of 53 /53
ISPITNA PITANJA IZ GOSPODARSTVA HRVATSKE - IV godina 1. Koji je predmet discipline "Ekonomike narodnog gospodarstva"? Predmet discipline narodnog gospodarstva obuhvaća ; istraživanja teorijskih osnova i praktične politike suvremenog privrednog rasta zemalja i nacija. Raspravljanje o ekonomici narodne privrede započinje sa ekonomskom školom zvanom Merkantilisti (16-19 st.), teoretičari su toga doba u funkciji velike države i njene težnje da bude što jača i veća. Potpuni trijumf dostiže štampanjem knjige Adama Smitha «Istraživanje prirode i uzroka bogatstva nacija» (1776.g.). Prema Samuelsonu «Ekonomika narodnog gospodarstva» je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem načina pomoću kojih su pojedinci i društvo proizveli dobra i usluge uz minimalizaciju ukupnih troškova i maksimizaciju dobiti. Ekonomika također proučava na koji se način proizvedena dobra raspodjeljuju za potrebe potrošnje, sadašnje ili buduće, na sve učesnike u proizvodnom procesu i na razne socijalne grupe. Ekonomska znanost se dijeli na: Makroekonomiku (opća ekonomija) i Mikroekonomiku (ekonomija pojedinih privrednih subjekata-firme, grupe..) 2. Koja je razlika između mikroekonomike i makroekonomike? Mikroekonomika razmatra poduzeće, cijene, proizvodnju, prihode i rashode i bilance poduzeća. Makroekonomika koristi metodu opće ravnoteže zbog izjednačavanja opće razine cijena, outputa i zaposlenosti. Bavi se općim funkcioniranjem cjelokupne privrede. Ekonomika narodnog gospodarstva izučava konkretno gospodarstvo jedne zemlje. S pravom se može tako nazivati jer proučava njenu ekonomsku strukturu, privredni sistem i ekonomsku politiku. Ona je primijenjena jer izučava konkretno gospodarstvo jedne zemlje, kao što je to u našem primjeru: Ekonomika hrv. Gospodarstava. 3. Koji su glavni ciljevi makroekonomske politike? 1. Opskrbiti stanovnike robama i uslugama koje ono želi, krajnji je cilj ekonomske aktivnosti. Najobuhvatnija je mjera BDP koje je mjerilo svih roba i usluga finalne proizvodnje jedne zemlje u jednoj godini. 2. Visoka zaposlenost-stopa nezaposlenosti ima tendenciju kretanja kao i privredni ciklusi: kad je proizvodnja smanjena, potražnja za robom pada stopa nezaposlenosti raste i obrnuto. 1

GOSPODARSTVO HRVATSKE

Embed Size (px)

Text of GOSPODARSTVO HRVATSKE

ISPITNA PITANJA IZ GOSPODARSTVA HRVATSKE - IV godina

ISPITNA PITANJA IZ GOSPODARSTVA HRVATSKE - IV godina1. Koji je predmet discipline "Ekonomike narodnog gospodarstva"?

Predmet discipline narodnog gospodarstva obuhvaa ; istraivanja teorijskih osnova i praktine politike suvremenog privrednog rasta zemalja i nacija. Raspravljanje o ekonomici narodne privrede zapoinje sa ekonomskom kolom zvanom Merkantilisti (16-19 st.), teoretiari su toga doba u funkciji velike drave i njene tenje da bude to jaa i vea. Potpuni trijumf dostie tampanjem knjige Adama Smitha Istraivanje prirode i uzroka bogatstva nacija (1776.g.). Prema Samuelsonu Ekonomika narodnog gospodarstva je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem naina pomou kojih su pojedinci i drutvo proizveli dobra i usluge uz minimalizaciju ukupnih trokova i maksimizaciju dobiti. Ekonomika takoer prouava na koji se nain proizvedena dobra raspodjeljuju za potrebe potronje, sadanje ili budue, na sve uesnike u proizvodnom procesu i na razne socijalne grupe. Ekonomska znanost se dijeli na: Makroekonomiku (opa ekonomija) i Mikroekonomiku (ekonomija pojedinih privrednih subjekata-firme, grupe..)

2. Koja je razlika izmeu mikroekonomike i makroekonomike?

Mikroekonomika razmatra poduzee, cijene, proizvodnju, prihode i rashode i bilance poduzea.

Makroekonomika koristi metodu ope ravnotee zbog izjednaavanja ope razine cijena, outputa i zaposlenosti. Bavi se opim funkcioniranjem cjelokupne privrede.

Ekonomika narodnog gospodarstva izuava konkretno gospodarstvo jedne zemlje. S pravom se moe tako nazivati jer prouava njenu ekonomsku strukturu, privredni sistem i ekonomsku politiku. Ona je primijenjena jer izuava konkretno gospodarstvo jedne zemlje, kao to je to u naem primjeru: Ekonomika hrv. Gospodarstava.

3. Koji su glavni ciljevi makroekonomske politike?

1. Opskrbiti stanovnike robama i uslugama koje ono eli, krajnji je cilj ekonomske aktivnosti. Najobuhvatnija je mjera BDP koje je mjerilo svih roba i usluga finalne proizvodnje jedne zemlje u jednoj godini.

2. Visoka zaposlenost-stopa nezaposlenosti ima tendenciju kretanja kao i privredni ciklusi: kad je proizvodnja smanjena, potranja za robom pada stopa nezaposlenosti raste i obrnuto.

3. Odrati stabilne cijene-unutar slobodnog trita. Doputajui da poduzea sama slobodno odravaju cijene, moe osigurati da trite usmjerava resurse prema njihovoj najefikasnijoj upotrebi.

4. Odrati uvoz i izvoz u ravnotei-veina zemalja nastoji sudjelovati u meunarodnoj trgovini da bi postigla standard svojih graana. Brojana razlika izmeu uvoza i izvoza zove se neto izvoz. Kada je pozitivan zove se trgovinski suficit, a kada je negativan zove se trgovinski deficit.

4. Autarhina privreda seoske kune zajednice na hrvatskom prostoru.

Na hrvatskim prostorima bez sadrajno veih promjena, nasljeivale su se i prenosile s koljena na koljeno ustanove iz ekonomskog i drutvenog ivota; kuna zadruga, kolektivno vlasnitvo sela i opina. Ostala je ista osnovna hrana (kruh, mlijeko, sir, meso, kaa), odijevanje (rubenina od lana i konoplja, rukom pletene arape, opanci) orua za rad. Sve su to znakovi prisutnosti kune rodovske autarhine privrede.

Autarhina privreda seoske kune zajednice ouvala se i odrala nepromijenjena nasuprot diferenciranim privrednim djelatnostima tankog sloja stanovnitva koje ivi u gradovima ali koje je u ekonomskoj povijesti naroda kasno dobiva svoje mjesto.

Kuna zadruga je tip starog velikog privrednog poduzea, kolektivni tip proizvodnje s kolektivnim vlasnitvom i kolektivnom potronjom, s velikim brojem lanova i znatnom diferencijacijom i podjelom rada izmeu brojnih pripadnika zadruge. Odravaju se due u krajevima odvojenim od prometnih puteva, tamo gdje je naturalna privreda osnovica ivota (kukuruz, krompir, loza, konoplje, ovarstvo)5. Robovlasnika i feudalna formacija na hrvatskom podruju od 10-15.stoljea.

Robovlasnika formacija klasinog tipa nije postojala na hrvatskom podruju kao vladajua drutveno-ekonomska formacija. Dokumenti spominju robove na hrv. Podruju od 10-16 st., ali od 13 st, sve rijee. U 9st. u Dalmaciji su glavna radna snaga u poljoprivredi SERVL. To su zavisni ljudi koji su u nepovoljnom poloaju kao kmeti ali daleko povoljnijem nego antiki robovi. Takve robove posjeduju plemii i puani, crkve i samostani, svjetovni i crkveni poglavari.

6. Privreda na hrvatskom podruju u tursko doba.

Vei dio hrv. Osim sjeverozapadne hrv. Iste i Primorja (Obrovac, te otoci i veliki dalmatinski gradovi) bio je u sastavu Turskog carstva.. Turski Sandakati (jedinice lokalne uprave) bili su u 17.st., u Hercegovini, Klisu, Lici I Slavonskoj Poegi. U Vojvodini i Slavoniji njihova je vladavina trajala do 17st. U politikom pogledu prevlast Turskog carstva znaila je odstranjenje vlastele i potiskivanje domaeg graanstva. U ekonomskom pogledu turska vladavina donijela je posredne koristi: ouvala je umsko i rudno bogatstvo od strane kolonijalne eksploatacije. Ekonomski napredak nije iao u stopu sa napretkom u Europi. Nije se irila pismenost. U sva stoljea turske vladavine nije na tim podrujima nije postojala ni jedna srednja kola, ni jedno sveuilite europskog tipa, ni jedna tiskara, kada se u Europi tisak razvijao puna 4 st. Izvori akumulacije novca u to vrijeme dolaze od vrenja visokih administrativnih i vojnih slubi. Paaluk je velika upravna i vojna jedinica, te ti poloaji donose najvee dohotke. Vaan izvor akumulacije ine mito i pokloni zatim crkva i zanati.

7. Maarski i austrijski utjecaj na razvoj gospodarstva u XIX stoljeu na hrvatskom podruju.

U 19.st., pomorska trgovina i plovidba ponovo postaju podloge ekonomskog uspona luka i gradova na moru. Austija i Ugarska su se takmiile koja e vie razvijati svoje luke, Austrija-Trst, Maarska-Rijeku. Grade se i pruge. Prvih 10 god. Austrija je smatrajui Hrvatsku svojim podrujem preko Junih eljeznica vezala za svoju magistralu Zagreb i Sisak (1862) i Karlovac 1865.g. nagodbom Austrije i Ugarske 1867.g. prestaje mogunost graenja austrijskih eljeznica u Hrv. I od tada u Hrv. eljeznice gradi Maarska. 1873.g., izraena je prva pruga Karlovac-Rijeka to je znailo da Budimpeta je povezana sa Rijekom. Ve 1890. na podruju hrv. I Slavonije bilo je 1120 km eljeznikih pruga.

8. Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj u 19.stoljeu.

Podruje dananje hrv. Bilo je u 19.st agrarno zaostalo sa svim obiljejima preteno naturalne privrede. Najmanje 9 od 10 stanovnika na tom podruju se bavilo poljoprivredom. O prilikama u toj djelatnosti o uvozu i cijenama znatno su ovisile gospodarske prilike cijelog podruja. Poveanje ope gustoe stanovnitva na podruju Hrvatske 1820.g.32 stanovnika po km kvadratnom, 1914.g., 63 stanovnika po km kvadratnom, snano je uzrokovalo na poljoprivrednu proizvodnju. Izvanpoljoprivredne proizvodnje snage sporo su se razvijale pa je sve vie bilo onih koji su morali ivjeti od poljoprivrede. To je u prvoj polovici 19.st. uzrokovalo sve ee oranje panjaka, krenje uma i sve tei poloaj seljaka. U 19st. poljoprivreda ulazi sa visokom cijenama izazvanim Napoleonovim ratovima i kontinentalnom blokadom. Visoke cijene ita potiu feudalce da smanjuju stoarenje i koje je do tada bilo dominantna grana poljoprivrede. Slabim rezultatima pridonio je i napad bolesti vinove loze. To je bio uzrok velike emigracije prekomorskih zemalja poetkom 20 st.

9. Gospodarstvo Hrvatske u razdoblju 1918-1945 (struktura vrijednosti fiksnih fondova).

Prijelaz eljeznica u hrvatskoj pod upravu direkcije eljeznica u Zagrebu je znatno unaprijedio privredni razvitak zemlje. Plovidba morem, uvozna i izvozna trgovina morske luke primorski gradovi, ribolov i turizam potakli su na snaan razvoj. industrija Hrv. Dola je u povoljni poloaj nabavom ugljena i rude iz Bosne. Negativan uinak na ekonomski razvitak Hrv. imali su dugotrajna i nezavrena agrarna reforma, ovisnost ekonomske politike o inozemnom kapitalu, vea ponuda radne snage od potranje, niske najamnine. Ekonomski centralizam liio je privredu hrvatske autonomnog upravljanja u unapreenju poljoprivrede, obrta i banke uinio ovisnima o centralnom zakonodavstvu i o administrativnim odlukama centralne dravne institucije.

10. Poslijeratni privredni razvoj Hrvatske 1947-1990 (dinamika rasta drutvenog proizvoda 1947-1986).

Ono to je ostalo nakon rata bila je osnovica na kojoj je zapoet poslijeratni ekspanzivni razvitak na svim podrujima. Rast investicija bio je bri od rasta drutvenog proizvoda to poveava sredstva u privredi. U razdoblju od 33.g., (1948-1981) prosjena godinja stopa rasta drutvenog proizvoda iznosi ak 6% (industrijska proizvodnja ak 8%,poljoprivreda 3%). Sa takvom i u svjetskim razmjerima visokom dinamikom rasta ukupni se drutveni proizvod poveao gotovo 7 puta (industrijska proizvodnja 13 puta, poljoprivreda se udvostruila. Poveao se ivotni standard, unaprijedila cjelina ivotnih i radnih uvjeta od materijalnih do kulturnih zdravstvenih i sl. Visoku prosjenu dinamiku stopu rasta drutvenog proizvoda prati brza ekspanzija sekundarnih i tercijalnih djelatnosti, a dinamika rasta primarnih djelatnosti smanjila se upola. U strukturi privrede od 50% koliki udio imaju sekundarne djelatnosti. 35% pripada industriji. Udio tercijalnih djelatnosti raste dvostruko (1947g. 21%. 1995.g.55%).

