Godište XVI. Godina 2020. – Broj 3. (38.) Božić 2020.

SPAVAJ, SPAVAJ, DITIĆU

SPAVAJ, SPAVAJ, DITIĆU TI NEBESKI KRALJIĆU, U TIM TVRDIM JASLICAM, GDI TE STAVI DIVICA, MAJKA TVOJA PREMILA.

SPAVAJ, RAJSKA LIPOSTI, SPAVAJ, VRELO MILOSTI, NA TO MALO SLAMICE KOJU POMNJA DIVICE, PO TOJ ŠPILJI POKUPI.

Glasilo Župe Svetog Duha Tisno

Sa željom da rastemo u vjeri i spozanji da je sve u Božjim rukama i da trebamo Njemu prepustiti svoje putove, potrebe, planove i želje,

blagoslovio vas Gospodin,

podario vam zdravlje, radost i mir!

NA DOBRO VAM DOŠLO

POROĐENJE GOSPODINOVO

I MLADO LITO.

don Lazar Čibarić, župnik

ŽUPA TISNO Četvrtak, 6. kolovoza 2020. (20h)

PREDSTAVLJANJE KNJIGE MOJIH STO KNJIGA

U TISNOM

Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim na dolasku

na ovo predstavljanje i čestitam vam jučerašnji Dan pobjede i

domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Zahvaljujem se don Lazaru Čibariću na organizaciji i ovog

predstavljanja i mojoj kolegici prof.dr.sc. Zdravki Božikov na

lijepom riječima o knjizi MOJIH STO KNJIGA.

1

Knjiga je posvećena dragom prijatelju i velikom hrvatskom

domoljubu Stanku Šariću za njegov šezdeseti rođendan. To je

bilo iznenađenje za njega. Uspjeli smo u tome i došao je izravno

s puta na prvo predstavljanje u Zagrebu ne znajući što ga čeka.

Samozatajan kakav jest, ni danas mu nije drago što je ova knjiga

posvećena njemu. Kada je to shvatio, komentirao je činjenicu da

se predstavljanje odvijalo na Dan antifašizma. Naime, mi u RH

imamo i takav blagdan, iako se Churchillu pripisuje ona tvrdnja

da će se fašisti u budućnosti nazivati antifašistima.

Stanko je upozorio na predstavljanje tog dana komentirajući kako

doista i treba biti tada jer sam ja puno pisao o istinskim

antifašistima. Dakle ne onim iz Churchillove dosjetke. I doista

sam godinama upozoravao na činjenicu kako političari u RH, kao

poslušne sluge svjetskih moćnika, ne smiju ni spomenuti da je

srpska agresija na Hrvatsku zapravo bila fašistička agresija.

Tako to imamo i u naslovu jedne od ovih sto mojih knjiga: Živjela

nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska, Zagreb, 2015. A

Hrvatska iz godine u godinu sve više napreduje u toj sluganskoj

politici. Ali sve je više i naših ljudi koji razumiju da se srpski

fašizam treba nazivati pravim imenom- Pogledajmo samo naslov

jednog današnjeg članka s portala narod.hr: I DOK HRVATSKA

SLAVI POBJEDU NAD VELIKOSRPSKIM FAŠIZMOM, IZ

SRBIJE DELIJE ŠALJU VELIKOSRPSKE PRIJETEĆE

PORUKE…Tekst završava citatom: ‘’Svako u amanet nek’ ostavi

svom sinu, srpsku trobojku da zavijori u Kninu’’

https://narod.hr/sport/i-dok-hrvatska-slavi-pobjedu-nad- 2

velikosrpskim-fasizmom-iz-srbije-delije-salju-velikosrpske-

prijetece-poruke moramo razumjeti naše susjede čiji fašizam je

doživio slom u Hrvatskoj. Zato sam u dva navrata predlagao

Hrvatskom saboru da se 5. kolovoza slavi i Dan žalosti zbog

pravljenja zečeva od Srba. Jučer sam i povodom toga izjavio

sućut svima poštovateljima srpskog fašizma, pogotovu srpskim

slugama u RH.

Sigurno će vam biti zanimljivo kako je taj moj prijedlog, a zapravo

Miloševićeve tvrdnje o Srbima-zečevima, komentirao svojedobno

prof. dr. sc. Andrija Hebrang: „Odlična Vam je ova sarkastična

ideja o promjeni naziva Dana domovinske zahvalnosti. Jedino mi

je žao zečeva jer su to drage plahe životinjice, a oni koji su

bježali iz Knina bili su sve samo ne dragi i plahi. Naime,

Slobodan Milošević je tu bežaniju prikazao samo zato da opravda

najveći vojni poraz Srbije u njezinoj povijesti. Bežanije je bilo, ali

tek nakon što su dali snažan otpor hrvatskim snagama, ali su

slomljeni u par sati. Taj PORAZ ih je natjerao u bežaniju. Dakle,

ipak su nešto bolji od zečića jer su prije trka dali žestoki, ali

uzaludni otpor. Kada su drugovi u Beogradu vidjeli da ne mogu

zadržati hrvatski teritorij, aktivirali su rezervnu opciju bijega kako

bi natjerali međunarodnu zajednicu da ih političkom akcijom vrate

i kao prognanike ponovno nasele u Hrvatsku. Na sreću, to smo

predvidjeli i spriječili što ubrajam među najveće udružene

uspjehe Hrvatske vojske na terenu i hrvatske diplomacije u

svijetu. Tako su Srbi poraženi na dva, do tada samo njihova

mitska, područja, vojnom i diplomatskom. Danas to žele 3

neutralizirati razni Josipovići, Matići, Pusići, Puhovski,

Goldsteini.... dovođenjem srpskog zločinca Veljka Džakule iz čijih

izjava se čita novi velikojugoslavenski zadatak. On kaže da treba

slaviti i srpske žrtve u isti dan kako bi svi opet imali zajednički

praznik! To je kao da u isto dan svijet slavi antifašiste i Hitlera! Ne

će to biti lako spriječiti jer to podržavaju svemoćni mediji

preko primjerice Butkovića koji izmišlja intervjue i ne plaća porez,

ali uspješno ruši hrvatski državni i nacionalni identitet. Zato mu je

unaprijed oprošten kriminal.“ To je nova opasnost koju treba

spriječiti, da žrtve koje su pale nisu uzaludne! Jedino što se

promijenilo u odnosu na vrijeme kada je Hebrang pisao svoj tekst

jeste što se skoro za sve medije može napisati ono što je on

govorio za jednog Butkovića, i što umjesto Džakule imamo

Pupovca koji je stvarni državni poglavar.

