru Tuzlanskog kantona, Federacije Bo-sne i Hercegovine.

Sa zapadne strane Ratiša nalaze se nase-lja općine Gračanica (Rašljeva, Donja Ora-hovica i Miričina), sa sjeveroistočne strane naselja općine Srebrenik (Seona, Cage i Ti-nja), a sa jugozapadne strane naselja općine Lukavac (Berkovica, Gnojnica, Kruševica, Dobošnica, Gornja Smoluća ili kako se na

starim kartama naziva - Murat Agić i Gor-nji Lukavac).

Preciznije rečeno, najviši vrh planine Ra-tiš, koji narod najčešće naziva Dovište, po drevnoj tradiciji održavanja dovi na njemu, nalazi se na tromeđi starih srednjovjekov-nih naselja Mirične (sa Rašljevom), Gnojni-ce (sa Berkovicom) i Seone (sa Cagama).

Danas je najlakši pristup vrhu Dovište iz pravca Dobošnice i sa magistralnog puta Tuzla-Lukavac-Gračanica-Doboj. Sa nave-denog magistralnog puta se u Dobošnici odvaja lokalni asfaltni put prema Ratišu, u dužini od oko 8 km. Poslije Kruševice put je makadamski i penje se na greben Ratiša u predjelu Sjedaljke (oko 515 m), kojim se proteže nekoliko kilometara, sve do lokali-teta Dovište (596 m).


1�

Tradicija kultnog mjesta

Na lokalitetu Dovište kao najvišem vrhu planine Ratiš nailazimo na primjer spajanja, odnosno sinkretizma dva vrlo česta kulta i običaja, a to su kult vrhova i molitve za kišu. Oni potiču još od predslavenskih vremena, prenose se preko slavenskih paganskih obi-čaja, bogumilskih vjerovanja, sve do običaja i vjerovanja u islamu. Riječ je, dakle, o kon-tinuitetu jednog kultnog mjesta koji može-mo pratiti kroz razne kulturno-civilizacij-ske periode, od najstarijih, pa sve do najno-vijeg vremena.

Kult vrhova jedan je od najčešćih u mno-gim drevnim kulturama i vjerovanjima. Tu su često povezani kultovi sunca, gromova i kiše. Ovi kultovi, a naročito kult vrhova po-svećenih bogu sunca, imaju svoju genezu i u našim krajevima. Takvi kultovi su postoja-li u raznim oblicima još u ranom srednjem vijeku, prije primanja kršćanstva od stra-ne Slavena. Njihovi sljedbenici poštovali su boga sunca i posjećivali istaknute planinske vrhove, posvećene tom kultu. Na to upuću-ju brojni nazivi planina ili brda sa osnovom treb ili trijebiti, što u staroslavenskom zna-či čistiti. Takve su planine Trebava, Trebe-vić, brdo Trebče kod Tešnja... I planina Ko-njuh je dobila ime po drevnom kultu vrhova (i njen vrh zove se Dovište). Staroslavenski bog sunca ili Svetovid u kršćanstvu se za-mjenjuje svetim Vidom ili svetim Ilijom, pa odatle brojni vrhovi sa njihovim imenima (npr. brdo Ilinčica kod Tuzle, selo Vida na sjevernim obroncima Trebave).

Za kult vrhova i boga sunca vezane su i razne ritualne igre. Od toga potiče i topo-nim Igrište na brdu Hotijelj, koji je sastavni dio planine Ratiš kao i toponim Igralište na Trebavi. Staroslavenski bog groma Perun i vjerovanje u njega ostavilo je traga u nazivu izvora na planini Ozren, koji se zove Perun. Mnogi planinski vrhovi i brda u svom kori-jenu imaju naziv zvijezda, što je, kao što se zna, narodni izraz za sunce (brdo Zvijezda iznad Malešića, zemljište Podzvizd na pa-dinama Monja, lokalitet Zvijezda u Slad-noj, na kojem se nalazi kultno mjesto Rahin

mezar...). Iznad sela Priluk postoji brdo po imenu Sunčevo brdo. Na vrhovima planina i brda u stara vremena priređivali su se tra-dicionalni narodni teferiči, što u ovom kra-ju potvrđuje i toponim Teferičište na brdu Hotijelj.

Bogumili kao pripadnici bosanske cr-kve u svojoj tradiciji naslijedili su poštiva-nje vrhova, sunca i molitvi za kišu. Oni su na mnogim vrhovima u ovom dijelu Bo-sne održavali svoje molitve i vjerske obre-de. Prelaskom na islam, na tim mjestima održava ju se molitve po islamskom obre-du, tj. dove. Takva mjesta i danas prepozna-jemo pod nazivom dovišta. Jako su brojna u dolinama rijeka Spreče i Velike Tinje, kao i na obroncima planina Majevica, Trebava i Ratiš.

Dovišta su mjesta gdje Bošnjaci musli-mani od najstarijih vremena obavljaju moli-tve-dove, najčešće za kišu. Dove se obavlja-ju uglavnom utorkom, iza Jurijeva (6. maj, po novom kalendaru), do Aliđuna (2. au-gust, po novom kalendaru), ali ponekad i ponedjeljkom. Obično se priređuju na ista-knutim vrhovima, ali ima ih koje se obavlja-ju i pored rijeka, pa čak i na nekropolama sa stećcima.

U okolini Ratiša dove su se, koliko je po-znato, obavljale na više lokaliteta. Jedno do-vište nalazi se na istočnim padinama brda Hotijelj (mahala Kulići, iznad Donje Oraho-vice), svega nekoliko km od Dovišta na Ra-tišu. U blizini su i lokaliteti Igrište, Teferi-čište i Perinovac. U selu Brničani, 6 - 7 km, sjeverno od Ratiša nalazi se staro Dovište. Jedno staro Dovište je i na brdu Hurije po-red Gračanice, jedno se nalazi na brdu Ti-rilovac iznad Puračića… Brojna su dovišta po vrhovima i brdima Majevice, Trebave i doline rijeke Spreče. Poznata su i dovišta na rijeci Spreči (npr. ispod Gračanice) i ri-jeci velika Tinja (u Srebreniku, na mjestu Kiseljaci).

Za planinu Ratiš i njenu bližu okolinu vezane su i brojne starine, naročito iz sred-njeg vijeka i turskog perioda.

Grebenom te planine od davnina vodi najvažnija putna komunikacija dolinom


1�

Spreče. Radi se o starom srednjovjekovnom i kasnijem turskom karavanskom putu koji je iz grada Gračanice, pravcem zapad - istok išao sjevernim razvođem doline Spreče ka Donjoj i Gornjoj Tuzli. Na njemu je povi-še Tinje bio nekakav stari Konak. Njega je presijecao put jug - sjever, koji je polazio iz srednje Bosne i vodio preko Ozrena i gaza na Spreči kod Porječine, a zatom poljem is-pod Gnojnice, pored vode Kraljica, potoka i brda Varda (lat.: quarda-stražarnica), kroz mahalu Hanići, preko Ratiša u Seonu, zatim na Dedino brdo i selo Rapatnicu, a onda do-linom Tinje izlazio u Posavinu. Na taj stari put se na Sjedaljki priključivao put od Spre-če kroz Dobošnicu i Kruševicu.

U srednjem vijeku oko Ratiša su posto-jala brojna naselja, među kojima i nekoliko većih: Orahovica u župi Sokol, zatim Miri-čina, Gnojnica, Kruševica, Dobošnica, Gor-nja, Srednja i Donja Smoluća i Gornji Luka-vac u župi Smoluća, te Moranjci, Seona i Ti-nja u župi Jasenica. Samo u Miričini mogu se naći brojni toponimi koji podsjećaju na srednji vijek: Mirčinova strana, Marinovac, Crkvina, Djedova njiva, Mihajlovac, Uli-ce, Vignjišta (Kovačnice). U Moranjcima je brežuljak Gradina sa starim muslimanskim grebljem i voda Kraljica. U bližoj okolini Ratiša je vrlo čest i zanimljiv toponim Ka-pak. Radi se, uglavnom, o starim musliman-skim grebljima. Toponimi Kapak se nalaze u sljedećim naseljima: Seona, Gornja Miri-čina, Moranjci, Gornja Orahovica itd. Mož-da ovaj toponim podsjeća na staroslavenski vjerski termin k6p.

Nekropole sa stećcima i česti toponimi pod nazivom mramorje potvrđuju značaj-no prisustvu bogumila na ovim prostori-ma. Na to podsjeća i naziv za selo Babuno-vići, jer je poznato da je jedan od narodnih naziva za njih bio babuni. Na južnim padi-nama Ratiša između Miričine i Berkovice spominje se lokalitet sa stećcima. Nekoli-ko toponima upućuje i na moguće postoja-nje crkava pripadnika bosanske crkve - bo-gumila, pošto ima mišljenja da su oni imali neke vrste bogomolja. Pored Crkvine u Mi-ričini, odmah na zapadnim padinama Rati-

ša, postoje lokaliteti Crkvina između Mora-njaka i Falešića sjeverno od Lukavca, kao i brdo Krst u Gnojnici. Smatra se da na mo-guće priore (čelnike) samostana Bogumila podsjećaju nazivi zemljišta Priore u Sladnoj i Kugama.

Neki od prethodno navedenih toponima mogu poticati i od katoličkih bogomolja, jer je poznato da su iza 1450. godine Bogumi-li silom, pod pritiskom Ugarske, prelazili na katoličanstvo. Osim toga, u nekim doku-mentima s početka 17. stoljeća, u Miričini se spominje i jedna katolička župa, vjero-vatno sa manjom crkvom.

Dolaskom Turaka, oko 1520. godine, sta-novništvo ovog područja kao i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine masovno prelazi na islam. O tome govore i podaci iz turskih popisnih deftera iz 16. i početka 17. stoljeća. Tokom turske uprave nastaju i naj-starije džamije u okolini Ratiša. Tako, kra-jem turske uprave džamije postoje u slje-dećim selima: Orahovici (dvije), Miričini, Gnojnici, Dobošnici, Čekanićima, Donjim Moranjcima, Rapatnici i Tinji.

Prema narodnoj tradiciji, na najvišem vrhu planine Ratiš, od najstarijih vremena nalazi se jedno od najznačajnijih dovišta u sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni. Takvo jed-no predanje o predturskoj starosti održava-nja dovi na Ratišu je zabilježeno u narodnoj tradiciji stanovnika Seone. Prema naveve-denom predanju autohtono bošnjačko sta-novništvo je po primanju islama zadržalo stari običaj činenja dove na vrhu obližnjeg brda Ratiš. Po tom, nadaleko poznatom, do-vištu i taj lokalitet dobio je naziv Dovište, kako je i označen na svim austrougarskim i novijim geografskim i topografskim karta-ma, kao i katastarskim planovima.

Na Dovištu, na planini Ratiš, od davni-na, narod se u velikom broju okupljao sva-kog ponedjeljka, počev od Jurijeva (6. maja, po novom, a 23. aprila, po starom kalenda-ru, koji je bio u narodnoj upotrebi prije au-strougarske uprave). To okupljanje se, kako rekosmo, ponavljalo svakog ponedjeljka sve do Aliđuna (2. augusta, odnosno 20. jula). Ta dva datuma i jesu predstavljala najvažni-


1�

je dane tradicionalnog narodnog kalendara. Na Jurijev je počinjala ljetna polovina godi-ne, dok je Aliđun označavao sredinu ljeta.

Pored učenja dova, na Ratišu bi se tih dana održavali i vazovi - poučna vjerska predavanja, koje su, uz prisustvo «mno-go svijeta», držali poznati vaizi iz okoline, ali i iz udaljenijih krajeva. Prema nekim sa-znanjima, na Dovištu bi se postavljao i ćurs, odakle bi se vaizi i predavači obraćali pri-sutnima. Poznato je da je na ovu veliku vjer-sku manifestaciju je dolazila ulema iz Gra-čanice i Tuzle, dva najbliža vjerska i kultur-na središta. A na dove su dolazili ljudi i iz udaljenijih krajeva.

Ova poznata vjerska manifestacija redov-no se održavala sve do iza Drugog svjetskog rata. Posljednjih godina (od kraja osamde-setih godina 20 stoljeća), dove na Ratišu se obnavljaju i sve su masovnije posjećene. Svake godine tu se u velikom broju okuplja stanovništvo s područja općina Gračanica, Srebrenik i Lukavac, na čijoj se tromeđi Do-vište i nalazi.

U odnosu na slične vjerske manifestaci-je u Bosni i Hercegovini, dovište na Ratišu ima i svoje dvije specifičnosti. Prva je što ga po tradiciji posjećuju muškarci, a druga, što se dove na Ratišu obavljaju ponedjeljkom, a ne kao na drugim dovištima, utorkom. Po tome se dovište na Ratišu može uporediti samo sa čuvenom Ajvatovicom.

Izgleda da na lokalitetu Dovište ima i je-dan stariji mezar, a prije par decenija su lo-kalni stanovnici postavili i neki spomenik na tom mjestu, ali ga je velika kiša odmah “odnijela”.

U posljednje vrijeme su, pored oživlja-vanja tradicije dova, na lokalitetu Dovište izvedeni i neki infrastrukturni radovi (pri-stupni putevi, ograđen je prostor za moli-tvu, izgrađena veća nastrešnica, ćurs, itd.) da bi se obezbijedili bolji uslovi za održava-nje ove vjerske manifestacije. Čak je postav-ljena tabla sa natpisom o dovištu i navede-na cifra od 700 godina tradicije održavanja dovi-molitvi na Ratišu.

Dovište na Ratišu


1�

Zaključak

Kao što se može zaključiti, kultno mje-sto Dovište na vrhu planine Ratiš, ima vrlo dugu tradiciju. Ta tradicija potiče iz vre-mena predslavenskih kultova vrhova i sun-ca nekoliko milenijuma. Kroz paganski ra-noslavenski period i doba Bosanske crkve i Bogumila ona traje kao molitvište za boga sunca, groma i molitvi za kišu. Dolaskom islama, ovo kultno mjesto poprima sinkre-tičke elemente - spajanje ranijih vjerovanja sa onim u islamu, tako da do najnovijeg vre-mena možemo pratiti kontinuitet ovog zna-čajnog dovišta-molitvišta u širim bosan-skim prostorima.

Posljednjih godina, osjeća se snažno oživljavanje ove duge tradicije, naročito kod bošnjačko-muslimanskog stanovništva općina Gračanica, Srebrenik i Lukavac, na čijoj se tromeđi i nalazi vrh Dovište na pla-nini Ratiš. U drugoj polovini proljeća i pr-voj polovini ljeta, svake godine ovaj lokali-tet je centar masovnih posjeta i održavanja značajne vjerske manifestacije.

Kako u posljednje vrijeme evidentno ra-ste interes za posjete vjerskim skupovima, takav interes je u porastu i za ovaj lokalitet. Navodimo primjere Ajvatovice kod Prusca, Brateljevićke pećine kod Kladnja i poznatih dovišta u Karićima kod Vareša ili Lastavici kod Zenice.

Poznato je da vjerski i kulturni turizam predstavlja značajan vid turizma u svijetu. On povlači za sobom razvoj i drugih pri-vrednih djelatnosti (razne usluge, trgovi-na, promet, ugostiteljstvo). Organizovani i planski usmjereni razvoj područja vjerskog i kulturnog turizma pozitivno utiče i na ra-zvoj lokalne infrastrukture i svakog drugog razvoja lokalne zajednice.

Zbog toga, valorizacija duge tradicije vjerske manifestacije na Ratišu i tenden-cija omasovljenja i povećanja interesa za nju, otvara neka dugoročna pitanja u vezi sa usmjeravanjem ukupnog izgleda i profi-la te manifestacije i navedenog prostora u budućnosti. To podrazumijeva osmišljene i planski usmjerene aktivnosti općina Luka-

vac, Srebrenik i Gračanica, kao i odgovara-jućih društvenih organizacija i vjerskih za-jednica, kako na planu vjersko-kulturnih aktivnosti (afirmacija bošnjačke kulturne tradicije i folklora), tako i na planu razvo-ja svakovrsne infrastrukture, a sve u funkci-ji kvalitetnog razvoja vjersko-kulturnog tu-rizma. Spominjemo samo neka pitanja koja treba kvalitetno riješiti: program vjerskih sa-držaja, program kulturnih, zabavnih, even-tualno i sportskih sadržaja, prostor obuhva-ta i funkcionalni izgled dovišta-molitvišta, uređenja prostora u okolini, pristupni pute-vi (od Dobošnice, Seone, Miričine-Rašljeve, Gnojnice), vodosnabdijevanje i komunalna higijena i drugi potrebni objekti.

Literatura Muhamed Hadžijahić, Mahmud Traljić, Nijaz Šukrić, Islam i musli-mani u Bosni i Hercegovini, Starje-šinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1977. Muhamed Hadžijahić, Sinkretički elementi u islamu u Bosni i Hercego-vini, Prilozi za orijentalnu filologiju 28-29/1978-9., Orijentalni institut, Sarajevo. Enver Mulahalilović, Vjerski običaji muslimanau u Bosni i Hercegovini, El Kalem, Sarajevo,1989. Osman Delić, O kultnim mjestima na području opštine Gračanica, Gra-čanički glasnik 1., Gračanica, 1996.5. Razne topografske karte i katastar-ski planovi, od kraja 19. stoljeća do danas. Hazim Hodžić, Mustafa Nurkano-vić, Ishak Osmanović, Seonjački ali-mi i škole, Općina Srebrenik, Seona, 1999. Ibrahim Pašić, Ilinčica, Saznanja časopis za historiju 1/2005., Druš-tvo historičara i odsjek za historiju filozofskog fakulteta univerziteta u Tuzli.Hifzija Suljkić, Dova na Tirinovcu, Sabah 52-53, 1997., Lukavac.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.


20

Fuad Alić, Jasmin Mulabdić

prema rezultatima istraživanja u okviru Ujedinjenih naroda, snabdije-vanje pitkom vodom postat će osnov-

ni i najteži problem čovječanstva. Zato su vrlo bitni faktori gospodarenja vodama, koji se ogledaju: u smanjenju gubitaka u distri-buciji i smanjenju prekomjerne potrošnje.

Kao jedna od najučinkovitijih metoda u postupku smanjenja gubitaka u vodoop-skrbnim sistemima, izuzimajući u obzir di-rektnu detekciju i saniranje nevidljivih cu-renja, u suštini, svodi se na smanjenje pri-tiska. Uz ovu metodu, koriste se i elemen-ti za reduciranje potrošnje (protoka) na iz-ljevnim mjestima. Gubici u većini naših vo-dovodnih sistema kreću se od 40% do preko 60%.

Nekontrolisani gubici uzrokuju neoprav-dano veliku potrođnju. Prema dosadađnjim iskustvima, pukotina promjera 4 mm, pri tlaku od 8 bara, uzrokuje godiđnji gubitak od 12.040,00 mł vode, đto, uz prosječnu ci-jenu mł zahvaăene vode od prosječno 0,50 KM, donosi godišnji financijski gubitak od 6.020,00 KM.

Isto tako, kada se govori o gubicima u vodovodnim sistemima, vrlo često se “ba-rata” i sa pojmom neobračunata voda. Taj se pojam može definirati i kao razlika izme-đu zapremine vode koja ulazi u vodovod-nu distributivnu mrežu i zapremine vode, obračunate potrošačima.

Neobračunata voda obuhvata gubitke vode u vodovodnom sistemu, prouzrokova-ne sljedećim faktorima: kvarovi na glavnim dovodnim cjevovodima, kvarovi na distri-bucionoj mreži, netačnost mjerenja na vo-domjerima, krađa vode, ispiranje mreže i protivpožarne potrebe.

U ovom radu govori se, prvenstveno, o smanjenju gubitaka usljed curenja na do-vodnim cjevovodima i vodovodnoj mreži.

Aktivna kontrola pritiska

Kontrola pritiska je učinkovita metoda za smanjenje gubitaka u cjelokupnim dis-tribucijskim područjima. Ublažavanjem os-cilacija pritiska, tom metodom umanjuje se rizik od pojave novih kvarova.

Kontrola pritiska ima važnu ulogu u smanjenju postojećih gubitaka koje uzro-

Uvođenje sistema automatske kontrole i regulacije pritiska u vodovodu “Gračanica” u cilju optimalizacije i smanjenja gubitaka


21

kuju mnogobrojne male pukotine, a preko-mjerni pritisak također utječe na povećanje intenziteta takozvanih postojećih puknuća. Sagledavajući ukupnu situaciju, većina dis-tribucijskih sistema nema kvalitetno spro-vedenu aktivnu kontrolu pritiska i tu je ve-liki prostor za unapređenja i smanjenje gu-bitaka vode.

Ventil za redukciju pritiskaUspostavljanje aktivne kontrole pritiska

podrazumijeva ugradnju ventila za reduci-ranje pritiska na ulazu u ciljani dio vodoop-skrbnog sistema. Reduciranje prekomjer-nog pritiska u sistemu može se realizirati ugradnjom ventila za reduciranje pritiska sa stalnim izlaznim pritiskom ili ventila za reduciranje pritiska sa promjenljivim izla-znim pritiskom.

Ventili za reduciranje sa stalnim izlaznim pritiskom primjenjuju se uspješno već dugi niz godina u našim vodoopskrbnim sistemima (smanje-nje pritiska u pojedinim dijelovima mreže, smanjenje pritiska za pojedi-ne potrošače unutar mreže, itd.).

Automatska kontrola i prilagodba pritiskaPostojeći ventili za reduciranje

pritiska imaju ograničenu djelotvor-nost s obzirom na mehaničko pode-šavanje ciljane vrijednosti pritiska.

Ti ventili imaju mogućnost smanjenja na jednu kontinuiranu vrijednost koja je prila-gođena maksimalnoj potrošnji (npr. dnev-na vršna potrošnja). Međutim, u dijelovima dana kada dolazi do smanjenja potrošnje, nepotrebno je sistem opterećivati visokim pritiscima.

Pojedine vrste ventila za reduciranje pri-tiska (reducir ventili, upravljani pilot venti-lima) moguće je nadograditi priključenjem specijalnih kontrolnih uređaja, baterijski napajanih, koji imaju mogućnost izvršava-ti automatske (unaprijed programirane i kontrolirane) promjene pritiska. Ti uređa-ji prilagođavaju pritisak stvarnim potreba-ma u sistemu. Moguće je imati više različi-tih vrijednosti pritisaka tokom dana, čime

Slika 1. Grafikon promjene pritiska u sistemu bez regulacije/kontrole pritiska - primjer

Slika 2. Šema djelovanja reducir ventila sa stalnim izlaznim pritiskom


22

se omogućava komfornije snabdijevanje potrošača, uz povećanje stepena zaštite po-stojeće vodovodne mreže.

Važno je istaknuti da smanjenjem preko-mjernog pritiska smanjujemo rizike od po-jave takozvanih novih puknuća i utječemo na smanjenje curenja na postojećim mjesti-ma propuštanja. Također, ventili za redu-ciranje pritiska neutraliziraju hidrauličke udare koji se javljaju u sistemu i negativno utiču na elemente sistema. Balansiranje si-stema primjenom automatske kontrole pri-tiska neophodno je i radi umanjivanja mo-gućnosti pojave novih propuštanja nakon izvođenja radova na sanaciji utvrđenih mje-sta propuštanja.

Uvođenje automatske kontrole pritiska u vodovodnom sistemu Gračanica

Uvodne napomene o vodovodnom sistemu GračanicaVodovodni sistem Gračanica pokriva

šire gradsko područje Gračanice, kao i obli-žnje naselje Pribava. Na tom području živi oko 19.000 stanovnika, tu je locirana i cje-lokupna industrija. Na vodovodni sistem je priključeno oko 5.500 potrošača, uključuju-ći stanovništvo, privredu i javne ustanove. Sistem se snabdijeva vodom kombinacijom prirodnih vrela Trebavskog masiva, kao i vodom iz bušenih bunara krečnjačkih sre-dina sjevernog područja Gračanice.

Odnos godišnje zahvaćenih količina vode sa prirodnih vrela i bušenih bunara di-rektno zavisi od hidrološke godine, ali se u prosjeku kreće oko 60% : 40% u korist pri-rodnih vrela. Na osnovu toga, lako je zaklju-čiti da kvalitet snabdijevanja stanovništva i industrije vodom direktno zavisi od oscila-cija prirodnih vrela, tj. od hidroloških uslo-va tokom godine.

Zbog velikih oscilacija u kapacitetu pri-rodnih vrela, kao i deficita podzemnih voda na lokalitetima bušenih bunara u sušnim godinama, a uzimajući u obzir i velike gu-

bitke u sistemu, osnovna karakteristika vo-dosnabdijevanja proteklih 10 - 15 godina je otežano snabdijevanje vodom i česte reduk-cije u snabdijevanju u sušnim periodima go-dine (noćne i ponekad dnevne redukcije).

Iz tih razloga već duži niz godina podu-zimaju se razne aktivnosti na poboljšanju kvaliteta vodosnabdijevanja. Izvršena je re-konstrukcija značajnog dijela distribucione mreže, magistralnih cjevovoda, proširenje rezervoarskih kapaciteta, rekonstrukcija izvorišta itd. Ipak, posljednjih nekoliko go-dina najviše pažnje se posvećuje gubicima u distribucionoj mreži. S obzirom da JP “Vo-dovod i kanalizacija” Gračanica raspola-že sa odgovarajućim instrumentima za de-tekciju i mjerenja odgovarajućih parameta-ra, vezanih za vodovodni sistem, postignuti su značajni rezultati na smanjenju gubitaka, ali i održavanju postignutog stanja.

Uspostavljanje stanice za automatsku kontrolu i regulaciju pritiskaU kontinuitetu svih tih aktivnosti, tokom

2005. godine je izvršena detaljna analiza vodovodnog sistema Gračanica i na osno-vu kontrolnih mjerenja protoka i pritiska u više tačaka u sistemu, donesen prijedlog mjera za unapređenje sistema s ciljem sma-njenja gubitaka u sistemu.

Analiza je dokazala da su gubici u mreži i dalje izuzetno veliki i da su nevidljiva cu-renja prostorno raspoređena i sa malim isti-canjima, te da je neophodno provesti slje-deće mjere za unapređenje sistema:

Balansiranje sistema uvođenjem kon-trole i automatske regulacije pritiska u sistemu,Daljinski nadzor potrošnje (protoka) i pritiska u sistemu,Utvrđivanje mjesta propuštanja u mre-ži – pronalaženje nevidljivih curenja.

Predložene mjere provedene su to-kom 2005. godine i već su dale i odlične rezultate.

Najvažniji zadatak je bio uvođenje siste-ma automatske regulacije i kontrole pritiska u sistemu. S obzirom da je JP “Vodovod i kanalizacija” Gračanica u posljednjih neko-liko godina planski izvršilo zoniranje siste-

•

•

•


23

ma distribucione mreže, ispunjen je glavni preduslov za uvođenje tog sistema. Uspo-stavljeno je snabdijevanje iz centralnog re-zervoara Gaj, sa tri neovisna distribuciona magistralna voda, od kojih su dva za najviše zone snabdijevanja, sa lijeve i desne obale rijeke Sokoluše. Tako zoniranim sistemom snabdijevanja, ostavljena je mogućnost da se na glav-nom povratnom distribu-cionom vodu za centralnu zonu, koja je ujedno i naj-veća, sa 80% potrošača, iz-vrši optimalizacija pritiska (smanjenje i automatska regulacija).

Nakon definiranih ten-derskih uslova i provede-nog natječaja, odabrana je firma “IMGD” iz Zagreba, koja je imala obavezu da isporuči i izvrši montažu neophodne opreme u šaht, dimenzija 5,50x3,0x2,0:

Dva hidraulička reducir ventila DN 150, proizvođača “Cla-val” iz Švicarske,Fazonski komadi i armature (u prav-cu + bajpas) sa svim neophodnim ele-mentima (hvatači nečistoća, zasuni, vodomjer, MDK, zračni ventil, itd)Uređaj za automatsku regulaciju pri-

•

•

•

Slika 3. Izgradnja reducir stanice za automatsku kontrolu pritiska u Gračanici

Slika 4. Slika reducir stanice za automatsku kontrolu pritiska


24

tiska u sistemu, po vremenu i proto-ku “Modulo”, engleskog proizvođača “Tehnolog”,Data logger “Celo”, proizvođača “Teh-nolog”, sa ugrađenom GSM karticom za prijenos snimljenih parametara do Dispečerskog centra.

Odmah, u toku probnog rada, bilo je ja-sno da će rezultat biti izuzetno dobri. Od prvog dana obezbijeđeno je kontinuira-no snabdijevanje svih potrođača tokom 24 sata, a pritom je dnevna isporuka vode smanjena za cca 400 - 500 mł.

Prilikom puštanja sistema u rad, prvo je nizvodni pritisak reduciran za 1,3 bar u od-nosu na stanje prije ugradnje opreme (sa 5,3 na 4,0 bara), a zatim je u prvoj fazi us-postavljena automatska regulacija izlaznog pritiska “po vremenu”, i to u periodima sma-njene potrošnje (u noćnim satima za dodat-nih 0,8 bara), ali tako da svi potrošači imaju zadovoljavajući pritisak.

U drugoj fazi probnog rada sistema za automatsku regulaciju pritiska izvršeno je podešavanje izlaznog pritiska “po protoku - nizvodnoj potrošnji” i to na osnovu im-pulsnog izlaza sa vodomjera koji se nalazi

•

u istom šahtu. Regulacija pritiska “po pro-toku” se pokazala dosta efektnom i pruža velike mogućnosti prilagođavanja uslovima rada sistema (maksimalni i minimalni priti-sak). To je naročito izraženo u noćnim sati-ma, kada u sistemu bez regulacije dolazi do povećanja pritiska koji teži svojoj hidrosta-tičkoj vrijednosti, dok u sistemu automat-ske regulacije “po protoku”, zbog smanje-nja potrošnje u noćnim satima, dolazi do automatske regulacije izlaznog pritiska na već ranije definisane minimalne vrijedno-sti. Isti se proces dešava i u ostatku 24-sat-ne potrošnje, s tim što su oscilacije izlaznog pritiska male, ali maksimalna vrijednost ne prelazi unaprijed definisanu vrijednost (sli-ka 5.).

U nastavku aktivnosti na uspostavljanju nadzora i kontrole vodovodnog sistema, in-staliran je uređaj za snimanje najvažnijih podataka u rezervoaru Gaj i njihov prenos do dispečerskog centra. Instalirani uređaj “CELO” kontinuirano snima podatke sa če-tiri elektromagnetna mjerača protoka (kon-centraciju hlora sa automatskog hlorinato-ra, trenutnu mutnoću vode, nivo vode u re-zervoaru, kao i kontrolu ulaznih vrata od

Slika 5. Uporedne vrijednosti pritiska na lokaciji reducir stanice vodovodnog sistema Gračanica, prije i poslije uspostavljanja kontrole pritiska


25

provale) i kontinuirano ih, tokom dana, putem žičane veze prosljeđuje do računara u dispečer-skom centru.

Na taj način dispe-čer ima mogućnost da stalno kontroliše osnov-ne parametre vezane za distribuciju vode i da pravovremeno interve-niše u slučaju poreme-ćaja rada sistema. Uvid u podatke sa računara u dispečerskom centru moguće je ostvariti sa bilo kojeg računara pristupom sa odgovarajućim paswordom.

Zaključak

Efekti koji su dobijeni uvođenjem siste-ma automatske kontrole i regulacije priti-ska u sistemu su više nego opravdali ulože-na sredstva, jer je ona , u konačnici, znatno utjecala na smanjenje gubitaka u sistemu, a naročito ako se uzme u obzir činjenica da je to, po našim saznanjima, prvi puta primije-njeno u Bosni i Hercegovini. Nabrojat ćemo samo neke efekte koji su rezultirali optima-lizacijom i poboljšanjem vodovodnog siste-ma Gračanica:

Smanjenje dnevne isporuke vode za 400 - 500 mł, ili 12 % isporučenih dnevnih količina,Smanjenje troškova eksploatacije sistema,Uspostavljeno kvalitetno 24-satno snabdijevanje stanovništva i indu-strije vodom,Značajno smanjen broj kvarova u sistemu,

1.

2.

3.

4.

Umanjena mogućnost pojave hidra-uličkih udara i ostvaren optimalan rad sistema,Stvoreni uslovi za kvalitetno snabdi-jevanje u vrijeme loših hidroloških perioda.

Literatura: Mulabdić J., Alić F., Gračanički vo-dovod - sistem koji ima budućnost, Gračanički glasnik, br. 3, izdavač “Monos” GračanicaKovač J, Gospodarenje vodom - sma-njenje gubitaka, Savjetovanje Održa-vanje 2005., Šibenik 2005.Alić F.: Prirodni resursi podzemnih voda užeg područja Gračanice i mo-gućnost njihovog korištanja, Magi-starski rad, Rudarsko-građevinski fakultet Tuzla, 2004.IMGD, Analiza vodopskrbnog susta-va Gračanica, Zagreb 2005.Mulabdić J., Alić F., Uvođenje auto-matske regulacije pritiska u cilju op-timalizacije sistema i smanjenja gu-bitaka, Časopis Voda i mi,br. 46 , Sa-rajevo, 2006.

5.

6.

1.

2.

3.

4.

5.

Slika 6. Automatska kontrola pritiska u reducir stanici Gračanica - prilagodba pritiska trenutnoj potrošnji, pri definisanom maksimalnom izlaznom pritisku od 4,0 bara (u probnom radu)


2�

Avdul Adrović, Muhidin Mujić

živi svijet obiluje raznovrsnim život-nim oblicima, koji na svojstven način odražavaju funkcioniranje biosfere

kao integralne cjeline. Toj raznovrsnosti na specifičan način doprinose i vodozemci kao evolutivno najniži kopneni kičmenjaci. Vo-dozemci su najmalobrojnija skupina recen-tnih kopnenih kičmenjaka, ali uprkos tome, u našoj zemlji su relativno slabo istraženi.

Počeci proučavanja vodozemaca na pro-storu naše zemlje vezuju se za drugu polovi-cu 19. i početak 20. stoljeća i za imena stra-nih istraživača. Prve relevantne i naučno koncipirane rezultate istraživanja ove gru-pe životinja u našoj zemlji objavio je Wer-ner (1893., 1897.), te Reiser (1895.). Naro-čit doprinos u istraživanju vodozemaca Bo-sne i Hercegovine u tom periodu vezuje se za Bolkay-a (1919., 1922., 1924.). Značajan doprinos u ovim istraživanjima pružili su i brojni istraživači sa područja ex Jugoslavi-je, kao npr. Radovanović, (1951.), Ćuković, (1966.), Pocrnjić i Kosorić, (1966., 1967.).

Od domaćih autora naročito treba istaći istraživanja Đurović, (1979., 1980.); Škrijelj i Korjenić, (2000.); Lelo et al. (2003.).

Ne ulazeći u razloge zašto je to tako, ipak se sa sigurnošću može reći da istraženost vodozemaca Bosne i Hercegovine nije do-

voljna, a da su postojeći pisani podaci vrlo rijetki ili nepotpuni. O tome govori i či-njenica da, naročito u posljednje vrijeme, ima vrlo malo objavljenih radova iz ove in-teresantne oblasti. Isto tako je porazna či-njenica da su u našoj zemlji rijetki struč-njaci koji se bave isključivo ovom grupom organizama.

Uzimajući u obzir nagli razvoj ljudskog društva, poznavanje životnih formi sa svim svojim specifičnostima, može imati samo pozitivne efekte, naročito u smislu njiho-vog opstanka i zaštite. Rad na inventariza-ciji živog svijeta nije nimalo jednostavan i zahtijeva angažman većeg broja stručnja-ka u toku dužeg vremenskog perioda. Iako je u smislu specijskog diverziteta, odnosno broja vrsta jedna od interesantnijih u Evro-pi, fauna vodozemaca Bosne i Hercegovine nije dovoljno istražena. Ona je interesantna i zbog činjenice da nikada nije napravljena validna inventarizacija vrsta o čemu svje-doči relativno mali broj objavljenih naučnih radova. Veliki prostori naše zemlje nisu ni-kako, a neki su samo djelimično istraženi, tako da za neke vrste nisu utvrđeni niti are-ali rasprostranjenja. Ni konačan (pouzdan) broj poznatih vrsta vodozemaca u našoj ze-mlji nije utvrđen. Takođe nije poznata bio-logija pojedinih vrsta.

Istovremeno se sve češće govori o tome da su se, naročito tokom proteklih 15 go-

Vodozemci iz okoline Gračanice


2�

dina, desila neobična i obimna smanjenja u učestalosti i broju populacija vodozema-ca u globalno raspodijeljenim geografskim područjima (Mrakovčić, 2003.), što je jedan od zaključaka Prvog svjetskog herpetološ-kog kongresa.

Materijal i metode

Sistematska istraživanja faune vodoze-maca, provedena su u vremenskom perio-du od aprila do oktobra 2003. godine, na ši-rem području općine Gračanica. Prije po-četka istraživanja, definirano je pet lokali-teta, koji obuhvataju sva potencijalna stani-šta istraživane grupe organizama i to: Gor-nja Orahovica (L 1), Donja Orahovica (L 2), Pribava (L 3), Gornja Lohinja (L 4), Donja Lohinja (L 5).

Terenska istraživanja su bila diskontinu-irana i uglavnom su ovisila o vremenskim prilikama. Najčešće se izlazilo tokom kiš-nih dana i to višekratno u toku jednog dana. Vodozemci su najčešće lovljeni rukom, a korišćena je i ručna mreža, pričvršćena na dužem štapu. Ulovljeni organizmi su fiksi-rani u 4% rastvoru formaldehida, razvrsta-ni po lokalitetima istraživanja i pohranjeni u adekvatne staklene posude, u kojima se i sada čuvaju u batrahološkoj zbirci Odsjeka za biologiju Prirodno-matematičkog fakul-teta u Tuzli. Jedina ulovljena jedinka barske žabe (Rana arvalis) čuva se u batrahološ-koj zbirci Prirodno-matematičkog fakulte-ta u Sarajevu, gdje je prenesena radi pro-vjere njenih biosistematskih karakteristika i određivanja taksonomskog položaja.

Taksonomska determinacija ulovlje-

nih jedinki je urađena pomoću ključeva za determinaciju vodozemaca Đurović i sur. (1979.) i Kryštufek i Janžekovič (1999.). Provjere pojedinih podataka, vezanih za neke vrste, čije prisustvo je registrovano u ulovu, izvršene su prema Đurović (1980.), Kreso (1994/95; 1995/96.) i Simonović i sur. (2004.).

Rezultati i diskusija

Tokom batraholoških istraživanja okoli-ne Gračanice, provedenih u periodu april – oktobar 2003. godine, registrovano je pri-sustvo sedam različitih vrsta vodozemaca, koje se svrstavaju u četiri porodice. (Tabe-la 1).

Ako posmatramo prostornu distribuci-ju pojedinih vrsta vodozemaca na istraživa-nom području, možemo konstatovati da su na lokalitetu Gornja Orahovica registrova-ne sve vrste iz prethodnog popisa. Iz poro-dice Salamandridae, koja obuhvata daž-devnjake i mrmoljke, registrovani su šare-ni daždevnjak (Salamandra salamandra) i planinski mrmoljak (Triturus alpestris). Šareni daždevnjak je, osim na ovom lokali-tetu, registrovan i na svim ostalim lokalite-tima istraživanja, te se za njega sa sigurno-šću može reći da je široko rasprostranjen na istraživanom području.

U fauni naše zemlje, pored šarenog daž-devnjaka obitava i crni daždevnjak (Sala-mandra atra) (Đurović et al., 1979.). Ova vrsta je karakteristična za vlažna staništa iznad gornje granice šume, gdje živi u ve-ćim grupama. Rasprostranjen je u visoko-planinskim oblastima od Alpa do Prokleti-

Red porodica vrsta

Urodela SalamandridaeSalamandra salamandra (Linnaeus, 1�5�)Triturus alpestris (Laurenti, 1��)

Anura

Discoglossidae Bombina variegata (Linnaeus, 1�5�)Bufonidae Bufo bufo (Linnaeus, 1�5�)

RanidaeRana ridibunda (Pallas, 1��1)Rana arvalis (Nilsson, 1�42)Rana dalmatina (Boaparte, 1�40)

Tabela 1. Kvalitativni sastav faune vodozemaca okoline Gračanice


2�

ja (Ćirović i Adžiablahović, 1999.), (Simo-nović, 2004.), jugoistočne Srbije (Crnobrnja – Isailović, 2004.), odnosno od Alpa i Di-narida do Albanije (Krištufek i Janžekovič, 1999.), gdje se susreće na nadmorskim visi-nama od 800 do 2000 metara. U fauni naše zemlje egzistira i Salamandra atra pre-njensis, Mikšić, (1969), koja je prema Đu-rović, (1973.) rasprostranjena i na Čvrsnici.

Planinski mrmoljak – Triturus alpestris je registrovan u Gornjoj Orahovici i Gor-njoj Lohinji, odnosno na dva od pet istraživanih lokaliteta. Iako na ostalim lokalitetima nije registro-vano prisustvo ove vrste, s obzi-rom na lokaciju i geografske ka-rakteristike istraživanog prostora, vrlo je vjerovatno da je i ona pri-sutna. Na to ukazuju podaci Bol-kaya (1919.), koji tvrdi da je ovo dosta česta vrsta u Bosni i Herce-govini, te da je nalažena u blizini Trnova i Zavidovića kao i na Bje-lašnici, Bolkay, (1924), Jahorini, Treskavici i Prenju. Prisustvo ove vrste registovano je na Čvrsnici od strane Đurović et al. (1979.). Za razliku od prethodnih auto-ra, Kreso (1995.) tvrdi da bi alp-skog tritona, zbog njegove rijetko-

sti, trebalo zakonom zaštititi. Široko rasprostranjenje ove vrste u Bosni i Hercegovini iznosi i Radovanović (1951.), što potvrđuju Škrijelj i Kor-jenić (2000.).

U Prokoškom jezeru na planini Vranici egzistira en-demična bosanskoherce-govačka podvrsta Triturus alpestris reiseri, Werner (1902.) koji se od tipične vr-ste razlikuje proporcional-no većom glavom. Potvrdu stabilne egzistencije bosan-skohercegovačke endemične populacije alpskog tritona u Prokoškom jezeru i njegovoj okolini u svom radu iznose

Lelo i sur. (2003.). Isti autori negiraju spe-kulacije o ugroženosti i nestanku prokoške populacije, tvrdeći da su neosnovane.

Cijeneći iznesene tvrdnje pomenutih au-tora, ipak se može reći da je evidentan ne-dostatak podataka o aktualnom stanju i dis-tribuciji populacija pomenute vrste u našoj zemlji, zbog čega se ne mogu sa sigurnošću potvrditi niti negirati tvrdnje prethodnih autora o rijetkosti i ugroženosti populacija alpskog tritona. Činjenica je, međutim, da

Rana ridibunda

Rana_arvalis


2�

Krištufek i Janžekovič (1999.) navode široko rasprostranjenje ove vrste u Sloveniji. Slič-ne podatke, za prostor Srbije i Crne Gore, iznosi Simonović (2004).

Pored alpskog tritona, faunu vodoze-maca Bosne i Hercegovine (Radovanović, 1951; Đurović, 1973.) karakteriše prisustvo velikog tritona (Triturus vulgaris) i malog tritona (Triturus cristatus), čije prisustvo na lokalitetima istraživanja, iako je očekiva-no, nije registrovano. Areal rasprostranje-nja ove vrste u našoj zemlji (Đurović, et al. 1973.) je u sjevernim područjima i u Posa-vini, gdje je predstavljen sa dvije podvrste Triturus cristatus dobrogicus i Triturus cristatus danubialis. Simonović (2004.), konstatuje na području Srbije i Crne Gore prisustvo četiri dobre vrste tritona (Tri-turus cristatus, Triturus carnifex, Tri-turus dobrogicus i Triturus karelinii) sa karakterističnom parapatričkom distri-bucijom. Prisustvo vrste Tirturus crista-tus u Crnoj Gori konstatuju Džukić i Ka-lezić (1988.) i iznose podatke o širini are-ala i odlike populacija pomenute vrste.

Iz porodice Discoglossidae na svim lokalitetima istraživanja prisutan je žuti mukač (Bombina variegata), koja je je-dina vrsta iz ovog roda, prisutna na po-dručju naše zemlje. U sjevernim ravni-

cama Bosne i Hercego-vine, kojima u širem smi-slu riječi pripada i istraži-vano područje, moguće je prisustvo crvenog mukača ili ognjene žabe (Bombina bombina), druge vrste iz ovog roda (Đurović et al., 1979.). Simonović (2004), iznosi tvrdnju da crvenotr-bi mukač naseljava nizijske dijelove Vojvodine i doli-nu Morave u centralnoj Sr-biji. U literaturi, međutim, ne postoje naučno valorizi-rani podaci koji potvrđuju pretpostavku Đurović et al., (1979.) o arealu ove vrste u našoj zemlji, a njeno prisu-

stvo nisu potvrdila ni naša istraživanja. Porodica Bufonidae je predstavljena

običnom žabom krastačom (Bufo bufo), koja je registrovana u Gornjoj i Donjoj Ora-hovici, dok je na drugim lokalitetima nije bilo. Iz iste porodice je bilo očekivano pri-sustvo zelene krastače (Bufo viridis), ali uprkos tome ona nije nađena. Imajući u vidu podatke o arealu rasprostranjenja ove vrste na prostoru Evrope koje iznose doma-ći (Đurović, et al. 1979; Kreso 1995., Škrijelj i Korjenić, 2000) i strani autori (Simonović, 2004., Krištufek i Janžekovič, 1999), sa si-gurnošću se može reći da je ova vrsta pri-sutna na ovom području. Činjenica je, me-

Salamandra salamandra

Bufo bufo


30

đutim, da je ova vrsta u našoj zemlji dosta rijetka (Đurović et al. 1979.).

Kako smo očekivali, iz porodice Rani-dae na svim lokalitetima istraživanja regi-strovane su velika zelena žaba (Rana ridi-bunda), i šumska žaba (Rana dalmatina). Istraživano područje se nalazi unutar are-ala rasprostranjenja ovih dviju vrsta žaba, te je nalaz ovih vrsta očekivan. Međutim, na lokalitetu Gornje Orahovice je ulovljena jedna jedinka barske žabe (Rana arvalis), što je prvi nalaz i naučno valorizirani po-datak o nalazu ove vrste. Prema Đurović et al. (1979.), ova vrsta nije nađena na područ-ju naše zemlje, ali se pretpostavlja da je ra-sprostranjena u njenim sjevernim ravnica-ma. Kako je ranije već naglašeno, područ-je okoline Gračanice na kome su provedena istraživanja pripada krajnjim južnim grani-cama areala rasprostranjenja barske žabe (Đurović et al. 1979).

