za poznavanje i j n u M i l o ž i ® napravai njenih mana.

U praktičnu porabu zidara, pećara i dimnjačaranapisao

Elementdimnjačarski obrtnik.

S a S-O

Izdano podporom ministarstva za trgovinu i industriju, odeljak u Zagrebu. — Okružnicom povjereni čtva za prosvjetu i vjere u Hr­vatskoj i Slavoniji, broj 7.325—1920. od 2. ožujka 1920. preporu­čeno ravnateljstvima obrtnih, šegrtskih i njima sličnih škola za

nabavu učiteljskim i učeničkim knjižnicama kao i učenicima.

Zagreb.Tisak kr. zemaljske tiskare.

1020.

Blagotvornom vatra važi, Had se budno pazi ' straži!

Predgovor.

Zračan i čist stan glavni je preduvjet za povoljno zdravstveno stanje svakog čovjeka. Izknstvom, stečenim mnogogodišnjim izvršivanjem svog zvanja, došao sam do uvjerenja, da često najuđobnije gradjen i svim udobnostima uređjen stan ipak ne odgovara gore re­čenom preduvjetu, a to zato, jer ložištna naprava — bez koje stanbena prostorija u našim krajevima, na­ravno, biti ne može — ne odgovara svojoj svrsi u podpunoj mjeri, te nepravilno ili nikako ne djeluje. Nepravilna djelatnost ložištne naprave čini dotičnu stanbenu prostoriju ne samo neuporabivom, već je često i p*o zdravlje i po sam život u takovoj prosto­riji obitavajućih osoba pogibeljna.

Da se može pronaći pogrješka, sbog koje je na­stala nepravilna djelatnost ložištne naprave, potrebno je poznavanje teorije, na kojoj se u glavnome osniva sama djelatnost svake ložištne naprave, jer bez po ­znavanja te teorije vrlo je težko ili skoro i nemoguće takovu pogrješku pronaći i ukloniti. Ta se teorija pak ne može steći samom praksom prigodom izvadjanja

VI

ložištnih naprava, već je za to potrebno i čitanje i

proučavanje stručnih knjiga, koje nas u teoriju lo­

žištnih naprava upućuju. Ali pošto smo mi u hrvatsko-

srbskom jeziku do danas dosta siromašni na stručnim

knjigama, to sam odlučio, da napišem ovu knjigu,

kako bi se time pružila prilika onom dielu osposob­

ljenih osoba, koje su sa izgradnjom i uzdržavanjem

ložištnih naprava zaposlene, da se uz praktičnu iz­

gradnju upute još i u uzdržavanje i teoriju ložištnih

naprava, te da tako budu kadri nove ložištne naprave

izvesti onako, kako to teorija zahtjeva. Kod već po­

stojećih pak ložištnih naprava, da na temelju te teo­

rije budu znali izpraviti i ukloniti postojeće već po­

grješke ili možda i postojeću pogibelj požara.

Napomenuti mi je, da sam ovu knjigu napisao

još prije rata, pa je jedan njen dio tik pred ratom

bio već i odtisnut, no dalnje se tiskanje uslied mog

poziva na vojnu djelatnu dužnost moralo obustaviti.

Radi toga, kao i sbog po svoj prilici skorog mienjanja

zakona’ za novu našu državu, izostao je »Dodatak %

na koji se u ovoj knjizi na više mjesta čitatelj upu­

ćuje, a u koji sam „Dodatak" htio umetnuti izvadak

iz »Gradjevnog reda11, obrtnog zakona i kaznenog za­

kona i to one stavke, što se odnose na predmet, o

kome se u ovoj knjizi razpravlja. Molim stoga čitatelja,

da dobrostivo izvine, ako dakle toga u knjizi naći

ne će.

VII

Knjiga ta nije nikakovo znanstveno djelo, već

jednostavni priručnik za osobe, koje su sa izgradnjom

i uzdržavanjem ložištnih naprava zaposlene. Zato sam

i nastojao, da bude pisana tako, da se sadržaj njen

čim laglje razumije i shvati. Znatne potežkoće zada­

vali su mi u tom nastojanju tehnički izrazi, na kojima

naš hrvatsko-srbski jezik na žalost. još oskudieva. Stoga

sam u pomoć uzeo „Rječnik hrvatskog i njemačkog

jezika* od Ivana Filipovića, te „Rječnik znanstvenog

nazivlja* kluba inžinira i arhitekta u Zagrebu. Mnogo

gradiva za sastav I. diela ove knjige izvadio sam iz

sliedećih knjiga: 1. „Die Feuerungsanlage fur das

Haus*, od Otto Altberga. 2. Jeeps Feuerungsanlagen.

3. „Die Allgemeine Raukunde* od Adolf-a Opđer-

beeke-a. 4. „Heizung und Luftung* od I. E. Maver-a.

5. „Katechismus der Heizung, Beleuchtung und Venti-

lation* od Th. Schwartze-a. G. „Die Heizung* od đra.

phil. Adolf-a Wolpert-a. 7. „Parni kotao* od Dragu­

tina Konić-a. Uzeo sam iz svake od navedenih knjiga

ponešto, što je odgovaralo u ovoj knjizi opisanom

predmetu, dočim sam II., naročito pak III. dio ponaj-

više napisao samostalno, kod čega mi je poslužilo

moje praktično izkustvo, stečeno mojim zvanjem.

Da sam pak tu knjigu unatoč danas vladajuće

skupoće napokon ipak mogao izdati, moram da za­

hvalim u prvom redu Trgovačko-obrtničkoj komori u

-Zagrebu, na čiju mi je toplu preporuku ministarstvo

VIII

za trgovinu i irrhisfriju, odeljak u Zagrebu, podielilo

izdašnu novčanu potporu, da sam započeti već tisak

konačno mogao dati i dovršiti.

I ako tom knjigom možda nisam udovoljio za­

daći, kojoj je ona namienjena u pogledu tehničke

struke, za koju je svakako potrebna viša naobrazba,

no Sto ju ja posjedujem, držim svejednako, da sam

time ipak potakao koga na razmišljanje, da većim i

boljim takovim djelom obogati našu do sada još dosta

siromašnu stručnu književnost.

Najzad ne mogu, a da se ne zahvalim i gosp.

Vjekoslavu Frobe-u (Slavko Trubljarski), tipografu u

Zagrebu, koji je blagohotno preuzeo redigiranje i pro­

veo korekturu cieloga djela.

U Zagrebu , mjeseca svibnja 1920.

Klement Gensberger.

I . D io .

0 loženju i ložištima.

Izgaranje.Izgaranje je kemički tok, kojim .se glavne česti

goriva, (počela) uz žarenje ili buktenje spajaju sa ki­

sikom, što se nalazi u gorivo okružnjućem uzdužnom

zraku, razvijajući pri tom svjetlo i toplinu.

Kod svakog izgaranja dolazi u obzir ovo troje:

a) gorivi predmet.

b) kisik kao podržavatelj izgaranja, te

c) proizvod izgaranja.

Sve ovo troje zajedno, dok je užareno, naziv-

ljemo „vatra**.

Bez đalnjeg osvrta na svezu svjetla i topline kao

i na ostale promjene goriva, kojima je povod rečeni

kemički tok, budi ovdje samo spomenuto, da su glavni

proizvodi toga kemičkog toka svjetlo i toplina, a nuz-

proizvođ plinovi, dočim manji samo dio česti goriva

uslied vladajućih okolnosti ostaje kao neizgorivo kruto

tielo.

Pođpuno izgaranje postignuto je, kada se u pro­

izvedenim plinovima ne nalazi više nikakovili gorivih

česti, dočim u obratnom slučaju takovo izgaranje zo­

vemo nepodpunim.

2

Gorivo.Gorivom označujemo obćenito svaki na zraku iz­

garajući predmet, kojim u svrhu loženja toplinu proiz-

vađjati možemo.

Glavne česti svih goriva jesu ugljik i vodik. Ugljik

se nalazi u gorivu djelomice prost, djelomice pak u

kemičkom spoju sa vodikom, kisikom i dušikom. Osim

ovih lahko gorivih česti nalaze se u gorivu još i takove,

koje ne mogu da izgore, a to su rudne sastojine, kao:

licij, glina, željezo i druge, a uz ove nalazi se u sva­

kom gorivu još i vode. Prema tome, od kojih se od

ovdje navedenih česti pretežni dio u samom gorivu

nalazi, računa se sposobnost i vrieđnost dotičnog goriva.

Izkustvom se pokazalo, da se kod krutih goriva

tek samo dvie trećine istoga mogu izrabiti u ogrievne

svrhe, dočim se od preostale još trećine nešto pre­

tvori u plinove, što se uzdižu u zrak, a nešto pak ostane

kao neizgorivo krato tielo, koje zovemo „pepeo*.

Goriva se diele na: kruta, židka i plinovita, te

se djelomice onako, kako nam ih sama narav daje,

djelomice pak umjetnim načinom prenačinjena za go­

rivo upotrebljavaju.

Pod k r u t a goriva spadaju: drvo, treset (Torf),

mrki ugljen, kameni ugljen, koks i prešani ugljen

(briketi).

Medju ž i d k a goriva se broje: katran (smola),

kameno ulje i žesta.

P l i n o v i t a goriva jesu: razsvjetni plin, vodeni

plin i generator-plin. •

Pošto se u kućanstvu za sada još malo rabe

židka i plinovita goriva, koja više u industrijalne i teh­

3

ničke svrhe služe, to ćemo se poglavitije pozabaviti

krutim gorivom, što se danas u svrhu loženja sveob-

ćenito i najviše rabi.

Od krutih najplemenitije je gorivo:

A. Drvo. Ovo se dieli u mekano i tvrdo. Razlika

.se ta različitom gustoćom (jedrinom) spletaka žilja

, uvjetuje.

Pod mekana drva spadaju crnogoriee: omorika,

jela i tis, a od brstnatog drvlja: breza, jablan, lipa i

kesten.

Crnogoriee radi svog sadržaja smole obično gore

živahnim i praskaj u ćim plamenom; one se lahko za-

pale i dopuštaju lahko uzdržavanje vatre; izgore me-

đjutim brzo, te kod izgaranja proizvadjaju mnogo dima,

uslied čega daju i obiljno čadje.

U pogledu načina, kako pojedine vrsti brstnatog

inehkog drva izgaraju, napomenuti je sliedeće:

B re zov o drvo gori velikim, vrlo žifuhnim, ali

tihim plamenom, a daje samo malo dima.

T o p o l a imade dvie vrsti, i to crna i biela to­

pola. Crna topola gori tromo, sa sumornim plamenom

i treba jaku promaju. Biela topola ili jasika gori ži­

vahnim, praskavim plamenom, ali jako lahko ugasne

i treba takodjer jaku promaju za podpuno izgaranje.

Za ovo se drvo veli, da njegova vatra lahko dim

raztvara, česa se radi u nekojim krajevima za izpalji-

vanje upotrebljava.

J a l š o v o d rvo gori kod slabe promaje vrlo

tromo, kod jake promaje pak živahno, sa malo dima,

koji daje naslage svjetle čadje.

L i p o v o d rvo gori i kod slabe promaje vrlo

živahnim praskajućim plamenom.

4

Ke s t e no v o drvo treba jaču promaju od bre­

zovog, ^ gori ipak dobro.

Medju tvrda drva spadaju: bukva (od kojih se

opet razlikuje crvena i biela bukovina), hrast i briest.

B u k o v o drvo gori osobito živahno i jednako,

bez praskanja i bacanja iskri, sa malo dima. Bukovina

je u obće najbolje gorivo drvo.

H r a s t o vo drvo gori jakim praskavim plame­

nom, ali ne živahno, treba za izgaranje jatu promaju,

te daje malo čađje.

B res t ov o drvo gori dobro, ali ne tako živahna

kao bukovo, i treba jaču promaju.

Ovdje navedena goriva drva sadržavaju nekih 3%

svoje težine rudnih sastojina, koje ne mogu da izgore,

te ostaju u ložištu kao pepeo.

B. Treset (Torf) u našoj je domovini vrlo slabo

poznato gorivo, a sastoji se iz smjesa raznih manje

ili više trulih bilinskih preostataka, daje lahko rahlo

gorivo, koje sa nizkim plamenom i gustim dimom iz­

gara. U tresetu nalazi se pretežan dio vode. koji se

sušenjem na zraku dade na 25 do 30% vlastite težine

smanjiti. Pomoću hidraulijskih preša stisnut i dobro

izsušen, daje žitalmo izgarajuće dobro gorivo. Neizgo-

rivi dielovi česti treseta, koji kao pepeo ostaju, izna­

šaju oko 5 do 30%, pa toga radi i zaostaje za osta­

lim gorivima. No u krajevima više močvarnim, gdje

ga se može jeftino dobiti (u gornjoj Pruskoj. Hano-

veru, Branđenburgu) kao i radi toga, što na ovećoj

površini polagano i lahko izgara, daje prikladno go­

rivo za loženje peci..

C. Mrki ugljen u vriednosti je svojoj kao gorivo

izmeđju treseta i kamenog ugljena. To je zapravo ne-

5

pođpuno đozrieli kameni ugljen, pa se ponajviše i na-

lafi tek kao gornji sloj, dočim se dublje pod njim

obično već do zrelog kamenog ugljena dolazi; razlikuje

se pak od potonjeg svojom manje više mrkom bojom,

ie riedko manjkajućim, dobro se razlučujueim oblicima

drva kao i kod izgaranja proizvadjajućim vonjem sličnog

onom od treseta.

Mrki ugljen sadržaje poprečno oko 35 do 50%

ugljika, te od prilike oko 5% vodika i 20%, kisika.

Kao gorivo vrieđi isto kao i treset, jer radi polaganog

izgaranja daje blagu, skladnu toplinu, pa uslied toga

dobro služi za loženje peci.

Đ. Kameni ugljen obzirom je na svoj postanak

mnogo stariji od mrkog ugljena, pa se toga radi i slo­

jevi istoga mnogo dublje od potonjeg pod zemljom

nalaze. Prema okolnostima toka svoga razpadanja imade

kamenog ugljena razne kakvoće; sve vrsti pak gore

svjetlećim plamenom, te daju mnogo dima i ćadje..

Za uspješno i pođpuno izgaranje kamenog ugljena po­

trebna je živahna promaja. Uslied toga, što kod izga­

ranja proizvadja jaku toplinu, neprocjenivo je gorivo

za prometne i inđustrijalne svrhe, a ne manje i za

kućanstvo, osobito u krajevima, gdje ne imade šuma

i gdje je uslied toga drvo vrlo skupo.

E. Prešani ugljen (briketi) sastoji se većim dielom

iz odpadaka raznih vrsti kamenog ugljena, kojih u

rudokopima imade na pretek. Putem dobre pripreme

-dade se iz ovih na oko bezvrieđnih odpadaka vrlo

dobro uporabivo gorivo sačiniti. U tu se svrhu takovi

ođpadci preberu-i pranjem očiste od negorivih pri­

mjesa, u koliko je to moguće. Napgkon se samelju te

uz pridodatak kakvog liepila načini tiesto, iz kojeg.se

onda u raznim oblicima prave tako zvani „briketiw.

6Pošto pak nije moguće odpađke kamenog ugljena

za priredbu briketa sasma očistiti od negorivih pri­

mjesa, kao što su na primjer zemlja, piesak ili druge

rudne sastojine i pošto se u svrhu, da se ciela ta

masa opet ne razpadne, kao vezivo najčešće upotreb­

ljava bud koja vrst smole ili katran, to briketi kod

izgaranja daju mnogo crnog dima, a uz to i mnogo

čadje i pepela. Inače kod živahne promaje proizvadjaju

dostatnu toplinu, pa se radi toga, što su prema osta­

lom gorivu razmjerno jeftiniji, rado upotrebljavaju za

loženje peći.

Od krutih goriva imađemo medjutim još i takova,

koja se dobivaju umjetnim načinom, kao što su drveni

ugljen i koks.

F. Drveni ugljen u današnje se doba za loženje na­

ših ložišta ne rabi, ali u staro doba bio je u Rim­

ljana glavnim gorivom, osobito u stanovima odlienijih

slojeva, jer kod izgaranja ne daje nikakovog dima,

što je za ono doba, kad još nisu imali posebnih ure-

djaja za loženje poput današnjih, bilo od osobite važ-

nosti. Danas se drvenim ugljenom loži samo još u

nekim krajevima južne Italije, gdje je podneblje umje­

reno i gdje mnogo šuma imade.

G. Koks se dobiva tako, da se kameni ugljen u

zraku zatvorenom prostoru, a kod vrućine od 1000

do 1200 stupnjeva pougljeni. Time mu se naime oduzme

vodik i kisik, tako da se koks lih samo iz ugljika i

nešto rudnih sastojina sastoji. Proizvađja se pak u za

to posebno priredjenim pećima, kojom se prilikom kao

nuzproizvođ dobiva razsvjetni plin i- katran. ICoks kod

izgaranja daje vrlo jaku toplinu, a ne proizvađja ni­

kakvog dima, ni čadje, već vrlo škodljivi i po ljudsko

zdravlje ubitačni ugljični oksid. Za podpuno izgaranje

treba živahnu promaju. Upotrebljuje se za loženje

peći, a služi i kao Izvrstno gorivo u tehničke svrhe.

Za zapaljenje svakog goriva potrebna je stano­

vita temperatura od po prilici kojih 500 stupnjeva G,

tako zvana z a p a l j u j u ć a t e m p e r a t u r a (Entzun-

đungs-Temperatur), koja se postizava umjetnim nači­

nom pomoću lahko upaljivog i jaku toplinu proizvadja-

jućeg goriva. Obično se u tu svrhu upotrebljava na

sitno- sasječeno suho drvo, kojim se potrebna potvtna

temperatura u svrhu zapaljenja lahko postići dade.

Toplina i temperatura.Osim proizvodnje topline putem kemičkog spoja

kod izgaranja, radja se toplina još i uplivom sunta.

trenjem i munjinom, a da ipak razna ta pobndjiva-

nja topline u stanovitoj svezi stoje.

Svako tielo treba za svoj obstanak manje ili više

topline (kod čega se studen ili hladnoća samo kao niži

stupanj topline shvaćati imađe). Oduzme li se stano­

vitom tielu topline ili mu se ove dovodi više, no što

je potrebno, tada se dotični predmet (tielo) ili pro-

mieni ili nepotrebnu mu (suvišnu) toplinu predaje na

drugo tielo. Time se dotično tielo nalazi samo u sta­

nju djelovanja prema vani, a to stanje toga tiela zo­

vemo onda „temperatura". Dakle toplina (vrućina) je

proizvod izgaranja, a temperatura je stanoviti stupanj

topline, koji nam. osjećajem dade upoznati djelovanje

(učinak) te topline.

Ako dva tielesa (predmeta), koja se dotiču, po­

sjeduju različite temperature, to će po prirodnom

zakonu toplina onog tiela, koje posjeduje višu tem­

peraturu, preći na ono sa nižom tempemturom. Taj

8

tok fv-elnza topline iz jednog jače ugrijanog tiela na drugo m anje ugrijano traje tako dugo, dok se razlika topline ovih dviju dotič-ućili se tielesa nije iz­jednačila , Ovaj način prelaza topline nazivljem o ,t o - d j e n j e t o p l i n e * i l i t o p l i n o v o d s t v o (W ar- m eleitung). Ne dotiču li se takova dva tielesa, to može — ako se izm eđju njih nalazi zrak — ipak nastati p red a ja topline. N aim e toplina, koju stanovito tielo posjeduje u većoj tem peratu ri, m ora u tom slučaju da prolazi kroz zračni p rosto r na tielo, koje posjeduje nižu tem pera tu ru . Ovu vrst načina predaje topline nazivljem o . ž a r e n j e t o p l i n e u (W arm estrahlung).

P red a ja topline nije kod svih tielesa jednaka. N eka tielesa p red a ju toplinu na druga brže i lahko, neka pak teže i sporije. Isto tako je i kod p rim anja * topline. Tielesa, koja toplinu lahko i brzo prim aju, redovito ju isto tako lahko i brzo opet p redaju na druga. Takova tielesa zovemo „dobrim vodičem to ­pline", a to su : sve kovine, m eđju ovima i srebro i zlato. T ielesa, koja težko i sporo prim aju toplinu, a isto ju tako težko i sporo dalje p redaju , zovemo „lo­šim vodičem to p lin e”, a to su : zatvorene zračne stu- pine, šupljikasta tielesa (pilovina, slam a, lišće, pepeo, vlasi, pam uk), azbest, snieg i voda.

Izm edju ovih dviju vrsti vodiča topline im ade još jed n a treća, koja teže i sporije p rim a i p red a je to ­plinu od dobrog, a ipak laglje i brže od lošeg vodiča topline, a to su srednji vodiči to p line : glina, pećnjaci (pločice od peči), staklo.

P re ljz a topline, što biva žarenjem pom oću zraka topline (W arm estrahleu), im ade dvie v rs ti:

a) svietle, vidljive:

9

b) tam ne, nevidljive.Sunčane zrake i zrake, što ih odbacuje vatra

{žar ili plam en) prigodom izgaranja goriva, ili kovina, ugrijana do r a/.žarenja, je su vidljive zrake, pošto ih mi vidimo i o?jecamo sadržaj njihove topline, koju p re ­nose. Voda, glina, pećnjaci, opeka i slično, predaju toplinu pom oću tam nih loplininih zraka, kojih mi ne možemo viđiti. već jedino sam o osjećati. Svietle zrake topline im adu još i to svojstvo, da i kroz prozirna tielesa. kao što je staklo, m ogu p renašati toplinu, do- ■čim je to tam nim zrakam a topline nem oguće. 0 tom e se možemo najlaglje osvjedočiti kod prozora. Sunčane z rake staklo na prozoru p ropušta , a da se od njih tek .samo m alo ugrije, dočim tam nih toplininih zraka s ta ­klo ne p ropušta , je r kad bi to bilo, tad mi u obće n aše stanove u zimi ne bism o mogli nikada ugrijali, pošto bi sva toplina prošla na .polje.

P ošto izm edju nu tarn jeg i vanjskog zraka jedne prostorije obstoji obično neka razlika u tem peraturi, to po prirodnom zakonu redovito obstoji i predavanje to p line od toplije strane prem a onoj hladnijoj, a ta p red a ja topline m ora u tom slučaju da uzsliedi kroz tielo, kojim je dotična prostorija obgrađjena. Svako j e tielo naim e m anje ili više šupljikavo (porezno), pak se prem a tom e i tok izm jene ovih dviju tem pera tu ra brže ili sporije provadja. (Ako je prostoriju obgradjeno tielo više šupljikavo brže, ako m anje, tad laganije). Ovaj način p ren ašan ja topline nazivljem o . . p r o p u ­š t a n j e t o p l i n e * (W arm etransm ission).