Tekst je dan u mojoj knjizi Rasizam domaćih slugu, Zagreb,

2013. u Četvrtom pismu tadašnjem Predsjedniku Vlade RH

Zoranu Milanoviću, s prijedlogom da generala Antu Gotovinu

predloži za Nobelovu nagradu za mir zbog sprječavanja genocida

u Bihaću. A vidimo da se danas hrvatska vlast hvali kako je

ostvarila ono što je Džakula tražio još tada, ali je ostvario tek

Pupovac sa sadašnjom garniturom vlasti. Iako je knjiga iz 2013.,

naslov idealno opisuje to jučerašnje obilježavanje Dana pobjede.

Hrvatska je priznala rasističku ideju o tome da nekoliko ubijenih

Srba vrijedi isto koliko i svi Hrvati nastradali u fašističkoj agresiji.

Umjesto mog prijedloga, tj. onoga što je Hebrang pozdravio kao

moju sarkastičnu ideju, srpske sluge su uspjele pretvoriti u 4

stvarnost ono što je tada tražio Džakula. A to i jest u skladu sa

stvarnošću u kojoj je stvarni državni poglavar Milorad Pupovac. I

mnogo je gore od konstatacije Ivana Penave: „Ogromno je

poniženje da se o Gruborima “trguje i priča” 5. kolovoza.“

http://dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/22577-penava-

ogromno-je-ponizenje-da-se-o-gruborima-trguje-i-prica-na-5-

kolovoza A dobro konstatira Joško Buljan u današnjem

„Hrvatskom tjedniku“: „Tko god ističe ratni incident u Gruborima

kao mjesto zločina u odnosu na Oluju i stotine mjesta većih

pokolja srpske fašističke vojske u Domovinskome ratu, svjesno

čini zločin protiv hrvatske države.“

A Ivica Marijačić kaže: „Proslavu Oluje ove je godine uništio

Plenković, a Hrvatska je postiđena. U trgovini s Pupovcem on je

izjednačio srbijansku agresiju i hrvatsku obranu. Hrvatska država

klanja se koletaralnim pojedinačnim srpskim žrtvama i

izjednačava ih s planiranim masovnim hrvatskim žrtvama politike

države Srbije.“

Da, zato sam ja i naslovio knjigu iz 2013. Rasizam domaćih

slugu, zar ne?

Danas je Milanović (formalni) predsjednik države. Nedavno sam

mu napisao pismo, slično onima 12 iz spomenute i priložio knjigu

Nobelova Nagrada za „Oluju“ Portal dragovoljac.com:

http://www.dragovoljac.com/images/minifp/NobelZaGotovinu.pdf

U knjizi sam dao svih tih 12 pisama, ali i dio o najnovijem

američko-hrvatskom dokumentarnom filmu “Operacija Oluja”

Naime, povodom 25. obljetnice “Oluje”, Hrvatski filmski Institut 5

darovao je hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu

dokumentarni film “Operacija Oluja”. Na međunarodnom

filmskom festivalu u SAD-u, WorldFest Houston, film je dobio

dvije nagrade, Silver Remi Award: za režiju Nikola Knez i za

scenarij dr. sc. Miroslav Međimorec i dr. Dorothy McClellan. Tim

povodom iz Hrvatskog instituta pišu o svom filmu koji je doživio

ovacije američkih ratnih veterana: „Operacija Oluja bila je

odlučna bitka hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata za

nezavisnost i cjelovitost hrvatske države u kojoj su Hrvatska

vojska i policija porazile srpskog agresora te s njim i velikosrpsku

politiku koju je provodio ratni zločinac Slobodan Milošević.

“Oluja”, koju je Republika Hrvatska pokrenula u mjesecu

kolovozu 1995., označena je najvećom europskom kopnenom

vojnom operacijom nakon Drugoga svjetskog rata i opravdano je

postala krunskim draguljem hrvatskog Domovinskog rata. Ovaj

film jasno i snažno dokumentira događaje te izvanredne vojne

operacije i dokazuje da Hrvatska, zajedno sa svojom vojskom i

generalima, zaslužuje priznanje svjetske zajednice, a moguće i

Nobelovu nagradu za mir.“ https://www.hkv.hr/kultura/vijesti-

kultura/34692-pogledajte-americko-hrvatski-dokumentarni-film-

operacija-oluja.html Tražio sam od Milanovića da osigura

prikazivanje filma na HTV-u, mada mi je bilo jasno da je to

nemoguća misija jer u filmu tadašnji američki veleposlanik Peter

Galbraith govori o srpskoj agresiju na Hrvatsku kao o fašističkoj,

a to je ono što svih ovih godina hrvatski političari itekako dobro

znaju, a ne govore o tome. Da govore, ne bi dugo ostali u svojim 6

foteljama, a za njih su spremni prodati i vlastitu majku, zar ne? A

Srbi, koji sami kažu da im je laž najviše pomogla u povijesti,

stalno govore o tuđem navodnom fašizmu tako da drugi ne bi

vidjeli istinu – njihov fašizam. Srpske sluge u RH pokorno ih

slijede.

Proslava je Oluje pa je i moja sestra u Kotoru ponovno na udaru.

Na prozore je stavila crnogorsku i hrvatsku zastavu.

Na You Tube-u možete naći prilog: SKANDAL U KOTORU:

Istaknuta hrvatska zastava. U prilogu je fašist predsjednik Crne

gore Milanović, a spominje se i Thompsonova pjesma na

crnogorski blagdan Dan pobjede.

https://www.youtube.com/watch?v=bRbmJwNlkRA

A o Thompsonu je niz mojih knjiga među ovih sto.