Uvidom u dostupne literaturne podat-ke, pored nabrojanih vrsta iz porodice Ra-nidae, koja je najbrojnija porodica žaba u našoj zemlji, bilo je očekivano da će se na ovom području naći zelena žaba (Rana es-culenta), mrka žaba (Rana temporaria) i grčka žaba (Rana graeca). Vrste iz porodi-ce Ranidae se grupišu u dvije nesistemat-ske grupe: mrke žabe (Ranae fuscae) i zele-ne žabe (Ranae aquaticae), koje se razliku-ju po boji tijela i načinu života. Mrke žabe su solitarne, terestrične vrste, koje su veza-ne za vodu samo u vrijeme parenja, kada se tiho oglašavaju. Ovoj grupi pripadaju: po-pulacije tri vrste žaba: Rana dalmatina, Rana graeca i Rana temporaria.

Ranae aquaticae su gregarijske, sin-topijske i riparijske vrste, koje se izuzetno bučno oglašavaju. Dominantna boja tijela je zelena. Rana esculenta kompleks zelenih žaba (Simonović, 2004) obuhvata tri do-bre vrste, dvije parentalne Rana lessonae i Rana ridibunda, koje mogu da se među-sobno ukrštaju, dajući hibridogenetsku vr-stu Rana esculenta, koja živi sa roditeljima na istom staništu.

Isto tako, mogao se očekivati nalaz gata-linke (Hyla arborea) iz porodice Hylidae.

Činjenicu da na istraživanom području ove vrste nisu nađene, moguće je objasni-ti ograničenim karakterom naših istraživa-nja uzrokovanim nedostatkom materijal-nih sredstava.

Zaključak

Rezultati provedenih istraživanja ukazu-ju da su na istraživanom području prisut-ni vodozemci pripadnici redova Urodela i Anura.

Red Urodela predstavljen je vrstama Sa-lamandra salamandra i Triturus alpe-stris iz familije Salamandridae.

Red Anura je predstavljen vrstama iz porodica Discoglossidae: Bombina bom-bina, Bufonidae: Bufo bufo i Ranidae: Rana ridibunda, Rana dalmatina i Rana arvalis koja je prvi put nađena na ovom području.

S obzirom na činjenicu da batrahofau-na ovog područja do sada nije bila istraži-vana, o čemu najbolje govori činjenica da o tome ne postoji nikakav pisani podatak, bilo bi poželjno nastaviti istraživački rad u ovoj oblasti, kako na ovom, tako i na širem području sjeveroistočne Bosne.

Literatura:

Bolkay S. (1919): Prinosi herpetologi-ji zapadnog dijela Balkanskog poluostr-va. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXXI (1 - 38) Sarajevo.Bolkay S. (1922): Tablice za određiva-nje amfibija Jugoslavije. Glasnik Hrvat-skog Prirodoslovnog društva, Zagreb, XXXIV. Bolkay S. (1924): Popis vodozemaca i gmizavaca, koji se nalaze u bosanskoher-cegovačkom Zemaljskom muzeju u Sa-rajevu s morfološkim, biološkim i zooge-ografskim bilješkama. Spomenik Srpske Kraljevske Akadenije, LXI, Beograd. Crnobrnja – Isailović J., Ajtić R., Tomo-vić LJ. (2004): Contribution to Batraho-fauna and Herpetofauna of Pčinja River in the Southern Serbia. I Simpozijum ekologa Crne Gore, Tivat.

1.

2.

3.

4.


31

Ćirović R., Adžiablahović S. (1998): Pri-log poznavanju herpetofaune Crne Gore. Glasnik republičkog Zavoda za zaštitu prirode, No 26 (63 - 66), Podgorica. Ćuković S. (1966): Nova nalazišta čovječ-je ribice (Proteus anguinus Laurenti) na području Trebinja u Hercegovini. GZM. Prirodne nauke, sveska VI, Sarajevo. Džukić G. (1981): Prvi nalaz neotenič-ne populacije malog mrmoljka Triturus vulgaris, (Linnaeus, 1758) u Jugoslaviji. Glasnik republičkog Zavoda za zaštitu prirode, No 14 (71 - 77), Podgorica. Džukić G., Kalezić M. (1988): Značaj i neke odlike lovćenske populacije velo-kog mrmoljka, Triturus cristatus (Lau-renti, 1768) (Jugoslavija, Crna Gora), No 21 (80 - 95), Titograd. Đurović E., Vuković T., Pocrnjić Z. (1979): Vodozemci Bosne i Hercegovine (Ključ za određivanje), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo. Đurović E. (1980): Vodozemci Bosne i Hercegovine.ANU BiH. Odjeljenje pri-rodnih i matematičkih nauka. Posebna izdanja, knjiga XLVII (8): 121 – 123. Kreso E. (1994/95): O našim vodozem-cima (I). Biološki list, XLII 3: 15 – 16. Biološko društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Kreso E. (1995/96): O našim vodozem-cima (II). Biološki list, XLIII 4: 15 – 16. Biološko društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Kryštufek B., Janžekovič F. (1999): Ključ za določanje vretenčarjev Slovenije. DZS, Ljubljana. Lelo S., Memišević E., Kašić – Lelo M. (2003): Potvrda stabilne egzistencije bo-sanskohercegovačke populacije alpskog tritona Triturus alpestris reiseri Wer-

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

ner, 1902 (Amphibia: Urodela, Sala-mandridae) u Prokoškom jezeru i nje-govoj okolini. Radovi Poljoprivrednog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, XLVI-II, 52/2003, Sarajevo. Mikšić S. (1969): Nova podvrsta alpskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjen-sis nov.) Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. VIII – Prirodne nauke, Sarajevo. Mrakovčić M. (2003): Razlozi ugroženo-sti populacija vodozemaca (“Amphibian decline”). Predavanje iz kolegija Zaštita prirode. Pocrnjić Z., Kosorić Đ. (1966): New fin-ds of phenomenon of neoteny inthe po-pulations of alpine tritons. Bull. Scient. Sect. A – Tome 11 No 10 – 12, 251 - 252. Zagreb. Pocrnjić Z., Kosorić Đ. (1967): New fin-ds of phenomenon of neoteny inthe po-pulations of alpine tritons. Bull. Scient. Sect. A – Tome 12 No 7 – 8, 183 - 185. Zagreb. Radovanović M. (1951): Vodozemci i gmizavci naše zemlje. Naučna knjiga, Beograd. Škrijelj R., Korjenić E. (2000): Biodiver-zitet vodozemaca i gmizavaca Bosne i Hercegovine. Projekat SOROS FONDA-CIJE – Fonda Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Werner F. (1893): Zur Herpetologie von Bosnien. Zoologishen Anzeiger, No 433. Wien. Werner F. (1897): Rana greca in Bosnien. Zoologishen Anzeiger, No 526. Wien. Werner F. (1897):Die Reptilien und Amphibien Oesterreich – Ungarns und der Occupationsländer. Wien. Werner F. (1908): Das Tierreich. III Rep-tilien und Amphibien. Leipcig.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.


32

zavičajDamir Džafić Prirodno kretanje

stanovništva općine Gračanica u periodu od 1996-2004. godine

Mirsad Omerčić Sahat-kula – reprezentativni kulturno-historijski spomenik grada Gračanice iz osmanskog vremena

Omer Hamzić Likovi zavičaja: Rizah Suman - Dao je pečat privrednom razvoju Gračanice


34

Damir Džafić

veoma često, u svakodnevnom go-voru, sredstvima informisanja ili na neki drugi način čujemo informa-

cije koje govore o tome kako se smanjio broj učenika u školama, kako je neka ško-la ukinuta, odnosno pripojena drugoj, kako su neki prosvjetni radnici ostali bez posla, kako iznenadno umre osoba koja je tek u četvrtoj ili petoj deceniji života itd.,a sva ta, kao i mnoga druga dešavanja, rezultat su promjena komponenata prirodnog kretanja stanovništva i, obrnuto. Ovom problemati-kom, nažalost, najmanje se bave oni koji su pozvani - nadležni organi i institucije. Ra-zlozi i opravdanja najčešće se traže u činje-nici što nije izvršen popis stanovništva, iako se zna da Federalni zavod za statistiku sva-ke godine vrši demografske procjene, koje su, ako ne potpuno, onda sigurno u velikoj mjeri tačne i, u svakom slučaju, precizni-je prikazuju trenutno stanje, koje je sasvim drugačije u odnosu na podatke iz posljed-njeg popisa, davne 1991. godine.

Zbog svega navedenog, u ovom radu ćemo, koristeći se podacima Federalnog za-voda za statistiku, pokušati predočiti koje

su osnovne odlike prirodnog kretanja sta-novništva općine Gračanica u periodu od 1996. - 2004. godine i te karakteristike kom-parirati sa odlikama prirodnog kretanja sta-novništva Tuzlanskog kantona.

Komponente prirodnog kretanja stanovništva

Osnovna determinanta ukupnog kreta-nja stanovništva u većini zemalja svijeta jest prirodno kretanje stanovništva, dok samo u pojedinim područjima unutar jedne zemlje mehaničko kretanje (migracije) može ima-ti dominantan uticaj na ukupno kretanje stanovništva.1

“Osnovne komponente prirodnog kre-tanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva, a nji-hova je rezultanta u pravilu prirodni prirast (višak rođenih nad brojem umrlih).”2

Kretanje ukupnog broja stanovništva bilo kojeg područja u određenom periodu ne može nam pokazati sve karakteristike populacije. Stoga je neophodno analizirati

1 A. W. Baletić, Demografija, stanovništvo i eko-nomski razvitak, Informator, Zagreb, 1982., 136.

2 Ibidem, 138

Prirodno kretanje stanovništva općine Gračanica u periodu od 1996.-2004. godine


35

komponente prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva.

Porast stanovništva, prije svega, zavisi od na-taliteta i mortaliteta, od-nosno od prirodnog pri-raštaja koji je rezultat različitog djelovanja oba faktora.1

Natalitet (rodnost)

“Natalitet je najvažni-ji faktor porasta stanov-ništva”2, a iskustvo u mnogim zemljama svi-jeta pokazuje da s društveno-ekonomskim razvojem dolazi do njegovog opadanja.

Opadanje broja živorođenih, karakteri-stika je stanovništva gračaničke općine, kao i Tuzlanskog kantona u periodu od 1996. - 2004. godine (tabela 1).

Prema podacima iz tabele 1, može se za-ključiti da je broj živorođenih u općini Gra-čanica, a i u Tuzlanskom kantonu u posma-tranom periodu konstantno opadao, te da je 2004. godine u Tuzlanskom kantonu za-bilježen najmanji broj živorođenih, dok je u općini Gračanica takav trend zabilježen 2002. godine.

Navedena kretanja broja živorođenih odrazila su se i na kretanja stopa nataliteta35 u općini Gračanica i Tuzlanskom kantonu (grafikon 1 ).

1 K. Papić, Položaj i stanovništvo gornjeg Podri-nja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo, 1979., 97.

2 Ibidem.3 Pokazuje broj rođenih na 1000 stanovnika, (M.

Friganović, Demografija, stenovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, str. 76.

Stope nataliteta u svijetu se kreću od oko 10 do 50 ‰ godišnje, a u vezi s tim izdva-jaju se tri tipa nataliteta: niski (do 15 ‰), srednji (od 16 - 25 ‰) i visoki (više od 25 ‰ godišnje.4 S obzirom na ovu podjelu, a pre-ma podacima iz grafikona 1, uočavamo da je općina Gračanica u posmatranom peri-odu imala niske stope nataliteta, ali su one bile više od kantonalnih, izuzev 2002. godi-ne. Općinske stope nataliteta kretale su se, u navedenom periodu, u rasponu od 9,3 ‰ (2002. godine) do 15,6 ‰ (1996. godine), a kantonalne u rasponu od 9,3 ‰ (2004. go-dine) do 11,4 ‰ (1997.godine).

Mortalitet (smrtnost)

Mortalitet je negativna komponenta pri-rodnog i ukupnog kretanja stanovništva koja djeluje na smanjenje ukupnog broja stanov-nika. Nivo mortaliteta u jednoj zemlji izraz je kompleksnog djelovanja bioloških, ekonom-skih i socijalnih faktora, tako da je nivo mor-taliteta uopće, a posebno mortaliteta dojen-

4 M. Friganović, Op. cit., str. 76.

Godina 1�� 1�� 1�� 1�� 2000 2001 2002 2003 2004Općina Gračanica �44 �3� �33 �0� 5�0 5�3 4�� 530 504Tuzlanski kanton � �25 5 �01 5 �5� 5 �2� 5 3�3 5 1�2 5 0�� 4 �31 4 ��Učešće općine Gračanica u TK(%) 12,3� 12,4� 12,51 10,�2 10,42 11,10 �,�� 10,�5 10,��

Tabela 1. Broj živorođenih u općini Gračanica i TK u periodu od 1996.-2004. godine (Izvor: www. fzs. ba i izračunavanja na bazi podataka Federalnog zavoda za statistiku)

Grafikon 1. Kretanje stopa nataliteta u općini Gračanica i TK u periodu od 1996. - 2004. g. (Izvor: www.fzs.ba)


3�

čadi značajan pokazatelj po-stojećeg životnog standarda.1

Prosječne godišnje stope mortaliteta kreću se u svije-tu od 7‰ - 30‰. Zabilježene su i stope od 5‰, ali u krat-kom razdoblju, dok su stope veće od 30‰ posljedica ne-normalnih društvenih zbiva-nja i upućuju na izvanredne nepovoljne faktore.2 U opći-ni Gračanica broj umrlih je u periodu od 1996. - 2004. go-dine bio u porastu, uz povre-meno smanjenje, a slična si-tuacija bila je i u Tuzlanskom kantonu (ta-bela 2). Prema podacima iz tabele 2, može se zaključiti da je najmanji broj umrlih kako u općini, tako i u Kantonu zabilježen 1996. godine, a najveći 2003. godine. Procentual-no učešće općine Gračanica u Tuzlanskom kantonu, kada je u pitanju smrtnost, nešto je manje u odnosu na rodnost stanovništva. Stope mortaliteta u periodu od 1996. - 2004. godina bile su niske kako u općini, tako i u Kantonu, što odgovara “uvjetima života u ra-zvijenim i zemljama u razvoju”3 (grafikon 2). Podaci iz grafikona 2 nam pokazuju da su se općinske stope mortaliteta u posmatranom periodu kretale u rasponu od 4,5 ‰ (1996. godine) do 7 ‰ (2003. godine), a kantonalne stope u rasponu od 3,8 ‰ (1996. godine) do 6,6 ‰ (2004. godine).

Smrtnost dojenčadi

Sve do kraja 19. stoljeća u svim zemljama svijeta smrtnost dojenčadi je, prema broju žrtava, predstavljala nedaću, težu od ma

1 A. W. Baletić, Op. cit., str. 158.2 M. Friganović, Op. cit., str. 81. 3 Ibidem.

koje epidemije zaraznih bolesti koje su sa-tirale čovječanstvo.4

Stoga je stopa smrtnosti dojenčadi “pri-lično pouzdan odraz socijalno-ekonomskih i higijensko-medicinskih uvjeta opstojanja stanovništva”.5 Prema podacima iz tabele 3, uočljivo je postepeno smanjenje broja umrle dojenčadi u općini Gračanica i Tuzlanskom kantonu idući od 1996. prema 2004. godini. Općina Gračanica je imala niže stope smrt-nosti dojenčadi od Tuzlanskog kantona do 1999. godine, a nakon toga one su veće u općini Gračanica nego na nivou Kantona.

Prirodni priraštaj

Prirodni priraštaj je rezultat dva dijame-tralno suprotna efekta – nataliteta i morta-liteta. On je vrlo važan pokazatelj koji slu-ži kao osnova prilikom rješavanja važnih društveno-ekonomskih problema, posebno onih vezanih za planiranje.6

4 S. Kulenović, Struktura stanovništva Tuzle i nje-na izmjena pod uticajem novijeg privrednog ra-zvoja, magistarski rad, Beograd, 1980., 26.

5 M. Friganović, Op. cit., str. 83. 6 K. Papić, Op. cit., str. 99.

Godina 1�� 1�� 1�� 1�� 2000 2001 2002 2003 2004Općina Gračanica 244 301 2�3 251 2�� 2�1 31� 3�� 33�Tuzlanski kanton 2 351 2 5�2 2 54� 2 �12 2 ��4 2 �50 3 0�2 3 320 3 2�1Učešće općine Gračanica u TK (%) 10,3� 11,�5 11,50 �,�0 10,02 �,�� 10,42 11,42 10,24

Tabela 2. Broj umrlih u općini Gračanica i Tuzlanskom kantonu u periodu od 1996. - 2004. g. (Izvor: www.fzs.ba i izračunavanja na bazi podataka Federalnog zavoda za statistiku)

Grafikon 2. Kretanje stopa mortaliteta u općini Gračanica i Tuzl. kantonu u periodu od 1996-2004. (Izvor: Izračunavanja na bazi podataka Federalnog zavoda za statistiku)


3�

Apsolutni brojevi ži-vorođenih, umrlih i pri-rodnog priraštaja u di-rektnom su odnosu sa veličinom stanovništva nekog područja. Među-tim, pored apsolutnih pokazatelja, u kompara-tivnim analizama se če-šće koriste stope nata-liteta, mortaliteta i pri-rodnog priraštaja, koje predstavljaju njihove relativne pokazatelje.1

Kao rezultat ranije posmatranih podataka o rođenim i umrlim kao i stopa nataliteta i mortaliteta u općini Gra-čanica i Tuzlanskom kantonu, u periodu od 1996. do 2004. godine, stope prirodnog pri-raštaja bile su veće u općini Gračanica nego na nivou kantona, izuzev 2002. i 2003. godi-ne, kada su općinske stope bile niže od kan-tonalnih (grafikon 3).

Prihvatajući podjelu prirodnog priraštaja na četiri tipa i to: vrlo visoki (više od 20‰),

1 S. Kulenović, Op. cit., str. 28.

visoki (15 - 20‰), umjereni (5 - 14‰) i niski (manje od 5‰ godišnje),2 a prema prezen-tiranim podacima u grafikonu 3, vidimo da je općina Gračanica do 2001. godine imala umjeren prirodni priraštaj, da bi nakon toga “ušla u zonu” niskog prirodnog priraštaja.

Tuzlanski kanton je do 1999. godine imao umjeren prirodni priraštaj, a nakon toga nizak.

2 M. Friganović, Op. cit., str. 87.

GodinaOpćina Gračanica Tuzlanski kanton

Ukupno Na 1000 živorođenih Ukupno Na 1000 živorođenih1�� 11 13,0 �� 14,51�� 10,� �3 12,41�� 12,3 �3 14,21�� 4 �,� 54 �,�2000 5 �,� 4� �,�2001 4 �,0 32 �,22002 4 �,0 3� �,12003 4 �,5 3� �,52004 5 �,� 30 �,4

Tab.ela 3. Broj umrle dojenčadi u općini Gračanica i TK u periodu od 1996. - 2004. (Izvor: www.fzs.ba i samostalna izračunavanja)

Grafikon 3. Kretanje stopa prirodnog priraštaja u općini Gračanica i TK u periodu od 1996.-2004. (Izvor: www.fzs.ba i samostalna izračunavanja)


3�

Mirsad Omerčić

još u starom vijeku ljudi su osjetili po-trebu da mjere dnevno vrijeme. Babi-lonski sveštenici, koji su bili dobro upu-

ćeni u znanja iz oblasti astronomije, podi-jelili su dan na 12 sati, a svaki sat na 30 mi-nuta1. Noću su mjerili vrijeme pomoću kre-tanja zvijezda. Izum Babilonaca je i sunča-ni sat koji je nastao oko 640. godine p.n.e. Nešto kasnije, pronađeni su i pješčani i vo-deni satovi koji su se koristili i nakon pro-nalaska mehaničkog sata. Mehanički sato-vi se javljaju u Srednjem vijeku i to najprije na tornjevima. Od 11. vijeka grade se ure ili časovnici koji otkucavaju satove. Kasnije se javljaju i stoni satovi.

Godine 1500. napravio je Petar Henlain, bravar u Nirnbergu, prvi džepni sat. Slav-ni holandski fizičar i matematičar Christian Huygens (1629.-1695.) sagradio je prvi ta-čan sat sa klatnom2. Pretpostavlja se da je prvi sat koji je “prokucao” na području Bo-sne i Hercegovine, sat koji je Mletačka Re-publika, u augustu 1493. godine, poklonila

1 V.I. Avdijev, Istorija starog vijeka. Naučna knji-ga, Beograd, 1952., str. 76.

2 Usborneova knjiga - datumi iz svjetske historije. Svjetlost, Sarajevo, 1999., str. 95.

hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu, koji je rezidirao u Foči.3 Sve do 19. vijeka džepni i zidni satovi su bili proizvod za-natlija, a centar njihove proizvodnje bila je Engleska. Zbog toga su bili rijetki i skupi, pa su ih mogli nabaviti samo bogatiji lju-di, a siromašniji svijet se služio satovima na tornjevima. Upravo u tu svrhu, Turci su samo u evropskom dijelu svog Carstva gra-dili sahat-kule, preuzimajući “tu ustanovu” iz srednje Evrope. Prvi javni sat u Osman-skom carstvu “prokucao je” u Skoplju na Vardaru, između 1566. i 1572. godine, a do-nesen je iz zauzetog Sigeta.4

Uopšte o Sahat-kulama u Bosni i Hercegovini

Sahat-kule su visoke i vitke građevine, kvadratne, rjeđe osmougaone osnove, tvrdo zidane od kamena, ljepše otesanog na uglo-vima građevine, širine osnove od 3,0 - 5,50

3 Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911., str. 215.

4 Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini - prilog za studij konzervacije. Naše starine - Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, broj. 4., Sarajevo, 1957., str. 19.

Sahat-kula – reprezentativni kulturno-historijski spomenik grada Gračanice iz osmanskog vremena


3�

m, a visine od 10 - 28 m. Debljina kamenih zidova kod sahat-kula kreće se od 65 cm do 1,0 m.1 Kao vezivni materijal prilikom zi-danja korišteno je odstajalo zagašeno va-pno (gašeni kreč). Po svom izgledu, slične su tornju romaničke crkve, bez nekih nje-govih elemenata, a ima ih i koje su nastale pod uticajem gotike kao neke u Hercegovi-ni. Vjerovatno su nastale pod uticajem tor-njeva tipa italijanske kampanile.2 Jedna od najpoznatijih je kampanila svetog Marka u Veneciji. Stilski elementi se mijenjaju, zavi-sno od kraja gdje su izgrađene.

Sve sahat-kule su pravljene na isti način, samo se razlikuju po dimenzijama i položaju mjesta na kojem su građene, najčešće u cen-tru čaršije, uporedo sa urbanim razvojem dotičnog mjesta, obično u blizini džamija, a ima ih i unutar zidova nekih tvrđava. Vrata na sahat-kulama su pravougaona ili na svod, uvijek su jednokrilna, ako su manja otvara-ju se unutra, a ako su veća, naizvan, imaju svoju bravu i pravljena su češće od željeza nego od drveta. Na fasadama sahat-kula, od podnožja pa do vrha objekta, raspoređeni su otvori-prozori koji su uglavnom u obliku puškarnica. Kroz njih male količine svjetlo-sti prodiru u unutrašnjost objekta i osvjet-ljavaju ga. Krovovi sahat-kula su u obliku šatora, pokriveni su drvetom ili limom, is-pod krova im se nalazi vijenac, a ispod nje-ga četiri otvora, okrugla, ili pravougaona sa lukom, okrenuta na sve četiri strane, gdje se postavljaju satovi sa napravom za otkucava-nje vremena. Satovi su spojeni sa zvonom -često trofejnim. U unutrašnjosti sahat-kula nalaze se obično strma drvena stepeništa kojim se dolazi do satnog mehanizma. Ste-penište je postavljeno uz zidove i na uglovi-ma ima podeste-odmorišta.

Kao što je već spomenuto, zbog velike skupoće i rijetkosti džepnih i zidnih sato-va, sahat-kule su gradili bogati dobrotvo-ri, uglavnom vakifi. Brigu o njima vodili su

1 Isto, str. 18.2 Dokumentacija Komisije/Povjerenstva za oču-

vanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercego-vine, Historijski spomenik Sahat kula u Mosta-ru, maj 2004.

vakufi. Svaka je imala po jednog službeni-ka-muvekita, koji je morao biti dobro upu-ćen u znanja o mikatu - nauka koja se bavi određivanjem izlaska i zalaska sunca.3 Pro-storije u kojima je muvekit boravio, bave-ći se osobito računanjem vremena molitvi i vjerskih dužnosti, nazivale su se muveki-thane4. Sahat-kule su, dakle, pored utilitar-ne, imale i sakralnu ulogu, obavještavajući muslimansko stanovništvo o vremenu kla-njanja pet dnevnih namaza - molitvi. U sta-rije vrijeme, satovi su pokazivali vrijeme “a la turca”, po kojem je zalazak sunca padao tačno u 12 sati. Popravke satova su vršili sa-hačije ili urari.

U periodu osmanske uprave u Bosni i Hercegovini izgrađena je ukupno 21 sahat-kula. U drugoj polovini 16. vijeka izgrađena je u Banja Luci, a nešto kasnije, tokom 17. i 18. i u mnogim drugim Mjestima. Do rata 1992.-1995. godine, u BiH je bilo ukupno 19 ovakvih objekata i to: dvije u Travniku, i po jedna u Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foči, Gornjem Vakufu, Gračanici, Gradačcu, Liv-nu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Po-čitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tešnju i Trebinju.5 Do 1878. godine na ovom popisu bile su još dvije i to: jedna u Stocu, a dru-ga u Sarajevu uz Bijelu džamiju na Vratni-ku.6 Sahat-kula u Banja Luci, kao najstari-ji objekat te vrste u BiH, za koju se pretpo-stavlja da je iz vremena Ferhat-paše Soko-lovića (1574.-1588.), minirana je i do teme-lja porušena 15. decembra 1993. godine. U 2004. godini, u okviru kompleksa džamije Trnjak u Donjoj mahali u Doboju, stavljena je u funkciju moderno arhitektonski osmi-šljena Sahat-kula koja, iako predstavlja pre-lijep objekat, nema veći kulturno-historijski značaj.

Četiri Sahat-kule u BiH su proglaše-3 Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i

Hercegovini. Naučno društvo NR BiH, odjelje-nje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 12., Sara-jevo, 1961., str. 46.

4 Historija Osmanske države i civilizacije, Prire-dio: Ekmeleddin Ihsanoglu, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str. 828.

5 Vidi napomenu 6.6 Vidi napomenu 4.


40

ne nacionalnom spomenicima: Historijska građevina - Sahat-kula u Gračanici, (FBiH), Područje i ostaci historijske građevine - Sa-hat-kula u Banjoj Luci, (RS), Historijska gra-đevina – Sahat-kula u Mostaru, (FBiH) i Hi-storijski spomenik – Sahat-kula na Musali u Travniku (FBiH).1 Najpoznatija i po svo-joj građevinskoj vrijednosti najbolja je da-našnja Sahat-kula u Sarajevu, sagrađena u neposrednoj blizini Begove džamije, nazva-na Husrefbegovom.2 Ona je i najviša Sahat-kula u BiH, visoka 28 m. Danas se u BiH, po mojim informacijama, u funkciji nalazi pet Sahat-kula: u Donjem Vakufu, Gračani-ci, Mostaru, Sarajevu i Tešnju.

Na području sjeveroistočne Bosne da-nas se nalaze dvije sačuvane Sahat-kule: u Gračanici i u Gradačcu. Takođe treba ista-ći da se i u Tuzli, na prostoru ispred stare zgrade opštine, na nekadašnjem Trgu oslo-bođenja, u okviru tuzlanske tvrđave, neka-da nalazila kula sa satom, koja se zvala po zapovjedniku tvrđave Dizdarova, ali nije bila kategorisana kao Sahat-kula, nego kao skladište za municiju. Uništena je 1858. go-dine prilikom udara groma u barutanu koja se nalazila u sjeverozapadnoj kuli tuzlanske tvrđave.3 U izvještaju nekadašnjeg Repu-bličkog zavoda za zaštitu spomenika kultu-re BiH iz 1980. godine, takođe se spominje kao zaštićen objekat kulturno-historijskog naslijeđa i Sahat-kula u Gornjoj Tuzli.4 Me-đutim, taj objekat je imao funkciju baruta-ne, jer se nigdje, u meni poznatoj literatu-ri, ne spominje kao Sahat-kula. Pretpostav-lja se da je i u Zvorniku nekada postojala Sahat-kula, ali o njoj nema nikakvih pouz-danih pisanih tragova kako to ističe čuveni istraživač osmanskog perioda BiH Hamdija Kreševljaković.

1 Dokumentacija Komisije za očuvanje nacional-nih spomenika BiH

2 Grupa autora, Kulturna istorija Bosne i Her-cegovine. Đoko Mazalić, separat Srednji vijek-Tursko doba, Sarajevo, 1955., str. 162.

3 Dragiša Trifković, Tuzlanski vremeplov, Pres kliping, Beograd, 1981., str. 42.

4 Front slobode, 5. august 1980., broj. 2014.

Sahat-kula u Gračanici - građevinski prikaz

Gračanička sahat-kula je najmasivni-ji objekat te vrste u BiH. Kroz historiju je doživljavala čitav niz promjena, najviše u svom izgledu, a pri tome je dolazilo i do promjena na izvornom materijalu od kojeg je građena. Danas se nalazi u priličnom do-brom fizičkom stanju. Ima oblik tornja koji se postepeno sužava prema koti vrha. U od-nosu na najnižu tačku objekta, ta kota ne stoji potpuno vertikalno, već je djelomič-no nagnuta na zapadnu stranu. Njena da-našnja nagnutost nije poznata, a prema ne-kim mjerenjima izvršenim prije 1992. go-dine iznosila je oko 13○. Visoka je 27,0 m, što je čini trećom po visini u BiH. To je ta-kozvani jednoprostoran objekat, sa skoro kvadratnom osnovom, čije su stranice pri-bližnih dimenzija: 3,60 x 3,60 m.5 Fasada Sahat-kule je neožbukana, izuzev dijela od cca 2,0 m ispod vijenca, mada se na zidovi-ma vide tragovi žbukanja iz prošlosti. Unu-trašnje strane objekta su takođe neožbuka-ne. Ćoškovi u donjim dijelovima građevine su znatno oštećeni, odnosno orunjeni. Zi-dovi su vrlo masivni i prosječne su deblji-ne 80 cm. Unutrašnje dimenzije Sahat-kule u podnožju iznose 1,95 x 1,95 m. Izgrađe-na je od ručno obrađenog, grubo klesa-nog kamena vapnenca, nepravilnog oblika i različitih dimenzija. Kao vezivni materijal (žbuka), prilikom zidanja, korišteno je od-stajalo zagašeno vapno (gašeni kreč), kao i kod svih, u to vrijeme, bolje zidanih zgrada. Iako se u dokumentaciji Komisije za očuva-nje nacionalnih spomenika BiH ističe da se ulaz u Sahat-kulu nalazi na zapadnoj stra-ni objekta, utvrđeno je višestruko ponavlja-nim određivanjem strana svijeta (uz pomoć kompasa, a takođe i orijentacije na horizon-tu, uz pomoć položaja sunca u podne), da se ulaz, odnosno vrata Sahat-kule nalaze, ipak, na južnoj strani objekta. Vrata su dr-vena, zasvođena i jednokrilna, sa običnom

5 Dokumentacija Komisije za očuvanje nacio-nalnih spomenika, Sahat-kula u Gračanici, maj 2003., str. 5.


41

bravom, otvaraju se “naizvan”, dimenzija 90 x 200 cm. Na građevini se nalaze tri otvo-ra-prozora. Na istočnoj strani nalazi se obi-čan pravougaoni otvor, bliže temelju objek-ta, dimenzija 88 x 109 cm. Iznad njega se nalazi otvor u obliku puškarnice, unutraš-njih dimenzija nepravilnog oblika cca 59 x 73 cm, a vanjskih cca 10 x 60 cm. Na sje-vernoj strani objekta nalazi se takođe otvor u obliku puškarnice, unutrašnjih dimenzija 62 x 66 cm, a vanjskih cca 15-20 x 60 cm. Na otvorima se nalaze zaštitne mrežice koje sprečavaju ulazak ptica u Sahat-kulu.1 Ispod krova se nalaze okrugli otvori, u kojima su smješteni plastični satovi sa metalnim okvi-

1 Ovom prilikom želio bi se zahvaliti općinskim vlastima Gračanice na ustupanju ključa od Sa-hat-kule, a takođe i apsolventu Građevinskog fakulteta u Tuzli Džafić Alminu koji mi je nese-bično pomagao prilikom terenskog istraživanja objekta Sahat-kule.

rima, radijusa 1,0 m sa dvije kazalj-ke i rimskim brojevima, koji pred-stavljaju posljednje modele elek-tronske tehnike i navijaju se i kon-trolišu digitalnim mehanizmom. Kao i većina takvih objekata, i gra-čanička sahat-kula je imala zvono koje je bilo spojeno sa satnim me-hanizmom. Sat je nekada pokazi-vao vrijeme “a la turca”, a danas radi po srednjoevropskom vremenu. O funkciji muvekita u prošlosti Gra-čanice nema nikakvih pouzdanih pisanih izvora. Građevina se za-vršava četverovodnim šatorastim krovom, sa jednom badžom (mali krov na samom vrhu na četiri stu-bića) u centralnom dijelu koja se od ostatka krovne plohe izdiže za 70 – 80 cm.2 Krovna konstrukcija je od drveta, a krov je najvjerovatni-je izvorno bio pokriven šindrom ili tzv. biber crijepom. Kasnijim je in-tervencijama, umjesto tih materi-jala, postavljen lim. U unutrašnjo-sti objekta se nalazi strmo drveno stepenište, širine 60 cm sa pode-stima na svakih 1,60 m. Na fasadi

objekta se primjećuju pukotine, a posebno na istočnoj strani, gdje se nalazi poveća pu-kotina, uglavnom vertikalnog pružanja na pravac zidanja, koja je najvjerovatnije samo u sloju ostataka žbuke. Takođe treba istaći da su arhitektonskim rješenjem na Sahat-kuli, 2003. godine, ugrađena četiri reflek-tora u podnožju objekta, a isto tako se na samom vrhu u unutrašnjosti objekta nalazi jedan reflektor koji u noćnim satima osvjet-ljava mali krov na vrhu i satove, stvarajući na taj način izuzetno lijep prizor.

Historijski presjek

Na današnjem prostoru i sa sadašnjim osnovnim urbanim svojstvima, gračanička čaršija počela se razvijati 1697. godine, kada je austrijska vojska, pod vodstvom princa

2 Vidi napomenu 15.

Poprečni presjek gračaničke Sahat-kule


42

Eugena Savojskog, na svom pohodu dolinom Bosne, do temelja opustoši-la i spalila Gračanicu i mnoge druge gradove i naselja (Doboj, Maglaj i Sa-rajevo). Ovaj događaj je bio prekret-nica u prostornom i urbanom razvo-ju gračaničke kasabe i njene čaršije, poslije čega ona dobija novi izgled, koji je djelimično sačuvan do danas.

Nakon pada Budima 1686. godine u Gračanicu je doselio Ahmed-paša Budimlija (po nekima će kasnije po-stati bosanski valija), za čije se ime vezuje izgradnja nekoliko značaj-nih objekata, po kojima je gračanič-ka čaršija i danas prepoznatljiva. Po-red džamije (1693.-1695.) hamama i velikog hana, Ahmed-paša je uteme-ljitelj i Sahat-kule, koja se s pravom smatra “simbolom” današnje Grača-nice. Ne zna se poudano tačna godi-na njene izgradnje. Međutim, kako su sahat-kule u BiH obično podiza-ne u vrijeme ili nešto malo kasnije poslije izgradnje džamija u urbanim centrima, a uzimajući i u obzir da je Gračanica krajem 17. vijeka bila prostra-ni kadiluk, trgovačko-zanatski i kulturno-obrazovni centar šire regije, gračanička sa-hat-kula je izgrađena najvjerovatnije u za-dnjih pet godina 17. ili na samom početku 18. vijeka i predstavlja kulturno-historijski objekat, star oko 300 godina. Analizirajući godine izgradnje drugih sahat-kula, dolazi se do zaključka da je dvanaesta ili trinae-sta po redu izgrađena sahat-kula u vremenu osmanske vladavine u BiH.

Prvi historijski podaci o Sahat-kuli sežu u 1812. godinu, kada je gračaničku čaršiju zahvatio veliki požar. U tom požaru ona je znatno oštećena. U jednom arapskom ru-kopisu, što se čuvao u gračaničkoj medresi 1940. godine, zabilježeno je kako je ova Sa-hat-kula popravljena nakon velikog požara, koji je to mjesto zadesio 1812. godine. Čak 1940. godine vidio se na tom objektu trag od vatre.1 Odmah po završetku okupacije,

1 Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i

1878. godine, austro-ugareske vlasti su na-bavile satove iz Beča i montirale ih na Sa-hat-kulu. Do Drugog svjetskog rata Sahat-kula je bila u funkciji i služila je svojoj svrsi. Njemački okupator je s nje skinuo zvono i postavio na jedan bunker da služi za uzbu-nu. Sat je u tom periodu prestao kucati, a i krov je bio znatno oštećen. Godine 1952. Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kul-ture i prirodnih rijetkosti NR BiH, u sarad-nji sa Gradskim narodnim odborom, izvr-šio je popravke na objektu. Tom prilikom izmijenjen je pokrov, prepravljena su stepe-ništa, izvršeno je žbukanje fasada i monti-ran je sat.2 Intervencije na Sahat-kuli vršene su i 1970. godine, kada su postavljeni satovi koji su skinuti 1986. godine radi popravke i poslije toga nisu više postavljani.3 Sahat-kula je obnavljana i renovirana i 1974. go-

Hercegovini, Naše starine, str. 25.2 Isto, str. 25.3 Vidi napomenu 15.

Današnji izgled Sahat-kule u Gračanici


43

dine.1 Rješenjem Zavoda za zaštitu kultur-no-historijskog i prirodnog naslijeđa Bo-sne i Hercegovine, objekat je stavljen pod zaštitu države, i upisan u Registar spome-nika kulture. Komisija za očuvanje nacio-nalnih spomenika BiH je na sjednici održa-noj 11. marta 1998. godine donijela odluku o stavljanju Sahat-kule u Gračanici na pri-vremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 257.2 Prostornim pla-nom Bosne i Hercegovine, do 2002. godi-ne, Sahat-kula u Gračanici je bila evidenti-rana i valorizirana kao objekat II kategorije. Posljednji radovi na Sahat-kuli izvršeni su 2003. godine u organizaciji Općine Grača-nica u vrijednosti od 30.000 KM. Urađena je rekonstrukcija krova, stavljen novi bakre-ni pokrov, popravljeno unutrašnje stepeni-šte i ugrađen novi satni mehanizam, koji je nabavljen u Francuskoj i kojeg su ugradili francuski majstori.

Sahat-kula je imala i danas ima veoma veliki značaj u kulturno-historijskom živo-tu grada Gračanice. Kao i većina objekata slične namjene, nalazi se u samom centru stare čaršije, u izravnoj blizini Bijele, Čar-šijske ili Ahmed-pašine džamije. Zajedno sa njom spada u najznačajnije objekte grada iz osmanskog perioda. Predstavlja bitan ele-menat identifikacije stare čaršije. To je spe-cifičan objekat nazaobilazan za arhitekton-sko-urbanistički razvoj naselja. Objekat je integralni dio čaršije i svojom vertikalnošću predstavlja dio ukupne vizure grada.3

O velikoj ulozi Sahat-kule u društvenom životu općine Gračanica svjedoče i grbovi kao trajna oznaka općine iz 1996. i 2003. go-dine. Kao znak ili motiv i na grbu iz 1996., a takođe i na grbu iz 2003. godine Sahat-kula u najvećoj mjeri dominira, odnosno zauzi-ma istaknuto i centralno mjesto.

Isto tako, Sahat-kula pruža velike mo-gućnosti kao turistička atrakcija grada Gra-

1 Omer Hamzić, Listovi gračaničkog kalendara od 1. 11. 2002. do 16. 05. 2003.godine, Grača-nički glasnik, broj. 15., Maj. 2003.

2 Dokumentacija Komisije za očuvanje nacional-nih spomenika, Sahat-kula u Gračanici, str. 3.

3 Vidi napomenu 15.

čanice. Na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, održanoj od 03. do 09. septembra 2002. godine progla-šena je nacionalnim spomenikom. Pored toga što je, kako je već naprijed istaknuto, najmasivniji objekat te vrste i treća po vi-sini u BiH, njena specifičnost je i to da je, poput Sahat-kule u Gradačcu, nagnuta na jednu stranu, pa je zbog toga nazivaju i “kri-vi toranj” u Gračanici, aludirajući na Krivi toranj u Pizi.

Prema ovom, zaista reprezentativnom objektu kulturno-historijskog naslijeđa op-ćine Gračanica, bilo bi dobro odabrati ade-kvatan materijal (metal, drvo, glina) i izra-diti budući turistički suvenir grada Grača-nice koji u današnjem vremenu nedostaje. Pretpostavlja se, po tradiciji koju sam čuo od stanovnika naselja Lipa, da od parcele koja pripada porodici Alić do područja oko Sahat-kule vodi jedan podzemni tunel. Radi se o udaljenosti od oko 200 - 300 m vazduš-ne linije. Lokalitet oko podzemnog tunela nikad nije detaljno istražen i danas se otvor, koji je nekada bio veći, nalazi zatrpan. Isto tako, po gračaničkoj čaršiji kruži priča da se u zimskim mjesecima snijeg neobično brzo topi oko Sahat-kule.4 To su samo neke od brojnih anegdota vezanih za gračaničku Sa-hat-kulu koje, uz prilično dosta značajnih historijskih podataka o njoj, svjedoče o nje-noj tajanstvenosti i neistraženosti, a takođe i o značaju tog zaista velikog i impozantnog kulturnog blaga grada Gračanice.

Na kraju želim istaći da svakodnevno še-tajući kroz grad posmatram ljude kako ba-caju pogled na satove gračaničke Sahat-kule. Kao da su emotivno vezani za nju i osjećaju je dijelom sebe. Kroz dva mjeseca koliko sam sakupljao historijsku literaturu i terenski istraživao objekat Sahat-kule, ona je za mene bila izazov i podsjećala me na “stražara” na ulazu u gračaničku čaršiju, na “kamenu ljepoticu” koja istovremeno i po-kazuje i simbolizira vrijeme. Gračanlije se punim srcem mogu ponositi svojom Sahat-

4 Da li se snijeg topi zbog blizine podzemnih ci-jevi od grijanja ili zbog blizine izvora vode koji se tu nekada nalazio nije mi poznato.


44

Omer Hamzić

Rizo Suman je rođen u Gračanici, 1927. godine, u uglednoj trgovačkoj porodici Sumana u kojoj se isticao

njegov djed Medaga Suman, veletrgovac i posjednik, član Općinskog vijeća duže vre-mena tokom austrougarske okupacije.

Pripadao je onoj generaciji koja je još u vihoru Drugog svjetskog rata odsanjala svoj san o nekom boljem svijetu i nekoj sretnijoj zemlji i još sretnijim ljudima u njoj. Pripa-dao je onoj generaciji koja se za svoje idea-le borila, prvo s puškom, a zatim svim svo-jim bićem, bukvalno, bez ostatka. Jedan je od onih koji je unekoliko doživio ostvarenje tih svojih mladalačkih ideala i svu radost generacije koja je sve to na svojim plećima iznijela, ali i svu gorčinu i bolno razočarenje nakon rušenja tih ideala i nestanka jednog društvenog poretka u sunovratu brutalnog rata i agresije.

U vrlo zamršenim i složenim vojno-po-litičkim prilikama oko Gračanice pri kra-ju Drugog svjetskog rata, opredijelio se za partizansku, antifašističku stranu. Svo-ja prva saznanja o suštini tog velikog svjet-skog sukoba stekao je kao dječak od 17 go-dina u jednom gračaničkom skojevskom aktivu. Po nekim sjećanjima, u tom aktivu

bili su: Rizo Hadžić, Asim Tihić, Hivzo Ša-bović, Ferid Osmanbegović, Zihnija Bekrić, vaspitač u Domu siročadi, umro za vrijeme rata. (Izjava Jovanović Delibegović Dušan-ke, kod autora; Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica 1988., 224)

S neviđenim entuzijazmom, nakon rata, učestvovao je u izgradnji zemlje, ali i u iz-gradnji samog sebe za sve složenije i slože-nije zadatke, prvenstveno na privrednom oporavku gračaničke općine i njenom izvla-čenju iz bijede i siromaštva. U historiji Gra-čanice ostat će zapamćen kao jedan od naj-uspješnijih predsjednika Općine, jedan od rijetkih lokalnih rukovodilaca, koji je imao viziju privrednog razvoja ovoga kraja. Na ostvarenju te vizije “potrošio” je najbolji dio svog životnog i radnog vijeka.

Prešao je dug radni i životni put, od mla-dog skojevca i partijskog aktiviste, pred-sjednika općine, do uglednog direktora i privrednika. Bio je jedan od rijetkih ljudi koji se poslu i zadatku predavao do kraja, bez ostatka. Ne znam da li je i jedan posao radio “na ler gas”, polovično, ne daj bože, površno…Kao i ostali u njegovoj generaciji, mnoge od tih poslova obavljao je po partij-skom zadatku. Drugačije nije ni moglo. Ali njegova predanost poslu nije proizlazila iz partijske lojalnosti ili ne bar samo iz nje, već

Likovi zavičaja: Rizah Suman - privrednik


45

iz njegove, kako imaju običaj reći stari lju-di, “posebne japije” (to jest građe) i vjere u rad i predanost radu, upornosti u traženju rješenja.

U zaostalom zanatsko-esnafskom i, u suštini, agrarnom miljeu gračaničke pri-vrede šezdesetih godina, trebalo je pravi-ti iskorake ka modernijim oblicima privre-đivanja, većem zapošljavanju, progresu – sa skromnim sredstvima i još skromnijim snagama.