Mjerenje temperature.Da se uzm ogne ustanoviti razm jer tem pera tu re

top line raznih tielesa sasvim neodvisno od nesigurne

10

podaje osjećaja, te točno i pouzdano izmjeriti poviše­

nje ili smanjenje topline, potrebna nam je lih u tu

svrhu priugotovljena sprava, koju nazivljemo „ top lo­

m jer" (Thermometer). Ciela ta sprava sastoji se od

zrakoprazne staklene devi, koja je odozdo razširena

u krugljicu, a ozgor zatvorena. U krugljici i jednom

đielu cievi nalazi se vrst kovine, koja imade svojstvo,

da se kod veće topline razteže, a kod niže steže. Ta

se kovina zove živa ili živo srebro.

Ova staklena ciev obično je pričvršćena uzduž

daščice, na kojoj se uz ciev nalazi brojkama označena

mjera, ustanovljena na ovaj način: Ponajprije se kru-

gljica sa živom metne u posudu, u kojoj se nalazi leđr

koji se već počeo raztapati. Tu će se živa vrlo stegnuti i

u cievi nizko pasti. Mjesto, do kojeg je živa pala, ozna­

čuje se sa 0 (ništicom). Ta se točka nazivlje l ed i š te.

Potom se krugljica toplomjera nadnese sasvim blizu

nad vodu, koja vrije. Tu će se živa vrlo raztegnuti i

dići u cievi visoko do neke točke, uz koju se zabilježi

brojka 100. Ta se točka na toplomjeru nazivlje vre-

lište.Razmak izmedju ledišta i vrelišta razdieljen je

kod toplomjera po Celsiju na 100 jednakih đielova, a

svaki takav dio nazivljemo s t upan j .

Izim ovako udešenog toplomjera po Celsiju, koji

se danas sveobće rabe, imade još i toplomjera po

Reamuru sa 80 stupnjeva na vrelištu i po Fahrenheitu

sa 180 stupnjeva, no ove potonje dvie vrste malo se

kod nas rabe.

Digne li se dakle živa u cievi toplomjera nala-

zećeg se u sobi — uzmimo — do brojke 20? to znači,,

da imađemo u sobi temperaturu od 20 stupnja po

11

Celsiju. Iznesemo li zimi toplomjer na otvoren prostor

(dvorište), a živa u cievi padne do 0 (ništice), to nam

toplomjer pokazuje, daje temperatura zraka na ledištu.

Voda će se naime u dotičnom prostoru, u kojem to­

plomjer tu temperaturu pokazuje, slediti.

Ogrievna površina.Ogrievnom površinom nazivljemo stienu ložištne

spremnice (ložišta), kojoj je svrha toplinu s jedne strane

primati, & na drugoj opet dalje podavati.

Kod ložišta sastoji se svakolika ogrievna povr­

šina iz izravne ili neizravne. Naime primanje topline

može uzslieđiti:

1. žarenjem' topline, proizlazeće od užarenog go­

riva ili plamena, ili pak vodjenjem od tik ogrievne

površine ležećeg izgarajućeg goriva. U tom slučaju

nazivljemo dotičnu ogrjevnu površinu ri z r a v n a

og r i e vn a .površ ina " , jer upija i prima toplinu iz ­

ra vno od same vatre;

2. vodjenjem topline uslied doticaja sa vrućim

plinovima proizvedenim izgaranjem. Tada se takova

ogri evna površina nazivlj e „ ne i z r avna og r i evna

pov r š i n a " , jer niti prima, miti upija toplinu izravno

od same vatre, nego tek od njenog proizvoda ili od

tiela, koje je izravno od vatre ugrijano.

Za primanje, a isto tako i za predavanje topline

obzirom na žarenje kao i doticaj očito je nepovoljna

okolnost, ako su ogrievne površine bilo iznutra ili iz­

vana prekrile prašinom, čadjom ili pepelom. Te ogrievne

površine treba da su uviek čiste, pošto samo onda

ovo djelovanje topline nesmetano uzslieđiti može. Time

ali nije takodjer rečeno, da ogrievne površine moraju biti

12

gladke. 'Casuprot hrapave površine djeluju kud i kamo

bolje, nego li gladke, pošto se hrapavošću žareće i doti-

-cajne površine znatno povećavaju. Iz toga sliedi: Čim je

•ogrievna površina više hrapava, tim će veću količinu to­

pline u se primati, a prema tome opet predavati i dalje.

No ni boja ogrievne površine nije u pogledu pri­

manja i predaje topline baš sasma bezpredmetna, već

-dapače od prilično znatnog upliva.

Tanina boja na primjer lahko i brzo prima, a

isto tako i predaje toplinu, dočim svietle boje, na­

ročito biela, težko i sporo primaju i predavaju toplinu.

Tako će se primjerice u tamnom bojom oličenim so­

bama, a kraj iste temperature zraka, osjećati više

topline, nego li u sobi sa svietlo obojađisanim sobnim

:zidovifna. Od toga pravila i dolazi to, što se ljeti odie-

vamo odielom više svietle, a zimi više tamne boje.

Dim.Posljedica nepođpunog izgaranja proizvod je bez­

brojne množine sićušnih mjehurića sa vrlo tanahnim

•opničama.' proizlazećih iz u gorivu nalazeće se vode,

(koja se tekom izgaranja pretvara u paru), ugljika,

vodika i ostalih nepodpuno izgorjelih ili u obće ne-

izgorivih čestih goriva, kojima se još i razne česti stra­

nih organizama, nalazećih se u gorivo okružujućem

zraku, pridruže. Buđuć gustoća te skupne materije

:Samo Vs gustoće zraka iznaša, kao i. poradi topline,

do koje se prigodom izgaranja ugrije, imade ista to

.svojstvo, da se u obliku pare, što ju nazivljemo „d im ",

uzdiže u zrak.

Prema okolnostima svojih sastojina gustoća je

-dima različita. U dimu prozirnom i svietle boje nalaze

se većim dielom samo plinovi, ugljični oksid i vodik,

pomiešani vodenom parom, dočim ostalih gorivih česti

goriva u takovom dimu malo imade. Takav je dim

redovito proizvod podpunog izgaranja goriva. Kod gu­

stog, neprozirnog, mrke ili crne boje dima imade uz

gore navedenih plinova i vodene pare još i pretežan

dio neizgorjelih česti goriva, i to najviše ugljika u

obliku sićušnih đielova ugljena, koji iz bud kojeg raz­

loga nije dospio da podpuno izgori, pa je tako sa

ostalim sastojinama dima promajom povučen u zrak.

Takav dim proizvod je nepodpunog izgaranja goriva.

Kako je sastav samog goriva različit, tako je

različit i spoj čestica, što sačinjavaju dim. Sastavne

česti dima naime nisu uviek jednake, već se uvjetuju

prema sastavnim dielovima goriva. Tako je dim od

drva svojim ustrojem različit od dima, proizlazećeg od

kamenog ugljena.

*• Dim od mladog, nepođpuno suhog bukovog drva

imade uz pređnavedeno u sebi još i oveću sadržinu

„kreozota". J o je neka ulju slična židkost oštrog vonja

i jedkog okusa, koja imade svojstvo, da odoljeva gnji-

loći, pa zato meso, koje se takovim dimom nadim-

ljuje, dulje vremena odoljeva raztvorbi.

Dok je gustoća dima razmjerno manja od gustoće

zraka, dotle imade to svojstvo, da se bud izravno,

bud pak ođređjenim mu putem (kroz dimovode, cievi

i dimnjak) diže u zrak. Promjeni li se pak taj ođno-

šaj dima prema zraku, postane li naime dim gušći od

potonjega, a time i teži, što se povodom raznih vanj­

skih utjecaja dogoditi može, pa se uslied toga dim raz-

hladi, tada svoju sposobnost ža dizanje u zrak sve to

više gubi, a kadšto dapače i u tolikoj mjeri, da mora

13-

14

i padati. Toplina i suhoća dima preduvjet je uspješ­

nog njegovog uzdizanja u zrak. No dim se može, ako

ga i včći dio topline ostavi, ipak još uzdizati, naročito

može to u zimi, za oštre studeni, ako je vedar i čist

zrak, jer u takovom slučaju dim je još uviek topliji

od okružujućeg ga vanjskog zraka. Ako je pak dim

sasvim ohladjen ili imade tek samo temperaturu okru-

žujućeg ga zraka, u koji ima da se uzdigne, onda lebdi

zrakom u vodoravnom pravcu, nalik lahkom sve više se

razstavljajućeni oblaku, što se najviše ljeti dogadja.

Ta razlika topline dima prema uzđušnom zraku

uzrok je često takodjer i dimljenju naših ložišta, o

kojem će se medjutim potanje na drugom mjestu ove

knjige razpravljati.

Za vrieme svog prolaza kroz đimovođe ostavlja

■dim za sobom — već prema okolnostima vanjskih

utjecaja i količine svog sadržaja — manje ili više u

njem se nalazećih neizgorjelih česti goriva, koje se na

.stiene dimovoda, kojima dim prolazi, naslažu. Tu na­

slagu zovemo „čađ jom 1-, o kojoj će se takodjer na

drugom mjestu ove knjige potanje razpravljati.

O ložištima u obće.Da se postigne što koristnije i podpunije izga-

Tanje uz što manji potrošak goriva i čim veći proiz­

vod topline, koja nam u razne svrhe služi, potreban

je poseban uredjaj, što ga u kratko nazivljemo „lo­

žište* ili „ lož iš tna naprava" (Heizanlage).

Glavni uvjet svakoga ložišta je taj, da je ustroj

istoga takav, da omogućuje dovod dovoljne količine

zraka, potrebnog gorivu za izgaranje, te ujedno što brži

odvod-jur iztrošenog zraka kao i izgaranjem proizvedenih

15

plinova. Naročito pak, da proizvedenu toplinu na zato

prikladnu ogrievnu površinu prenosi, a uz to da nam

pruža što veću sigurnost protiv pogibelji požara i štet­

nom uplivu izgaranjem proizvedenih plinova na naše

zdravlje.

Svako ložište sastavljeno je od triju glavnih đie-

lova, koja u za jedn ic i tek sačinjavaju podpuno

ložište, a ti dielovi jesu:

1. Ognjište (vatrište), to jest prostor, u kome

izgara toplinu proizvadjajuće gorivo.

2. Dimovodi, pomoću kojih se proizvedena to­

plina koristno izrabljuje, te iztrošeni zrak i plinovi ođ-

vađjaju.

3. Dimnjak, koji služi za konačni odvod iztroše-

nog zraka i plinova kao i za uzdržavanje promaje.

1. Ognjište (vatrište).

Ognjište (Feuerraum) zatvoren je prostor, gi'adjen

iz vatrosigurnog, neprogorivog gradiva, a treba daje:

a) tako prostrano, da može obuhvatiti dovoljno

goriva, potrebnog za postignuće one svrhe loženja,

kojoj je dotično ložište namienjeno;

b) treba da je tako visoko, da se vatra u njem

slobodno razvijati može;c) imade biti zaštićeno protiv odveć brzoj pre­

daji topline i dovodu suvišne količine zraka, da uslied

razhladjenja tok izgaranja ne bude smetan.

Ognjište, u kojem se loži krutim gorivom, dieli

se u dva diela, i to na:

1. Gornji dio, kojega je prednja strana provi-

djena otvorom, zatvorenim dobrim željeznim vrataš-

16

čama. Taj dio služi za izgaranja goriva, što se po na podnožju ognjišta nalazećem se r o š t i l j u razprostre.t

2. Dolnji dio, koji služi za dovod svježeg zrakaff gorivu i ujedno u svrhu sakupljanja preostalih neiz- gorjelih česti goriva: „pepe l a*4. Zato taj prostor i nazivljemo „ p e p e o n i c a a (Aschenfall).

Da se omogući djelovanje zračne struje na go­rivo, nalazeće se u ognjištu, okomito odozdol, — što je glavni uvjet za živahno uzdržavanje vatre — potrebno- je, da gorivo leži na šupljikavom tlu, tako zvanom „ r oš ­t i l j u " (Rost), kroz koji je zračnoj struji pristup go­rivu omogućen.

Kako roštilj imađe i tu svrhu, da kroza nj treba da pada pepeo, to je potrebno, da je šuplji prostor roštilja u pravom razmjeru prema gorivu. Naime, da propušta lih samo pepeo, a ne ujedno i veće čestice samog goriva.

R o š t i l j je u obliku štapića razciepkana povr­šina, koja je kod manjih ložišta u cielom iz lievanog željeza, dočim se kod većih ložišta roštilj sastoji iz * pojedinih štapića iz lievanog ili kovanog željeza, koji se na podnožju ognjišta sa malim razmakom jedan do drugoga slože.

Roštilja im ade tri vrsti i t o :1. Ravan roštilj (Planrost), koji se upotrebljava

bilo u vodoravnom ili kosom položaju.2. Postuhni roštilj (Treppenrost) rabi se kod većih

industrijalnih ložišta, gdje se loži sitnim gorivom, kao na pr. sitnim ugljenom, pilovinom, trieslom i i. <L je r radi svog stubama sličnog položaja štapića onemogu­ćuje propadanje goriva.

if *

8. Koftnjati roštilj (Korbrost) rabi se ponojvll*kod sobnih peći takovog sustava, koji omogućuje, daognjište najednom obuhvati veću količinu goriva, Dol- nji sloj loga goriva takav roštilj tada obuhvaća.

Ukupna ploština medjuprostora štapića (šupljina roštilja) imala bi u pravilu biti jednaka promjeru đi- movodnog ušća u dimnjak. No obzirom na to, što je neki dio ploštine roštilja pokriven gorivom ili začepljen žeravicom, uči nas izkustvo, da je najpodesnije uzeti ploštinu roštilja u razmjeru sa 1: 4, to j e s t : s v e u - _ k u p n a š u p l j a p l o š t i n a r o š t i l j a i m a d a j e

“č e t i r i p u t a v e ć a od p r o m j e r a d i m o v o d n o g " u š ć a u d i m n j a k . U ostalom ovisna je ta ploština i o množini te vrsti goriva, koje u stanovito vriei$e ima u ognjištu da izgori.

Dimovodi.

U neposrednom priključku sa ognjištem stoje di- movodi, koji spajaju ognjište sa dimnjakom, a imadu zadaću, toplinu, dim i plinove tako voditi, da sa tie- lesima, na koje toplinu predavati imadu, što više u doticaj dolaze, te iztrošeni zrak, dim i plinove, nakon što su po mogućnosti čim više svoje topline predali stanovitoj svrsi, odvode do dimnjaka. No ipak svu svoju sadržinu topline ne smiju predati na odnosna tielesa, jer neki dio topline potreban je još i za uz­državanje promaje u dimnjaku. Iz toga sliedi, da dimo­vodi ne smiju imati prekomjerne duljine. Za obična kućna ložišta svakako n e p r e k o 5 m e t a r a , dočim se za veća ložišta kao najveća skupna duljina dimo- voda samo do 30 m e t a r a uzeti može, je r je izku-

2

18

stvom ustanovljeno, da se preko ove granice nikakova predaja topline više ne postizava.

Prom jer dimovoda treba da je samo tako velikt da dim i plinovi u svom prolazku kroz đimovode ne poprime preznatnu brzinu, te da im dovoljno vremena za predaju njihove topline ostaje. Stoga razloga je uputno, promjer dimovoda prem a ušću u dimnjak poste­peno smanjiti, ali svakako opet ne odviše. Kod većih lo­žišta ima se stvar udesiti tako, da je promjer dimovoda kod ušća u dimnjak jednak razsjeku samog dimnjaka.

Da se temeljito i sgodno čišćenje dimovoda pred- uzeti može, potrebno je iste providiti dovoljnim bro­jem otvora, naročito na zavojima. Ti otvori imadu biti providjeni dobro zatvarajućim željeznim vratašcima.

Nakon svoga prolazka kroz đimovode te predaje ovećeg diela svoje topline, namienjene bud kojoj svrsi,, odlaze dim i plinovi dalje u dimnjak.

3. Dimnjak,Glavni dio svakog ložišta je bezuvjetno dimnjak,

je r taj služi za odvod izgaranjem proizvedenih plinova, navlastito pak za pojačanje izgaranja, to jest, za što uže sjedinjenje sastojina goriva sa kisikom, nalazećim se u zraku. Ta više ili manje uspješna djelatnost dim­njaka zavisi lili o ravnotežju u dimnjaku nalazećeg se stupa toplih plinova, kojih je posebna (specifična) težina manja od hladnog, dimnjak okružujućeg zraka. Uslieđ toga nejednakog ravnotežja obiju zračnih stu- pina nastaje strujanje vanjskog hladnog zraka — što dolazi iz vana u pepeonicu, a odavle kroz roštilj do goriva, kojemu je za izgaranje potreban, — dok kroz ovo iztrošen i ugrijan kroz dimovode i dimnjak

19

napokon opet ne prođje u zrak. Nutarnja naime zračna stupina dimnjaka stoji sa vanjskom istog prom jera tako dugo u ravnotežju, dok vatra ne počne na nutarnju zračnu stupinu svojom toplinom djelovati. Uslied toga djelovanja, koje nije ništa drugo, nego grijanje unu­tarnje zračne stupine, postaje ova raztezljiva i spe­cifično laglja od vanjske, koja baš povodom toga, jer nastoji -uzpostaviti ravnotežje, čini pritisak na tako proredjenim zrakom napunjeni prostor u ognjištu, dimovodu i dimnjaku. I tako to kretanje (strujenje) zraka podjedno tako dugo traje, dokle godj i izgaranje traje i dokle godj vatra na u unutrinji dimnjaka — i ložišta ■— nalazeću se zračnu stupinu raztezujući dje­luje. Tu pak pojavu, koja nije ništa drugo, nego jed­nostavno gibanje zraka uslied nejednake tem perature obih zračnih stupina, nazivljemo „ p r o m a j o m 1' (Zug).

Netom opisanu pojavu možemo si sa sliedećim fizikalnim pokusom lahko predočiti. (Vidi sliku 1.)

Preko jedne kratke go­ruće svieće metnimo sta­kleni valjak (Zilinder) od svjetiljke, koji treba posta­viti na dva tanka štapića (žigice). Iztražimo li tinja- jućom voštanicom put, što ga uzima tik valjka kružeći zrak, naći ćemo, da taj- na podnožju valjka struji u va­ljak, sa strane prem a dolje, a nad valjkom prema gore, i to zato, jer se od goruće svieće ugrijana zračna stu- Slika 1.

20

pina u valjku razteže i time postaje rieđja i laglja, dočim valjak okružujuća zračna stupina, pošto nije ugrijana — dakle je niže temperature — nastoji iz­ravnati taj priteg i uzpostaviti ravnotežje, to pak čini na podnožju valjka pritisak na nutarnju zračnu stu- pinu, koju iz valjka iztiskuje prema gore.

Jakost i živahnost promaje ovisi u prvom redu0 visini i temperaturi u dimnjaku nalazećih se zatvo­renih plinova. Č im j e v e ć a r a z l i k a i z m e d j u t e ž i n e z r a k a (plinova) u d i m j a k u i d i m n j a k o k r u ž u j u ć e g z r a ka , t i m j e j a č a (živahnija) p r o ­m a j a u d i m n j a k u . Ali tu je ipak još od nekog upliva i kakvoća stiena dimnjaka, da li su naime ove gladke ili hrapave (uslied nemarno nabacane, žbuke ili veće naslage čadje); nadalje, da li imadu svojstvo do­brog ili lošeg vodića topline. Ako je dimnjak gradjen iz gradiva, što toplinu brzo odvodi prema vani, to se naravno i plinovi u takovom dimnjaku brzo ohladjuju1 time slabi promaja. Iz toga sliedi, da dimnjaci, gra- djeni iz željeza, proizvadjaju slabiju promaju od onih, gradjenih iz opeka.

Promaji u dimnjaku mogu na uštrb biti tako- djer i druge razne okolnosti, o kojima će biti još na­knadno govora. r

Vrst i način g r a d n je dimnjaka.Dimnjaka imađemo dvie vrsti: široke proplazne,

(schlupfbare)' i uzke. tako zvane ruske dimnjake. Tu drugu vrst pak, građjene sa okruglom unutarnjom prostranošću vidjela (Licht \veite), zovemo još posebno cilinder dimnjacima.

SI

Proplazni dimnjaci imadu 11 pravilu 40 do 50 centimetara, a ruski ili cilinđer dimnjaci 15 do 25 cm. bilo četvornog ili okruglog promjera unutarnje prostra- nosti vidjela. No imade u nekim krajevima u starim sgradama još i danas proplaznih dimjaka, koji daleko nadmašuju gore navedeni promjer, dapače imade dim­njaka; kojih širina dviju strana iznosi i preko 100 cm., dočim druge dvie strane jedva kojih 30 cm. dosižu. To su tako zvani tjesnogruđni dimnjaci (Brust- enge Rauchfange,!, Ali takovi se dimnjaci danas ne smiju više graditi. Ipak imade, pa i grade se još i da­nas dimnjaci, koji prema svojem unutarnjem pro­mjeru nisu ni proplazni, ni ruski. To su naime takovi dimnjaci, kojih unutarnja prostranost vidjela nadmašuje 25} a ipak nedosiže 40 cm. Takove dimnjake nazivamo „sustrimak8 (Bastard).

Dimnjaci se grade u raznim oblicima unutrašnje pr.ostranosti vidjela: ili u obliku četvorine (sve četiri stranice jednake.širine), ili pačetvorine (dvie stranice šire. a dvie uže), ili u obliku okruga ili pakruga, dočim se vrlo rieđko nadje takovih, koji su gradjeni u obliku trokuta.

Glede probitačnosti oblika unutarnje prostranost i vidjela dimnjaka obzirom na promaju, na prvom je mje­stu ona u obliku okruga (cilinđeri) ili pakruga. Ipak se .najviše dimnjaka gradi u obliku četvorine, pošto je to gledom na opeku, što se kod gradnje dimnjaka upo­trebljava, najlagiji i najjednostavniji način gradnje i jer je za gradnju dimnjaka u obliku okruga ili pakruga unutrašnje prostranosti vidjela potrebna opeka po­sebnog oblika. Buduć. pak takova vrst gradnje istu znatno poskupljuje, to se zato dimnjaci najviše i grade u obliku četvorine.