11. Struktura privrede Hrvatske po djelatnostima 1947-1995.

U brzom privrednom napretku hrv., razvitak industrije bio je osnova razvitka suvremenijeg sektora privrede i drutva. Za takva ostvarenja bila je potrebna visoka stopa investicija. Rast investicija bio je bri od rasta drutvenog proizvoda, pa su tako osnovna sredstva u privredi hrv. razdoblju od 1953.-1980g., poveana gotovo 8 puta. Ekonomski poloaj hrv. nakon 2.sv. rata (1945-1990), bio je zasnovan na zajednikoj jugoslavenskoj ekonomskoj politici jedinstvenom privrednom sustavu. Nivo razvijenosti hrv. povean je od 1955.-1989.g. za 1.5 puta (mjereno ukupnim drutvenim proizvodom) a po stanovniku 3.8 puta. U strukturi privrede udio sekundarnih djelatnosti u ukupnom drutvenom proizvodu koji pripada industriji iznosi oko 35%. Udio primarnih djelatnosti otpada (1947.g. 44%, 1995.g. 12%), a udio tercijalnih djelatnosti raste (1947 g. 21% 1995.g. 55%).

12. Temeljne zadae ekonomije i politike tranzicije (tri kompleksa pluralizacije).

Tranzicija je pojam koji obiljeava procese pluralizacije i demokratizacije u bivim socijalistikim zemljama.

Zadaa tranzicije je uspostaviti graansko demokratsko i pluralistiko drutvo. Danas se u tranziciji nalazi oko 80 zemalja. Temeljne zadae ekonomije i politike stabilizacije svode se na uspostavljanje prekinutih veza sa povijesnim i civilizacijskim trendovima sa kojima je socijalizam prekinuo. U zadaama se polazi od tri velika kompleksa pluralizacije:

1. pluralizacija vlasnitva- predstavlja kljuno pitanje ostvarivanja tranzicije. Vlade moraju odlukom o privatizaciji vlasnitva izgraivati barijere ne samo monopolu vlasnitva i trita nego i monopolu svoje vlastite politike moi. To je najvei problem zemalja u tranziciji.

2. pluralizacija trita- pretpostavlja razvoj onih institucija i mehanizama koji omoguuju trino formiranje cijena, roba i usluga i cijena faktora,tj.cijena rada i kapitala.

3. pluralizacija politikog ustrojstva-Podrazumijeva viestranaku parlamentarnu demokraciju i funkciju pravne i socijalne drave uz zatitu svih ljudskih prava i sloboda.

13. Inflacija i nezaposlenost u Hrvatskoj 1989-2002.u odnosu na zemlje tranzicije (prosjek)?

Temeljne razlike izmeu hrv. i nekih najvie rangiranih srednjoeuropskih zemalja odnosi se na nedostatak rasta i prisutnosti pada BDP-a. Tri su razloga za to:

1. hrv. je svrstana u grupu zemalja koje su usko povezane sa ratom

2. u hrv. nije ostvaren rast BDP-a.

3. u hrv. su strane direktne investicije od marginalnog znaaja.

U razdoblju 1996.-2000.g. stopa rasta pokazuje znatan oporavak, do1999.g. prosjena stopa rasta je oko 3.5%.

U zemljama EU stopa nezaposlenosti je bila 2-3%, ali se nakon 2. naftne krize (1982.g.) poveala na 10% i od tada stalno raste. U RH je stopa nezaposlenosti bila 1994.g. 18%, a 2002.g. 2,3%.

Mogue rjeenje nezaposlenosti je rast BDP-a. Inflacija je ne kontrolirani rast cijena i neizbjeni popratni fenomen transformacije dravnih poduzea u privatna. Ona je u RH:

1990. iznosila 13.5%

1993. iznosila 15.17%

1994. iznosila 9.8%.

hrvatska je do kraja 1993.g. bila meu zemljama u tranziciji jedna od onih koje su ostvarile najvie stope inflacije.

14. Mjesto zemalja u tranziciji u svjetskoj ekonomije (BDP, izvoz/uvoz, stanovnitvo, povrine).

Geografski gledano proces tranzicije zahvatio je znatan dio svijeta, oko 30% stanovnitva i vie od povrine. U ekonomskom smislu udio tih ekonomija je znatno manji pa se rezultati za sada odraavaju osobito na svjetsko gospodarstvo. BNP iznosi oko5.5% u odnosu na svijet, za razliku od zemalja lanica G-7(7-najrazvijenijih zemalja svijeta), koje ine 65% ukupnog BNP. Sve zemlje u tranziciji ine 7% svjetskog izvoza i 7%svjetskog uvoza. Proces preobrazbe netrinih u trine ekonomije odvija se u veoj ili manjoj mjeri u 30 zemalja srednje i istone Europe i Azije (Poljska,eka, Slovaka, Maarska, Rumunjska, Bugarska, Albanija, zemlje biveg SSSR-a, drave bive Jugoslavije, Kina, Vijetnam, Mongolija. Proces temeljitih i sustavnih promjena nezaustavljivo je krenuo naprijed tek koncem 80-ih godina kada su sa politikih scena uklonjeni stari trino neuklonjeni reimi ili je dolo do realnog gledanja na svijet. Gledano dugorono i pored trenutano izrazitih problema, promjene e pridonijeti bivem razvoju zemalja u tranziciji, ali i svih transakcija (roba, usluga, kapitala, tehnologije i znanja). Ostvarenje tih zemalja prema svijetu utjecat e na porast trgovine.

Izvoz je od 1994.g.-2000. porastao za 4%, a uvoz za 50,5%. Udio robnog izvoza u BDP-u iznosio je 29,4%, a u 2000. 23,3%, udio uvoza poveao se s36,1% 1994 na 41,5% u 2000.g.

15. Proces liberalizacije zemalja u tranziciji i koji 6 podruja gospodarskog ivota zahvaa (gdje se Hrvatska nalazi?).

Liberalizacija je ukidanje monopola i utjecaj drave. To je vaan korak u procesu prijelaza iz planske u trinu ekonomiju. Obuhvaa 6 vanih podruja gosp. ivota.

1. ukidanje kontrole cijena i njihovo slobodno formiranje

2. slobodna trgovina

3. ukidanje dravnih subvencija

4. privatizacija

5. slobodno ukljuivanje inozemnih poduzea u svim poljima nacionalnog gospodarstva

6. slobodno osnivanje novih i zatvaranja postojeih poduzea.

Indeks liberalizacije je sintetiki pokazatelj ponderiranih sredina procjena stupnja liberalizacije domaih transakcija, transakcija sa inozemstvom i promjene vlasnike strukture. Zemlje prve skupine prednjae po uinjenom na putu do trita i stanju od 1989. do 1995. hrv. je na 4. mjestu (iza Poljske, Slovenije i Maarske.), to pokazuje da su unato agresiji, okupaciji agresiji, okupaciji, i ratu razine trinosti u hrv. gospodarstvu visoke.

16. Proces globalizacije kao mikroekonomska pojava.

Mondijalizacija-globalizacija.

Prostorna privredna mondijalizacija je pojam postupnog ukidanja raznih graninih barijera za kretanje i razvoj. Tim pojmom na neki nain moe oznaiti vremenska prekretnica od poetka kolonijalne dominacije do otvaranja svjetske privrede prostorne ekspanzije, pa se moraju zanemariti Pedholova monocentrina i bicentrina okruenja i pojedinana meudravna i meuregionalna sporazumijevanja. Kraj 2sv. Rata pokrenuo je privrednu ekspanziju prvenstveno u razvijenim privrednim i ind. Sreditima ali je postupno i promjenio uvjete svjetskih robnih i financijskih tokova. U tim se uvjetima mogu uoiti znaajniji zaeci procesa privredne modijalizacije i prostorni smjerovi kretanja. Investicije su motiv modijalizacije. Tko raspolae njima uz smanjene uvjete za njihovo rentabilno oploivanje u vlastitoj zemlji, stvara poticaj i uvjete. I za njihov transgranini plasman jer je ogroman dio svijeta prihvaen za te mogunosti. U takvim se uvjetima jasno mogu spoznati prostorni smjerovi procesa modijalizacije. Osnovna posljedica procesa globalizacije je da zemlja, koja se eli uspjeno integrirati u sv. Privredu mora trine ekonomske politike prebaciti s regulacije vanjskotrgovinskih i financijskih odnosa na regulaciju uvjeta investiranja.

Globalizacija je mikroekonomska pojava vezana uz nastanak i razvoj multinacionalnih kompanija. Njihovom pojavom tradicionalna je meunarodna trgovina kao niz transakcija meu razliitim poduzeima iz razliitih zemalja djelomino zamjenjena trgovanjem meu filijalama iste multinacionalne kompanije locirane u razliitim zemljama. Prema najuvjerljivijem objanjenje nastanka i razvoja multinacionalnih kompanija je teorija o nematerijalnoj imovini. To moe biti tehniko znanje, marketinko umijee, koji omoguuje nekoj kompaniji da proizvodi i prodaje neki proizvod bolje od konkurenta ime stjee konkurentsku prednost. Osnovna posljedica koja proizlazi iz procesa globalizacije je da je zemlja koja se eli uspjeno integrirati u svjetsku privredu mora trite ekonomske politike prebaciti s regulacije vanjskotrgovinskih odnosa i financijskih odnosa na regulaciju uvjeta investiranja.

17. Proces regionalizacije kao makroekonomska pojava.

Za razliku od globalizacije proces regionalizacije kojega su nosioci vlade pojedinih zemalja, makroekonomska je pojava. Carinske unije i procesi ekonomske integracije koje one iniciraju u posljednje vrijeme su ponovo u centru panje. Osnovno je pravilo da e se ukupno blagostanje poveati samo u sluaju da nastankom carinske unije bude stvoreno vie trgovine. EFTA i zemlje istone Europe kucaju na vrata EU, zemlje Jugoistone Azije razmiljaju o stvaranju vlastitog trgovinskog bloka. Odreivanje vlastite ekonomske orijentacije putem pridruivanja nekoj integracijskoj zajednici u kojoj se mogu uspjeno ostvariti vlastiti nacionalni interesi postaje bitnim elementom integracije zemalja istone Europe kao i RH u postojei sistem odnosa u svjetskoj privredi. Odreivanje orijentacije predstavlja se kao prioritetna svrha nae vanjske i ope ekonomske politike.

18. Mogunost ukljuivanja RH u procese europskih integracija.

Jedna od pogodnosti koje su RH obeane kao aktivnom sudioniku i sklapanju Washingtonskog sporazuma o bonjakom i vanjskom federaciji u oujku 1994.g. je zatvaranje vrata zapadnih institucija. Ishod tog procesa ovisi o nizu okolnosti:

1. sadanje stanje o hrv. privredi

2. mogunost prilagoavanja reimu trita

3. pregovaraka pozicija RH

4. proceduralne odrednice kao osnovni element politike proirenja Unije.

Najvanija ekonomska posljedica osamostaljenja RH je drastino smanjenje unutranjeg trita (od 23.5 mil. Bive SFRJ na 4.7 dananje RH). U sijenju 1991.g. osnovan je u vladi RH poseban ured za prilagoavanjem Europskim integracijama sa zadatkom obavljanja strunih poslova u prilagoavanju pravnog i privrednog sistema europskim standardima. Ako RH eli otii sa Balkana, jedini put je vodi preko zajednice zemalja Centralne Europe u proces europskih integracija. To je mogue zbog njezina geografskog poloaja kao izlaza na more za cjelokupno podruje, to joj osigurava znaajno mjesto u toj zajednici u ekonomskom i politikom smislu. Pred hrv. diplomaciju postavlja se izazov da se putem institucija centralnoeuropske incijative preuzme aktivna uloga kao i proirenja centralnoeuropske zone slobodne trgovine.

19. Uvjeti globalizacije i mobilnost faktora proizvodnje.

1. u drugoj polovici 20 st. ovjeanstvo je ulo u fazu globalne sv. Ekonomije.

2. globalizacija je donijela nezapamen polet vanjskoj trgovini. Svjetski izvoz dosegao je 14% sv. Drutvenog proizvoda. U drugoj polovici 20 st. naroito su se brzo razvijale one zemlje koje su vei dio proizvodnje usmjeravale na svj. Trite.

3. na dugi rok , teko je ostajati izvan carinskih unija. One olakavaju prestrukturiranje proizvodnog aparata, tako je EU brzo poveala svoje lanstvo. Slijedile su je NAFTA, LAFTA, CEFTA, GATT i WTO.

4. od kraja 50-ih poinje novi trend u ekonomskoj politici razvijenih zemalja: postupno su se liberalizira trgovina, to unosi konkurenciju u svj. Ekonomske tokove, smanjuju se cijene zbog vee ponude jeftinije robe i unose se inovacije.