Znao je da bez školovanih, prije svega, domaćih kadrova, bez ljudi privrženih Gra-čanici, nije bilo moguće napraviti neki oz-biljniji iskorak. Zalagao se za stručno os-posobljavanje i doškolovavanje, učenje na tuđim pozitivnim iskustvima i dobrim pri-mjerima. U tom pogledu, služio je vlastitim primjerom. Smogao je snage i uz rad završio visoku privrednu školu (koja je bila u rangu ekonomskog fakulteta), kako bi se spremni-je uhvatio u koštac sa složenim privrednim problemima i teškoćama u onim preduzeći-ma i tadašnjim radnim kolektivima u koje je najčešće odlazio “po zadatku”

Sveopći prosperitet u zemlji od šezde-setih do sedamdesetih godina osjetio se i u Gračanici – prve asfaltirane ulice, prvi jav-ni vodovod, gimnazija, izrastanje zanat-skih radionica u male fabrike, industrijska zona… Ali je posve pojednostavljeno gleda-nje na privredni život u bivšoj državi šezde-setih i sedamdesetih godina kao na sistem bez konflikata, u kojem je država brinula za stanje u svakom preduzeću, u kojem su sva preduzeća bila “zakačena” na državnu sisu… Problema je bilo na pretek, stečaja, likvidacija, propadanja i uzdizanja… Doda li se tome neimaština i bijeda, nedostatak finansijskih sredstava, ali i političke volje u pojedinim slučajevima, posebno za Grača-nicu kao “zavičaju bez revolucionarnih tra-dicija” - slika postaje potpunija…

Rizo Suman je bio privrednik koji je i u takvom ambijentu znao naći rješenje. Kada je, na primjer, obućarski pogon u Gračani-ci, usljed pogrešnih integracija i lošeg ruko-vođenja, dospio na rub propasti, Rizo Su-man je, završavajući mandat predsjedni-

ka opštine, uspio pronaći izlaz. U sretnom trenutku utemeljio je tvornicu modne obu-će “Fortuna” na posve novoj lokaciji, koja će se kasnije izgraditi kao industrijska zona na južnim prilazima Gračanici. Rizo Suman je imao vodeću ulogu u timu entuzijasta koji su utemeljili “Fortunu”. U svoje nove pogo-ne u industrijskoj zoni “Fortuna” je useli-la 2. i 3. jula 1971. godine. To je izuzetno značajan datum, ne samo u historiji te fir-me, već u historiji privrednog razvoja Gra-čanice (Gračanički glasnik br. 4, Gračanica 1997., 21 – 31). Jer, prenošenje neuglednih zanatskih pogona, kakav je bio obućarski, stolarsko-tapetarski, metalni (“Partizan”, kasnije “Fering”) na nove lokacije (u današ-njoj industrijskoj zoni), ima doista historij-sko značenje u razvoju Gračanice. Za takve poteze, ma kako oni iz današnje perspektive izgledali, trebalo je imati viziju. Za ostvare-nje te vizije trebalo je imati i znanja i odluč-nosti, ali i hrabrosti. U nekim slučajevima


4�

nije smjelo biti greške. Rizo Suman je bio privredni rukovodi-

lac nekoliko velikih gračaničkih preduze-ća upravo u tom odlučujućem historijskom periodu, 60-70-ih godina prošlog stolje-ća, kada su iz neuglednih zanatskih radio-nica izrastali moderni industrijski pogoni. Sa 29 godina (14. 5. 1956.), našao se na čelu “Ozrenke”, orijentišući to preduzeće ka tr-govini. Pored utemeljenja “Fortune” (1968.), uspio je podići na noge posrnule ciglane u Sočkovcu, spasiti od propasti poljoprivred-nu zadrugu u Gračanici, utemeljiti Kombi-nat “Inko”, iz kojeg će izrasti nekada moćni gračanički “Građevinar”, u kasnijem perio-du stabilizovati “Ozrenku” kao jugosloven-sku firmu… u kojoj je i završio svoj radni vi-jek kao direktor..

Pogrešno je mišljenje da je sve dolazi-lo iz “cekaova” i visokih partijskih foruma. Trebalo je misliti svojom glavom, posebno u nerazvijenom lokalnom miljeu, kojem dr-žavno-partijske vrhuške nisu bile bogzna kako naklonjene. Nije ce-ka naredio prese-ljenje zanatskih radionica iz centralnog di-jela gračaničke čaršije… Za tako nešto tre-balo je imati viziju.

Iako je mnoge poslove, kako u politici, tako i u privredi, obavljao “po zadatku ko-miteta i partije”, Rizo Suman se nije pojav-ljivao u preduzećima kao “kadar ispred ko-

miteta, pred kojim je trebalo stajati mirno”, niti je svoju strategiju temeljio na politič-koj magli i dimu, već na realnim procje-nama, kadrovskom osvježavanju preduze-ća, “pravljenju kvalitetnih i čestitih timo-va”, čvrstoj disciplini i odgovornosti. Uspje-si nikada nisu izostajali, rezultat je bio vid-ljiv, nekad prije, nekada kasnije. Zato se, bez ikakvog pretjerivanja može reći da je Rizo Suman bio jedan od najistaknutijih aktera u privrednom životu Gračanice u periodu njenog najbržeg razvoja.

Pored toga, za čitavo vrijeme svog života stigao se baviti i tzv. društveno-političkim radom, ne žaleći ni sebe ni vrijeme. Bio je jedan od najuspješnijih predsjednika opšti-ne Gračanica, pokretač i inicijator mnogih akcija u mjesnoj zajednici i na općini, uvijek spreman da posavjetuje, da pomogne, da prenese svoja bogata životna iskustva...

Za svoj rad dobio je više prestižnih druš-tvenih priznanja i odlikovanja. Vrijedi spo-menuti: Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden i zasluga za narod sa srebrnim vijen-cem, Medalju za hrabrost, Plaketu Skupšti-ne Opštine Gračanica…

Čitav životni i radni vijek Rize Suma-na dio je privredne i društvene historije Gračanice.

Umro je 16. 1. 2006. godine, kao penzio-ner u Gračanici.

prošlostRusmir Djedović,

Izet SpahićNovootkriveni stećci u okolini Gračanice

Mina Kujović Pripreme za izgradnju za izgradnju željezničke pruge i stanice u Gračanici, 1897. godine

Edin Šaković, Osman-kapetanova medresa u Gračanici u periodu između dva svjetska rata

Omer Hamzić Neke karakteristike društveno-ekonomskog razvoja opštine Gračanica u periodu 1986. – 1990. godine


4�

Rusmir Djedović, Izet Spahić

poznato je da je u srednjem vijeku okolina Gračanice (župa Sokol) bila naseljena Bogumilima, o čemu, iz-

među ostalog, svjedoče i njihovi nadgrob-ni spomenici-stećci.1 Znamo da je stećaka u prošlosti bilo znatno više, ali ih je do danas sačuvano vrlo malo.

Krajem 19. stoljeća u okolini Gračanice bilo je poznato nekoliko desetina lokacija sa stećcima. Poznati istraživač prošlosti Bosne i Hercegovine Ćiro Truhelka, prije više od stotinu i deset godina, navodi da u kotaru Gračanica ima 35, kako kaže, “sredovječnih

1 Stećak je isklesani kameni blok, nadgrobni spo-menik, Bogumila, stanovnika Bosne u srednjem vijeku, od jedanaestog do šesnaestog stolje-ća, krčćanske sekte koja se zvala Crkva bosan-ska. Molili su se Bogu na otvorenim prostori-ma zvanim trzna. Biblija im je bila sveta knjiga, ali nisu koristili krst, freske, slike svetaca, niti kipove, smatrajući ih simbolima idolopoklon-stva. Zbog plemenitih i visoko moralnih oso-bina zvali su ih Dobri Bošnjani. Dolaskom Tu-raka u Bosnu, listom su prigrlili islam Stećak mnogo govori o tom narodu, njegovoj uporno-sti, žilavosti, disciplini, osjećaju za umjetnost, njihovoj pismenosti. Stvorili su autohtono bo-sansko pismo, zvanu bosančicu. Stećci su au-tohtoni bosanski spomenici, pa ih nalazimo na čitavom prostoru srednjovjekovne bosanske države.

mramorova”.2O pojedinim stećcima okoline Gračani-

ce do sada su dali neke podatke istraživači: Milenko S. Filipović, Salih Kulenović, Bran-ko Vajić, Omer Hamzić i Rusmir Djedović. Najdetaljniji njihov pregled dao je prije ne-koliko godina Edin Šaković.3

Kartografski prikaz rasporeda srednjo-vjekovih nekropola i stećaka u okolini Gra-čanice do sada je objavilo nekoliko autora.4

Ovom prilikom, pored nekoliko podata-ka o poznatim stećcima, donosimo opis no-vootkrivene nekropole stećaka u Škahovici, i ukazujemo na lokaciju dva do sada, u lite-raturi, nepoznata stećka u Lukavici.

2 Ćiro Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istočne Bo-sne, Glasnik Zemaljskog Muzeja (GZM), VII, Sa-rajevo, 1895., 337.

3 Edin Šaković, Stećci u okolini Gračanice, Gra-čanički glasnik 12, Gračanica 2001., 10-16.

4 Rusmir Djedović, Karta arheoloških lokalite-ta na području Gračanice (u Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revo-luciji, Gračanica, 1988., 12.); Rusmir Djedo-vić, Gračanica i okolina u srednjem vijeku (× st. - 1520.), Školska zidna karta R=1:100000, Mo-nos, Gračanica, 1992/1993.; Edin Šaković, Ras-pored nekropola na području Gračanice, nave-deni rad, 10.; Salih Jalimam, Gračanica i okolina u srednjem vijeku (u Analiza dokumenta o pr-vom spomenu srednjovjekovnog grada Sokola kod Gračanice, Gračanički glasnik 13, Gračani-ca 2002., 40.).

Novootkriveni stećci u okolini Gračanice


4�

Nekropola u škahovici

U Škahovici je već ranije registrovana jedna nekropola stećaka iznad Prestenič-kog mezarja na brdu Borik, pored puta za tvrđavu Soko1.

Pored te, na području Prestenića, nešto južnije, u šumi Veresika, vlasništvo Bajre Nurkića i Jasmina Okića, pronađena je dru-ga nekropola stećaka, koja do sada nije po-menuta u literaturi.2

Kao i prethodna i ova nekropola ima isti položaj - sjever-jug - u dužini od dva-naest metara. Široka je koliko i stećci, oko dva metra. Na toj lokaciji bilo je pet stećaka. Dva su dosta dobro očuvana, dva su u tra-govima, dok je jedan uklonjen, postoji samo jedno grobno mjesto. Pojedinačno, stećci su orijentisani u pravcu istok-zapad. Loka-cija se nalazi na osunčanom brežuljku, po-voljnom za obilazak stećaka i vjerske obre-de. Teren je obrastao šumom, ali je vidljivo da je tu ranije bila krčevina.

1 Edin Šaković, nav. rad, 14 - 152 Na ovu nekropolu je 2003. godine, naišao Izet

Spahić, slučajno prolazeći tim terenom.

Čitav lokalitet Prestenića je sedlastog oblika sa blagim nagibima povoljnim za obradu zemlje. U blizini su snažni izvo-ri vode, tako da sve ukazuje na postojanje naselja na tom lokalitetu u prošlosti. Pored nekropole stećaka, to potvrđuje i podatak da se 1548. godine nalazila “mezra Skrvica u blizini tvrđave Sokol”3, sa pristojbom od 100 akči. Na osnovu toga, s dobrom pouz-danošću, može se reći da se to, ustvari, radi o naselju Škahovica, koje ima srednjovje-kovnu starost.

Najbolje je očuvan južni stećak, oblika slemenjaka, bez postolja4, dimenzija 200× 130×70 cm. Stećak sa sjeverne strane djeli-mično je oštećen fizičkim udarima čekića i špica. Dimenzije su mu: 190×110×70 cm.

Ostala dva stećka su u tragovima i svi su zarasli u mahovinu, dok je peti stećak, kao što je rečeno, uklonjen. Na stećcima nisu uočeni nikakvi pisani tragovi. Nisu vrše-

3 Adem Handžić, Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine, Grača-nički glasnik 20, Gračanica, 2005., 70

4 Klasifikacija prema: Šefik Bešlagić, Leksikon ste-ćaka, Sarajevo, 2004., 257., sl. 147.

Ostaci nekropole stećaka pronađene u Škahovici (lokalitet Prestenić)


50

na skidanja debelog sloja mahovine. U sva-kom slučaju, trebalo bi ih pažljivo istražiti i stručno opisati.

Stećak u piskavici

U Piskavici, na imanju zvanom Vrtla u vlasništvu Spahić Osmana Hadžina (1875. - 1961.) nalazio se stećak, postavljen usprav-no. Imao je dimenzije 190×80×60 centime-tara i izgrađen je od pješčara1. U stvari to zemljište je prvobitno bilo u vlasništvu Mu-stafe Hamidovića (1870. - 1942.), koji je ra-nije živio u Piskavici.

Otkuda stećak na tom mjestu? Prema ka-zivanju Sulje Omina, dovučen je sa Brezja2 i ugrađen u temelj kuće, čiji je vlasnik mnogo kasnije primijetio da mu ugiba mahra (sto-ka)3 i perad. To je povezao sa stećkom, za kojeg je znao da je bio nadgrobni spome-

1 Pješčar (geol.) = sedimentna stijena, nastala ta-loženjem sitnog pijeska koji se kasnije pod ve-likim pritiskom i određenim vezivom toliko stvrdne da oponaša kameni blok.

2 Edin Šaković, nav. rad,. 14.3 Mahra (lok.) = marva, mal, sitna i krupna stoka.

nik, pa je tu staru kuću zamijenio za novu kuću Osmana Hadžina, na padini brda Pro-lom u mahali Dedići. Novi vlasnik je odmah srušio kuću “sa stećkom”, izvadio (“oslobo-dio”) stećak i nije više dozvoljavao da ga bilo ko dira i pomjera sa livade na kojoj se mo-gao vidjeti još šezdesetih godina. Njegov sin Husein će kasnije, sa svojim sinovima Suljom i Muhibijom, od tog stećka napra-viti korito (“tekne”)4 za napajanje stoke na izvoru Meškovača u Jagodnjacima, kao svoj hair.5 Na obradi i prepravci stećka u kori-to pomagao im je i komšija Mustafa Spahić. Sa tri strane korito je imalo stjenku debe-lu dvanaest centimetara, dok je četvrta, uža strana bila debljine osamnaest centimetara.

Korito napravljeno od tog stećka, od-vučeno je na izvorište Meškovača, volov-skom zapregom, na saonama, preko Delića, Okrajkom i Starom testom6 - u zimu 1967. godine. Na tom izvoru “služilo je” tridese-

4 Tekne = korito, kameno ili drveno. 5 Hair (turc.) = hajr, sreća, dobro, dobro djelo.6 Stara testa = Turska cesta izgrađena iza 1864.

godine. Opasala područje sela sa južne i istoč-ne strane.

Ostaci nekropole stećaka pronađene u Škahovici (lokalitet Prestenić)


51

tak godina, da bi, usljed dotrajalosti, bilo zamijenjeno “modernijim”, betonskim. Na-pušteno korito od spomenutog stećka da-nas se nalazi u Jagodnjacima, zaraslo u šaš, čekajući kad će ga neko vratiti odakle je pr-vobitno uzeto.

Dva stećka u lukavici

Još od ranije zna se za jedan masivni ste-ćak-stelu, između Lukavice i Klokotnice, u predjelu Duje.1 Na postojanje još dva, do sada nepoznata stećka u Lukavici, uputila su detaljnija terenska istraživanja Rusmi-ra Djedovića i Edina Šakovića. Prvi se na-lazi stotinjak metara južno od spomenutog stećka na Dujama, sa desne strane asfaltnog puta Klokotnica - Lukavica. To je takođe jedan masivni stećak-stela, koji je nekada stajao uspravno, a danas je oboren i prelo-mljen. Drugi se nalazio na lokalitetu Gre-blje, sa istočne strane mahale Delići. Zna se da je uništen prije tridesetak godina.

Zaključak

Prilikom obilaska nekropola stećaka u Babićima i Škahovici, u februaru 2006. go-dine, utvrđeno je da su ti spomenici izra-đeni od mehkog nedozrelog litotamnijskog krečnjaka, srednje miocenske geološke sta-rosti (20-10) miliona godina.2 Pažljivim pregledom pomenutih nekropola, u Babići-ma je na jednom stećku uočen žlijeb, koji se proteže prednjom čeonom stranom, slje-menom, zadnjom čeonom stranom, pa čak i dijelom postolja . Na jednom stećku je s prednje strane, na vrhu sljemena iskopa-na četvrtasta rupa - šest sa šest cm i dubi-ne oko pet cm – iz koje je prokopan preliv-ni kanalić. Moguće je da je ta rupa iskopa-na nešto kasnije i da je služila za ostavljanje novčića. Na tom dijelu vide se četiri uklesa-

1 Milenko S. Filipović, Prilozi etnološkom po-znavanju severoistočne Bosne, ANUBiH, Djela, Knjiga ×VI, Sarajevo, 1969., 86; Edin Šaković, nav. rad. 12.

2 Dr. Soklić Ivan, Geologija za rudare, Sarajevo, 1970., 312.

na slova, od kojih se nešto bolje raspozna-ju oblici slova “b”, “gama” i “k”. S obzirom da litotamnijski krečnjak brzo propada pod atmosferilijama, od pojedinih napisa ostali su samo tragovi.3 Babićki stećci imaju po-jedinačnu orijentaciju sjever - jug, za razli-ku od škahovičkih. Onaj koji ih je postavljao vjerovatno je slijedio konfiguraciju brežulj-ka i babićke udoline.

Prolazeći krasnom klisuricom Škahovič-ke rijeke, mogu se uočiti slojevi litotamnij-skog krečnjaka debljine do dva metra. To navodi na zaključak da Dobri Bošnjani nisu morali ići daleko da pronađu kamen za svo-je nekropole.

Može se na osnovu položaja nekropola i stećaka u Škahovici (I-Borik i II-Veresika), Babićima (staro muslimansko greblje), Pi-skavici (Brezje) i Lukavici (Duje), zaključiti da se oni nalaze na brežuljcima i zaravnima, koji su osunčani, pogodni za naselja i preko kojih vode stari putevi. Takođe, na osnovu položaja nekropola u Škahovici, zaključuje-mo da su stećci u njima ležali u pravcu sje-ver-jug, a orijentirani istok-zapad.

Ovdje treba spomenuti i jednu gotovo zaboravljenu nekropolu stećaka, istočno od Miričine, a koju spominje Ambrozije Ben-ković, pri svojim istraživanjima prije neko-liko decenija. Autor u grupi starih groblja na području Spreče navodi i stećke između Miričine i Berkovice.4

Za očekivati je da će ovo što je ostalo od stećaka privući pažnju znatiželjnika i turi-sta, a najvažnije je da će se stećci smatrati ponosom mjesta i ljubomorno čuvati i ure-đivati kao srednjovjekovni spomenici koji govore da je to mjesto i tada bilo naseljeno Dobrim Bošnjanima.

U međuvremenu je potrebno učiniti mno-go više na njihovoj dostupnosti i zaštiti, ne samo od atmosferalija, već i od vandalskog rušenja, skrnavljenja i uništavanja od strane pohlepnih i neodgovornih pojedinaca.

3 Ovo osmatranje u Babićima je vršeno u prisu-stvu profesora Izeta Spahića, Rusmira Djedovi-ća i Sulje Bajraktarevića iz Babića.

4 Ambrozije Benković, Tuzlansko područje negda i sada, Županja-Đakovo, 1971., 109.


52

Mina Kujović

intenzivniji razvoj domaće privre-de u Bosni i Hercegovini, nakon austro-ugarske okupacije, 1878. godine, usko je

vezan sa ubrzanom izgradnjom cestovne i željezničke mreže, naročito duž glavnih ri-ječnih tokova. Izgradnja željezničke mreže i saobraćajno otvaranje Bosne i Hercegovi-ne bilo je od posebnog interesa, kako za au-stro-ugarske vojne potrebe, tako i za isko-rištavanje bosanskohercegovačkih rudnih i šumskih resursa.

Uspostavljanje dobrih saobraćajnica u Bosni i Hercegovini, za novu austrougarsku upravu bilo je preduvjet za prosperitet i brži privredni razvoj. To su shvatili i predstavni-ci lokalne uprave po bosanskohercegovač-kim gradovima, pa su nastojali da u svakom pogledu pomognu te procese. Tako su i u Gračanici, krajem 1896. i tokom 1897.godi-ne poduzete intenzivne radnje oko otkupa zemlje na trasi željezničke pruge i lokaciji buduće željezničke stanice, na mjestu sta-re pijace. U ovom prilogu govori se o tome kako je tekao taj složeni postupak i ko su bili vlasnici zemlje koja se otkupljivala za potre-

be gračaničke željeznice. Željezničke pruge izgrađene u vrijeme austrougarske uprave bile su uglavnom uskotračne. Jedna od njih bila je i željeznička pruga Doboj – Tuzla - Simin Han, u dužini od 66,7 km. Pruga je izgrađena 1894. godine za potrebe Solane, podignute u Simin Hanu kod Tuzle. Osim Solane, ta je pruga, po zamisli austro-ugar-ske uprave, trebalo da posluži i za prevoz poljoprivrednih proizvoda, te da stimuliše poljoprivrednu proizvodnju, zemljoradnju i voćarstvo u dolini rijeke Spreče i susjednoj Posavini. Izgradnja te pruge, obavljena pod nadzorom Direkcije K. u K. b-h željeznica, pokazala se kao veoma korisna investicija, jer je dolina rijeke Spreče bila jako bogata drvetom i drugim rudama.1

“Pruga Doboj - Tuzla – Simin Han dobi-la je vremenom odvojene krakove. Tako je 1898. izgrađena, 6 km duga, lokalna želje-znica od stanice Karanovac do Gračanice. Pruga je bila vlasništvo zemaljskog erara, a u organizacionom pogledu nalazila u sasta-vu bosansko-hercegovačkih zemaljskih že-ljeznica. Služila je za redovni, teretni i put-

1 Dževad Juzbašić, Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere, Sarajevo 1974.

Pripreme za izgradnju željezničke pruge i stanice u Gračanici, .1897. godine


53

nički saobraćaj.”1 Troškovi izgradnje te pruge,

zajedno sa željezničkom stani-com i ostalim pružnim instalaci-jama, prema Izvještajima o upra-vi u Bosni i Hercegovini, izno-sili su 175.000 kruna. Najveći dio tih sredstava obezbijedilo je Prvo bosansko tvorničko dioničko društvo amoniak sode u Lukav-cu da bi osiguralo brži i efikasni-ji transport kamena iz kameno-loma u Pašalićima (nedaleko od Gračanice) za potrebe fabrike “Solvaj” u Lukavcu.

Spomenuto dioničko druš-tvo počelo je pripreme za ot-kup zemljišta i izgradnju pruge Gračanica – Karanovac, negdje početkom 1896. godine. Lokalne vlasti su se trudile da upozna-ju stanovništvo o značaju pruge i planovima otkupa zemljišta i objekata na trasi pruge i budu-ćoj željezničkoj stanici. Tokom jula i augusta jedna tročlana an-ketna komisija Kotarskog ure-da u kojoj su bili Medo Suman, Simo Milisavljević i Husein Husanović (koji se potpisao arapskim pismom) obavila je konkretne poslove na terenu. “Na licu mje-sta” popunjavali su tipski zapisnik u kojem su se anketirani građani izjašnjavali da su “pripravni u svako doba u svrhu gradnje no-voprojektovane željezničke pruge odstupi-ti dijel svoje nekretnine, odnosno porušiti”. Zapisnici nose brojeve od 1 do 44 i datume od 9. jula do 28. augusta 1896. godine. Osim zapisnika, koji su se potpisivali na terenu, u Kotarskom uredu u Gračanici, 27. i 28. jula 1896. potpisano je 58 zapisnika u kojima su se građani izjasnili da su “pripravni svoju u Gračanici ležeću nekretninu do konca mar-ta 1897. u slučaju da se pokraj nje sagradi željeznička pruga porušiti.”2

1 Dževad Juzbašić, nav djelo, 2482 Pero Ivanišević nečitko; Adem Mehinović –

štala; Luka Simić – gospodarske zgrade kod kuće; Luka Jeftić – kuća pod brojem 22/69; Bla-

Tako

je stvarana dobra osnova i povoljno okruže-nje za početak izgradnje željezničke pruge koja će povezati Gračanicu sa prugom Do-boj – Tuzla. Predstavnici gradske uprave u Gračanici bili su svjesni šta znači željeznica za razvoj jednog mjesta, pa su nastojali da predstavnicima Prvog dioničarskog društva – preduzeća “Solvaj”- na svaki način olak-šaju započeti posao. To saznajemo iz prije-pisa zapisnika sa sjednice Gradske uprave

goje Mitrović – zgrada kraj kuće br. 423; Niko Petrović – zgrade i ograde kraj kuće; Zadik Da-non – zgrada kod kuće; Dervišaga Mehmedo-vić – kovačnica, tri štale i hambar; Muharem Smailbašić – mlin; Mujo Škiljić – kuća; Me-haga Muftić – štala; Abdulah Trutović – štala; Mustafa Halilbegović – vodenički mlin; Musta-fa Dţanić – puđnica i kođ; Arif Arifović – kuća i dućan; Rađid Sunić – kuća; Meho Valjevac – ˝ kuće; Mehmed Šišić – kuća i pušnica; Adjel (Ađul ?) Šakić – kuća; Blagoje Mitrović – kuća broj 596 i štala

Faksimil zapisnika sa sjednice Gradskog poglavarstva Gračanica od 10.12.1896.


54

(“gradskog zastupstva”), koja je održana 10. 12. 1896. godine. U zapisniku je navedeno da su sjednici prisustvovali sljedeći vijeć-nici: Petar Štefanović, Mahmut Rešidbego-vić, Jovo Gajunović, Pero S. Ivanišević, Šir-beg Širbegović, Pero Kostić, Mahmut Hif-ziefendić, Todor Topalović, te gradonačel-nik Ganibeg Muftić i kotarski predstojnik u Gračanici u svojstvu vladinog povjerenika Dr. Đuro Grassl.1 Zapisničar je bio općinski bilježnik (“perovođa”), Nikola Tomašević.

U zapisniku sa te sjednice, između osta-log, zabilježeno je i sljedeće: Gradski načel-nik Ganibeg Muftić vidi da bi dolaskom že-ljeznice u grad Gračanicu, ovaj naš grad ve-oma naprijed koraknuo, pošto je osvjedočen, da su ona mjesta u našoj domovini, kroz koja željeznica u neposrednoj blizini, odno-sno u samo mjesto ulazi, mnogo naprednija od onih mjesta, koja te pogodnosti nemaju, pa se vruće želi, da željeznica o kojoj se go-vori i koja nadu pruža, da će u naše mje-sto doći, neosujeti, te predlaže, da gradsko zastupstvo zaključak stvori, kojim će viso-ku zemaljsku vladu najponiznije zamoliti, da visoka ista milostivo udostoji, do u grad Gračanicu željeznicu izgraditi.2

1 Ganibeg Muftić je bio veoma uspješan grado-načelnik Gračanice u periodu od 1895. do 1905. godine. Od 1895. do 1898. godine kotarski pred-stojnik je bio Dr. Đuro Grassl. Gospoda Muftić i Grassl su izgleda dobro sarađivali u nastojanju da unaprijede gračaničku čaršiju. O tome nam svjedoči i tekst objavljen u listu “Bošnjak” 1895. godine: Pišu nam iz Gračanice: Naša varoš je pri-lično velika, a ima i lijepu čaršiju, kakve na dale-ko nema. U njoj su do sad vladali dosta veliki red i čistoća. No otkada nam dođe u Gračanicu kao ko-tarski predstojnik d. Dr. Đuro Grassl ona je upra-vo uzorna. Dao je on svu pokaldrmisati i iznova urediti, u čemu ga je zdušno podupirao vrijedni naš gradonačelnik Gani beg Muftić. Oba gospodi-na neka budu uvjerena da uživaju potpuno povje-renje i staranje svega našega građanstva. Živjeli! (Bošnjak, br. 39, 1895., str. 5)

2 Arhiv BiH (ABH), fond Zemaljska Vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZV) opći spis šifra 265/86/112 – Predmet se odnosi na sudski pro-ces koji je vodio Husejn Trutović iz Gračanice. Krov njegove kuće, koja se nalazila blizu pruge, zapalila je iskra iz lokomotive. Trutović je pet godina vodio spor za nadoknadu štete. Direk-

U nastavku zapisnika navedeno je da je gradska uprava “radosno” prihvatila pri-jedlog svoga gradonačelnika i jednoglasno usvojila zaključak da se poduzmu sve ak-tivnosti kako bi se željeznica dovela u sam grad. Zaključeno je da se kolodvor podigne na pijaci, zvanoj Mejdan. Pošto su nabroja-ne sve prednosti koje donosi željeznica, u zapisniku se može pročitati i mišljenje jed-nog od vijećnika kako će ovaj događaj “za naše mjesto tako važan biti, da će ga i istori-ja sa zlatnim slovima zabilježiti i u vjekovi-toj uspomeni zadržati.”

U popratnom aktu uz zapisnik sa te “hi-storijske” sjednice, koji je upućen Kotarskoj upravi Gračanica, gradonačelnik Muftić je, između ostalog, naveo kako cijelo građan-stvo “vruće želi da se željeznica do u grad Gračanicu izgradi, pa u tom smisli moli Ko-tarsku upravu da “na mjerodavnom mje-stu zagovori i toplo preporuči zaključke sa sjednice”.3

Kotarski ured u Gračanici, a naročito ko-tarski predstojnik Dr. Đuro Grassl, odmah je reagirao, pa je već 12. 12. 1896. godine imenovao komisiju procjenitelja – vještaka za otkup zemljišta, potrebnog za izgradnju stanice i željezničke pruge. U komisiju su imenovani: Ganibeg Muftić, Mahmut Re-šidbegović, Medo Suman, Mujaga H. Pro-hić, Širbeg Širbegović, Mehaga Širbegović, Pero S. Ivanišević, Jovo Gajnović, Todor Topalović, Simo Milisavljević, Stijepo Iva-nišević, Solomon Abinon, Musafa Ustavdić, Rešid Topić, Adam Simić-Brkić, Ćamil He-lić, Ibro Čajo, Niko Nešković, Osman Helić i Abdulah Nalić, svi iz Gračanice.

Članovi izabrane komisije imali su zada-tak da procijene zemlju koju je trebalo ot-

cija državnih željeznica je odbijala da mu na-doknadi štetu jer kuća nije bila u “zoni za koju je odgovorna.” Kao dokaz na sudu podnijela je zapisnike i ugovore o otkupljenim parcelama među kojima nema sporne parcele na kojoj je bila kuća Trutoviće. U veoma obimnom pred-metu nalazi se dokumentacija otkupu zemlje u Gračanici za izgradnju pruge i stanice. Citira-ni zapisnik nosi signaturu: Kotarskog ureda u Gračanici br. 8707/96.

3 ABH, kao napomena 4


55

kupiti od vlasnika za potrebe pruge i stani-ce u Gračanici. Sva zemlja u Gračanici već je bila upisana u “grunt” 1891. godine, jer je cijelo područje gračaničkog kotara kata-starski premjereno od 1883. do 1885. Utvr-đene su tri kategorije za prodajnu cijenu koja je zavisila od položaja zemlje i načina odcjepljenja od cijele čestice kao i vrste ze-mljišta :

I ORANICE I LIVADE a) na kraju čestice dunum /1000 m2/ po

for. 15.00b) ako se čestica u dvoje dijeli 25.00II VOČNJAKa) Na kraju čestice 15.00b) Ako se čestica u dvoje dijeli 25.00c) Osim toga za svako isječeno stablo ako

je rodno 1.00 III MILĆI /KUĆIŠTA/a) Za dunum 35.00 Procjenitelji su zaključili da su predlože-

ne cijene realne, “ni visoke, ni preniske”, te da su u postojećim okolnostima primjere-ne. Komisija je naglasila da u vezi sa milće-vima (kućištima) nema problema jer je pro-jekat tako urađen da su samo dvije kuće u pitanju “i to samo od zada.”1

Pripreme u vezi sa otkupom zemlje za gradnju željeznice trajale su tokom cijele 1897. godine. Trebalo je obaviti razgovore sa građanima, posebno sa vlasnicima ze-mljišnih parcela i upoznati ih sa činjenicom da će se u Gračanici graditi željeznička sta-nica i da će kroz grad prolaziti željeznička pruga.

Čim je projekat pruge bio završen, počeli su se pozivati vlasnici nekretnina da se “oči-tuju” kako su saglasni da prodaju dio svo-jih parcela za potrebe izgradnje pruge, po cijeni koju je utvrdila spomenuta komisija, 12. 12. 1896. godine. U navednom predme-tu sačuvano je 35 zapisnika koje su potpisi-vali kotarski predstojnik Dr. Grassl i vlasni-ci – mnogi od njih arapskim slovima. Za-pisnici su tipski i nisu ovjereni. Sadrže po-datke o vlasniku nekretnine, veličini i bro-ju katastarske čestice (k.č.), veličini i cijeni

1 ABH, kao napomena 4

parcele koja se mora prodati i naplatiti od državnog erara, nose datume od 14. do 21. februara 1897. godine, kao kupac naveden je državni erar.2

Sačuvana su i 34 tipska ugovora o otkupu, zamjeni, odnosno poklonu zemlje za potre-be izgradnje pruge Karanovac – Gračanica. Zemlju je u ime Prvog bosanskog tvornič-kog dioničkog društva amoniak sode u Lu-kavcu otkupljivao Dr. Đuro Grassl. Ugovori nose tekuće brojeve “uredovne knjige grun-tovnog povjerenstva” u Gračanici, a poziva-ju se na Naredbu Zemaljske vlade br. 26635 od 2. marta 1897. godine. Nismo navodili brojeve gruntovnih uložaka koji su sastavni dio ugovora., nego samo katastarske česti-

2 Navodimo imena vlasnika (nisu navedena ime-na oca), koji su potpisali zapisnike, broj (broje-ve) k.č. i površinu prodanih parcela u Gračani-ci: Ibrahim Čehajić, k.č. 568/1 i 562/5 – 4840m2 i 1011 m2; Mićo Stanojević, k.č. 569 – 750 m2; Mehmed eff. Hivziefendić, k.č. 575 i 574 – 5710 m2 i 790 m2; Jovo H. Stević, k.č. 576, 562/6, 562/2, 56/2 - 16000m2 i 2090 m2; Mehmed Gr-bić, k.č. 560/2 i 551 – 2208 m2; Alaga Širbego-vić, k.č.560/1 – 545 m2; Mustafa ef. Hadžić , k.č. 559 – 665 m2; Mustafa ef. Zukobašić, k.č. 558 – 710 m2; Omer Kahvedžić, k.č. 557/1 – 599 m2; Sabit Korić, k.č. 556 i 557/2 – 500 m2 i 1230 m2; Rešid Memić, k.č. 552 - 35 m2; Re-šid Šabić, k.č. 535 - 900 m2 – traži zamjenu za drugu parcelu; Avdulah Trutović, k.č. 536, 533, 32/56 – 2729 m2; Husein Husanović, k.č.537- 540 m2; Avdo Čalak, k.č . 539 – 225 m2 – tra-ži zamjenu; Mehmed Suman, k.č. 540/a – 2510 m2; Hafiz Hasan ef. k.č. 541 – 34 m2 – poklon željeznici; Mehmed Šišić, k.č. 498 – 61 m2; Stanko Ivanišević, k.č. 492 – 963 m2; Mustafa Adžemović. k.č. 494 – 310 m2; Mehmed Čel-perović, k.č. 35/8 – 130 m2; Emin Ramaš, k.č. 493 – 1275 m2; Mustafa Šišić, k.č. 35/7, 35/5, 35/6 – 488 m2; Mustafa Džanić, k.č. 35/1, 35/2 - 867 m2; Hasan Hasanbašić, k.č. 32/48 – 16 m2; Mehmed Imamović, k.č. 32/49, 32/5, 32/6 – 316 m2; Mustafa Divalić, k.č. 32/8 – 115; Sa-lih Halilović, k.č. 32/41 – ima kuća i štale – tra-ži drugu lokaciju u zamjenu; Mošo Danon, k.č. 22/66, 22/65 – 43 m2; Mehmed Sulejmanović, k.č. 22/42 – 2 m2; Lenka Jeftić, k.č. 22/70 – 38 m2; Atifa Purač, k.č. 35/22 – 100 m2 – traži zamjenu; Omer Imamović, k.č. 35/21 – 55 m2; Omer Suljić, k.č. 32/10 – 90 m2 – traži zamje-nu; Blagoje Mitrović, 22/34 – 10 m2; Pero S. Ivanišević, k.č. 16/49 – 15 m2.


5�

ce (k.č.) i katastarsku općinu (k.o.) Sve ugo-vore i zapisnike potpisao je Dr Đuro Grassl kao “zemljootkupni povjerenik”.1 (vidi pri-log 1)

Kao što je rečeno, željeznička pruga Gra-čanica – Karanovac završena je i puštena u saobraćaj 1. 1. 1898. godine. Nešto kasni-je, produžena je do kamenoloma Pašalići, odakle se izvozio kamen za potrebe fabrike sode u Lukavcu. Pored krečnjaka, sa izgrad-njom pruge, pojačao se i izvoz hrastovih že-ljezničkih pragova, žitarica i voća, oživjela je ukupna privreda, a naročito trgovina u Gračanici.2

Prilog 1:Neki potpisnici ugovora o prodaji ili poklo-

nu zemlje za potrebe gračaničke željeznice1. Tekući broj (dalje: tek. br.) 105: Simo i

Mihailo Vasiljević, pokojnog Đure iz Karanov-ca, prodali su 2 dun. i 710 m2, k.č. 80, k.o. Ka-ranovac za sumu od 67 forinti (for.) i 75 novči-ća (nov.);

2. Tek. br. 151: Omer Imamović, umrlog (umr.) Mustafe iz Gračanice, prodao je od jedne

1 Prema tekućim brojevima jasno je da je sači-njeno daleko više ugovora ali su sačuvani, od-nosno za sada pronađeni samo ovi koje smo naveli. Ugovori su sastavni dio predmeta: ZV š- 265/86/112 iz 1011. godine.

2 Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i njena okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica 1988., 54

parcele 051 m2, k.č. 35/20, a od k.č. 35/21 055 m2, k. o. Gračanica za sumu od 1 for i 93. nov.;

3. Tek. br. 421: malodobni Adem, Nura i Hamša, djeca Ćehajić Ibrahima, prodali su 925 m2, k.č. 568 i 086 m2 k.č. 562/5, k.o. Gra-čanica za sumu od 15 for. i 16 nov.;

4. Tek br. 422: Mehmed, Osman, Devleta, malodobni Mustafa, Ševko, Šemso, Hasib i Či-meta Hifziefendić, prodali su 400 m2, k.č. 574, k.o. Gračanica za 11 for. i 85 nov;

5. Tek. br. 423: Zapisnik (sastavljen u Grun-tovniom uredu u Gračanici u prisustvu grun-tovničara Franje Bručića, šerijatskog sudije Arifa Mehinagića i Ganibega Muftića ispred kotarskog upravnog vijeća) o zamjeni nekret-nina: Mehmed Grbić, umrlog Mehmeda iz Gračanice, predao je Prvom bosanskom tvor-ničkom dioničarskom društvu amoniak sode u Lukavcu svoje nekretnine k.o. Gračanica – njiva Oključak - 853 m2, k.č. 560/2 i 1 du-num i 355 m2 druge njive – k.č. 551 u zamjenu za pašnjak, u površini od 2 dun i 208 m2, k.č. 550/5 k. o. Gračanica;

6. Tek. br. 424: Mustafa ef. Hadžić, umr. Hadži Osmana iz Gračanice, prodao je 665 m2, k.č. 559, k. o. Gračanica za 16 for. i 62 nov.

7. Tek. br. 425: Sabit Korić, umr. Alije, prodao je 610 m2, k.č. 556, k.o. Gračanica za 15 forinti.;

8. Tek. br. 426: Zapisnik o zamjeni nekret-nina (sastavljen u Gruntovnom povjerenstvu u Gračanici (prisutni kao pod br. 423): Re-šid Šutić, umr. Hasana iz Gračanice, ustupio

Dolazak “ćire” iz Gračanice u željezničku stanicu Karanovac


5�

je 900 m2 oranice Merđanići (Merdžanuša ?), k. č. 535, za 900 m2 oranice Stari namet, k.č. 550/6, k.o. Gračanica;

9. Tek. br. 427: Mehmed Suman, umr. Ibra-hima iz Gračanice, prodao je 2 dun. i 510 m2, k.č. 540, k.o. Gračanica za 150 forinti;

10. Tek. br. 428: Husein Husanović, umr. Omera iz Gračanice, darovao je za potrebe iz-gradnje pruge 540 m2 svoje parcele, k.č. 537, k.o. Gračanica;

11. Tek. br. 429: Hana, rođena Kozarić, udata za Mustafu Adžemovića iz Gračanice, prodala je 310 m2, k.č. 494, k.o. Gračanica za 4 forinte i 66 novčića;

12. Tek. br. 430: Fatima, udovica Mehme-da Ramaša sa malodobnom djecom: Adem, Mehmed, Hanka i Devla, prodala je 1 dun. i 275 m2, k.č. 493, k.o. Gračanica za 45 forinti.

13. Tek. br. 431: Zapisnik o zamjeni (pri-sutni kao pod br. 423) nekretnina: Atifa, rođe-na Dobrovljaković, udata za Ibrahima Purača iz Gračanice, mijenjala je 120 m2 - kućište sa dvorištem, k.č. 35/22 za 240 m2 neizgrađenog zemljišta k.č. 31/37, k.o. Gračanica;

14. Tek. br. 432: Mustafa Šišić, zvani Me-hinović, umr. Mehmeda iz Gračanice, prodao je 065 m2, k.č. 35/5 , 250 m2, k.č.36/6 i 170 m2, k.č.35/7, k.o. Gračanica za 20 forinti;

15. Tek. br. 433: Mustafa Džanić, zvani Čelperović iz Gračanice, prodao je 855 m2, k.č.35/1 i 012 m2, k.č.35/2, k.o. Gračanica za 35 forinti;

16. Tek. br. 434: Hasan Hasanbašić, umr. Mustafe iz Gračanice, prodao je 016 m2, k.č. 32/48, k.o. Gračanica za 56 novčića.

17. Tek. br. 435: Mustafa Divalić, umr. Alije iz Gračanice, prodao je 115 m2 svoje čestice br. 32/8, k.o. Gračanica za 4 for. i 03 nov.;

18. Tek. br. 436: Nasiba, rođena Muftić, udata Suman, Omer Suljić kao tutor malodob-ne Hasibe Muftić, umrlog Mehage darovali su za potrebe izgradnje pruge 090 m2, k.č. 32/10, k.o. Gračanica;

19. Tek. br. 437: Mehmed Sulejmanović, umr. Sulejmana iz Gračanice, prodao je 002 m2 parcele, k.č. 22/62, k.o. Gračanica za 07 novčića;

20. Tek. br. 438: Lazar Vasiljević, pok. Va-silja iz Karanovca, prodao je 1 dun. i 360 m2,

k.č. 81 k.o. Karanovac za 34 for.;21. Tek. br. 439: Halil Halilović, umr. Ahme-

ta iz Gračanice, darovao je 009 m2 svoje par-cele k.č. 32/18, k.o. Gračanica;

22. Tek. br. 440: Omer Kahvedžić, umr. Osmana iz Babića, prodao je 599 m2 od svo-je parcele k.č. 557/1, k. o. Gračanica za 17 for. i 97 nov.;

23. Tek. br. 441: Džehva, udovica Avde Ka-hvedžića iz Babića, sa malodobnom djecom: Ibrahim, Fatima i Umihana, prodala je 620 m2 parcele, k.č. 557/2, k.o. Gračanica za 15 for. i 75 novč.;

24. Tek. br. 596: Alaga Širbegović, umrlog Mustafe iz Gračanice, prodao je 545 m2 parcele k.č. 560/1 , k.o. Gračanica za 13 for. i 62 nov.;.

25. Tek. br. 716: Vakuf Pašazade Mekteba u Gračanici darovao je 248 m2, k.č. 463 i 248 m2, k.č. 466;

26. Tek. br. 717: malodobni Hasan i Zine-ta Hadžiefendić iz Gračanice darovali su 034 m2, k.č. 541; Zastupao ih je hafiz Hasan ef. Hadžiefendić;

27. Tek. br. 718: Avdo Čolak, umr. Hasana iz Gračanice, darovao je 225 m2 k.č. 539;

28. Tek. br. 719: Mehmed Čelperović, umr. Mustafe iz Gračanice, prodao je 130 m2, k.č. 35/8 za 4 for. i 55 nov.;

29. Tek. br. 720: Hanifa, udovica Rešida Memića iz Gračanice sa malodobnom djecom: Mustafa, Emin, Ibrahim, Hatidža, Mejra i Emina, prodala je 035 m2, k.č. 552 za 53 nov.;

30. Tek. br. 721: Mićo Stanojević, pokojnog Stanoja iz Gračanice, prodao je 750 m2, k.č. 569, k.o. Gračanica za 4 for. i 25 nov.;

31. Tek br. - : Mehmed Imamović, umrlog Mustafe iz Gračanice, prodao je 095 m2, k.č. 32/6, 205 m2, k.č. 32/5, sve u k.o. Gračanica za 11 for. i 06 nov.;

32. Tek. br. - : Petar i Nikola Vasiljević, po-kojnog Ilije iz Karanovca, prodali su 2 dun i 355 m2, k. č. 79, k.o. Karanovac za 35 for. i 32 nov.;

33. Tek. br. - : Rešad Đulić, umr. Ibrahima iz Gračanice, prodao je 260 m2, k.č. 562/6, dio dvorišne k.č 562/2 – 470 m2 i 060 m2, k.č. 561/2 za 60 forinti. Sve u k.o. Gračanica;

34. Tek. br. - : Fatima Šećić, rođena Muhić i malodobna Devleta Fejzić, um. Sulejmana iz Gračanice, prodale su 061 m2 k.č. 498 za 10 for.;


5�

Edin Šaković

osman-kapetanova medresa jed-na je u nizu bosansko-hercegovačkih medresa, nastalih u vrijeme osman-

ske uprave. Sagrađena je sredstvima grada-čačkog kapetana Osman-bega Gradaščevi-ća, nešto prije mjeseca augusta 1800. godi-ne, kada je izdata njegova vakufnama. Gra-čanica je u to vrijeme bila razvijeno kultur-no-prosvjetno središte ovog dijela Bosne. Prije gradnje ove medrese, na prijelazu iz XVIII u XIX vijek, u Gračanici je bilo više od deset džamija, nekoliko mekteba i naj-manje jedna medresa (Hadži Halil-efendiji-na). Deset godina nakon Osman-kapetana, njegov sin i nasljednik na kapetanskom po-ložaju, Murat-beg gradi još jednu medresu u Gračanici, pored Ahmed-pašine dažmije. Tako su, u prvoj polovici XIX stoljeća u Gra-čanici paralelno radile najmanje tri medre-se (Hadži Halil-efendijina, Osman-kapeta-nova, te Murat-kapetanova ili Nova medre-sa). Austrougarsku okupaciju dočekale su dvije posljednje. Kao viši stupanj islamskih obrazovnih ustanova, koje po svom rangu odgovaraju srednjim školama, gračaničke su medrese – kao, uostalom, i brojne dru-ge medrese u Bosni i Hercegovini – ospo-

sobljavale đake, uglavnom za vjersku služ-bu lokalnih imama i mualima, ali su njiho-vi svršenici imali određeno predznanje i za nastavak školovanja na zavodima višeg ran-ga. Kvalitet nastave ovisio je o znanju i spo-sobnostima muderisa (nastavnika), a na-stavnog plana i podjele po razredima, u sa-vremenom smislu, nije bilo, već su učenici ostajali u medresi onoliko koliko bi im bilo potrebno da savladaju sve udžbenike koje bi muderis odabrao.