Ruski dimnjaci hnadu pred propisanima — osobito u stanbenim ogradama — tu prednost, što 1. mnogo m anje prostora zauzimlju i mogućnost ljepše i priklad­nije razdiobe prostorija pružaju, a 2. što se u njima brže i laglje ugrije, a teže ohladi zračna stupina, što opet osobito uzdržavanju promaje pogoduje; 3. pak omogućuju laglji i jednostavniji način čišćenja.

U nutarnja širina prostranosti vidjela dimnjaka ovisi o broju i veličini ložišta, od kojih dotični dimnjak imade prim ati dim i plinove. Tu sluii mjerilom' ogrievna površina ložišta, kao i vrst goriva i kolika množina istoga u jednoj uri u takovom ložištu imade da izgori. No ovo mjerilo dolazi u obzir samo kod dimnjaka za veća ložišta, kao k o d : parnih kotlova, pekarskih peći,- zrač­nih i vodenih ložišta i t. đ., dočim se u stanbenim sgradam a, gdje su ložišta razne veličine, te požto se u takovima riedko uviek istom vrsti goriva loži, a niti se ložišta ne dvore kao ona kod tvornica, obično svi dimnjaci grade jednako, ponajviše sa 15 em. unutarnje prostranosti vidjela, koja je dostatna za prim anje jednog običnog — ili dvoje manjih — stalno (štednjaka ili kotla od praone rublja) ili dviju djelomično (sobnih peći) u porahi stojećih normalnih ložišta j e d n o g s p r a t a. Ođ većih štednjaka, kao onihu svratištima, gostionama, kavanam a, većim zavodima i t. d., a isto tako i od većih peći za grijanje velikih prostorija (ueevmh dvorana, plesnih dvorana i t. đ.) nije uputno više no samo jedno jedino ložište u jedan te isti dimnjak svesti, požto se takova ložišta ne moga smatrati jednaka onim običnim u stanbenim prostorijama, je r su svakako iznad normale.

Imade li se više ložišta, no što je gore navedeno, svesti u jedan samo dimnjak, onda se imade i unu­

trašnja prostranost vidjela toga dimnjaka razmjerno pove­ćati, po prilici ođ 15 cm. na 25 ili što je još uputni je, ?,a preostala ložišta posebno sagraditipotrebiti broj dimnjaka.

Dimnjaci imađu biti gracije ni iz čvrstog, vatri i vrućini odoljivog gradiva, na sigurnom temelju, tako đa svestrano pružaju sigurnost protiv pogibelji požara. Najviše se u tu svrha rabi dobro pečena opeka, rt riedko u današnje vrieme kamen. U najnovije doba po- čimlju se dimnjaci graditi i i z betona, lo jest smjese šljunka ili tučenog kamena, pjeska i portfanđ cem enti, ili iz armiranog betona, to jest iste smjese, u koju su um etnute još i željezne Sibke, što ima da takav dim­njak, čini mnogo stalnijim i čvršćim. Da li će takovi dimnjaci, gradjeni iz betona, podpunotna i odgovarati svrsi, kojoj su namienjeni, te pružati ono, što je kod dimnjaka najglavnije, naime sigurnost protiv požara, to će nam tek budućnost pokazati, jer se ti dim­njaci imadu istom svestrano prokušati. Ali čini se već sada. da ako ne lošiji, a ono svakako ne će biti ni bolji od dimnjaka, gradjenili iz opeke, je r eement svoju čvjstoću doduše priđržaje u vlagi, izložen pak dulje vrem ena jačoj vrućini — kako je to slučaj kod dim­njaka — postaje krhak, i počne se mrviti, što kod dimnjaka kroz dugi niz godina napokon može imati i ozbiljnih posljedica. Nadalje je ustanovljeno, da beton Jaglje propušta toplinu od opeke, što je takodjer od prilične važnosti kod dimnjaka, jedno radi prebrzog ■ohladjenja istog,, što znatno djeluje na promaju u dimnjaku, a drugo, što se toga radi stiene dimnjaka, gradjenog iz betona, imadu i razmjerno deblje graditi, kako bi se postigla barem ista nepropustivost topline, kao što je ona kod opeke, što nije baš u svakom slu-

23

čaju najshodnije, jer se time troši mnogo prostora,

koji se u današnje doba, osobito kod stanbenih pros­

torija, nastoji Čim više izrabiti u druge svrhe.-Napokon

i današnji ukus gradnje zahtjeva, da se dimnjak u

stanbenim prostorijama nikako ne izliče> Kod dimnjaka

pak, gradjenih iz armiranog betona, treba u obzir

uzeti još i to, da se željezo u vrućini razteže, što kod

izpaljivanja ili samo zapale tad je u dimnjaku takodjer

može imati vrlo pogibeljnih posljedica, pošto takav

dimnjak uslied raztezanja u njegovim stienama nala-

zećeg se željeza može lahko i znatnije pukotine dobili.

Mjernik Scho fe r u .Njemačkoj pronašao je novu

vrst gradnje dimnjaka, koja je istovjetna sa gradnjom

dimnjak^ iz betona, ali je razlika ipak u tome,, što se

ova nova vrst-dimnjaka ne zidje, već se u dugim trako­

vima, poput betonskih kanala, gradi iz jednoga komada.

Ovi se pak komadi priugotavljaju iz paljenog kamena,

to jest iz smjese na sitno raztučene opeke sa dobrim

portlandskim cementom, a bez svake primjese pjeska.

Raztučena opeka upija cement i poste je bezu­

vjetno gusta smjesa, koja se onda u priugotovljene

kalupe za dimnjak nabija. Time se pak stvaraju posve

gladke stiene, koje se ne trebaju ni s nutra ni s vana

požbukati, a koje i uslied najveće vrućine svoj lik ne

će promjeniti, posto je rečeni materijal — i opeka j

cement — pri svom priugotavljanju izložen većoj vru­

ćini, nego će joj ikada posije izložen biti.

Ovaj novi Schoferov dimnjak zaokružen je unaokolo

sa zračnim komorama i djeluje ujedno i kao zračni

odvodnjak. Priugotavlja se bez ijedne okomite režke,

a malobrojne horizontalne režke namještene su tako,

da su unutarnje prema vanjskim režkama vazda znatno

25-

ili gore ili dolje pomaknute. Ova nova vrst dimnjaka

naskroz je sigurna proti pogibelji od vatre.

0 temeljima, debljini stiena, visini i u obće o

gradnji dimnjaka postoje potanji zakonom ure cijeni pro­

pisi, koji su sadržani u građjevnom redu, pa zato se

ne će ovdje o tome obširnije razlagati, nego ćemo se

pobliže pozabaviti tek kratkim opisom naših starih

proplaznib dimnjaka, što potiču još iz prijašnjih vremena,

kada u obće još nisu postojali današnji propisi o grad­

nji dimnjaka.

Proplaznih dimnjaka, koji se u današnje doba

—- ma da su još zakonom dozvoljeni — vrlo riedko

grade, ri&lazimo najviše u starijim kućama, koje potiču

iz jTrošlih stoljeća, kao u: vojarnama, samostanima,

kaštelima, iupnim dvorovima, starim obćmslsim sgra-

đama, a i u znatnoj - množini u privatnim i seljačkim

kućama, pa će još po koje stoljeće prije proći, dok

će tih proplaznih dimnjaka napokon sasma nestati, da

svoje mjesto ustupe modernim ruskim dimnjacima. Ti

proplazni dimnjaci u vrlo su riedkim slučajevima —

makar i u jednoj te istoj sgradi — jednolično gradjeni,.

pošto se u ono doba još nije toliko obaziralo na po-

trošak'gradjevnog materijala, a nije se štedilo ni sa pro­

storom, koji se je imao za dimnjak upotrebiti, pa je

u današnje doba često po gdjekoji dimnjak iz starih

vremena pravo čudovište za na Se moderne graditelje,

kada ovi uoče razliku izmedju ovih starih i današnjih

novih dimnjaka obzirom na gradju i prostor. Često se

i mi dimnjačari čudimo takovom dimnjaku, kad u nj

udjemo i vidimo takav promjer istoga, da u današnje

doba pogđjekoja mala obitelj neima veće prostorije

niti za svoje obitava!ište,pa se tada i nehotice pitamo:

•26

Ćernu toliki promjer toga dimnjaka? Odgovaramo si

pak obično, da je to po svoj prilici bila neukost i

raztrošnost graditelja za ono doba. Tako naime sudimo

mi pod dojmom naših modernih dimnjaka i ložišta.

Nu razgledamo li si pobliže u kojem starom gradu ili

ruševini bar donekle još uzđržana ložišta (ognjišta) i

sobne peči onog doba, pa ako si k tome predočimo,

.za koliko li se osoba na takovom jednom ognjištu

obično imalo pripravljati jelo i druge potrebe, a na­

vlastito kod sobnih peči, kakve li su ogromne prosto­

rije — često sa svih strana izvrgnute uplivu vremena

— imale da griju, te za stanovanje prikladnim učine,

a nisu imale takove razdiobe svoje nutrinje, koja bi

bila kadra što koristnije izrabiti proizvedenu toplinu,

kako je to kod naših modernih ložišta i peri, pa je

zato i trebalo za stanovit« svrhu razmjerno mnogo

vjše goriva, koje se također u mnogo većoj mjeri no

danas najedanput na ili u ognjište natrpalo, te je da­

kako prema tome i razmjerno mnogo više dima na­

jedanput proizvadjalo, osobito gdje se ložilo ponajviše

vlažnim, još sirovim drvom, a koji je dim opet morao

dovoljan prostor imati, da je mogao nesmetano izaći

— uočimo li dakle sve te okolnosti, moramo doći do

uvjerenja, da naši predji nisu bili baš tako razsipni

kod gradnje dimnjaka, kako se to u prvi mah čini,

nego su i oni — ako j ne sa takovom točnošću kao

mi, ali ipak približno — promjer dimnjaka gradili

razmjerno prema broju i veličini ložišta, opredieljenih

za dotični dimnjak. Dakako, da uz takav starodrevni

dimnjak ne pristaje naše moderno ložište: štednjak ili

peć, a niti isti ne odgovara potonjima - što je napokon

lahko razumljivo — onako, kako tim modernim 'lo­

žištima odgovara primjereno gradjeni ruski dimnjak.

27

U pogledu sigurnosti tih starih proplaznili dim­

njaka. bud radi svoje čvrstoće (stalnosti) ili bud radi

svoje sigurnosti protiv pogibelji požara, mora se pri­

znati,' da su uz riodke iznimke mnogo sigurnije gra-

djeni od naših današnjih modernih ruskih dimnjaka,

pretpostavljajući naravno odgovarajuću svrhu. kojoj

su bili u bitnosti namienjeni. Da pak uz sve to, šio

su ostali u svom prijašnjem stanju, ipak danas više

ne odgovaraju (oj sigurnosti u cielosti. r.a to im;«h-

u mnogo slučajeva raznih važnih razloga, o kojima

će na drugom mjestu ove knjige biti pobliže govora.

Sama vrst izvedbe proplaznih dimnjaka u staro

-doba u mnogočeni se razlikuje od nadih modernih

dimnjaka ne samo obzirom na vanjski objam i nutarnji

msječni promjer, već i obzirom na razdiobu prtma

samim stanbenim prostorijama.

Predaleko bi nas vodilo, kad bi se potanje upuš­

tali i u razdiobu ložišta u pojedini dimnjak, već ćemo

se samo razdiobom samih proplaznih dimnjaka poza­

baviti.

Vrlo se riedko nadje, da u jedno ili višekatnim

sgrađama iz najnižeg sprata (podruma ili prizemlja)

vodeći proplazni dimnjak pjolazi kroz gornje spratove

sasma okomito ili osamljeno, već se u najviše sluča­

jeva vuće u kosom ili krivuljalo okomitom pravcu,

pa u nj uviru proplazni dimnjaci gradjeni u narednim

gornjim sprat ovima. Često se nadje, da u jedan takav

proplazni dimnjak iz najdolnjeg sprata uviru po 3 do

4 proplazna dimnjaka iz raznih, gdjekad i dosta uda­

ljenih prostorija, koje ćemo prozvati „p r i k l j u č n im

d i m n j a c i m a 0 ili kako ih mi dimnjačari u praksi

.nazivamo „Schlung*.

28

■ Uzrok, da takovi priključni proplazni dimnjaci

nisu izvedeni samostalno, svaki posebice do iznad krova,

leži u tome, šio se time htjelo prišteđiti na gradjevnom

materijalu i poslu, ili su izveclenju takovog dimnjaka

bili na pufti drveni ustroj podnica, konstrukcije kro­

višta ili razdiobe stanbenih prostorija, poradi ugraditi

se imajućih vrata ili prozora u dotični zid. kojim bi

u pravilu imao prolaziti takav dimnjak.

Često se u starim sgradama nadje više proplaz-

nih dimnjaka, koji su u najgomjem spratu (tavanu)

spojeni u jedan tako zvani „ s k u p l j a t " (Sammler),

ili kako mi dimnjačari velimo „Satz“. Naime više dim­

njaka, proizlazeeih iz raznih spratova (često i udalje­

nijih dielova sgrade), bilo samostalnih ili sa priključ­

cima, vođjeno je u takovom pravcu, da se pod kro­

vom sastaju u takav „skupljač% ali su ipak jedan od

drugoga razstavljeni zidom, tako zvanim „prezidom 1*,

što ga mi nazivamo ffZunge‘;. 1 tako su ti dimnjaci

izvedeni do iznad krova, gdje takav „skupljač* izgleda

kao -samo ijedan dimnjak, često različitog oblika. Ta­

kova vrst gradnje dimnjaka proizlazi bud radi postig­

nuća što veće stalnosti istih, ili pak radi konstrukcije

samog krovišta, a često i -iz arhitektonskih razloga,

naime radi što ljepšeg i ukusnijeg izgleda same sgrade*

U seljačkim kućama nalazimo još dosta proplaz-

nih dimnjaka, gdje sam njihov ustroj leži na drvenim

gredama kuhinjskog svoda, te je lako svod kuhinje

pretvoren u osebujan omašan dimnjak, koji se prenta

ušću sužuje. Gradjeni su pak ovi dimnjaci u tom obliku

ponajviše zato, što su u takovim seljačkim kućama

imali, a irnadu i danas još velika otvorena ognjišta i

omašne sobne peči, od kojih dotični dimnjak dim iz--

29

ravno obuhvaćati imade, dočim ujedno i kao snšiona

za svinjsko ineso služi.

Tvornički dimnjaci.

Osim predn'avedenih dimnjaka u stanbenim sgra-

dama ima jedna sasma osobita vrst, a to su tako zvani

„tvornički dimnjaci1', koji imadu ođvarljati dini i pli­

nove velikih ložišta kao što svi: kružne peći. kod ci­

glana, vapnara i dr., dalje parnih kotlova kod tvor­

nica, pivovara i l. đ., kao i naprava za grijanje vode

u svrhu loženja velikih stanbenih sgrada, te -sličnih

ložiStnih. uredaba.

„Tvornički dimnjaci grade se obično okruglog ili

četverokatnog oblika, riedko pak osrrierokutnog, te

vrlo različite nutarnje prostranosti vidjela, koja se

uzima prefria broju i veličini ložišta i vrsti goriva, kojim

.se dotična ložišta lože. Kod manjih ložišta, kao što su

ložišta za grijanje stanbenih prostorija vodom, priklju­

čuju se takovi dimnjaci na koji zid same sgrade: kod

velikih pak ložišta — parnih kotlova, kružnih peći i

t. d. *■— građe se radi što veće sigurnosti ođ požarn

zasebno i to ponajviše okruglog oblika, jer taj oblik

najbolje odoljeva pritisku vjetra. Visinu tvorničkih dim­

njaka na osamljenim mjestima uvjetuju okolnosti, naime

veličina i broj samih ložišta, te gorivo, kojim se loži,

pa se prema tim okolnostima odredjuje i visina dim­

njaka, već prema potrebi za postignuće veće ili manje

promaje, obično oko 20 do 40 metara. U napučenim

predjelima imade se kod gradnje tvorničkog dimnjaka

uz gore navedeno uzeti u obzir još i to, da takovi

dimnjaci svojim ođrodjenim dimom, plinovima kao i

30

čadjom, što Ubacuju, čim manje smetaju susjednim

sgradama, te se zato moraju često graditi i na visinu

od 50 do S0, a i više metara.

Vanjska strana tvorničkog dimnjaka obično je

gologradnja od opeka, sa cementom dobro umazanim

režkama. U unutrašnjosti nalaze se uzidane željezne

uzend j i j e (Steigeisen) ili kroz sredinu vodeći, na

dolnjem i gornjem kraju dimnjaka dobro pričvršćeni

i napeti željezni lanac, koji dimnjačaru kod Čišćenja

takovog dimnjaka za uzpinjanje služi.

Glede same vrsti gradiva kao i načina gradnje

tvorničkih dimnjaka postoje posebni zakonski propisi,

koji se nalaze u „Gradjevnom redu*.

Vrst loiiSta.Ložišta, koja nam siuže za proizvadjanje topline

u razne svrhe, imademo raznovrstnih. Svrstat ćemo

ih pak u dvie skupine i.to:

1. Ložišta u stanbenim sgradama.

II Ložišta obrtna.

L Ložišta u stanbenim sgr&dama.

Ložišta u stanbenim sgradama dielimo na dvojei io :

A. Ložišta, koja nam služe u kućanstvu za pri­

redbu jestiva, grijanje vode i t. đ.

B. Ložišta, koja nam služe u svrhu grijanja stan-

benih prostorija*

Medju ložišta, koja nam služe u svrhu pod A.

navedenom spadaju:

31

t. Štednjaci.Štednjaci imadu svrhu, da se njihovom pomoću

jestivo varenjem ili pečenjem na shodan način za uži­vanje pripravi.

Do u novije doba zadovoljavalo se Čovječanstvo

prvobitnim .otvorenim ognjištem", što ga još i danas

na selima nalazimo. Takovo otvoreno ognjište sagrn-

djeno je iz opeke ili kamena u obliku četvorine, na

kojoj je izdubina, gdje se loži vatra. Posudje za va­

renje stavlja se uz vatru ili na željezni tronožak nad

vatrom; ako je pak posuda veća, to visi nad ognjiš­

tem o na strop pričvršćenom lancu. Pošto u staro doba

još nije bilo dimnjaka, ,(a imade još i danas dosta kuća

na selima bez takovih), to si je dim, razprostiruć se

lagano po cieloj kući,-tražio izlaz kroz otvorena vrat a»

prozor ili koju drugu rupu ili otvor.

Uzme li se u obzir nečistoća i neprikladnog, ta­

kovog uredjaja, s kojim je uz to spojena još i velika

potrošba goriva kao i opasnost požara, ne da se skoro

ni dokučiti, kako se ta neurednost mogla sve do da­

nas uždržati. U gradovima, a u nekim naprednijim pre­

djelima i na selima razmjerno su dosta brzo * otvo­

rena ognjišta" u velike iztjsnuta onima sa zatvorenom

vatrom, tako zvanim „zatvorenim ognjištima*. Takovo

zatvoreno ognjište nije zapravo drugo, već najprimi­

tivnija vrst današnjeg modernog štednjaka, sagradjenog

u obliku otvorenog ognjišta, samo što imade širu i

dulju udubinu, koja izravno ili spojena sa limenom

cievi vodi u dimnjak; dočim je površina njena prekri ta

pločama iz lievanog željeza, u kojima se nalaze po

jedna ili dvie rupe, na koje se postavlja posudje za'

varenje.

32

Slika 2. pokazuje nam takav jednostavni Štednjak

u prosjeku sa strane, a slika 3. pogled odozgror na

ploče sa razsječenim dimnjakom. A je ognjište i roštilj,

B pepeonica, C đimovod, E željezne ploče, D dimnjak.

Slika 8.

Kako tehnička struka sve to više napreduje, tako

se nastoji i štednjake čim bolje usavršiti. Naročito se

ide za tim, da se uz što manji potrošak goriva pro­

izvedena toplina čim bolje izcrpi. Predaleko bi nas

vodilo, kad bi ovdje htjeli pobliže opisati svaku poje­

dinu vrst štednjaka, što ili do danas već imademo.

33

nego ćemo opisali lih samo glavno načelo, na kojem

se sve te vrsti štednjaka uz već« ili manju promjenu

u bitnosti osnivaju.

Pošto nije svrha štednjaka, da grije st^nbenu

prostoriju (kuhinja). — što prirodno donekle ipak čini —

to se već od temelja gradi iz masivnog zidja od opeke:

.samo je gornja ograničena plošlina ognjišlnog kanala

uređjena kao ogrievna površina za podavanje topline,

a to se postizava željeznim pločama. (Slika 2. E). Gieli gornji dio štednjaka obuhvaća čvrst željezni obrue

(slika 3. a), koji štiti zid je od razganjanja, što bi uslied

vrućine ’uzsliediti moglo. Samom zidju pak daje se na

podnožju mala udubina (slika 4. <y), koja udobniji pri­

stup štednjaku omogućuje.

Štednjak se obično postavlja u koji kut kuhinje

tik dimnjaka, tako da je pristupačan sa dviju strana,

ili što je jošte bolje i praktičnije, da se štednjak —

ako to okolnosti dopuštaju — postavi uz zid, te je

tako k istome sa triju strana pristup omogućen. I" veli­

kim sgrađama sa obćenitom svrhom (svrotiStima, bolni­

cama. većim zavodima i t. d.) postavlja se štednjak na

sred kuhinje, tako daje sa sviju ftetir strana pristupačan.

Odvod dima i plinova kod tako postavljenog štednjaka

biva putem limenih dimnih cievi.

Ognjištni kanal imade sg radi postignuća što veće

ogrievne površine sagraditi široko i plosnato. Ploče,

koje se u tu svrhu upotrebljavaju, imadu obično okru­

gle luknje (slika 4. /), koje se dadu prekriti sa dubio

jedan u drugi pristajućim kolutićima. Na prednjem

dielu ognjištriog kanala nalaze se vratašca, (slika k 1) za dovod goriva i roštilj B, pod ovim pak mali pro-

stor C, koji služi za dovod svježe? zraka gorivu i sa­biranje pepela, tako zvana ,pepeonica“ (Aschenkasten).

Slika 4 .