5. nacionalna suverenost u velikoj je mjeri ugroena iznimno velikim svj. Tokovima kapitala.

6. jaanjem globalnog svj. Financijskog trita njegova se mo iri i ono postaje dominantno.

7. liberalizacija meunarodnih financija donijela je svj. Gospodarstvu velike koristi. Konani cilj su vee investicije to donosi bri rast.

8. globalne integracije i inovacije u financijskim tritima umanjile su uinkovitost nacionalnih monetarnih politika.

20. Dva pravca kretanja meunarodnih integracija: funkcionalna integracija, kontinentalna (regionalna) asocijacija.

Uoljivi trendovi meunarodnih integracija idu u dva smjera. Prvi smjer ini funkcionalna integracija putem brojnih meunarodnih institucija kao to su GATTBIS(BANK OF INTERNATIONAL SETTLEMENT). Ona se bavi slobodnom meunarodnom trgovinom.

S tom je namjerom utemeljen GATT (opi sporazum o carinama i porezima). To je najrairenija asocijacija svj. Privrede koja ne postoji kao formalna institucija nego kao sporazum-ugovor o pravilima igre u robnoj razmjeni na svj. Tritu. Glavni je cilj smanjenje ili ak potpuno ukidanje carina i drugih prepreka slobodnom funkcioniranju trita u meunarodnim odnosno globalnim okvirima. WTO je formalna organizacija koja umjesto ugovaratelja ima lanove koji se primaju u svoje lanstvo kada ispune odreene uvjete. Drugi je smjer KONTINENTALNA ILI REGIONALNA INTEGRACIJA koje su trenutno najistaknutiji pokazatelji stupnja globalizacije u realnom smislu. Svojom snagom ine glavni dio globalnih potencijala. Danas postoje tri regionalne integracije. EU, NAFTA(north amerikan free trade agreement) i APEC (asia pacific economic cooperation forum)

21. Europeizacija vanjske razmjene Hrvatske 1985-2003.

U desetljeu od 1985-1995.g. udio Europe se u Hrv. izvozu poveao od 80% na 90%, a u uvozu 65 na 85%.

Ovakva orijentacija hrv. na zapadno-europskom tritu mnoi se sa injenicom da je realni GDP hrv. iznosio95.g. oko 2/3 GDP iz 1985.g.. hrv. orijentacija ka punom ukljuivanju u EU predstavlja loginu opciju djelotvornog ukljuivanja u sv. Podjelu rada. Povoljna je okolnost za hrv. to dugoroniji stvarni trendovi i pravci ekonomskih odnosa hrv. sa inozemstvom upuuju na EU koja dominira u razvojnoj razmjeni hrv. sa svijetom. Ve sada EU ini gotovo 2/3 vanjske razmjene hrv. to znai da je gospodarski hrv. ve dobrim dijelom integrirana u Zapadnu Europu.

1997-2000.g. deficit se smanjio sa 4,2 na 3,2 mlrd , ali samo radi smanjenja uvoza.

22. Udio investicija u fiksne fondove u BDP RH 1980-2003.

Poveanje investicija znai poveanje kapitalne opremljenosti rada, Poveanje investicija utjee na poveanje proizvodnje i dohotka. Udio investicija u osnovna sredstva u ostvarenom bruto domaem proizvodu smanjio se od 25% u 1980.g. na 10% u 1990.g. u 1993.g. taj udio iznosi oko11%dakle u predratnoj 1990.g. manje se ulagalo u fiksne fondove nego u 1993. koja je bila optereena posljedicama ratne agresije na RH. Od dvadeset promatranih grana samo jedna (prerada kemijskih proizvoda) ima visok intenzitet pet grana imaju srednji, a 14 grana nizak intenzitet istraivanja i razvoja. Stopa investicije u 2000 g. je bila 22%. Uee investicija je u razdoblju od 1960-1970 g. bilo je 13 %. Efikasnost je omjer izmeu jedinice uloenog kapitala i dobivenih outputa.23. Kretanje BDP RH (indeksi i stope promjene) 1989-2003.

Nakon agresije na RH itavo gospodarstvo trpi velike udare. BDP industrije se smanjivao i u 94.g. iznosi 1/2onog to je bio ostvaren 1990.g. od 1990-1995 stopa rasta iznosi ak 6%., a od 1999.g. stopa rasta iznosi oko 3,5%.graevinarstvo se smanjio oko 44%,, a ugostiteljstvo i turizam na 38% od prijeratne 1990. te su djelatnosti najvie utjecale na smanjivanje BDP cijelog gosp. RH koji je u 1994, u usporedbi sa 90.g. ostvaren na 70%.

24. Sektorska struktura BDP RH 1989-2003.

U sektorskoj strukturi BDP najzatupljeniji je tercijarni sektor sa vie od 50% u 1994.g. unutar sektorske strukture u primarnom sektoru najzastupljeniji su poljoprivreda i ribarstvo sa 11% na ukupnih 13%. U sekundarnom sektoru industrija i rudarstvo su zastupljeni sa 29% na ukupnih 33% dok u tercijalnim su najzastupljeniji promet i veze i stambena djelatnost. Ug. i turizam sudjelovali su sa 4%. Turizam je u tercijalnom sektoru 1990. zastupljen sa 15%, a 94 sa 7%. U usporedbi sa 1990. najveu stopu pada ostvario je sekundarni sektor. Premda u unutarnjoj sektorske analize najvea stopa pada ostvarena je u ug. i turizmu.

25. Karakteristike populacije i radnog resursa Hrvatske.

Vaan ekonomski faktor u privredi je radni resurs. To je nuna komponenta svake proizvodnje. Postoji nekoliko kljunih faktora koji utjeu na vrijednost radne snage, a to su;

1. Poveanje aktivnosti rada

2. podneblje u kojem se radi

3. radnika tradicija i sindikalna organizacija

4. kvalificiranost

5. obrazovanost

6. vjetina radne snage.

Ponuda i potranja za radnom snagom jedan je od kljunih faktora koji determinira njenu vrijednost, a time i najamninu. Ponuda radne snage na nekom tritu rada ovisna je o ukupnom broju nezaposlenih radnika.

Karakteristike populacije i radnog resursa:

*ukupno puanstvo biljei rastuu tendenciju

*relativno niska stopa prirodnog narataja

*nesklad tendencija ukupnog puanstva i radnog kontigenta i ekonomski aktivnog stanovnitva

*vei radni kontigent od potencijalnih mogunosti za zapoljavanje.

26. Ukupan broj stanovnika Hrvatske 1948-2001 i prirodni prirataj.

Od 1948 do 1991 g.g populacija RH poveala se za 980000 osoba to je prosjeno 23000 osoba godinje. intenzitet puanstva ima padajuu tendenciju.

1950-1954-11.5%

1981-1985-2.8%.

Hrvatska ima relativno nisku stopu prirodnog prirataja puanstva, ali utjecaj na ovakve tendencije u kretanju populacije ima i migracijsko kretanje.

Br. stanovnika u RH

God1800190019482001

Br.st.1595000316100037800004970000

Hrvatska zauzima 1.9% u svjetskom stanovnitvu zbog prvog i drugog svj. Rata i emigracija. RH se nalazi u fazi depopulacije sa prirodnim priratajem od 1.4%, a u 10g. 2%. Smrtnost djece iznosi 14000 ili14%. Poveava se ivotni vijek roeni, muki 74.g., ene 76g. u Hrvatskoj se smanjio udio mladog puanstva i poveao udio puanstva u radnoj dobi ivota, posebno udio starake populacije, to nam pokazuje proces demografskog starenja nacije.

27. Pojam i instrumenti politike stabilizacije.

Politika stabilizacije je politika upravljanja agregatnom potranjom radi odravanja pune zaposlenosti i stabilnosti cijena. Ona je po svojoj mjeri kratkorona osnovna zadaa stabilizacijske politike je odravanje stabilne razine cijena odravanjem agregatne potranje na razini na kojoj je ona priblino jednaka agregatnoj ponudi kod pune zaposlenosti. Politika stabilizacije radi se najee mjerama fiskalne i monetarne politike. Instrumenti ekonomske politike su u rukama drave. Ona moe mijenjati krivulju potranje fiskalnom politikom i monetarnom politikom ili pak kombinacijom instrumenata fiskalne i monetarne politike.28. Voenje fiskalne politike poveanjem budetske potronje.

Porast budetske potronje putem procesa multiplikatora utjee na porast realnog domaeg proizvoda. Porast budetske potronje uz konstantne budetske prihode dovodi do poveanja budetskog deficita;

1. vlada pribjegava poveanju ponude obveznica ija se cijena smanjuje i to dovodi do poveanja kamatnjaka. To je samo jedan nain na koji poveanje budetske potronje utjee na poveanje kamatnjaka.

2. drugi nain je poveanje domaeg proizvoda procesom multiplikatora to poveava transakcijsku potranju novca, a to uz fiksnu novanu ponudu dovodi do poveanja kamatnjaka. Porast domaeg proizvoda uvjetovan porastom budetskog deficita, zbog nepromjenjive veliine poreza, utjecao je na poveanje raspoloivog dohotka, a uz pretpostavku konstantne sklonosti potronji i osobne potronje.

29. Voenje fiskalne politike smanjenjem budetskih prihoda.

Stvaranjem budetskog deficita privredna aktivnost se moe stimulirati. Budetski deficit moe se stvoriti poveanjem budetskih rashoda uz te iste prihode ili smanjenjem budetskih prihoda uz iste rashode. Efekti poveanja budetskih rashoda uz iste prihode na domai proizvod vei su od efekata smanjenja budetskih prihoda uz iste rashode. Smanjenje potronje uvjetovano je poveanjem porezne stope.

30. Utjecaj monetarne politike na ravnoteu domaeg proizvoda i kamatnjaka.

Monetarna politika ima najveu efikasnost pri vanjskom stupnju zaposlenosti sa visokim domaim proizvodom i visokim kamatnjakom, kad gotovo cjelokupno Poveanje novane ponude odlazi na financiranje poslovnih transakcija. Obrnuto, monetarna politika ima najmanju efikasnost pri niskom domaem proizvodu i niskom kamatnjaku kad najvei dio poveanja novane ponude ide u spekulacijsku potranju, tako da to poveanje novane ponude nema velikog utjecaja na promjenu domaeg proizvoda ni kamatnjaka. Poveanje novane ponude rezultira poveanjem domaeg proizvoda i istodobnim smanjenjem kamatnjaka. U isto doba to izaziva i Poveanje investicijske potronje uz pretpostavci ne promijenjene granine sklonosti potronji.

31. Izbor politike stabilizacije.

Efikasnost monetarne politike zavisi o poziciji privrede u konjukturnom krugu i elastinosti krivulje IS (odnos domaeg proizvoda i kamatnjaka uz uvjet I=S tj. investicije=tednja). Efikasnost fiskalne politike u stabilizaciji zavisi takoer od pozicije privrede u konjukturnom krugu ali i o elastinosti LM krivulje(grafika slika ravnotee na novanom tritu gdje je potranja za novcem L jednaka ponudi M). Fiskalisti smatraju da je elastinost funkcije investicija barem u kratkom roku vrlo mala ili ak jednaka nuli, to krivulju IS ini okomitom. Uz takvu krivulju monetarna politika stabilizacije je potpuno neefikasna, jer se uope ne poveava domai proizvod. Monetaristi pretpostavljaju neelastinost ponude i potranje novca, dakle okomitu krivulju LM. Mjere fiskalne politike potpuno su neefikasne. Promjena mjera monetarne politike kojima LM krivulja se pomie u desno dovodi do poveanja domaeg proizvoda.

32. Problemi provoenja politike stabilizacije (tri vrste vremenskih jazova).

Jedan od najvanijih problema je izbor prave mjere ekonomske politike u pravo vrijeme. Subjekti ekonomske politike trebaju znati kada primijeniti koju mjeru ekonomske politike i kvantificirati instrumente. Promjena odreene mjere u krivo vrijeme moe djelovati destabilizacijski. U promjeni mjera ekonomske politike javljaju se tri jaza.

1. spoznajni vremenski jaz- vrijeme koje potekne od nastanka potrebe za donoenjem mjere ekonomske politike do vremena kada subjekt ekonomske politike spozna da treba djelovati

2. administrativni jaz- obuhvaa vrijeme od predlaganja mjera ekonomske politike do ozakonjenja mjera od strane zakonodavnog tijela.

3. jaz utjecaja-djelovanje iznosi od 12-21 mjesec, razliit je i predstavlja primjenu mjera u praksi.

33. to je to platna bilanca i to obuhvaa bilanca tekuih, a to bilanca kapitalnih transakcija?

Platna bilanca je izvjetaj koji prikazuje sve transakcije neke drave s ostalim svijetom u danom vremenskom periodu. Taj izvjetaj ukljuuje kupnju i prodaju dobara i usluga, vladine transakcije i kretanje kapitala.

Bilanca tekuih transakcija-obuhvaa trgovinsku bilancu pa se zato i naziva bilanca trgovine, a to je dio platne bilance neke zemlje koja se bavi uvozom i izvozom roba .