Ovakav vid nastave u gračaničkim me-dresama, potkraj XIX stoljeća bio je vrlo često izložen kritici od strane naprednijih muslimana, koji su uviđali potrebu reforme u spomenutim školama.1 Izvjesni pomaci

1 U jednom dopisu iz Gračanice uredništvu lista “Bošnjak” (br. 10, Sarajevo 1892., str. 2), opisu-je se kako je “ehalija” izradila program refor-me nastave medrese, tako što je predložila da se ostavi muderis koji će predavati arapski, ali da se uvedu predmeti koji su se učili u neka-dašnjim ruždijama, te da se dovede učitelj za bosanski jezik. Predloženo je i da se mektebi po mahalama pretvore u “jednu čestitu mekte-bi ibtidaiju”, te da se onda obje škole podvrgnu “vladinu nadzoru”. Kako autor dalje piše, “taj novi od naše ehalije sastavljeni sistem bi podne-sen na odobrenje Visokoj vladi i vakufskom povje-renstvu u Sarajevu, ali do sada osta bez uspjeha”, te dodaje: “Nevjerovatno je da bi vakufsko povje-renstvo, koje se brine za opći napredak našeg na-

Osman-kapetanova medresa u Gračanici u periodu između dva svjetska rata


5�

su učinjeni 1895. godine, kada je izvršena reforma nastave na svim medresama u Bo-sni i Hercegovini. Tom reformom je nasta-va podijeljena u tri stepena (sunufa), od ko-jih je prvi stupanj obuhvaćao prvo godište učenika, drugi tri godišta, a treći 3 - 4 go-dišta; za svaki je stupanj propisan nastavni plan, odnosno predmeti koji će se prouča-vati.1 Na kraju školovanja, koje je nakon ove reforme trebalo da traje 7 - 8 godina, za ma-turante su organizirani javni završni ispiti, te su izdavana i svjedočanstva.2 Ovaj će se nastavni plan u pojedinim medresama pri-mjenjivati dosta dugo vremena.

Nova ili Murat-kapetanova medresa je prestala sa radom na samom kraju XIX sto-ljeća, dok je nešto kasnije na Osman-ka-petanovu medresu za muderisa postavljen hafiz Mehmed ef. Okić, kasniji član Ule-ma medžlisa i zamjenik reisu-l-uleme, vrlo sposoban nastavnik i napredan čovjek, pod čijom je upravom ova školska ustanova do-živjela pravi preporod. Prije njega, na me-dresi je predavao H. Osman ef. Mulaibra-himović, koji je, inače, za svog nasljednika, 1901. godine, oporučno odredio Sulejman ef. Fazlića, rodom iz Seone, tadašnjeg mu-derisa u Odžaku, za koga se u sačuvanim dokumentima ističe da je “vrlo ugledan i

roda u tom pravcu, hotimice odbilo takav sistem, a moguće je da ga nije shvatilo”. Stoga anonimni autor dopisa, potpisan tek kao “Gračanlija”, po-novo potencira navedeni prijedlog. Dvije godi-ne kasnije, u dopisu iz Gračanice objavljenom u istom listu, ponovo se kritikuje rad Osman-ka-petanove medrese (Škola i medresa, “Bošnjak”, br. 7, Sarajevo, 15. februar 1894., str. 2).

1 Prvi je sunuf, odnosno stupanj je izučavao: osnove gramatike arapskog jezika (sarf), osnov-ne elemente vjerovanja i obredoslovlja, kiraet i husni-hat (kaligrafiju); na drugom se stupnju izučavaju: nahv (znanost o riječima), obredo-slovlje (prema udžbeniku Halebija), ahlak, lo-gika, arapska frazeologija, te kiraet i kaligrafi-ja kao i u prvom razredu; u trećem se razredu uče: šeriatsko pravo (Multaka), te život i hadi-si Muhammeda a.s., kao i nahv, logika i kiraet (Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918., “Veselin Masleša”, Sara-jevo 1983, str. 227-228.).

2 H. Ćurić, isto.

pošten”, te da je učio u Meki i Medini. No, umjesto Fazlića, dužnost muderisa preuzeo je Okić. Odlaskom Mehmed ef. Okića u Sa-rajevo, 1909. godine, za muderisa je došao hafiz Mustafa ef. Šiljić, koji će na tom po-ložaju ostati sve do prestanka rada medre-se.3 Iako je bio muderis sa istanbulskom di-plomom, Šiljić je u svojoj pedagoškoj prak-si bio izuzetno konzervativan, što je dove-lo do osjetnog slabljenja kvaliteta nastave u Osman-kapetanovoj medresi i znanja kod učenika. Iako je pred Prvi svjetski rat otpo-čela reforma nastave u kotarskim medresa-ma,4 ona je, izgleda, zaobišla Osman-kape-tanovu medresu. Ova je medresa početkom rata prestala sa radom, a u njezine prostori-je se smjestila austrougarska vojska, koja je tu ostala nešto duže od godinu dana.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, u nemirnom vremenu, poznatom kao pre-vrat, građanstvo je nastojalo da što prije ob-novi i ponovo aktivira Osman-kapetano-vu medresu. O tome govori jedan vrlo in-teresantan izvještaj iz 1924. godine, upućen Muftijskom uredu u Tuzli.5 Nakon što je au-strougarska vojska napustila zgradu medre-se, ona je ostala u vrlo lošem stanju. Vla-sti nisu bile voljne dati sredstva za njezinu opravku, a u teškim ratnim vremenima to

3 H. hfz. Mustafa ef. Šiljić je rođen 1876. u Luka-vici kod Gračanice. Njegova porodica je, inače, porijeklom iz Budima. Školovao se u Istanbulu, a službovao je najprije kao imam Selimije dža-mije i muderis u Doboju, pa potom kao mude-ris u Gračanici. Umro je 1951. godine i poko-pan je na groblju Režići.

4 Po toj reformi, nastava bi trajala četiri školske godine, izvršena je podjela na razrede, uveden je nastavni plan itd. U prvom razredu se izu-čavao: kiraet, arapski jezik, turski jezik i hat ve emla (pisanje i diktat); u drugom razredu su se izučavali nabrojani predmeti uz dodatak fikha i povijesti islama, u trećem razredu isti predme-ti kao i u drugom, uz dodatak akaida, a u četvr-tom isti predmeti kao i u trećem, ali se umjesto akaida izučavao hadis.

5 Izvješće o radu Osman-kapetanove medrese, upućeno Muftijskom uredu u Tuzli, Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Gračanica (br. 55/1924, 18. III 1924.), nesređena građa, u Medžlisu Islamske zajednice u Gračanici (dalje u tekstu: Izvješće o radu medrese iz 1924.).


�0

se nije moglo obezbijediti putem dobrovolj-nih priloga. Ipak, takva aktivnost pokrenuta je 1919. godine, te je sredstvima musliman-skog žiteljstva Gračanice i okoline medre-sa popravljena i osposobljena za održavanje nastave. Materijalni uvjeti za rad ove škol-ske ustanove činili su se relativno povolj-nim: medresa se izdržavala sredstvima vrlo jakog vakufa Osman-kapetana Gradaščevi-ća, a ka izdržavanju ove ustanove usmjereni su i prihodi vakufa Hadži Bećir-bega Gra-daščevića (utemeljenog 1846. godine), te vakufa ugasle Nove medrese (Murat-kape-tanove).1 Sama zgrada Osman-kapetanove medrese, sagrađena 1889. godine u pseudo-maurskom stilu, na mjestu prvobitne zgra-de, bila je dovoljno prostrana i funkcional-na. Predavanja na medresi je nastavio držati muderis hafiz Mustafa ef. Šiljić.

1 O tim vakufima: Edin Šaković, Značaj vakufa u razvoju gračaničke čaršije, Gračanički glasnik, 17, str. 74-75 i 77-78.

Nastava u medresi

Po obnovi rada medrese, bošnjačka vjer-ska i svjetovna inteligencija nastojala je da se nastava u ovoj školi što više osavreme-ni i postavi na moderne osnove, kako je to već učinjeno na nekim drugim bosanskim medresama. S tim u vezi, pored muderisa je postavljen i učitelj svjetovnih predmeta, tadašnji upravitelj Narodne osnovne škole Ibrahim ef. Ustavdić, inače i sam svršenik te medrese. No, on se, prema izvješću iz 1924., “zbog stanovitog uzroka” nije dugo zadržao na tom mjestu.2 Taj “stanoviti uzrok” bila su nazadna shvatanja muderisa Mustafa ef. Šiljića, koji je odbijao bilo kakvu progresiv-nu ideju o reformi već zastarjelog načina predavanja, po kojem je muderis držao pre-davanja iz svih predmeta: Kur’ana, tedžvi-da, hadisa, akaida, fikha, orijentalne lingvi-

2 Isto.

Pred Osman-kapetanovom medresom u Gračanici (1932.). Stoje sa lijeve na desnu stranu: Šefik Bešlagić - učitelj, Ibrahim ef. Mehinagić, Mustafa Mulabečirović, Kadri ef. Hajdarević - kadija. Sjede sa lijeve na desnu stranu: Mustafa ef. Šiljić - muderis Medrese, Salim ef. Muftić - predsjednik Ulema Medžlisa. Džulejmen ef. Fazlić - vjeroučitelj (iz privatne kolekcije slika i dokumenata gosp. Nihada Halilbegovića)


�1

stike i sintakse, itd. – a sve to na turskom i arapskom jeziku, prema klasičnim udžbeni-cima, poput popularnih Halebije, Bergivije, Multake, starih i po nekoliko stoljeća.

Krajem 1922. godine, Sreskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Gračanici jed-nim podneskom se obratio hfz. Ćamil Ka-marić, svršenik Šeriatske sudačke škole u Sarajevu i student prava. U tom podnesku on konstatira da se u posljednje vrijeme za Osman-kapetanovu medresu – školu koju je, inače, i sam svršio – niko ne interesira. Osvrće se i na slabe rezultate učenika i na-stavnika, te navodi: “U zadnjih nekoliko go-dina ona je davala i daje i danas svršenike, od kojih pogdjekoji znade čitati i pisati, što je krijući od svoga starijega naučio, znade nešto Bergivijskog teksta napamet (…), pog-djekoji počimao je nešto od nahva i fikha, ali još ne zna o čem govori nahv, a o čem fikh; mnogi s teškom mukom napiše svoje ime”. Da bi se takvo stanje donekle ublažilo, on nudi besplatno sve svoje usluge, sve svoje sposobnosti i slobodno vrijeme, te predlaže da mu se dopusti da predaje “arapsku gra-matiku od Kadića i Bulića” u Osman-kape-tanovoj medresi, da mu se dopusti da otvo-ri analfabetski tečaj u istom zavodu, “gdje imade 22 nepismenih djece u dobi od 10 - 14 godina”, te da mu se dopusti da osnuje medresansku knjižnicu, u koju će nabavi-ti sve knjige iz Kujundžića knjižare i mu-slimanske biblioteke, “a pri potrebi i knjige na arapskom, turskom, našem i drugim je-zicima (Poznato je gospodi da su knjige iz prve dvije knjižare vjerskog islamskog sadr-žaja)”. Kamarić na kraju ponovo ističe da će sve navedeno činiti besplatno, te da ne traži ništa od vakufa. Osim njega, na ovaj pod-nesak se potpisalo nekoliko uglednijih lju-di i naprednijih vjerskih službenika iz Gra-čanice (Mehmed Omerbegović, Hazim ef. Fazlić, Mula Đulejman ef. Fazlić, Sabit ef. Aganović, Ahmetaga Širbegović, Mehme-daga Rešidbegović, Hasan Rešidbegović, hafiz Idriz ef. Omeragić, Mustafa H.Spahić i drugi).1

1 Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Gra-

Muderis Šiljić, koji je u to vrijeme obna-šao i funkciju predsjednika Vakufskog po-vjerenstva, nije htio ni da čuje za Kamariće-ve prijedloge, pa je Povjerenstvo na svojoj sjednici, 5. januara 1923., odlučilo da se svi ti prijedlozi odbiju. U obrazloženju je krat-ko navedeno da je to učinjeno “iz razloga jer uprava Osman Kapetanove medrese nije solidarna sa tim”.2 Kamarić se, potom, po-novo obratio Povjerenstvu, upozorivši ih na zakonske odredbe, po kojima predsjed-nik Sreskog vakufsko-mearifskog povjeren-stva (hfz. Mustafa ef. Šiljić) “kao zaintere-sovana osoba” nije smio prisustvovati sjed-nici, pa moli da se isti isključi iz sjednice, te da se njegovi prijedlozi ponovo uzmu u razmatranje. U protivnom, on najavlju-je “otvorenu borbu”, uključujući priziv na Ulema medžlis, uključivanje u akciju gra-đana i druga sredstva. Iz koncepta rješe-nja na poleđini akta, međutim, vidi se da je i ovaj podnesak riješen kao i onaj prvi. Go-dinu dana kasnije, od strane naprednije ule-me ponovo je pokrenuto pitanje reformira-nja nastave u Osman-kapetanovoj medre-si i njezinog prilagođavanja duhu vremena. Izvršen je pritisak na upravu medrese, te je konačno udovoljeno zahtjevu Ćamila Ka-marića za formiranje knjižnice, a istovre-meno je za drugog muderisa imenovan Sa-bit ef. Aganović.3 Aganović je otpočeo pre-davanja, ali je naišao na otpor prvog mude-risa i upravitelja Hfz. Mustafa ef. Šiljića, koji se protivio uvođenju modernijeg nastavnog plana i programa. “Sva nastojanja ehali-je, svi zaključci džematskog medžlisa i svi predlozi i odluke vakufskog povjerenstva”, navodi se u spomenutom izviješću iz 1924.

čanica, nesređena građa, u Medžlisu IZ Gra-čanica. Hafiz Ćamil Kamarić je, inače, brat dr. Mustafe Kamarića. Nakon Šeriatsko-sudačke škole, završio je pravni fakultet, te je kao šeriat-ski sudija službovao u Sanskom Mostu, Cazinu i napokon dugi niz godina u Zagrebu, gdje je i umro.

2 Koncept rješenja na poleđini gore spomenutog akta.

3 Dekret za Sabit ef. Aganovića izdat je od Va-kufsko-mearifskog saborskog odbora u Saraje-vu, 25. oktobra 1923.


�2

godine, “ostale su glas vapijućeg: g. muderis eff. Šiljić nije htio postati mekši i uviđavniji i nije htio ma i jedan trun popustiti. Tvrdoko-ran, ostao je pri svojem zastarjelom i skroz nepraktičnom sistemu obuke i time je sme-tao predavanje Sabit eff. I šta više onemo-gućio ga, jer nije htio kao upravitelj naredi-ti sohtama da polaze njegova predavanja”.1 No, to je prouzročilo revolt građanstva, te je, uprkos Šiljiću, nastavljeno u smjeru re-formiranja nastave i modernizacije medre-se. Treba naglasiti da su se početkom 20-tih vodile velike rasprave o reorganizaciji na-stave u medresama i na nivou najviših orga-na Islamske zajednice u Sarajevu.2

Kako se iz svega vidi, kvalitet nastave u Osman-kapetanovoj medresi je, dvadese-tih godina XX stoljeća, bio na vrlo niskoj razini. Nije tu bio sporan samo nedostatak svjetovnih predmeta, već sam metod rada muderisa Šiljića. H. Hfz. Hasan ef. Hadžie-fendić, vrhovni šerijatski sudija u mirovini i predsjednik džematskog medžlisa Gračani-ca, uputio je 22. III 1923. godine Vakufskom povjerenstvu podnesak u kojem članove tog tijela upozorava da “taleba ovđašnje medre-se nije u stanju niti jednu riječ sa jazijom arebicom pravo zapisati nego izgledaju da su ta taleba u kakvom inovjernom zavodu”, pa predlaže da se postavi hat-mualim (uči-telj pisma). Ukoliko Povjerenstvo ne usliši njegovu molbu, Hadžiefendić prijeti ostav-kom na mjesto džematbaše i poručuje da se u tom slučaju imenuje drugi “koji će toj ko-misiji evetlejisavati mahane”.3 Povjerenstvo

1 Izviješće o radu medrese 1924. godine. Muderis Sabit ef. Aganović je 1923. godine bio potpred-sjednik Kotarskog vakufsko-meareifskog po-vjerenstva, a naredne godine i predsjednik. Na konceptu citiranog izviješća, vrlo zanimljivog, jer iznosi dosta podataka o prošlosti medrese uopće – nije naveden autor, na kraju samo sto-ji “predsjednik”, ali bez potpisa. Predsjednik je tada bio upravo muderis Aganović, pa je vjero-vatno on autor izviješća.

2 Pogl. Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne an-kete držanih koncem decembra 1921. i u januaru 1922. o početnoj, srednjoj vjerskoj nastavi, te na-stavi u kotarskoj i višoj medresi, Sarajevo: izda-nje Ulema Medžlisa, 1922.

3 Žalba u arhivi Sreskog vakufsko-mearifskog

je, svakako zbog Hadžiefendićevog velikog ugleda, pozitivno riješilo njegov zahtjev, te je on sam počeo da predaje husni-hat (kali-grafiju) “talebi”, tj. učenicima medrese.4

Reforma nastave u medresi – planovi i realizacija

Autor izviješća o radu medrese iz 1924. godine detaljno i opširno obrazlaže potre-bu reformiranja nastave u toj školi, ističu-ći da za to postoje svi preduvjeti. Materijal-na strana je osigurana, jer su vakufi iz kojih se medresa izdržava vrlo jaki i spomenute su godine njihovi prihodi iznosili 40.000 di-nara. Vakufsko povjerenstvo je, osim toga, prodalo neke nekretnine koje nisu donosi-le vidne koristi, dobivši za njih oko 200.000 dinara. U izviješću se navode i planovi o iz-gradnji električne centrale i modernog mli-na na mjestu vodenice Kapetanuše. U tu je svrhu u Gračanicu “dolazio i inžinjer – stručnjak, koji je dao mnijenje, da je mjesto vanredno povoljno za električnu centralu”. Gradnja tog objekta bi koštala oko 260.000 dinara, a vakuf bi od centrale i mlina mo-gao imati “čist prihod 34% od uloženog ka-pitala”. Navodi se, dalje, da medresa ima 18 soba, “u koje se može smjestiti komotno 50 sohta”, zatim prostranu dershanu i zborni-cu, kao i lijepu kutubhanu (orijentalnu bi-blioteku), dok je “požrtvovanošću jednog svršenika šeriatske škole, a sadašnjeg štu-denta prava” (Ćamila Kamarića) osnovana knjižnica za “domaću literaturu”. Može se

povjerenstva. H. hfz. Hasan ef. Hadžiefendić zvani Hadžikadija (umro 1925.), sin je hadži Hasan ef. Nurikića, muderisa Osman-kapeta-nove medrese. Službovao je kao šerijatski su-dija u nekoliko bosanskih gradova (Gračanici, Travniku, Mostaru), a potom kao vrhovni šeri-jatski sudija. Aktivno je učestvovao u borbi bo-sanskih muslimana za vjersko-prosvjetnu sa-moupravu i bio je kandidat za reisu-l-ulemu (O njemu: Edhem Mulabdić, Hadži hafiz Hasan ef. Hadžefendić, Kalendar Narodna uzdanica za 1945., Sarajevo 1944, str. 180-182; Taib Nuri-kić, Kadija hadži hafiz Hasan ef. Hadžiefendić - Hadžikadija, Biljeg vremena, br. 10, Gračanica, februar 1994, str. 15, br. 11, mart 1994, str. 15).

4 Tajib Nurikić, isto.


�3

računati i na pomoć “nekoliko ovdašnjih in-teligenata”, koji su voljni posuditi knjige iz svojih biblioteka, a poneku i pokloniti. U vakufskoj zgradi ispred medrese postoji pet soba koje niko ne koristi, pa bi se i one mo-gle iskoristiti za izvođenje nastave, dok bi se prostorije u prizemlju mogle urediti kao in-ternatska kuhinja.

U ovom se izvješću pažnja obraća i na mlađe učenike, od 10 - 15 godina, kojih je “jaka polovica” od ukupnog broja učenika (njih 60). Ti bi se učenici mogli dati na po-hađanje osnovne škole, s tim da stanuju u medresi, u kojoj bi mogli učiti i neke lakše predmete. Za starije softe, koji nemaju po-trebno predznanje, mogao bi se organizira-ti tečaj “koji bi im priskrbio potrebito zna-nje iz svjetovnih predmeta”. Autor izvještaja je zamislio pretvaranje Osman-kapetano-ve medrese u jedan nastavni zavod u ran-gu srednje škole, u koju bi se, nakon svrše-ne osnovne škole, upisivala ona djeca “koja inače u ovo teško doba nemogu da se ško-luju na srednjim školama”. Naglašava se još da ova medresa uživa dobar glas, da se nala-zi u centru kotareva, nastanjenih muslima-nima (Gačanica, Tuzla, Gradačac i Tešanj), te da je Gračanica smještena na željezničkoj pruzi i klimatski je vrlo zdravo mjesto. “Na temelju svega gore iznešenog”, zaključuje se na kraju, “ovo vakufsko mearifsko povjeren-stvo svjesno težine prilika u kojima se nala-zi i uočivši potrebe duha vremena u kojima živimo, a obzirom na opći zaostatak musli-mana u vjersko-prosvjetnom pogledu uzi-ma kao svetu dužnost zamoliti naslov, da sa svoje strane poradi i svim svojim silama i uplivom pospješi našu želju: ostvarenje mo-derno uređenog islamsko-znanstvenog za-voda”.1 Planovi izneseni u ovom dokumen-tu ipak nisu realizirani sve do općih refor-mi sreskih medresa u Bosni i Hercegovini, koje su izvedene po propisima najviših tije-la Islamske zajednice.

Povodom naređenja Glavnog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu, ko-jim je naređeno da nova školska godina

1 Izviješće o radu medrese 1924.

(1930./1931.) u medresama i ibtidaijama ima početi 16. septembra 1930. godine, ta-dašnji predsjednik Sreskog vakufsko-mea-rifskog povjerenstva, hfz. Ibrahim ef. Me-hinagić, sazvao je konferenciju o reorga-nizaciji nastave vjeronauke, koja je održa-na 13. septembra.2 Tu je osobita pažnja po-svećena medresi, ali također i vjeronaučnoj nastavi u državnim osnovnim školama (dje-čačkoj i djevojačkoj), te u mektebi ibtidaija-ma (muškoj i ženskoj).3 Mehinagić je ovom

2 Zapisnik sa konferencije u nesređenoj gra-đi Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva Gračanica. Konferenciji su bili prisutni, pored povjerenika Mehinagića, te savjetnika povje-renstva, Halilbegovića i Širbegovića, sljedeće osobe: Hasan ef. Kadić, šerijatski sudija, Ibra-him ef. Ustavdić, učitelj i upravitelj Državne osnovne škole, Mustafa ef. Žiško, školski nad-zornik, Mustafa ef. Šiljić, muderis i upravitelj Osman-kapetanove medrese, Đulejman ef. Fa-zlić, imam-matičar i upravitelj ženske ibtidaije, Osman ef. Ustavdić, upravitelj muške ibtidaije, te hafiz Salim ef. Alić, imam Potočke džamije i mualim.

3 Vjeroučitelji na Dječačkoj osnovnoj školi su bili Bećir ef. Lika i Mehmed ef. Hafizkadić, a na Djevojačkoj Mula Đulejman ef. Fazlić. Muš-ka mektebi-ibtidaija radila je na spratu vakuf-ske zgrade, preko puta Ahmed-pašine džami-je, upravitelj i prvi mualim je bio Osman ef. Ustavdić, a drugi Husein ef. Žunić, dok je žen-ska ibtidaija radila u kući na Mahmutovcu, koju je 1913. uvakufio gračanički trgovac i posjed-nik Mujaga Kučukalić. Upravitelj i prvi mualim je najprije bio H.Smail ef. Mašić, a potom M. Đulejman ef. Fazlić, dok je drugi mualim bio Mehmed ef. Hafizkadić. Ručni rad je predavala Šemsa-hanuma Kurtagić. Ona je istovremeno samoinicijativno držala analfabetske tečaje za nepismene djevojčice, zbog čega je – kao i zbog svojih naprednih pogleda – trpjela česte prigo-vore i pritužbe. Početkom 1930., nakon jednog incidenta u prostorijama ibtidaije, mualim Fa-zlić je vakufskom povjerenstvu podnio žalbu protiv Šemse-hanume, ističući da je potpuno zanemarila ručni rad, dajući analfabetski tečaj, te da joj je on to zabranio. Kurtagićka je odgo-vorila da ona ne zna razloge zbog čega joj Fazlić zabranjuje tečaj, “tim više što je i on kao imam pozvan da širi u narodu prosvjetu”, da bi doda-la kako mu je to možda i u interesu, jer “iskori-šćuje narodnu zaostalost i neprosvijećenost pišu-ći narodu kojekakve zapise i ogledanja”. Nakon što su ispitani i drugi svjedoci, Povjerenstvo


�4

prilikom predložio da muderis Šiljić preda-je samo vjerske predmete, dok bi stariji uče-

je zaključilo spor (Žalba Đulejman ef. Fazlića, 27. III 1930., primljeno pod br. 82/930; žalba Šemse Kurtagić, 4. IV 1930., primljeno pod br. 87/930; Zapisnik o očitovanju Fazlić Đulejman ef. u predmetu br. 82/930, 6. IV 1930.; zapisnik o preslušanju Hafizkadić Mehmed ef. u pred-metu br. 82 i 87/930, 19. IV 1930. i zapisnik o preslušanju Nuhanović Nisvete i Helić Hajrije o predmetu br. 82/930, 20. IV 1930 – Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Gračanica, nesređena građa). Protiv Šemsinog samoinici-jativnog držanja analfabetskog tečaja bio je i školski nadzornik Mustafa Žiško, ali ona nije odustala od toga, te je počela djevojčice učiti pismenosti i u svojoj kući. Njoj se zato mora priznati zasluga za opismenjavanje jednog di-jela muslimanskih djevojčica u Gračanici. Žal-bu je protiv Šemse-hanume vakufskom povje-renstvu bio uputio i H. Ismail ef. Mašić, takođe jedan od konzervativnijih hodža, u kojoj je že-stoko napao Šemse-hanumino “neprilično po-našanje”, a kao vrhunac iznosi činjenicu da ona hoda ulicom sama i bez ičije pratnje! No, Šem-sa Kurtagić je uživala podršku dijela gračaničke uleme naprednijih pogleda, na prvome mjestu hafiza Ibrahim ef. Mehinagića.

nici bili zaduženi da lakše stvari – koje su oni već savladali – predaju mlađima. Njima će to ujedno biti i praktična didaktičko-me-todička obuka. On je izložio i prijedlog re-organizacije nastave u muškoj mektebi-ibti-daiji (dvogodišnjem mektebu), u kojoj se na-stava odvijala u kombinovanom odjeljenju. Dva bi se razreda, po tom prijedlogu, rasta-vila, te bi prvi ostao u dotadašnjim prostori-jama, a drugi bi razred bio izdvojen u jednu od prostorija Osman-kapetanove medrese, gdje je smještena kutubhana i gdje muderis Šiljić povremeno drži svoja predavanja. Pr-vom bi razredu i dalje predavao prvi mua-lim Osman ef. Ustavdić, dok bi učenicima drugog razreda – dakle svršenicima prvog – bili pridruženi i učenici medrese koji su se tek upisali. Nastavu ovom odjeljenju bi svakim danom od 9 - 11 sati držao hfz. Sa-lim ef. Alić, mualim i imam Potočke džami-je. Dok su se svi ostali učesnici konferenci-je načelno složili s Mehinagićevim prijedlo-gom, Ustavdić se usprotivio, ističući da on kao upravitelj ibtidaije ne može dozvoliti da se učenici drugog razreda odvajaju, niti da

Učenici i softe Osman-kapetanove medrese pred Bijelom džamijom oko 1930. godine


�5

se spajaju “sa seoskom djecom koja bi bila upisana u Osman kapetanovoj medresi”. Medresu su, inače, u ovo doba pohađala go-tovo isključivo djeca sa sela, dok su ranije, u prvom desetljeću XIX vijeka, u ovu škol-sku ustanovu upisivana čak i djeca imućni-jih čaršijskih trgovaca i građana. Ustavdiće-va reakcija ujedno je i svjedočanstvo o kul-turološkom jazu između sela i grada, koji je u Gračanici manje-više i danas izražen.

Nakon izvršenih promjena u organiza-ciji Islamske zajednice (uvođenjem Ustava Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Ju-goslaviji, u julu 1930. godine), sarajevski je Ulema medžlis, u saradnji sa Vakufsko-me-arifskim vijećem, poveo akciju reformiranja i unaprjeđenja nastave na bosanskim me-dresama. Tom je reformom bila zahvaćena i Osman-kapetanova medresa. Nastava je temeljito izmijenjena, školovanje u sreskim medresama je od tada trajalo pet godina, odnosno pet razreda. Pored tradicionalnih predmeta (kiraet, akaid, fikh, ahlak, arapski i turski jezik, hadis, itd.) – za koje su sada propisani i novi udžbenici, u nastavni plan je uveden veći broj tzv. svjetovnih predme-ta, koji su se učili u državnim osnovnim školama i gimnazijama (maternji jezik, ma-tematika, zemljopis, prirodopis, nacionalna i opća povijest, fizika, hemija itd.). Izučavali su se i neki vjerski predmeti, kojima ranije nije bila dovoljno posvećivana pažnja: po-vijest islama, husni-hat (kaligrafija), tefsir, ilmu-l-feraiz (nasljedno pravo), ali također i praktični predmeti: imamet, vaz, pedago-gija i metodika vjerske nastave. Pored svega toga, Ulema medžlis je zabranio upis u me-dresu učenika koji nisu svršili osnovnu ško-lu, a uveden je i prijemni ispit.

S početkom školske 1932./1933. godin, ova reforma je sprovedena i u Osman-kape-tanovoj medresi. Muderisu Šiljiću je i dalje ostavljena većina vjerskih predmeta iz no-vog nastavnog plana. Ilmul-hadis i povijest islama je predavao hafiz Ibrahim ef. Me-hinagić, dok je kao predavač na predmeti-ma šeriatsko pravo i nasljedno pravo anga-žiran tadašnji šerijatski sudija u Gračanici,

Kadri ef. Hajdarević.1 Svjetovne su predme-te predavali učitelji Šefik Bešlagić, Ibrahim Lika i Abdulah Dajdžić.2 Na ovaj je način i Osman-kapetanova medresa pretvorena u solidan prosvjetni zavod u nivou niže real-ne gimnazije, koji je proizvodio kandidate za zvanje imama, mualima, hatiba i vjero-učitelja, a davala je i dobro predznanje za nastavak školovanja na višim vjersko-pro-svjetnim ustanovama, poput okružnih me-dresa i šerijatske gimnazije.

Život učenika medrese

Osman-kapetanova medresa je bila ško-

1 Kadri ef. Hajdarević (1898.-1985.), rodom iz Gornje Tuzle, diplomirao je na Behram-bego-voj medresi u Tuzli i Šeriatsko-sudačkoj školi u Sarajevu, te apsolvirao pravo u Zagrebu. Od 1933. do 1941. službovao je kao šerijatski su-dija u Gračanici, a od 1941. do 1946. u Tuzli. Nakon ukidanja šerijatskih sudova, radio je u Okružnom sudu u Tuzli. Nakon odlaska u mi-rovinu, bio je dugogodišnji predsjednik Odbora Islamske zajednice u Tuzli, a biran je i za pred-sjednika Sabora Islamske zajednice, te za člana Starješinstva Islamske zajednice. Autor je većeg broja radova s područja šerijatskog prava i dru-gih islamskih nauka.

2 Novi nastavni plan za Osman-kapetanovu me-dresu, Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Gračanica, nesređena građa. Pogl. i Izvještaj Odbora Islamske vjerske zajednice Gračanica Starješinstvu Islamske vjerske zajednice u Sa-rajevu od 25. VIII 1967., Odbor IVZ Gračanica, 57/67, str. 12 (izvještaj je sastavio hfz. Ibrahim ef. Mehinagić). Učitelj Šefik Bešlagić, rodom iz Gornje Tuzle, u Gračanici je službovao do novembra 1935. godine, kada je otišao na da-lje školovanje na Višu pedagošku školu u Za-greb. U Osman-kapetanovoj medresi predavao je tri školske godine, a za to vrijeme bio je biran i za člana Sreskog vakufsko-mearifskog povje-renstva. Nakon odlaska iz Gračanice, uputio je Povjerenstvu pismo iz Zagreba, u kojem se za-hvaljuje članovima Povjerenstva na saradnji, a posebno predsjedniku hfz. Ibrahim ef. Mehina-giću, ističući da mu je bilo zadovoljstvo radi-ti s njima, da je stekao “dosta lijepog iskustva” i naučio “kako se uspješno radi na vjerskom i prosvjetnom pridizanju muslimanskih masa, naročito od mišljenog i planskog rada g. pret-sjednika”. Pismo je sačuvano u arhivi Sreskog vakufsko-merarifskog povjerenstva Gračanica.


��

la internatskog tipa, koja je svojim učenici-ma nudila besplatan smještaj i hranu. Uče-nici medrese su stanovali u trinaest slobod-nih soba u zgradi medrese. Nedostatak pro-stora je bio nerijetka pojava; ovisno o broju upisanih učenika, na jednu je sobu dolazila po 4 pa čak i do 8 učenika. Godine 1924., na primjer, medresu je pohađalo 60 učenika. U svakoj je sobi bio po jedan sobni starješina (oda-sahibija), a postojao je i starješina svih softi (softa-baša). Vodom su se snabdijeva-li sa bunara, kako se navodi u statistikama medrese, a snabdijevani su hranom koju su sami spremali u sobama. U svakoj sobi se nalazila po jedna peć kojom je soba zagri-javana u zimskom periodu. Namještaj je bio oskudan i loš, a ni higijenski uslovi nisu bili zadovoljavajući. Zdravstvena komisija je u maju 1928. godine utvrdila da su zahodi u zgradi Osman-kapetanove medrese neči-sti i nezadovoljavajući, kao i zahod advoka-ta dr. Mondšajna na katu vakufske zgrade ispred medrese, te da je kanal razbijen i “ne-čist napolje izlazi”. S tim u vezi, Sresko po-glavarstvo je naredilo Vakufskom povjeren-

stvu da se kanali i zahodi temeljito očiste.1 Među učenicima nisu bile rijetke ni po-

jave kršenja kućnog reda. U aprilu 1930. godine, predsjednik Vakufskog povjeren-stva, hafiz Ibrahim ef. Mehinagić, uputio je opomenu upravitelju medrese Šiljiću, upo-zorivši ga da je “vlastitim opažanjem i bri-žljivim nadzorom”, kao i na osnovu opaža-nja većeg broja vjerodostojnih osoba, usta-novio da softe Osman-kapetanove medre-se krše propise kućnog reda ove ustanove i svojim slabim vladanjem narušavaju nje-zin ugled, te stvaraju lošu sliku kod građa-na i naroda. U opomeni se navodi da softe ne održavaju propisani red i čistoću u so-bama, naukovno vrijeme ne iskorištavaju samo za nauku, već ga provode “u razgovo-ru, neumjesnim i nelijepim šalama, a više puta i u galami i svađi”. Nerijetko se viđaju na ulici, neuredno i oskudno obučeni, “što vrlo loš utisak ostavlja na svakoga, ko zna za red i finoću”, a neke su softe “toliko oku-raženi, pa zapale cigaretu i da tako idu uli-

1 Poglavarstvo sreza gračaničkog Sreskom vakuf-sko mearifskom povjerenstvu, primljeno pod br. 110, 10. V 1928.

Osman-kapetanova medresa, danas


��

com, osobito u veče pri odlasku u ja-ciju namaz”. To nije sve, neki učenici odlaze i na noćna sijela, a uoči petka se dešava da skoro sve odraslije sof-te odu u sela kućama, dok se djeca, “od kojih mnoga nijesu starija od 7 - 8 god. ostavljaju u medresi, prepušte-na sama sebi, bez kontrole i nadzo-ra”. Neke softe zalaze po dućanima, te prodaju određenu im hranu (zahi-ru), a zatim kupuju razne predmete, često i duhan – što inače ne bi smjeli činiti. Isto tako, neki učenici istresaju prostirku iz soba na dvorištu medre-se, čime se narušava mir i ometa uče-nje. Na kraju opomene, Mehinagić poručuje da, ako se slične pojave ne spriječe, odgovornim će se smatrati uprava medrese. Upravitelj je bio du-žan zaprijetiti učenicima da će pre-kršitelji kućnog reda biti strogo ka-žnjeni, pa – u slučaju da ponove pre-kršaj – čak i isključeni iz medrese.1

Po primitku ovog akta, upravitelj medrese Mustafa ef. Šiljić je skupio učenike u dershani, gdje ih je upo-znao sa opomenom. No, to nije imalo mnogo učinka, pa je Mehinagić 27. juna iste godine uputio novu opomenu, u kojoj kon-statuje da ranija upozorenja nisu ozbiljno shvaćena, te da se kućni red i dalje krši, ali se ovaj put konstatira da ni muderis i upra-vitelj Šiljić nije adekvatno pokazao. Pored kršenja kućnog reda, u medresi su uočeni i mnogi drugi nedostaci: nema pravilnog ras-poreda naukovnih predmeta, muderis Šiljić je, kao jedini predavač, preopterećen mno-gobrojnim dersovima, ali i podučavanjem čitanju i pisanju djece koja bi tek bila upi-sana u medresu. Odrazilo se to i na znanje učenika. “Pri obavljenom ovogodišnjem is-pitu u medresi”, stoji u dopisu, “zapaženo je, da uspjeh u nauci nije zadovoljavajući, baš usljed gore spomenutih okolnosti, a naroči-to zbog toga, što kod softi nejma razvijene

1 Koncept dopisa upravi Osman-kapetanove me-drese, sastavljen 2. IV 1930., u građi Sreskog vakufskog povjerenstva Gračanica (dopis je ek-speditovan 16. IV).

svijesti o lijepom islamskom uzgoju i uzviše-nosti islamske nauke”. U medresu se prima-ju djeca ili nedorasli dječaci, od kojih mno-gi “nijesu pohađali niti valjana sibjan-mek-teba, kamo li osnovne škole”. Medresa zbog svega toga više sliči jednoj ibtidaiji, konsta-tira Mehinagić. Dodatan problem predstav-lja činjenica da je upisan prevelik broj đaka. Školske godine 1929./30. upisano je čak 90 novih softi, a svi oni su smješteni u 13 ma-lih soba, te je u nekim sobama bilo i po 9 učenika. Mehinagić na kraju predlaže da se pozove nekoliko uglednijih građana u jednu užu anketu, kako bi se iznašlo pravo rješe-nje spomenutih problema.2

Prilika za diskusiju ukazala se na spome-nutoj raspravi o reorganizaciji vjeronaučne nastave, u septembru 1930. godine. Tu je iznesen veći broj prijedloga koji su se ticali

2 Koncept dopisa Upravi Osman-kapetanove medrese, sastavljen 27. VI 1930, u građi Sre-skog vakufsko-mearifskog povjerenstva Grača-nica.


��

i života učenika. Mehinagić je tada predlo-žio temeljitu reformu kućnog reda. U me-dresu, kao školu internatskog tipa, bilo bi primljeno samo onoliko učenika koliko to dozvoljavaju prostorije za stanovanje, čime bi se ubuduće izbjegla pretrpanost. Imaju-ći vjerovatno u vidu da su mnogi roditelji sa sela svoju djecu slali u medrese kako bi im obezbijedili potpuno besplatno školova-nje, a potom i egzistenciju u vjerskoj služ-bi, Mehinać je predložio da učenici pri upi-su u medresu plaćaju upisninu u iznosu od 100 dinara za imućne, odnosno 50 za manje imućne, a prikupljena sredstva bi se utro-šila za adaptaciju prostora i kupovinu na-mještaja. Predloženo je, također, da se obra-zuje jedna stručna komisija (u koju će, po-red članova Vakufskog povjerenstva, upra-ve medrese i šerijatskog sudije, ući i jedna osoba iz državne škole) u svrhu sastavljanja odgovarajućeg kućnog reda. Šerijatski sudi-ja Hasan ef. Kadić predložio je da se od kan-didata za upis u medresu zatražiti da prvo obave pregled kod gradskog liječnika, te da im roditelji obezbijede pristojnu odjeću i obuću. Ostali učesnici konferencije složili su se sa iznesenim prijedlozima, a muderis Šiljić se sjetio tek da zamoli da se prilikom reforme načini što je moguće manje izdata-ka iz vakufskog proračuna.1

1 Zapisnik sa konferencije u Sreskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu održane 13 IX 1930., u Medžlisu IZ Gračanca.

Realizacija prijedloga iznesenih na ovoj konferenciji, kao i prethodno opisana re-forma nastavnog plana i nastavnih metoda, vrlo su se pozitivno odrazili na život, ali i znanje učenika. Prema statistici iz školske 1931./32. godine, Osman-kapetanova me-dresa je brojala 34 đaka, raspoređena u 8 odjeljenja. Na taj način, učenici više nisu bili stiješnjeni.2 Tokom 30-tih godina, poje-dini su se učenici izdvajali svojim znanjem i sposobnostima. Školske 1933./34. godine, na primjer, od ukupno 27 đaka, njih trinae-storica su ostvarili odličan uspjeh. Bili su to: Zajim Dizdarević, Halil Hadžić, Salih Had-žić, Mustafa Okić, Ibrahim Sumbić, Ibra-him Mašić, Hamdija Vikalo, Ibrahim Smaj-ić, Hasan Avdić, Mustafa Nurikić, Husein Mujić, Ibrahim Softić i Salih Begović, bu-dući istaknuti imami i vjerski službenici.3 Odlični učenici medrese bili su i posebno nagrađivani. Tako je 1936. Vakufska direk-cija iz Sarajeva dostavila Upravi Osman-ka-petanove medrese više primjeraka, u to vri-

2 Zgrada tzv. softinskog konaka ispred medrese, adaptirana početkom XX stoljeća za dodatni smještaj učenika medrese, u ovom periodu nije korištena u te svrhe. Pored dućana i poslovnih prostora u prizemlju, u prostorijama na spra-tu se nalazio niži muški mekteb, kancelarija ad-vokata Mojsija Mondšajna i fotografska radnja Ismeta Šakovića.

3 Jedan od njh, Husein ef. Mujić, kasnije je po-stao tuzlanski muftija, a potom i reisu-l-ule-ma.


��

jeme, vrlo popularne knjige “Zašto su mu-slimani nazadovali, a drugi napredovali” od Emira Šekiba Arslana. Te knjige trebalo je da se podijele najboljim učenicima me-drese.1 Učenici Osman-kapetanove medre-se, tridesetih godina, su učestvovali i na ne-kim svečanostima u Gračanici, kao što je, na primjer, bila svečanost prilikom završet-ka radova na obnovi munare Ahmed-paši-ne džamije i popravka sofa pred ulazom, 22. i 23. oktobra 1934.

U sastavu medrese djelovala je i bibliote-ka (kutubhana). U njoj je, pored većeg bro-ja rukopisnih i štampanih knjiga na orijen-talnim jezicima, bilo i knjiga na bosanskom jeziku. Ovu je biblioteku osavremenio je i obogatio, kako je to već rečeno, Ćamil Ka-marić. Tu je bio prikupljen i veći broj vri-jednih orijentalnih rukopisa iz ostalih jav-nih i privatnih biblioteka u Gračanici, iz-među ostalih i preostale knjige Hadži Halil efendijine biblioteke, koje su prenesene na inicijativu ranijeg muderisa hfz. Mehmed ef. Okića. Ulema medžlis je 28. VIII 1938. uputio raspis svim sreskim vakufsko-mea-rifskim povjerenstvima, u kojem ih je po-zvao da, ukoliko posjeduju stare rukopise, iste upute u Gazi Husrev-begovu bibliote-ku u Sarajevu. Krajem godine, Ulema med-žlis se dopisom obratio gračaničkom Va-kufskom povjerenstvu sa istim pozivom. U tom dopisu se konstatira da se na područ-ju tog povjerenstva nalazi “mjesna vakufska biblioteka, koja je nezapažena, a osim toga je izložena i eventualnom propadanju”, te se traži da se knjige “iz tamošnje mjesne bibli-oteke i svi rukopisi koji se nalaze razbacani po tamošnjim vjerskim i vjersko-prosvjet-nim ustanovama prebace u Gazi Husrev-begovu biblioteku”,2 te da se sastavi spisak

1 Vakufska direkcija, 12718/35, 18. VII 1936. Do-kument u nesređenoj građi Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva Gračanica. Gračanič-ki muslimani su se, inače, u dva navrata mogli i uživo sresti sa autorom spomenute knjige, Še-kibom Arslanom, koji je u to doba smatran jed-nim od najvećih alima islamskoga svijeta. Nje-govu je posjetu Gračanici upriličila Narodna biblioteka.

2 Dopis Ulema medžlisa od 24. XII 1938., br.

knjiga koje se šalju. Knjige su zaista posla-ne u Sarajevo, ali njihov spisak u preostaloj građi Sreskog vakufsko-mearifskog povje-renstva nije pronađen.

***Neposredno nakon Prvog svjetskog rata,

kvalitet nastave u Osman-kapetanovoj me-dresi je osjetno opao, što se odrazilo i na broj upisanih učenika. Izrazito konzervativ-ni upravitelj i muderis hfz. Mustafa ef. Šiljić nije dopuštao inovacije i promjene u orga-nizaciji nastave, iako je bilo inicijativa da se to učini. Dok su ranije u medresu upisivana i djeca imućnijih građana Gračanice, u tom periodu su medresu pohađala gotovo isklju-čivo djeca s područja okolnih sela. Njihovi roditelji bi upisom djeteta u Osman-kape-tanovu medresu riješili njegovu egzistenci-ju, jer nisu snosili nikakve troškove školova-nja, dok je svršenik medrese mogao dobiti službu seoskog mualima ili imama, koji su u ondašnjem seoskom ambijentu predstav-ljali uglednije ličnosti. Sačuvana dokumen-tacija pokazuje da je u Gračanici bilo i ljudi naprednih shvaćanja, i vjerskih službenika i običnih građana, koji su uviđali da se na-stava u medresi mora reformirati. Iako je to upravitelj medrese odbijao, na kraju je ipak morao pristati na uvođenje nastavnog plana i programa i svjetovnih predmeta u medre-su. U to vrijeme, tridesetih godina XX sto-ljeća, izvršena je temeljita reforma nastave u tzv. sreskim medresama, čime su one pre-tvorene u modernije školske ustanove. U toku Drugog svjetskog rata Osman-kapeta-nova medresa je u više navrata prestajala s radom, a u godinama nakon rata definitivno se ugasila. Zgrada medrese je ubrzo bila na-cionalizirana. Osman-kapetanovu medre-su je zadesila sudbina skoro svih ostalih bo-sansko-hercegovačkih medresa, kojima su komunističke vlasti zabranile rad. Obrazo-vanje vjerskih službenika od tada preuzima Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu.