Ovo bi u kratko bio opis glavnog diela štednjaka, naim e onog, koji služi za varenje jestiva. Kn kako je ju r spomenuto, da tehnika ne miruje, već napreduje duhom vremena i teži za što boljim usavršenjem, te­še tako i tuj nije zadovoljila štednjakom, na kom se može samo variti, već je pošla za tim. da proizve­denu toplinu što više izerpi i izrabi u svrhu, za koji:

trebalo opet poseban uredjaj. Moglo se 1o pak tin jaglje postići, Što se na onoj razmjerno maloj ogriev- noj površini štednjaka tek samo manji dio proizve­dene topline, troši, do čim veći dio iste bezkoristno kro: dim njak u zrak odlazi. Povodom toga je faktičnon štedn jaku pri dodat nastavak, koji lakođjer služi z:

35

priredbu jestiva, nu na 'dragi način, naime pečenjem, a pripojen je štednjaku ovako:

Ognjištni kanal nije u tom slučaju sveden izravno u dimnjak, kako je to kod jednostavnog štednjaka, već je iza ogrievne površine, na kojoj se vari (slika 4. H), u obliku sanduka prjgradjen nastavak sa udu­binom. u koju je um etnuta iz jakog željeznog lima priugotovljena »peč e n j a r k a “ (Bratrohr), kojih može biti i više jedna uz drugu ili što je — radi zauzi­manja manjeg prostora — još praktičnije, jedna nad dragom, obično po dvie. a uz to je nad ovima — da se toplina čim više izrabi — ugrađjena i posuda za grijanje vode: „ k o t a o z a v o d u * (Wasserkessel) Ovom prigradnjom nastavka vode se toplina i plinovi tako. da isti iz ognjištnog kanala {slika 4. A) — umjesto da odlaze bezkoristno u dimnjak — obilaze putem dimo- voda D u više zavoja sa sviju četir strana najprij«.- dolnju, zatim — ako su dvie — gornju pečenjarku i napokon kotao za vodu, pa onda tek odlaze u dim ­njak G. U dimovodu D nad kotlom za vodu, što vodi u dimnjak <?, ugradjen je » z a s u n 11 E (Schieber), koji služi u svrhu reguliranja prom aje u štednjaku. F jesu otvori, koji služe u svrhu čišćenja dimovodn. .

Samim oblikom i načinom gradnje diele se šted­njaci u dvie vrsti i t o :

a) štednjaci, visokog načina gradnje, tako zvani „ v i s o k i š t e d n j a c i " (Aufsatzherde) i

b) nizkog načina gradnje, sličnog stolu, od kuda im i naziv „ s t o l n i š t e d n j a c i " (Tischherde), Prva vrsi već je gore opisana, a druga (slika 5.) razlikuje se od prve u tome, što su pečenjarke ne — kao kod prve vrsti — kao nastavak ognjištnog kanala iza ovog, već

*

36

se nalaze pod ognjištnim kanalom ili bolje reći pod ogrievnom površinom , na kojoj se vari, tako cla se toplina i'dim i p linovi' iz ognjištnog kanala vodi prem a doljf:, gdje obilazi u m etnu te pečenjarke i ko tao za vodu, pa onda izlazi sa strane ili — kod slobodno stojećih štednjaka, postavljenih u sred kuhinje — iz- pođ poda o dim njak. Sam o se pak po sebi razum jeva^ da se u takovom slučaju, naim e vodjenja dim nog ka­nala izpod poda, što veća pažnja posvetiti iinade po- gibelji od požara, koja bi odtud n as ta ti mogla.

Irlika o.

Razlika ovih dviju vrsti štednjaka lib je sam o u obliku i načinu gradnje, dočhn su si u načelu svoje bitnosti istovjetni, jed ino s tom razlikom , što po tonja vrst radi neprirodnog vodjenja topline (dima i plinova)

37

prem a dolje, uv jetu je m nogo jaču prom aju* dim njaka, đočim se kod prve vrsti isto djelovanje postizava i sa slabijom prom ajom , pošto toplina, udovoljuj ući p ri­rodnom svom zakonu, i onako teži prem a gore.

Osim gore opisanih iz opeke gradjenih stalnih š ted n jak a im adem o još i takovih, koji se dadu p rena- šati iz jednog m jesta na drugo, a gradjeni su obično iz jakog željeznog lima ili lievanog željeza (slika 5.1. R azlikuju se pak od pred navedenih sam o vršen g ra ­diva. iz kojeg su gradjeni i svojom često vrlu razkoš- nom izradbom oblika, dočim su u načelu i bitnosti istovjetni sa onim a gradjenim iz opeka.

2. Kotlovi.K otao (kazanj^ koji se upotrebljava u ku<huis1vu

u svrhu grijanja vode, izkuhavanja rublja, varenja je ­stiva za blago i t. đ., posuda je iz željeza ili 'bakra, oblog, p rem a Ognjištu suženog, odsječnog oljliku. U p rav ilu se kotlovi postavljaju u obzidje sagrad jeno iz opeka, u kojem se na dolnjem đielu nalazi ognjište. N ajprim itivniji način takovog u red ja ja sastoji se u tom e. što kotao, jednostavno prost sa sviju četir strana , visi nad ognjištem . Kod takovog uredjaja svi su dielovi kotla prosti od zidja i pristupačni pod kotlom nalože- noj vatri, koja kotao svejednako grije . No pošto se takovom uđesbom u red ja ja ne izrabljuje dostatno to ­plina (dim i plinovi), nego veći dio ove odlazi bezko- ristno u dim njak, to se takav način uđesbe upotreb ljava sam o kod m anjih kotlova, kod kojih radi nedostatne visine kotla, n ije d ruga udesba m oguća.

P rav iln ija udesba takovog u red ja ja je ona, gdje k o tao sam o đolnjim svojim dielom (dnom ) stoji nepo-

38

sredno nad vatrom, đoćirn se u stražnjem đielu ognji­

šta (slika (i. i 7.) A nalazi otvor B, kojim toplina

(dim i plinovi) ulaze u kotao unaokolo okružujući di-

movođ 0 i tek onda odlaze u dimnjak E. Ta vrst

Slika 7. (tloris).

đimovoda, koju nazivljemo „ z a v o j n i c a “ (Schnecken-

zug), najviše se upotrebljava kod kotlova, pošto se ta-

kovom toplina najbolje izrabljuje, a lime dakako uje­

dno i znatna pri štednja na gorivu postizava.

0 većim vrstima kotlova, kao onima kod pivo­

vara, tvornica sapuna i t. d

ž i št a oh r tn a*.

3. Peći za kupke.

Za grijanje veće ko­

ličine vode, naročito za kup­

ke, i m ade posebna u tu

svrhu > rst ložišta: , p e ć z a

k u p k e * 1 (Badeofen), Ta­

kove peći, koje se u no-'

vije doba već posvuda

rabe, gradjene su ponaj­

više iz bakrenog lima u

obliku valjka {slika 8. a),

u kojem se nalazi voda {&),

kroz taj valjak vodi jedna

ciev (c) — a može ih biti

i više — tako zvana „vrel-

na e i e v “ (Siedrohr). Giela

ova posuda (valjak) počiva

na ognjištn (ri) gradjenom

iz lievanog željeza ili opeke.

Toplina (dim i plinovi) pro­

laze iz ognjišta kroz vrelnu

ciev, grijajuć vodu, a odavle

kroz dimovodnu ciev (e) .u

u dimnjak (f).

biti će govora kod ,Lo-

Siika 8.

40

Svrha i potreba loženja stanbenih prostorija.

Kaši stanovi štite nas doduše protiv kiše. vjetra

i sunčanih zraka, nu protiv neugodnostima, koje sobom

donaša promjena temperature vanjskog zraka, ne pru­

žaju nam nikakove zaštite. Želimo li se učiniti neod­

visnima od vanjske temperature, primorani smo stvo­

riti si uređjaj, koji grijajući ili hiadjujući djeluje.

Miena tvari čovječjeg tiela potražnje stanovitu

toplinu krvi (36 do 37'5 stupnja po Celsiju). koja se

ne smije ni znatno sniziti, ni povisiti, a da ne nastupi

narušavanje životnog toka. Toplina krvi uzdržava se

neprekidnim dovodom topline kroz površinu tiela. Pre­

daja topline čovječeg tiela stavlja uviek neki višak

svoje temperature pred temperaturu okružujućeg zraka.

Ako je taj višak temperature prevelik, tad nastupa

prevelika predaja topline tiela, ako je pak premalen,

uzsliedit će opet preinala predaja topline. Oba pak

ova slučaja ođ vrlo su važnog upliva za naše zdravlje.

Svrha je dakle loženju naših stanbenih prostorija:

d o b a v a u v j e t a za s g o d n u p r e d a j u t o p l i n e

n a š e g trie'la. Naime: naše tielo okrnžujućem zraku

kao i okolištnim stienama i drugim predmetima dati

takovo temperaturu, da naše tielo podaje toplinu samo

u onoj mjeri, kuja je za naše zdravlje probitačna. Pravu

pak mjeru podavanja topline našeg tiela pokazuje nam

osjećaj ugodnosti.

Predaja topline tiela proizlazi uslied i sparivanja,

usiied doticaja hladnijeg zraka sa toplijom kožom na­

šeg tiela i slično. Pošto je prema tome učinak predaje

topline našeg tiela ovisan o temperaturi okružujućeg ga

41

7-raka, to iz loga proizlazi potreba, nižu tc-mp^ra iliru

tielo okrnžujućeg zraka prema potrebi ugrijati. a ve.ćn

•opet ohladiti.

Suvišnu toplinu tielo okrnžujućeg zraka moženm

<lo stanovitog stupnja dobrim zračenjem stanbenih pro­

storija odvoditi, dočim se protivno u grij a nje prenizk"

•temperature ne da tako jednostavnim načinom postići,

već nam zato treba poseban uredjaj. a to su „gri jala".

Prikladne temperature grijanih prostorija.Iz gornjeg obrazlaganja vidimo, da j- za imodi.ui

osjećaj u slanbenoj ili inoj prostoriji, gdje Obično obi­

tavamo, potreban 'stanovit stupanj temperature, a baš

u tom pogledu — naime zahtjevu temperature jedu«-

prostorije — susrećemo n svagdanjem našem životu

na razne osjećaje, dapače i kod osoba, koje se pod

istim okolnostima 11 jednoj te istoj prostoriji nalaz« •.

Radi toga ?e i ne može stanovitu neku temperaturu

posve stalno označiti ugodnom, a tako istu ne ni kao

probitačnom, jer ovisi o okolnosti, da li j>- dotična

prostorija dobro zračena (ventilirana I ili ne i u kuj oj

je mjeri u njoj zrak vlažan ili suh. U dobro zraćenoj

i suhoj sobi osjećamo višu temperaturu ugodnije, nego

li u zlo zračenoj i vlažnoj sobi.

Isto tako treba uzeti u obzir i način i trajanje

porabe raznih prostorija, napose pak još i okolnost,

da li se u jednoj prostoriji neprekidno ili barem svaki

dan loži, ili to biva tek duljim izprekidanjem. Ako su

radi dulje trajućeg prekida loženja stiene i ostali pred­

meti u sobi znatno ohladili, to toplomjer u’ takovoj

sobi u istinu može pokazivati normalnu temperaturu

zraka, no mi ćemo ipak radi nepravilnog žarenja to-

4Ž

pline n,.icg tiela prema obUvijenim predmetima osje­

ćati studen.Kao poželjna sobna temperatura imade se u pra­

vilu smatrati ona. koju nam toplomjer nalazeći se u

sred sobe ili na preziđju izroedju dviju loženih pro­

storija u visini glave pokazuje, a koju mi osjećamo

ugodnom. No na toplomjer ne smije da znatno upliva

izravan učinak zračne struje ili žarenje grijala. Nad

visinom glave obično je zrak grijane prostorije topliji,

a niže ove kao i kraj stiena s vanjske strane nezašti­

ćenih hladniji.

Prikladnim temperaturama mogu se smatrati:

za sobu, školsku dvoranu i slično 17— 19 stupnjeva C,

* dječju sobu............................18—20 »

« spavaću s o b u ....................... 15—18 „

* bolestničke so b e ...................16—20 ,

„ radionice, tvorničke dvorane.

prema porabi i načinu za­

nimanja (rada)...................10—J/ ,

. gom baone....................... .... 13—16 ,

, kazališta, koneertne i plesne

dvorane ............................ 19—20 ,

* crkve..................................... 10-13

Tome se primjećuje: da u sobama, koje nisu

s dobije sirane dovoljno zaštićene proti uplivu vanj­

ske temperature (nad vežom, hodnikom i si.) može

temperatura u visini glave biti nešto viša, da time

bude i do!uji sloj zraka — koji je u takovom slučaju

znatno hladniji — razmjerno boljo ugrijan.

D ječ je sobe treba da imadu nešto višu tem­

peraturu od onih za odrasle, i to tim više, čim su

djeca manja, pogotovo pak. ako se još na podu sje-

43

đeć igraju, i to s istih razloga, kao što je i gore na­

vedeno.

Da spavaće sobe ne treba ložiti, jer da'je u

studenom zdravo spavati, poznata je rečenica, koja

se medjutim sravnjivanjem statističkih podataka u po­

gledi? zdravlja i pomora u mrzlom Ui toplom spava-

jućih osoba ipak još nije dala temeljito dokazati. No

svakako je ugodnije, za ciče zime isto tako lagano

pokriven u krevetu ležati kao i u ljeti, pa je to sigurno

i za zdravije probitačnije.

U b o 1 e s tn i č k i m s o b a m a ovisi probitačnost

temperature redovito o vrsti bolesti. pa je stvar lieč- nika istu prosudjivati.

Kod r ad ion i ca i t v o rn i č k i h dvorana od­

lučujuća je o probitačnosti temperature okolnost, da

li radnici jačim ili slabijim gibanjem tiela rade, a im ade

se uzeti u obzir i gradivo (gradjn), što se izradjiva.

U kaza l i š t ima, k o n c e r t n i m i p 1 e s n i m

dvo ranama ne smije temperatura poradi labkog

odiela gospodja biti prenizka.

Naprotiv može se kod crkva predmnievati, da

posjetioci iste, ako je vrlo studeno, većinom dobro i

topio obučeni u crkvu dolaze, pa im je zato i tempe­

ratura od 10 stupnja dostatna.

Da ove stanovite temperature u raznim prosto­

rijama -postići možemo, potreban nam je — kako je

već napred spomenuto — poseban uredjaj. naime

„gri jala", a tih imademo u tu svrhu dvie vrsti

i to:

A. Mjestna (lokalna) grijala i

B. Centralna grijala.

uX. Mjestao loženje (mjestm grijala).

1. Ogrište (Kamin),

Pod mjcstnim loženjem razumjevamo grijanje

stanbc-nib prostoriju takovom vrsti grijala, koje se na­

lazi u satnoj dotičnoj stanbenoj prostoriji, što ju imade

da ugrije, te se iz iste neposredno ili iz obližnje koje

prostorije dvori (loži).

Mjestno loženje jedno je od najstarijih načina

grijanja stambenih prostorija, šio su ga u krajevima

hladnijeg podneblja upotrebljavali već i naši predji.

Oni su si na sred stanbene prostorije naložili na ovećoj

kamenoj ploči vatru, loteći je drvima ili drvenim uglje-

nom. Dim izlazio je iz prostorije kroz otvorena vrata

ili prozore ili pak je u tu svrhu bila načinjena na.

zgodnom mjestu oveća rupa, kroz koju je dim mogao

izlaziti. Kasnije pomaknuli su takovo primitivno ložište

tik do zabatnog zida, obloživ ga sa triju strana ka»

menom :*i opekom, a prekriv ga zaklonom, načinjenim

iz tanje '‘'peke ili željeznog lima. Tik pod zaklonom

načinjen.! jo un 2sba.tn.Qm zidu rupa, kroz koju je iz­

lazio dim u otvoreno polje.

Ovakovo primitivno grijalo nazivali su naši pre­

dji „Cam inus " , mi ga pak nazivljemo »og r iš te0

ili k am in , Kasnije, tekom vremena, usavršena je ta

vrst grijala na taj način, da je ona primitivna rupa

u zabatnom zidu svedena u poseban lih u tu svrhu

sagradjeni kanal, koji je bio sveden okomito, te si zao

rio preko krova dotične sgrade. Time je ta vrst grijala

poboljšana u toliko, što nije bio izlaz dima izvrgnut

štetnom uplivu vjetra, već se je mogao nesmetano

odvajati.. Ovim poboljšanjem udaren je temelj našem

današnjem dimnjaku.

Dugi niz stoljeću ostala je ta vrst prijala u ta­

kovom bitno n e p ro iT u e n je u o m Manju, jedino je usa-

vršivana svojom vanjštinom, koja se je u pogledu iz­

radbe često doviuula du prave razkošnosti. koja zadivljuje

još i danas na&e umjetnike. U krajevima blagog pod­

neblja nalazimo tu vrst grijala još i danas u pura bi.

a i u palačama englezkili lordova tako jt- obljubljena,

daće se ondje svakako još dugo vremena upotrebljavali-

4

Slika i). Siika l".

Slika y. pokazuje nam prvobitnu napravo tnk<*-

v o r ogrifeta u eielosti, a slika lc). u prosjeku, Tu je

u in svrhu upolmdjen sam dimnjak )ja taj način« da

mu je stiena, okrenuta k dotičnoj sobi, probita i na

podnožju uložen pod od kamena ili opeke, na kojem

se loži vatra.

Iza ovog prvog poboljšanja ogrišta sliedila su

u predjelima, gdje su o^rišta običajtiija no kod nas,

-46

•ulJnja poboljšanja, tako da *e nastojalo samo ogri-

.šte pomaknuti više od zida u sobu. to. tako omogućiti,

Slika 11.

da žaruća toplina goriva više na sobni zrak djeluje.

Na slici I I . vidimo takav sastav ogrišta po Derosneu,

47

koje služi za loženje drvom. Toplina i plinovi udaraju

protiv nagnute stražnje stienc. koju ne pri Ježi susmu

zidju, veo s uviru pomoeju dviju etična iz lipvaiiug

željeza tvori prostor, odieijen vodoravnim sljenama,

koje sačinjavaju zrak grijajuee komore H. 7. K i

iz kojih se ugrijani zrak putem kanala C dovodi u

* sobu. Dovod svježog zraka gorivu pod ploču E sijedi

putem kanala X ili 1 i Z. veo prema mjestu im okol­

nostima. Ova vrst ogrišta proizvudja jaku promaju,

čime se stanbena prostorija dobru zrači, a i gorivu

se na taj način više izrabljuje.

Pošto jednostavno ogrišle stanbene prostorije

grije lili samo žarom, Sto ga proizvadja izgaranih go­

riva, a uslied velikog otvora samog vairišla udvadja

razmjerno odviše još neiztrošenog zraka u dimnjak,

to se uslied toga dotična staubena prostoriju grije samo

u neposrednoj blizini ogrišta, dočint se podalje učinal;

istoga skoro ni ne opaža. Za krajeve, gdje je hladnije

podneblje, ova vrst grijalu, naime ogiište u svojoj bit­

noj napravi nikako ne može da odgovara namienjenoj

joj svrsi, jedno — kako je ver spomenuto — radi

toga, što preslabo ugrije dotičnu prostoriju, a drugo

radi toga, što se tom vrše u grijala i samo gorivo

upravo razkošno troši, pošto veći dio proizvedene to­

pline ne izrabljen izlazi u zrak. Da se tome nedostatku

doskoči, preinačeno je ogrište na taj način, da je u

stanbenoj prostoriji nalazeći se otvor, koji je služio

za uvadjanje goriva, zatvoren prikladnim zato vr a la i­

cima od željeza ili željeznog lima ili je pak takav

otvor — naime za nvad janje goriva — načinjen u po-

krajnoj prostoriji, nalazećoj se tik dotične, u kojoj se

grijalo nalazilo, na primjer na hodniku, u kuhinji i t. d„

48

a to se ponajviše izvadjalo tako, d a je u ta svrhu upotre­bi jeno podnožje proplaznog dimnjaka, koje je tako sa- gradjeno, da naliči nekoj komori, i to fešto prilično ve­likoj, iz koje se je moglo saanoa udobno dvoriti (ložiti) sva grijala nalazeća se u obsegu ove komore. Ovakova urijala «rradjena su iz opeke ili lili u tu svrhu priu- golovljenili pločica iz gline, te ne grij u zrak stanbena prostoriji-' žarenjem same vatre, nego tako, da u ta ­kovom grijalu naložemi vatra ponajprije grije gradju. iz koje je grijalo gradjeno, a tek ova gradja, što je u

primila više topline, uo što je treba i zadržati može, predaje tu za nju preobilnu toplinu ua grijalo okru­žujući zrak staubene prostorije, Tim načinom pobolj­šanja oarišla udaren je temelj glavnoj vrsti grijala,, štu ih mi danas kod tnjestnog loženja (grijanja) stan- benih prostorija upotrebljavam o, a to su naše , ,p e ć i “..

2 . P e ć .

Od svake ložištne naprave, naročito pak od peći i r " | j i i da po mogućnosti nastojim o postići što podpu- uije izpnnjenje sliedećih u v jeta :

1. Prvi uvjet j e : dostatna sposobnost grijanja.. Ložištua naprava (grijalo) naiiut! treba da imade ta ­kovu ugrievnu površinu, da je i kod nepovoljnih okol­nosti >a istom omogućeno n dotičnoj prostoriji svrsi odgovarajuću temperaturo postići, a bez da za postig­nuće U> svrlu' ja če loženje bude na štetu samom gri­jalu ili sastojim zraka dotično prostorije.

2 . G rijanje staubene prostorije neka bude obzi­rom na vrit-im; i m jesto blago i skladno. Vrlo je naime neprijatno. ;i i zdravlju škodljivo, kad se u prostoriji, u kojoj iiljitrtvanio. visoka tem peratura zraka naglo

49

rnienja sa uizkom, a jo š je gore, kad se na prim jer glava nalazi u znatno višoj tem peraturi, no ostali đol­uji dielovi tiela, ili kada nara je jed n a stnm a tielo, budi žarenjem topline, budi zračnom slrujorn, prouz­rokovanom nejednakom temperaturom, znatno više ugri- jan a od drugo.

3. Zrak stanbene prostorije ne .smije utjecajem loženja mienjati .svoje kemičke sastojine (pokvariti se). Ne sm ije biti zasm radjen dimom, pepelom i prašinom, ila ne bude tako neugodnim vonjem pretovaren.

4. Ložište treba da disanjem ili inim načinom i/trošen i zrak stanbene prostorija izm ienjuje svježim* ali to treba da se proizvede bez propuha i sniženja temperature.