Tako i danas u najnovijem „Hrvatskom tjedniku“ Joško Čelan u

članku o Sačekuši protiv Thompsona govori o podloj medijsko-

obavještajnoj operaciji njemačkog dnevnika „Frankfurter

Allgemeine Zeitunga i njegova novinara Martensa protiv Marka

Perkovića Thompsona kaže: „Akademik Josip Pečarić, veliki

hrvatski domoljub i intelektualac, odavno je i s debelim razlogom

Marka proglasio politički najvažnijim živim Hrvatom tako da je ova

spletka moćnoga lista istinski sotonskoga nadahnuća – tek jedna

u nizu (nakon Bilda, Der Spiegela i, za sada posljednjeg,

podjednako utjecajnog švicarskog Neue Zuercher Zeitunga -

HZZ) – važan pokazatelj do koje je mjere vladajući liberalni

fašizam spreman odbaciti svaki obzir u postizanju svojih

orwellovski opasnih planetarnih ciljeva.“ Javio mi se i redatelj 7

nagrađenog filma i predložio da diljem svijeta skupimo potpise ta

Nobelovu nagradu. Zapravo, teško je i pomisliti da bi se ona

mogla sprovesti u Hrvatskoj s vlastima koje slave i ostvaruju

Džakulinu ideju i svoje sluganstvo i koje su za to osigurale

potporu skoro svih medija. Zato i ne čudi što se nas akademika u

svezi s proslavom „Oluje“ sjeti naš branitelj i publicist Mladen

Pavković: „U vrijeme kad svi govore i pišu o 25. obljetnici Vojno-

redarstvene operacije Oluja, članovi Hrvatske akademije znanosti

i umjetnosti (HAZU) manje-više šute, tj. pokrili su se preko ušiju.

Tek tu i tamo netko se javi, poput akademika Josipa Pečarića, ali

unatoč njegovim izvanrednim rezultatima, znanstvenim i

publicističkim, stavljen je na marginu jer ga se doživljava

ekstremnim desničarom i nacionalistom. A biti „nacionalista“ i

voljeti svoju Domovinu danas nije jako poželjno, već se otvoreno

traži da i majke koje su u hrvatskom obrambenom i pobjedničkom

Domovinskom ratu izgubile svoju djecu i najmilije „moraju“ (!)

voljeti svoje neprijatelje, odnosno one koji se nikada nisu i neće

pokajati za svoje grijehe koje su u ovom slučaju učinili prema

hrvatskom narodu.“

Da, sve se traži da bi vlast ispunila zadaću koju su dobili od

svjetskih moćnika, zar ne?

HVALA!

Josip Pečarić

8

ŽUPA TISNO Četvrtak, 6. kolovoza 2020. (20h)

dr. sc. Zdravka Božikov

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „MOJIH 100 KNJIGA“

AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA

Stotinu knjiga - mili Bože! Veliki je to broj i veliki jubilej

akademika Josipa Pečarića.

Skroman i sebedaran, kakav on već jest, posvetio ju je svom

prijatelju Stanku Šariću za njegov 60. rođendan. U svojem ovitku

ova knjiga uvezuje i njihovo prijateljstvo poniklo na hrvatskom

domoljublju. Na taj način ona pak uvezuje i šire hrvatsko

domoljublje, a osobito bi trebala biti poveznica svima nama

kojima je ljubav prema domovini Hrvatskoj stil i okosnica rada i

djelovanja. U tom smislu njezina posveta se odnosi na sve

istinske hrvatske domoljube.

Tekstovi unutar knjige razvrstani su u nekoliko cjelina, iako se

može reći da su svi oni izrečeni „u jednom dahu“.

Prva cjelina: „Sto knjiga“

Ovdje je autorov „Veliki razgovor Mladena Pavkovića s

akademikom Josipom Pečarićem“ (travanj 2020.) u kojem je on

izrekao stavove o temi kojom se bavio u svojim ranijim knjigama-

publikacijama, jasenovačkom mitu kao udarnoj karici u

pokoravanju hrvatskoga naroda čemu i danas svjedočimo. 9

Naravno, autor zastupa povijesnu istinu utemeljenu na stručnom

istraživanju, a kao „oružje“ za raspršivanje tog mita. U tom

razgovoru vođenom tijekom vremena obilježenog korona-

virusom, najavio je i ovu knjigu koja je pred nama.

Knjiga koju predstavljamo posebno je aktualna ovih dana kada

slavimo pobjedu u oslobodilačkoj operaciji Oluja o kojoj je u

Americi snimljen i dokumentarni film.

Film „Operation Storm“, režirao je Nikola Knez, scenaristi su

Dorothy McClellan i Miroslav Međimorec, nagrađen je i doživio je

veliki uspjeh u Americi. Kod nas u Hrvatskoj film je, nažalost,

prešućen, a za njegovu hrvatsku verziju nedostaju sredstva.

Suvišno je i napominjati kako bi itekako bilo prigodno prikazati taj

film ovih dana uz obilježavanje 25 godina Oluje. Tako je većini 10

hrvatskoga naroda uskraćeno bilo kakvo saznanje o tom filmu jer

o njemu vlada muk.

Pečarić razotkriva i proziva odgovorne, ali i napominje da je to

logična posljedica velikosrpsko-hrvatske koalicije koja kormilari

Hrvatskom. Seciranjem hrvatske vlasti on iskazuje svoj protest,

ali zadržava nadu u neku buduću, istinski hrvatsku vlast.

Ovo poglavlje bi moglo nositi i naslov „Stotinjak knjiga“. Naime,

knjiga koja je pred nama bila bi 103. na danom popisu

dosadašnjih naslova. Popis obuhvaća 40-ak stručnih

(matematičkih) knjiga, ostalo je publicistika kojom se autor bavi

od 1998. godine. Akademik Pečarić jednako je predan

obadvjema komponentama svojega impozantnoga opusa. Sam

sebe smatra matematičarom, znanstvenikom, publicistom

Domovinskog rata, … izniklom u „Hrvatu iz Boke kotorske“.

Mogli bismo reći da je on kolosalan u sve tri svoje komponente.

Druga cjelina: „Stupovi moje Hrvatske“

Akademik Pečarić ističe četiri stupa svoje Hrvatske. Rekli bismo,

simbolično je to: kao četiri stupa kuće-doma, četiri kantuna

Domovine (i usput dodali da tri kantuna Pečarićevog privatnog

doma, po starim dobrim hrvatskim običajima, drži njegova

supruga Ankica).

Kao stupove svoje Hrvatske, Pečarić navodi:

1) utemeljitelja samostalne Hrvatske Franju Tuđmana,

2) generala Slobodana Praljka i Darija Kordića,

3) domoljubnog pjevača i branitelja Marka Perkovića Thompsona, 11

4) biskupa Vladu Košića.

Svaki od ovih četiriju stupova Pečarić drži nemjerljivo važnim i

zaslužnim što imamo Hrvatsku, ali i ističe da je upravo to razlog

što su najnapadaniji od onih koji nisu željeli Hrvatsku, bilo da su

to svjetski ili domaći moćnici. Sramotno ponašanje takvih autor i

ovdje razotkriva, posebno ističući djelovanje suda u Haagu.