8063/38, Sresko vakufsko-mearifsko povjeren-stvo Gračanica, nesređena građa, u Medžlisu IZ Gračanica.


�0

Omer Hamzić

period od 1996. do 2000. godine po-klapa se sa posljednjim srednjoročnim planom razvoja u bivšoj državi, pred

prve višestranačke parlamentarne izbore, održane u novembru 1990. godine. Kako je izgledala općina Gračanica u tom pre-lomnom periodu, sa kakvom je privredom dočekala promjenu vlasti, šta su radile ta-dašnje mjesne zajednice? U ovom radu uči-njen je pokušaj da se odgovori na ta pitanja kroz kraći osvrt na podatke do kojih smo došli u Izvještaju o ostvarenju Srednjoroč-nog plana razvoja općine Gračanica za pe-riod 1986. – 1990. Ti podaci mogu posluži-ti za bolje razumijevanje kasnijih događaja na ovom prostoru: od privređivanja u ratu u funkciji odbrane u periodu od 1992. – 1995., pa do nedavnih privatizacijskih pro-cesa i poslovanja u sadašnjim sasvim novim uslovima. Pored dinamičnog privrednog ra-zvoja, na osnovu podataka iz spomenutog dokumenta, može se zaključiti da je u tom periodu bila dinamična aktivnost i u tadaš-njim mjesnim zajednicama. Riječ je o veli-

kim iskoracima ka poboljšanju društvenog standarda i kvaliteta življenja u svim dijelo-vima tadašnje općine Gračanica, “kao da će 100 godina biti mir”.1 To su iskustva koja bi mogla biti od koristi i danas, mada poređe-nja objektivno nisu moguća, ne samo zbog promjene općeg društvenog ambijenta, već i zbog krajnje nesređene zvanične statistike i potpuno drugačijeg praćenja privrednih i društvenih kretanja, u odnosu na period prije 1992. godine.

1 Opština Gračanica je zahvatala površinu od 387 kvadratnih kilometara i 28 naselja s obje strane Spreče. Prema popisu iz 1991. godine, na tom prostoru živjelo je 59050 stanovnika, od kojih oko 70% Muslimana (Bošnjaka), 25% Srba i oko 5% ostalih. Poslije Dejtona srpska ozren-ska sela, koja su pripadala opštini Gračanica (Boljanić, Karanovac, Sočkovac, Kakmuž, Bo-sansko Petrovo Selo i Porječina) priključena su novoformiranoj opštini Petrovo u Srpskom en-titetu, tako da općina Gračanica danas zahvata površinu od 219,5 kvadratnih kilometara i 20 naselja na desnoj strani Spreče. Na tom pro-storu (po zvaničnoj općinskoj statistici s kraja 2005.) živi 50863 domicilna stanovnika i 3021 sa statusom izbjeglog ili raseljenog lica. Riječ je uglavnom o stanovništvu bošnjačke naciobal-nosti.

Neke karakteristike društveno-ekonomskog razvoja opštine Gračanica u periodu .1986. – 1990. godine


�1

Bez obzira na to, podaci koje donosimo jasno pokazuju gdje smo to bili nekada i još jasnije gdje se nalazimo sada.

Nosioci razvoja

Po nekim opštim pokazateljima i privred-nim karakteristikama za period od 1986. - 1990. godine, Opština Gračanica je ima-la realne šanse da dospije u društvo srednje razvijenih opština u Republici BiH. Privred-ni subjekti, nosioci razvoja industrijske pro-izvodnje na opštini, u tom periodu ostvari-vali su rast industrijske proizvodnje po pro-sječnoj godišnjoj stopi od 3,2%, što se, ima-jući u vidu tadašnje uslove privređivanja, smatralo uspjehom. Jedino je u 1990. godini došlo do pada proizvodnje za 6,7%. Na to su uticali razni faktori, prije svega dezintegra-coni procesi koji su već bili dobro zahvatili tkivo jugoslovenske države, politička nesta-bilnost u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj i pre-viranja pred prve višestranačke parlamen-tarne izbore u Bosni i Hercegovini.

U oblasti industrije, rast proizvodnje imala su sljedeća društvena preduzeća: “Štamparija”, Tvornica papirne ambalaže,

“Olimp”, “Jadrina”, “Fortuna”, “Graplast” i “Fering”, dok su tzv. ozrenske firme “Bosna-Azbest”, Pilana “Ozren” i ciglane “Sočko-vac” u 1990. godini imale proizvodnju ma-nju nego 1986. godine. To je oborilo proce-nat rasta proizvodnje na nivou opštine. Ra-zlog: teškoće u poslovanju (“Bosna-Azbest” i “Sočkovac”) i preorijentacija proizvodnje (Pilana “Ozren”).

Iako se, zbog opštih problema u građe-vinarstvu i problema na investicionom tr-žištu, gračanički “Građevinar”, kao sistem više tadašnjih građevinskih firmi, bio goto-vo ugasio, u toku 1989. i 1990. godine, nje-govo preduzeće “Gradnjamont” u Bosan-skom Petrovom Selu otpočelo je proizvod-nju objekata za poljoprivredu, industriju i malu privredu na bazi betona i betonskih konstrukcija, “Građevinarov” istureni po-gon u Njemačkoj nastavio je uspješno po-slovanje tokom čitavog tog perioda, pa i u vrijeme rata.

U oblasti saobraćaja i veza, povećan je broj telefonskih priključaka sa 6033 u 1986. na 11086 u 1990. godini ili za 83,8%. Tele-fonski saobraćaj uspostavljen je tako i sa najudaljenijim područjima opštine.

Nekadašnja robna kuća “Gračanka”


�2

U javnom, gradskom i prigradskom sa-obraćaju, u periodu 1986. - 1991. povećan je broj autobusa sa 26 na 33 i uspostavljen autobuski saobraćaj sa svim naseljenim mjestima u opštini, te potpuno obezbije-đen prevoz đaka i radnika u svim smjena-ma i iz svih pravaca. U teretnom saobraćaju broj kamiona povećan je sa 46 na 71 u UPI “Transportu”, a količina prevezene robe za 87,7% u odnosu na 1986.godinu. Broj vo-znih jedinica znatno je povećan i u privat-nom sektoru saobraćaja.

Broj putničkih automobila u privatnom vlasništvu sa 3321 u 1986., povećan je na 4546 u 1990. godini.

U oblasti poljoprivrede, peradarstvo je bilo u velikoj ekspanziji. Proizvodnja utov-ljenih brojelera u “Kokaproduktu”, kao no-siocu razvoja te grane, porasla je za 210%, a konzumnih jaja za 110%. Krajem 1990. godine ugovorena je izgradnja još 40 pera-darskih farmi, prosječnog kapaciteta 10000 brojlera po turnusu (5 do 6 turnusa go-dišnje) i to 30 objekata u privatnom i 10 u društvenom sektoru. Investicija je završe-na neposredno pred izbijanje rata, ali veći-na objekata usljed ratnih prilika nije mogla biti puštena u rad.

U promatranom četvorogodišnjem peri-odu preko trgovine su se prelamali svi pro-blemi kroz koje je prolazila cjelokupna pri-vreda tog doba. S toga je opadalo učešće ove grane u ostvarenom dohotku privrede. Izvr-šena je, ipak, modernizacija i specijalizaci-ja više prodavnica “Bosne”, posebno onih u centru grada, što je znatno uljepšalo izgled centralne gradske ulice poslije njene temelji-te rekonstrukcije. “Ozrenka” je otvorila novi salon namještaja (bivša zgrada “Olimpa”), a modernizovala je i prodavnicu bijele tehni-

ke i tekstila u samom centru Gračanice.Snabdjevenost stanovništva osnovnim

prehrambenim i drugim artiklima široke potrošnje u tom periodu cijenila se kao za-dovoljavajuća. U oblasti trgovine izvršen je jači prodor privatnog sektora u maloproda-ji (broj trgovačkih radnji povećan je sa 6 u 1986. godini na 142 u 1990. godini). U dru-goj polovini 1990. godine privatni sektor prodire i u veleprodaju iako je i dalje na tom području dominantnu ulogu imao Distribu-tivni centar u Gračanici i njegovi savreme-no opremljeni distributivni magacini.

Velike nade polagane su u razvoj zdrav-stveno-rekreativnog turizma i ugostitelj-stva na kompleksu termomineralnih voda u Sočkovcu. Početkom ljeta 1985. godine iz-građen je i pušten u rad bazen za kupanje olimpijskih dimenzija. Od 1986. do 1990.godine otkupljeno je 9 hektara zemljišta, rekonstruisani neki prateći objekti i insta-lirano 8 kada, asfaltirani prilazi i igrališta, dovedena pitka voda iz Gračanice, uređene 4 istražne bušotine i jedna eksploataciona bušotina, testirana je kisela voda u Bolja-niću itd. Na tom kompleksu, 1987. godine, puštena je u rad fabrika za proizvodnju teč-nog CO2, kapaciteta 5000 tona, koji je dru-gom bušotinom povećan na 8000 tona go-dišnje. Urađen je i građevinski dio fabrike medicinske opreme i kozmetike u Gračani-ci koja je trebalo da proradi u 1991. godi-ni, ali je ino-partner, zbog sve nepovoljni-je stiuacije u Jugoslaviji, odustao od ugovo-renih ulaganja u opremu, pa investicija nije mogla biti dovedena do kraja. Uz kompleks termo-mineralnih voda urađena je studija i investicioni program toplifikacije grada kao i investicioni program za podizanje fabrike mineralne vode u Boljaniću.

Broj zaposlenih Prosječna godišnja stopa rastaGodina 1��. 1��0. %Ukupan broj zaposlenih na Opštini 10.4�4 11.3�3 2,1Društveni sektor �.404 �.5�3 0,4

• Privrede �.04� �.243 0,�• Vanprivrede 1.35� 1.320 -0,�

Individualni sektor 1.0�0 1.�00 14,1

Tabela 1. Uporedni prikaz zaposlenih 1986. i 1990. godine


�3

I mala privreda u ovom periodu imala je svoj dinamičan razvoj. U okviru društvenog sektora izgrađeni su pogoni u Lukavici (“Fe-ring”), Kakmužu (“Graplast”) i Fabrika plina u Sočkovcu. Znatno brži tempo razvoja imala je mala privreda u privatnom sektoru, naro-čito poslije liberalizacije određenih zakonskih propisa. U drugoj polovini 1990. godine osno-vano je 49 privatnih preduzeća, uglavnom iz oblasti trgovine. Krajem 1990. godine u pri-vatnom sektoru bilo je zaposleno, zajedno sa poslodavcima, oko 1800 radnika, što je bilo za oko 70% više nego krajem 1986. godine. Bilo je registrovano 1267 radnji, što je bilo za 631 ili preko 50% više nego u 1985. godini.

Fizički obim proizvodnje i zaposlenost

U posmatranom periodu zaposlenost je rasla u oblasti industrije, saobraćaja i poljo-privrede, a opala u oblasti građevinarstva, trgovine, ugostiteljstva i komunalne djelat-nosti. Broj zaposlenih porastao je sa 10.464 u 1986. na 11.363 u 1990. godini ili po pro-sječnoj godišnjoj stopi od 2,1%.1 Uporedni

1 Prema općinskoj statistici, u 2005. godini na

prikaz zaposlenih u 1986. i 1990.godini dat je u tabeli 1.

Da bismo upotpunili sliku gračaničke privrede pred izbijanje rata, 1992. godine, navodimo samo neke pokazatelje o fizič-kom obimu industrijske proizvodnje u 1988.godini: “Fortuna” je u toj godini proizve-la 1.013.000 pari obuće2, “Fering” je prera-dio, odnosno proizveo 1.441 tonu dizalica i 1.562 tone ostalih proizvoda, “Olimp” je preradio 1.098.000 kvadratnih metara pro-izvoda tekstilne konfekcije, Tvornica pa-pirne ambalaže i “Štamparija” proizvele su 8.183 tone proizvoda papirne ambalaže i 708 tona raznih štamparskih proizvoda, “Jadrina” je napravila 9.514 garnitura dnev-nih soba, 35.033 komada ostalog namješta-ja, preradila 7.713 kubnih metara rezane građe i 1.822 kubna metra ostalih proizvo-da, “Graplast” je proizveo 1.048 tona proi-zvoda brizgane ambalaže i 677 tona puhane ambalaže. “Kokaprodukt” je te godine pro-

području općine Gračanica bilo je zaposleno ukupno 7.829 lica, dok je na spisku nezaposle-nih bilo 8.470 lica

2 U 2005. godini “Fortuna” je ostvarila fizički obim od 844.431 pari obuće, što je još uvijek is-pod predratnog nivoa.

Objekat nekadašnjeg Distributivnog centra (danas tržni centar “Bingo”)


�4

izveo 16,8 miliona komada rasplodnih jaja, 10,4 miliona komada jednodnevnih pilića 1.096 tona utovljenih pilića (prilog 1).

Najveći izvoznici u 1990. godini bili su: “Fortuna” sa 14.120.640 američkih dolara izvoza, zatim “Olimp” sa 5.030.516 dolara, “Fering” sa 1412373 dolara, “Grafopak” sa 1.297.519 dolara i “Bosna-Azbest” 256.319 dolara. Izvoz je bio podjednako zastupljen i na konvertibilno i na klirinško tržište.

Privreda se suočavala sa raznim teškoća-ma u tekućem poslovanju, počevši od gu-bitaka, pa do viška zaposlenih, nedostatka finansijskih sredstava, nelikvidnosti, naro-čito pred kraj posmatranog perioda, kada je njena akumulativna i reproduktivna spo-sobnost bila jako opala, tako da se jedva održavala prosta reprodukcija. Zbog kraj-nje nesređenosti današnje statistike, nije moguće vršiti bilo kakva poređenja sa ak-tuelnim stanjem lokalne privrede, čak ni kada je u pitanju fizički obim proizvodnje. Ni podatke o zaposlenosti i nezaposlenosti nije moguće porediti, zbog promjena u teri-torijalnom ustrojstvu općine poslije Dejto-na. Stoga se sa velikom dozom opreza mo-raju uzimati u obzir procjene po kojima ni deset godina nakon završetka rata nije do-stignut predratni nivo privrednog razvoja općine Gračanica.

Stambeno-komunalna djelatnost

Broj stanova u društvenom sektoru po-većan je sa 825 u 1986. na 930 u 1990. godi-ni ili za 12,7%. Izgrađeno je 105 novih sta-nova ukupne površine 5307 m2 (Hadžiste-vići, Malta, Sjepan Polje, “Kokaprodukt”, JUG-1, Lamela i stanovi u zgradi “PIO”).

U komunalnoj oblasti urađen je desni ko-lektor uz Sokolušu, u dužini od 710 metara, minor-korito Sokoluše kroz centar Grača-nice, u dužini od 850 metara, izvršena te-meljna rekonstrukcija i uređenje glavne uli-ce, sa svim podzemnim instalacijama i ka-nalizacijom koja je promijenila izgled cen-tra grada, uređena još jedna ulica u gradu - Kej s lijeve strane Sokoluše, izgrađen obje-kat mrtvačnice itd. Dobrim dijelom razrije-šeno je i pitanje snabdijevanja vodom sta-novništva i privrede u Gračanici. Od uku-pno 163 km lokalnih puteva na opštini, do kraja navedenog planskog perioda asfaltira-no je 80 km ili 50%.

Vanprivredne djelatnosti

Na opštini je radilo 14 četvororazed-nih i 14 osmorazrednih osnovnih škola sa

“Jadrina” Gračanica (direkcija)


�5

prosječno 7.800 učenika (što je stopostot-ni obuhvat) i 450 radnika, od čega ih je 360 bilo u nastavi. Sve škole imale su školske kuhinje, a besplatan prevoz je koristilo oko 10% đaka osnovaca. Izvršena je adaptaci-ja Osnovne škole “Mitar Trifunović Učo” u Gračanici, (danas Druga osnovna škola), za-tim škole u Miričini, Doborovcima, Maleši-ćima, Poriječini, a u Bosanskom Petrovom Selu nastavljena izgradnja fiskulturne sale. Izgrađeno je 12 stanova za prosvjetne rad-nike u Gračanici i 4 takva stana u Lukavici.

Broj učenika u Srednjoškolskom centru u ovom periodu smanjio se sa 2351 na 2215, kako je i planirano, a broj radnika sa 120 na 113 u 1990. godini. U okviru Centra bile su zastupljene sljedeće struke: mašinska, dr-voprerađivačka, kožarska, tekstilna, elek-tro-tehnička, ekonomska i trgovačka, a u školskoj 1989/90. godini uvodi se i matema-tičko-fizička i računarska struka. U školskoj 1989/1990. godini započeta je aktivnost na otvaranju gimnazije. Svi učenici sa terena imali su obezbijeđen autobuski prevoz, uz društvenu participaciju od 40 - 60%.

U pomenutom periodu ostvarivana je kompletna primarna zdravstvena zaštita

stanovnika opštine, izvršena nabavka nove medicinske opreme i vozila kao i autobusa za prevoz bolesnika u Tuzlu.

U oblasti kulture, fizičke kulture i infor-misanja došlo je do izvjesne stagnacije zbog nedostatka sredstava i opštedruštvene eko-nomske krize koja je nailazila.

Aktivnosti mjesnih zajednica

Gračanička opština je bila poznata po samoinicijativi i samoorganizovanju gra-đana na rješavanju najvažnijih pitanja svog ličnog i društvenog standarda i u tome je prednjačila godinama na širem regionu. Lična odricanja u vidu mjesnih samodopri-nosa (od 3 do 5% na neto plaće i penzije i 10 do 30% na katastarski prihod) kao i dru-gi oblici prikupljanja sredstava predstavljali su materijalnu osnovu svih pomenutih ak-tivnosti. Tadašnje političke strukture (Or-ganizacije Saveza komunista i Socijalistič-kog saveza radnog naroda na selu), zajed-no sa organima vlasti formirali su određene fondove iz kojih su planski pružali manju ili veću materijalnu pomoć i podršku za rea-

Fabrika lijekova “Halkomed” (investicija prekinuta izbijanjem rata 1992. godine


��

lizaciju pojedinih važnijih projekata na op-štini. Međutim, bez samoinicijative, a često i velikog entuzijazma pojedinaca i njiho-ve želje da promijene, odnosno poboljšaju uslove života u svom mjestu življenja, mno-gi projekti ostali bi samo u sferi lijepih želja. Ova aktivnost bila je istog intenziteta kako u naseljima sa dominantno muslimansko-bošnjačkim tako i u naseljima sa dominat-no srpskim življem. Počesto je među njima vladao zdrav takmičarski duh, ali i među-sobno ispomaganje i saradnja.

O živoj aktivnosti na rješavanju mnogih komunalnih i drugih životnih problema u mjesnim zajednicama govore podaci o re-alizaciji planova mjesnih zajednica u sred-njoročnom periodu od 1986. do 1990.godi-ne. (prilog 2) Nema mjesne zajednice ili na-selja u kojem se u tom periodu nije nešto uradilo ili izgradilo.

Zaključak

Prezentirani podaci pokazuju sa kakvim je privrednim potencijalima općina Gra-čanca raspolagala prije 1992. godine i šta je nova demokratska vlast preuzela od pret-hodne. Pokazano je i koja su pitanja u to vrijeme rješavali građani po svojim mahala-ma i svojim ulicama. Privredna slika općine danas umnogome je drugačija nego nekada. Ljudi po svojim mahalama i ulicama (koje su i sada organizovane po mjesnim zajed-nicama) uglavnom se bave istim pitanjima i problemima, ali mnogo teže žive. Nema obećanih “zlatnih kašika”, a i Švajcarska je od Bosne daleko.

Nastavak priče izlazi iz okvira ove teme

Prilog 1: Fizički obim industrijske proizvodnje i broj zaposlenih za 1991. godinu.

D.D. “FERING” metalna industrijaBroj zaposlenih: 661• Mosne dizalice 443 t• Građevinske dizalice 303 t• Ostale dizalice 48 t• Konstrukcije za dizalice 802 t

• Motori i reduktori 8 t• Ostala utov.i pretovarena sredstva 377 tMP “FORTUNA” proizvodnja i promet obućeBroj zaposlenih: 1.358• Čizmice 267.000 kom.• Cipele 175.000 kom.• Sandale 92.000 kom.• Gornji dijelovi obuće 388.000 kom.DP “OLIMP” proizvodnja i promet modne konfekcijeBroj zaposlenih: 1.031• Sako 211.000 kom.• Hlače 155.000 kom.• Jakne 2.000 kom.DD “GRAPLAST” proizvodnja i prerada plastične maseBroj zaposlenih: 318• Brizgana ambalaža 811 t• Duvana ambalaža 547 tDD “GRAFOPAK” papirna ambalažaBroj zaposlenih: 244• Natron vreće 3.994 t• Ostala papirna ambalaža 2.524 tDD “GRIN” grafička industrijaBroj zaposlenih: 190• Knjige i brošure 81 t• Jednobojni obrasci i tiskanice 383 t• Višebojna štampa 451 t•Višobojni obrasci i tiskanice 2 t• Ostali višebojni proizvodi 123 t• Ostala kartonska ambalaža 180 t• Ostali jednobojni proizvodi 6 tDD “JADRINA” drvna industirijaBroj zaposlenih: 436• Dnevne sobe 12.427 garnitura• Tapacirane fotelje 2.059 kom.• Kućni i ostali ležaji 4.759 kom.• Stolovi 17.244 kom.• Komode 2.510 kom.• Police 217 kom.• Etažeri 1.474 kom.• Palete 581 m3

• Rezana građa bukve 3.526 m3

• Ostala rezana građa 150 m3

• Regali 168 kom.• Ostali namještaj 19 kom.


��

Prilog 2. Izvodi iz izvještaja o aktivnosti mjesnih zajednica na području opštine Gra-čanica u periodu 1986. – 1990. godina:

Piskavica: asfaltirano 1280 metara puta, izvršena rekonstrukcija nisko-napon-ske mreže, proširen i rekonstruisan vodovod, dovršena izgradnja društvenog doma (osim fasade i manjih unutrašnjih radova), redov-no održavani lokalni putevi;

Pribava: ostvaren plan izgradnje kanali-zacione mreže sa 50%, izgrađeno igralište sa pratećim objektima (dovršena svlačionica), izvršena ugradnja vodomjera u domaćin-stvima, tragalo se za novim izvorima pitke vode, održavani lokalni putevi;

Sočkovac: asfaltirano oko 4500 metara puta, održavani sporedni putevi, proširena telefonska mreža, izvršena djelimična re-konstrukcija elektro-mreže i djelimična me-lioracija poljoprivrednog zemljišta. Za pla-nirano proširenje vodovoda nabavljen po-treban materijal;

Stjepan Polje: izgrađene dvije trafo-sta-nice, proširena telefonska mreža, izgrađeno oko 5 kilometara vodovodne mreže, redovno su održavani i opravljani postojeći putevi;

Rašljeva: prosječena nova makadamska trasa puta u dužini od 2 kilometra, postav-ljena jedna nova i rekonsturisana postojeća trafo-stanica, proširena telefonska mreža,

radilo se na izgradnji društvenog doma;Doborovci: izgrađen put Doborovci -

Panđurište u dužini od 2 kilometra, djeli-mično izvršena adaptacija škole, a jednim dijelom rađeno i na izgradnji društvenog doma;

Donja Orahovica: izrađeno pet trafo-stanica, rekonstruisana elektro i proširena telefonska mreža, nastavljena je izgradnja druge faze doma kulture i adaptacija sta-re škole, započeta izgradnja društvenih pro-storija u naselju Rijeka, izvršeno proširenje i popravka fudbalskog stadiona i redovno održavani makadamski seoski putevi;

Bosansko Petrovo Selo: asfaltirano oko 2 kilometra seoskih puteva, izgrađene tri tra-fo-stanice, rekonstruisana elektro i proširena telefonska mreža, dovršena izgradnja fiskul-turne sale (osim uvođenja vode i postavljanja parketa), vršena adaptacija škole, izgradnja druge faze vodovoda, kancelarije, dogradnja doma kulture, održavanje spomenika NOR-a, održavanje postojećih puteva;

Gornja Lohinja: izvršena izgradnja tele-fonske mreže i rekonstrukcija vodovoda;

Kakmuž: asfaltirano oko 13 kilometa-ra seoskih puteva, izgrađene 4 trafo-stanice, rekonstruisana elektro i proširena telefonska mreža, završena izgradnja svlačionice, djeli-mično je urađeno i prošireno seosko groblje;

Metalna industrija “Fering”


��

Soko: izgrađeno 1,5 kilometara puta kroz zaseoke, jedna trafo-stanica, izvršeno proši-renje telefonske mreže i djelimično izgrađe-na kanalizacija;

Gornji Skipovac: izgrađene dvije tra-fo-stanice, rekonstruisana elektro i proši-rena telefonska mreža, izvršena dogradnja omladinskog doma i izgradnja otkupnog magacina;

Donji Skipovac: izgrađena jedna trafo-stanica, završena izgradnja telefonske mre-že, izgrađen jedan most i redovno održavani seoski putevi;

Malešići: izvršena sanacija puta Gra-čanica - Malešići, izgrađen put u zaseoku Ahmići (srpsko stanovništvo), izgrađene dvi-je trafo-stanice, proširena telefonska i vodo-vodna mreža, redovno održavan put Male-šići - Lukavica kao i drugi seoski putevi;

Karanovac: rekonstruisana elektro i pro-širena telefonska mreža, dovršeno igralište za male sportove, umjesto planiranog as-faltiranja puta, izvršena opravka postojećeg kao i redovno održavanje ostalih puteva;

Porječina: asfaltirano oko 1400 metara puta, izgrađene dvoje trafo-stanice i dva ki-lometra dalekovoda, izgrađena telefonska mreža, izvršena opravka mosta i adaptaci-ja društvenih prostorija;

Babići: asfaltirano oko 1600 metara puta, izgrađene tri trafo-stanice i priključci za dalekovod, izgrađena telefonska mreža, doveden vodovod do škole i redovno održa-vani lokalni putevi;

Donja Lohinja: izgrađena jedna trafo-stanica, izgrađeno 4,5 km vodovodne mreže i dovršena izgradnja doma kulture;

Prijeko Brdo: izgrađene dvije trafo-sta-nice, rekonstruisana elektro i proširena te-lefonska mreža, rekonstruisana vodovodna mreža, redovono održavni lokalni putevi;

Lukavica: na putu prema Klokotnici iz-vršeno proširenje, zemljani radovi i nasipa-nje, redovno održavani ostali seoski putevi, izgrađene tri trafo-stanice i rekonstruisana elektro-mreža i vodovod, postavljena kana-lizaciona mreža u dužini od 6 kilometara, izgrađena 4 stana za prosvjetne radnike i jedna čitaonica, te započeta izgradnja dru-

ge čitaonice, djelimično izgrađena stočna pijaca i prostor za malu privredu, otkupni magacin i prodavnica, redovno održavano igralište i druge društvene prostorije;

Džakule: završena izgradnja jedne faze višenamjenskog objekta, izgrađena telefon-ska mreža (oko 80 telefonskih brojeva), iz-građena jedna trafo-stanica, redovno odr-žavani lokalni putevi;

Lendići: izvršena rekonstrukcija elektro-mreže, izgrađen objekat za više namjena i održavani seoski putevi;

Miričina: rekonstruisana elektro-mre-ža i izgrađen dalekovod u dužini od 30 kilo-metara, rekonstruisana vodovodna mreža u dužini od 2 kilometra, održavani i nasipani lokalni putevi;

Boljanić: umjesto asfaltiranja 4 kilome-tra puta, izvršena je njegova rekonstrukcija i popravak, izgrađena jedna trafo-stanica i proširena telefonska mreža;

Gornja Orahovica: asfaltirano oko 2,5 kilometra puta i izvršene pripreme za asfal-tiranje još 7 kilometara puta, izgrađene dvi-je trafo-stanice, proširena telefonska mreža, izgrađeno ili rekonstruisano oko 15 kilome-tara vodovodne mreže;

Vranovići: rekonstruisana elektro-mre-ža i dvije trafo-stanice i vršeno redovno odr-žavanje puteva;

Gračanica: izvršeno asfaltiranje i odr-žavanje ulica i mostova u gradu, izgrađena jedna trafo-stanica, obezbijeđeno učešće u adaptaciji OŠ “Mitar Trifunocić Učo” (Dru-ga osnovna škola), učešće u uređenju i opre-manju dječjeg obdaništa, pomoć u izgrad-nji i adaptaciji Centra za socijalni rad, iz-vršena rekonstrukcija i izgradnja vodovodne mreže, izgradnja dijela kolektora Sokoluše, učešće u uređenju i adaptaciji starog doma kulture (Medresa), izgrađena mrtvačnica, obezbijeđena projektna dokumentacija za gradsko groblje i stočnu pijacu, obezbijeđe-no značajno učešće u finansiranju radova na regulaciji Sokoluše, izgradnji i uređenju glavne ulice u centru grada i ulice pored So-koluše (Kej), izgradnji trotoara, kanalizaci-je, adaptaciji i uređenju etnografski značaj-ne kuće Mare Popović.

riječAtif Kujundžić Most i kost, “Knjiga

Mostopisca”

Atif Kujundžić Konture ljudskog i spisateljskog portreta Mevludina Spahića u socijalnom karakteru underground književnog teksta

Safeta Obhođaš Škola, mlijeko, i majčine cipele

Saidin Mido Salkić Jednom smo bili ljudi

Mirza Ahmedbašić U hiljadu devetoj stotini, a pedeset i trećoj godini…

Nove knjige


�0

Atif Kujundžić

PLEDOAJE ZA POETIKUza

kulturalno-antropološku skicu o

Gradu i Čovjeku, Kulturnom Djelatniku,Mostu i Pjesničkom Bardu, o Mostopiscu i

Ljudima.Stari most zauvijek ima mimara Hajredina.

Časopis Most nekad i sad ima AleKa. AleK ima Stari i Novi Most, Časopis Nekad i

Sad, Svoju Pjesničku Riječ.

Vječnost Ima Stari i Novi Most, Hajredina, Ča-sopis i AleKa

sa ljudima.

bosna i Hercegovina kakva jest, nije pojmljiva niti razumljiva izvan kultu-ralno- antropološke ravni, koju tvori

i koju je tokom milenijskog nastajanja arti-kulirao kulturnocivlizacijski amalgam nje-zinoga bića koje mu je dalo i njezino ime. Prethodna rečenica ima sve elemente omče koja se steže oko onog što označava, obu-hvata i sadržava do poništenja. Riječ je o fe-

nomenološkoj matrici koja, mada neshvat-ljivo, proizvodi uvijek isti znak u ljudima. Ljudi, njoj suprotstavljeni, imaju suicidan odnos. To zvuči kao i kada bi se reklo: Bo-sna i Hercegovina jednako je Zemlja i Čo-vjek do mjere, pa jedno bez drugog ne po-stoje. I jedno i drugo razdvojeni, čista su iluzija i nemaju veze sa jedinim svijetom na koji se hoće oslanjati.

I to tako jeste. Neuhvatljivo u stvarnoj di-jalektičkoj sprezi. Kako jedino može i mora biti. Osim svega, Bosna i Hercegovina se javlja kao zemlja sa kulturnom sadržinom, pa je medijske, političke i stranačke osiono-sti samo ranjavaju i povrijeđuju u njezinim ljudima, javljaju se kao njezina i njihova su-protstavljenost. Narodi pate i, najčešće – ne razumiju. U tome joj je slabost, ali u tome joj je i snaga do neuništivosti.

I zato je nekima tako mrska i toliko dru-gima draga.

Sva pod znacima pitanja, a neuništiva, kao svitanja.

Ma što joj čine, osviće u svakom jutru i biblioteci, u poštanskom sandučetu i na stolu. Fenomen BiH, kao što to fenomeni jesu, neporecivo i nepromjenjivo, ma koliko za tu neupitnu vrijednost bio nezainteresi-ran svijet kojemu se obraća i koji joj, ignori-rajući je, odvraća.

Most i kost, “Knjiga Mostopisca”(Alija Kebo. Kolumne. Apeli. Reportaže. Eseji. Remniscencije. Društvo pisaca BiH. Podružnica pisaca HNK. Edicija “RONDO”. Mostar. 2004.)


�1

Kad krovovi svi su biliuzorani kao zemljazora sleže ramenimasa profilom od kamena.

Pisao je F. G. Lorca u Ciganskom roman-seru, nakon što je s odbljescima na oružju i sedlima, kožnim kajišima i uzdama, žan-darmerija razorila cigansko selo, a kao da je imao u vidu Bosnu i Hercegovinu u koju su krajem XV. stoljeća iz Španije, kao svome domu otišli Sefardi, ostavljajući trag koji će nadživjeti sve španske nesreće i tragedije, koji će nadživjeti svako zlo. Međutim, žan-dramerija jaše, zapovjednici joj iscrtavaju pohode nemilosrđa, određuju tačke i ciljeve pohoda. Nermina Tulića izbacuju iz stana jer je ostao bez obje noge i svakog utjecaja. O n i -

ma kojima se obraća, humanizam je upit-na opcija.

Ljudi se prema drugim ljudima i njihovim plemenitim zamislima ravnodušno izjedna-čavaju s ravnodušnošću, odsustvom osjećaj-nosti u nivou mrtvog materijalnog svijeta. Najbliža im je opcija poimanja i sućuti, koja nije usmjerena prema čovjeku, umjetnosti, kulturnim projektima. Oni, neovisno o po-ziciji, gorljivo brinu samo o svojim osjeća-njima i najbanalnijim interesima.

Knjiga

Bošnjaci su narod Knjige. Knjige kao Objave i neizmjenjivog kodeksa za život u Vječnosti. Oni, koji ne znaju da to jesu, nisu to ništa manje. Usud bošnjačkog svi-

jeta, dakle, jest – knjiga. Svako pojavljivanje knji-ge, taj usud čini fakto-grafskim i fatumskim, ne-porecivijim. Svako čitanje Knjige, učvršćuje svijest o tom usudu.

Pisanje knjige uopće, sljedstven je nastavak boš-njačkog bića u svim smje-rovima uspostavljanja veze s knjigom uopće. Možda upravo iz tog razloga, Boš-njaci više drže do knjige

uopće, nego do knjige – kon-kretno. To znači: čitaju svašta s osjećanjem da je to bitno, jer

čitaju knjige s poštovanjem koje imaju prema knjizi.

No, neovisno o tome kako Bošnjaci pojedinačno tretiraju knjigu, oni knjizi daju što su joj u mogućno-sti dati. I, mada je pjesnik i književnik, glodur časopi-sa Most – Alija Kebo, knji-

zi daje sve što može dati, a sam se u istom ključu javlja

kao književnička fizionomija i osobnost, koja o knjizi zna više od

drugih.


�2

Pomislimo makar, kako je Alija Kebo predodređen da bude MOSTOPISAC. Da-kle, nije Alija Kebo izmislio sebe, on je iz-mišljen radi nas. Alija Kebo je, naime, to-kom deset godina ispisivao uredničku riječ na početku obnovljenog časopisa za kultu-ru i umjetnost Most. Sve se tu i moglo zavr-šiti, ali slijedeći svoju ljudsku i spisateljsku odgovornost, Kebo se odlučuje napraviti od tih tekstova knjigu koja će ih sve, izlučene pa objedinjene držati na okupu – zauvijek, izvlačeći na taj način zapravo, matricu ka-rakterističnog kulturnog kontinuiteta.

Tako je nastala KNJIGA MOSTOPISCA. Tako se umnožena, u tiražu časopisa multi-plicirana slika osovila širom svijeta. Svuda gdje časopis Most već stiže i gdje ga s ra-došću dočekuju. Potom, izlučene kolumne našle su se u posebnoj knjizi i progovorile kontinuitetom Kebinog življenja za časo-pis Most i kulturno biće koje je artikuliralo i njegovu osobnost.

Svima je otkriveno kardinalno mjesto ra-zaranja i podjele među ljudima u gradu koji cijeli svijet smatra svojim. U dugom vreme-nu, problem je lociran kao krivica za ruše-nje Starog mosta, mada su preko improvi-ziranog mosta ljudi već krenuli jedni drugi-ma ususret, ispuštajući ruže u reku i šireći ruke.

Mostopisac

Alija Kebo je ime i autoritet pjesničke riječi, pjesnički bard i glavni i odgovorni urednik Časopisa za obrazovanje, kulturu i umjetnost Most, od njegovoga obnavljanja. Ustvari, Alija Kebo se pojavio kao autor u prvom broju časopisa Most 1974. godine, a stao na čelo njegove obnove i redovnog izlaženja 20 godina kasnije, potom za deset godina učinio više nego dotadašnji uređiva-či i izdavači. Četiri godine, naime, Most nije izlazio, jer Stari je srušen, a most među lju-dima koji izdaju Časopis je pukao, nisu više mogli preko srušenog Mosta.

To što ne mogu ljudi i njihove građevine, srušene ili uspravne, mogu pjesnici. Preko Srušenog Mosta Alija Kebo krenu s Velimi-

rom Miloševićem recitirajući stihove:

Preko srušenog MostaPrelazim lebdimiceDa ti donesem ružu

Zastajem na srediniDa vidim ima li teTamo na drugoj strani

Ispuštam ružu u rekuNeka je valovi noseU vekovito more

I ispružam ti ruke I, vaspostavi se most kao pjesnička ideja

na koju Bosna i Hercegovina najviše liči. I, evo ga traje i danas. Mostarski, dakako, uz sve suprotstavljenosti i liskaluke. Pa se i li-jepo vidi, sve su to ljudske prljavštine i pod-losti, zloba i jad, ljudsko ništavilo, a mosto-vima se ništa ne može jer traju u dušama i očima, u osnovnim navikama i životima. Ko sruši most, samo je srušio sebe, a oni koji su mostari, koji žele mostovati, čine to du-hom, pogledom, riječju, tekstom i - život ide dalje.

Mostopisac je iz broja u broj sve uvjerljiviji.

I počeše prelaziti ljudi. I svaki put s afe-rimom glodurove uvodne riječi. Kolumna. Esej. Reminiscencija. Pjesma. Krik. Optuž-ba. Molba. Uputa. Podrška. Nikad Osuda. Alija Kebo, zna. Kebo je mostar odranije. Sada – mostopisac – zauvijek. Poštuje lju-de, Jedinog Stvoritelja Svega. Mosti prostor i vrijeme, riječju i životom. Djelom.

Okupljeni u knjigu, hronološkim slije-dom pojavljivanja u časopisu Most, uvodni-ci Alije Kebe postaju ravna crta objelodanje-nog ljudskog mišljenja o ljudima i vremenu, o Dobroti koja je osupnuta Zlom. Kebi su govorili, prigovarali i činili svašta, najčešće – nedopustivo, mada se nikad nije krio, već objelodanjivao stav. Između dva broja Mo-sta, dušmani bi nazidali podlosti i zlobe, a onda bi se pojavio novi broj i novi uvodnik koji ih obesmišljava i pretvara u prah. Duš-


�3

mani nasrnu još žešće. Sada se ta, deset godina dugo i dosljedno

izvlačena crta – pojavljuje u komadu – iz jednoga dijela i - dušmani šute, a prijatelji se slabo umiju poradovat, mada je uvijek, naj-bolji dio svojih razloga i borbe za časopis Most, Alija Kebo velikodušno darovao nji-ma i svojom pojavom bio široka leđa iza ko-jih se sklanjaju od svake nepogode. U Kebi-noj riječi, podršci i zaštiti uživaju mnogi.

Povodanj Zla valja mutna vremena, Alija Kebo bistrom mišlju izdvaja ljudski smisao svoga bola i ne krije suze, ne krije radost, ne taji misao i namjeru da je svekoliki smisao njegovoga angažiranja jedinstven Mostar i jedinstvena Bosna i Hercegovina. I, na tom strašnom mjestu, kao na vjetrometini, op-staje Alija Kebo, gradeći Most i šaljući ga u cijeli svijet.

Alekova borba neprestana – i paralela

Malo je kad u jednom javnom poslu, izu-zimajući sjajnog Ibrahima Spahića u poslo-vima organiziranja Sarajevske zime, neko demonstrirao toliku prilježnost, dosljednost i nepo-pustljivost u ostva-rivanju jednog kul-turnog projekta, kao što to u bitnom dijelu svoga živo-ta čini pjesnik, spi-satelj i glodur Ali-ja Kebo, uređujući časopis za kulturu i umjetnost Most.

Cijenimo kako su uvjeti u koji-ma Ibrahim Spa-hić organizira pro-gram manifestaci-je Sarajevska zima – iznimno složeni i zahtjevni za sva-ku procjenu i rje-

šavanje. Pa, s istim kriterijima gledano, uočavamo kako su uvjeti u kojima pjesnik Alija Kebo gura projekat časopisa Most – nemogući.

Poštovani gospodin Ibrahim Spahić uvi-jek iznova uspijeva pridobiti sarajevske uglednike i institucije i svake godine u toku manifestacije Sarajevska zima, u Sarajevo dolazi cijeli svijet. Pjesnički bard Alija Kebo ne uspijeva uvjeriti nikoga, ali časopis za kulturu i umjetnost Most, svakoga mjeseca, uspije otići u cijeli svijet i stići do ljudi koji ga s nestrpljenjem iščekuju.

I Alija Kebo i Ibrahim Spahić, ljudi su koji znaju ono, što institucije i nadležni za kulturu ne mogu niti umiju da shvate. Obo-jica su ljudi ogromne osobne snage, pa svo-jim unutarnjim svjetlom i odnosom pre-ma projektima kojima se daju bez ostataka, svaki put iznova uspijevaju ponekoga uvje-riti kako mora stati na stranu njihove zami-sli, inače će osramotiti zemlju i ljude pred cijelim svijetom. I tako, još jedanput oba-ve posao na način da ih niko ne bi mogao zamijeniti.


�4

Ljudska dosljednost, njihov rad i posti-gnuća, dvosmjerno i multiplicirano uklju-čuju ovu zemlju u svjetske kulturalne pro-cese, svjetlo njezinoga duha – priključuju svjetlu Čovječanstva, pa i naše lice sine u dubini pomrčine i Vječnosti.

Šta ispisuju Ibrahim i Alija?

Svojim životima, pretvorenim u usijano ugljevlje nade, Alija Kebo i Ibrahim Spa-hić predstavljaju se osobama koje vjeruju u mogućnost katarzične snage svojih pro-jekata, a tako i u opciju ljudskog pročišće-nja do spoznaje smisla kako je kultura jedi-na opcija koja može koristiti Bosni i Herce-govini, koja još uvijek Bosni i Hercegovini čini dobro.

Za sada, Aliji i Ibrahimu podjednako vje-ruju i ne vjeruju. Ne sumnjamo, ako se do-godi da odu, kako će se mnogi sjetiti kako je strašna i velika pogreška svih nas prema njima. Ali, ne znamo, da li je moguće u ova-kvome svijetu, da postoje ljudi koji bi ih mo-gli zamijeniti. Ovo utoliko prije, što njihov primjer jeste ideal ljudskoga angažiranja i utoliko prije, što nas njihov primjer uvjera-va – kako do ideala malo tko drži, kako ide-ali opstaju samo o vlastitom trošku.

Možda će neko i shvatiti kako, uistinu, ideali i jesu osobni zahtjevi i projekti, a ge-neratori njihovoga ostvarivanja, dominan-tno i jesu snaga pojedinca koji u svoju pred-stavu i zamisao vjeruju bez traga sumnje do mjere, pa mu i drugi moraju povjerovati.

Šta misli čovjek koji voli Ibrahima i Aliju, a želi dobro Bosni i Hercegovini

Isti sam kao Alija i Ibrahim, mada mi niko neće povjerovati, jer nemam ni Sara-jevsku zimu ni časopis Most. Zimujem sam i preskačem potoke, balansiram na brvnima, nastojeći prijeći i ostati suhe obuće, ali pru-

žiti ruku ljudima koje doživljavam sličnim. I, da nije mr-a historije Omera Hamzića, sjajnog vakifa, vlasnika, glavnog i odgovor-nog urednika Časopisa za kulturnu histori-ju Gračanički glasnik, Alije Kebe – glodu-ra časopisa Most, Ibrahima Spahića i Sara-jevske zime, Dragana Marijanovića i Dana Matice Hrvatske, ostalo bi mi samo da sta-vim prst u uho i zapjevam:

Ja sam momak siromah, siromah. Nemam nigdje nikoga, nikoga.Osim Boga jednoga, jednoga.

A, bogami, nisam odavno ni momak. Ali, što jest – jest, dragi su mi Alija Kebo i Ibra-him Spahić, Omer Hamzić i Dragan Mari-janović i njihovi projekti, pa više vjerujem njima, nego svima drugima. Međutim, na-sreću, Bosnom i Hercegovinom taj krug po-zitivne energije se širi, snažno i nezadrživo. Već jedanaestu godinu izlazi časopis za kul-trunu historiju Gračanički glasnik, iza koje-ga dominantno stoji njegov osnivač i glav-ni finansijer – u najljepšem smislu i znače-nju riječi vakif – magistar historije, Omer Hamzić. Gračanički glasnik, nije bez podrš-ke, prije svega od strane Proračuna općine Gračanica, ali ni podrške ni Časopisa ne bi bilo bez sjajnog Omera Hamzića.

Argumentirajući naprijed kazano, u no-vije vrijeme oslanjam se i na Zeničke sveske, Časopis za društvenu fenomenologiju i kul-turnu dijalogiku, koji uistinu, najavljuje za-snovan i drugačiji odnos prema fenomenu bh. društva i kulturnom dijalogu kao osnovi i demijurgu bh. bića.

Dakle, kultura je jedina opcija u kojoj možemo uistinu opstati, a Bosna i Hercego-vina ima dovoljno ljudi i snaga, znanja, in-vencije i kreativnosti da u tom nivou kvali-tetno potraje. I, postoje i drugi dokazi koji tome idu u prilog. Ovo više nije svjetlo na kraju tunela, ovo smo mi – sasvim na dru-goj, već osunčanoj strani.


�5

Atif Kujundžić

čovjekov život iscrtava njegov lik. Cijelog vijeka. U djelu, u hodu i mi-mohodu i svako ostvarenje je nova se-

kvenca u kojoj se čovjek, kao u ogledalu, bit-no odražava. Kod pisaca, to su knjige. Kod redatelja, filmovi i predstave. Kod kompo-zitora, muzička djela i aranžmani. Kod li-kovnog umjetnika crteži, slike, skulpture, etc. Mevludin Spahić je pisac: pripovjedač i pjesnik, esejist, novinar. Njegova najnovi-ja knjiga priča “Pečat ulice”, kao njegova še-snaesta knjiga po redu, uopće, dobar je po-vod da se u njoj, osim narativnog, literarno-estetskog, tematsko-motivskog, uznastoje otčitati i elementi njegovoga ljudskog i spi-sateljskog portreta.