5. Ložište ne sm ije stanbene prostorije da nagrdi,, već treba nastojati, da se u .sobi vidljivim dielovima ložišta — u koliko to sredstva dopuštaju — pod ade kućnoj ugođnosti prim jeren izgled, te da .se sa nam je­štajem i ukrasom sobe u dobar sklad dovedu.

6. T reba nastojati, da ložištem samim kao i njime- prouzrokovanom zračnom strujom ili žarenjem dotičnoj prostoriji bude čim m anji .dio u običnu svrhu od re- djenog prostora oduzet.

7. Ložište ne sm ije da bude razpoređoin gradnje-,, a ni vršću i načinom razprostiranja topline opasno ul pogledu pogibelji od požara.

8. Ne samo tem peratura u grijati se im ajućof prostoriji, nego i razvitak topline u ognjištu treba da se dade prema vanjskim okolnostima i svrsi uporabe dotične prostorije lahko regulirati.

0, U ognjištu izgaranjem goriva razvijena mno­žina toplini:' neka se do skrajnih granica mogućnosti

4

50

dovine onoj, koja se u obće postići dade, a sniženjem

neizbježivih gubitaka topline na najnižu mjeru neka

se topiina što više izrabi.

10. Glavni je zahtjev što veća trajnost ložišta,

jer — neobaziruć se na troškove i neugodnosti, skop­

čane sa popravcima i izmienjivanjem pojedinih dielova

ložišta, što je obzirom na tok loženja za vrieme lo-

žištne periode osobito neugodno — treba nastojati, ako

li se već takovima na duži niz godina nikako izbjeći ne

da, du se samo oni popravci, koji su u istinu neodgodivi

kao što je na primjer izmjena roštilja, odmah preduzmu.

dočim veći popravci neka se preduzimlju ljeti, pošto

se u to doba najlaglje i najbolje izvesti dadu, jer lo­

žište i onako izvan porabe stoji.

11. Troškovi ložištne naprave kao i uzdržavanje

njegove djelatnosti treba da stoje u povoljnom raz­

mjeru sa koristi, što nam je ono daje.

l~2. Kao zadnji, uli ne manje važni, već naprotiv

vrlo bitan zahtjev, označujemo jednostavnost lužištne

naprave u pogledu njenog sastava i postupka s njome.

Mnogi na oko najbolji pećni uredjaji pokazali su se u

praksi nepouzdanim, već stoga, što svojim izvanrednim

sastavom oteži'uju točan nadgleđ nad ispravnom iz­

vedbom, u sam postupak Ipodvorba) s takovom peći

zahtlevu više pažnje i dabre volje, no šio je kod po-

služinskog osoblja obično nalazimo.

U kratko rečeno: od jedne dobre peći za -

htieva se što moguće podpunije izgaranje goriva uz

Što bolju izrabit proizvedene topline, te posve jednako

grijanje ciele dotične prostorije, i to podavanjem samo

voljke topline. Zato i ne smiju ogrievne površine peći

imati odveć visoku temperaturu, a uredjaj neka je

51

tako udešen, da dim i plinovi im adu što sigurniji

prolaz u dimnjak, te da ne prodiru u dotičnu prosto­

riju, Površina peći treba da siu dade lahko očistiti,

kako bi se time na istoj spriedižo sakupljanje prašine,

koja uslied žarenja samo onečišćuje zrak,

Vrst peći,Peći imađemo t rov rs tn ih i to:

a) peći za brzo grijanje, a bez

skupljanja veće količine topline u svo­

joj ogrievnoj površini, U ovoj se vrsti

peći naime vatra brzo razvija i ugrija

ogrievnu površinu, koja toplinu ali od­

mah dalje predaje, što samo tako dugo

biva, dok izgaranje u peći traje, čim.

pak ovo prestane, prestaje za kratko

vrieme i predaja topline. To su obične

željezne peći, medju koje se kao naj-' slika 1*2.

jednostavnija ubraja ona iz lieranog željeza, prigo­

tovljena poput valjkastog stupa, koji je radi boljeg

izrabljivanja topline obično spojen sa dimnjakom duljim

limenim dimovodnim cievima. To je tako zvana „top­

lija ča“ {Kanonofen). Slika 15. pokazuje nam takovu

peć u prorezu. Valjak A, sastojeći se iz jednog ili više

komada, postavljen je na podnožak 0, a gore je za­

tvoren poklopcem H, pod kojim se nalazi ciev B, koja

uspostavlja svezu sa dimnjakom. Na podnožju valjka

A nalazi se ognjište D, a na dolnjem dielu ovog roštilj

F . Vratašca E služe za dovod goriva, dočim je prostor

G pod roštiljem pepeoniea. Često nalazimo u ovako-

vito pećima pred eievi B lopati sličan umetak M, ko­

jemu je svrha, da toplinu i plinove tako vodi, da se

dotiču poklopca H s čim e se postizava povećanje ogrievne površine. Na ciev B priključuje se lim ena dim o- vodna ciev, ko ja se ponajviše tek nešto niže stropa ili pak u više zavoja vodi u dim njak. Ovakovim se uredjujern opet povisuje snaga loženja i postizava bo­lja izraba goriva.

Nešto malo preinačenu peć gore opisane vrsti pokazuje nam slika 13., koja se od gornje razlikuje samo u tom e. što je u valjku A uađ ognjištem u m et­nuta željezna ploča, te time dieli valjak u dva dieia. Pošto je jedan dio — i to stražnji — nad ognjištem pregradjen, to su toplina i plinovi prim orani s jed n e strane ponajprije se gore dizati, a onda

druge .s tra n e opet spuštati se, da p u - slika 13. tem eievi B budu odvodjeni u dim njak.

Dalnje poboljšanje ove vrsti peći postignuto je ua taj način, da se toplina i plinovi vode iz­m jenično vodoravno i okom ito u unu trašn josti sam e peći sm je­štenim dimo vodim«, kako to p o ­kazuje slika 14

U svrhu, da se proizvedena toplina što bolje izrabi. sa sta ­vljena je ista v rst peći na način, kako nam to pokazuje slika 15. Poiluožak peći ua i hh naim e >a ognjištem f iz pun jen je žar- njaćom iCihurnott!: od roštilja <1

Slika u . struje toplina i plinovi okomito

53

u vis kroz ciev h i ulaze kod e u kružni d im ovod« , u kojom idu protn« dolje, te izlaze kroz ciov m u dim ­njak. K'od g/j nakvst; se liik-t l j iCM IU il [ .>n >vid j(M H ‘ {t ll j fl ft ,

kroz koje struji sobni zrak u praznu p rosto r ualazeei se inedj nu tarn jim i vanj­skim d im ovodom ; nakon što jt* ud ovih navijan izlazi kod i opet natrag u sohu. Kod ( sv nalazi otvor, koji .'[uži u svrhu čišćenja.

b) peči za polagano grijanje i skupljanje topline u svojoj ogrievnoj površini. Ova vrst peri treba naim e nešto dulje za podpun raz­vitak naložene vatre, a p ro ­izvedenu toplinu skuplja ponajprije u grafiji svoje ogrievne površine:, p a ju onda lagano dalje predaje , To su pak glinene peći, koje su radi veće debljine stiena ogrievne površine u stan ju veću m nožinu topline skupiti (u se prim iti), te ju oiida la ­gano i blago p redaju na pee okružujući zrak i ine predm ete.

54

P ori e tlo glinenih peči je Ruska i Švedska, Grade

se pak iz lih u tu svrhu priugotovljenih i iz gline pe­

čenih pločica zvanih „pećnjaci* i opeke, a kao vezivo

upotrebljava se dobra zemlja ilovača. Slike 16., 17. i 18.

pokazuju nam jednu rusku glinenu pee u prosjeku i sa

sviju strada, a slika 19, u tlorisu. Nutrinja ove peci snab- •

| J gp jg

PniSlika 17. Slik« 15),

je štvf okomitih dimovoda. Toplina i plinovi

dolaze h ognjišta A najprije u dimovod B, ovdje se

vode prema gore, tad prolaze kod C u drugi đimovod

1), u kojem dolaze natrag dolje, a da opet istim nači­

nom i redom prolaze rlimovode E, F, G i JI. Od dimo-

voda R dolaze u dimnjak, nu prije toga moraju ipak još

proći vodoravni prezid M, u kojem se nalazi zasun,

55

koji služi u svrhu reguliranja promaje i pridržavanja

topline u peči. Podnožje ognjišta A providjeno je roš­

tiljem, pod kojim se nalazi pepeouica R. Vratašca od

ognjišta, što služe za dovod goriva, kao i ona na pe-

Btika 20. Prosjek sa strane. Slika 21. Prosjek s preda.

Slika 22. Prosjek ctoljni. Slika 23. Prosjek gornji.

peoniei. dadu se nepropusno zatvoriti, čime se sprie-

Čava ohladjenje ogrievne površine. Želi li se takovu

peć providiti zraćnjakom, to se dade jednostavno ude-

56

siti na taj način, da se jedan od dimovođa, na primjer

B kan takav napusti, te dolje sa sobom, a gore sa dim­

njakom spoji. Na taj se način postizava dobar odvod iztro-

šf-nog zraka, dočim svježi zrak — na mjesto ovog ođvo-

djenog — kroz režke vratijn j prozora i onako struji

u sobu

Švedske peči imadu prilično isti uredjaj kao i

goi'tr upisane ruske peći, samo šio svt većim dielom

nauljene okruglog vanjskog oblika,

Jedim vrst glinene peci, koja se najviše u Nje­

mačkoj rabi. prikazuju nam slike 20. do 23. Ova vrst

pfci inuulio tu prednost, što brže grije, pošto imade

taku ni napravu, da još prije no što s* ugrije sama

pee, ugrije zrak, koji lađa ugvijao struji u sobu. Ognji­

šte A složenu je iz žtdjezniU pioča, od kojih se na

dolujoj ploči nalazi roštilj B. a pod ovim kao obično

pep«onica G, koja stoji medju produljenim stranicama

ijgiijišta ostrag. aii graniči sa zicljem m, koje podupire

ognjište. Ova vrst peći loži se obično izvan sobe, iz

koje pukrajne prostorije. Za odvod topline i. plinova

umetnuta .je na gornjoj ploči ognjišta eiev D, koja stoji

na ognjišta podupiračem zidju E. a prolazi kroz pre­

zid «. Izmedju vanjskih stiena peci i ognjišta A nalazi

oko i00 mm širok prostor, nad kojim se u istom

razmaku nalazi zid je E. Odozđol su na peći uredjeni

otvori pp, a nad podaožkom isto gg. Ovi otvqj| pro~

vidjeni su probuđenim penijueima, tako da kroz pp

sobni zrak struji k ognjištu A, dok kod gg ubijan već

opt-t izlazi. Ova naprava služi za prvo ugrijanje sobe

prije no što je u stanju ogrievna površina peći grija­

jući djelovati, te se pokazala vrio djelotvornom. Na­

stavak ove vrsti peći ođdieljen je jednom okomitom.

57

stienom u dva điela, a svaki ovaj dio — uloženjetn

tankih stiena iz eriepa — oddieljen je opet u posebne

odjele. Toplina i plinovi prolaz«.* kroz ove odjele &,

dok napokon ne stignu na najvišem mjestu do eievi

vodeće u dimnjak.

Ovo bi bio u kratko opi* dviju uajznatnijih vis ti

glinenih peći, 110 danas ih imadefno — što ne atjutarnje

razdiobe aredjaja tiče — već toliko vratili, da ili nije

moguće ovdje opisati, lim manje, šio se danas peći

baš u pogledu svoje unutrašnje razdiobe — sto je itaj-

glavnije — ne grade po stanovitoj metodi, već više

prema zahtjevima moderne tehnike i vrsti goriva, koje

se za loženje peći upotrebljava, te se ponajviše pre­

pušta izradbu praksom ■stečenom izkustvu dotičnog

pećarskog obrtnika, koji peć postavlja.

c) peći $a trajnom vatrom (Dauerbrennei-. To’su

željezne peći i2 nutra obložene lošim vodičem topline

(opekom, ilovačom ili žarnjafom). jutarnjom razdielbom

uredjene su tako. da najedanput primaju u ognjištmi

utlinu veći sadržaj goriva, koji lagano izgara i isto tako

iagano, ali ujedno i trajno grije ogrjevnu površinu peći.

Uz dobro gorivo, kakovim se uzimlje koks ili najbolja

vrst kamenog ugljena anthrazit u veličini oraha, te

propisna pođvorbu i točno reguliranje dovoda zraku

gorivu, dade se u tim pećima uzdržavati vatra po više

dana neprekidno, pak se toga radi ovim pećima i daje

prednost u takovim stanbenim prostorijama, koje s«

neprekidno u porabi,

I od ove vrsti peći imademo danas već toliko

raznih sustava, da je upravo nemoguće ih ovdje na­

brojiti. Najbolja je pak ona vrst. kod koje biva izga-

58

Slika 24.

59

Slika 2&.

60

ranje goriva odozgor prema dolje. Takovu se naime

peć ponajprije — nakon što je dobro očišćena — napuni

gorivom, kojeg đolnjisJoj obuhvaća košnjati roštilj, dočim

se gornji sloj pod pali, te tako gorivo polagano prema

dolje izgara. Slika 24. pokazuje nam jednu vrst takove

peči u cielosti. u slika 25. u prosjeku. Primjećuje se,

da sustav peri, kakov nam pokazuje slika 25., omo­

gućuje uzdržavanje vatre i dulje vremena neprekidno,

jer iinade takav uredjaj, koji omogućuje dovod goriva

i za vrieme izgaranja, a bez da ovo smetano bude.

>trit-lkv na slici 25. označuju put, kojim prolaze dim,

toplinu i plinovi.

Osim ovih. dosele navedenih vrsti peci ii nađemo

još i bikovih, koji* ne lože km tim gorivom, vf-č

kamenim uljem, razsvietnim plinom ili električnom stru­

jom. Od ovih potonjih do sada najviše je u porabi peć,

što se rasvietniiu plinom loži, takozvana , plinska peć*

Klaso fen), a najmanje ona ložena električnom strujom.

■Strogo uzeto ne spada ni jedna od ovih dviju vrsti

peri moriju lokalno loženje, već više u kašnje na red

dolazeći centralno loženje, jer dobiva — akoprem ne

izravno toplinu, ali ono ipak gorivo iz plinare, od­

nosno immjare.

Loženje plinom imuđe pred onim sa krutim go­

rivom iii prt.’diiost, što je brzo, udobno i čisto. No radi

skupoće i opasnosti, koja se nalazi u tome, što — ako

se pipao nakon prekida loženja pomno ne zatvori, —

uslied dalnjes* strujenja plina u dotičnu prostoriju,

može prouzročiti razprsnuće (eksploziju) peći ili, što je

još gore, ugušen je u takovoj prostoriji nalazećihse osoba.

P r e d n o s t i m j e s t n o g l o ž e n j a j esu :

1. Neodvisnost loženja dotične pojedine prosto­

rije od ostalih.

61

2. Prištednja na gorivu, jer isto se troši samo

za onu prostoriju, koju želimo imati ugrijanom.

ii. U jedno spojeno grijanje i zračenje dolične

prostorije, u kojoj se loži.

Mane m j e s t n o g l o ž e n j a jesu ove:

1. Naporniji posao oko loženju peči i cloiifjšaiij«

goriva, osobito -ako imade više takovih pojedinih pro­

storija.

2. Zasmradjenje stanbenih prostorija dimom, ča-

djom i pepelom.

B. Centralno loženje.

Centralno loženje razlikuje se od mjestnog u tome»

što se kod centralnog1 loženja ne nalazi ložište a do­

tičnoj prostoriji, koju imade da grije, već na drugom

kojem sgodnom mjestu izvan ove i to tako, da se može

tim načinom loženja u jedan mah i više prostorija

grijati. Sva centralna ložišta imadu to zajedničko svoj­

stvo, da mogu jednim samo ili vrlo malenim brojem

ložišta grijati cielu jednu poveću sgradu ili dapače i

cieli skup istih.

Toplina, koja se proizvadja u centrali, može se

raznim posredništvom (Med ten) prenašati u grijat se

imajuće prostorije. Ta posredništva jesu: zrak, voda

iii para . Prema tome se i dieli centralno loženje u

dvie vrsti i to :

I. Grijanje zrakom.(Luftheizung).

Prema povjestnoin razvitku je grijanje zrakom

najstariji način centralnog loženja, pošto su se njime

62

već u prastaro doba služili Rimljani za grijanje svojih

kupališta. \ u srednjem vieku upotrebljavao se ovaj

način grijanja u pojedinim slučajevima za grijanje ve­

ćih prostorija, no tek u novije doba. nakon što je upo-

ztiat vrlo shodan sustav po P. J. Meisneru, počimalo

ga se obćenito upotrebljavati. Grijanje zrakom osobito

Slika 2b'.

je’prikladno za prostorije, koje trebaju snažno zračenje,

kao ua primjer škole, kazališta, koncertne i plesne

dvorane, upravne s grade i t. d. U novije doba rabi se

to grijanje i u sUmbeiiim sgradariia sa dobrim uspjehom.

Grijanje zrakom biva pak na ovaj način. h. vana dove­

deni svježi zrak ugrije se u ložionici — koja se ponajviše

63

u podrumu dotične sgrade nalazi — pomoću jedne

peći nazvane „kalorifer", te se odavle putem kanala

odvađja u prostorije nalazeće se nad ložionicom,

Nakon svog ohladnuća odvadja se opet posebnim ka­

nalima iz dotične prostorije.

Kao grijalo zraka (Kalorifer) služi većim dielom

jedna oveća željezna peć, kojoj su ognjište, kao i u bli­

zini ovog nalazeći se dielovi obloženi opekom žarnja-

čom (Chamottstein). fmade ih pak više vrsti različitog

sustava. Slika 26. pokazuje nam jednu takovu peć po

sustavu Wolpertovu: a je punišle, koje se napuni go­

rivom: koksom iti kamenim ugljenom. Toplina i plinovi

prolaze kroz široku ciev — nad kojom se. nalazi po­

suda za vodu W (u svrhu ovlaženja ugrijanog zraka) —

u peć b, koje ogrievnu površinu ugriju i odlaze putem

ci'evi c u dimnjak. C je kanal, kojim se dovadja

svježi zrak u ložionieu, a K kanal za odvod ugrija­

nog zraka u grijati se imajuću prostoriju.

Slika 27. pokazuje nam pregledni nacrt centralnog

loženja ugrijanim zrakom. A su podrumske prostorije,

u kojima se nalazi centralno ložište, koje se kod a dvori i puni gorivom; i je pećj koja ima zadaću

putem kanala C dovedeni svježi zrak u ložionici B ugrijati. Kanalom li dovadja se u grijani zrak iz ložio-

nice B u stanbene prostorije, a nakon što je toplinu

predao, odvadja se putem odvodnih kanala i u zrak.

Probitačnosti gri janja zrakom jesu. Jaka ob­

nova zraka, usredotočena jeftina pođvorba ložišta, lahka

uzpostava i isto lako prekidanje grijanja pojedinih

soba, odpadanje žareće topline, jednako grijanje svake

prostorije, odalečenje prašine i ine nečistoće od soba,

lahko uzdržavanje vatre i noću, a veća pričuva topline

04

65u zidju ložištne naprave to napokon, jer je to najjef­

tinija vrst centralnog loženja.

Mane su pak ove: koi.1 neprestane obnove

zraka veći po trošak goriva no kod loženja pećima. Vatri u

centralnom ložištu treba osobitu pažnju' posvetiti, jer

koti zle pođvorbe mogu sve prostorije da trpe. škod­

ljiv upliv vjetra na dimnjak vrlo lahko se osjeća i u

stanbenim prostorijama, zato ga treba po mogućnosti

odkloniti. Kod jačeg zračenja treba ugrijani zrak u lo-

žionici ovlažiti, jer je inače odveć suh. Uslierl loše lo­

žištne naprave ili ine kakove mane na ovoj lahko se

zrak pokvari, pa onda tako pokvaren struji u stan-

bene prostorije.

2. Grijanje vodom ili parom..(Wasser- oder Dampf-Heizung).

Kori ložištnih naprava za grijanje vodom ili parom

biva prenos topline u grijat. se imajućo prostorije vru­

ćom rodom ili parom. Isto lako naime kao i kod gri­

janja zrakom, nalazi se loži&tna naprava obično u po­

drumu u posebno u tu svrhu uredjenom prostoru, u

kojem je smješten sgradi primjeren kotao za grijanje vode.

U kotkiugrijnna voda vodi se cievima u grijala, smještena,

po prostorijama te na ovaj način ove grije. Ta vrst cen­

tralnog loženja potiče navodno od Šveda Jlartina Frie-

valda, koji je godine !7H>. u Ne\veastl-u prvu takovu

ložištnu napravu sagradio. Od godine 1820. razšmo se

ovaj način loženja najprije u Englezkoj-, a poslie godine

1870. i u Njemačkoj, odkuda je došao u našu domovinu..

Ložištnih naprava za grijanje vodom, razlučujemu

tri vrsti i to:

a) sa malim tlakom,

b) sa .srednjim tlakom i

c) sa velikim tlakom.

Kod sustava sa malim tlakom ugrije se voda u

kotlu, kojemu je pristup vanjskog zraka otvoren, samo

do vrelišta (Siedepunkt), tako da je svaka opasnost od

suvišnog tlaka ii kotlu i provodnim cievima isključena,

uslied čoga dvorba ove vrsti ložištne naprave no izi­

skuje više znanja i brižnosti no obilna kakova pet1.

Ali pošto je temperatura vođe razmjerno malena, treba

uzeti to ni« razmjeru odgovarajuća grijali* sa veroni

ojrrievnom površinom, Što nieđjutim opet u predje­

lima hladnije klime takav sustav Čini nezgrapnim i

skupljim od sustava sa srednjim tlakom, gdje voda

u podpuno zatvorenom kotlu ujrrije do 1H0 stupnju po

Celsiju. Svakako još manjn ngriovnu površinu iziskuje

sustav velikim tlakom, jer se ovdje voda ugrije do

kojil) lijo stupnja, pa no treba uzimati ni debljih cievi

od 2 do i*f>. cm. u promjeru, a tako se tanke ciovi vrlo

Ifdiko dadu u prostorijama sakriti. Njo radi visokog liafca

pače, koja se u kotlu razvija, ova je vrst ložištne naprave

v. redarstveno sigurnoslnili obzira šarao a iznimnim

slučajevima dozvoljena. Dalnja mana sustava velikog

tlaka jeste ta. što iziskuje pomnu stručnjacku cl/orbu

i što je podvrgnut redarstveno sigumostnom nadzoru.