Bilanca kapitalnih transakcija odnosi se na uvoz i izvoz kapitala i usluga izmeu drave i ostatka svijeta. Podrazumijeva privatnu i slubenu prodaju i kupnju kapitala (dionice, obveznica, nekretnine) kratkorone, dugorone zajmove i ekonomsku pomo drugih zemalja.34. Platna bilanca i ravnotea narodnog gospodarstva Hrvatske.

Vanjskotrgovinska ravnotea jedan je od ciljeva koji se u uvjetima globalizacije svj. Privrednih kretanja u posljednjih desetak god. namee kao primarni zadatak u ekonomskoj politici velikog broja zemalja. Eksterna je ravnotea iznimno vana, definira se kao ravnotea platne bilance, ali njeno odravanje mora biti postignuto vie-manje uz stabilne devizne teajeve koja se dokazuje na meunarodnom deviznom tritu, a ne u internom prometu. Visoka eskontna stopa u hrv. omoguava odravanje teajeva kune, ali istodobno oteava postizanje pune zaposlenosti. Proces postizanja vanjske ravnotee samo je jedan oblik prilagoavanja hrv. gospodarstva novonastalim promjenama i ini sastavni dio napora ekonomske politike koja mora dobiti prioretni tretman. Hrv. izvozi sve vie od svog BDP. To svjedoi sa se Hrv. brzo pretvara u otvorenu ekonomiju koja naputa nekadanji autorhitini tip razvoja i poinje s otvaranjem svog trita globalnoj ekonomiji.

35. to podrazumijevamo pod pojmom restrukturiranje gospodarstva Hrvatske?

Proces tranzicije gospodarstva Podrazumijeva promjenu vlasnike strukture i institucionalnih uvjeta. U tim se promjenama dravno i drutveno vlasnitvo transformira u privatno i zadruno kao dugorono efikasniji oblik. Mijenja se organizacija gosp. I drutva te se stvaraju preduvjeti za izgradnju nova, trino komplementarne politike, ekonomske politike. Promjena strukture Podrazumijeva razvoj sektora, djelatnosti proizvodnje koje valoriziraju raspoloive potencijale, te stvaranje poduzea razliitih veliina i organizacija. Posebno se mijenjaju velika poduzea u malja i srednja. Otvaranje prostora za razvijanje suvremenih vlasnikih odnosa i organizacijskih oblika ini bitnu pretpostavku izgradnje i podizanja motivacijske funkcije u kojoj dominira inovativnost, poduzetnitvo, te efikasno i produktivno privreivanje. U hrv. je potrebno da sredinja vlast i lokalne institucije u procesu restrukturiranja obrate posebnu pozornost otvaranju malih i srednjih poduzea u podruju proizvodnje i usluga koje ine faktor razvoja formiraju interregionalnu potranju npr. turizam

36. Ciljevi, objekti i nosioci ekoloke politike.

Ciljevi ekoloke politike mogu biti dugoroni i srednjoroni.

Dugoroni ciljevi su postizanje optimalne kvalitete okolia, stvaranje uvjeta za suzdrano gospodarenje prirodnim izvorima, suradnja u rjeavanju globalnih ekolokih promjena svijeta (promjena klime, prekomjerno zagaenje). Srednjoroni ciljevi odnose se na ostvarenje prioritetnih promjena u podruju zatite okolia koji ne trpe vea odgaanja, a ne mogu se ostvariti u roku kraem od 3-5god. glavni ciljevi ekoloke politike usmjereni su u tri pravca:

1. u pravcu poboljanja i spreavanja zagaenja okolia

2. u pravcu globalnog stanja okolia i stabilnosti ekosistema

3. u pravcu globalne zatite okolia na zemlji.

Objekti ekoloke politike su dijelovi ili itavi ekosistemi koji su izravno zahvaeni dravnom intervencijom radi usklaivanja ljudskih i prirodnih resursa. To su : zemljita, ume, more, flora, fauna, prirodni parkovi i rezervati..

Nosioci ekoloke politike su subjekti utvrivanja i provedbe ekoloke politike: parlament i vlada koji utvruju ekoloku politike za cijelu dravu. Lokalni organi vlasti, ekonomske, graanske, strune, politike organizacije koje rade na ostvarenju ekoloke politike i razliite meunarodne organizacije.

37. Obrazloite osnovne razloge razliite dinamike porasta hrvatskog puanstva u posljednja tri stoljea.

1700.g. prva je nakon Karlovakog mira, osloboeni prostori su bili razoreni u ratu s Osmanlijama pa je hrv. tada imala 644 500 itelja. Tempo brojanog rasta puanstva iz stoljea u stoljee se usporavao. Tako je u 18.st. ostvaren porast puanstva od 2,5 puta, u 19 st. 2 puta, a u 20 st. 1,4 puta. Razliiti su uvjeti takvim kretanjima, u 18 st. ubrzani porast uzrokovan je natalitetom (visokom rodnou) i doseljavanjem stanovnitva iz Otomanskog Carstva a u manjem opsegu iz Habsburke Monarhije. U 19st. je bio opadajui mortalitet, a u 20 st. smanjenje mortaliteta.

38. Svjetsko, europsko i hrvatsko stanovnitvo je u 20. stoljeu imalo razliiti dinamiku rasta. to su glavni razlozi tome?

Usporeujui brojani rast stanovnitva hrv. u 19. i 20.st. s porastom stanovnitva u Europi i svijetu, zakljuujemo da je vitalnost naeg bila slabija od europskog, a jo vie od svjetskog stanovnitva, a osobito u 20 st. indeksi rasta izmeu hrv. i Europe izmeu 1800. i 1900.g. bili su isti i neto vei od indeksa rasta svjetskog stanovnitva. Zato je izmeu 1900. i 2000. svj. Stanovnitvo poraslo ak za 3,7 puta, europsko za 1,8 puta a hrv. tek za 1,4 puta.39. Obrazloite pojam demografske tranzicije te kada se i kako odvijala u Hrvatskoj?

U posljednjih 70-ak godina sve drave koje su nastale raspadom bive Jugoslavije imale su bri porast stanovnitva, RH biljei rast od 40%, BIH oko 140%, Srbija 100%, Makedonija oko 150%, Kosovo oko200%. Takvo je kretanje stanovnitva dovelo do korijenitih strukturnih promjena. U slijedeih 30 godina moe se oekivati porast broja Hrvata na podruju RH i BIH za 5000. stari slavenski narodi imaju sve manji udio u strukturi stanovnitva, dok mlade nacije zahvaljujui visokom natalitetu imaju visoke stope rasta stanovnitva i sve vei udio stanovnitva u regiji. Koncentracija hrv. stanovnitva na podruju RH rezultirala bi prosjenom gustoom od 88 st/km2. to zahtjeva paljivo oblikovanu imigracijsku politiku.

40. U kojim razdobljima je iseljavanje iz Hrvatske bilo najmasovnije i koji su glavni uzroci?

U 18. i 19.st. migracijski saldo je bio pozitivan vie se ljudi doselilo nego odselilo iz zemlje. od 1890. i 1900. intenzitet selidbe se Poveava, a useljavanje smanjuje. Masovno iseljavanje je bilo izmeu 1900.-1914.g. i napose desetak god. nakon 2.svj.rata, te 70 ih god. s pojavom privremene radne emigracije. Uglavnom su selidbe iz ruralnih sredina u gradove.

41. Obrazloite pojavu "demografskog starenja" na primjeru Hrvatske?

Podrazumijeva sastav stanovnitva po dobi. Postoji 5 dobnih skupina i u 19st. prosjena starost je bila ispod 23 g., da bismo tijekom 20 st. zbog ubrzanog demografskog starenja podigli prosjenu dob s 24 (1910) na 39god. (2001). Prema podatcima popisa stanovnitva RH je imala prosjenu starost stanovnitva 39,3 . (uzroci su 2 sv. Rata i brojno iseljavanje).

42. Obrazloite promjene radnog kontingenta u Hrvatskoj tijekom 20. stoljea.

U demografskoj teoriji u okvir radne snage spadaju sve osobe od 15.g. do navrenih 59. za ene ili 64g. za mukarce. Usporedbom ukupnog, radnog i gospodarski aktivnog puanstva krajem 20 st. je najvei. Radni kontingent i ekonomski aktivno stanovnitvo u promatranih 120 godina(od 2001pa prije..)povealo u oekivanom skladu sa porastom ukupnog stanovnitva. Prijelaz iz agrarnog u industrijsko drutvo 20.st. smanjio je ekonomsku aktivnost djece i starijih osoba ali i ena u radnoj dobi, a postupno poveanje uslunog , radno-intezivnog sektora, potkraj 20 st. poveao je aktivnost najvie enske populacije.

43. Kakva je veza izmeu promjena djelatnosti stanovnitva i faza gospodarskog razvoja?

Prema raspodjeli hrv. puanstva u tri osnovne skupine djelatnosti, poljoprivreda, industrija, usluge, zapaamo izmeu 1880. i 2001. i tri faze gospodarskog razvoja:

1. 1880 i 1931. faza potpune dominacije agrarnog drutva

2. 1950 i 1980. faza prijelaza u industrijsko drutvo i postepen rast usluga.

3. nakon 1981. nestajanje agrarnog drutva, opadanje udjela stanovnitva industrijskih djelatnosti i apsolutnom dominacijom stanovnitva uslunih djelatnosti.44. Klasine teorije raspodjele.

Tretira raspodjelu prema radnoj teoriji vrijednosti, prema kojoj se vrijednost proizvoda odreuje drutveno potrebnim vremenom za njegovu proizvodnju. Ostvareni dohodak raspodjeljuje na pojedine sudionike u ukupnom procesu reprodukcije: vlasnike zemljita , kapitala, vlasnike novanog kapitala radnike. Oni svoje doprinose realiziraju kroz doprinose u ostvarivanju drutvenog proizvoda realizirajui u obliku rente, profita, kamate i najamnine.

45. Neoklasine teorije raspodjele.

Tretiraju raspodjelu tako to polazi od gledita da je ukupni proizvod funkcija faktora proizvodnje-rada, kapitala, zemljita-koje se raspodjeljuju u obliku najamnine, profita, rente. Svaki od tih elemenata jednak je njihovom graninom proizvodu. Naruavanjem tih identiteta smanjuje se, dakako, angairanost faktora proizvodnje, pa stoga i ukupni rezultat procesa proizvodnje.

46. Suvremene teorije raspodjele.

Odnosi se na teoriju ope ravnotee. Osnova te teorije je kada je rije o raspodjeli, jest da je raspodjela dohotka odreena prethodnom (incijalnom) raspodjelom faktora proizvodnje (kapitala i rada) te preferencijama i tehnologijom. Razvojem robno-novanog gospodarstva javlja se razmjena kojom sudionici u procesu proizvodnje trino valoriziraju svoj doprinos u ostvarenom dohotku. Osim faktora proizvodnje na tritu su robe i usluge kao rezultat proizvodnog angairanja faktora proizvodnje. Usporedno s tim cirkuliranjem roba i usluga cirkulira i novac kao i ostala sredstva plaanja. Izmeu jednog i drugog toka potrebno je postii skladnost jer bi dolo do naruavanja ravnotee,(inflaciji, deflaciji).47. Kretanje osnovnih ekonomskih pokazatelja RH (1994-2002): BDP, struktura upotrebe BDP-a, bruto investicije, izvoz i uvoz robe i usluga.

Ukupni rezultat gospodarske aktivnosti u nas je slubena statistika sve do poetka 90-ih godina iskazivala pomou tri makroekonomske veliine;

DBP-drutvenog bruto proizvoda

DP-drutvenog proizvoda

ND-nacionalnog dohotka.

U izraunavanju BDP-a koriste se; bruto vrijednosti proizvodnje, meufazna potronja i bruto dodatna vrijednost.

BDP=C + G +I +(E-M)

C-osobna potronja, G-dravna javna potronja, I- investicije, E-izvoz, M uvoz.

Bruto domai proizvod po rashodnoj mjeri se moe dezagrirati na dvije temeljne analitike veliine:domau potronju i saldo izvoza i uvoza. Bruto investicije drave su ukupna ulaganja u dugotrajnu imovinu i promjenu zaliha. Potronja drave u nas je bila u analiziranom razdoblju relativno stabilna (1999.-2000) a vrijednost BDP-a je iznosilo izmeu 27 i 29%.nedostatan izvoz roba temeljni je problem vanjskotrgovinske i platne bilance, ne samo u posljednjim godinama nego i u posljednjim desetljeima.

48. Kako se kretala stopa nezaposlenosti u posljednjih 40 godina i da li je nezaposlenost bila najnia u razdobljima kada je inflacija bila najvie i obrnuto?

Kretanje nezaposlenosti je atipino osobito za gospodarstvo koje je provelo polovinu razdoblja u ratnim uvjetima. Tijekom desetljea prosjena stopa inflacije je bila 93%, a pokrivenost uvoza izvozom pala je na oko 50%. Istodobno je inozemni dug utrostruen. Stopa inflacije nakon 1995.g bila na razini vie od 500%, u razdoblju od 1996.-2000. biljeimo bitno drukije trendove, stopa rasta pokazuje znatan oporavak.odim 1999.g. prosjena stopa rasta je 3,5%.