Ustvari, drugačije čitanje, ne bi ni ima-lo opravdanja. Ovo, utoliko prije što je dije-lom, riječ ne samo o objavljenim, već i o iza-branim tekstovima. Želeći ga učiniti repre-

zentativnim, odabirom tekstova i njihovom organizacijom, bavio se sam autor.

Priču, kao narativnu formu, sasvim opravdano, smatramo najzahtjevnijom knji-ževnom mogućnošću. Teško je zamisli-ti kako neko ko uistinu nema talenta može svoje pregnuće promišljati u toj kategoriji, a nekmoli posegnuti za njezinim književnim oblikovanjem. To što priča kao književna forma jeste, čovjek koji piše, mora imati u sebi kao visoki usmeno/književni zahtjev, tenziju i poticaj. Ali, jednako i prema smi-slu slike koju mu nudi okruženje. U protiv-nom, priča koju piše, odriče ga sobom.

* * *Mevludin Spahić, dakle, upravo je obja-

vio svoju, po redu objavljivanja šesnaestu, a po vrsti književnog teksta – svoju dese-tu proznu knjigu, knjigu koja obuhvata je-danaest priča, pod zajedničkim naslovom “Pečat ulice”. Kao autorski predgovor knjizi, Spahić ispisuje esej pod naslovom: “detek-tor laži” – umjesto recenzije. Recimo odmah

Konture ljudskog i spisateljskog portreta Mevludina Spahića u socijalnom karakteru underground književnog teksta(Mevludin Spahić: “Pečat ulice”, priče, Izdanje Autora. Gračanica, 2005. godine.)


��

kako, osim nekoliko novijih elemenata psi-hološkog produbljavanja priče i ogoljenih egzistencijalnih dilema svedenih na dra-matsko biće teksta, u ovoj knjizi Mevludin Spahić kao spisatelj – potvrđuje svoje ranije dosege i ponavlja neke slabosti, koje se tiču odnosa prema jeziku.

No, godine života i spisateljskog istraja-vanja, broj naslova koje je nanizao na svo-me literarnom putu, obavezuju nas, pa, ako to već nismo, da Mevludina Spahića na sva-ki način shvatimo sasvim ozbiljno, recipira-mo i promotrimo kao književnu pojavu. A knjiga priča koju je priredio sam autor, vje-rojatno je dobar razlog i ponajbolji književ-ni predložak za detekciju njegove spisatelj-ske pojave i zaključivanje o toj knjizi. Utoli-ko prije što iz pomenutog predgovora izbija Spahićevo istinsko i nemalo nezadovoljstvo i ogorčenje zbog odnosa književne kritike prema recentnoj književnoj produkciji uop-će. Nema sumnje, i prema njegovom tekstu, a on zna što o tom pitanju misli. Ustvari, on to i piše. Spahić je od rjeđih ljudskih pojava, koje pišu kao što misle i misle, kao što pišu. Zatim, svako, iole upućen u tu stvar, dobro zna u kojoj mjeri je Spahić u pravu. Razu-mije se, kao što, u pravu, uglavnom, jeste.

Međutim, Mevludin Spahić to stanje uzima kao povod za eksplikaciju svoga sta-va do stvarnosnog odnosa, pa svoju knjigu uopće ne recenzira. Spahić, iza svoje knjige, staje svojom, autorskom odgovornošću i ta-kvim predgovorom, kako rekosmo. Moramo imati u vidu, kako je to u formalnom nivou - stav, Zakonu usprkos.

To je tako. Mada ne možemo reći šta je tu Zakon

izgubio, kao i, je li književnost nešto dobi-la izuzev mogućnosti da Spahića shvatimo kao angažiranu pojavu.

Jer, osim što mu ovo nije prva knjiga, Spahićeve priče koje ona obuhvata, koli-ko je poznato, mahom, već su objavljene u drugim knjigama, listovima, časopisima i tako su, u redakcijama i uredništvima proš-le instituciju recenziranja kao nivoa struč-nog mišljenja i verifikacije književno-estet-skog kvaliteta.

Razumije se, književnost kao umjetnost, samo je dio ljudskog i društvenog odnosa koji artikulira cjelina društvenog bića. Ako je to društveno biće, kakvo znamo da jeste, pa i kažemo - krajnje nesavršeno i kompro-mitirajuće u svojoj suštini i svim glavnim pitanjima humanizma, njegov odnos prema književnosti kao umjetnosti i ne može biti drugačiji, nego isti takav, tj. onakav, kakvo je i društvo samo. To znači, kako je riječ o odnosu koji je upitan iz svih pozicija, utili-taran, tj. koristoljubiv, dakle, neiskren – jer izbjegava suočavanje sa istinom i ljudskim poštenjem, hipokrizijski – jer ignorira ljud-sku tragediju i bijedu ljudskog položaja u tako uspostavljenim odnosima, pa književ-nost kao umjetnost, usprkos otporu socrea-lističkoj teoriji odraza, mora biti ista takva. To je neizbježnost. Dakle, to je odnos koji ruši sve ljudske ideale i iluzije. Odnos koji je izgubio svaku vezu sa svojim ljudskim li-kom i odgovornošću spram autora i umjet-ničkog djela.

Naravno, takvom odnosu treba se su-protstaviti, treba mu pružiti otpor, oštro i nedvosmisleno: ne pristati na njega. Spahić to čini u svome predgovoru i ovoj knjizi i, dužni smo priznati, kako je u svome ogor-čenju, sasvim upravu. Dakako, ako je uop-će bitno to što ćemo mu, ili nećemo, dati za pravo. Baš kao što je danas i inače, uglav-nom, nebitno šta mislimo o bilo kojem pi-tanju, osim o samima sebi i to stoga, jer je to - bitno za nas. A umjetnost, pisanje pri-če je, za sve relevantne nivoe i shvatanja, po svemu, krajnje osobna i uistinu, proizvolj-na stvar.

Međutim, kako smo svi u društvu dove-deni do apsurda i obesmišljenosti, a pošto je objavljena knjiga javni djelatni čin, mora-mo se upitati: kojim pravom Spahić reagira tako i čini li to samo radi sebe? Koji su Spa-hićevi argumenti? Jer, svi mi smo u svome ogorčenju i, frontalno viđeno, u pravu. Ali, niko nas ne zarezuje i ne uvažava. Baš kao da ne znamo što činimo. Ili - kao da nema-mo argumente koji će biti prihvaćeni. Ar-gumente onih i argumente protiv onih, koje smo sami birali. Argumente sile. Argumen-


��

te djelatnog građanskog ot-pora i građanskog neposlu-ha. Argumente zakonske re-gulative i sistema, etc.

Ustvari, sve smo to poto-pili koristeći svoje biračko pravo i birajući neodgovor-ne i bešćutne ljude, koji, u najboljem slučaju, tek vješto trguju našom tragedijom u svoju korist. Očigledno, mo-rali bismo misliti malo una-prijed. A kako to ne čine ni junaci Spahićevih priča, biva nam jasan i Spahićev ljud-ski i spisateljski koncept, u najmanju ruku – njegov pristup.

No, u tome se pitanja ne iscrpljuju, pa smo dužni insi-stirati. Kakvi su, dakle, knji-ževni argumenti Mevludina Spahića, koji se opredijelio za književnu, tj. umjetnič-ku istinu? Kakvi su, pitamo, jer uzimamo kao sine qua non njegovoga ogorčenja, da je Spahić pisac koji je neza-dovoljan recepcijom i sop-stvenog književnog djela u tekućoj književnoj i novin-skoj kritici, kao i da je ogor-čen vrednovanjem književnog djela drugih autora, ali i života svojih književnih junaka kao paradigmatične slike u društvenom mi-ljeu. Pri tome, uistinu, mislimo kako bi to bilo istinsko pokriće za odnos koji kao au-tor ispoljava, jer i progovara iz te pozicije. Iz pozicije čovjeka koji je svjestan u kojoj mje-ri se institucija recenzije, odnosno stručnog mišljenja o književnom djelu urušila, kao i unutar profesionalne i općeljudske etike, a time nagrdila i lice humanizma.

Dakle, to i jesu osnovni motivi koji Spa-hića navode da u svome ogorčenju ponudi dokaze književne prirode. I on to čini ne-ovisno o književnom rodu, vrsti i književ-noj formi, jer, književnost je umjetnost ri-ječi. Dakle, književnost je umjetnost koja

nastaje autorskom vještinom oblikovanja književne vrste i forme u mediju jezika. Pri tome, svjesni smo, kako upravo zbog toga i govorimo o govornom i o književnom jeziku. Naravno, spisateljskom vještinom moguće je obezbijediti da govorni jezik bude preve-den u književni jezik. To je stvar spisateljske vještine, artizma i - poželjno je da se preta-kanje između govornog i književnog jezika vrši na taj način, tj. kroz umjetnički postu-pak i književne forme.

Najčešće, u tome je sadržana cjelokupna mudrost i vještina pisanja. Autorov odnos prema jeziku, osnovni je kriterijum vred-novanja književnog djela. Pa, iako to dobro znamo, od jednog broja autora bivamo do-vedeni u situaciju koja predstavlja granično


��

mjesto i ogoljenu nedoumicu: šta je to što čitamo? Je li to književna umjetnost? Je li to puko naklapanje i šalabazanje oko umjet-ničke mogućnosti, a prema mediju jezika neodgovoran čin?

Kako rekosmo, činjenica, pa Mevludin Spahić poseže za pričom kao proznom knji-ževnom formom, svjedoči po sebi o njego-vom nemalom književnom talentu i viso-kom zahtjevu. Ali, njegova postignuća, nje-govi književni proizvodi, u sasvim određe-nom smislu, ponekad, sami se dovode u pi-tanje. Recimo i to jer, očigledno je, Spahić je autor koji od toga ne zazire. To što piše, piše upravo onako kako želi i osobno potpisuje. Nema tu automatizma, to je svjestan čin. Kako i zašto? I, konkretno, o čemu je riječ?

* * *Mevludin Spahić se nije ni izričito, ni te-

žišno opredijelio za književni jezik i njegove kriterijume preoblikovanja govornog jezika. Književni jezik, opet, jezik je usmene – sta-rije i autorske, tj. pisane ili novije književno-sti. Riječ je o jeziku koji je u svim pojedino-stima normiran i standardiziran. Riječ je o kategoriji: drugog jezika, koji je istodobno i standardni ili službeni jezik, tj. jezik u služ-benoj upotrebi. To je jezik o kojem se sve zna, praktično i teorijski, jer ima svoj rječ-nik, gramatiku, pravopis, teorijska uporišta o razvoju, standardizaciju, dakle. I, mada, u stvarima jezika samo narod ima pravo – kaže poznati lingvist i autor izuzetno cije-njenog Enciklopedijskog rječnika moderne lingvistike – Dejvid Kristal, sa govornim je-zikom to nije tako jer, riječ je o mediju ži-vom sasvim, koji je u svakom trenutku akti-van u procesu pretakanja značenja i smislo-va. To je jezik koji i književnost, umjetnost, dakle, pretače i prevodi u književni jezik.

Ta mogućnost književnost i čini spisatelj-skim artizmom, snagom umjetničke zamisli i estetske mjere - i čini to postepeno i uvjer-ljivo. Govorni jezik obiluje nenormiranim oblicima leksema, značenjima i smislovima u različitom nivou leksičkog i semantičkog bića riječi, arhaizmima, izlišnim i opravda-nim tuđicama, provincijalizmima, lokaliz-mima, etc. Sjajni filosof liberalne orijenta-

cije, Martin Hajdeger, govori o jeziku, kao o kući čovjekovog bitka. Naime, svako od nas može uočiti kako je u onome što govori, a posebno, ako to napiše, u svakom trenutku, u većoj mjeri sadržan, nego li u sopstvenoj koži i svijesti.

Zato, svaki tekst možemo beskonačno dotjerivati, nastojeći izbalansirati ono što jezični iskaz znači i ono što naša unutraš-njost može prihvatiti kao svoju sliku. I ni-kada nećemo biti dokraja zadovoljni onim što smo napisali. To znači kako je jezik, iako naša kuća bitka, nesavršen u odnosu na naš doživljaj svijeta, odnosno, kako je nesavr-šen u mjeri, e da bi u cijelosti i autentično izrazio naše misli, a u odnosu na našu po-trebu da svijet kažemo tačno i precizno na svoj način, tj. da svijet označimo svojim vi-đenjem i tako sobom, svojom osobom. Taj odnos je u osnovi svakog imenovanja svije-ta i krucijalna je relacija čovjekovog rada na samome sebi.

* * *Mevludin Spahić, mahom, svoje priče is-

pisuje kolokvijalnim, dakle, aktualnim go-vornim jezikom društvenog miljea, bolje kazano - čaršije u kojoj živi i ljudi sa koji-ma komunicira. Taj njegov jezik, nerijetko i počesto – kontaminiran je i jezikom pro-fesije, struke kojom se Spahić profesional-no bavi. Ta činjenica više je čitateljski, nego spisateljski problem. Pitanje izniče na mje-stu, na kojem jeste ili nije provjerljivo: može li to što piše Mevludin Spahić biti shvaćeno u čitateljskoj recepciji i mogu li čitatelj/ica to progutati kao književno značenje i smi-sao? A potom i kao literarno-estetski do-met? Drugim riječima, može li čitatelj razu-mjeti jezik autora, ako sam nije u istom pro-fesionalnom nivou?! Je li takvo pisanje, ba-rem dijelom, prošlo i mimo književnosti? I, je li, ne odričući autoru pravo da piše i čini što hoće, savladalo kriterijum - da književ-nost postane, bude i ostane?

Jer, naspram umjetničkog iskaza, ljudi nemaju otpor. Umjetničke istine su opće-prihvatljive istine i ruše sve otpore i barije-re. One kao sredstvo koriste estetiku umjet-ničkog iskaza. Zatim - može li se govor jed-


��

ne profesije, bilo koje, dovesti u nivo estet-skog iskaza, ako znamo kako je to uglavnom – jezik i terminologija egzaktnih činjenica koje znače i podrazumijevaju nepopustljiv odnos? Aksiom.

* * *Istaknuto zapažanje, na jednoj strani, jav-

lja se kao pitanje Spahićeve autorske knji-ževne mjere, a u samom uratku i nasamo sa čitateljima, kao pitanje o tome: šta to čitaju i pitanje njegove književne pismenosti. Na-ime, kada je knjiga gotova, a priča printana u mediju, ona ostaje nasamo sa čitateljskom percepcijom ili čitateljevim mogućnostima razumijevanja, zauvijek. A kako se u tom nivou javlja i barijera kao stvar čitateljskog ukusa i osobnog diskursa, stvar ishoda tog susretanja postaje krajnje proizvoljna - i ne-izvjesna. U tom nivou, treba vidjeti i su-sretanje Spahićeve priče s recenzentom ili književnom kritikom.

Spisateljsko pregnuće Mevludina Spa-hića treba ozbiljno cijeniti i uvažavati. I to, upravo, takvo kakvo jeste. Jer, upravo zbog toga, ono predstavlja istinsko svjedočanstvo o autoru i njegovim motivima. O stvarnosti društvenog miljea i međusobnih uvjetova-nosti u njemu. O zadatom životu koji živi-mo i kad nismo u mogućnosti diferencirati sve aspekte koje nam on nameće. Bolje re-čeno: oktroira.

Potom, Spahićeva očigledna znanja i iskustva iz raznih oblasti nauke i života: so-ciologije, socijalne psihologije, socijalnog rada, geologije, topografije, speleologije, povijesti, tesavufa, etc., apsolutno, u njego-vim pričama potkrijepljena su odgovaraju-ćom terminologijom, pa se u određenim di-jelovima priče formiraju pasaži takvoga i od toga, na taj način formiranog i impostira-nog teksta. Ovi pasaži ne čitaju se baš jed-nostavno, kao tekst koji nas je doveo do tog mjesta.

Zatim, evidentan je aspekt Spahićevog pripovijedanja koji zavrjeđuje posebnu i afirmativnu pažnju i opservaciju. Riječ je o dramskim i dramaturškim elementima u pojedinim njegovim pričama. To su priče koje se vrlo jednostavno mogu pretvoriti u

dramske tekstove i scenarije za televizijske ili igrane filmove. Spahić vrlo vješto razvija efektne dijaloge između svojih aktera/liko-va. Oni su na granici između života i smrti i u očekivanju sopstvenoga kraja. Oni su lju-di iz polusvijeta, sirotinja najrazličitijeg po-rijekla i kategorija, kriminalci, alkoholičari, narkomani, prostitutke, gubitnici, kockari, varalice, šibicari, kibiceri, oni su policajci, novopečeni bogatuni, pohlepni ljudi, rezi-gnirani, oni su, ljubavnici i ljubavnice, oni su, očigledno - i socijalni radnici... Dakle, i autor, osobno.

Kada o njima piše, Spahić je vrlo pre-cizan u izričaju, efektan i dinamičan u ra-zvijanju narativne matrice i oblikovanju fa-bule, duhovit i polemičan u dijalozima, vi-spren, vješt i pronicljiv u pripovjedačkim obratima, dramaturškim i dramskim ele-mentima, dobar pripovjedač u nivou veziv-nog tkiva priče, njezinog toka i završetka. I, inače, to sa monolozima i dijalozima dobro mu ide i paše njegovom načinu promišlja-nja, ljudskom i profesionalnom iskustvu. Spahićevo radno i profesionalno iskustvo jeste iskustvo policajca i socijalnog radnika. Po hobiju, to je iskustvo uspješnog planina-ra, pjesnika, pripovjedača, novinara. Spahić se, naime, naslušao priča u životnom nivou socijalno ugroženih kategorija stanovniš-tva i elementarne socijalne bijede i potrebe. On odlično zna porijeklo siromašenja i psi-hologiju socijalno ugroženih kategorija, on zato i piše njihovim jezikom koji je u svojoj suštini neknjiževan, ali je zato, neporecivo istinit i autentičan. To je jezik koji ide u pri-log Spahićevom osobnom i spisateljskom stavu i on se toga drži kao osobne odgovor-nosti. Spahić piše o problemima svojih ju-naka, problemima do kojih društvo malo drži, a koje on odlično poznaje do opsjed-nutosti njima. Spahić razumije i svekoliku tragiku opstajanja svojih junaka na rubu eg-zistencije i očaja. Na ivici življenja i suicida. Općeljudske tragedije.

Upravo zato, Mevludin Spahić je domi-nantno pisac tog sloja u kojem opstaju nje-govi junaci, njegova profesija i interesiranja. Spahić je, dakle, prije svega - socijalni pi-


�0

sac. I, shvatimo, kako će Spahićevo spisa-teljsko angažiranje u budućnosti imati sve veći značaj, jer proces općeg siromašenja, tek je započeo i razvijat će se u dužem vre-menu transformacije društva i društveno-ekonomske formacije, a pouzdano, sve do vremena u kojem bi Zemlja mogla ukoračiti u kategoriju pravnih država, u društvo gra-đana i ljudskih prava, pa tako i prostor opće socijalne sigurnosti i zbrinutosti. To je dug put. Neizvjestan ishod.

Mevludin Spahić, dakle, primjenjuje osobno uvjerenje, prema kojem je dužan govoriti i pisati jezikom svoga okruženja, jezikom svojih junaka i aktera, a tako i dobi-jenim jezikom: svojih priča. Tako, razumije se, Spahić sebe kao pisca, nerijetko dovodi u situaciju da bude zanemaren ili, u recep-ciji književne kritike, nevrednovan. Među-tim, to što Spahić sada čini i postiže, važni-je je od književnosti i književne kritike kao narcisoidne književne samosvijesti.

Razumljivo, književna kritika više voli i radije recipira i odobrava književne forme i ostvarenja pisana normiranim i standar-diziranim, sterilnim književnim jezikom u kojem je/su, glavni artist i njegov artizam, a tako i djela ostvarena u nivou sveznaju-ćih pripovjedača i idealnih junaka, koji sve znaju i imaju rješenje za sebe i cijeli svijet, pa žive i ostvaruju se neodoljivom lahkoćom postojanja.

Taj uvjet Mevludin Spahić kao pisac, dosljedno, ne ispunjava. Jednako u prozi i poeziji i jednako - kao što život ignorira i odriče njegove junake. Spahić s prijezirom gleda prostor u kojem za stvarnost njego-vih junaka i njegov pripovjedački i pjesnički tekst nema mjesta. Ljudski ga podržavam, mada od toga nema koristi ni za njega ni za književnost.

* * *Uistinu, Spahićevo pisanje i karakteristi-

čan odnos, nisu usamljen slučaj. Bosansko-hercegovačka književnost ima svoj etablira-ni nivo, književnost i književnu kritiku koja je odobrava i podržava, mada, bilo bi razu-mno vidjeti koliko je to uistinu ne/održivo za književnost, posebno, kada je evidentno,

kako narasta jedna undergorund književ-nost kao paralelna snaga koja svakodnevno silazi sa grafita ispisanih na zidovima. Treba pogledati, koliko imamo grafita na zidovi-ma, a sve ih je više, usprkos činjenici, da lju-di stalno prefarbavaju zidove. Ustvari, tako stvaraju lijepe nove površine za pisanje gra-fita koji se drže svojim sadržajem ili za pisa-nje sasvim novih, koji ih zamjenjuju. Jedan grafit glasi: JEBEŠ PRAZAN ZID. Grafiti su underground književnost. Estetika te knji-ževnosti, otvoreno je pitanje utoliko pri-je, što autor spremno koristi sleng, što je u osnovi njegov jezik argo, a književna kritika prepuna jezičnih/jezičkih čistunaca.

Bosanskohercegovačka književnost ima svoje magistralne pisce, ali, ma koliko oni jesu magistralni, što je znao i sjajno rekao profesor doktor Muhsin Rizvić, rahmetli, magistralni pisci, ne čine i ne mogu čini-ti književnost. Od magistralnih pisaca se, naprosto, ne može napraviti književnost. Zatim, nikako ne mogu svi pisci biti magi-stralni. Jer, magistralni pisci, moraju imati saputnike, koji ih i čine magistralnim i nji-hovu pojavu jasnijom i izdvojenijom. Ma-gistralni pisci književnost čine zajedno sa svojim saputnicima. Oni, tačno je, imaju sa-putnike i u ovom trenutku. Saputnike, koji-ma ni književna kritika, niti oni kao magi-stralni, ne poklanjaju ni dužnu, niti ikakvu pažnju.

A saputnici, ako i nisu priznati kao “ma-gistralci”, imaju svoje ljudsko i spisateljsko dostojanstvo i, de facto i nerijetko, u odno-su prema životu, manje su marginalci, nego što su magistralni pomenuti magistralci.

Za neku buduću procjenu, ostaje odgo-vor na pitanje šta nam je važnije: život ili književnost. Književnost fikcije ili izmašta-na književnost, koju zovemo i beletristika, tj. lijepa književnost. Ili književnost činje-nica, životna, stvarnosna književnost, koju u bh. književnosti nismo ni imali, a koja je pratilac određenih političkih previranja, kao što je to bilo osamdesetih, npr. u Srbiji. Tada je, Dragoslav Mihailović – pisao Kad su cvetale tikve. Dragoslav Mihailović, pi-sao je i Petrijin venac. Ivan Ivanović, pisao


�1

je knjigu Crveni kralj. Danko Popović, pi-sao je Knjigu o Milutinu... Etc. Svi se sjeća-mo tih autora i naslova, njihovih smislova i značenja.

Šteta je, jer to ne mora biti tako, što su pomenuti pisci sudjelovali u eskalaciji ve-likosrpske nacionalističke euforije, a tako i u proizvodnji nedavno minuloga rata s ve-likodržavnim, fašističkim i genocidnom predznakom. No, ne bismo smjeli tvrditi kako je to podudarno sa željama pomenu-tih pisaca i njihovim pobrojanim djelima. To, nikako.

Doveden u taj kontekst i u tu mrežu me-đusobnih relacija i odnosa, Mevludin Spa-hić jest underground pisac. On je blizak iskazu stvarnosne proze, ali, za socijalnu istinu, on je teži od stvarnosne proze. Zbog toga, i teže je prijemčiv kod kritike i u eta-bliranim nivoima književne stvarnosti. A to znači - i u eventualnoj političkoj recepciji i recepciji u nivou vlasti.

Naravno, Spahićeva proza ima svoje čita-telje. Priče uvrštene u ovu knjigu, svaka na svoj način, stvarnosno su i dramatski, ubo-jite i raskrivaju užasnu hipokriziju miljea u kojem živimo, koji nam je zadat, društve-

nom organizacijom nametnut. Uz druge či-tatelje, Spahićevi književni i životni junaci pouzdano, rado čitaju o sebi.

Ovu okolnost i ovaj uvjet, znamo to, Spahićevi akteri će odobravati, a ovi drugi će mudrovat i, gradit će se: kako to uopće ne primjećuju. Mevludin Spahić, nadajmo se, nastavit će pisati to u što vjeruje, kao u Istinu i svoju obavezu da o njoj svjedoči.

Konačno, ako se i nakon svega što smo rekli ovim povodom, neko još uvijek pita šta mislim o piscu Mevludinu Spahiću, ka-žem slijedeće: to što Mevludin Spahić radi, cijenim. Ali, uvijek postoji neko ali, je li, volio bih u sljedećoj njegovoj knjizi uočiti, kako je ozbiljno poradio na jeziku, leksemi, sintagmi i sintaksi kao osnovi svoga spisa-teljskog stila. To bi značilo kako je i nadalje svjedok, ali i znatno više pisac.

(Napomena: Ovaj tekst, težišno, riječ je kazana prilikom predstavljanja knjige pri-ča Mevludina Spahića “Pečat ulice”, Bo-sanski kulturni centar Gračanica, 18. kolo-voza/augusta, 2005. godine, 19,00 sati. Za ovu priliku samo je unekoliko izmijenjen i proširen.)


�2

Safeta Obhođaš

merima radi u jednoj laboratoriji. Ona kontrolira proizvode za djecu, hranu za bebe, igračke, školski pri-

bor čak i dječju kozmetiku. Nažalost pro-izvodi namijenjeni “malom narodu” često nisu zdravi. Jučer ju je razočarala jedna pat-ka od pliša i perja. Igračka je bila živo obo-jena, blještale su roza, žuta i zelena boja, a uz to je bila mehka k’o pamuk. Ali Merimin nos je odmah namirisao opasnost. Stavila je patku u jedan aparat i on je potvrdio njenu sumnju. U materijalu se nalazio jeden škod-ljivi sastojak. Ta materija je mogla izazvati alergiju kod djece.

“Ne, to ne ide”, Merima je morala upozo-riti firmu. “Jako mi je žao, ali vaše igračke se ne smiju prodavati.”

Merima najradije radi srijedom, jer je to “mliječni dan”. Srijedom Merima kontroli-ra samo mlijeko i mliječne proizvode. Tog dana uvijek ima pune ruke posla, jer na njen sto stalno dolaze novi proizvodi, koji se moraju pažljivo provjeriti. Ali u momen-tima kad aparati rade sami, Merima najra-dije utone u sjećanja na djetinjstvo.

Kao učenica Merima je živjela sa porodi-com u jednom malom mjestu u blizini ve-likog grada Sarajeva, u Bosni i Hercegovi-

ni. Stanovali su u kući koju je izgradio njen otac. Njihov dom nije bio velik, ali je bilo dovoljno mjesta za sve, čak i za njenu so-bicu. Nisu bili siromašni, imali su nekoli-ko krava u štali i stado ovaca. Krave su bile velike gladnice, nikad se nisu mogle zasiti-ti. Zbog toga je porodica cijelog ljeta sku-pljala sijeno na livadama. Ali su životinje bile i darežljive, svakog dana su im davale punu kantu mlijeka. Doduše, djeca su od toga, Merima je imala još mlađeg brata i se-stru, dobijala samo po čašu mlijeka, ujutro i uveče. Ostatak su prodavali, u komšiluku i u Čaršiji.

Merimina majka je svakog jutra mlije-kom punila nekoliko flaša, koje je onda pa-kovala u dva cekera. Djevojčica je uzimala svoj školski ruksak na leđa, jedan ceker u desnu drugi u lijevu ruku i kretala na put. Osnovna škola u koju je ona išla, bila je pri-lično udaljena od njenog doma. Do škole je pješačila tri kilometra i morala je preći i je-dan most preko rijeke. Ali Merima nije bila samo učenica, ona je bila i mljekarica. Po-nekad je njena majka ujutro kasnila. Tada je ona morala trčati kako bi prije nastave sti-gla svakoj mušteriji odnijeti njenu flašu mli-jeka. Bila je nesrećna kad bi se sa zakašnje-njem pojavila u razredu. Iako joj nastavnica nije zbog toga prebacivala.

Ne, rad joj nikad nije padao teško. Ona

Škola, mlijeko, i majčine cipele(priča)


�3

je bila srećna, kad je mogla pomoći u svojoj porodici. Od novca kojeg su dobijali za mli-jeko majka je djeci kupovala školske stva-ri. Merima je imala najljepši ranac u školi. Na početku svake školske godine je dobija-la nove cipele i toplu odjeću. Jesen je skoro uvijek započinjala sa kišnim olujama a zimi bi napadao duboki snijeg. U danima velikog nevremena otac je dolazio po djecu u školu jer su se roditelji bojali da im se na putu ne desi nešto loše.

Ali njen otac je mislio da oni pretjeruju sa tom školom. To je bila tema oko koje su se njeni roditelji neprestano svađali. Meri-ma je mrzila njihove svađe. Ona se bojala očeve ljutnje i vike. Čim bi on povisio glas, ona je molila majku da mu da pare od mli-jeka. Njena majka je bila čvrsta u svojim od-lukama i borbena. “Ne, te pare nećeš dobiti. To je novac za budućnost naše djece”, podu-čavala je oca.

Bilo je lijepo imati tako sposobnu majku. Merima je voljela školu i svoju nastavnicu, koja ju je svakog dana učila nešto novo. Po-nekad joj je posuđivala i knjige. Merima je sa velikim zanimanjem pročitala dječji ro-man “Leteći razred”, čuvenog njemačkog pisca Ericha Kaestner-a. Nije mogla zami-sliti život bez škole, to je bio njen prozor u svijet.

Što je Merima više rasla, povećavale su se i njene obaveze u porodici. Kad je njena majka povrijedila prst, djevojčica je naučila musti krave. Bilo je teško, prvo oprati vime-na a onda ih posušiti. Ali još teže je bilo na-učiti pritiskati sise tako da iz njih štrca mli-jeko. Svaki put bi joj se zgrčili palčevi. Ali kad je posmatrala majku kako to radi, muža krava joj se činila kao dječja igra.

Na ljetnom raspustu pred sedmi razred desili su se mnogi neprijatni događaji. Me-rimu je prvo ujela osa a otrov tog insekta je kod nje izazvao alergiju. A onda se, skoro pri kraju raspusta, razboljela majka. Imala je bolove u stomaku i otac ju je morao od-vesti u bolnicu u veliki grad. Djevojčica je nije mogla čak ni posjetiti, jer je kod kuće morala preuzeti majčin posao. U kući nisu imali telefon tako da više nije mogla priča-

ti sa mamom, što je njoj bilo jako potrebno. Otac im je rekao da majka mora biti operi-sana ali su ga doktori uvjeravali kako će na-kon operacije opet biti zdrava.

Merimin otac se nikad nije bavio kućnim poslovima i nije imao pojma šta treba raditi. Pokušavao je kuhati ali se njegova jela nisu mogla jesti. Školske pare su nestale iz kutije, jer je on za njih kupio alat za svoju radioni-cu, dvije testere i jedan hoblić.

“Ali, babo, mi moramo u školu. Meni tre-baju nove cipele i školske knjige”, plakala je Merima.

“Dijete moje, ti ne možeš ići u školu, maj-ka ti je još bolesna. Ove godine ćeš napravi-ti pauzu. Ja ću ti kupiti šivaću mašinu. Mo-žeš naučiti taj zanat i sa tim se može zaradi-ti hljeb”, rekao je otac.

“Ali, babo, ja moram ići u školu, moram dobiti svjedočanstvo. Moja nastavnica je re-kla da bih ja kasnije mogla i studirati”, dje-vojčica je pokušala biti hrabrom, kao i nje-na majka.

“Bez protivljenja, ove godine ćeš napra-viti pauzu i dosta! Ti nemaš cipele za ško-lu, a sad na posao, moramo nahraniti krave. Otkako je moja žena u bolnici, daju puno manje mlijeka”, otac nije htio raspravljati o školi.

Merima je cijele večeri preplakala. Te noći nije mogla spavati, pravila je plano-ve kako može posjetiti majku. Ali ona nije znala put i niti je imala pojma gdje se nalazi bolnica. Morala je moliti nekog od komšija za pomoć.

Sljedećeg jutra je otac rano otišao u ve-liki grad, htio je posjetiti svoju bolesnu su-prugu. Vratio se kući neraspoložen, malo podnapit i donio joj jedan paket od majke.

“Unutra su cipele. Rekla mi je da ti mo-raš ići u školu, inače ona nikad više neće go-voriti sa mnom. Tako mi je zaprijetila, tvoja majka. Jesam li ja domaćin u ovoj kući ili je ona”, zaplitao je jezikom i galamio.

“Mama, kad ćeš doći kući, ne mogu bez tebe”, u noći je Merima jecala u jastuk. Su-tradan je morala ići u školu u majčinim ci-pelama, koje su joj bile prevelike. Stavila je u vrhove komadiće vune, da bi u njima mo-


�4

gla lakše hodati.Ali nije bilo moguće obaviti sav jutar-

nji posao na vrijeme. Prvo je morala po-musti krave, pa napuniti flaše koje je treba-lo na putu u školu podijeliti mušterijama. Tri dana zaredom je stizala kasno na nasta-vu. Bila je tako iscrpljena da je ujutro jedva ustajala iz kreveta. Njena nastavnica je po-sjetila oca kod kuće i izgalamila se na njega. Po njenom mišljenju on je, odrastao čovjek, morao preuzeti odgovornost za domaćin-stvo, dok njegova žena ne ozdravi.

Merima nije znala šta da radi. Svejedno koliko se trudila, nije joj uspijevalo savlada-ti haos u porodici.

Otac je opet posjetio majku u bolnici i opet se neraspoložen vratio kući.

“Sada ćeš ostati kod kuće! To sam rekao tvojoj majci. Vidiš da će sve propasti ako ti i dalje budeš išla u školu. Napravi sad pau-zu, dok majka dođe kući”, rekao je on strogo i pokazao da šuti.

Sljedećeg dana Merima nije imala snage da se brani. Ali nije mogla ni raditi. Pomi-šljala je čak pobjeći od kuće.

Pred avlijskim vratima se iznenada za-ustavilo vozilo hitne pomoći. Vozač je pomagao nekoj ženi u plavoj kućnoj haljini da izađe iz vozila. Plavu haljinu je odmah prepoznala ali ženu nije. Izgle-dala je slabo, hodala pognuto i morala se držati za ogradu da ne padne. Tek kada joj je mah-nula i viknula, “Dijete moje, dođi ovamo”, Merima je shvati-la ko je ta žena. “Mama, jesi li to zaista ti?! Kako si, mama, jesi li ozdravila?!”

Te večeri je otac ružio majku, jer je ona prije vremena napu-stila bolnicu. “Ti još nisi ozdra-vila! Ako sad dobiješ groznicu, moraš opet nazad. Onda ti lje-kari više neće moći pomoći!”

“Nisam mogla iznevjeriti Merimu. Ona mora završiti ško-lu. Ali ja sam dobro, malo sam još iscrpljena, ali sam dobro.”

Već sljedećeg jutra se pokazalo koliko je dobra organizacija njene majke važna u kući. Djevojčica je doduše morala puno ra-diti ali dobra je kućna vila - njena majka - bila tu, pomagala joj svojim savjetima, pa je sve išlo brže. U sedam sati je već uzela škol-ski ranac na leđa i flaše sa mlijekom u ruke. Bila je opet učenica i mljekarica, ali još uvi-jek u majčinim velikim cipelama.

Mašina je upravo završila sa ispitivanjem jednog voćnog jogurta. Merima se trže i probudi iz svojih sjećanja na djetinjstvo. Na ekranu se pojaviše brojke koje je mora-la provjeriti.

“Pa, za ovaj jogurt se može reći da je do-bar, čak i zdrav za djecu”, misli Merima. U trenutku poželje da njena majka može vi-djeti šta ona radi. Ona bi bila ponosna na svoju kćerku. Zahvaljujući svojoj majci pre-brodila je mnoge krize u životu i uspjela za-vršiti studij u Njemačkoj. “Moram pisati majci kako sam postala dobra vila za puno djece. I mljekarica, samo jedne druge vrste. Mama, u tvojim školskim cipelama je sve bilo moguće. Zahvaljujući tebi, mama!”


�5

Saidin Mido Salkic

Otac je eto poginuo sam tog Jula,...U trideset šestoj,...Zora je, slutim iz nekih čudnih razloga bila obojena sumrakom anejaki, ljigavi vjetar je tek donosio mirise jednog lojavog jutra.Juli se izdajnički sakrio,...negdje van dome-ta krvavo-crvenih nišsandžijskih očiju.Bog je valjda spavao mirnim snom i ne slu-teći možda da negdje daleko dole, ispod ne-beske magle u izblijedjeloj pamučnoj košu-lji postoji čovjek čiji se puls još i danas po-nekad začuje u uglu mog lijevog dlana.Bio je uplašen, znam,...ali je ipak hrabro stao pred streljački vod.Vjetar je barušio njegovu kosu kao polje tek procvalih livadskih ljubičica.Pucanj je snažno odjeknuo dolinom, kao posljednji vrisak Winetua stepskom ravnicom.I metak je putovao dugo,...kao nikad ranije.Otac je tad slutim,...pomislio na nas..Sjetio se maminih ruku u njegovoj kosi, sjetio se mog prvog gola na školskom

turniru...Sjetio se prvog roja pčela kojeg smo kupili jednog Maja,...Pomislio je na jednu malu djevojčicu opal-skih očiju koju su on i mama nasmijani donijeli kući negdje sredinom osamdeset sedme,...Sjetio se mladog voska kojeg smo topili u našoj staroj radionici i svog saniteta.Kroz glavu su mu u sekundi opet prošeta-le sve one asfaltirane ceste kojima je uvijek vozio žureći,...bez obzira da li se u ulozi hit-nog slučaja nalazio neki Mirko, Enez, Dra-gan, Ja,...Najbrže sto može,...Na trenutak je opet negdje u uglu usana osjetio okus starog slatka od borovnice,...Miris jutarnjeg čaja od kamilice,...Ugledao je zar, onih zauvijek utihnulih lo-vačkih vatri i naličje svog kafenog Bajram-skog odijela...Sredinom nosnica mu je na trenutak opet prozujao miris svježe prženih kesteno-va i maminih osmo-martovskih buketa cvijeća,...Sjetio se jednog starog filma, lijepog kao li-

Jednom smo bili ljudi


��

stić calendule,...Našeg malog dvorišta u kojem su nekad tako dobro uspijevale žalfije,...Jednog tronožnog stolića boje cigle,...Starog sata boje srebra kako se sija u mojoj desnici,...Sjetio se mirisa piva na samom rubu De-cembra i okusa dima svoje prve jutarnje cigarete,...Pomislio je na jednu kućicu koju su on i mama gradili dugo godina,...i koja je znala tajnu kako se tka ljubav.Metak je nestrpljivo rastao u horizontu nje-govog pogleda.Otac se tad, znam nasmijao čaršijski tuž-no,...osmijehom kojim i danas neke ljude sjetim na Njega.Eto sad, spavaj Stari,...Da znaš, srce mi još ponekad u grudima za-titra tiho, kao dvoprst prašine u malenoj sivkastoj kofici od lima koja dugo godina

zaboravljena stoji u uglu neke stare seoske verande,....I onda opet znam,...Puno sam te volio.Bio sam premlad da bih stigao da ti to kažem,...a sad sam eto prestar da opet prećutim.I u našem starom albumu još samo jedna slika...Grane bakinog jorgovana, Ti, mama, sestra i ja,...Na njenom naličju tragovi nekog bljedunja-vog starog mastila,...‘Za vječno sjećanje na Nas,...Prvi Maj, devedesete’,....

(Napomena: pjesma je izgovorena prili-kom obilježavanja Parka žrtava genocida u Srebrenici i predstavljanja knjige Mehmeda Pargana “Srebrenica - dokumenti o genoci-du” , 9. 5. 2006. godine u Gračanici)


��

Mirza Ahmedbašić

usmeno narodno stvaralaštvo u ži-votu bosanskog čovjeka imalo je odu-vijek važnu ulogu. U usmenoj pjesmi,

pripovijeci, prednju i poslovici čovjek ovih prostora, kao i ljudi drugih podneblja, kon-dezovao je mnoga svoja životna iskustva, svoje običaje i vjerovanja, svoje poglede na svijet i zbivanja u društvu

U Džakulama kao i u mnogim drugim selima gračaničke općine i danas se mogu povremeno susresti ljudi koji svojim kaziva-njima o raznim pojavama, osobama i doga-đajima plijene pozornost radoznalih ljudi, nerijetko i onih od nauke.

Mnoga od tih kazivanja su autobiograf-skog karaktera.

Svoja iskustva i sjećanja na određene do-gađaje pojedinci u Džakulama često su bi-lježili, dok su ih drugi zadržavali samo u svojim sjećanjima. Njihovom smrću nesta-jala su i ta sjećanja.

Jedno veoma upečatljivo sjećanje odnosi se na takozvanu “Tršćansku krizu” iz 1953. godine. Jugoslavija i Italija bile su tada na ivici rata, za koji se strahovalo da bi mo-gao izazvati Treći svjetski rat. Svoje doživ-

ljaje i odjeke te krize pretočio je u pjesmu od 28 strofa rahm. Ahmet Bećirović iz Džaku-la. Kao i mnogi tadašnji vojni obveznici on je nakon mobilizacije bio odmah upućen u operativnu jedinicu JNA, koja je trebalo da krene Trst.

Pjesmu je spjevao po povratku kući, na-kon otklanjanja Tršćanske krize. Jedno vri-jeme pjesma se pjevala po seoskim sijeli-ma, da bi kasnije bila potpuno zaboravlje-na. Slučajno se do danas zadržala u sje-ćanju Alije Ahmedbašića (72 godine), koji je bio veliki prijatelj spomenutog Ahmeta Bećirovića.

Riječ je o klasičnom narodnom desetercu, i standardnim klišejima koji se često susreću u našim epskim narodnim pjesmama. Pje-sma nosi naslov “U hiljadu devetoj stotini, a pedeset i trećoj godini” i preuzeta je od kazi-vača u svome izvornom obliku.

Poslušajde moj narode mio,ovu pjesmu što sam sastavio.

U hiljadu devetoj stotini,a pedeset i trećoj godini.

Osamnaestog oko devet sati,stade kurir po selu trčati.

U hiljadu devetoj stotini, a pedeset i trećoj godini… (Narodna pjesma o Tršćanskoj krizi)


��

On i mene ispred kuće viče,hajd ustani bolan nesretniče.

Hajd ustani nemoj večerati,valja ići s Pelom ratovati.

Kad razumih ovakve riječi,večera se u grlu zapriječi.

Uruči mi poziv napisani,ja ga čitam i kazujem nani.

Mati moja, roditelju mili,Ići moram kada bi pomrli.

Stade mati suze prolivati,a je počeh torbu pakovati.

Stavim sira i malo samuna,a u kući nasta prava buna.

Majka plače, a i žena kuka,ode nama naša desna ruka.

Rekoh zbogom, okrenuh po mraku,osta majka plače u budžaku.

Ja pred odbor, jedinica moja,kažu ide pravo do Doboja.

Kad dođosmo do Doboja grada,velikoga opazismo jada.

Svud po njemu kamioni šiju,voze spremu, voze municiju.

Naše mjesto Orašje je bilo,tu je sve nas, pobro, postrojilo.

Te nas vode iznad sela pusta,povrh njega jedna šuma pusta.

U tu šumu kad smo ulazili,velikog smo jada osjetili.

Opazismo gomile odijelai šta više – sva oprema cijela.

Kraj opreme oficiri stoje,pa nas odmah u redove stroje.

Dok zasvira truba na poljani,da ste spremni mladi partizani.

Niko ne zna kuda putujemoi kojem se kraju primičemo.

Kad dođosmo u selo Kulaše,poslušasmo komandire naše.

Pripremite vi šatore vaše,posmatrajte svi selo Kulaše.

Tu su nama govor održali, a mi smo ga budno saslušali.

U tom času dođe Đuro stari,i sa njime mladi generali.

Generali heroji naroda,iz kojih je sijala sloboda.

Sad se ova pjesma završava,Nek nam živi Tito i država.


��

Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju, Javna biblioteka “Alija Isako-vić”, Gradačac, 2005.

(prilog proučavanju Romskih zajednica i njihove integracije u lokalnu zajednicu – primjer Gračanice i Gradačca)

Književnik i publicista Sadik Šehić iz grada Zmaja od Bosne, neumorni

istraživač naše književno-kulturne baštine i bošnjačkog kulturno-historijskog nasljeđa iza sebe ima 9 knjiga iz naše kulturne histo-rije i historije književnosti, te sijaset objav-ljenih stručnih radova i publicističkih prilo-ga u mnogim našim časopisima, među koji-ma je i naš “Gračanički glasnik”, te dnevnim i sedmičnim listovima, među kojima izdva-jamo list “Oslobođenje”, u kojem Sadik Še-hić zauzima ozbiljno mjesto publiciste, hi-storičara i pisca zapaženih feljtona.

Govoreći o tom zanimljivom stvaralač-kom opisu gospodina Šehića, spomenut ću samo jednu činjenicu. Bez njegovih knji-ževno-publicističkih tekstova mi danas ne bismo imali cjelovitu sliku o naša dva po-znata književnika - Hasana Kikića i Ahme-da Muratbegovića. Zaslugom gospodina Šehića, mi njihovo djelo i vrijeme u kojem su živjeli i radili mnogo bolje danas razumi-jemo i shvaćamo.

Svojom desetom knjigom “Romski sno-

vi o krilatom konju” predstavio nam se u svom najboljem svjetlu – i kao književnik i kao historičar i kao publicista, pomalo et-nolog, što on zapravo i jeste. Ako je uop-će pravilo da je svaka knjiga na ovaj ili onaj način slika svog autora ili njegovog senzibi-liteta “bez obzira je li on želio ili nije želio njome prikazati i pokazati svoj autoportret”, u ovom slučaju to se sasvim potvrdilo.

Među koricama ove nevelike knjige mo-žemo naći zanimljivo historiografsko štivo, etnografske i kulturološke podatke, poet-sko-književne pasaže, publicističke putoka-ze. Zato i jeste teško u jednoj kratkoj defi-niciji odrediti njene osnovne karakteristi-ke isto kao što je teško odrediti je li autor te knjige više književnik, književni histori-čar, historiograf ili publicista. Od svega, da-kle pomalo i u svemu tome “premnogo” za našu kulturnu baštinu, zavičajnu historio-grafiju i književnost.