Radi ovih mana u pravilu se daje prednost sustavu

s;i malim tlakom, pa ćemo se zato istim i obširnije

pozabavili (upoznati).

Jednu osnovu centralnog loženja grijanja vođom

sustava malog tlaka predočuje nam u obćoj svojoj raz­

redbi slika Od u podrumu se nalazećeg parnog

kotla .4 diže se eiev dovodniea i> do najviše točke

sgrade, to jest do izpod krova na tavan, gdje utiče

67

u tako zvanu „razstežnu posudu11 (Ausdelmungsgefoss)

jB, koja tvori najgornji dio ove ložistne naprave spo­

jene sa vanjskim zrakom. Vruća voda kao i u kotlu

proizvedena para dolaze putem cievi dovođnice u ovu

posudu, gdje se pruža vodi

mogućnost raztezanja, a

pari slobodan izlaz u zrak,

tako da tlak u kotlu ne

prekorači tlak vode u cievi

ijorodnici, a kotao ostaje

uviek pun vode. Stoga je

razloga nužno da se u razste-

žnoj posudi vazda nalazi do

stanovite visine vode. Od

razstežne posude B rlolazi

voda putem cievi E li u

grijala 00, koja su po

stanbenim prostorijama raz­

mještena. Od grijala 00

polaze povratne cievi rr

prema koti«. Ako je takova

ložištna naprava podpuna,

to jest do stanovite razine

u razstežnoj posudi napu­

njena vodom, pa naloži li se

onda vatra pod kotlom, tad

će ugrijana voda na najvi­

šem mjestu, — to jest gdje

ciev dovodnica S utiče u kotao — tlakom vođene

stupine, nalazeće se u povratnim cievima rr, biti potis­

nuta u ciev dovod nicu S.

Slika 29.

68

Ciev dovodnica kao i razstežna posuda treba da

su lošim vodičem topline dobro ovite, da tako čim

više štite toplinu kroz njih prolazeoe vruće vode,

tako da voda u kotlu dobljenom temperaturom dodje

do povratnih devi rr, u kojima im uslied ohlađnuća

padajuća voda mjesta pravi. Na ovaj način grijala

0 0 i ii; prostimo se poje vrućom vodom, dočim uslied

predaje svoje topline ohladnjela voda struji opet natrag

u kotao, odkuda ponovno ugrijana opet isti put pro-

sltedjuje. Ovakovo jednom uzb u cijeno kolanje traje

još neko vrieme i nakon što je vatra pori kotlom utr­

nu la , i to tim duže, čim ,je kotao više topline bio

sakupio, u prestaje tek onrla, kad je nastalo jednolično

stanje temperature zraka i vode. jer je time postignuto

ravnotežje obiju t.ielesa (zraka i vodo).

Za grijanje vođe centralnog loženja .— sustav

malog tlaka — rabe se danas najviše stojeći iz više

članaka sastojeći se kotlovi iGliederfeesse!), gradjeni iz

lievanog željeza. Ovoj vrsti kotlova daje se prednost

zato. jer se radi svog sbitog oblika i razredbe dadu vrlo

lahko smjestiti i u manje prostorije, pogotovo pak zato.

što ne trebaju biti uzidani. Želi li se pak takav kotao po­

većati. dii«:l>- se to vrlo lahko postići jednostavnim pri-

dodatkom pojedinih članaka. Slike 2-1, HO.. 31. i 33.

predočuju nam takav kotao, a umetnuta slova ozna­

čuju nam: a otvor za dovod goriva, b pepeonien,.

c kanal za dovod svježog zraka gorivu, d tlačni re­

gulator, c roštilj, f 1 vatro i dimovoci, y . dimo-

vodnu ciev. h otvore za čišćenje, dimovoda, k gornji

dio kotla, n ciev đovodnic.u (kojom se clovadja vruća

voda u grijala), o povratnu ciev, (kojom se ohladnjela

voda vraća opi-i mdray u kotao), p živni manometar.

70

Dim i plinovi

prolaze od rošti­

lja izravno kroz

postrane okomite

dimovode f 1f

okrenu ?e u obim

jnjolikim kana­

lima / £ prema

pred noj strani ko-

• tla, te ulaze u

vod f S. kojim

napokon stižu do

odvodnu devi </>:\ odavle ii dim­

njak, Kao gurivo

upotrebljava se

koks.

Slika 33. po- ___________________________

kazuje nam gri­

jalo lako 2vani slika Bi, Prosiek kroz sredinu.

Jiadiator* sa umetnutim ormarićem za grijanje

jestiva i t. d.

vode.

P r o b i taeuosti

grijanja vodom jesu:

ugodno priju nje. vrlo

lalika dvurba i lahko

izobcVnje pojedinih >'o~

ba, akt) ue želimo d;i

budu grijane,

Mane su pak ovo:

uepodpuno reguliranje

topline kod slobodno

stojećih sgraria, samoSlika 32. Razsieku.

7t

kratko raztezanje cievi u vodoravnom smjera, kod

neopreznog zračenja » zimi smrznute cievi ouih poje-

Slika BB.

dinib dielova* koje se od grijanja izoboilo. nakupljanje

prašine na težko pristupačne vodoravno položene cievi

i napokon skupocjenost ciele ove ložištne naprave.

II, Ložišta obrtna.l i Krušiie peci.

Peci, što nam služe za pečenje kruha i ine vrsti

peciva sastoje se u najjednostavnijem svom obliku iz.

ognjištne podine (Herdsohle) nadkrite svodom. Nn pred-

72

njoj užoj strani peći nalazi se lako zvano ždrielo (Mund-

loch), kroz koji se umeće gorivo, a kasnije pecivo. Dim

i plinovi izlaze kod starinskih peći, kakove još i danas

gdjegdje na selima nalazimo, kroz ždrielo, kod novije

gradjprtili pak kroz nad svodom nalazećih se dintovoda

u dimnjak.

Krušnih peći imademo dvie vrsti i to:

a) Krušne peći sa prekidnim radom.Kod ove vrsti peći izgara-gorivo u prostoru, koji

služi ujedno i za pečenje peciva, pa se mora prije, no

što se može pecivo u dovoljno ngrijanu peć ulagati,

vatra, ugasiti i ognjistna pod inu pomno očistili. S tojm

razloga zabticva. ova- vrst. peći znatna količinu goriva,

jer se za >vakim ponovnim pečenjem mora ponovno

naložili i vatra u peći, da ju do potrebne temperature

ugrije, uslied čega se dakako ni sa ulajptujem peciva ne

može prije započeti, čime se opet gubi mnogo vremena.

Kao gorivo ponajviše se upotrebljava kalano drvo. U tom

slučaju ne treba roštilja. Želi li se pak takovu peć lo­

žiti kamenim ugljenom, tada se imađe prednji dio

ognjištne podinc providiti roštiljem. Takav se roštilj -

nakon što j« vatra iz peći uklonjena pokrije željeznim

pločama, ila ne smeta ulaganju i pečenju peciva.

Slika ;>4. predo­

čuje nam tloris, Ho.

rasjek sprieda, a ;it>.

prosjek sa strane jedile

krušne peći sa prekid-

nim radom. -1 je ja-

jolika ognjištnapodina.

B ždrielo. CG dimo-

vodi (prema veličini

peči izmedju 2 do 4), koji počimiju na protivnoj (straž-

noj) strani ždrielu, te vođe nad svodom, što ga ujedno

griju, u dimnjak E i F. I) je zasun, kojim se regulira

promaja, a nakon izgaranja temperatura u peći. G je

zalistak (Klappe.;, kojom se zatvara dimnjak, te time

sprječava propuh u pekarni i zasmradjenje ove iz dim­

njaka padajućom eadjom.

b) Krušne peći sa neprekidnim radom.Ova vrst peći rabi se u peka mama, gdje se pe­

civo na veliko proizvadja, a imade pred onom sa pre-

kidnim radom tu prednost, što bolje izrabljuje proiz-

Slika 35.

vedenu toplinu, čime se postizava znatna prištednja. uu

gorivu. Kod ove vrsti krušne peći ne izgara naime

gorivo u prostoru za pečenje, već pod njim u poseb­

nom ognjištu. Tim se načinom može umetanje i vadje-

ttje peciva obavljati posve neodvisno od loženja, 4to

omogućuje neprekidan rad takove peći.

Slika 37. predočuje nam tloris. a 38. prosiek

strane ove vrsti peći. A je prostor za pečenje peciva.

B žclrielo, G roštilj. D vrata za do'rod <?nriva, E pe-

74

peoniea, F ognjište, koje se prem.t pozadini proširuje, a ruzdieljeno je preziđjem (Zunge) M u đimovode' -(?<?, koji se ua stražnjoj strani peči dižu okomito, te pro-

S lik a ;38.

laze kod H m«i .svodom prekrit™ prostorom za peče­nje J , što era ujedno grij u, u. dimnjak — ili ako im ade

75

više takovih pe.ći uzpoređosa zajedničkim dimnjakom, u ovaj vođe# dimovođ K. I je zasun, a L otvor, koji ribfAi u svrhu čišćenju dimovorfa,

Ovo je opis jedne najjednostavnije vrsti krušne peci sa neprekidnim radom. No danas iraade tehnički već vrlo navršenih takovih peći raznih sustava, koje nije moguće sve ovdje opisa ti. Držimo pak, da to nije ni potrebno, pošlo se i onako u bitnosti svojoj na ovdje opisanom pravilu osnivaju.

5. Sušio ne mesa.Za sušenje veće količine mesa a tvornicama su-

homesne robe građe se posebne lih u tu svrhu prema potrebi manjeg ili većeg objema komore. <3rađjene gu pak iz masivnog zitlja od opeke. Podnožje ove komore služi ujedno i kao ognjište, na kojem Je loži jako pu- šeća se vatra (Schmaiiehfeu&r), hranjena gorivom, koje kod izgaranja proizvadja mnogo dima (mokro drvo, pilovina i si). Ovo ognjište prekrito je mrežom od žice, a to zato, da u slučaju, kad bi se vatra snažno uzpirila, plamen ne segne do mesa, kao i zato, da ako slučajno koji komad mesa spadne, ne padne baš iz­ravno u vatru. Na najgornjem mjestu ove komore na­lazi se dimnjak ili dimovod, koji odvadja dim u dim­njak. Po komori razmještene su željezne šibke, na koje se vješa meso.

3. Parni kotao.Farm kotao je tijelo mi čno vodom napunjena po­

suda, u kojoj se pod utjecajem topline proizvadja para. Proizvedena se para sakuplja u vodom nenapunjenom — praznom — prostoru, tako zvanom ,parištu“ (Đampf-

7 6

raum), od kuda se putem eievi vođi odredjenoj joj

svrsi tparnom stroju, grijalu centralnog loženja i t, cl).

Glavne sastojine parnog kotla jesu sKedeće:

1. Sam kotao, 2. Oprema (Armatura) kotla. 3.

Ognjište. 4. Zid. b. Dimnjak.

Parni se kotlovi prave od iievanog ili kovanog

željeza. iieiuH. ijakra ili žute mjedi. Vrlo se sgodno i

uspješno rabi za gradnju parnih kotlova, željezo, jer

je ono jfifoko i čvrsto.

Najobičniji oblik parnih kotlova je valjak, koji je

s <iliji' slnuie željeznom j.iloeoiu zatvoren; mdji su

oblici oknisdjasti ili <:<;tverougla.sti. Diele se pak na

hrkove, kuji 1 eže, i koji su nagnuti.

.Suslavtio se diele parni kotlovi u pogledu loženja:

a) Na kotlove, koji se lože iz vana.Ova jednostavna vrat kotlova rabi .se najviše kod

stalnih (stabilnih) parnih strojeva.

Valjkasti se kolao sastoji od ovećeg valjka, koji

je sprieda i straga zatvoren ravnom ili trbušastom že­

ljeznom pločom. Slika 39. i 40. nam pokazuje takav

kutnu .-ii jednostavnim garigtern odozdo. A je kotao,

i i H kanali (dirnovoili) za vatru, dim. i plinove, 1 je

ognjište (i'Vuerliuehš), r roštilj, a izpod ovoga je pe-

peonica /.

Rod kotlova ove vrsti prolaze, kako se vidi na

slici ili*, i 40,. dim i plinovi najprije izpod stiena kotla

kod 1, zatim dodju natrag kod ii, tada diraju kotao

još jednom kod 3, odkuda napokon idu u dimnjak.

Ovakovi se parni kotlovi prave 10 do 12 metara

dugi i to zato, što vatra kod samo jednokratnog prolaza

izpod kotla ovome mnogo manje topline pođava, nego

7 7

li kod onakovih kotlova, gdje vatra, dim i plinovi

moraju da prodju kroz više kanala (dimovoda), te uslied

toga i više topline kotlu podrivaj«.

Slika )39,

b) Na parne kotlove, koji se fože iz nutra.

Kod ovih kotlova ne-

nalazi se ognjište, kao kod

netom opisanih, pori kotlom,

nego baš u samom kotlu..

Takav se kotao sastoji od

eievi, kojima vatra, dim i

plinovi prolaze (Rauclirohr-

fcessel), te ,~e najpri je sakup­

ljaju u dimniku (Rauehfca-

sten.) slika 41. i 4-i, B a odavle

tek odlaze u dimnjak. Ovo.

je taku zvani Comwal!-ov

koji imade tu prednost, što posjeduje velikuSlika 40.

7 8

Slika 41. Sliku 42.

i kod kotlova, koji.se lože iz vana — vode istim smje­

rom, kako je to koil one vrsti kotlova opisano. Dim i

plinovi prolaze naime najprije kroz tako zvane vrelne

cievi (Siedrohre), g'itje se na stražnjoj strani kotla raz­

dvajaju, te dim o m I ima s obe strane kotla opet prolaze

u prednju stranu kotla, ada onda tek izpod kotla, što ga

u đeloj njegovoj duljini dotiču, odlaze u dinijak.

Kako je parni kotao danas jedno od najvažnijih

obrtnih ložišta, to je *asma naravno, da ga se nastoji

ogrievnu površinu i što vruće plinove dobro izrabljuje,

te uslied toga brzo paru proizvadja.

Takav jednostavni kotao sa loženjem iz mitra

(slika 42.) rabi .se kod parostroja (željeznice) i lokomo-

bila« jer zauzima vrlo malo prostora.

Kod velikih stalnih (stabil­

nih) kotlova ove vrsti udešenaje

j njihova uredba tako, da se to-

B “X plina čim više izrabi na taj način,

/ A A \ da se vatra, dim i plinovi — kao

70

tehnički ćim bolje usavršiti, tuko da već imađemo toliko

raznih sustava, da ih je upravo nemoguće sve ovdje opi­

sat], već smo se ograničili opisom onih najjednostav­

nijih vrsti, na čijem se. pravilu manje više sve ostale

vrsti osnivaju Slika 43* pokazuje nam jedan kotao no­

vijeg sustava, koji se u velikim tvornicama danas naj­

više rabi, tako zvani „cievni kotaoK (Rohrenkessel),

naloži se i/- vana.

Slika 43.

4. Pivovarnik (Braupfaime).♦

Za varenje piva potrebni su kotlovi tako zvani

pivovnrnici, koji su istovjetni sa kotlovi ma, što se rabe

80

u kućanstvu (vidi strana ST.), samo što su mudgo ve­

ćeg objema. U pogledu svoje uredbe loženja takodjer

neima-baS velike razlike, pošto .je topogledni uredjaj,

isti, kao i kod onih a kućanstvu, jedino što je ognji­

šte mnogo veće. a dimovodi prostraniji, tako da od­

govaraju razmjeru objema kotla.

*lika -ii.

Slika 14. pokii'/itiji' naru pivovarnik najnovijeg su-

.-tiivH. A je- u.iiijif tr. // roštilj, (' pepeonica. I)D dimo-

vodi (strii’lif*' oznaruju put. kojim dim i plinovi pro-'1

81laze), E E je dimnjak, F zasun, 1 otvor za dovod go­

riva, 2 otvor za čišćenje dimovoda i dimnjaka, 3 otvor

za čišćenje pepeonice. M je mješalo. koje, parnim stro­

jem stavljeno u gibanje, mješa maišu u koti«.

Ovakovc velike kotlove, kako sa ovdje netom

opisani, rabe takodjer i sapunari za kuhanje sapuna,

tvornice kobasica za kuhanje mesa i velike pecare za

palenje rakije; pak pošto se svi ovi kotlovi većom ili

manjom razlikom u pogledu .svoje ložiš tne razredbe

osnivaju na pravilu opisanog pivarnika, to dalnji nji­

hov opis nije od potrebe.

5. Sušione slađa (Malzdarre).

Sušione sladu upotrebljavaju se u pivovarama

za sušenje veće količine ječma — slada. To su oveće

komore razdieljene u više spratova, kojih je pod, tako­

zvana ,]jesa~ (die Horde), načinjen od sitnim luknji-

oama probušenog jakog lima ili iz jake žice na gu­

sto pletene mreže. Na ovim podovima razprostire se

slad. koji se umjetnim načinom proizvedenom topli­

nom suši ili prema potrebi manje ili više prži.

Pošto nas u glavnome zanima samo način, kojim

se za 3Ušenje slada potrebna toplina proizvađja, to se

u dalnji opis same sušione ne ćemo upuštati. Pozabaviti

ćemo se potanje lih vršću ložišta, koja se u tu svrhu

upotrebljavaju.

Za postignuće svrhe, kojoj je sušioria slada im-

mienjena — naime za sušenje i prženje slada — po­

trebno ju je do stanovite temperature »grijati. To

pak biva na (ivo. načina, i to: pomoću ložišta ugri-

janirn zrukom ili p'ak parom. Oba ova načina grijanja

sa^ma s« istovjetna sa onim već ot>U_.:iim kud

6

82

centralnog loženja, pošto se prvim načinom grijanje pro-

izvadja pomoćju samo jednog ložišta (slično onome za

grijanje zrakom), koje cielu suši onu grije, a na drugi

način isto tako, samo što se grijanje polučuje onako, kako

je to opisano kod centralnog loženja vodom ili parom.

Za grijanje susiona slada ugrijanim zrakom rabe

se posebna lih u tu svrhu uređjena ložišta, kojih imade

raznih vrsti, tako da skoro svaka pivovara ili tvornica

slada imade drugu uredbu takovog ložišta. No u bit­

nosti svojoj ipak se sva ta ložišta osnivaju najednom te

istom pravilu. U najdolnjem spratu sušione naime nalazi

se posebnu, komora, u kojoj *e grije zrak, koji onda ugri-

an struji kroz cielu površinu šupljikastog poda u dal

nje gornje spratove. Dakako, da se kod toga najviše

i najprije uirrije najdolnji, a tek onda sve manje gor­

nji spratovi, pa se prema tome ono svježe, najvlažnije

zraje i rasprostire ponajprije u najgornjem spratu, a onda

se postepeno premješta u dolnjf, dok se napokon u najdo]*

njem spratu podpunoma za dalnju porabu izsuši ili sprži.

U toj komori za grijanje zraka nalazi se i ložište,

koje pomoću svoje velike ogrievne površine grije zrak.

Ta velika ogrievna površina postizava se na taj način,

da 30 u toj dosta prostranoj komori namjeste u više

zavoja devi iz lima ili lievanog željeza (dimovodi), kroz

koje se vode dim i vrući plinovi, što se u ognjištu ložišta

izgaranjem goriva proizvode. Takove cievi vrlo su raz­

ličitog promjera. Kod nekih su ložišta uže, oko 20 do

30 cm , kod nekih pak šire, oko 40 do 60 em. u pro­

mjeru. Riedko su kada ove cievi okruglog, već po­

najviše jajolikog, trokutnog ili peterokutnog oblika, a

to zato, da *e na njima ne mogu zaustavljati i sakup­

ljati prašina i ljuske od zrnja, koja bi se tada na ovim

83

cievima pržila i time zasmradjivala ugrijani zrak u

sušioni. Takovih ložišta imade dvie vrsti: a) sa okomito

stojećim i b) sa ležećim cievima.

Komora, u kojoj se nalazi ložište sustava sa le­

žećim cievima, dieli se u dva điela, i to u dolnji dio,

u kojem se nalazi ložište, te koji je prekrit tankim

svodom, providjenim sa dkuljama ili cievima, što od sa­

mog ložišta proizvedenu toplinu vode u drugi, gornji dio

komore, tako zvani ^krme* (Sau), jrdje su smještene u

više zavoja vodeće cievi (dimovodi). Kod ložišta sa oko­

mitim cievima odpada gornji dio komore, pa se ta onda

sastoji samo iz jednog dieia, u kom se grijc zrak.

Slika 45.

Slika 45. predočuje nam tloris jedne vrsti ložišta

za sušione slada sustava sa okomitim cievima, a slika

46. cieli pogled na takovo ložište sa strane. A je roš­

tilj, koji se nalazi u valjku ii, obloženim opekom žar-

njačom. Tome su priključeni sanduku slični nastavci

C i I), koji kroz obzid komore prolaze u pred ovom

nalazeći se prostor, gdje G služi za dovod goriva u

ložište, a D za čišćenje pepeonice E, Valjak S stoji

putem cievi F u svezi sa nastavkom Gy tako da dim

i plinovi, uzdižući se cievju F izpune prostor G, iz

kojega kroz sastavnu ciev / dolaze u valjak H, odakle*

84

se kroz čame cievi spuštaju dolje, da se u valjkas tom pro­

storu K opet spoje, h valjka K prelaze putem cievi

N u isto takav valjak L, odavle uzdižu se eievima P

opet do prostora M gdje se ponovno spajaju, da na­

pokon putem na slici nevidljive cievi dođju u dimnjak.

Valjak K i L stoje na zidanim kanalima, koji

kroz stierm W vode u vanjski prostor, £dje se pune

svježim zrakom, koji kroz otvore Wt i W2 struji u

komoru.

Slika -iu .

Slika 47. pokazuje eiulu jednu sušiouu slada u

prosjeku su. isto takovim ložištem sustava okomitih cievi.

i je mala komora, nalazeea se pred komorom K, u kojoj

se nalazi ložište, koje se odovud putem otvora 1 dvori,

dok s« kod ;> vadi popeo iz pepeoniee B. A je ognjište,

>' roštilj, CC ciev i.. kojima na slični već način opisani u

slici 45. i4'(i. dim i plinovi kolaju. D je odvodni dimovod,

dlika 47. Slika 18.

koji uz stieriu su Si one vodi do na sred stropa iste nalazećeg se dimnjaka, oko kojega se nalazi prostor. Sto služi kao odvodni kanal u sušioni iztrošehog zraka i izparivanjem mokrog zrnja proizvedene pare. E je kanal, kojiru se dovadja svježi zrak u komoru.