U povodu proglašenja krivim pok. predsjednika Franje Tuđmana

(15. 4. 2011. godine) kao znakovit primjer navodi se komentar

Klausa-Petera Willscha u Frankfurter Allgemeine Zeitungu od 19.

5. 2011. godine pod naslovom „ Mrtvačka sinoda u Haagu“.

U tom komentaru K-P. Willsch tu činjenicu uspoređuje s bizarnim

događajem iz crkvene povijesti. Naime, tada (897. godine)

12

aktualni je papa (Stjepan VI.) upriličio sudski proces protiv svoga

pok. prethodnika (Formozusa) kako bi ojačao vlastiti legitimitet…

Jedina razlika: Haaški sud ipak nije iz groba izvukao i postavio na

optuženičku klupu pok. predsjednika F. Tuđmana, ali presuda je

ista!

Političare pak u R. Hrvatskoj Pečarić podsjeća na riječi našega

velikoga kardinala pok. Franje Kuharića:

„Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na

koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i

čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima.“

(29. 9. 1997. godine)

Akademik Pečarić i danas ističe ovo upozorenje kao svoje

vlastito.

Isto tako ističe naše biskupe kao prave predstavnike „naroda

nade“ kako je o nama Hrvatima govorio sv. otac papa Ivan Pavao

II.

S druge strane, autor razotkriva lice fašističkih srpskih agresora

na Hrvatsku. Oni lažno veličaju (od uvijek, pa i dan-danas) svoj

narod u čemu prednjače njihovi duhovni vođe. Svojatanjem

tuđega, velikosrpstvo je usporedivo s Trećim Reichom! Kroz

povijest su stvorili mitove kao opravdanje i pokretač svojatanja

tuđega, pretvarajući i svoje poraze u „srpsku mitologiju“

(Kosovski mit itd.). Usavršili su metodologiju poricanja svoje

odgovornosti za počinjena zlodjela upravo skrivanjem u svoja

mitska tumačenja događaja.

13

Kroza stav i razmišljanje B. Bogdanovića, Pečarić navodi i

razuman izuzetak, gajeći nadu da će ovakvi istupi uroditi plodom

(unatoč još živom velikosrpstvu na čelu sa SPC-om):

„Moja braća Srbi nisu svesni razmera tragedije u koju su uvukli i

druge i sebe. Otpočeli su dekompoziciju srpske nacije i njeno

moralno ubistvo. Srbi su rat izgubili, to je gotovo, ali su izgubili i

dušu, izgubili su čast, izgubili su sve, jer posle izgubljene duše i

časti ne ostaje ništa više. Sve je potrošeno. I to je rezultat

srpskog nacionalizma, te neverovatne ludačke istrajnosti u

stvaranju velike Srbije,“

Pečarić također ističe da se koalicijska stranka vladajućih u

Hrvatskoj, SDSS naslanja na SSS i velikosrpstvo njihovog glasila

„Srbobrana“.

U tome on vidi slijepo sluganstvo vlasti u Hrvatskoj i svu

pogubnost takve koalicije za Hrvatsku. Kao primjere sluganstva

navodi suđenje pjesmi „Bojna Čavoglave“ (M. Perković

Thompson), osude spaljivanja Krnje u Imotskom, … dok se

istodobno tzv. „Frljićevština“ s vrijeđanjem svega hrvatskoga tim

istim „aršinom“ svrstava u umjetničke slobode!

Komentarom knjige Josipa Jovića „Život po

protokolima“ (2002) kao prilogu anatomije hrvatske

(samo)destrukcije, Pečarić ukazuje na vanjske utjecaje koji nas

guraju u četvrtu Jugoslaviju pod različitim nazivima (Regija,

Zapadni Balkan, …), a po modelu 6 - 1 + 1. Iz bivše YU-tvorevine

isključuje se Slovenija, a dodaje Albanija.

14

Nimalo slučajno, na tom tragu kriminaliziraju se sva četiri stupa

„Pečarićeve Hrvatske“. To provodi vladajuća srpsko-hrvatska

koalicija u Hrvatskoj, koliko god deklarativno tvrdili suprotno.

Moćnim centrima izvan Hrvatske kojima je to cilj, trebaju ti

„izdresirani bullterijeri“ dovedeni na vlast u Hrvatskoj, koji će to

bespogovorno provoditi grizući sve što je samosvjesno,

nacionalno, individualno, …

Zato, unatoč svemu – ostanimo narod nade!

Na svoj imendan ove godine, akademik Josip Pečarić preko

portala dragovoljac.com darovao je svima svoju knjigu „Vratiti

Hrvatsku narodu“. Dodala bih da je svojim cjelokupnim opusom

od stotinjak (što stručnih, što publicističkih) knjiga Pečarić

darovao sebe svom narodu i kao matematičara, i kao

znanstvenika, i kao publicista Domovinskoga rata. Darovao je

sebe kao iznimnog čovjeka, zaigranog poput dječaka u obrani od

nepravda pomoću (raz)otkrivanja istine.

Prijateljstvo akademika Pečarića i g. Stanka Šarića karakterizira i

povezuje i svojevrstan dualizam obadvojice:

1. Pečarić je matematičar i spisatelj;

2. Šarić je građevinar i član Najboljih hrvatskih tamburaša.

Knjiga pred nama posvećena tom prijateljstvu ostaje trajnom

uspomenom.

Poželimo našem dragom akademiku Pečariću da nam poživi u

dobrom zdravlju onoliko godina koliko je knjiga napisao!

15

KRIZMA 29. KOLOVOZA 2020.

Sakramenat Svete krizme primili su:

1. Bruno Marača

2. Jelena Matošević

3. Leonarda Martinović

4. Marin Meštrov

5. Marko Antonio Petrušić

6. Martin Lošić

7. Martina Orlović

8. Mirjam Marača

9. Roko Čorkalo

10. Stipe Berak

11. Viktor Hodak

16

25-letnica prvih redovnih zaobljub s. Sabine Vakselj

Župnija Leskovec pri Krškem nas je to jutro 3.10.2020. pričakala

v soncu in postavljenih mlajih pred cerkvijo. Z veseljem in

hvaležnostjo smo vstopili v prelepo, s cvetjem, bogato okrašeno

cerkev. V pozdravnem uvodu je g. župnik Ludvik Žagar najprej

nagovoril slavljenko, s. Sabino Vakselj in že napovedal dar

župnije : »duhovni šopek«.