Posljednja knjiga gospodina Šehića, kao što rekoh, poetičnog naslova “Romski snovi o krilatom konju” tematizira tragičnu sud-binu jednog naroda koji još uvijek luta svi-jetom u potrazi za nekim svojim civiliza-cijskim smirajem. Riječ je o narodu koji ne samo da nema domovinu, već nema ni je-dinstvenog imena koje bi bezrezervno pri-hvatili, prije svega, svi pripadnici tog naro-da. Dok se jedni javno deklarišu kao Romi,

Nove knjige


100

za druge je to određenje neprihvatljivo, za treće je uvredljivo, za četvrte nepo-znato itd.

Isti je slučaj i sa ciganskim određe-njem tog naroda. Stoga nije ni čudo što su svi oni koji su se bavili etnogenezom, porijeklom, jezikom i kulturom tog na-roda, različito pristupali njegovom ime-novanju, zavisno od izvora kojima su se služili i namjene publikacija i istraživa-nja koja su vršili. Ovom prilikom neće-mo spominjati mnoge uvredljive nazive za pripadnike tog naroda, za njihova sta-ništa, ulice i mahale koje im je okruženje iz zlobe, osvete, rasističkih, ksenofobič-nih ili nekih drugih pobuda dodjeljivalo.

Za ovu priliku usvojili smo termin Romi koji se nalazi i u naslovu knjige iako se u njoj pojavljuju i drugi spome-nuti i ne spomenuti termini kojima se određuje etnicitet Roma. To je dokaz da je i samo imenovanje tog naroda i da-nas ozbiljan problem u nauci, kojeg se autor knjige “Romski snovi o krilatom konju”, objektivno, nije mogao ni dota-knuti. Problematično je i izjašnjavanje pri-padnika romskih populacija u raznim po-pisima i statistikama kroz historiju. U pi-sanim i drugim izvorima o tom narodu, mi se i danas suočavamo sa okoštalim stereoti-povima kao što su: besposličari, beskućnici, čergari…

Do sada je vrlo slabo istražena etnogene-za, kultura i jezik Roma uopće, a posebno u našoj bosansko-hercegovačkoj lokalnoj hi-storiografiji. Zato je knjiga “Romski snovi o krilatom konju” dragocjena. To je, koliko znam, prvi pokušaj da se makar i na ova-ko skroman način skrene pažnja na jedno ozbiljno pitanje koje se reflektuje u raznim pravcima: od naučnog utemeljenja etnoge-neze tog naroda, civilizacijsko-kulturološ-kih nepoznanica, socijalnog statusa tih lju-di, pa do njihove kulture u općem značenju te riječi i ostvarenja ljudskih prava.

U prvom dijelu ove knjige, koji je naslov-ljen kao “Historijski dio” govori se o rom-skoj populaciji u naša tri susjedna grada: Gračanici, Gradačcu i Srebreniku, drugi dio

nosi naslov “Romi u pjesmi, priči i legenda-ma”, dok je u trećem, autor napravio jedan mali izbor anegdota o Romima, koje je pri-kupio pretežno na prostoru spomenute tri općine.

U prvom dijelu knjige, Šehića prepozna-jemo kao historiografa koji se upustio u slo-žene probleme lokalne historije i etnologi-je, u kojem ispisuje glavne podatke do kojih je mogao doći o razvoju romskih zajednica u Gračanici i Gradačcu, te Karavlaškoj ma-hali na prostoru Srebrenika, dok se u dru-gom dijelu knjige pojavljuje kao književnik koji izborom anegdota i legendi, u kojima su, naravno, glavni junaci Romi, pokuša-va da ilustruje ono što je izložio u prvom dijelu knjige. Kada je riječ o sadržini knji-ge, smatram da se u vezi sa sistematizaci-jom i izborom materijala u njoj mogu dati neki prigovori. Ovom prilikom ćemo, ipak, ostaviti otvoreno pitanje da li je autor izvr-šio najsretniji izbor folklorističke i anegdot-ske građe o Romima sa ovih prostora. Ono, pak, što treba posebno pohvaliti u ovoj knji-zi sadržano je u njenom prvom dijelu. Tu


101

se može naći značajan prilog proučavanju prostorno-urbanih karakteristika Gradač-ca, (Romska mahala od 170 kuća nalazila se ispod stare Gradine), u tom poglavlju ima i dosta etnološkog materijala o nekim zna-čajnijim romskim porodicama, koje su ima-le dodira i sa Gračanicom, njihovim zani-manjima itd.

Što se tiče romske mahale Gračanice, au-tor je prvi pomen te mahale vezao za va-kuf-namu Osman-Kapetana Gradaščevi-ća iz 1800-te godine (objavljeno u “Grača-ničkom glasniku” broj 2). Međutim, novija istraživanja definitivno su potvrdila da su se romska naselja u Gračanici počela formira-ti već polovinom 18. stoljeća (“Gračanički glasnik” broj 20).

U poglavlju o gračaničkim Romima autor je bez širih objašnjenja (što mu može biti i zamjerka) preuzeo nekoliko podataka hi-storičara Vasilija Kolakovića o cincarskom porijeklu nekoliko starih pravoslavnih fa-milija u Gračanici (Neškovići, Hadžistevići, Kostići). Mišljenja smo da se pitanje cinca-ra (Vlaha-Aromuna) kao pripadnika starog romansko-balkanskog stanovništva pravo-slavne vjere mora posmatrati potpuno od-vojeno od kompleksa doseljavanja, adapti-ranja i asimilacije pripadnika romskog na-roda širom Balkana.

Donoseći zanimljive podatke o karavlaš-koj skupini na Majevici u blizini Srebreni-ka, o njihovom životu, vjeri i običajima, au-tor je samo nagovjestio koliko je složeno vjersko pitanje pripadnika romske popula-cije u cjelini, pitanje njihove asimilacije ili očuvanja etničkih karakteristika u sredina-ma kroz koje su prolazile ili novim staništi-ma koja su ih manje ili više kroz historiju nevoljko prihvatala. I iz ove knjige nameće se zaključak da je u ovim našim krajevima malo bilo pripadnika jedne etničke cjeline koji su bili izloženi tolikim strahotama i dis-kriminaciji kao što je to slučaj sa Romima. Neko je zapisao: “dolazili su, niko ne zna ot-kuda, odlazili ni sami ne znajući kamo. Nji-hovo je pojavljivanje na svetskoj sceni bilo osobeno, graničeći se sa fenomenima fanta-stičnog”, Njihov mentalitet, kultura i običaji

uvijek su odudarali od nekakvih evropskih standarda, oni se, jednostavno, u njih nisu mogli uklopiti ili su se jako teško uklapali, što ih je dovodilo nerijetko u veoma nepo-voljan položaj. Autor se samo dotakao nji-hovih stradanja u Drugom svjetskom ratu, iako je to posebna tragična priča. Nisu bili pošteđeni ni u posljednjim ratnim sukobi-ma na Balkanu, o čemu i danas znamo vrlo malo.

U uvodu svoje knjige, jednim dijelom pjesnički nadahnut i emotivno vezan za tu populaciju, autor ne krije svoje razočarenje činjenicom da se do sada “malo ili skoro ni malo naučnih pera bavilo životom, porije-klom i historijom Roma”. Svjestan skromnih dometa ali i važnosti ovog svog posla, on je i zapisao da je to u izvjesnom smislu samo pokušaj da koliko-toliko ovu temu približi “kako našoj nauci, tako i običnoj čitalačkoj publici”. Nije sporno, kako je i autor zaklju-čio “da je romska populacija u našim sva-kodnevnim odnosima i vremenu življenja, nažalost, ostala na marginama društvenog interesovanja”.

Ova knjiga, kao i mnoge, naravno, nije u stanju zaustaviti i onemogućiti tu margina-lizaciju, ali ona makar ukazuje na njeno po-stojanje i sve ružne posljedice koje proizvo-di. Bez ovakvih pionirskih radova o otkla-njanju tih društvenih devijacija, nije mogu-će ni razmišljati a kamoli dosanjati roman-tične snove “o krilatom konju”. Zato Sadiku Šehiću treba čestitati na uloženom naporu i pokušaju da nam bar malo približi djelić tih snova koje je i sam pokušao odsanjati.

Omer Hamzić

Obožavatelj trena (autobiografski i politički roman), Meandar&Buybook, Sarajevo 2003.

Jasmin Imamović nije pisac odjučer. On je to oduvijek jer, njegove knjige bivaju

nesumnjivim korektivom njegovoga života i povijesti koju pamtimo, a na koju se nasla-njamo, htjeli to ili ne. Jasmin Imamović nam u tome odgovorno pomaže govoreći o sebi ono što se ne bismo usudili sami o sebi jav-


102

no reći. Dakle, Jasmin Imamović je pisac i zbog osobne hrabrosti s kojom se baca u ra-lje života. I, mada su pomenute ralje osnov moćne asocijacije, tu stvar nećemo širiti na ovome mjestu, niti u ovome tekstu.

Jasmin Imamović je nekad, odavno neg-dje shvatio: promjenjivo je sve, izuzev ne-promjenjivog, u najmanjem sadržanog i u tome postoji relativna mjera koju dosežu samo izuzetni. Jer, šta je 125-inka sekunde, ovjekovječena na crnobijeloj fotografiji? Pa, cijeli posao oko dobijanja fotografije traje puno, neusporedivo duže! Međutim, samo fotografija kao uistinu trošan i plošan ma-terijalni dokaz ostaje da traje nešto duže od nas. Pa postajemo svjesni tog paperja fak-ticiteta koji nas bitno uvjetuje jer, na njega se kao na pouzdanu mogućnost oslanjamo. Dakako, nisu to uvijek ni samo fotografije, postoje i naše privatne prepiske, skrivene želje kojima se ne umijemo oteti, diskretno upućeni pogledi, susreti u mimohodu. Po-nekad, to su samo refleksije pouzdanog, tek viđenog, ali – ne znači da u emotivnom su-stavu nisu stvarnost neizbježnog.

Jasmin Imamović je počeo retrospek-tivno i introspektivno promišljati i bilježi-ti svoj život. Da potraje, da se ima u čemu ogledati ako ustreba i da ispravi put. Jer, postavio je dalek cilj i - kretati se ravno, znači brže stići. A, potrebno je i potrebito to i živima i mrtvima jer, Jasmin Imamo-vić je dobar bilježnik i tako vjerodostojan svjedok. To su pokazale njegove prethod-ne knjige: Ubijanje smrti i Besmrtni jeleni. Dva romana objavljena 1995. i 1996. godi-ne – koji se čitaju kao jedan.

Vremena su ružna i Čovjek je prinuđen posumnjati i u sopstvenu pamet i pamće-nje. Jasmin Imamović, odlučio je provje-riti vjerodostojnost osobnog viđenja i za-pisivanja i tu se susreo s političkim aspek-tom svoga pisanja. Istinoljubiv kako ga je Bog dao, krenuo je u prostor i vrijeme pri-je nego što je zabilježio svoje prve knjige. Krenuo u sebe, u pamćenje i dokaze, ge-nezu i porijeklo svoje sjete i tuge, svoje lju-bavi i sna. Pohodom u spoznavanje svoga identiteta, osvjedočio se o krhkosti svega,

pa je na tragu svoga pamćenja i njegove re-konstrukcije u knjigu uložio stranice stripo-va koje je čitao kao dječak, isječke iz tiska, osobne fotografije, imena autentičnih liko-va iz svoga okruženja, podatke o omiljenoj glazbi i ljubavima, ali i refleksije usuda otči-tanog u životima velikih i poznatih u istom vremenskom razdoblju.

U monologu sa sobom i dijalogu s činje-nicama i svojim pamćenjem, Jasmin Ima-mović fermentira i kristalizira osobnu pri-ču kao sliku općenite mogućnosti odrasta-nja i oblikovanja čovjeka u karakteristič-nom vremenu, koje još uvijek, u identič-nim elementima puno ljudi kao autentično pamti. Upravo na tom mjestu, Imamović se predstavlja kao čovjek mjere za krupne stvari i osoba koja ima pouzdanu optiku za mogućnost njihovoga relativiziranja. Tako se jedan sasvim istrošen model društvenog života na pragu urušavanja, snagom njego-voga talenta i spisateljske vještine pretače u književnost.


103

Realiteti, zadatosti i toposi su nadigrani i autorskom invencijom preoblikovani do smisla ogoljenog ili romanesknog, a u priči koju nam na samoj granici podnošenja na-petosti jezika i pripovijedanja artikulira au-tor, skoro šapućući je u naše od gluposti ko-jima smo izloženi – otvrdli sluh i uho.

Imamović iznimno racionalnom mje-rom u svakom pogledu, uspijeva usposta-viti nesumnjive, a za njega karakteristične i ujednačene sintaksičko-stilske vrijednosti i održati tenziju narativnog diskursa, pa ne-ovisno o umnoženim refleksijama zbiljskog i imaginarnog – dobijamo fino i precizno raspeto pripovjedačko tkanje ujednačene narativne i literarno-estetske vrijednosti, od početka do kraja.

Ponekad, pričini nam se da Imamović pravi preduge ekskurzije radi nekih poje-dinosti do kojih mu je stalo. U više navrata opisuje golubove koje uzgaja njegov daidža – a ustvari, čini to samo da bismo kao čita-telji shvatili koliko je velika njegova dječač-ka fascinacija letom i ljubavnom odanošću prelijepih ptica, ali i stvarna obiteljska veza u kojoj golubovi i poetički donose sve viso-ke vrijednosti kojima u etičkom smislu teži autor, etc.

Jasmin Imamović ne piše puno, ali piše promišljeno i kvalitetno i gradeći svoj tekst, gradi sebe i smisao svoga prisustva, učvr-šćuje ga i čini ga nepobitnim. Krhkost nje-govih argumenata čini p/r/ovjerljivim i li-jepim njegov tekst. Njegova otvorenost i ljudska neskrivenost iza fiktivnih mudrosti i hermetizama kakve rado grade drugi pis-ci, obavezuje nas kao čitatelje. Ustvari, Ja-smin nas prepoznaje u sebi i, ne prigovara nam zbog toga.

Romani Jasmina Imamovića obimom su kratki i kad obuhvataju duga razdoblja i tre-tiraju krupne povijesne događaje. Jasmin Imamović je pisac koji cijeni svoje vrijeme, ali i vrijeme svojih čitatelja. On tačno zna zbog čega piše i šta želi reći, jednako kao što mu je jasno šta bismo željeli pročitati. Na tom mjestu, u jednostavnom postupku književnog oblikovanja teksta, Jasmin Ima-mović se predstavlja kao čovjek do rafinma-

na izgrađenog smisla za mjeru i lapidarnost, za umnožavanje smislova i značenja napi-sanog. Imamović sasvim precizno računa s građom u čitatelju i komunikacijom u kojoj jednako važnu ulogu imaju precizni iskazi i nesagledivi komunikacijski ishodi između njegovoga teksta i recipijenta jer, razlike su i stvarne i neizbježne.

Obožavatelj trena, roman Jasmina Ima-movića svjedoči, da u našoj neposrednoj blizini živi i piše čovjek u maniru najboljih suvremenih svjetskih pisaca, sasvim blizak nama i životu koji nas još uvijek podržava trajanjem u nama.

Roman Jasmina Imamovića zaslužuje najviše preporuke za obavezno čitanje i ču-vanje dragosti koje nam nesebično daruje.

Atif Kujundžić

Saznanja, Časopis za historiju, Druš-tvo historičara Tuzla, Odsjek za hi-storiju Filozofskog fakulteta Univer-ziteta u Tuzli, Tuzla, 2005.

Krajem 2005. godine pojavio se prvi broj Časopisa za historiju Saznanja,

kao rezultat aktivnosti članova Društva hi-storičara Tuzla i Odsjeka za historiju Filo-zofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. U Redakciji Časopisa okupili su se poznati hi-storičari iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, koji su, svaki na svoj način, već dali svoj pečat u historiografiji ovog regiona. Glavni i odgovorni urednik Časopisa je dr. Azem Kožar, šef Odsjeka za historiju Filo-zofskog fakulteta u Tuzli, a članovi Redak-cije su: dr. sc. Ivan Balta sa Filozofskog fa-kulteta u Osijeku, dr. sc. Vida Deželak – Ba-rič sa Instituta za zgodovino u Ljubljani, dr. sc. Marjan Dimitrovski sa Instituta za naci-onalnu istoriju u Skoplju, dr. sc. Enes Peli-dija sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, dr. sc. Šerbo Rastoder sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću i dr. sc. Božena Vranješ – Šoljan sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Sudeći po sadržaju prvog broja i respek-tabilnom broju okupljenih saradnika, radi se o jasno profiliranoj naučnoj publikaciji koja, u prvom redu, ima za cilj da prezenti-


104

ra rezultate istraživanja i savremena dosti-gnuća iz oblasti historiografije kod nas i u svijetu. Pojavljivanje ovog časopisa znača-jan je korak na unapređenju naučno-istraži-vačke djelatnosti iz oblasti historije i poticaj istraživačima da slobodnije ulaze u buduće projekte, da pišu radove, koji će na strani-cama Časopisa biti dostupni stručnoj i ši-roj javnosti.

Izgled i sadržaj prvog broja (preko 400 stranica i 37 naučnih radova, prikaza knji-ga, korisnih informacija itd.) nagovješta-va jedan krajnje ozbiljan pristup Uredniš-tva Časopisa, kako izboru saradnika i tema, tako i njihovoj stručnoj ocjeni i adekvatnoj prezentaciji čitaocu po formi, pristupačno-sti stila, jezičkoj korektnosti itd. U tom po-gledu, primijenjeni su odgovarajući stan-dardi i kriteriji, uobičajeni i primjereni sa-vremenoj periodici. (obavezan abstrakt, ključne riječi i rezime na jednom od stranih jezika, odgovarajući način citira-nja, fus-note itd).

Prvi broj časopisa donosi pri-loge sa Međunarodnog naučnog skupa Bosna i Hercegovina u 19. stoljeću (održan 17. 6. 2005. na Fi-lozofskom fakultetu u Tuzli), koji je bio posvećen prof. dr. Galibu Šljivi, odnosno tridesetogodišnji-ci njegovog naučnog rada, histo-ričaru i naučniku svjetskog ranga i značaja. “Radi se o naučnoj gro-madi”, kako je rečeno na skupu, “koji je, između ostalog, u 13 mo-nografija, obima oko 7.500 strana naučno osvijetlio zadnjih 100 go-dina osmanske uprave u Bosni”.

U prvom poglavlju objavlje-no je pet radova koji predstavlja-ju uvod u glavnu temu prvog bro-ja časopisa, a to je naučno – istra-živački rad prof. dr. Galiba Šljive. Poglavlje počinje uvodnim izlaga-njem prof. dr. Azema Kožara, kao predsjednika Organizacionog od-bora spomenutog naučnog skupa, u kojem je, između ostalog, na-govijestio da će taj skup prerasti

u redovno godišnje okupljanje historičara, apostrofirao pripreme za formiranje Insti-tuta za historiju u okviru naučno-istraži-vačkog rada Univerziteta u Tuzli itd.

Biografsko – bibliografske podatke o prof. Galibu Šljivi izložio je mr. sc. Senaid Hadžić u radu Prilozi bibliografiji prof. dr. Galiba Šljive. U ovom poglavlju objavljena su i dva prikaza knjige prof. dr. Galiba Šlji-ve Bosna i Hercegovina 1861 – 1869. Autori prikaza su prof. dr. Enes Pelidija i prof. dr. Azem Kožar. U okviru ovog dijela Časopisa, ističe se i Osvrt na historiju Bosne i Herce-govine u 19. stoljeću 1789 – 1878., prof. dr. Galiba Šljive.

U drugom poglavlju objavljeni su svi ra-dovi, prezentirani na spomenutom nauč-nom skupu, ukupno 21. I prva četiri rada iz ovog poglavlja posvećena su profesoru Šljivi i njegovom doprinosu u razvoju historiogra-fije u Bosni i Hercegovini: Bosna i Hercego-


105

vina u zadnjih sto godina osmanske vlasti u edeciji Galiba Šljive (prof. dr. Azem Kožar), Fenomen bosanskohercegovačkog društva XIX stoljeća u naučnom djelu Galiba Šljive (dr.sc. Adib Đozić, profesor sa Filozofskog fakulteta u Tuzli), Institutski naučni rad hi-storičara Galiba Šljive (dr. sc. Pejo Ćoško-vić, inače, dugogodišnji saradnik profeso-ra Šljive u banjalučkom Institutu za istori-ju), Periodizacija osmanske historije Bosne i Hercegovine, sa posebnim osvrtom na nauč-ni opus prof. dr. Galiba Šljive (prof. dr. Enes Pelidija), Bosna i Hercegovina u XIX stolje-ću kao osmanska provincija za koju poka-zuju teritorijalne pretenzije Austrija, Srbija i Crna Gora (prof. dr. Galib Šljivo)

Kao što je već napomenuto, za ovaj nauč-ni skup su pristigli i radovi univerzitetskih profesora iz susjednih nam država, koji su takođe svoje mjesto našli u ovom broju Ča-sopisa. Dr. sc. Skender Rizaj, profesor sa pri-štinskog univerziteta, objavljuje prilog Eja-let – Vilajet – Valiluk- Vilâyet – i Mǜmtaze Bosna (Hercegovina) (1864 – 1865 – 1876 – 1877- 1878 – 1908), dr. sc. Marjan Dimi-trijevski iz Skoplja prilog Evropi i Makedon-sko pitanje tokom druge polovine 19. i u 20 – tom vijeku, dr. sc. Vida – Deželak – Ba-rić iz Slovenije prilog pod naslovom Speci-fiki oslobodilačke fronte slovenačkog naroda i odzivi središnjeg rukovodstva NOP-a Jugo-slavije i dr.sc. Ivan Balta, gostujući profesor sa Katedre za povijest Sveučilišta u Osije-ku, koji već dugi niz godina predaje na Od-sjeku za historiju u Tuzli, prilog pod naslo-vom Strukturalna pitanja predmeta histo-rije u nastavi.

U Časopisu su objavljeni i radovi profe-sora sa Odsjeka za historiju Filozofskog fa-kulteta u Tuzli dr. sc. Tomislava Išeka (Bo-sna i Hercegovina između bosanstva i an-tibosanstva), dr. sc. Bege Omerčevića (Pro-mjene na bosanskohercegovačkom prosto-ru u vrijeme barbarskih provala – plitičke, ekonomske, vjerske), mr. sc. Adnana Jahića (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini posljednjih godina austrougarske uprave i mr. sc. Izeta Šabotića (Društveno-političke i privredne karakteristike šireg tuzlanskog

područja od 1945. do 1953. godine), zatim prof. dr. sc. Senije Milišić (Bosanskoherce-govačka nauka u 19. stoljeću), dr. sc. Ibrahi-ma Pašića (Ilinčica), dr. sc. Safeta Bandžo-vića (Iseljavanje muslimanskog stanovniš-tva sa Balkana u Tursku u prvoj polovini 20. stoljeća), prof. Ramize Smajić (Bosna i Hercegovina 60-tih godina 19. stoljeća pre-ma izvještaju Dževdet paše) i mr. sc. Edi-na Mutapčića (Političke partije i interesna udruženja prema agrarnoj reformi u pred-vidovdanskom sistemu Kraljevine SHS).

Svoje radove koje su izložili na spomenu-tom skupu, u ovom broju Časopisa prezen-tirali su i magistranti prve generacije Odsje-ka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli: mr. sc. Omer Hamzić (Gračanica na kraju 19. stoljeću – od kasabe ka modernim kon-turama grada), mr. sc. Sead Selimović (Izu-čavanje lokalne historije Tuzle i njene oko-line u 19. stoljeću) i mr. sc. Adnan Velagić (Uloga historijskih časopisa u razvoju histo-rijske nauke).

Treće poglavlje donosi prikaze historij-skih studija i historijskih časopisa koji su izašli u periodu od 2002. do 2004. godine, dok su u četvrtom, s obzirom da je u pitanju prvi broj časopisa, date neke osnovne infor-macije o suizdavačima: Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i Društvu historičara Tuzla.

Na kraju treba istaći da je pojava ovog časopisa pobudila pažnju ne samo u struč-nim krugovima, već i u široj javnosti. To je obaveza više da izdavači istraju na realiza-ciji ovog značajnog projekta, koji, bez sum-nje, zaslužuje i adekvatnu materijalnu po-dršku relevantnih faktora.

Nermina Halilović

Zeničke sveske, Časopis za društve-nu fenomenologiju i kulturnu dijalo-giku br. 1 i 2, Opća biblioteka Zeni-ca, 2005.(Nova optika za recepciju b.h. kultural-

nog prostora)

Od 2005. godine bh. kulturalni pro-stor, bogatiji je za još jedno glasi-


10�

lo lijepoga i nepretencioznoga naziva: Ze-ničke sveske, formata A-5, obima 20 au-torskih tabaka ili 320 strana teksta. Zenič-ke sveske imaju, nesumnjivo, dobro promi-šljen podnaslov kojim ciljano, koncepcij-ski, tj. u osnovnoj zamisli neupitno, preci-zno i jasno određuje kako je riječ o Časopi-su za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku. Riječ je o aspektima koje smo, objektivno, u dugom prethodnom vremenu zanemarivali.

U indeksu, tj. podnaslovu naziva Zenič-ke sveske, a u riječima: časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku, mu-dro je potkrivena mogućnost/opcija koja nam se najavljuje kao nužnost ili neizbjež-nost: da kulturu dijaloga definiramo i tre-tiramo kao naučnu disciplinu, koju su ute-meljivači časopisa opredjeljujući se za riječ dijalogika, već preveli u potencijalnu refe-rencu artikuliranja, ako ne nove vještine i naučne discipline: dijalogike, a ono svakako i pouzdano, kao preciziranje sasvim, i uisti-nu, odgovorne mogućnosti kulturnoga di-jaloga. Riječ je i o krugu saradnika koji će tome pridonijeti na najbolji način.

Valja priznati, kako je cijela stvar s na-zivom časopisa i podnaslovom koji nuž-no definira bliže koncepcijsko određenje i uređivačke ciljeve i namjere, izvedena in-teligentno i odgovorno, a artikulirana sjaj-nim znanstvenim potencijalima i, za najve-ći broj autora, karakterističnim fenomeno-loškim iskustvom bh. senzibiliteta. Potom, nema dvojbe, Zeničke sveske imaju namjeru biti nešto sasvim drugo nego li neke – koje su mutant časopis i, koji se postvaruju kao puko gomilanje tekstova bez cilja i svrhe što omogućuje finansijski podržavana opcija događanja na fonu aspiracija i mogućnosti artikuliranja nekog novog, a u suštini istro-šenog i višestruko krvlju oblivenog izgle-da i modela jezički uvjetovanog kulturnog i ekonomskog, geopolitičkog prostora koji uključuje ex-YU i Balkan.

Na naprijed formuliranu misao upuću-je nas očiglednost pojava u nivou o kojem znamo jasno kao o ideji koja nas je već više-struko ukalkulirala kao sadržaj kolateralnih

šteta i žrtve zločina za koji niko neće odgo-varati. Zato je naše iskustvo razobličavaju-će po svaku opciju njihovoga nesmisla jef-tinog intelektualnog lijeganja i beskičme-njaštava, kao i odsustva mentalne zrelosti i uspravnosti.

Zeničke sveske su se osovile kao dio stvarnoga znanja i svekolikog kulturno-po-vijesnog iskustva, ali i kao dežurna svijest koja je odnjegovana na karakterističnoj fe-nomenološkoj matrici bh. znaka, a koja se u ovom vremenu i Zeničkim sveskama javlja osviješćenom potrebom kulturnog dijalo-ga, orijentiranog tako da se po mogućnosti pretvori i u kulturnu dijalogiku ili – naučno zasnovano komuniciranje bh. kulturalnog predznaka, par exellance.

Ideja o časopisu Zeničke sveske, nesum-njivo, nastaje na fonu uvjerenja o Bosni i Hercegovini kao državi/društvu s kultur-nom sadržinom, u kojemu je kulturni dija-log prva stavka razvoja i opstanka. U prilog takvom viđenju, kao dokaz, idu svi nasrta-ji na bh. kulturno biće, što se naročito bje-somučno manifestiralo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tj. po obustavljanju ratnih dejstava. Tada su dušmani Bosne i Hercegovine shvatili da su izgubili rat i ne-vjerojatnu činjenicu: protiv Bosne i Herce-govine uludo je voditi klasični rat! Mogu-će je samo počiniti zla i zločine, razaranja i materijalne štete! Jer, to što Bosna i Her-cegovina jeste i nije tek puki zbir etniciteta – nacija i konfesija. BiH je sami kulturnoci-vilizacijski amalgam milenijskog zajednič-kog življenja i kao takva – jača je od svako-ga zla, čega je čak svjesnije okruženje, nego li ona sama.

Dakako, ovakvo mišljenje o fenomenu bh. znaka i kulturnoj dijalogici koje anti-cipiraju prva dva broja Zeničkih sveski, su-protstavljeno je monološki artikuliranim tekstovima koje dijelom donose, pa i iro-nično-cinično intonirano, ispisuju neki au-tori u prvom broju. Naime, zbog tragičnih činjenica najskorijeg iskustva, cinizam je krajnje upitna mogućnost definiranja bilo kojeg nivoa mogućeg razgovora/dijaloga u BiH, jer je upravo dijalog – kao kulturna ko-


10�

munikacija – demijurg svega što BiH znači i može značiti.

No, i na taj način se može početi razgo-vor, a prvi broj ima takav zadatak: da razgo-vore otvori, da se dijalozi uspostave.

Dva broja Zeničkih sveski okupljaju zavi-dan broj autora, ali, nadajmo se kako će di-jalog tek biti uspostavljen, jer – za sada, di-jaloga nema. Svako govori svoje. Međutim, fascinira energija koju isijava uspostavljeni krug saradnika i ispisa njihovih uvjerenja do mjere, pa Zeničke sveske čine bjeloda-nom mogućnost nove epohe promišljanja, redefiniranja i definiranja bh. bića u njego-vom nespoznatom i neosviješćenom nivou. Smisao se zgušnjava, intelektualno poštenje zahtijeva i poziva na dijalog.

Prvi broj tematizira: 1. Groznica propa-gande i korumpirana demokratija, 2. Mi-zigonija/ginofobija: ritam smjenjivanja, 3. Taoci ili baštinici Povijesti, 4. Instrumen-talizacija vjere/Klerikalizacija politike i 5. Panoptikum.

Drugi broj je već precizniji i u cjelini te-matiziran kao Etika vs. Estetika, rekapitula-tivno svodi prostor na Dugovanja i potraži-

vanja! Čist račun – kao uvjet duge ljubavi – na bilo kojem nivou ljudskog poštenja!

U samo dva broja, Zeničke sveske an-gažiraju skoro sve aktere koje bismo mo-gli pobrojati kao duhovno vitalnu misao šire od bh. intelektualnog prostora. Nji-hovi tekstovi su organizirani vrlo konzi-stentno, pa i emaniraju u istom smjeru.

Iz bilješki o autorima preuzimamo podatke kao dokaz: Avdagić Anisa – asi-stentica na Katedri Filozofskog fakulteta u Tuzli, Selvedin Avdić – književnik, pu-blicista, novinar; Mile Babić – svećenik, bosanski franjevac; Aras Borić – pjesnik, publicista; Nerzuk Ćurak – profesor FPN i autor poznatih knjiga: Dejtonski nacio-nalizam i Geopolitika kao sudbina; Dra-goslav Dedović, književnik; Alma De-nić–Grabić – asistentica na Katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Tu-zli; Stjepan Duvnjak – bosanski franje-vac, profesor na Franjevačkoj teologiji; Mevlida Đuvić – asistentica na Katedri

za književnost Filozofskog fakulteta Tuzla; Nedžad Fejzić – profesor književnosti i di-rektor opće biblioteke Zenica; Šaćir Filan-dra – profesor na FPN i predsjednik BZK Preporod BiH; Edisa Gazetić – profesor književnosti; Rešid Hafizović – profesor dogmatike na Fakultetu islamskih nauka Sarajevo; Helms Elissa – docentica na Od-sjeku za rodne studije Srednjoeuropskog univerziteta u Budimpešti; Jasmina Husa-nović – profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli; Nusret Isanović – profesor na Islam-skoj pedagoškoj akademiji u Zenici; Spahija Kozlić – asistent na sociologiji Fakulteta za metalurgiju materijala u Zenici; Damir Ku-kić – docent na Filozofskom fakultetu u Tu-zli; Rusmir Mahmutćehajić – profesor pri-mijenjene fizike i islamske fenomenologije, predsjednik Međunarodnog foruma Bosna; Nirman Moranjak – Bamburać – profeso-rica na Odsijeku za komparativnu književ-nost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; Asim Mujkić – drži Katedru za historiju fi-lozofije i suvremenu filozofiju, na Filozof-skom fakultetu u Sarajevu; Eliezer Papo - doktorant Ben-Gurion Univerziteta u Ne-


10�

govu; Mirha Pojskić – specijalistica trau-matske psihologije; Venita Popović – žur-nalistkinja, angažirana u humanitarnoj mi-siji World Vision u Tuzli; Nermin Sarajlić, diplomirani žurnalist, freelancer, autor više knjiga; Obrad Savić – publicista, pripadnik Beogradskog kruga; Željko Škuljević, redov-ni profesor na Katedri za filozofiju i sociolo-giju Pedagoškog fakulteta i Fakulteta za me-talurgiju materijala u Zenici; Aida Tarabar – profesorica engleskoga jezika na Univer-zitetu Zenica.

U drugom broju Zeničkih sveski, osim jednog broja pomenutih, tekstove ispisuju: Amel Alić – profesor na Pedagoškom fa-kultetu Zenica; Damir Arsenijević – dok-torant, predavač na De Montfort University, School of English, Leicester, Velika Britanija; Muris Bajramović – asistent na predmeti-ma bosanski jezik i književnost na Pedagoš-kom fakultetu Zenica: Muharem Bazdulj – književnik: Marina Blagojević – direkto-rica Centra za istraživanje roda i etniciteta na Univerzitetu u Budimpešti; Tvrtko Ku-lenović – redovni profesor Filozofskog fa-kulteta u Sarajevu i redovni član ANU BiH; Dubravko Lovrenović – medijevalist, pu-blicist, kolumnist, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; Žarko Papić – filozof, pjesnik, kritičar, profesor estetike i sociolo-gije kulture Sveučilišta u Zagrebu; Richard Rorthy, američki mislilac, profesor emeri-tus na Stanforskom univerzitetu; Abdulah Šarčević – profesor, predavač ontologije, epistemologije, estetike, filozofije znanosti i povijesti filozofije, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Prima Community College u Tucsonu – Arizona USA, redovv-ni član ANU BiH; Faruk Šehić – književnik; Zafer Šenodžak – književnik iz Ankare; Miško Šuvaković – profesor na Univerzite-tu umetnosti u Beogradu; Ugo Vlaisavljević – profesor na Filozofskom fakultetu u Sara-jevu; Ferhana Zildžić–Čabraja, samostalna prevoditeljica, živi i radi u Francuskoj, piše poeziju.

Zeničke sveske, predstavljaju se kao stvar-na duhovna snaga, pa bez pretjerivanja i na-mjere da anticipiramo, možemo se prisjetiti

povijesnih trenutaka, kada su određeni na-učni, prije svega filosofski seminari, ili samo temati – u časopisima i listovima prerastali u škole i pravce!

Poželimo Zeničkim sveskama svako do-bro i najbolje: redovito i dugo izlaženje na dobrobit humanističke orijentacije kojoj pripadaju po prirodi svoga bića i nauke ko-jom se bave.

Atif Kujundžić

Mehmed Pargan, Srebrenica - doku-menti o genocidu, KUD “Srednje Po-drinje”, Zvornik 2004.

(Značajan pokušaj sistematizacije doku-menata koji svjedoče o genocidu)

Objavljivanje dokumenata o srebre-ničkom masakru u ovoj knjizi i

iznošenje samo dijela istine o ovom stravič-nom zločinu predstavlja pionirski pokušaj da se od zaborava otrgnu bitni segmenti iz krvave Historije Srebrenice. Događaji koji su ovdje predstavljeni dio su sadržaja obi-mne dokumentovane građe rasute na sve strane, čije bi sakupljanje i sistematiziranje trebalo predstavljati jedan od temeljnih za-dataka institucija sistema koje bi se mora-le baviti i bilježenjem i dokumentovanjem ratnih dešavanja na ovim prostorima.

U ovom prikazu srebreničkih zbivanja suštinu čine dokumenti koji na izvanredan način oslikavaju srebreničku tragediju jula 1995. godine i golgotu hiljada nevinih. Ov-dje je priređivač uspio u nakani da odabe-re i oslika najvažnije segmentarne isječke iz obilja dokumentirane građe i predstavi je kroz jedan hronološki prikaz uzroka i stra-vičnih posljedica srebreničkih dešavanja. Kratak osvrt na prijeratno vrijeme, ratna događanja u i oko Srebrenice, te sublimira-ni prikaz ključnih događaja koji su pretho-dili jednom od najvećih zločina nakon Dru-gog svjetskog rata, planovi, ciljevi agresora i na kraju sam počinjeni zločin nad hiljada-ma nevinih, slikovito se nude čitaocu, upr-kos višegodišnjoj vremenskoj razlici u odvi-janju tih događanja.

Najveći dio materijalne građe, ciljano je


10�

usmjeren na dešavanja u julu 1995. godine. Centralno mjesto u tom materijalu su doku-menti kojima se dokazuju razmjere planira-nog zločina i počinjenog genocida. Poseban pečat objavljivanju ovakvog dokumentar-nog štiva daje sažeti prikaz haških optuž-bi, sudskih procesa i presuda ključnim ak-terima i planerima genocida, te hronologija poslijeratnih dešavanja, hapšenja zločina-ca, njihova priznanja i potvrde počinjenih zločina. Značaj njihovog pojavljivanja pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu za otkrivanje pojedinosti, rasvjetljavanje isti-ne i davanje vrlo važnih informacija o sud-binama nestalih i zarobljenih Srebreničana, takođe je prikazan kroz svjedočenja i pri-znanja haških optuženika kao i njihovo uče-šće i uloga u ovim događajima.

Na slikovit način, uprkos krutom sadrža-ju korištenih dokumenata, autor ovoga dje-la je uspio, bez posebnog nastojanja da čita-ocu nametne svoj sud, već da ponudi fakte i konkretne dokaze iz dokumenata kojima raspolaže, dati još jednu potvrdu genoci-da koji se dogodio u Srebrenici. Objavljiva-nje ovakvih, široj čitalačkoj publici, na ovaj način, dostupnih štiva predstavlja jedan od najznačajnijih pokušaja da se zločin nad bošnjačkim stanovništvom u toku rata ime-nuje genocidom.

U knjizi “Srebrenica-dokumenti o geno-cidu”, prikazuje na osnovu dokumentova-ne građe, u obliku presretnutih razgovora, povjerljivih dokumenata, zvaničnih nared-bi i obavijesti, kako je pripreman, planiran, izveden i prikrivan genocid nad Bošnja-cima Srebrenice. Priređivač nam, također nudi odgovore na pitanja zbog čega je zlo-čin nad više od deset hiljada nevinih srebre-ničkih žrtava po prvi put u bošnjačkoj isto-riji nazvan genocidom i zašto je međuna-rodni sud u Haagu prva institucija koja je u višestoljetnoj istoriji Bošnjaka na ovim pro-storima, zločin nad ovim narodom zvanič-no imenovao genocidom. Publikovanjem ovakvih dokumenata priređivač je uspio u nastojanju da iznese dio istine o Srebreni-ci, dio istine o genocidu počinjenom nad Podrinjcima jula 1995. godine, počinjenom

nad jednim narodom, u jednom gradu, us-pio je u želji da na ovaj način započne jednu od najvažnijih obaveza generacija koje do-laze-obavezu da bilježe i čuvaju svjedočenja i sjećanja da se ne zaborave (iz recenzije).

Hazim Karić

Avlija, Godišnjak Bošnjačke zajed-nice kulture “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, za period 1. 1. 2005. – 31. 12. 2005., Gračanica 2006.

Na preko 210 stranica, ovaj, četvrti broj Avlije, solidno opremljen (tvr-

di povez, slike gračaničkih slikara u boji) i ovoga puta donosi literarne i likovne radove članova Preporoda s područja općine Gra-čanica i Doboj Istok, koji su nastali u toku 2005. godine.

Nakon kraćeg pregleda aktivnosti Druš-tva Preporod u 2005. godini, slijedi poglav-lje Poezija, u kojem je zastupljeno 21 ime, potom “ide” poglavlje Proza sa 4 imena, dok rubriku slikarstvo popunjava 10 gračaničkih slikara amatera, članova Društva. Radi se o autorima različitog uzrasta, interesovanja, umjetničkog senzibiliteta, o početnicima, ali i iskusnim “djelatnicima”, piscima koji iza sebe imaju objavljene knjige i zavidna isku-stva. O tom šarenilu književnih “sastavaka”, među kojima prepoznajemo visoke pjesnič-ke domete, ali i početnička “mucanja”, teško je dati neku cjelovitu ocjenu. Dobro je da se oko časopisa okuplja veliki broj ljubite-lja pisane riječi i slikarstva, entuzijasta, koji svojim stihom, svojim proznim sastavom ili crtežom žele da ostave neki svoj “pečat u vremenu”. Nekima to bolje polazi za rukom, neki ostaju samo na pokušaju. Zajedničko svima je plemenita namjera i humana topla poruka, na razne načine intonirana, poten-cijalnom čitaocu, čovjeku pored sebe, pri-jatelju u nekim plavim daljinama. Drugo je pitanje, kakvi su umjetnički dometi i kvali-tet “te proizvodnje”. Nakon listanja i pregle-danja ovog broja Avlije i uvida u “te stihove i rime”, jedini odgovor na prethodno pitanje može biti: velika neujednačenost. Drugačije


110

se, vjerovatno, ne mogu ni koncipirati ova-kve i slične publikacije. Ali bez obzira na sve teškoće oko njihove “proizvodnje”, one se moraju odmicati od “obične prigodnosti” ili “manifestnosti”, a primicati selektivnosti - počevši od kriterija elementarne pisme-nosti do nekih “umjetničkih dojmova”.

Omer Hamzić

Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu (Spomenica), Javna biblioteka Alija Isaković Gra-dačac, 2004.

Koncepcija monografije je decidna i sveobuhvatna. Tekst je pun preci-

znih podataka, značajnih datuma, imena zaposlenih, načina rada zdravstvenih radni-ka i uslova pod kojim je stanovništvo živje-lo. Opisane su epidemije, vrste čestih obo-ljevanja, nabrojane postojeće ambulante i slično. Šezdeset godina rada zdravstvene službe u Gradačcu od 1943. do 2003. godi-ne izneseno je u poglavljima, a prema služ-bama koje su postepeno uvođene i prošire-ne. Od prvih dana društvenog zdravstvenog rada do rata za nezavisnost BiH 1992. go-dine, razvoj zdravstvenih institucija imao je konstantno uzlaznu liniju - do naših dana, kada je od skromnog Doma zdravlja nasta-la zdravstvena ustanova sa svim potrebnim službama. Kada je rat 1992. - 1995. odnio svoje, mnoge, od ranije postojeće službe, danas su ukinute. Ali sve ono što postoji u funkciji današnjeg Doma zdravlja, iako u manjem obimu nego prije, dovedeno je na viši nivo.

Za kraće upoznavanje čitaoca sa struk-turom knjige, navest ćemo način na koji je istorijat zdravstva u Gradačcu hronološ-ki uspostavljen. Uvod je veoma opsežan, daje siže razvoja zdravstvene ustanove. Za-tim slijede odjeljci: opšta služba, porodič-na medicina, dječji dispanzer, dispanzer za

žene, antituberkulozni dispanzer, dispanzer medicine rada, stomatološka služba, higi-jensko-epidemiološka služba, terenske am-bulante, laboratorij, kabinet za transfuzi-ju krvi, bolnička zdravstvena zaštita, vozni park, poplave, epidemije, kadrovska služba, rad na objedinjavanju službe na četiri opšti-ne, prateće - zajedničke službe, stručni sa-stanci, mrtvozorstvo, zaključak i apoteke.

Ratni period je najburniji u postojanju rada zdravstvene službe. Medicinsko oso-blje koje je ostalo da radi u Gradačcu proš-lo je pakleni put moralnog i profesionalnog iskušenja. Radilo se, rizikujući u svakom trenutku i život i vlastitu sigurnost. Imena ovih “heroja u bijelom” treba svakako pro-čitati. I neka se upamti.

Banjsko liječenje je, kao što se kaže: ko-nac djelo krasi, odjeljak na kraju knjige. Zdravlje je bogatstvo, a njemu doprinosi i topla ljekovita voda u Gradačcu. Po narod-nom predanju, ona se koristila od vremena pra-predaka, stanovnika ovoga kraja. Po pi-sanim tragovima, prvu analizu vode, o čemu postoji sačuvani dokument, uradio je 1886. godine čuveni bečki balneolog, prof. dr. Er-nest Ludwig. U odjeljku prikazan je i uz-budljivi razvojni put, izgradnja modernog banjskog kapaciteta, sudbina u posljednjem ratu, te današnja slika.

U prilogu je ovaj tekst opremljen spisko-vima i dokumentacijom. Ilustriran je foto-grafijama i fotokopijama važnih i zanimlji-vih dokumenata, te referativnim fusnota-ma. Pisan je laganim i tečnim jezikom tako da se čita u jednom dahu. Zanimljiv je i ne-pretenciozan i pored ozbiljnosti koju ima za cilj.

Ako zanemarimo izvjesne tehničke i me-todološke nedostatke sasvim svojstvene timu stručnjaka iz medicinske, a ne lingvi-stičke oblasti, ova je knjiga kulturni i druš-tveni događaj. (Izvod iz recenzije, str. 162)

Nizara Mušović-Tadić

listovi...Omer Hamzić Listovi gračaničkog

kalendara od 28. 11. 2005. do 1. 5. 2006.


112

Omer Hamzić

28.11.2005.Jedanaesta sjednica Općinskog vijeća: otvorena javna rasprava o Nacrtu strategije ekonomskom razvoju općine, usvojen nacrt Budžeta za 2006., izvještaj o realizaciji Projekta toplifikacijeUz ocjenu da se Program toplifikacije

grada Gračanice realizuje po planu, usva-jajući Izvještaj o dosadašnjoj realizaciji tog programa, vijećnici su usvojili zaključak da se odmah pristupi pripremama za osnivanje pravnog subjekta koji će biti nosilac projek-ta toplifikacije.

Osim ovih pitanja, razmatrana je i, uz iz-vjesne primjedbe, usvojena Odluka o utvr-đivanju platnih razreda i koeficijenata za plaće rukovodećih i ostalih državnih služ-benika i namještenika organa državne služ-be općine Gračanica, zatim Informacija o problemima i aktivnostima na sprečavanju upotrebe opojnih droga na općini Gračani-ca, te Plan održavanja prohodnosti puteva u mjesnim zajednicama na području općine Gračanica u zimskom periodu.