49. U kojem je desetljeu Hrvatska imala najmanju i najveu inflaciju, objasnite uzroke?

1993.g. je bila godina kada je bila najvia stopa inflacije, a najmanja stopa se biljei 2000.g. hrv. je u tom razdoblju 1993. bila pod tihim sankcijama, to je uvjetovalo na pad uvoza, i bio je oslobodilaki rat, a slubena statistika ne registrira promet ratnom opremom.

50. Kako se kretala razina pokrivenosti uvoza izvozom i u kakvoj je vezi s stopom inflacije? Jesu li razdoblja visoke inflacije rezultirala visokom pokrivenou uvoza izvozom ili ne?

Tijekom desetljea prosjena stopa inflacije je bila 93%, a pokrivenost uvoza izvozom pala je na oko 50%. Istodobno je inozemni dug utrostruen. 1993. bila pod tihim sankcijama, to je uvjetovalo na pad uvoza.

51. Obrazloi kako regionalnom problemu pristupaju predstavnici neoliberalne ekonomske teorije.

Uobiajeno se smatra da postoji regionalni problem kada neka regija odstupa od nacionalnog prosjeka u nekim vanim pitanjima kao to su;

1. visoka i trajna nezaposlenost

2. niska razina i spor rast BDP-a per capita,

3. visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi

4. nagli pad proizvodnje

5. neodgovarajua opremljenost infrastrukture

6. velike migracije izvan regije.

Zastupnici neoliberalne ekonomske teorije ove razlike smatraju privremenima i u biti kratkoronima, jer e po njihovom miljenju, s vremenom trine snage utjecati na uravnoteenje razine razvijenosti regija. Iz ovog slijedi da bi uz pretpostavku da su rad i kapital savreno mobilni, bez ikakva ogranienja naputanja ili ulaenja u regije, regionalne razlike trebale nestati.

52. Obrazloi kako regionalnom problemu pristupaju predstavnici kejnezijanske ekonomske teorije.

Smatra da je potrebna vea intervencija drave, jer se smatra da slobodno trite djeluje na nain da poveava, umjesto da smanjuje regionalne razlike. U pravilu iz siromanijih regija emigrira mlaa i obrazovanija radna snaga, a ostaje starija i manje produktivna.. u tom sluaju dravna intervencija nije vie dodatak tritu, ve mora biti toliko snana da sprijei stalnu divergenciju regija, tj. da sprijei migracije radne snage i potie nove tvrtke da lociraju svoje poslovne aktivnosti u takvim regijama.

53. Objasnite sutinu teorije velikog udara.

Teorija velikog udara sastoji se od transfera tednje iz okruenja u siromane regije kao i teorija kompleksnog razvoja kojoj bi bio cilj odravanje interne i eksterne ravnotee.

54. Koje su ekonomske posljedice monocentrinog razvoja Hrvatske?

Danas se u Zg. Nalazi oko 36% poduzetnika, 38% zaposlenih, poduzetnici sa sjeditem u Zg. Ostvaruju oko 50% aktive, ostvaruju oko 45% izvoza... dakle svi ti relevantni podatci pokazuju izuzetnu dominaciju Zg. to uzrokuje pad konkurencije i rasipanje resursa u manje razvijenim regijama.

1. Nabroji osnovne elemente strategije regionalnog razvoja i regionalne politike prema dokumentu: "Razvojni prioriteti RH 2002-2004".

2. do 2010. smanjiti odnos izmeu regija na 2:1

3. u istom razdoblju nacionalnom politikom smanjiti dosadanje razlike u podruju zapoljavanja, zdravstva i obrazovanja za 25%.

4. poboljati uvjete za ivot i razvoj u specifinim regijama

5. izgraditi regionalni sustav

6. uskladiti regionalni sustav sa sustavom EU

7. osnovati povjerenstvo za regionalni razvoj i politika

8. ustrojiti regionalnu politiku na nain da RH u najkraem roku pone rabiti sredstva fondova za regionalni razvoj EU

9. upanije, gradovi i opine takoer e sudjelovati u ostvarivanju regionalne politike.

55. Objasnite koja su to dva najvanija gospodarska aspekta privatizacije.

Privatizacija ima dva gospodarska aspekta: korporativni koji Podrazumijeva realokaciju prava upravljanja, to znai ekonomsku liberalizacije i reduciranje utjecaja birokratskih struktura na poslovanje, te financijski na poslovanje, te financijskim kojim privatni financijski tijekovi supstituiraju dravnu financijsku distribuciju.

56. Objasnite u emu je bit nedostatka koncepta drutvenog vlasnitva.

Temeljna primjedba koncepciji drutvenog vlasnitva je zapravo nepoznat titular vlasnitva. U tom se smislu drutveno vlasnitvo ustanovljuje kao vlasniki oblik samoupravljake ekonomije. Bez oblika vlasnitva nije mogue postii mobilnost kapitala, dakle njegovu trinu pokretljivost prema najisplativijim projektima.

57. Opiite sadraj i specifinosti hrvatskog privatizacijskog modela.

1. PRETVORBENA ETAPA- pretvorba drutvenog vlasnitva zapoeta je sredinom 1991. pretvorbom se omoguuje vlasnika transformacija iz neodreenog drutvenog vlasnitva u odreeni oblik vlasnitva. Projekt pretvorbe obuhvatio je 2876 od ukupno 3600 poduzea, kojeg je nadzirala agencija za restrukturiranje i razvoj. postojale su 4 varijante pretvorbe, koje su mogle koristiti pojedinano ili kombinacijom;

a) OTKUP- sklapa se ugovor s agencijom, plaa procijenjena vrijednost i postaje se vlasnik

b) DOKAPITALIZACIJA-ili ulaganje kapitala u poduzee postaje se vlasnik.

c) PRETVARANJE DUGA U ULOG-npr. banka svoje potraivanje od poduzea moe zamijeniti za dionice tog poduzea

d) PRIJENOS DUGA ILI UDJELA DRAVNIM FONDOVIMA-ostatak vrijednosti poduzea, nakon to su preferirani kupci ostvarili svoje pravo i nakon to su ulagai i vjerovnici namirili svoja potraivanja, pripadalo je fondovima.

Postojala su tri modaliteta otplate kupljenih vlasnikih udjela tj. dionica:

1. gotovinska otplata u nacionalnoj valuti

2. plaanje dravnim obveznicama

3. plaanje tzv. starom deviznom tednjom..

model je prvobitno predviao kako ukupna visina popusta koju ostvaruje preferirani kupci ne moe prijei 40 % procijenjene vrijednosti poduzea. No u praksi su se pojavljivali i dr. oblici popusta. Npr. koliko nije bilo zainteresiranih kupaca za neko poduzee po procijenjenoj vrijednosti, fond je mogao to poduzee prodati po nioj cijeni. Kako bi stimulirali gotovinske naplate agencija i fond omoguivali su daleko vie od propisanih. Izvrene uplate svjedoe o izrazitoj sporosti financijskog za razliku od formalnopravne pretvorbe.

2. PRIVATIZACIJSKA ETAPA-ovom etapom trebao je biti okonan proces vlasnike transformacije i uspostave pune trine ekonomije. Zbog velike procijenjene vrijednosti kapitala tur. industrije u pretvorbenoj etapi, tek je manji dio hotelskih kapaciteta pronaao konane vlasnike, dok je vei dio prenesen fondovima. Privatizacijska etapa obuhvatila je takoer i privatizaciju velikih sustava koji nisu sudjelovali u pretvorbenoj etapi. Proces privatizacije zapoeo je donoenjem Odredbe vlade RH iz 1993., kojim se ukida pravo zaposlenih, da bez popusta, ali s pravom prvenstva kupe preostalih 50% vrijednosti poduzea. Konana etapa vlasnike transformacije zapoinje 1995-1996g. donoenjem zakona o privatizaciji. Tada se hr. Fond za razvoj pretvara u Hrv. fond za privatizaciju koji je preuzeo brigu nad portfeljem u privatiziranim bivim drutvenim poduzeima kojim su raspolagali pored samog HPF-a i zdravstveni i mirovinski fond. HFP obavlja prodaju javnom drabom ili izravnom pogodbom. Drugi je model kuponska privatizacija.

58. U emu se sastoji bitna razlika izmeu modela kupnje i modela dokapitalizacije? Kakve su mikroekonomske i makroekonomske implikacije?

Dokapitalizacija je ulaganje je ulaganje kapitala u poduzee. Razlika izmeu kupnje i kapitalizacije je u tome to u sluaju kupnje uloena sredstva postaju prihod fonda i nemaju nikakve veze s poduzeem u koje se ulae.

59. U kakvoj su relaciji procesi pretvorbe i privatizacije s gospodarskim rastom i razvojem?

Hrv. proces privatizacije i trinog restrukturiranja gospodarstva tee na dvije razine: na institucionalnoj razini pretvaranja drutvenih poduzea u drutva kapitala, prometa s dionicama, formalnopravnog restrukturiranja poduzea u trgovaka drutva, ustroja trita vrijednosnih papira, restrukturiranje je praktiki u zavrnoj fazi. Krajem 1998. nakon zavretka kuponske privatizacije i prodaje preostalog dijela dravnog portfelja javnim drabama ili izravnim pogodbama, dravni portfelj je smanjen na 4% svoje poetne nominalne vrijednosti. Osobito je osjetljivo pitanje realnih izvora kapitala potrebnog da bi se privatizacija zaista i zavrila. Domai izvori kapitala bitno su reducirani, jer su ratna zbivanja s jedne i tranzicijska recesija s druge strane uinili od domae tednje insignifikantnu veliinu. Inozemna ulaganja ine praktiki nebitan iznos u svim tranzicijskim gospodarstvima pa tako i u hrv. osim toga preteita inozemna financiranja usmjerena je na alimentaciju tekue potronje i servisiranja inozemnog duga tih zemalja. Ostaju dakle domai izvori uz otvaranje i stimuliranje inozemnih ulaganja. Stoga je iznimno bitno pronai mjeru izmeu razvojne strategije koja znai ubrzani gospodarski rast, rast zaposlenosti i izvoza, ali u sebi krije opasnost od inflacije s jedne stabilizacijske strategije koja znai stabilnost cijena i uvjete privreivanja, ali u sebi krije opasnost od dae rasta nezaposlenosti s druge strane.

60. Koje su specifinosti privatizacije banaka?

Prva etapa privatizacije banaka 1990.-1993. bila je uslijed ratnih zbivanja i najvei komitenti su postali vlasnici temeljem osnivakih ulaganja, a apsurd tome je bio to su oni istodobno bili i najvei dunici. To je otvorilo prostor pekulacijama i, manipulacijama kreditnom i novanom masom u uvjetima inflacije koja je ponekad iznosila i do 1%dnevno.. drugi apsurd je bio da se bankama omoguilo da revaloriziraju svoje plasmane komitentima osobito u tur. i agroindustriji. Temeljem nepodmirenih i revalorizacijom viestruko nominalno uveanih potraivanja banke su postale vlasnici svojih bivih vlasnika tj. komitenata. Glavne silnice privatizacijskih zbivanja prelamale su se preko bankarske industrije u drugoj polovini 1990.g. kao to su nelikvidnost, blokade i steajevi dijela bankarske industrije, sanacija banaka te na kraju njihova privatizacija predajom preteito inozemnim investitorima. Glavni problem je bio restriktivna monetarna politika koja je uzrokovala1998.g. bankarsku krizu i nenaplaenih novanih potraivanja od 93%.. proces sanacije banaka zavren je prodajom rehabilitacijskih banaka uglavnom inozemnim ulagaima.

61. Objasnite efikasnost monetarne politike stabilizacije.

Se moe razmotriti iz odnosa IS krivulje i promjena LM krivulje i to u varijantama:

a) ako IS krivulja sijee LM krivulju u podruju niske zaposlenosti, nacionalnog dohotka y-, i kamatnjaka r- , gdje je LM vodoravna zbog potpune elastine pekulacije potranje za novcem, praktiki je vrlo malo Poveanje nacionalnog dohotka, jer je cijelo vrijeme Poveanje novane ponude apsorbira pekulacijska potranja za novcem.

b) Ako IS krivulja sijee LM krivulju u podruju visoke zaposlenosti, nacionalnog dohotka i kamatnjaka gdje je LM okomita zbog nepostojanja pekulacijske potranje u klasinom smislu, tada e cjelokupna novana ponuda biti apsorbirana u transakcijskoj potranji, uzrokujui poveanje nacionalnog dohotka. To je situacija vrlo visoke efikasnosti monetarne politike.

Graf. Str. 178.

62. Objasnite efikasnost fiskalne politike stabilizacije.

Prikazuje se na LM krivulji I IS krivulji.

a) uz potpunu elastinost LM krivulje ekspanzivna fiskalna politika utjecat e na veliko poveanje nacionalnog dohotka (s yo na y1). Porast potronje drave G financira se zaduivanjem. Uz fiksni M (novanu masu) to utjee na porast kamatnjaka. Mali porast kamatnjaka zbog elastinosti pekulacijske potranje za novcem potpuno je eliminiran ostavljajui tako veinu novca za poslovne transakcije.

b) U sluaju potpune zaposlenosti (LM okomita) fiskalna politika (IS4 na IS5) je neefikasna, jer je rezultat iskljuivo Poveanje kamatnjaka. Dakle efikasnost fiskalne politike ovisi o elastinosti LM krivulje I konjunkturnom poloaju privrede, odnosno o fazi ciklusa u kojoj je gospodarstvo.