Bogoslužje je vodil p. Andrej Benda, jezuit in ob njem pri oltarju je

darovalo mašno daritev še pet duhovnikov. Zbralo se je tudi lepo

število sester uršulink, svojcev, prijateljev in župljanov.

Bogoslužje je lepo spremljal mešani zbor in otroško-mladinski

zborček, ki ga je vodila sestra slavljenke, Natalija Vakselj.

17

Napis na oltarju, ki je predstavljal geslo-duhovno usmeritev s.

Sabine, se je glasil: «Slavim te Oče, ker si to razodel malim.«

Skupaj s p. Andrejem smo razmišljali ob njem in se v srcih

zahvaljevali za velik Božji dar, ki ga Oče v svoji ljubezni podarja

vsem, ki se mu z aupanjem približamo in izročamo.

Seveda se je slavje nadaljevalo tudi po zahvalni sv. maši pri

»Kunstu«, kjer smo se lahko še telesno okrepili in nasmejali ob

podeljenih prigodah življenja sestre Sabine. Bogu hvala za lep

praznik!

don Ludvik Žagar, župnik

18

Proslavljena svetkovina svetog Mihovila. Misno slavlje predvodio je

biskup Mijo Gorski

Svetkovina svetog Mihovila, zaštitnika grada Šibenika i Šibenske

biskupije proslavljena je jutros na trgu pred šibenskom

katedralom. Svečano misno slavlje i procesiju ulicama grada

predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. Uz

predvoditelja koncelebrirali su: nadbiskup splitsko makarski Marin

Barišić; zadarski Želimir Puljić splitsko makarski, koadjutor

Dražen Kutleša, biskupi dubrovački Mate Uzinić, gospićko-senjski

Zdenko Križić, mostarsko-duvanjski Petar Palić, umirovljeni

šibenski Ante Ivas i gospićko-senjski Mile Bogović, te biskup

domaćin Tomislav Rogić. Među velikim brojem svećenika bili su

provincijal provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra

Josip Blažević i provincijal Franjevačke provincije Presvetog

Otkupitelja fra Marko Mrše. Grad Šibenik predstavljao je

gradonačelnik Željko Burić s dogradonačelnicima Danijelom

Miletom i Paškom Rakićem. Na slavlju je bio i saborski zastupnik

Hrvoje Zekanović. Za vrijeme misnog slavlja pjevao je zbor kojeg

su sačinjavali: Mješoviti katedralni zbor, zbor Župe Ljubitovica i

zbor Cor Christi iz samostana svetog Lovre. Uz orguljašku

pratnju Nikole Lovrića Caparina zborom je ravnala Jelena

Mikulandra.

19

U homiliji zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski naglasio je

kako smo okruženi anđelima glasnicima dobrog Boga. U imenu

svetog Mihovila „Tko je kao Bog“ sadržano je pitanje i odgovor. U

imenu pitanju prepoznajemo divljenje svemogućem Bogu.

Zajedno s anđelima divimo se Bogu zbog beskrajne ljubavi, a

divljenje je izraz zahvalnosti za dar života.

Život ljudski dar je stvarateljske Božje ljubavi. Darovani smo od

samog Boga posredovanjem roditeljske ljubavi. Taj je dar

jedinstven i neponovljiv, kazao je biskup Gorski. Naglasio je kako

nas svaki dar obvezuje. Dar života nas obvezuje na zahvalnost

što smo rođeni i što postojimo. Važno je prihvatiti sebe sa svim

darovima, umijećima i slabostima.

Naglasio je kako se čovjek treba ostvariti i oplemeniti vlastiti

život. Oplemenjivanje vlastitog života ostvaruje se u djelovanju za 20

druge. Mi smo pozvani uzvratiti dar za dar, ljubav za ljubav, život

za život. Čovjek je dar i mora postajati dar za druge. Upozorio je

da onaj tko niječe dar života, postaje poput palog anđela i

suprotstavlja se vlastitom biću. Postaje od osobe sredstvom.

Nijekanje dara postaje tako lukavim i suptilnim da nadmašuje

ljudske sposobnosti, kazao je biskup Gorski. Ima, dakle, netko

drugi tko nam sugerira na veoma lukav način suprotstavljanje

svojoj biti. To se očituje kao temeljno nezadovoljstvo sobom i

drugima. Svijet je pun primjera i mi o tome možemo posvjedočiti.

Sve potrebno za život imamo, a opet nismo zadovoljni. I kad bi

se sve posložilo po našem htijenju, opet ne bismo bili zadovoljni.

I tražili bismo nekoga tko je kriv i tko je odgovoran. Cijelo naše

društvo tako funkcionira, na neumornom pokazivanju, na tim

harnim čistačima javnosti i crkvene i društvene i političke, koji

21

znaju optužiti, ali ne znaju izrađivati. I koliko god netko misli da

time čini dobro, zapravo postaje sijačem nepovjerenja i razdora.

Je li ikoji čovjek postao slobodan i sretan zato što su njegove

slabosti postale javnima? Je li ikoji čovjek i ikoje društvo postalo

boljim zbog neprestanog optuživanja? Baš naprotiv, to

razotkrivanje drugoga javnosti nanosi samo bol i frustracije.

Stječe se dojam da smo svi krivi, samo je pitanje kad ćemo doći

na red.

U takvom ambijentu optužbi stvara se jedna nesigurnost, raste

nepovjerenje, kazao je biskup Gorski koji je zapitao nije li to djelo

sotone. Mi Isusovi učenici ne smijemo sebi dopustiti djelovanje

sila koja razaraju naše povjerenje u čovjeka i u Boga. Bez

povjerenja nije moguće izgraditi ni društvo, nije moguće stvoriti

dobre poslove, nije moguća Crkva, niti obitelj, niti brak, niti 22

prijateljstvo. Ništa nije moguće bez povjerenja jer bez beskrajnog

i potpunog povjerenja u Boga nije moguće niti naše spasenje

Zato nam je dužnost u ovom vremenu, u kojem je toliko

nepovjerenja ušlo među nas ljude, izgrađivanje povjerenja. Dužni

smo uvijek iznova izgrađivati povjerenje koje omogućuje život u

zajedništvu i blagostanju, kazao je biskup.