10. 12. 2005.Zolje (Lukavica) na asfaltu…Zvanično je pušten u saobraćaj put kroz

tu mahalu u dužini od oko 1000 meta-ra. Vrijednost radova oko 90.000 KM. Vri-jedni mještani obezbijedili više od polovi-ne. Na redu je dio puta od Ograđenice do Prnjavora…

17. 12. 2005.…i Golaćevići u MalešićimaAsfaltirano je i pušteno u saobraćaj bli-

zu 2300 metara asfaltnog puta kroz najve-ću mahalu u Malešićima. Uloženo je više od 200.000 KM. Izvori sredstava: dobrovoljni prilozi građana preko 50%, budžet općine Gračanica i Kantonalna direkcija za pute-ve. U proljeće se gradi još kilometar puta koji će ovu mahalu povezati sa centrom Malešića.

23. 12. 2005.“Gračanički glasnik”: promocija dvadesetke……privukla je zapaženu pažnju čitalaca i

saradnika časopisa, koji ove godine obilježa-va desetu godišnjicu svog izlaženja. O nje-govom izuzetnom kulturno-historijskom značaju i ostvarenim dometima u proteklih 10 godina govorio je prof. dr. Azem Kožar, šef Odsjeka za historiju Filozofskog fakulte-ta u Tuzli, a 20. jubilarni broj predstavio je prof. dr. Enes Pelidija, prof. Filozofskog fa-

Listovi gračaničkog kalendara od 28. 11. 2005. do 9. 5. 2006. godine


113

kulteta u Sarajevu. U sklopu promocije, u BKC Gračanica otvorena je izložba slika sa Trećeg bijenala minijature BiH, koje je ne-davno održano u Tuzli. Odabrani radovi sa tog bijenala čine “likovnu opremu” 20. bro-ja “Gračaničkog glasnika”. Izložbu je otvorio akademik Enver Mandžić, prof. Rudarsko-građevinskog fakulteta u Tuzli.

27. 12. 2005.Dvanaesta sjednica Općinskog vijeća: 2006. godina u znaku izgradnje putne infrastrukture i toplifikacijeUsvojeni su: Budžet Općine za 2006., iz-

vještaji o radu u protekloj i programi rada za 2006. godinu Općinskog vijeća i Općinskog načelnika u 2005., programi rada, odluka o zaduženju Budžeta u iznosu do 3,5 miliona KM na 5 godina u svrhu izgradnje putne in-frastrukture na općini. Radi se o značajnim programskim dokumentima, koje je nakon dugotrajnih rasprava, ipak, u predviđenom roku usvojilo Općinsko vijeće, kao osnovu za “normalan start” općinske administra-cije i ulazak u značajne kapitalne projekte planirane za 2006. godinu.

Budžet općine za 2006. godinu planiran je u ukupnom iznosu od 9.900.000 KM, a sastoji se od: poreznih prihoda u iznosu od 4.005.00 KM, neporeznih prihoda u iznosu od 2.025.000 KM, tekuće potpore (grantovi) 1.015.000 KM, što ukupno iznosi 7.045.000 ili za 9,6% više u odnosu na prethodnu go-dinu. U Budžet za 2006. godinu ulaze i pri-mici od domaćeg zaduživanja, po poseb-noj odluci Općinskog vijeća, u iznosu od 2.855.000 KM, iz kojih će se, uz sredstva predviđena budžetom, finansirati otpla-ta zaduženja do 3.500.000 KM u narednim godinama za izgradnju putne infrastruktu-re na općini. Riječ je o jednom od najvećih projekata u oblasti komunalne infrastruk-ture na općini poslije Dejtona. Sredstva će se trošiti prema posebnom planu kapitalnih ulaganja po mjesnim zajednicama,

16. 1. 2006.Umro Rizo SumanRiječ je o uglednom Gračanliji (rođen

1926.), čije je ime trajno vezano za privred-ne prilike na području općine Gračanica od ranih šezdesetih godina, pa sve do 1992. godine. Jedan je od najuspješnijih predsjed-nika, koji su bili na čelu općine Gračanica u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Ostavio je neizbrisiv trag u “biografiji” ne-koliko nosilaca privrednog razvoj općine Gračanica kao što su: Fabrika obuće “For-tuna” (čiji je osnivač), zatim Ciglana “Soč-kovac”, “Građevinar”, “Ozrenka”… (opširni-je u rubrici “Likovi zavičaja” u ovom broju Časopisa).

20. 1. 2006.Izbor sportiste godine za 2005.Za najbolje u pionirskoj konkurenciji

proglašeni su Muamera Mehinbašić (Karate klub “Gračanica”) i Alem Ibrahimović (Kra-te klub “Dado Alić” Miričina); u kadetskoj konkurenciji najbolji su: Melisa Kambero-vić (ŽOK “Gračanica”) i Mirza Hasičić (Ka-rate klub “Gračanica”); najuspješniji junio-ri su: Alma Zekić (Krate klub “Dado Alić” Miričina) i Hazim Iljazović (Nogometni klub “Bratstvo”); najbolje ekipe su: Ženski odbojkaški klub “Gračanica” i Nogometni klub “Bratstvo” Gračanica; najbolji sportisti su: Alisa Sarajlić (Karate klub “Gračanica”) i Faruk Dizdarević (Malonogometni klub “Kaskada-Drvostil”); za najboljeg sportistu invalida proglašen je Ismet Đulić (Šah klub “Gračanica”); najbolji trener je Edhem Hali-lović (Karate klub “Gračanica”), najbolji re-kreativac je Mirza Mašić (Teniski klub vete-rana “Gračanica”), a najbolji sportski radnik Fahir Numić (Rukometni klub “Gračanica-Index”; Posebna priznanja za razvoj sporta dobili su: mr. Muhidin Halilović iz Grača-nice, Alija Bešić iz Doborovaca, Abdulka-dir Šišić iz Gračanice, Suljo Mehanović iz Stjepan Polja, te preduzeća: “Drvostil”, “Va-riplast”, “Plamingo” i “Procom”.

1. 3. 2006.Kompanija “Širbegović” i na italijanskom tržištuUkupan prihod Kompanije u 2005. godi-

ni bio je oko 40 miliona KM, od čega je 37%


114

ostvareno na izvozu u Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Sloveniju. Potpisan je i prvi ugo-vor sa jednom talijanskom firmom o izvo-zu čeličnih konstrukcija. Time je označen izlazak ove kompanije na tržište Evropske unije.

31. 1. 2006.Trinaesta sjednica Općinskog vijeća Gračanica: u znaku međusobnog prepucavanja 14 vijećnika SDA i trojice njenih pomagača s jedne i 13 vijećnika SDP s druge straneZavisno od situacije i tematike koja se

nađe na dnevnom redu, sjednice Općin-skog vijeća “prolaze” uglavnom u tom tonu, besplodnom natezanju, oštroj konfrontaci-ji kada su u pitanju lični interesi pojedina-ca, lokalnih partijskih elita i elitica ili parci-jalnim interesima pojedinih mahala iz ko-jih dolaze lokalni “narodni dužnosnici”, dok pored njih prolaze skoro bez diskusije kru-pna pitanja kao što su ekološki problemi općine, rad inspekcijskih organa, bezbjed-nosna situacija i rad MUP-a itd. Po više sati dangubi se oko usvajanja dnevnog reda, “ubacivanja” svojih tačaka, pokretanju, ra-znih inicijativa, postavljanju važnih i nevaž-nih pitanja itd.

31. 3. 2006.Četrnaesta sjednica općinskog vijeća: usvojene dvije odluke vezane za izuzimanje građevinskog zemljišta Prva je Odluka o utvrđivanju visine na-

knade za pogodnost gradskog građevin-skog zemljišta (rente), kojom se utvrđuje način izračunavanja naknade za 6 građe-vinskih zona gradskog zemljišta. Naknada iznosi od 1 do 6 % prosječne cijene kvadrat-nog metra korisnog stambenog prostora (u 2005. g) za jedan kvadratni metar korisne površine objekta koji će se graditi na tom zemljištu. Odlukom o utvrđivanju visine naknade za preuzeto građevinsko zemlji-šte u državnoj svojini utvrđuju se procenti od prosječne ugovorene građevinske cijene jednog kvadratnog metra korisnog stambe-nog prostora koja se formira u 2005. godini.

Dvije predložene odluke vijećnici su vratili na doradu: Odluku o privremenom korište-nju javnih površina i Odluku o utvrđivanju vrijednosti boda za izračunavanje komu-nalne naknade. Nije prihvaćena ni Informa-cija o vršenju inspekcijskog nadzora u obla-sti urbanističko-građevinske, komunalne i zaštite okolice, sanitarne i tržišno-turistič-ko-ugostiteljske inspekcije za 2005. godinu. Prihvaćen je Prijedlog plana upisa učenika u prvi razred Gimnazije “Dr. Mustafa Ka-marić” i Mješovite srednje škole Gračani-ca u školskoj 2006/2007. godini, te izvještaji o radu i finansijskom poslovanju Centra za socijalni rad i Veterinarske stanice u Grača-nici u 2005. godini.

10. 4. 2005.Vanredna sjednica Općinskog vijeća: doveden u pitanje najveći infrastrukturni projekat na općini poslije Dejtona – hoće li se rekonstruisati putna mreža na općini – na potezu načelnik Nusret HelićIako je, nakon višemjesečne javne raspra-

ve i opsežnih konsultacija u vijećima mje-snih zajednicama općinski načelnik sa svim mjesnim zajednicama bio potpuno usagla-sio koji će se lokalni i drugi putni pravci i ulice u samoj Gračanici rekonstruisati i as-faltirati iz zaduženja općine Gračanice (cca 3,5 miliona KM na rok od 3 godine), usljed opstrukcija većeg broja vijećnika, koji su za-htijevali da se taj, već usaglašeni dokument (Odluka) izmijeni bez saglasnosti mjesnih zajednica, na vanrednoj sjednici Općinskog vijeća, koristeći svoje zakonsko pravo, Op-ćinski načelnik kao predlagač, povukao je prijedlog odluke iz procedure, ne dozvoliv-ši dalju raspravu u kojoj su do punog izraža-ju došli lični i parcijalni interesi pojedinaca ili neformalnih lobista. Time ipak nije dove-dena u pitanje jedna od najvećih infrastruk-turnih akcija na području općine Gračanica poslije Dejtona. Općinski načelnik je naja-vio da će postupiti u skladu sa svojim za-konskim ovlašćenjima i bez obzira na blo-kade i opstrukcije iz Općinskog vijeća, re-alizovati ovaj veliki projekat - na način i u skladu sa voljom građana, odnosno usagla-


115

šenim prijedlozima iz mjesnih zajednica. Mnogo manje rasprave na ovoj sjednici

vođeno je o Izvještaju o procijenjenoj šteti od nepogode koja je prouzrokovala pojavu klizišta i poplava na području općine Gra-čanica u martu 2006. godine. Prema zbir-nom izvještaju, ukupne štete od martov-skih nepogoda na općini procijenjene su na 413.800 KM. Sljedeći korak je iznalaženje sredstava i sanacija tih šteta.

25. 4. 2006.Posječene lipe na gračaničkom keju i u haremu Ahmed-pašine džamije izazvale oštru reakciju građanaU organizaciji Medžlisa islamske zajed-

nice Gračanica, a u sklopu priprema za re-konstrukciju i uređenje harema Ahmed-pa-šine džamije (postavljanje kamene ograde i izgradnja nekih pratećih objekata: mekteb, manje trgovačke radnje), izvršeno je ukla-njanje (sječa) nekoliko stabala lipe na pro-storu harema i, uz dozvolu nadležnog op-ćinskog organa, tri stabla lipe na gračanič-kom keju, pored samog haremskog zida, koji, takođe, treba da se izgradi i rekonstru-iše, nakon čega će se, kako su najavile op-ćinske vlasti, na tom mjestu odmah zasaditi nove lipe U međuvremenu, Medžlis je za-tražio odgovarajuće dozvole od nadležnog općinskog organa za izvođenje spomenutih radova, između ostalog i dozvolu za oba-ranje (sječu) starog stabla lipe koje je izra-slo u ogradi (zidu) sa istočne strane hare-ma, s obrazloženjem da prijeti opasnost od njegovog rušenja, da stablo oštećuje fasadu džamije, oluke itd. Iako se o potrebi uređe-nja tog prostora govori već nekoliko godi-na, ove konkretne “građevinske aktivnosti” u najužem centru grada (na objektima koji su još uvijek u proceduri za sticanje statusa nacionalnog spomenika), izazvale su oštru reakciju građana, koji javno osuđuju ruše-nje lipa, kao simbola Gračanice i od lokal-ne vlasti zahtijevaju da sve to zaustavi. Oš-troj kritici javnosti izloženi su, kako članovi Medžlisa islamske zajednice (među kojima neki “peru ruke od svega”), tako i nadležni općinski organi, od kojih se očekuje “da po-

stupe u skladu sa zakonom”. U sve to, na-pokon, umiješala se i lokalna politika, kon-kretno političke stranke, koje miris grača-ničkih (posječenih) lipa već koriste u svom predizbornom zagrijavanju, ali i za namiri-vanje nekih zaostalih “sitnijih računa”. Op-ćinska vlast se tako iznenada našla u “sen-dviču” između zvaničnog zahtjeva i namje-ra Medžlisa Islamske zajednice da uređuje i ograđuje prostor oko Ahmed-pašine dža-mije i oštre reakcije građana i javnosti koja zahtijeva da se to zaustavi.

Ako sve ovo ubrza donošenje kvaletet-ne urbanističko-planske dokumentacije za centar grada Gračanice, možda će biti i neke koristi od ove štete.

28. 4. 2006.Asfaltiran put Gornji Drafnići – Žuže…u dužini od 3000 metara. Uloženo 309

KM. Sredstva obezbijedila općina iz Budže-ta, građani dobrovoljnim prilozima, te ne-koliko gračaničkih privrednika

28. 5. 2006.16. sjednica Općinskog vijeća: gračanička glavna “džada” ne nosi više ime svoga graditelja Ahmed-paše Budimlije, voljom Vijeća, preimenovana u ulicu Alije Izetbegovića; postignuta nagodba – načelnik općine korigovao program rekonstrukcije lokalne putne mreže Centralnu ulicu u Gračanici, koja je nosila

ime Ahmed-paše Budimlije, osnivača grača-ničke čaršije, graditelja sahat-kule, medrese i čaršijske džamije, Općinsko vijeće preime-novalo je u ulicu Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Herce-govine. Donoseći tu odluku, usvojilo je i za-ključak da se sadašnja ulica Fridriha Foglara (kej) preimenuje u ulicu Ahmed-paše Budu-mlije iako je Komisija za obilježavanje zna-čajnih događaja i ličnosti imala drugačiji pri-jedlog: da se sadašnja ulica Mehmeda Dru-gog Fatiha u centru grada preimenuje u ulicu Alije Izetbegovića.

Nije ovo prvi slučaj da se mijenja ime glavne gračaničke džade. Nosila je nakad ime kralja Petra Oslobodioca (sa trgom kra-


11�

ljice Marije, na mjestu sadašnjeg centralnog parka), zatim ime poglavnika Ante Pavelića i, napokon, ime narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata Todora Panića (mučki ubijen četničkom rukom). Ironojom sudbine i vo-ljom vijećnika ovog saziva Općinskog vije-ća, izuzimajući period Ante Pavelića, po-najmanje vremena u svojoj historiji dičila se imenom svoga graditelja Ahmed-paše Bu-dimlije, nešto manje od deset godina. Sto-ga mu i ponudiše, valjda za “utjehu”, staru švapsku gračaničku “štraftu” s lijeve strane Sokoluše. Tako će i ova ulica izgubiti ime svoga graditelja Foglara, a dobiti ime Bu-dimlije, koji sa tom ulicom nema nikakve veze.

Graditelji su i ovoga puta loše prošli, a građani...? Njih se ionako nizašta ne pita.

Nakon povlačenja prijedloga Plana iz-gradnje putne infrastrukture na području općine u 2006. godini iz budžetskog zadu-ženja u iznosu od cca 3,5 miliona KM na rok od tri godine sa prethodne sjednice Općin-skog vijeća, Općinski načelnik Nusret Helić je nastavio konsultacije sa predstavnicima mjesnih zajednica i na ovoj sjednici izašao sa nešto izmijenjenim i usklađenim prijed-logom Plana koji je dobio potrebnu većinu na ovoj sjednici.

Slijedi ubrzano raspisivanje tendera i po-četak realizacije jednog od najkrupnijih infra-strukturnih projekata poslije Dejtona na po-dručju općine Gračanica. Planirana je rekon-strukcija i asfaltiranje većine gradskih ulica, te preostali dio lokalne putne mreže na općini u ukupnoj dužni od oko trideset kilometara.

9. 5. 2006.U Gračanici trajno obilježena SrebrenicaOtkrivanjem obilježja i promovisanjem

imena “Parka žrtava genocida u Srebrenici” i Gračanica se pridružila onim gradovima Bosne i Hercegovine koji su trajno obilježili

uspomenu na stradanje tog nesretnog gra-da. Riječ je o dijelu parka ispred zgrade op-ćine, koji će se održavati u skladu sa ime-nom koje je ponio i trajno podsjećati Gra-čanlije i sve one koji budu dolazili i pro-lazili ovim gradom na Srebrenicu i njeno stradanje.

Otkrivajući obilježje, načelnik općine Gračanica Nusret Helić je objasnio simbo-liku nekih detalja u “Parku žrtava genocida u Srebrenici”: cvjetne gredice u obliku kapi krvi, zasađene crvenim ružama simboliziraju genocid izvršen u Srebrenici, uspravna sad-nica četinara, oko koje su raspoređene juke, simbolizira ožalošćenu, ali i dalje uspravnu, gordu majku Srebrenice, oko koje su djeca i unuci, potomci poginulih i stradalih, platan u pozadini, simbol je snage srebreničkog na-roda i konačno, stablo žalosnog duda – sim-bol je žalosti i tuge, našeg saosjećanja i pije-teta prema žrtvama Srebrenice.

Bio je to tužan i dostojanstven događaj u Gračanici, kojem su, pored brojnih Gra-čanlija i učenika gračaničkih srednjih škola, prisustvovale i majke Srebrenice, podsjeća-jući na planetarnu nepravdu, genocid i stra-danje svojih najmilijih, tragičnog ljeta 1995. godine, kada su srpske snage zauzele Sre-brenicu kao zaštićenu zonu Ujedinjenih na-cija i nakon toga likvidirale više od 10.000 Bošnjaka iz Srebrenice i okolnih gradova.

Prije otkrivanja obilježja, u Bosanskom kulturnom centru otvorena je izložba do-kumentarnih fotografija o Srebrenici, auto-ra Ahmeda Bajrića Blicka, a potom, u ve-likoj Sali predstavljena knjiga “Srebrenica - dokumenti o genocidu” i dokumentarni film o stradanju Srebrenice, autora Mehme-da Pargana.

I sa ovog skupa u svijet je otišla jedin-stvena poruka: pravda za Srebrenicu, prav-da za Bosnu i Hercegovinu.

dodatakRusmir Djedović Programski dokumenti

Zavičajne muzejske zbirke i likovne galerije u Gračanici

Glosar novih autora


11�

(Prije zvaničnog otvaranja Zavičajne muzejske zbirke i likovne galerije u Gračani-ci, 2. 6. 2006. godine, njene programske do-kumente usvojili su nadležni organi općine Gračanica, menadžment i Upravni odbor Bosanskog kulturnog centra, u okviru ko-jeg će Zbirka i djelovati. Cijeneći značaj ove institucije, njene osnovne programske do-kumente objavimo u cjelini, uz napomenu da je njihov autor (u prijedlogu) bio Rusmir Djedović, prof. iz Gračanice)

Projekat stavljanja u funkciju i pristupa javnosti Zavičajne (muzejsko-galerijske) zbirke u “BKC”-u Gračanica

Područje grada, općine i bliže okoline Gračanice je od najstarijih vremena do da-nas veoma bogato kulturno-historijskim nasljeđem. Povoljni prirodni uvjeti su uslo-vili značajnu naseljenost, brojna naselja i razvijen privredni, društveni i kulturni ži-vot u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Ot-kriveni su materijalni ostaci o životu u oko-lini Gračanice još iz paleolita (starijeg ka-menog doba), stari preko 30000 godina.

Osobito su brojna i bogata arheološka nalazišta iz neolita (mlađeg kamenog doba), prije 4500 - 5000 godina. Neolitsko naselje

na Korića Hanu je jedno od najreprezenta-tivnijih lokaliteta te vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini i ima status nacionalnog spo-menika kulturno-historijskog nasljeđa.

Takođe iz metalnog doba (eneolita-ba-karnog, bronzanog i željeznog doba), tj. 4000 - 2000 godina prije današnjice, su brojni arheološki lokaliteti (Gračanica, Monj, Vranovići, Gornja Orahovica, Donja Lohinja, Pašalići,...). Iz Antike su lokaliteti u Gornjoj Orahovici i Džakulama.

Vrlo su brojni i materijalni ostaci o živo-tu ljudi ovog područja u srednjem vijeku. Iz ranoslavenskog perioda (prije oko 1000 go-dina) su arheološka nalazišta u Gračanici, Lendićima, itd.. Srednjovjekovni grad So-kol i obližnji dvor bosanske kraljevske dina-stije Kotromanića su iz XIV i XV stoljeća. Nadgrobni spomenici, stećci se nalaze na nekoliko mjesta: Babići, Škahovica, Četovi-lja, Lukavica, Piskavica, Gračanica. Postoje i drugi za sada neistraženi lokaliteti sred-njovjekovne starosti: Miričina, Lukavica, Stjepan Polje, Džakule. Posebno je značaj-no srednjovjekovno rudarstvo u Gračanici (na brdu Hurije, gdje i danas postoje ostaci rudnika željeza).

U prvoj polovini XVI stoljeća Gračani-ca sultanovim beratom dobija status grada. Prije 1548 grad Gračanica ima Časnu dža-miju, Čaršiju i trg, a 1572. postaje središte prostranog kadiluka sa tri nahije (Sokol,

Programski dokumenti Zavičajne muzejske zbirke i likovne galerije u Gračanici


11�

Gradačac i Srebrenik). Oko 1600. godine Gračanica je jedan od značajnijih gradova u Bosni i Hercegovini. Tada ima 8 džamija i mesdžida, banju, razvijenu Čaršiju sa dese-tinama trgovina i zanatskih radnji, desetak mahala i oko 500 kuća, sa 3000 stanovnika.

Austrougarsku upravu 1878. godine Gračanica dočekuje kao srednje veliki grad, sa 2 medrese, 11 džamija, isto toliko mek-teba, sahat-kulom, 8 hanova, većom Čarši-jom (Donjom i Gornjom), stotinjak dućana i zanatskih radnji, preko 15 mahala i više od 3000 stanovnika.

Gračanica se od starina odlikuje razvije-nim kulturnim, prosvjetnim, i vjerskim ži-votom. Nadaleko je poznata i po trgovini i poslovnom duhu svojih žitelja.

Od značajnih očuvanih kulturno-histo-rijskih spomenika iz perioda turske upra-ve, u gradu treba spomenuti: Ahmed-paši-nu (Bijelu, Čaršijsku) džamiju iz XVI/XVII stoljeća, Sahat kulu - gračanički krivi toranj, iz istog perioda, staru bosansku kuću u Va-roši i medresu Osman-kapetana Gradašče-vića, iz 1800. godine.

Gračanica je sa svojom okolinom imala značajnu historijsku ulogu i u novijem pe-riodu. Oko Gračanice, Donje Orahovice, Vranovića, Lukavice, Becnja vođene su ve-like bitke Bosanaca protiv Austrougarske vojske. Takođe, u ratu za Bosnu i Hercego-vinu, 1992. - 1995. godine, okolina Gračani-ce je bila oaza slobode i mjesto utočišta za brojne prognanike iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

Uzimajući u obzir navedeno i potrebu organizovanog i sistematskog istraživanja, očuvanja i prezentacije bogatog kulturno-historijskog nasljeđa koje je, inače, sve više izloženo uništavanju i propadanju, potreb-no je staviti u funkciju i omogućiti pristup javnosti svim kulturno-historijskim osta-cima iz bogate baštine Gračanice i okoline kroz djelovanje i rad Zavičajne zbirke.

Postojeće stanjeVeć nekoliko decenija u okviru ranijeg

Narodnog univerziteta, potom Centra za obrazovane, kulturu i informisanje, a danas JU Bosanski kulturni centar Gračanica, po-

stojala su i postoje, ali praktično ne funk-cionišu, neka početna jezgra za uspostav-ljanje rada i djelovanja jedne organizovane strukture na planu istraživanja, očuvanja i prezentacije kulturno-historijskog nasljeđa na ovom području. Radi se o:

1. Zavičajnoj zbirci, zapravo o depou koji već dugo ima dosta prikupljenog arheo-loškog i etnološkog materijala sa područja okoline Gračanice. Taj materijal, istina, nije adekvatno abrađen i sređen, niti dostupan javnosti. Tu se nalazi i nešto literature i gra-đe o zavičajnoj historiji Gračanice.

2. Spomen biblioteka dr. Mustafe Kama-rića, sa značajnim fondom literature i izvo-ra u posebnoj prostoriji, ali takođe nedostu-pna javnosti.

3. Već nekoliko godina je neiskorišten, namjenski građen, veći prostor za izložbe i galeriju pri takozvanoj trećoj fazi izgradnje zgrade “BKC-a”.

Struktura buduće zavičajne zbirkeUzimajući u obzir bogatstvo i značaj kul-

turno-historijskog nasljeđa ovog područja, njegovu nedovoljnu istraženost, postojeći već prikupljeni fond materijalnih predme-ta, literature i građe, te potrebu kvalitetni-je zaštite i prezentacije istog, naročito mla-đim žiteljima i posjetiocima Gračanice, bu-duća Zavičajna (muzejsko-galerijska) zbir-ka pri Bosanskom kulturnom centru Gra-čanica, bi trebala imati sljedeće organizaci-one jedinice:

I Zavičajna zbirka Zavičajna zbirka bi trebalo da se sasto-

ji od sljedećih manjih i tematskih zbirki : 1. arheološke (paleolit, neolit, antika, srednji vijek)

2. etnološke (tradicionalna narodna pri-vreda, odjeća)

3. historijske (rijetke knjige, dokumenti i fotografije od osmanskog do najnovijeg pe-rioda) i

4. zbirke rata 1992. - 1995. godine.Za sve ove zbirke pri Bosanskom kultur-

nom centru u Gračanici već postoje solid-na jezgra, ali su nesređena i nedostupna jav-nosti. U budućnosti bi se te zbirke (jezgra) stalno nadopunjavale. Već postoji depo za


120

njih, a izložbeni dio bi bio u holovima zgra-de Bosanskog kulturnog centra.

II Umjetnička galerija Buduća umjetnička zbirka bi bila smje-

štena u, za tu namjene novoizgrađene, a ne-iskorištene prostore takozvane treće faze “BKC-a”. Tu se nalazi kvalitetni izložbeni prostor, veće površine, depo i mokri čvor. Galerijsku umjetničku zbirku treba poste-peno popunitu kvalitetnim umjetničkim djelima (likovnim i drugim djelima razli-čitog klasičnog i suvremenog umjetničkog izražavanja i žanra).

III Zavičajna bibliotekaZavičajnu biblioteka može se formira-

ti od postojećih, a javnosti nedostupnih dijelova:

1. spomen-biblioteke dr. Mustafa Kama-rić, sa više od hiljadu jedinica literature i izvora,

2. nekoliko stotina knjiga, radova i nešto građe iz biblioteke zavičajne zbirke, koja je do sada, takođe, bila nedostupna javnosti,

3. odabrane literature i radova iz gradske biblioteke koji obrađuju gračaničko i po-dručje Tuzlanskog kantona,

4. novoprikupljene literature i radova o

Gračanici i okolini, koja se pojavila u po-sljednji desetak godina,

5. novoprikupljenih izvora i građe o zavičaju,

Već postoji adekvatna prostorija za tu namjenu.

Ciljevi i zadaci1. Identifikacija, istraživanje i sistemati-

zacija kulturne i umjetničke: tradicije, obje-kata i predmeta;

2. Očuvanje i zaštita kulturno-historij-skog naslijeđa i njegovanje njegove kultur-no-umjetničke vrijednosti;

3. Afirmiranje i prezentacija tradicije, kulture i umjetničkih vrijednosti;

4. Vaspitanje i edukacija, osobito mla-dih, na pozitivnim vrijednostima kulture i umjetnosti;

5. Razvijanje novih kulturnih i umjetnič-kih vrijednosti, osobito kod mladih;

6. Stavljanje ukupnog kulturnog i umjet-ničkog blaga Gračanice i okoline u funkciju ekonomskog i svakog drugog razvoja grada, općine i Bosne i Hercegovine.

Osnovne aktivnosti1. Ostvarivanje funkcija ustanove po za-

htjevima osnivača i javnosti;

Stara bosanska kuća u Varoši, Gračanica


121

2. Stalne (kontinuirane) postavke: arhe-ološke, etnološke, historijske i umjetničko-likovne zbirke;

3. Tematske i pojedinačne postavke i izložbe iz kulturne tradicije ili različitih umjetnosti;

4. Realizacija redovnih i posebnih istra-živačkih projekata i aktivnosti na afirmaci-ji i razvoju kulturne tradicije i umjetničkih vrijednosti;

5. Saradnja sa drugim ustanovama i po-jedincima iz oblasti djelovanja ustanove (kanton, država, inozemstvo);

6. Izrada edukativnih, propagandnih i drugih materijala;

7. Korištenje kulturnog i umjetničkog blaga za podsticanje razvoja turizma, ugo-stiteljstva i drugih djelatnosti;

Plan i program rada zavičajne zbirke i galerije

(za godinu dana, po kvartalima)1. Ustrojavanje i organizovanje:

Izrada plana i programa rada za godi-nu dana,Konstituisanje savjeta, usvajanje pro-jekta i plana i programa rada za godi-nu dana od strane savjeta i osnovača,Uređenje i osposobljavanje prostora za rad,Nabavka najosnovnije opreme za rad,Osmišljavanje kataloga zbirke i pros-pekta kulturno-historijske baštine op-ćine Gračanica, kao i plana aktivno-sti za njihovu izradu (propagandne aktivnosti),Početak sređivanja postojećeg depoa Zavičajne zbirke;

2. Uređenje stalne postavke zavičajne zbirke:

Zvanično otvaranje za javnost zavičaj-ne zbirke i njene stalne postavke,Rad na kompletiranju muzejske opre-me za njeno nesmetano funkcionisa-nje: muzejski stolovi, vitrine, panoi,Pokretanje aktivnosti oko eviden-tiranja i inventarisanje postojećih eksponata,

•

•

•

••

•

•

•

•

Nastavak priprema za izradu kataloga zbirke i prospekta kulturno-historijske baštine općine,Pripreme za ustrojavanje Zavičajne bi-blioteke i prikupljanje dokumenata i drugih materijala o kulturnoj baštini općine Gračanica,Pripreme za postavku jedne tematske izložbe pod radnim naslovom Kultur-no-historijsko naslijeđe općine Grača-nica i nacionalni spomenici na općini Gračanica;

3. Svečano otvaranje umjetničko-likov-ne galerije, sa izložbom slika istaknutih BH umjetnika:

Nastavak rada na evidentiranju i in-ventarisanju postojećih eksponata,Pripremati jedan naučno-stručni rad o osnivanju i radu Zavičajne zbirke,Prikupljanje umjetničkih eksponata za stalnu postavku Galerije,Postavka i otvaranje tematske izložbe: Kulturno-historijske naslijeđe i nacio-nalni spomenici općine Gračanica,Izdavanje kataloga stalne postavke i tematske izložbe;

4. Rad na ustrojavanju pojedinih manjih zbirki: arheološke, etnološke, historijske, zbirke rata 1992. - 1995.:

Otkup vrjednijih umjetničkih ek-sponata - slika za stalnu postavku GalerijeNastavak rada na inventarisanju ek-sponata i uređenja depoa,Izdavanje rada o osnivanju i radu Za-vičajne zbirke u časopisu za kulturnu historiju Gračanice i okoline “Grača-nički Glasnik, br. 22, novembar 2006. g.;

Aktivnosti tokom cijele godineStalni rad na prikupljanju i zaštiti ekspo-

nata iz kulturno-historijskog nasljeđa:Rad na promociji Zbirke i njenoj sa-radnji sa sličnim ustanovama, na op-ćini, Kantonu i BiH,Rad sa učenicima, mladim, posjetioci-ma grada i općine i drugim zaintereso-vanim faktorima na afirmaciji kultur-no-historijske baštine, kao i organizo-

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•


122

vanje njihovih posjeta,Prisustvovati i učestvovati u organi-zovanju promocija, izložbi, seminara, okruglih stolova iz kulturno-historij-skog naslijeđa, umjetnosti i kulture,Učestvovanje u istraživačkim, kultur-nim i umjetničkim projektima na po-dručju općine

Multimedijalna izložba povodom otvaranja zavičajne zbirke i galerije Gračanica (2. juna, 2006. godine, u 13.00 h, BKC Gračanica)

Povodom Dana općine Gračanica, a u okviru manifestacija kojim se obilježava taj datum, Bosanski kulturni Centar Gračani-ca i Općina Gračanica organizuju svečano otvaranje stalne postavke zavičajne zbirke Gračanica multimedijalnom izložbom ek-sponata, fotografija, video zapisa i drugih materijala o kulturno-historijskom naslije-đu i baštini općine Gračanica.

Program aktivnosti za pripremu izložbe:Pregled i evidentiranje eksponata za izložbu iz postojeće zavičajne zbirke,Javni poziv građanima za prikupljanje novih eksponata,Izbor i priprema eksponata za izložbu,Kompletiranje opreme za izložbu (sto-lovi, vitrine, panoi, elektronska i video oprema),Priprema prostorija Bosanskog kultur-nog centra za otvaranje izložbe,Saradnja sa sličnim institucijama u

•

•

•

•

•

•

•

•

pripremi izložbe,Izrada odgovarajućeg kataloga izložbe (tekst, fotografije, štampa,)Priprema pratećih tematskih tekstova o eksponatima,Informisanje i animiranje javnosti o izložbi,Izvođenje vizualizacije i natpisa za izložbu.

Tematski sadržaji izložbe:Arheološki eksponati: neolit, eneolit, bronzano doba, željezno doba, sred-nji vijek;Staro oružje: srednji vijek, turski peri-od, novije doba;Stari novac (numizmatička zbirka): srednji vijek, turski period, austrou-garski period, period monarhističke Jugoslavije, period Drugog svjetskog rata;Etnološki eksponati iz tradicionalnog narodnog života i kulture;Tradicionalna narodna bošnjačka noš-nja; Stare razglednice i fotografije Gračani-ce (austrougarski period, period izme-đu dva svjetska rata, period iza drugog svjetskog rata);Eksponati o odbrambeno-oslobodi-lačkom ratu 1992. – 1995. godine;Knjige, časopisi i druga literatura o Gračanici i okolini;Video prezentacija kulturno-historij-skog naslijeđa i nacionalnih spome-nika kulture na općini Gračanica (šest proglašenih i tri aplicirana);Prezentacija kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa općine Gračanica i Tuzlanskog kantona u funkciji razvo-ja turizma.

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•


123

Mirza Ahmedbašić, rođen 1979. go-dine u Gračanici. Završio filozofski fakultet u Tuzli 2005. godine. Živi i radi kao profe-sor u Bosanskoj Krupi. Pored redovnog po-sla u nastavi, bavi se publicistikom i priku-pljanjem podataka iz zavičajne historije.

Avdul Adrović, rođen 1964. godine u Beranama (Ivangrad) u Crnoj Gori, profe-sor biologije, diplomirao na Odsjeku za bi-ologiju Prirodno - matematičkog fakulte-ta, Univerziteta u Sarajevu, potom radio u Mašinskoj i Elektrotehničkoj školi u Tuzli, zatim u Mješovitom srednjoškolskom cen-tru u Živinicama, te gimnaziji ,,Meša Se-limović” u Tuzli. U decembru 1994. godi-ne izabran je u zvanje asistenta na Odsje-ku za biologiju i hemiju Filozofskog fakul-teta Univerziteta u Tuzli, a u martu 2002. magistrirao na Odsjeku za biologiju Prirod-no-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, odbranom magistarskog rada iz oblasti Ihtiologije. Zaposlen je u zvanju vi-šeg asistenta na Prirodno – matematičkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Mehmed Bajrić, rođen 1960. godine u Lohinji (općina Gračanica), akademski sli-kar, likovnu akademiju završio u klasi Dže-vada Hoze, član Udruženja likovnih umjet-nika Bosne i Hercegovine od 1984. godine. Pripada je generaciji takozvane sarajevske grafičke škole, koja je ostavila zapažene tra-

gove u likovnom životu Bosne i Hercegovi-ne. Od svog nastupa na Prvom bijenalu ju-goslavenske studentske grafike u Beogradu, 1982. godine, do danas učestvovao je i izla-gao na više kolektivnih i samostalnih izlož-bi u bivšoj Jugoslaviji, Njemačkoj i Danskoj. O njegovom likovnom izrazu Aleksandar Adamović je, između ostalog, napisao slje-deće: “Iz svakog grafičkog lista Mehmeda Bajrića izbija snažna potreba ovog umjet-nika da formalnim savršenstvom i duhov-nom mirnoćom svojih prizora izgradi ba-rem jednu malu oazu liričnosti nasuprot obilju agresivne ikonografije koja nas pu-tem mas-medija svakodnevno bombardu-je. Isto kao što su šezdesetih godina savrše-nom zanatskom preciznošću i sjetnim za-vičajnim prizorima tadašnji mladi umjetni-ci gradili likovni identitet svoje umjetnosti, tako i Bajrić pokušava poetiku izgraditi na ovim postulatima, s tom razlikom što svijet inspiracija iz kojeg on crpi svoju motivsku imaginaciju nije vlastiti zavičaj nego svijet likovne umjetnosti… No, ovaj autor ne na-pušta u potpunosti prizore iz svoje okoline. Ponegdje se uz likove iz klasičnih likovnih tema pojavi i poneki lik iz vlastite, nepo-sredne stvarnosti, kao da na taj način svje-doči o potrebi da se suvremeni svijet pro-žme mirnoćom koja vlada u umjetnosti”. Od 1993. godine živi u Danskoj.

Glosar novih autora


124

Damir Ć. Džafić, rođen 1976. godine u Džakulama (općina Gračanica), profesor historije i geografije. Diplomski rad “Urba-no-geografski razvoj grada Gračanice (ur-bani, demografski i funkcionalno-prostor-ni aspekti) odbranio je 2001. godine na Fi-lozofskom, a, potom upisao postdiplomski studij na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli, odsjek geografija, smjer stanovniš-tvo i naselja. Položivši sve ispite, trenutno je angažovan na izradi magistarskog rada na temu: “Antropogeografske odlike općine Gračanica”. Od 1999. godine živi i radi u Tu-zli, kao nastavnik historije i geografije u OŠ “Brčanska Malta” (od 1999. - 2004. godine) i u OŠ “Sjenjak” (od 2004. godine). Školske 2002/03 i 2003/04 radio je i kao spoljni sa-radnik-asistent na predmetima Geomorfo-logija i Pedologija sa biogeografijom na od-sjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Tuzli.

Hazim Karić, novinar, rođen 1970. go-dine u Zvorniku. Posljednjih deset godina radio u Večernjim novinama, Bošnjačkoj dijaspori, Jutarnjim novinama, BHJ Dnev-niku, Narodnim novinama itd. Piše kratke priče za koje je nagrađivan.

Muhidin Mujić, profesor biologije i hemije, rođen 18. novembra 1974. godi-ne u Gračanici, diplomirao na Filozofskom fakultetu, odsjek biologija i hemija, u Tuzli 2003. godine. Predmet interesovanja: flora i fauna zavičaja.

Nizara Mušović – Tadić, arhivista, rođena 1937. godine u Bijelom Polju (Crna Gora). Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom mjestu, a filozofski fakultet, grupa francuski jezik sa književnošću i latinski je-zik, završila je u Sarajevu 1960. godine. Jed-no vrijeme radila je u preduzeću “Putnik” Tuzla, a od 1972. do 1993. kao arhivista na obradi arhivske građe u Regionalnom isto-rijskom arhivu u Tuzli, odakle odlazi u mi-rovinu. Objavila je više stručnih radova i prikaza iz oblasti arhivistike i historiografi-je, od kojih izdvajamo: Regionalni historijski arhiv Tuzla, 1954. – 1979, Tuzla 1979. (kao koautor); Pregled izvora i literature za isto-riju radničkog pokreta u sjeveroistočnoj Bo-

sni, na šapirografu, Tuzla 1975. (kao koau-tor); “Front slobode” kao historijski izvor za period novembar 1943. – decembar 1945, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 18 – 19, Sa-rajevo 1979; Ratni brojevi “Oslobođenja” o događajima u sjeveroistočnoj Bosni (30. 8. 1943. – 12. 4. 1945), Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 20 – 21, Sarajevo 1981.; Oblasni na-rodni odbor Tuzla (1949. – 1951.), Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 22, Sarajevo 1982.¸ Narodno prosvjećivanje u sjeveroistočnoj Bosni u toku NOR-a, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 29, Sarajevo 1989.

Safeta Obhođaš, književnica, rođe-na 1951. na Palama u blizini Sarajeva, gdje je studirala i radila, a sa porodicom živje-la u rodnom mjestu. Jedna je od mnogih bosanskih pisaca i intelektualaca, koji su u ratnom vihoru, u periodu između 1992. - 95. godine, protjerani iz svog mjesta sta-novanja i iz domovine. Od 1993. živi i radi u Njemačkoj, u gradu Wuppertalu. U periodu između 1980. i 1992.. objavila je više radio-drama, priča i knjigu “Žena i taj-na”. Za priče i radio-drame je dobila nekoli-ko nagrada, između ostalih, 1987. i nagra-du “Zija Dizdarević” za priču “Australijska zeba”. U svojoj prozi autorica se suočila sa izazovima modernog vremena, a posebno se bavila problemom žene u tom kulturno i religijski kompleksnom društvu. Kao au-torica, uzima ulogu neutralnog posmatra-ča događaja i ljudskih sudbina i priča o nji-ma sa puno humora i ironije. Osim literar-nog stvaralaštva, posebno mjesto u njenom radu zauzima i angažman u prezentiranju bosanske kulture za njemačku publiku. U to spadaju brojne literarne večeri, posje-te njemačkim školama, projekti sa njemač-kim i bosanskim kolegama. Rado se odaziva pozivima bosanskih kulturnih institucija u Njemačkoj i Americi za predavanja i čitanja na bosanskom jeziku. Iz njene bibliografije izdvajamo i sljedeće naslove: “Šeherzade u zemlji dugih zima”, roman (1997.), “Legende i prašina”, literarna arabeska, pisana zajed-no sa arapskim pjesnikom Sargonom Bou-lusom, (2001.) U pripremi joj je roman “Na jednoj bosanskoj gozbi”. U periodu od 1995.


125

do 2002. godine objavila pet knjiga na nje-mačkom jeziku: “Žena i tajna”, zbirka priča, te romani : “Hana”, (u časopisu njemačkih biblioteka recenziran kao knjiga iz prošlog stoljeća koja se treba još jednom pročitati), zatim “Na jednoj bosanskoj gozbi” i “Šeher-zade u zemlji dugih zima”. U 2002.godini pojavila se i njena knjiga (LIT Verlag Mün-ster) “Legende i prašina”, jedna arabeska od životnih i literarnih iskustava u različitim kulturama, koju je pisala zajedno sa iračkim pjesnikom Sargonom Boulusom.

Saidin Mido Sakić, diplomirani glu-mac, rođen je 1983. godine u Srebrenici. Da-nas živi i radi u Melburnu u Australiji, gdje je završio Akademiju scenskih umjetnosti. Bavi se, pored glume i pisanjem poezije.

Izet Spahić, rođen 1950. godi-ne u Piskavici, opći-na Gračanica, diplo-mrani inženjer ru-darstva, diplomirao na Rudarsko-geološ-kom fakultetu u Tu-zli, 1974.godine. Na-kon završenih studi-ja, 11 godina radio u Rudniku azbesta u Bosanskom Petro-vom Selu, pet godi-na u Rudniku kreč-njaka “Karabegovac” u Doboju, a ostatak u vlastitoj firmi “MPX”. Tokom rada istakao se na projektovanju i izradi mašina na pre-radi azbesta, istražio više ležišta kamena, autor je Dopunskog rudarskog projekta eksploatacije kreč-njaka u kamenolo-mu “Karabegovac” u Doboju itd. Obja-vio je nekoliko struč-

nih radova iz oblasti obogaćivanja mineral-nih sirovina i protivpožarne zaštite metal-nih konstrukcija. U školskoj 1981/82. godi-ni bio je asistent iz predmeta Priprema mi-neralnih sirovina na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli. Pored rada u struci, bavi se istraživanjima iz oblasti povijesti svoj za-vičaja i srednjevjekovne Bosne. Objavio je feljton “Bosna i franjevci”, (Biljeg vremena, broj: 18 i 19., godina.1994.) i historiografski članak: “T(k)o su bili Bogumili” (Biljeg vre-mena, godina 1994.)

•GRAČANIČKI GLASNIK

GRACANICA’S MESSENGER

časopis za kulturnu historiju, broj 21 gračanica, maj 2006.

http://glasnik.gracanica.net

IZDAJE: “Monos” doo, gračanica

ZA IZDAVAČA: Mr. sc. Omer hamzić

REDAKCIJA: Mr. sc. Omer hamzić (glavni i odgovorni urednik), prof. rusmir djedović (urednik

u redakciji), prof. dr. galib Šljivo, književnik atif Kujundžić, prof. dr. izet Mašić

TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN: Mirza hamzić

LEKTOR: Mr. sc. Omer hamzić

PREVOD NA ENGLESKI:prof. Mefida hodžić

SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU: Mehmed Meša bajrić

ŠTAMPA: printCom, tuzla

TIRAŽ: 500 primjeraka

adresa redaKCiJe: gračanica, Muse ćazima ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, gsM: 061 179 390,

e-mail: [email protected]

časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa zakonom o javnom informisanju (službeni list sr bih, br. 21/90) pod rednim brojem 560

GRAČANIČKI GLASNIK POMAŽU:

GENERALNI SPONZOR-POKROVITELJ:Općina Gračanica

SPONZORI:DD “Park”, (utemeljitelj),

DOO “Sokolović”, (utemeljitelj),DOO “Eurogalant” (utemeljitelj),

JP “Vodovod i kanalizacija” Gračanica,DOO “PrintCom” Tuzla

SPONZORI POKROVITELJI

Documents

Gračanički glasnik br. 21