Graf str. 178.

63. Objasnite bit i sutinu Phillips-Okunovog modela.

Phillips-Okunov model zaokruen je u odnosu na meuzavisnost inflacije, nezaposlenosti i privrednog rasta. Pravo znaenje Phillipsove krivulje je u tome da je u tom teorijskom pristupu mogue smanjiti nezaposlenost po cijenu neto vie inflacije, to je stajalite kejnesijanaca (inae se uz porast cijena kao ovisna varijabla kod te krivulje moe uzeti jo i porast plaa).

Okun je kasnije samo upotpunio i poneto proirio to znaenje: svojim zakonom on pokazuje da se na svakih 1% nezaposlenosti iznad prirodne stope nezaposlenosti gubi 2,5% drutvenog bruto proizvoda. Okunova krivulja pokazuje inverznu korelaciju nezaposlenosti i rasta (usporavanjem rasta- poveanje nezaposlenosti, klizanje niz okunovu krivulju).

64. Je li u Hrvatskoj ostvarena unutarnja i vanjska ravnotea; ako nije, kojim bi se mjerama mogla ostvariti?

U hrv. nisu razvijene institucije i mehanizmi trine i financijske privrede, a racionalnost ponaanja poduzea je ista.. ujedno postoje i bitne strukturne razlike. Potrebno je;

Politika zatite domae proizvodnje

Poveanje izvoza

Poveanje proizvodnje

Restrukturiranje i privatizacija banaka, poduzea, reforma javnih financija i sl.

Aktiviranje raspoloivih resursa...

65. Koje su glavne konkurentske prednosti i nedostaci hrvatskog gospodarstva?

Nedostaci;

1. tehnoloka zaostalost u duem razdoblju

2. velika cijena novca za 3 puta vea nego u inozemstvu

3. preveliki uvoz, to potkopava domau proizvodnju

4. visoka kamatna bankarska stopa

5. fiskalni i dr. trokovi.

Prednosti:

1. veliko ope znanje i obrazovanje

2. moe pomoi teaj nacionalne valute inei domau proizvodnju konkurentnijom

66. Koje povoljnosti i nepovoljnosti hrvatsko gospodarstvo moe imati od globalizacije svjetske ekonomije i kako bi se trebalo ukljuit u te trendove?

U fazi obnove hrv. gospodarstava i socijalne strukture treba imati na umu vlastite mogunosti i interese. To Podrazumijeva da se ukupna optimalizacija ostvaruje na dui rok, s time da je u poetnoj fazi prvenstvena zadaa ubrzanje gospodarskog razvoja na trajnijoj osnovici, Poveanje zaposlenosti i stvaranje uvjeta da ljudi bolje ive uz prihvatljivu razinu ekonomske stabilnosti. Sve to Podrazumijeva razvoj vlastite strategije i pojedinih gospodarskih politika, sve do industrijske i dr. politika i njihovo fino fazno podeavanje radi ostvarenja nacionalnih ciljeva, ubrzanog rasta, zaposlenosti, konkurentnosti i socijalne ravnotee. Potrebno je uiniti; ekonomsku politiku ponude i potranje, odmjerenu fiskalnu politiku sa smanjenjem fiskalne presije, nova kvalitetna politika u socijalnom podruju od obrazovanja, zdravstva, kulture i znanosti u irem smislu do rjeenja pitanja na podruju mirovinsko invalidskog osiguranja. U tom imperativu, za ostvarenje izvrsnog, osnovica je za meunarodnu konkurentnost bez koje se u budunosti nee moi opstati. Konkurencija dobiva nove dimenzije, te cijenom prestaje biti temeljni parametar konkurentnosti. Glavni kapital nee vie biti novac ve znanje.

67. Uloga drave u gospodarskom razvoju.

Kada se radi o dravnom posredovanju o potronji, tu se uglavnom radi o pruanju usluga, obrazovanja, zdravstva, znanosti, kulture, socijalne skrbi,, obrane, javne sigurnosti, pravosua.... uloga drave gospodarstvu i njezin tretman u ekonomskoj teoriji mijenjali su se od merkantilizma, kao prvog cjelovitog pogleda na gospodarski ivot, pa sve do suvremene prakse i gledanja na funkcije to ih drava ima u privrednoj aktivnosti drutva. Teorija ekonomskog liberalizma u kojoj je uloga drave u gospodarstvu reducirana na odravanje globalnih uvjeta u kojima se gospodarske aktivnosti mogu nesmetano odvijati , te utvrivanje osnovnih pravila o prometu roba i novca. Uloga drave u gospodarskom razvoju uobiajeno se mjeri udjelom dravnog prorauna i javne potronje u bruto domaem proizvodu.

68. Financiranje javne potronje: javni prihodi, javni rashodi, izravni porezi, neizravni porezi.

Zakonom iz 1990.g. hrv. je odluila nain financiranja javnih potreba, tim je zakonom uinjen prvi korak u reformi ukupnog fiskalnog sustava, posebice u njegovoj reintegraciji. Rije je naime o objedinjavanju poreza, doprinosa i dr. parafiskalnih davanja, tako da se najvei br. doprinosa i sl. Davanja supstituirao porezima. Javni prihodi dravnog prorauna sastoje se, kako je to zakonom precizno odreeno, od tekuih prihoda- poreznih i neporeznih prihoda, kapitalnih prihoda i potpora. Porezi su najvaniji financijski instrumenti pomou kojih drava financiraju podmirenje javnih potreba. U neporezne prihode ubrajaju se dobiti od javnih poduzea, upravne pristojbe, novane kazne, naknade za ceste i sl. Kapitalni prihodi obuhvaaju primitke od prodaje nefinancijske imovine kapitala-zemljita, graevinski objekti... potpore su primici bez protuobveze, neplativi, neobvezni... Javni rashodi imamo redovne i izvanredne., proizvodne i neproizvodne, osobne i materijalne, novane i naturalne. Veliina rashoda u osnovi je odreena veliinom prihoda. Kapitalni rashodi i neto posudbe mogu se definirati kao izdaci za nabavu zemljita, nefinanciranje imovine, zaliha i sl. Porez na dohodak-izravni, porez na dobit-neizravni, PDV-izravni, troarine-izravni, carine-izravni.

69. Prihodi i rashodi lokalnih i regionalnih jedinica.

Prihodi prorauna lokalnih i podrunih jedinica mogu se podijeliti prema standardnoj kvalifikaciji na; porezne, neporezne, kapitalne prihode. Najvei dio poreznih prihoda ostvaruje se porezima i prirezima na dohodak. Ukupni rashodi i neto otplate jedinica lokalne i podrune samouprave sastoje se od tekuih i kapitalnih izdataka, te neto otplata.

70. Financiranje deficita konsolidirane ope drave.

Zaduivanje ostaje vaan nain saniranja proraunskog deficita. Drava se, kao to je ve reeno, moe zaduiti u zemlji: kod bankarskog sustava i nebankarskih izvora u inozemstvu. Tako se zaduivanje kod domaih banaka-monetizacija deficita moe poveati novanu masu potaknuti inflatornu spiralu. Zaduivanje u nebankarskom sektoru objektivno ograniava privatne investicije i Poveava kamate. Zaduivanje u inozemstvu implicira manju domau potronju u slijedeim godina.

71. Domai i vanjski dug sredinje drave.

Javni dug obuhvaa tri komponente: unutarnji i vanjski dug i garantirani javni dug. Unutarnji i vanjski javni dug i garantirani javni dug. Unutarnji i vanjski javni dug mogu se definirati kao zbir potraivanja koja domai i inozemni vjerovnici imaju u danom trenutku prema dravi. Slubena statistika nas tretira unutarnji i vanjski dug sredinje drave kao dug RH, inozemni dug RH obuhvaa osim duga sredinje drave i dugove HNB, poslovnih banaka i gospodarstva te inozemna izravna ulaganja.

72. Tko odreuje tekue mjere monetarne politike u nas?

Regulira je i provodi HNB. Proces monetarnog osamostaljenja zapoeo je 1991, kada je tadanji guverner uskratio pravo na povlaenje sredstava iz primarne emisije, povlaenje gotovog novca i pristup deviznom tritu, tj. iskljuio je iz monetarnog sustava.

73. Navedite osnovna obiljeja i uzroke hiperinflacije.

Rezultat je spleta okolnosti koji tipino ukljuuje; budetsku krizu, nemogunost dravnog zaduivanja u inozemstvu, to rezultira tiskanjem novca bez pokria.

74. Na koji je nain provoena monetarna politika tijekom hiperinflacije?

'92.g. prvi pokuaj stabilizacije-uinjena 3 skupa mjera;

1. mjere usmjerene ka plaama

2. mjere usmjerene ka kontroli dravne potronje

3. mjere usmjerene inflatornim oekivanjima.

75. Kada je i na koji nain provedena linearna sanacija bankarskog sektora?

S dananje vremenske distance osobito zanimljivo djeluje ocjena da zapoeti procesi sanacije banaka predstavljaju poetak kraja procesa konane rastave interesnih i neformalnih saveza izmeu vlasnika banaka, najviih dunika, uprave banaka i drave. Od 1994-95. sanacija banka je nastavljena, krajem svibnja 95. vlada je proglasila punu eksternu konvertibilnost kune po tekuim meunarodnim transakcijama. To je u osnovi omoguila;primjena zakona iz 1993'92.g. prvi pokuaj stabilizacije-uinjena 3 skupa mjera;

1.mjere usmjerene ka plaama2.mjere usmjerene ka kontroli dravne potronje

3.mjere usmjerene inflatornim oekivanjima vjerovnici, tj. u zamjenu za dospjele neizmirene obveze prema inozemnim vjerovnicima izdane su obveznice RH.

76. Navedite mjere tekue ekonomske politike provedene od listopada 1992. do listopada 1993. Koje su olakale provedbu Stabilizacijskog programa.

'92.g. prvi pokuaj stabilizacije-uinjena 3 skupa mjera;

1. mjere usmjerene ka plaama2. mjere usmjerene ka kontroli dravne potronje

3. mjere usmjerene inflatornim oekivanjima77. Na to je posebno bio orijentiran prvi Stand by aranman s MMF-om iz 1994.?

Poveanje limita iznoenja deviza u inozemstvo, primjena deviznog zakona iz 1993.,prestanak vaenja bilateralnog sporazuma sa Slovenijom. A osnova potpisa stand by aranmana je reprogramiranje duga.78. to je omoguilo proglaenje eksterne konvertibilnosti kune po tekuim meunarodnim transakcijama?

Krajem svibnja 1995. Vlada je na prijedlog NBH-a proglasila punu eksternu konvertibilnost kune po tekuim meunarodnim transakcijama (restrikcije su jo ostale kod kapitalnih transakcija). To je u osnovi omoguila:

a) primjena Zakona o osnovama deviznog sustava iz listopada 1993., koji je MMF-ov pravni odjel analizirao u dva navrata,

b) poveanje limita iznoenja deviza u inozemstvo,

c) prestanak vaenja bilateralnog platnog sporazuma sa Slovenijom i

d) reprogramiranje obveza prema kreditima lanica tzv. Parikog kluba.

79. Zbog ega je izbila tzv. Druga bankarska kriza i na koji je nain rijeena (1998.-1999.)?

Poslovna 1998. godina je otpoela uvoenjem PDV-a, no ve od oujka 1998. bankarski sektor skrenuo je panju javnosti na sebe izbijanjem afere oko Dubrovake banke, ime je otpoela druga bankarska kriza. Tijekom 1998 Savjet HNB-a je pokrenuo postupak ocjene mogunosti i ekonomska opravdanosti sanacije: Dubrovake, Glumine i Ilirija banke, te ocijenio da je samo kod Dubrovake banke postoji mogunost i ekonomska opravdanost sanacije, dok se za ostale dvije predloilo pokretanje steajnog postupka. Veina problematinih banaka svoj je rast i irenje temeljila na agresivnoj politici privlaenja tednje obeanim visokim pasivnim kamatnim stopama i obraunavanjem visokih aktivnih kamatnih stopa na dane kredite.

Novim zakonom o bankama iz 1998, te na njegovom temeljnom donesenim podzakonskim aktima, bitno se promijenila pozicija HNB-a u odnosu na banke. Od HNB.a se Zakonom zahtijevala aktivnija uloga u praenju bankarskog poslovanja. Bitno sloenije okolnosti, izazvane drugom bankarskom krizom, ali i promjenom karaktera fiskalne politike, uvjetovale su i promjenu monetarne politike. Osnovno obiljeje monetarne politike u 1998. je kontinuirani napor usmjeren ka lokaliziranju problema, odnosno izbjegavanje irenja bankarske krize na cjelokupni bankarski sustav, u emu je u osnovi i uspjelo.

Knjiga str 249.

80. Na to je bio orijentiran drugi Stand by aranman s MMF-om iz 2001.?

Tijekom oujka 2001. zakljuen je novi Stand by aranman s MMF-om, na rok od 14 mjeseci, tj. do svibnja 2002., u travnju je usvojen novi Zakon o Hrvatskoj Narodnoj banci (stabilnost cijena primarni cilj monetarne politike, zabrana kreditiranja drave od strane HNB-a) i liberalizirano je devizno poslovanje pravnih osoba odnosno poduzea.