Oporba Bogu traje od prije početka svijeta. Vidimo kako se

nasuprot Bogu istine trajno pojavljuju osobe koje glume

boga. Zauzimaju različite položaje, imaju i razna imena: novac,

vlast, sloboda bez odgovornosti, posjedovanje, pseudo

znanost. Njima se sve žrtvuje: zdravlje i pamet, ukus i moral, na

kraju i ljudi počevši od nerođenih pa do neizlječivo bolesnih. To je

glavni kumir našega doba, a svako vrijeme ima svoje idole i svoje

kumire koji prisvajaju Božja svojstva i zahtijevaju da se ljudi pred

njima prostru. Mi znamo da se ni pred kime ne klanjamo osim

pred Bogom i ni pred kime ne saginjemo svoju glavu osim u

priznanju Božje veličine, kazao je biskup Gorski.

Vjernicima Šibenske biskupije zaželio je da ostanu hrabri u svojoj

vjeri i da im ne klone duh u borbi protiv zlog duha.

Izvor: https://www.sibenska-biskupija.hr/proslavljena-svetkovina-svetog-mihovila-misno-slavlje-predvodio-je-biskup-mijo-gorski/

23

Prvu pričest 11. listopada 2020. primili su:

1. Ante Kaleb 2. Dominik Vodan 3. Dorotea Komšić–Knežević 4. Julija Kartelo 5. Klara Marača

6. Leo Fantov 7. Lovro Špadina 8. Nina Čuzela Papata 9. Rafael Grubišić 10. Toni Strunje

24

Pastirski pohod biskupa Tomislava

Rogića Župi Tisno. 12. studenoga 2020. ISTAKNUTO, IZ ŽUPA I SAMOSTANA 449 Views

Šibenski biskup Tomislav Rogić u utorak i srijedu 10. i 11.

studenog bio je u pastirskom pohodu Župi Tisno. Prvi dan

pohoda započeo je u Tišnjanskoj Dubravi u crkvi Presvetog Srca

Isusova. Tu su biskupa dočekali župnik don Lazar Čibarić i

vjernici koji žive na području Dubrave.

25

Biskup se upoznao s vjerskim životom tog dijela Župe Tisno, a na

mjesnom groblju molio je i za pokojne.

Sljedeća postaja pastirskog pohoda bila je crkva svetog Martina u

Ivinju, a potom crkva svetog Roka u Tisnom. Potom je biskup sa

župnikom izvršio uvid u župne matične knjige, župnik ga je

upoznao sa stanjem u župi. Prvi dan pastirskog pohoda završio

je susretom s članovima Župnog pastoralnog vijeća. Razgovaralo

se o demografiji u župi, obiteljskom životu, čuvanju običaja i

tradicija u župi i sličnim temama.

26

Drugog dana susreta u srijedu 11. studenog bio je i blagdan

svetog Martina koji se u Tisnom slavi kao zaštitnik župe i Općine

Tisno. U župnoj crkvi Svetog Duha biskup je predvodio misno

slavlje u koncelebraciji sa župnikom don Lazarom Čibarićem i

don Tunom Jozićem, župnikom Jezera (iz Općine nije bio na misi

nitko - dodao župnik).

„Pastirski pohod prilika je da se bolje upoznamo, povežemo, u

vjeri ohrabrimo i nadasve zajedno Boga slavimo i molimo. Prilike

u kojima se susret događa nisu bajne – kušnja ovog virusa

mnoge stvari stavlja u pitanje. Ali svaka kušnja ima za cilj da iz

nje izađemo jači u vjeri, bolji ljudi, s više pouzdanja u Gospodina.

Nismo li sada svjesniji nego prije kako je sve u Božjoj ruci.

Molimo Svemogućega da otkloni bolesti i svako zlo od nas“,

27

poručio je vjernicima u homilji biskup Tomislav Rogić.

Časteći svetog Martina, prisjećamo se i drugih koji su krenuli

njegovim putem osmišljenog i ispunjenog života. Tolika plejada

svetaca i mučenika, spremnih da ulože baš sve, i sam dar života

kako bi ga ponovno zadobili od Svevišnjeg Gospodara života i

vječnosti. Spominjući se svetog Martina i drugih velikana vjere,

otiđimo danas s ovog mjesta, ove svete euharistijske žrtve,

ohrabreni u vjeri, opremljeni duhom Božjim za sve buduće

nedaće koje nam se mogu ispriječiti na putu, da, usprkos njima,

ne izgubimo kompas, da ne izgubimo jasan cilj pred očima:

vječnu Domovinu na nebesima. Samo trajna usmjerenost na

vječni život s Bogom može nam dati snage ustrajati do kraja,

oploditi i osmisliti svoje živote trajnim vrijednostima koje ne gube

svoga sjaja i na taj način zadobiti vječni život, pa makar radi

Krista ovaj zemaljski izgubili, kazao je biskup Rogić u homilji

vjernicma Župe Tisno.

Tom prigodom pokonili smo: zidni sat s naslikanim tišnjanskim

zvonikom - rad Andree Mintaković i jednu košaru punu domaćega

vina, rakije, ulja, sira i sl. domaćih proizvoda.

Na misi je naš zbor djece i mladih Plamen odsvirao i otpjevao

pjesmu Isuse, volim te.

28

Pastirski pohod završio je na mjesnom groblju gdje je biskup

molio za sve pokojne.

Izvor: https://www.sibenska-biskupija.hr/pastirski-pohod-biskupa-tomislava-rogica-zupi-tisno/

29

Proslavljen blagdan svetog Nikole Tavelića. Misno slavlje predvodio je

kardinal Josip Bozanić.

Svečano euharistijsko slavlje u Hrvatskom nacionalnom svetištu

sv. Nikole Tavelića u Šibeniku na blagdan prvoga hrvatskog

kanoniziranog sveca Nikole Tavelića, u subotu 14. studenoga,

predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U

koncelebraciji su bili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, gospićko-senjski biskup

Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović,

provincijal Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra

Josip Blažević, te mjesni biskup Tomislav Rogić.

U riječima pozdrava kazao je kako je Šibenik slavio s cijelom

Crkvom u Domovini i po svijetu 1970. godine prigodom

kanonizacije Nikole Tavelića. O tom slavlju i danas se govori.

Slavlje koje je oslikavalo bilo zajedništva u našem narodu, a to i

danas molimo Boga u ovoj prigodi kada zaključujemo Godinu

svetog Nikole Tavelića za našu biskupiju, kazao je biskup Rogić.

U životu svetog Nikole Tavelića iščitavamo poziv na svetost

svakom vjerniku: „Budite sveti jer sam ja svet.“ (1Pt 1,16). Njegov

primjer neka svakom vjerniku osvijetli životni cilj: vječnost u Bogu.