.Slika 1-8. pokazuje nam jednu sušionh slada u prosjeku sa ložištem sustava ležećih cievi. Ucrtana slova označuju: l predkomoru, X dolnji dio komore, u kojoj se nalazi ložište, -4 je ognjište, r roštilj, B pe- peoniea, DD đimovod, koji vodi dim i plikove n limene ili željezne cievi G-G. što se nalaze u gornjem đielu komore, tako zvanom „krme* (Snu). JE je đimovod. koji vodi do u sredini svoda sušione se nalazećeg dim­njaka F, K je kanal, kojim se đovadja svježi zrak u komoru.

Osim ovih pod naslovom „Ložišta obrtna* ovdje opisanih ložišta imade^-jošj drugih, kao na primjer onih za pečenje vapna, opeke i gline, za lie-vanje željeza, lalenje stakla$j§P^ivanje odpađaka, spa­ljivanje mrtvaca i t- d. Nu miduć se sva ova ložišta u bitnosti ložištnom svojom uredbom znatno ne raz­likuju od tih ovdje opisanih, to se ne ćemo- na njih pobliže lit osvrtati, već ih samo onako mimogred na­pominjemo.

c - toQ ci= s »

XI. dio.

0 štetnim uzrocima po promaju.

Uzroci nepravilne djelatnosti dimnjaka i ložišta, te naiin, kojim se ti uzroci odstraniti odnosno

ublaliti dadu.• Podpunim se pravom uztvrđiti može, da neima

veće neugodnosti, 110 što je ona, kada ložište ne će da pravilno funkcionira. Zamislimo si samo nepriliku, u .»koju uslisd fafroyoM f f i n;a«ija ložižta zapadne do­maćica, naprežući 3$?* svoje sile, da svojoj dužnosti udovolji, te da pravodobno objed ili večeru priredi, ili da sobu ugrije, što joj ipak nikako ne će da za rukom podje, pošto je ložište svoju djelatnost uzkra- tilo, a uz to još jelo i stan dimom zasmradilo.

Bacimo li, Setajuči gradom, pogled 11a krovove kuća, opaziti ćemo, kako je velik hroj dimnjaka pro- vidjen tako zvanim nastavcima raznog sustava i oblika. Nehotice ćemo se zapitati, čem« na dimnjacima ti nastavci, koji se u mnogom slučaju baš ni malo ne s'Jažiz sa arhitekturom dotične sgracle, već ju naprotiv samo nagrđjuju. Takove sa nastavcima providjene dimnjake možemo podpunim pravom smatrati bolest-

nicima, a njihove nastavke bolestničkim kapama; jer

-zdravom, to jest propisno gradjenom i pravilno fun-

kciotjirajućem dimnjaku takav je nastavak posve suvi­

šan. Uzroci pak toj bolesti dimnjaka — naime nepra­

vilnoj djelatnosti — mogu biti raz lični, pak ćemo ih

ovdje, u koliko je to moguće, u kratko redom opisali i

ob razložiti.

Pouajglaviiiji uzroci nepravilne djelatnosti dim­

njak a jesu:

1, Vjetar.Za vrierne jakog vjetra često se opaža, da u je­

dnoj te istoj kući nekoji dimnjaci i ložišta 3 as ma dobro

funkcioniraj u, dapače i odveć živahnom promajom,

tuko da se mora — ako ne ćemo, da odviše goriva

i topline gubimo — pomoćju zasuna ili boljim pritvo­

re uju m vratašca od pepeoniee dovod zraka gorivu sku-

čiti, n time i promaju osporiti, dočim opet nekoji drugi

dimnjaci istu kuće nipošto ne^er«^ funkcioniraju, pa ne

samo dini. čut Iju i pepeo, veočesto i sam plamen svom

silom kroz otvore ložišta u stanlrenu prostoriju vračaju.

Sad nam se samo od sebe namiče pitanje; kako

jt- ti; mi miče:- Za.sfo vjetar stanovitim dimnjacima u

jednoj b- istoj kući smeta u pravilnoj djelatnosti, a

družinu ne. već ju dapače još i pospješuje?

IVijf, no što na ovo pitanje dademo odgovor,

treba da si raztumačimo pitanje: što je vjetar 'i

Vjetrom uazivljemo gibanje (strujanje) uzduha

{uzdužno!/ zi'iika}. koji nas okružuje. To gibanje može

uzsliediti iz raznih uzroka, kojih razlaganje ovamo ne

spada. Nadalje to gibanje može biti i različitog pravca

i brzine, a naprama tome, s koje strane scieta to

88

89strujenje užduha dolazi, dobiva i vjetar svoje ime.

Brzina gibanja uzdaha je takodjer različita, a prema

tome i snaga vjetra.

Pošto je uzdufa pruživo tielo, to ono, tjerano,

strujota, slično svakom drugom tielu udara u predmet,

koji mu na đalnjem njegovom putu smeta. Naišavši

pak na kakovu zapriekn, što ju ne može svladati, pa

da si prokrči. put, odbija se od tog predmeta, te na

drugom kojem mjestu traži prolaz. Prema obliku i j

veličini površine dotičnog predmeta i jakosti- vjetra,;

kojemu je isti izložen, ovisi i učinak tlaka na taj pred­

met i odbijanje od njega. Predmeti plosnate i nepo­

mične površine, kao na primjer zidovi, krovovi i t. d.

pružaju vjetru znatno jači odpor (zaprieku), no pred­

meti okruglji,' a još manji odpor pružaju predmeti

šiljaste površine, pošto se na njima uzduh reže. Zato

ee vihor prije srušiti kakav veći zid, krov od kuće ili

jako razgraujeno stablo, no drugi koji predmet okru­

gle ili Šiljaste površine, -

To je bilo od potrebe spomenuti, jer upravo na

tome se osniva povoljni i štetni učinak vjetra na dje­

latnost dimnjaka. Ako je naime rišee dimnjaka sa sviju

strana slobodno, da rteima u neposrednoj blizini dim­

njaka od istog viših predmeta (zidova, drveća, briega

i t. (L), tad će vjetar na promaju u tom dimnjaku

samo povoljno djelovati, dočim u obratnom slučaju,

ako se ušće dimnjaka nalazi niže od u neposrednoj

blizini istog nalazeeih se predmeta (zida, krova i t. d.),

biti os učinak vjetra na promaju u dimnjaku štetan,

i to s razloga osnivajueih se na gore upisanom pra­

vilu strujanja vjetra. Slika 49. pokazuje nam štetni

učinak vjetra na pravilnu djelatnost dimnjake* i i 2.

<)0

Vjetar struji u pravcu, što ga pokazuje strielica a * ft,

te se lomi rta krovnom bridu d. Jedan dio zračne

struje zadržan je tisi dalujem. svom putu zidom c.

Zrake vjetra prisiljene su usiiod tojjji ‘skrenuti svoj

pui pn-nm unije, a daliijim tlakom odostrag zabiju se

• i nš<w» dimnjaka / f\ te taku prouzročuju .povrat dima

»i prostorije*. U \o se doptuiju na slici 40. i

k«’d ’ dimnjaka Dio vjelrovih zraka, lornljen na krov­

nom l>fi:Ju «/, bude stisnut i potjeran prema gore-, a

1‘irn predje preko krovnog sljemena c} opet se spruži.

usli«/d ** onda i i u jedan din /raka kod g 11dimnjak ^ Libije.

Uvsij štetni upliv vjetra na pravilnu djelatnost

dimnjaka'1 ujje uviek i u svakom slučaju jednak, već

jt; ovisan ne samo u jakosti vjetra, nego i o udalje­

nomu i površini predmeta* koji je za pravo štetnome

tome uplivu vjetra povod. D imnjak naime, koji se

nalazi tik vjetar tfaustavljajučeg predmeta (stiene)« bit

će štetnom uplivu vjetra jače izvrgnut, no onaj, koji

je pd to^ predmeta udaljeniji, i čim je ta udaljenost

veća, tim ju slabiji štetni učinak vjetra na dimnjak.

Uz ovu obol nosi dolazi još n obzir i cjelokupna visina

(Umnjaka. Kod kratkih dimnjaku takav ću se Štetni

upliv vjetra mnogo jace osjetiti, no onaj kod veće. vi­

sine dimnjaka. Tako će sr na primjer tnj sletui uči-'

nak vjtitra u .jalnoj dvokatnoj kući najjače opaziti u

11« kalu, slabije u L katu* a tek neznatno ili ništa u prizemlju. Prema tome od štetnog učinka vjetra u

pravilu trpe najviše prizemna kuće i gornji katovi vi­

šekatnih kuća. (»vime smo dobili odgovor na prijašnje

pitanje: Zašto vjetar jednom dielu dimnjaka jedne te

iste kuće smola pravilnoj djelatnosti? Naime zato, jer

čim je dimnjak niži, a bliže predmetu« koji vjetru na

putu stoji, tim mu štetnu upliv vjetra i više škodi.

Već je ovdje spomenuto, da, ako je gornje ušće

dimnjaka a a s? viju strana slobodno. d a j e tada i vjetar

po djelatnost dimnjaka povoljan, a to dolazi od tuda*

što u takovom slučaju vjetar, kada ne nailazi na za-

priektu te strujee uz i nad dimnjakom, povlači sa so­

bom i zračnu stupi.au dimnjaka i to prema jakosti

struje brže ili sporije, čim ujedao pospješuje i pro­

maju u dimnjaku« Tuj povoljan učinak vjetra na dje­

latnost dimnjaka možemo laltko opaziti, ako za jake

sniežne vijavice sjedimo pokraj dobro naložeue peci-

u sobi, te slušamo bukterije u i«loj u'oreće vatre. Opa-

zit ćemo naime, da vatra časom jače, časom opet

slabije bukti, kadkada pak za čas posve prestane, da-

onda opet samo tim snažnije uzbukti.

Povod tome tumači nam slika 50. i 51. Ovdje

su dimnjaci, kako vidimo, sasma slobodni, strie-

lice označuju smjer vjetra i put mu, te nam ujedno

pokazuju, kako se struja (zrake) vjetra, udarajući u

dimnjak, lomi, te kako jedan dio iste ide prema doljer

9t

a drugi prema gore. povlačeći sa sohom zračnu struju, a s njome zajedno i dim i plinove iz dimnjaka. Takav će dimnjak i za najjačeg vjetra dobru funkcionirati. Želimo li odvratiti štetan upliv vjetra po djelatnost dimnjaka, tad moramo u prvom redu nastojati uklo­nili /.apri^ke. kojo prilazu vjetra na putu stoje. Xo

lo nijo i mek lahku izvedivo, jar ni i na primjer ne možemo zato, da štetan upliv vjetra na naš dimnjak odvratimo, zabtie sviti od našeg susjeda, čija je kuća vis;i ud miže pa toga radi povod tom štetnom uplivu, da je — moramo dakle tražiti drugi uztuk, ataj bi 11 takovim slučajevima bio:

Visini dimnjaka iznad razine krova nažalost se kod gradnje kuća vrlo malo pažnje posvećuje, te so takova u najviši- sim-ajeva« nakon što je tek nešto preko kojih iJO cm. tmd razinu krova dignuta, obično već i zavr- *11 je, po tc.) r?e drži. da je ta visina za dimnjak do­statnu. Str-tni upliv vjetra u tom se slučaju posve 3 uma meće. Tek onda. kad s« sa loženjem započme, pa se ložištni urodjaj na sve strane dimi, počmu jadikovke i iztraživanja uzroka toj nevolji, boji se tada često

> iik n »V'. s l i k u 0 1 .

a) P r o d u l j e n j e d i m n j a k a .

svagdje traži, samo ne hi inu, ^ [je u i .sli mi jest. B nik­li napokon kućevhistnik ipak uvjeren <> pnivom uzroku, 0«da ili mom da se podvrgli« ovećem trosku, da do­tični preuizki dimnjak imdozLdali dade. ili ~ kako to već obično biva —• osla ne sve pri starom, pogotovo, ako to nije dimnjak od njegovog vlastitog stana, No to ne v;dja. Kod gradnje koča u prvom redu bi se imala posvetiti rim veća pažnja izved i)i ložilinoja ure- djaja. kojega je upet najslavniji dio dimnjak, jer će se samo na taj naći u moći prođu sresti kasnijim, ne­prilikama i neu^od nosi ima po kurV-vlastuika i pu sta­nare, što ih im pogries=no ili nepravilno ^radjena lo­žišta i. dirrmjaei prouzročuju. Ta se pak pažnja u tom slučaju sastoji 11 tome, da se dim ujaci ma dade potre- bita visina, kako njihovoj djelatnosti ne će moći sme­tati upliv vjetra.

S v a k i d i m n j a k t r e b a da h a r e m za 30 em. nad m a š u j e v i s i n u š i j e m e n a k r o v a i l i u ne­p o s r e d n o j b l i z i n i n a l a z e će g se z i d a i s t e i l i s u s j e d n e k u ć e . Ovoga pravila trebalo bi da se strogo drže graditelji i zidari prigodom gradnje kuća, pak će se time mnogim kasnijim neprili­kama pređusresti. Kod novogradnja dade se to vrlo lahko udesiti, jer se već kod obnove nacrta gra­dit se imajuće kuće tmaele ta svakog obzira vriedna okolnost u obzir uzeti* te prema tome i razredbu dim­njaka primjereno loj okolnosti odrediti. Mnogo teže se to provadja kod već postojećih kuća, gdje na pri­mjer susjed jedne prizemne kuće tik do ove sagradi jedno ili dvokatnu kuću. Dimnjaci l.e prizemne kuće* koji su do tada raama pravilno funkcionirali* za jačeg će vjetra protivnog smjera za b ah w zida susjedne više kuće svoju djelahtosf najednom zatajili. A zastor Zato,.

njer je prigradnjom susjedne više kuće put vjetru spne-

čen i taj sada štetno upliva na dimnjak prizemne te­

kuće. Ponovnom razdiobom dimnjaka u prizemnoj kući

u tom se slučaju ništa ne da postići, a bio bi to i

prevelik trošak. Xe preostaje dakle ino, već — ako se

tomu zlu radikalno želi pomoći —• dotične štetnom

upiivu vjetra izcrgnnte dimnjake povisiti do potrebite

visim;. To se pak postizava iJi nadogradnjom ili pro­

duljenjem dimnjaka potrebitom duljinom limenih ili

glinenih cievi. Nadogradnja dimnjaka u tom je slučaju

istina najskuplja, ali i najtrajnija, pa se zato — gdje

to ikako mogućnost dopušta — osobito preporučuje,

(Slika 51) Po gradje-

vnom propisu dužni

su vlassinici novograd­

nja tik ovih viših kuća

uz zabatni zid nalazeće

se dimnjake niže su­

sjedne kuće o svom

trošku skupa sa za-

batnim zidom preko

njegove visine (preko

krova) izvesti, a viast-

nik niže kuće imade

samo zato potrebno

gradivo (opeku, vapno

i piesak) dati. Takovo

produljenje dade se

kod dimnjaka, nala-

zethh se tik i{( faar nedaleko zaludnog zida više kuće.

izvesti bez većih potežkoća. No mno^o je to teže

sa od žaba Inog zida udaljenijima dimnjacima, jer se

Sliku »2.

95

ti. imađ« izvesti slobodno stojeći, a takovoj izvedbi

znade biti zaprieka često već u tonu*, šio temelj pro­

dulji! se imajućeg dimnjaku ne odgovara tereta, što

bi ga uslied nadogradnje imao da nosi. Ii takovim

se slućajevima utičemo obično produljenju dimnjaka

sa eievima od jakog, dobro poeinčenog željeznog

lima, kako to pokazuje sliku 53.

Sinliiji štetni uči­

nak vjetra na dimnjak

dade se i sa manjim

troškom odkloniti i to

fta taj način, da se

gornje ušće dimnjaka

protiv tog štetnog upli­

va vjetra zakloni, a

to se navlastito kod

pz'Oplaznih dimnjaka

dade postići vrlo jed'

nastavnim i jeftinim

načinom, sto nam ga

pokazuje slika 54. U

prosjeku predočeno

ušće proplaznog dim­

njaka A prekrije se

pločom JB od jakog

željeznog lima ili lie-

vanog željeza. Ta ploća

mora da imade dvo­

struki promjer unu­

tarnje prostran os ti vi­

djela dimnjaka C, a siiika 58. u visini D dvie trećine

iste do nt$ >ušć^|pinjaka, gdje leži pričvršćena jakim

u vriđje dimnjaka ukidanim željeznim šibkania E,

Slika 54

b) P>e ud esha ušća đ hn n j ;>k a.

Kod slobodno sto­

jećih dimnjaka, fjiJo

proplaznih ili ruskih,

dade se sirup vjetra

probitačno po djelat­

nost dimnjaka izrabiti

na način, kako to po­

kazuje slika 55. Izpođ

ušća dimnjaka naime-

načine se u zidu kose

produbine a, povrftine

istih podavaju struji

vjetra y uzdižući pra­

vac, a time ova na

zračnu sfupinu u dim­

njaku ee šišajući dje-

taje* te ju s većim

pospješenjem — a £

njom naravno i dim

i plinove — iz dim­

njaka povlaci Uje­

dno se preporuča

— ne samo u

ovom slučaj u, nego

kod svih dimnjaka —

obod dimnjaka f na

45 stupnjeva (polovicu

pravog- kuta) u kositi,

slika 55. jer se time postizava to*

97

da se štetna vodoravna struja vjetra k iu\ kosom

ušću dimnjak« odbija prema gore i tirne unutarnja

zračnu stupi mt za sobom povlači,

n š njome i dim i plinove. Kod

dimnjaka, koji se želo ljepšeg

i/.gleda radi ukrasiti, d ado se taj

opisani način ukorišćfcnja struje

vjetra postići, izgradnjom ukus­

ni li kapa na dimnjaku, kako to

pokazuju slike 56 < 57 , 58. i 5th

Osim ovih rio sada navede­

nih uz tuka protiv štetnom uplivu

vjetra na djelatnost dimnjakaSlika 56. (u cielosti'

rabe se još i neke vrsti tako zvanih nastavaka za dim­

njake, o kojima je na drugom mjestu ovog diela po­

bliže govor*

2. Stutftmi traci.

0 prilikama promaje u dimnjaku u obće vlaHaju

m prkos prastarih iskustva još tolike ne jasnosti, da

T

Slika oSLlika. 67. Ui prosjeku) Sliku 58.

isti vrstni teoretičari dolaze do zaključaka, koji uslieđ praksom stečenih iskustva nisu posvema opravdani. Tako isto vlada nejasnost i o djelovanju sunčanih traka na pravilnu djelatnost dimnjaka. Uvaženi teore­tičar P e t t e n k o f e r kaže ^1858.) o tome ovo: „Alle Phjsiker sind daruber einig. das đas Phiinomen vor- laufig uicht erkiftrt sei; *elbst Peclet gesteht das zu, der in diesen Dingen als eine vollberechtigte Autori tat angesehon \verdeu rnusu. U prevodu glasi to: „Svi lizičari u tome su složni, da ta pojava predbjefcno još nije objašnjena; a to priznaje i i?ti Peclet, koji u ovim stvarima pod punim pravom slovi kao autoritet*. Držim, da će o toj temi praksom stečeno izkustvo možda dati najpovoljniji odgovor time, ako si loš učinak sunčanih traka na pravilnu djelatnost dimnjaka tumačimo na ovaj način:

Sunčani traci, osobito kaci hunce visoko stoji i svoje trake okomito baca na površinu krova, tetu jako' ugriju, a time ujedno i vanjski zrak znatno razred]uju, često u tolikoj mjeri, da izmedju vanjske zračne ?tu- pine i one nalazeće se u dimnjaku neima razlike u temperaturi. Dapače se dogadja, da je temperatura vanjskog, dimnjak okružnjućeg zraka uslied navedene okolnosti jače ugrijana, no ona u dimnjaku. Cočiv tu okolnost lahko je razumljivo zapinjanje djelatnosti dimnjaka, posto sunčanim tracima ugrijani, dimnjak okružujući' zrak ne dopušta zračnoj stupim nalazećoj se u dimnjaku uzdizanje s razloga, što je iste ili da­pače još i niže temperature. Time je onda dakako sprieOi-no gibanja u dimnjaku ualazeče se zračne stu- pine, a ujedno i pritisak vanjskog zraka na podnožje dimnjaka, što kroz pepeonicu, roštilj i dirnovode biva.

99

Ovu pojavu mi dimnjačari u praksi mizivljomo zadušni zrak (Stickiuft — dušik). Ako je temperatura zračne stu- pine u dimnjaka znatno niža od vanjske, dimnjak okru­žu juć i tad se dogadja, da ova prvu popusti pritisku potonje i tako onda nastane obratno strujanje u dini- ujaku nalazeće se zračne stupine, numio ne ozdola prema gore, već od gore prema dolje, u čemu se mo­žemo lahko osvjedočiti, ako pred otvor na vratašciina '/a dovod goriva stavimo goruću svieću. Jer ćemo tada vi­djeti, da u tom slučaju plamen svieće ne naginje u ognjište, već sasmn obratnim smjerom prema nama u stanbenu prostoriju, što se isto dogadja i sa dimom, ako se naime uz istu vladajuću okđlnost naloži vatra u ložištu. Isti je razlog i neugodnome vonju po eadji za vrieme velike vrućine, što iz dimnjaka kroz ložište u stanbenu prostoriju dopire. Tu pojavu mi dimnja­čari u praksi nazivljemo „protupromajorn* (Gegenzug), a opaža se najčešće kod dimnjaka, kojih ušće na­lazi u neposrednoj blizini sunčanim tracima u grijane krovne površine, što je redovito slučaj kod dimnjaka tek kojih 30—50 cm, iznad krovne površine izvedenih. Od znatnog je upliva po ovu pojavu uiedjulim još i temperatura unutar sgrade. Mi znademo, da je za vru­ćeg ljetnog dana temperatura naših stanova nešto niža od vanjske, osobito se to opaža u podrumskim sta­novima, a baš ova okolnost od znatnog je upliva na gore opisanu pojavu. Ako je naime temperatura pro­storije, u kojoj se nalazi ložište, jednaka ili viša od vanjske atmosfere, tad će promaja u dimnjaku nakon naloženja vatre u ložištu biti brzo uzpostavijena, jer zračna stupina u dimnjaku ne treba znatnog ugrjjanja. No ako je temperatura vanjske atmosfere znatno viša

luo

od one u stanfoenoj prostoriji — čem u hnš ne m ora ju

biti povod sunčan i trnci, jei' se to rtogadju i izu nagle

prom jene vrem enu. kada rtu prirjijtfi’ iza ja k e .~ itk'žtie

vijavicu nastupi jujruvinti — tada će uz postava pro­

maji.- i; d im n jaku teže uzslieditj, i to iz razloga j/ore

op isan ih . l ’zsliediti h-, puk prav ilna p rom a ja tek onda.

kad se zračna »tu putu u d im n jaku , ugrije nad tempe-

:-:iiinu isti <>kr žnjuće^r zraka. Dok to nije postignuto .