81. Utjecaj osobne potronje na gospodarski razvoj.

Osobna potronja se definira kao potronja kuanstva. Komponirana je od 3. elementa: trajna dobra (automobili, kuanski aparati), ne trajna dobra meu koje spadaju prehrambeni proizvodi, odjea, obua. Usluge obrazovne, zdravstvene. Porast osobne potronje i s tim povezani rast proizvodnje veoma je vaan u rjeavanju problema nedovoljne zaposlenosti radne snage. To tim vie to proizvodnja proizvoda, osobito usluga za osobnu potronju, ima naglaeno radom intenzivna obiljeja. Takoer nema sumnje da izmeu osobne potronje i produktivnosti rada radnika postoji pozitivna korelacija.

82. Izvori sredstava za osobnu potronju.

Potroai ostvaruju svoj dohodak koji rabe za osobnu potronju na temelju rada, rente. Dohoci bilo da potjeu od rada ili pak od vlasnitva ili transfernih plaanja, nisu ravnomjerno distribuirani po njihovim pojedinanim nositeljima.

83. Struktura osobne potronje.

Struktura osobne potronje moe se statistiki pouzdano pratiti u razmjerno dugom razdoblju 1968-2000. godine, kako to pokazuje slijedei pregled: u postocima

19681978198819982000

Hrana45.438,845.838.232.2

Pie i duhan9,58,47,24,63,9

Odjea i obua8,67,810,36,310,1

Stanovanje9,512,710,710,713,3

Pokustvo i oprema6,77,83,76,34,9

Zdravstvo4,04,14,31,72,1

Prijevoz7,610,18,513,412,2

Komunikacije---1,92,8

Rekreacija i kultura6,26,14,75,16,7

Obrazovanje---0,60,7

Ugostiteljske usluge---3,13,7

Ostala dobra i usluge2,54,24,88,17,5

Ukupno100.00100,00100,00100,00100,00

Izdaci za prehranu bili su u prola tri desetljea pojedinano najvanija stavka u strukturi izdataka za osobnu potronju. Ali veoma dinamian rast realnih plaa od 1994. uvjetovao je da su se prvi puta u nas izdaci za hranu smanjili na ispod jedne treine ukupnih izdataka za osobnu potronju.

Relativna razlika izdataka za pie i duhan viestruko se smanjila, to je dakako pozitivna tendencija, ali opet ostaje pitanje da li se te potreptine nabavljaju na neregistriranim tritima.

Trokovi stanovanja vidimo da su dosegli najveu potronju 2000 godine.

Visoki izdaci za zdravstvo do 1998 bili su povezani s tim to su u tu stavku u prethodnim godinama bili ukljueni i trokovi higijene, dok su u posljednje 3 godine (1998-2000) oni porasli zbog porasta cijena lijekova, poveanih participacija i osobito sve veeg koritenja privatnim zdravstvenim ustanovama.Izdaci za prijevoz (kupovinu i odravanje automobila, javni prijevoz) i za komunikacije (kupovinu i odravanje telekomunikacijske opreme, potanske usluge, koritenje telefonom) biljee znatan rast u posljednjih 15-tak godina, tako da su 2000 godine dosegli 15% osobne potronje.

Izdaci za rekreaciju i kulturu, zatim obrazovanje te za ugostiteljske usluge bili su razmjerno slaba stavka osobne potronje.

Trokovi dobara i usluga (izdaci za odravanje osobne njege, kupnju nakita, zatim plaanje razliitih pristojbi i sl.) znatno su porasli, dosegnuvi 2000 godine 7,5% osobne potronje.

Iz toga svega moemo zakljuiti da to se tie hrane, pia i duhana moemo rei da je njihova potronja primjerena naoj gospodarskoj razvijenosti iako imamo jedan nepovoljan trend da se potronja povra i preraevina kontinuirano smanjuje takoer i meso i riba. Trokovi stanovanja kod nas se mogu ocijeniti veoma visokima, oni su naime u nas 2000 bili 29.7%, a u prosjeku 9 zemalja EU-a (1994) 25,3%, tako visoki trokovi stanovanja kod nas ponajvie su povezani s visokim trokovima stambene izgradnje i cijenama stambenog prostora. Izdaci za obrazovanje i zdravstvo u okviru su osobne potronje u nas veoma niski, ak i nii nego u velikom broju nerazvijenih zemalja. 84. Obrazovanje i gospodarski razvoj.

Obrazovanje je potrebno tretirati ne samo kao initelja gospodarskog razvoja nego istodobno i kao potronju kojom se zadovoljava jedan od temeljnih ljudskih potreba. Obrazovanje pridonosi racionalnijem i potpunijem zadovoljavanju ukupnih potreba potroaa, razvija potrebe za novim proizvodnima i uslugama. Obrazovanje je veoma vaan dio cjeline ivotnog standarda u kojem se ostvaruju i ciljevi socijalne politike. Tako npr. podmirivanje jednog, esto i najveeg dijela trokova kolovanja putem javnih rashoda omoguuje svim slojevima drutva neovisno o njihovoj ekonomskoj snazi, dostupnost svih stupnjeva obrazovanja uz podjednake uvjete.

Materijalni okvir razvoja obrazovanja u nas u minulim desetljeima inili su razmjerno visoki javni rashodi za kojih se relativna razina, u pravilu poveavala u privredno uspjenim razdobljima, i obrnuto, smanjivala se u godinama stagnacije i recesije.

85. Indikatori razvija zdravstvene djelatnosti.

Poslije Drugog svjetskog rata veoma su se poboljale materijalne, tehnike i kadrovske osnove razvoja zdravstvene djelatnosti. Proireni su kapaciteti zdravstvenih organizacija, poveao se broj strunih kadrova i poboljala se tehnika opremljenost, i zahvaljujui tome mnoge bolesti (endemske) su iskorijenjene, dok su druge zarazne reducirane. Kod nas ljudski initelj u zdravstvenoj djelatnosti moe oznaiti kao zadovoljavajui, naime prema najee koritenom pokazatelju (odnos izmeu broja stanovnika i broja lijenika) RH se pribliila industrijski razvijenim zemljama udaljila od zemalja s niskim i srednjim dohotkom. Meutim zdravstveni djelatnici, posebno lijenici nisu u nas ravnomjerno rasporeeni. Velika je njihova koncentracija u velikim gradovima, dok se u manjim mjestima osjea nedostatak, osobito lijenika odreenih specijalnosti.

Takoer jedan od pokazatelja uspjenosti zdravstvene djelatnosti je trajanje ivota, koje se je kod nas znatno poboljalo tako da smo sada u rangu sa industrijski razvijenim zemljama (oekivano trajanje 76 godina)., to znai da se je i smanjila stopa mortaliteta.

Takoer se je i poveao broj privatnih ordinacija nakon zakona o zdravstvenoj zatiti 1993.

86. Znaenje poljoprivrede u hrvatskom gospodarstvu.

Prvo sto se moe zakljuiti jest da se vanost poljoprivrede prema svakom od tri temeljna pokazatelja, kontinuirano iako neravnomjerno smanjivala u prolom gotovo polustoljetnom razdoblju. Navedeni trend samo potvruje ve navedeno pravilo poznatog transformacijskog modela gospodarskog razvoja: privrednim se rastom smanjuje znaenje poljoprivrede. Taj se proces u nas odvijao znatno bre nego u najveem broju zemalja u svijetu. Udio aktivnih poljoprivrednika u ukupnoj radnoj snazi znatno se bre smanjivo nego doprinos poljoprivrede u formiranju bruto domaeg proizvoda. To znai da se produktivnost rada u poljoprivredi rasla bre nego u ostalim sektorima privrede. Na taj se nain stvarao jedan od preduvjeta za poboljanje relativnog ekonomskog poloaja poljoprivrede. To je istodobno jedan veliki doprinos porastu produktivnosti ukupnog rada i proizvodnje.

Privrednim razvojem poljoprivreda se sve vie integrira u cjelinu ukupne gospodarske aktivnosti. Izmeu nje i ostalih sektora privrede uspostavljaju se naime sve brojniji i sloeniji odnosi meuovisnosti. U poljoprivrednoj se proizvodnji u sve veoj mjeri rabe inputi nepoljoprivrednog podrijetla (strojevi..) isto kao to sve vei broj radnika nalazi zaposlenje u preradi, prometu, trgovini poljoprivrednih proizvoda te poljoprivrednoj infrastrukturi. Na taj nain dolazi do pojma agrobusinessa koji osim poljoprivrede ukljuuje navedene djelatnosti, koje daju i do 40 % ukupnog dohotka.

Poljoprivreda, selo i seljatvo imaju znatan pozitivni utjecaj i na mnoga podruja ukupne aktivnosti drutva: od obrambene sposobnosti zemlje do zatite prirodne okoline.

87. Zadae poljoprivrede i njihovo ispunjavanje u nas.

1. prehraniti domae stanovnitvo

2. opskrbiti industriju sirovinama poljoprivrednog podrijetla

Poljoprivreda je u nas svoje zadae ispunjavala s manje ili vie uspjeha u pojedinim fazama njenog razvoja. Izdaci za prehranu su na naim prostorima veoma vana stavka u strukturi stanovnitva za osobnu potronju, tako je njihova razina u 2000 bila 32,2 % ukupnih izdataka za osobnu potronju, a desetljee prije 1990 ak 50,6 %. Postavlja se pitanje uz kolike trokove ili koliku cijenu je poljoprivreda ispunjavala svoju prehrambenu zadau? Odgovor je naalost uz visoke trokove proizvodnje i stoga i uz visoke cijene. Objanjenje je u tome da je poljoprivreda europskih zemalja visoko subvencionirana. Dok kod nas visoki trokovi i cijene samo su koncentrirani odraz svih problema koji su pratili i prate razvoj nae poljoprivrede i ukupnog gospodarstva.

Kad je rije o izvoznoj zadai poljoprivrede u nas, valja rei da je od poetka 70-tih godina ostvarivan razmjerno visok i rastui deficit, koji je u 1990 dosegao rekordnih 579 mil US$, u slijedee dvije godine ostvaren je razmjerno niski suficit koji je ustupio mjesto deficitu u 2000 godini u iznosu od 281,8 milijuna US$.

88. Ciljevi agregatne politike u nas.

Ciljevi: prvo je pitanje vlasnitva. U nas postoji dualno vlasnitvo i na toj osnovi dva sustava proizvodnje. Najvei dio obradivog zemljita, oko 4/5, nalazi se u privatnom vlasnitvu, a preostala petina u vlasnitvu poduzea i zadruga. Nema nikakvih valjanih razloga zbog kojih bi drava trebala ostati vlasnikom toga, iako razmjerno malog, ipak po privatizacijskom potencijalu i uinku veoma vanog dijela obradivih povrina. Privatizacija tog dijela zemljita trebala bi se provoditi najprije denacionalizacijom, a zatim prodajom, dok bi se preostalo zemljite trebalo dati korisnicima putem zakupa i slinih ugovornih odnosa. Potrebno je takoer srediti zemljine knjige i uskladiti ih sa katastarskim podacima. Drugo, potrebno je pristupiti provoenju mjera cjelovite i koordinirane politike ureenja zemljita. Naime, niti najbolja tehnologija ne moe dati pune proizvodne i ekonomske rezultate ako se primjenjuje na zemljitu koje nije zadovoljavajue ureeno. Kao npr. trebalo bi se srediti navodnjavanje, odovonjavanje, agromelioracija, komasacija, izgradnja poljskih putova... rije je o mjerama koje najee ne mogu izolirano provoditi pojedinana gospodarstva nego samo udruena od lokalne i dravne razine.

Tree, postojea posjedovna struktura kao rezultat dugog i sloenog poslovnog razvoja ponajvea je, ako ne i najvea, smetnja razvoju poljoprivrede. Samo u posljednja tri desetljea (1960-1991) smanjila se prosjena veliina privatnog posjeda s 3,6 na 2,8 ha (s pet parcela u prosjeku). Povrh toga poveao se udio gospodarstva do 3 ha, i to s 57,6 na 69,4%, a smanjila se zastupljenost onih od vie od 8 ha. Inae, zakonsko ogranienje veliine privatnog posjeda ukinuto je 1984.

Posjedovna struktura ne moe bitnije promijeniti u kratkom roku. Stoga je potrebno uz rjeavanje vlasnikih odnosa, zapoeti s pruanjem podrke mjerama kreditne i fiskalne politike, okrupnjavanju posjeda kupovinom i zakupom. Pritom ne bi trebalo iskljuiti niti preispitivanje postojeih zakonskih propisa o nasljeivanju.

89. Objasnite znaenje industrijskog razvoja.

Industralizacija se pokazala kao neophodna pretpostavka za gospodarski razvoj gotov svake zemlje. Da bi se svaka zemlja mogla smatrati industrijaliziranom mora zadovoljiti 3 uvjeta:

a. da oko 25% narodnog dohotka izvorno se ostvaruje u industrijskom sektoru

b. da oko 60% ukupne industrijske proizvodnje ostvaruje u preraivakoj industriji

c. da je oko 10% ukupnog stanovnitva zaposleno u industriji.

90. Na kojem se modelu zasnivala poetna faza koncepcije razvoja industrije Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata?