To danas molimo ovom svetom misom za svaku vjerničku dušu,

30

čitav naš narod i cijelu Crkvu po svem svijetu. Njegovom

zagovoru predajemo i sadašnje nevolje i iskušenja da po milosti

Božjoj iz njih izađemo osnaženi vjerom i kao bolji ljudi i

vjerodostojniji Kristovi vjernici.

Poseban pozdrav uputio je našem predvoditelju slavlja, uzoritom

kardinalu mons. Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom.

„Velika mu hvala što je prihvatio predvoditi ovo slavlje usprkos

svim nedaćama koje živimo i potresa koji je nanio mnoge štete u

Zagrebu i okolici. Želimo izraziti svoju kršćansku solidarnost sa

svima koji trpe zbog posljedica potresa, te skromnim darom

pomoći obnovu. Neka ovo misno slavlje bude kruna naših

molitava kroz ovu godinu i neka Gospodin udijeli, zagovorom

našeg Sveca, obilje duhovnih plodova i nove životne snage“,

kazao je šibenski biskup. 31

Kardinal Bozanić u homiliji je istaknuo kako današnja svetkovina

sv. Nikole Tavelića u Krešimirovu Gradu ima posebno značenje

jer se odvija u jubilarnoj godini 50. obljetnice kanonizacije Nikole

Tavelića čiju su uzornost njegovi ponosni sugrađani prepoznali.

Prisjećajući se dana kada je sveti papa Pavao VI. kanonizirao

prvog sveca iz hrvatskoga naroda, istaknuo je kako će taj

događaj ostati nezaboravnim u povijesti Katoličke Crkve u

Hrvatskoj.

„Sv. Nikola Tavelić, kao prvi kanonizirani hrvatski svetac, na neki

način sažimlje plodove svetosti u našem narodu, sve od stoljeća

sedmog. On simbolizira ono veliko mnoštvo iz hrvatskoga roda,

one rijeke poznatih i nepoznatih, tolike majke i očeve, djedove i

bake, djecu, mladiće i djevojke te starije osobe, tolike pripadnike

32

puka i plemstva, raznih crkvenih službi, redova, staleža i

zanimanja, što ih je teško nabrojiti. To su mučenici i sveci ‘za krst

časni i slobodu zlatnu’ koji dođoše iz velike nevolje te su oprali

haljine svoje i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Oni su naši, mi smo

njima nastanjeni i baštinici smo njihove svetosti“, rekao je

kardinal Bozanić.

Istaknuo je kako je proglašenje svetim Nikole Tavelića označilo

početak ponovnoga otkrivenja identiteta hrvatskoga naroda u

Crkvi i svijetu.

33

„Proglašenjem svetim Nikole Tavelića zablistala nam je slavna

zvijezda i dobili smo novi putokaz na obzorju naše povijesti. Taj

događaj, u tom povijesnom kairosu, u nama je probudio zdrav

ponos, vratio nam pouzdanje i obnovio u narodu svijest

međusobne pripadnosti i povezanosti“, rekao, među ostalim,

kardinal Bozanić.

Kardinal Bozanić se upitao i jesmo li zaboravili na prvoga

kanoniziranoga sveca Nikolu Tavelića, dodavši kako ovaj jubilej i

njegova prisutnost u crkvenim slavljima govori da nismo.

„Treba naglasiti da su sveci naši trajni uzori i izvori nadahnuća.

Njih treba ponovno i ponovno upoznavati te u novim životnim

okolnostima slijediti trajnu vrijednost njihove kreposti. To je

izazov Tavelićeva jubileja u našoj suvremenosti. Njegov

misionarski žar kojim je naviještao i svjedočio Krista, prvotno u

Bosni, a potom u Isusovoj domovini, nadahnuće je za Crkvu i

svaku kršćanku i kršćanina da smo pozvani prvotno životom, a i

riječima svjedočiti da pripadamo Kristu Bogu“, istaknuo je

kardinal Bozanić.

Pozivajući se na poslanicu sv. Pavla apostola Rimljanima,

kardinal Bozanić je istaknuo kako naši sveci i blaženici i nama

danas postavljaju pitanje „Tko će nas rastaviti od ljubavi

Kristove?“.

„Riječi nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao,

mač opisuju stvarnost trpljenja i mučeništva to je postalo tijekom

povijesti iskustvo onih koji su željeli slijediti Krista i bili povezani s

34

Njim“, rekao je kardinal, istaknuvši kako su mučenici živi svjedoci

Božje prisutnosti i Božjega djelovanja u svijetu.

„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život

poradi Boga, taj će ga spasiti“, rekao je kardinal Bozanić, ističući

kako je na taj Isusov poziv pozvan svaki Isusov učenik i učenica.

„Isus ne traži od nas da izgubimo materijalni život da bismo

sačuvali vječni, nego da svojim životom svjedočimo da nismo

usmjereni samo na sebe, već da se u ljubavi dajemo za druge.

Samo potpuni dar samoga sebe iz ljubavi donosi plod i otvara

nas pravom životu. To je poruka mučenika i svetca, to je uzor

kojim nam danas svijetli sveti mučenik Nikola Tavelić“, rekao je

35

kardinal Bozanić.

Naglasio je kako u današnjem svijetu ima puno Isusovih

sljedbenika koji su često tihi i nevidljivi.

„Ima puno dobra među nama, o tome se ne govori niti piše, ali

oni nose ovaj svijet. Braćo i sestre, u vremenu pandemije

uzrokovane koronavirusom budim odgovorni jedni prema

drugima i blizu onima koji trpe. Zlo se ne može pobijediti ako

nismo spremni na žrtvu“, rekao je kardinal Bozanić, moleći za

zagovor svetog Nikole Tavelića i svih hrvatski svetaca i

blaženika.

Na samom kraju slavlja biskup Tomislav Rogić zaključio je

Godinu sv. Nikole Tavelića za Šibensku biskupiju. „Zahvaljujemo

svemogućem Bogu za proteklu pastoralnu godinu posvećenu sv.

Nikoli Taveliću. Usprkos mnogim iskušenjima i posebnim

uvjetima, dogodilo se toliko toga lijepoga Bogu na slavu. Kroz

proteklu godinu i prethodne tri godine priprave, održani su mnogi

susreti i slavlja, od simpozija u čast našem Svecu, pokrenutog

glasila Svetišta, tiskanog molitvenika, hodočašća po župama do

hodočašća Nikolinom Bosnom i u Svetu Zemlju, izložbe slika,

novih pjesama, dokumentarnog filma, poštanske marke,

medijskog prijenosa slavlja, izrađenih kipova svetog Nikole

Tavelića i još mnogo toga. Ali najvažnijim držim da nismo na sv.

Nikolu zaboravili, da se njegovu zagovoru iznova ustrajnije

36

utječemo i da u njegovom životu i žrtvi krijepimo svoju vjeru za

iskušenja naših dana“.

Mučeništvo sv. Nikole neka u savjestima probudi spremnost na

velikodušnost i žrtvu kojom se pokazuje ljubav prema Bogu i

bližnjemu te dosljednom kršćanskom življenju. Njegov primjer

neka svakom vjerniku osvijetli životni cilj: vječnost u Bogu,

poručio je biskup Rogić.

Preko misog slavlja pjevao je zbor katedrale svetog Jakova pod

ravnanjem voditeljice zbora prof. Jelene Mikulandre i uz orguljašku pratnju

Nikole Lovrića Caparina.

Izvor: https://www.sibenska-biskupija.hr/proslavljen-blagdna-svetog-nikole-tavelica-misno-slavlje-predvodio-je-kardinal-josip-bozanic/

37

Kronika Župe Tisno

• Hvala svima koji umjesto vijenaca za sprovod radije daju

prilog za misu za pokojnika i/ili za Crkvu.

• Ostalo je neriješeno pitanje struje za kapelicu na groblju.

Nedjelja, 16. kolovoza 2020. – Sv. Roko. Budući da je nedjelja,

misu u crkvi svetoga Roka imali smo sutradan, tj. u ponedjeljak,

17. kolovoza 2020., ujutro u 9 sati.

Od 24.- 26. kolovoza 2020. – Duhovne vježbe u Katoličkoj školi

predvodio fra Draženko Tomić iz Zagreba.

Četvrtak, 27. kolovoza 2020. – Stigla je vijest da je umro don

Dominik Škevin.

Subota, 29 kolovoza 2020. – Bila je krizma ujutro u 10 sati. Bilo

je 11 krizmanika. Krizmatelj je bio biskup Tomislav Rogić. Krizma

je bila u subotu jer je zbog korona virusa odgođena u svibnju.

Srijeda, 9. rujna 2020. – U 19 sati bila je misa za poginulog

branitelja Josipa Dragičevića.

Subota, 19. rujna 2020. – Bili smo s djecom, tj. zborom Plamen,

u Šibenik na palačinkama.

38

Utorak, 29. rujna 2020. – Proslavili smo Sv. Mihovila u Šibeniku.

Četvrtak, 1. listopada 2020. – U zagrebu priznanja za najbolju

knjigu o Domovinskom ratu od udruge branitelja dobili su: Josip

Palada Tko je palio moje knjige i Michael Palaich Za Hrvatsku

moje bake. Zatim je prikazan Michaelov film o Bleiburgu.

Nedjelja, 4. listopada 2020. – Sv. Frane. U Betini je bio pastirski

pohod, a danas je bila misa u 18 sati s biskupom Tomislavom.

U Tisnome je bila je misa u 9 sati za početak školske godine.

Nedjelja, 11. listopada 2020. – Bila prva pričest u župi. Po

običaju misa je bila samo jedna u 10:30 sati. Prvopričesnika je

bilo 10, 4 djevojčice i 6 dječaka.

Utorak,13.10.2020. – Bio sastanak Župnog vijeća u 19 h.

39

Utorak, 10. studenog 2020. – Biskup Tomislav je došao u

pastirski pohod Župi Tisno. Ujutro u 10 sati okupili smo se u crkvi

Presvetog Srca Isusova u Tišnjanskoj Dubravi.

Sutradan na svetoga Martina biskup Tomislav Rogić je predslavio

svečanu svetu misu u 11 sati. To je Dan Općine Tisno,a na misi

nije bio nitko od Općine. Subota, 14. studenog 2020. – Sv. Nikola Tavelić. Svećanu

svetu misu u 10:30 predvodio je kard. Josip Bozanić u

koncelebraciji sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem,

biskupom Tomislavom Rogićem i više svećenika.

Subota, 5. prosinca 2020. – Proslavili smo sv. Nikolu u

Jezerima. Budući da je 6. prosinca bila nedjelja, proslavili smo

blagdan dan prije u subotu. Misa je trebala biti u Murtaru, ali nije

zbog olujnog juga. Tako je misa bila u župnoj crkvi.

Ponedjeljak, 7. prosinca 2020. – Započeli smo s misama

zornicama ujutro u 6 sati.

Utorak, 8. prosinca 2020. – Bezgrešna. Budući da malo ljudi

dolazi zbog korone, imali smo samo jednu misu navečer u 17 sati

(nije bilo mise zornice kao ni mise ujutro u 9 sati).

Četvrtak, 10. prosinca 2020. – Bila je misa zornica ujutro u 6

sati za pok. predsjednika dr. Franju Tuđmana.

40

Statistika Župe Tisno za 2020.

Krštenih 13

Prvopričesnika 10

Krizmanika 11

Vjenčanih 1

Umrlih 23

BLAGOSLOV OBITELJI 2020./2021.

Zbog korona virusa odgođen za korizmu.

41

RASPORED SVETIH MISA

7. – 23. prosinca 2020. mise zornice ujutro u 6 sati

Četvrtak, 24. prosinca 2020.

Polnoćka u Dubravi u 1800

Polnoćka u Tisnom u 20 h

Petak, 25. Prosinca, Božić u 900 i 1100

Subota, 26. prosinca 2020. u 900 i 1100

Dubrava - 1600

Nedjelja, 27. prosinca 2020. u 900 i 1100

Dubrava - 1600

Četvrtak, 31. prosinca 2020. Stara godina,

1700 Misa zahvalnica

Petak, 1. siječnja 2021. - Nova godina: 900 i 1100

Srijeda, 6. siječnja 2021. - Bogojavljenje: 900 i 1100

Dubrava: 1600 - blagoslov vode i sveta misa

Četvrtak, 7. siječnja 2021. – Zavjetni dan:

mise u 900 i 1700 sati.

Budući da je blagoslov obitelji odgođen, mise su

radnim danom u 17 h.

Izdaje Župa Svetog Duha - Tisno Rudina dr. Franje Tuđmana 2, 22240 Tisno web: www.zupadstisno.hr e-mail: lazar.cibaric1@gmail.com

42