Poetna faza koncepcije razvoja industrije Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata zasnivala se na modelima koji suprimjenjivani u zemljama s planskim gospodarstvima. Prednost je dana izgradnji energentskog sektora, posebno elektrifikaciji, a zatim iskoritavanju prirodnih resursa, pa je razvijena crna i obojena metalurgija te bazna kemijska industrija. Teite je bilo na zadovoljavanju domae potronje i supstituciji uvoza, dok je poticanje izvoza imalo sekundarno znaenje. Iako se planski sustav pokuavalo ugraivati trine elemente u odsutnosti trita kapitala, investicije su ostale naglaeno predmet planiranja. To znai da se struktura industrije nije dovoljno mijenjala ovisno o zahtjevima trita, nego vie prema planski postavljenim ciljevima.

U 70-tim godinama neki prividno povoljni vanjski uvjeti ubrzali su proces izgradnje gospodarske i industrijske strukture, koja se kasnije pokazala neuspjenom. Poetkom 80-tih godina vanjski uvjeti za razvoj su naglo se pogoravali. Pritom se mogu izdvojiti dva glavna negativna initelja: skokoviti porast cijena nafte i dunika kriza u svijetu.

Ocjenjujui povijesni razvoj hrv. industrije moe se zakljuiti da su pozitivni uinci brze industrijalizacije uz naputanje niskoproizvodne poljoprivrede bili znatno umanjeni negativnim uincima planske realizacije autarkine industrijske strukture. Poslije 1960. godine, a osobito poslije 1965. u bivoj se dravi nastoji uvesti vie trinih elemenata u poslovanje. Upravo navedeno bitno je razlikovalo gospodarstvo bive drave od drugih socijalistikih gospodarstava koja su imala jai utjecaj drave i vri planski sustav. Rezultat toga je i pojava industrijskih podruja, osobito pojedinih tvornica ukljuujui i vrlo velike koje su u Hrv. bile uspjene. Njihovu sposobnost dokazuje i znatan izvoz Hrv. na konvertibilna podruja. Prednost bive drave pred drugim dravama istonog bloka bile su otvorene granice, ivi kontakti ljudi, poetak razvoja poduzetnitva, u emu su prednjaile Hrvatska i Slovenija.

91. Navedite i ukratko opiite osnovne faze razvoja industrije.

Prva faza, odnosno poetnu industrijalizaciju karakterizira intenzivno usmjeravanje akumulacije i investicija na uspostavljanje temelja prve industrijske strukture u nekoj zemlji, to je praeno snanim socioekonomskim promjenama, urbanizacijom i formiranjem klase industrijskih radnika. Dolazi do poveanog zapoljavanja stanovnitva i oivljavanja proizvodnje.

U drugoj fazi dolazi do kvantitativne ekspanzije industrije poveava se proizvodni potencijal industrije, nastavlja se intenzivno usmjeravanje akumulacije i investicija u industriji, raste udio radnika u industriju u ukupnoj zaposlenosti zemlje te se poveava sektorska proizvodnost.

Treu fazu uravnoteenje razvoja karakterizira ispravljanje razliitih poremeaja nastalih ubrzanim razvojem industrije, porast ukljuenosti u meunarodnu podjelu rada, raste uloga tehnike i tehnologije, te dolazi do organizacijskog jaanja i razvoja kadrova.

U etvrtoj fazi fazi stabilizacije osnovno je pitanje efikasnost razvoja. Dolazi do kvalitetnije ukljuenosti u meunarodnu podjelu rada na bazi realizacije komparativnih prednosti, biraju se osnovni smjerovi trajnijeg jaanja pozicije u svjetskoj ekonomiji, te raste uloga znanosti u industrijskome razvoju. Uvodi se sve vea primjena informatike, robotske i automatizacije u industrijskoj proizvodnji, stimulira se tehnoloki napredak, a u prvi plan dovodi se pitanje porasta proizvodnosti rada.

U petoj fazi, fazi meusektorske diversifikacije industrije dominanta razvojna odrednica industrije postaje znanost. Ustraje se na kompjutorizaciji i automatizaciji u svim etapama proizvodnog procesa, uslijed ega dolazi do gubljenja identiteta klasine industrijske strukture. Visoka efikasnost industrijske proizvodnje i porast slobodnog vremena radnika snano potiu razvoj ostalih gospodarskih sektora ( osobito uslunog), te dolazi do relativne deindustrijalizacije privrede.

92. U kojoj se od faza razvoja industrije nalazi Hrvatska?

Grupa zemalja u razvoju, koje su prole poetne faze razvoja industrije, u kojoj je grupi i Hrvatska, nalaze se u delikatnoj treoj fazi industrijskog razvoja. To su zemlje u kojima je naglaeni zadatak otklanjati strukturne disproporcije, provoditi promjene s ekstenzivnog na intenzivniji razvoj, pri emu je vano pitanje poveanja razmjene s inozemstvom. Faza uravnoteenja razvoja je vrlo vana faza u razvoju industrije neke zemlje, jer u toj fazi odreuje budui razvoj industrije u nekoj zemlji.

93. Objasnite glavne razloge pada industrijske proizvodnje u tranzicijskim zemljama.

Osnovni problem s kojim se suoava industrijska politika tranzicijskih zemalja odnosi se na injenicu da se alokacija resursa u prolom sustavu odvijala po principu planske, a ne trine ekonomije. To pokazuje na svu sloenost industrijske politike u uvjetima tranzicije, koja se ne suoava s trinim neuspjesima, ve s nepostojanjem ili djelominim postojanjem trita. U takvim uvjetima nunost dravne intervencije proizlazi sama po sebi. Jedino drava svojim legislativnim mjerama moe poveati odgovornost svih sudionika na tritu (poduzea, kuanstva, radnika), kako bi se na to je mogue bri nain prilagodili novim trinim uvjetima. Vidljivo je da su u proteklih deset godina gotove sve tranzicijske zemlje uspjele postii makroekonomsku stabilnost i liberizaciju cijena, dok kamen spoticanja jo uvijek ini institucionalni i zakonski okvir. Navedeno ini problem i u oblikovanju zdrave i snane industrijske politike.

U trenutku uvoenju programa ekonomske reforme dolazi do drastinog pada industrije proizvodnje u svim istonoeuropskim zemljama. Kao to se moe primijeniti do 1998. godine, razina industrijske proizvodnje premaila je predtranzicijske vrijednosti jedino u Maarskoj i Poljskoj. Ako usporedimo kretanje hrvatske industrijske proizvodnje s neponderiranim prosjekom tranzicijskih zemalja, moemo uoiti da drastina razlika postoji jedino 1991. godine, to se objanjava ratom. Glavni razlozi takvom padu industrijske proizvodnje proizlaze iz oskudnog odgovora od strane ponude. Iako su oni esto osporavani od strane brojnih ekonomista, meu najvanijim treba istaknuti:

i. restriktivne makroekonomske politike, koje su uvele nove vlade esto pod utjecajem MMF-a;

ii. brojni eksterni okovi kojima su bile izloene te ekonomije meu najvanijima treba istaknuti raspad trita bivih socijalistikih zemalja;

iii. dugorone potekoe s kojima su se morala suoiti poduzea uslijed prilagoivanja radikalno novom okruenju.

U takvim okolnostima sredinji prioritet industrijske politike je porast produktivnosti, a time i efikasnosti nacionalne ekonomije. Nedostatak planskih ekonomija inile su vrlo loe menaderske sposobnosti, te je stoga zadatak industrijske politike tranzicijskih zemalja unapreenje koritenja ljudskih i drugih resursa putem boljeg menadmenta. U srednjem i dugom roku treba razvijati intra-industrijsku trgovinu, koja karakterizira trgovinu razvijenih zapadnih zemalja.

U okviru uspjenih industrijskih politika zapadnih zemalja velika pozornost pridaje se i razvoju malog i srednjeg poduzetnitva. Stoga bi se u okviru ekonomske politike tranzicijskih zemalja trebala pridati posebna pozornost navedenom sektoru. Njegov razvoj treba potaknuti beneficiranim kreditima od strane drave, to je mogue samo ako postoje dobro razvijene financijske institucije.

94. Navedite koje su se strukturalne promjene dogodile u hrvatskoj industriji tijekom 90-ih.

Prilikom analize strukture hrvatske industrije mora se uzeti u obzir injenica da se radi o industriji zemlje koja je znatno stradala u obrambenom Domovinskom ratu s velikim smanjenjem trita te recesijom u okruenju. Paralelno s takvom situacijom zapoeo je i tranzicijski proces u Hrv. Uslijed svih tih burnih dogaanja dolo je do smanjenja drutvenog proizvoda i svih ostalih makroekonomskih agregata, to se naravno odrazilo i na industrijsku proizvodnju.

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj smanjivala se konstantno od 1989.do 1994. godine, najvei pad je bio na prijelazu iz 1990 u 1991 godinu, to ne udi jer je to razdoblje poetka ratne agresije na Hrvatsku. Takvo drastino smanjenje industrijske proizvodnje RH trajalo je do 1994. godine kada se ono usporava, 1995 gotovo stagnira, aod 1995 do 1998. godine trend je pozitivan. Tijekom 1999. godine ponovo dolazi do blagog smanjenja industrijske proizvodnje.

U promatranom razdoblju dolo je do velikih promjena u strukturi drutvenog proizvoda industrije Hrvatske. Smanjen je doprinos prehrambene industrije, strojogradnje, proizvodnje motornih vozila, medicinskih i optikih instrumenata te radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata, a povean je udio proizvodnje duhanskih proizvoda, tekstila, papira i kemijskih proizvoda.

Tijekom 1997 i 1998 dolazi do laganog rasta industrijske proizvodnje koji nosi obiljeje granske diferencijacije. Pri tome su negativne stope ostvarene u proizvodnji elektrine energije, proizvodnji sirove nafte i plina, proizvodnji odjee....dok pozitivan rast biljee proizvodnja hrane i pia, proizvodnja celuloze i papira...

Tako hrvatska industrija koja je uivala izvjestan ugled u zemlji i svijetu uz malo odlinih iznimaka veim dijelom je svedena na nekonkurentnu, ne sofisticiranu proizvodnju zbog koje se to zbog svoje strukture i kvalitete, to zbog trokova i cijena, teko prodaje. Ne moe se danas jedna nacionalna proizvodnja stei meunarodni ugled i trite oslanjajui se samo na nekoliko dobrih proizvoda.

Zbog takve loe industrije naravno i nezaposlenost je rasla.

95. Navedite strateka pitanja hrvatske industrijske politike?

Strateka pitanja hrvatske politike su:

i. modernizacija i tehnoloki napredak

ii. diferencijacija proizvoda

iii. internacionalizacija industrijskih poduzea

iv. promocija izvoza

v. stalno obrazovanje zaposlenih, razvojno-istraivaki rad, inventivnost i inovativnost.

Na temelju iskustva visokorazvijenih europskih i istonoazijskih zemalja mogue je izvesti odgovarajue mjere za postizanje uspjene industrijske politike Hrvatske. Za njen razvoj presudni su odgovarajui preduvjeti na makroekonomskom planu. Prije svega, nuno je postizanje makroekonomske stabilnosti s niskom inflacijom, niskim stopama nezaposlenosti i niskim fiskalnim deficitom. U okviru takve politike Hrvatska bi u osmiljavanju svoje industrijske politike trebala dati prednost primjeni horizontalnih mjera koje se uglavnom odnose na:

- dravno investiranje u infrastrukturu posebno, u transport i komunikacije

-dokolovanje i prekvalifikaciju radnika koji izlaze iz industrija koje se zatvaraju, razvoj programa dokolovanja mladih nezaposlenih radnika, te na programe rjeavanja dugorone nezaposlenosti

-stvaranje novih oblika potpore razvoju i istraivanjima, poticanje rasprostiranja tehnolokih dostignua, jaanje znanstvene i strune meunarodne suradnje

- stvaranje mrea agencija za pomo malim i srednjim poduzeima koja bi rasprostirala informacije o mogunostima kreditiranja, o novim tehnologijama, o mogunostima obrazovanja, izvoza proizvoda i slino.

- utjecaj na stvaranje novih trinih struktura, i to kako politikom prema malim i srednjim poduzeima, tako i kontrolom preuzimanja i pripojenja poduzea, antimonopolskom politikom, poticanjem inozemnih izravnih ulaganja

- odnos prema individualnim-gubitaima. U svijetu se uglavnom naputa subvencioniranje njihove proizvodnje, te se prelazi na subvencioniranje trokova njihova izlaska s trita. To je osobito vano u dananjim uvjetima kada je na redu sanacija poduzea

-provoenje politike zatite okolia

-privatizaciju i reformu ostalih javnih poduzea

-poticanje unutarnjeg regionalnog rasta.

Kako bi se navedeno postiglo, dravi stoje na raspolaganju razliiti oblici mjera za provedbu ovakve industrijske politike: od subvencija i poreznih olakica, pa bi do deregulacije i privatizacije. Svaka od njih ima svoje trokove i koristi koji moraju biti pomno razmotreni pri odluci o primjeni neke od tih mjera. Prema OECD-u poeljno je da programi dravne pomoi imaju etiri osobine:

1. moraju biti privremeni2. moraju biti tr