;>'• n in ž f n iu ni govora u p rav ilno j djelatnosti, d im ­

n jaka i d im će redovito iz ložišta vraćati u stan-

iii'Hti p n i 'to r ijn .

Iz ovo;/ razmatranja dolazimo do zaključka, da

sunčani traci nisu I>aš izravni povod nepravilne dje-

l a l i i o s t i dimnjaka — ono malo sunčanih traka, što u

dimnjak dopiru, ne mogu ovu ipak spriečiti. ako je

zračnu stupitiu dimnjaku dobro ub ijana — već su

neizravni povod zato. što dimnjak okružujući zrak

ii^riju nad temperaturu zračne .stupim; mdnzeće se u

dimnjaku.

Kao uzi u k ovoj pojavi nepravilne djelatnosti dim­

njaka preporučuju se razni nastavci na ušće dimnjaka,

ali je djt-loviiiije takovih nastavaka u tom slučaju vrlo

iiesiaurnn. Najuputiiije za odstranjenje nepravilne dje­

latnosti dimnjaka jest. dimnjak produljiti do iznad ra­

zine krovno;/ Sljemena, liiio uadozidanjem (slika 5'^.j,

lulo pol n-lm uru duljinom limenih cio vi (slika 58.}, pošto

.-c' >a(uo nu taj način uš6.< ditiiiijuk« izlaže zračnoj

struji, kuja se — kiiku je to kod štetno" upliva vjetra

opisano — premisi.'om nSĆJt dimnjaka, prema opisu

slike 53., dade probitačno izrabiti. Ne pomaže li ni to,

tada ne preoslaje dru^u, nego »potrebiti najradikal­

nije sredstvo, koji" s»-. «ustoji u tome, da se zračna

10S

slupina u dimrijaku ugrije rio potrebne temperature

na taj način, da se neposredno u samom dimnjaku

naloži vatra pomoću brzo izgaraj ućeg goriva, kao što je

papir, slama, strugotine i slično. Izprva će takova vatra

goriti tromo, no već za kratico vri om r; počet će buk-

tjeti živahno, što je očit dokaz, da je željena promaja

u dimnjaku usposta vljena Tada se dal njim loženjem

u dimnjaku prestane i bezodvlačno naloži vatra u lo­

žištu, kako ?e naknadnim strnjenjem hladnog zraka u

dimnjak unutarnja njegova zračna stnpina ne bi opet

ohladila.

Primjećuje da se prigodom takovog grijanja

zračne stupine u dimnjaku im ado vrlo oprezno postu­

pati, jer se d o g m t j a . da se vee pod. koriac borbe

nutarnje zračne stupine dimnjaka sa vanjskom, koja

se prigodom loženja neposredno u dimnjaku m ušću istoga razvija, za kratak čas ■ vanjska stupina onu u

dimnjaku prevlada, uslied čega ju svom silom potisne

prema dolje, tako da skoro cielu u dimnjaku naloženu

vatru — slično eksploziji — izbaci, a da ju već za

tren opet natrag gore povuče, čime je onda dakako

ujedno i promaja uspostavljena. Ne postupa li se kod

loga posla dosta oprezno, može se tahko dogoditi, —

pogotovo ako sučelice otvoru dimnjaka stojimo, — da

nas tako izbačena vatra zahvati, te nam zapali odielo.

Isto se tako lahko dogodi, ako naime u vatru zurimo

ili pušemo, da nam ista udari izravno u lice, te nam

ga oprži. Konačno se još upozoruje i na to, da se kod

toga posla možda ne tura preodviše goriva u c’imnjak,

jer bi se ako u njemu imade naslage svjetlo-smolne

čadje, mogla ova zapaliti, pa bi se tako mogao poro­

diti i požar. Zato neka se taj posao ne povjerava ne­

upućenim osobama.

Odustaje li se iz bud kojeg razloga od uporabe kojeg od mitom opisanih uz tuka, — ne preostaje drugo, nego da vatru, ako se ne žalimo gušiti u dimu, u lo­žištu čim ranije a jutro naložimo i tako ju neprekidno podržajemo barem kroz cielo prije podne. Drugog sredstvu u tom slučaju nema.

3. Kiša ili snieg1.Za dulje tvajueeg kišovitog vremena ili sniežne

mećave, ako je ušće di unija ka široko (kod prop lažnih dimnjaka), a nije tjadkrifcn, postaju stiene dimnjaka dužne, što — osobito ako je vlaga dublje u nutrinjn dimnjaka doprla — na pravilnu djelatnost dimnjaka može štetno u plivati zato, jer voda. nalazeća se na stienama dimnjaka, 2a svoje izparivauje (osušenje) iz­rabljuje toplinu u dimnjaku nalazeće se zračne stup ine, čime se pak znatno slabi promaja. Kod ruskih dim­njaka — predpostavljajuć. da im je ušće 11 dobrom stanju — navlastito onih, koji se redovito rabe. ne- opaža se taj loš upliv kiše i sniega tako jako, jer im je otvor ušća razmjerno malen, iako da samo malo vlage u nj dopre, koja se — ako je dimnjak stalno u pornbi — odmah opet bez dalnjeg štetnog upliva i izsuši. No kod dimnjaka samo djelomično 11 porabi stojećih može ovakoyu ovi uživanje imati štetan upliv ni,- samo na promaju u dimnjaku, već so može dogo­diti, da voda, pomiešana sa čadjom, dopre čak tlo podnožja dimnjaka ili cievi ložišta, gdje onda izvire u stanhenu prostoriju i time ju zasmradjuje. Ovakovom šU-Iriom uplivu kiše i sniega na dimnjak najbolji je uztnk. dimnjak prekriti na način opisani kod slike 54. ili od vremena do vremena, prema potrebi, jakim

103

loženjem neposredno u dimnjaku stiene mu osušiti i čadju izpuliti. To je tako zvano izpaljivarije dimnjaka, posao, koji se smije samo po izmHmom dimnjačaru obavljati.

i. Upliv atmosfere.

Atmosferom zovemo našu zemaljsku kruglju okru­žujući arak, koji sa zajedno sa zemaljskom krngljom oko njene osi i oko suncu kreću.

Od koje je u obtS* važnosti vanjski dimnjak okru­žujući zrak — atmosfera — po promaju u dimnjaku, već je otiširnije obrazloženo a i. dielu ove knjige, kod tumačenja promaje u dimnjaku, a u ovom dieki pod „sunčani traci1 njegov štetan upliv, pa ćemo se sada ograničiti samo na razlaganje Štetnog upliva atmosfere, prouzročenog njenim elementima, na djelatnost dim­njaka.

U jeseni i zimi, za veliko magle, opaža se znatno slabija djelatnost dimnjaka no obično, što dolazi od tuda, jer tnagta, koja se sastoji iz snmih Sićušnih vo­denih mjehurića, proizvadja pritisak na uSćc- dimjaka i time sprječava izlaz dimu i plinovima. Gim je zračna stupina u dimnjaku manja — a manja je, čin ije dim­njak kraći — i njena temperatura niža. tim se taj šte­tan upliv magle na djelatnost dimnjaka jače iztiće. Protuuztuk tome jest: neprekidno i jače loženje u lo­žištu sa gorivom, koje malo dima daje, kao »to su suho drvo ili koks. Drugog lieka tome štetnom uplivu magle na djelatnost dimnjaka nema.,

Cesto se kod osamljeno stojećih kuća opaža na zabatnom zidu — osobito na takovom zidu, koji stoji prema sjeveru u smjeru, kojim teku dimnjaci, oveće

sfiieclje iiirlje, i to gdjekad u cieloj visini i širini dim­

njaka. kako to pokazuje slika (JU. Ove mrlje proizvod

su štetnog upliva atmosfere na dimnjak.

Činjenicu, da -u sobe,

koje se nalaze na kraju

jedne osamljeno stojeće

sprude tik nezaštićenog

zabatnog zida, uviek hlad-

ft i je i leže za grij« ti, nu

one miluzete se u nu-

triiiji .^mrii?« dolazi i kod

' dimnjaka.. nnlazei'ili si; u

nezaštićenom Zidailnom

zUlu. do izražaja.

Ta pojava pak. kao

kod soba tako i koti dim­

njaka. dolazi od tuda,

što opeka i žbuka, iz

koje je zsibatni »zid gra-

djen, ustied svoje šupiji-

Icui'osti (porezno?ti) do­

pusta brzu izmjenu nu­

la raje temperature sa

vanjskom. Radi ove brze

izmjene temperature odu-

v . i i u i i se -Urnama dimnjaka toplina, uslieđ tega se —

pošto ,-e time ujedno i zračna stup ina u dimnjaku

znatno ohladjuj.- — para, proizlazeća iz goriva, na

svom putu kroz dimnjak prije vremena sgužsćuje i na

le hladne stioiu- dimnjaka koo voda nnslaže, pa tako

savezno sa f-mljom stvara židki.i tekućinu, koja imade

svojstvo, da se nv[ari n šupljine opeke i žbuke, od~

105

kuda nakon nekog vremena probija sve do vanjske

.strane dimnjaka. U tome je poslu još i vlagu atmos­

fere izdašno podupire i od tuda evo tih ivdiepili

mrlja na zabatnom zidu.

Uz ovu neugodnost dolazi još i druga, i to, da

dimnjaci, nalazeći se u zabatnom zidu, uz vrlo riedke

iznimke obično pokazuju nepravilnu djelatnost, Sto je

napokon »asm« lahko pojmljivo, kad iz prijašnjeg raz­

laganju znademo, od kolike je ražnosli što viša. tem­

peratura zrat'Ue siupine u dimnjaku na promaju, a

time i na ujegovu djelatnost. Pošto pak uslied brzog

oblađjeuja stiemi dimnjaka ova temperaturu zrafue

stupiue u dimnjaku brzo pada, to se time dakako i

znatno u>pot'uji- promaja.

Ut« pojavu pokazuje :-e i kod otnli dimnjaka u

uutrinji sgrade, kojima ,-tiene nisu dovoljno debele ili

su pak gradjene iz lošeg, jako šupljikavog gradiva. jer

i u tom slučaju vanjski zrak — atmosfera — na nu­

tarnju zranut stupicu dimnjaka štetno djeluje. To se

donacija i onda, ako su .-riene dimnjaka ili ložišta po­

pucane ili imadu drugih kakovih škulja. kroz koje

hladni vanjski zrak na nutarnjo&t dimnjaka razbladju-

juće djelovati može. Takovih slučaja, koji su izravni

povod nepravilnoj djelatnosti diraju ka, kao što su na

primjer: loša odušna vratašca na dimnjaku, lože uma­

zana mjesta, gdje ctev peći uvire u dimnjak, pukotine

na peći, loše jedna u drugu pristajuće pioee od šted­

njaka i t. d., imade vrlo mnogo, od ini se na žaiost

obično vrlo slaba pažnja posvećuje.

Izrečenog sliedi pravilo, da j<j u p l i v v a n j ­

skog z r a k a — a tm o s f e r e — na p r a v i l n u d j e ­

l a t n o s t d i m n j a k a u v i e k š te t an , ako d o l a z i

100

u d i m n j a k d r u g i m p u t e m , n a s a m o k r o z p e - p e o n i c u , r o š t i l j , g o r i v o i d i m o v o d e , t e m u s e i madf : ! s v a k i d r u g i p u t z a p r i e č i t i .

Kao uztuk štetnom uplivu atmosfere na djelat­nost dimnjak«*, kako to i samo spomenuto pravilo kažeT sluzi, ako se dopirunje takove izravno u sam dimnjak ili Ložište mimo odredjenog m u puta zaprieSi. Kod dimnjaku, ualnzećih se u zabatnom zidu, — ako se već iz bud kojeg opravdanog razloga neminovno u istom izvesti moraju — na taj način, da se vanjska stieua dimnjaka po mogućnosti čim masivnije izgradi i Urne brza izmjena tem perature sprieći. Još uputnije je kod takovih dimnjaka, da se izmedju zabatnog zida i dimnjaka izgradi zračni kanal uz cielu visinu dim­njaku, Nastavci, bili oni kakovog mu drago sustava, u i a kovom slučaju baš ništa ne pomažu,

5. Pogriešna gradnja dimnjaka i ložišta.Tok dima kroz dimnjak može se pod punim p ra­

vom prispodobiti toku vode u potoku. Dok je tok vode uređjen liepim ravnim nasipom sa dosta pada, tako dugo će i voda nesmetano dalje teći prem a potrebi i dati iz vrstnu vodenu snagu. Prolazi li potok kroz proširujući* se za volu, tad nastaje uzpor, tok vode postaje trom i guhi na svojoj snazi. S uzi li se pak korito potoka uslied prirodnog obličja, tad se već pred samim s uženjem uzpor toka vode u obliku proširbe vodene površine jasno opaža, dočim se već i kod samog ulaza u * uženje uzpor toka vode odaje i njena snaga znatno je manja, no kod nesmetanog toka.

isto se zbiva i sa tokom dima u dimnjaku. Kako god voda za što ravnijim i spyštajućim se pravcem

teži, tako i dim traži što ravniji, ali i u z d i ž u ć i se pravac, pa ako nigdje ne nailazi na odpor, to će iz- viranje dima iz dimnjaka biti brzo, (Živahna promaja).

U koliko se pravilnom odvodu vode, osobito iz kuće, posebna pažnja posvećuje, to se na žalost ista pažnja ne posvećuje i odvodu dima, akoprem je pra­vilni odvod đimn iz kuće* ako ne više, a ono isto tako važan, kao i odvod vode. Za dim se obično prerlmnieva, da je dovoljno, sumo ako mu je put bilo ma kakovim pravcem ođređjen, jer da je mekan i lagan, pa se može kao zmija lahko kroz svaku škulju provući. Da je pak to posve kriv nazor, jasno nam dokazuje ovo pravilo:

M n o ž t v o d i m a i p l i n o v a . S t o s e u s l i « d u e p o d p u n o g i z g a r a n j a g o r i v a u o g n j i š t u r a z v i j a , i z i s k u j e r a z t e z a n j e , t e s i u t u s v r h u b i r a p u t , n a k o j e m n a n a j m a n j e z a p r i e k a n a i l a z i , a i m a d e p r e m a v i s i n i s v o j e t e m p e ­r a t u r e j a č u i l i s l a b i j u t e ž n j u z a s p o j e n i k i s i k a i z z r a k a . M o g u ć n o s t , d a bi s i d i m i p l i n o v i u z e l i p u t k r o z g o r i v o , r o š t i l j i l i p u ­k o t i n e p r o p u s n i h l o ž i š t a , a k o i m i s t o d o b n o p u t s a m a n j e z a p r i e k a o t v o r e n s t o j i , p r o ­t i v i s e n e s a m o z a k o n i m a f i z i k e , v e ć i p r a ­s t a r i m iz k n s t vi m a.

Kako je za pravilan tok vode od važnosti oblik korita, kojim ona teće, tako je kod dima i plinova od iste važnosti nutarnji oblik i omjer dimnjaka.

I, Obličje dimnjaka,Nutarnji oblik dimnjaka dade se svesti na sJie-

đeća pet obličja, što nam ih pokazuju slike 61.—t>5. u prosjeku, i to :

107

108

a) Dimnjak izveden sa uzporednim stienama.

To obličje, Sto nam ga pokazuje slika 61., do­pusta dimu skladnu kretnju, pošto mu svojim jedna­kim prosjekom diljem ciele duljine ne suprotstavlja nikakovih>zaprieka. Zato je ovo obličje dimnjaka za pravilnu njegovu djelatnost najprikladnije.

Slika 01. S lik a-82. Slika 63. Slika 04. Slika <35.

b) Dimnjak prema ušću s užen.

Kori dimnjaka obličja prem a gore s uženog (slika 62.) nastoje najveća brzina promaje (tok dima i pli­nova) na najgotnjem dielu ušća dimnjaka. Ali teoretska brzina nije ovdje ipak ništa veća, nego li ona pod istim okolnostima kod dimnjaka sa uzporednim stienama — to jest, ako zrak iste tem perature nesmetano pri­tjecati može. Pošto brzina prom aje kod dim njaka gore s aženih u širim — đolnjim — prosjecima jenja, to je i odpor trvenja u toj devi manji. Buduć pak kod jednake veličine gornjeg ušća prostornost stiena istog

prouzrokuje veći u poj topline iz proizvoda izgar&tip| (dima i plinova), to okomito đižu<:e čestice zraka a š njima i.d im — o kosu stientf. ušća adarajjj, prema sredini sabijaju, uslieđ Sega še.veći d jo ldM ltll- vanja uztrajnosti prom aje gubi, tako da kod neznatep brzine prom aje može nastupiti i okolnost, da ti posve obladjeni dietovi dima po stienama đ iri^fak^ ' opet natrag dolje teku. ■

Tvrdnja, da se dimnjaci prema ušću s užujii zato, što se dim na svom pulu kroz dimnjak’" ohladjuje i time na svom objamu gubi, donekle jest oprav­dana. No ovo sm anjenje objama, dima kod 'm anjih je visina preneznatno. a da bi uvažen ja vrieđiio bilo. h - kustvom je dokazano, da je takav prem a gore s uženi dimnjak a porabi ipak m anje prikladan od onog sa uz- poređnim stienama, te se gradnja takovog prema gore s uženog dimnjaka preporuči a iznimno samo kod ve­likih visina, i to iz obzira prema stabilitetu dimnjaka i omjeru opeke, koja se kod gradnje upotrebljava, kao što je to slučaj kod tvorničkih dimnjaka.

c) Dimnjak prema ušću proširen.

Proširenje dimnjaka prem a ušću (slika 63.) p ro­uzrokuje smanjenje brzine promaje u dimnjaku i to baš u njegovom proširenom dielu. Ako dim sa velikom brzinom u dimnjak utaži (za jake promaje), lo mu o t o

smanjenje brzine u gornjem širem dielu dim njaka ne će mnogo smetati, je r tamo imade munje trvenja. Ako pak dim sporo u dimnjak ulazi (kod slabe promaje) ili je gornje proširenje dimnjaka tako velikog objema, da ga dim sasma izpuniti ne može, pa se toga radi brzo ohladi., tada se prom aja — a time dakako i tok

110

dimu — znatno usporuje, a kod mirnog stanja vanj­skog zraka može u toru slučaju nastupiti još i dvojaka struja (na jednoj strani dimnjaka prema gore, a na drugoj prema dolje). No uza sve to ipak ne mora baš uzslioditi i povraćanje dima- natrag u ložište, jer prema gore upravljena jakost promaje u đolnjem, užem dielu dimnjaka d o sta je snažna, da ohladnjelim i prema dolje Uperim p t ic a m a dima ne samo odoljeti, već ih i opet natrag gore po naći može. Ali nepovoljni sm jer nešto jačeg vjetra može ipak uslied umanjenja brzine pro­maje na ušću dimnjaka — ako u nj dopire — cielu unutarnju zračnu stupinu (dim i plinove) natrag prema dolje potisnuti. Previdi li se ovo prošireno ušće dim­njaka. pristalom napravom, koja štetan upliv vjetra zadržaje (vidi sliku r>i.) — ili takovom, koja ga uko- rištuje (slika 55.) — to takav postepeno prema gore prošireni dimnjak može i sasm a sbodan bitig i dobro funkcionirati,

d) Dimnjak u sredini proširen.

Ovaj oblik prosjeka nutrinje dimnjaka (slika G4.) možemo sm atrati sastavom gore s uženog i gore pro­širenog dimnjaka, a i^to tako i

e) Dimnjak u sredini s užen.

Oba ova oblićja dimnjaka imadu u pogledu sm a­njenja trvenja dima doduše neku opravdanost, ali su ipak f lična onome sa ušćem prema gore s uženomt kojega i manjkavosti posjeduju, te u pravilnoj svojoj djelatnosti daleko zaostaju za obličjem sa uzpoređnim s ti o nama.

111

Najprikladniji oblik razsieka nutarnjosti dimnjaka svakako je okrugli, jer od svih jednako velikih raz- sječnih ploština imade okrugla najmanji obseg* pa toga radi je i odpor trvenja kod okruglih (cilinder) dim­njaka znatno manji, no kod dimnjaka inih oblika.

Od osobite važnosti po nesmetani tok dima i plinova kroz dimnjak jo š je i čim veća gladkoća unu­tarnjih stiena, jer čim su ove glrtdje. tim je i dim manje izvržen trvenju, pa će i tok njegov biti brži.

Da se pak u tu svrhu moraju dimnjaci iznutra gladko ožbukati, to ne stoji, jer ova žbuka s vreme­nom se i onako uslied čišćenja dimnjaka ostruže tako, da obično ostane tek goLa opeka. Najshođnija je za gradnju dimnjaka dobro pečena, čim gladja opeka, a sljubnice iz nutarnje se i vanjske strane dimnjaka iz- mažu dobrom žbukom, kojoj se ntšto portland ce­menta pridoda*

Ovim razmatranjem probitačnosti i štetnosti unu­tarnjeg obličja dimnjaka na tok dima dosta je jasno označeno, koji je od tih opisanih obličja na;shodniji. pa se svaki dimnjak, koji se od ovog n^jshodnijeg obličja (sa uzporeclnim stienama) odalečuje, može sm a­trati pogriešno gradjenim.

II. Vođjenje dimnjaka.

Od znatne važnosti za što brži odvorl izgaranjem goriva iztrošenog zraka, dima i plinova iz ložišta u atmosferu — što je glavni uvjet za svaku ložištnu napravu — jest uz već- opisani oblik itutarnjosli dim­njaka i smjer, kojim; se dimnjak vodi. Kako je kod vode prirodno nagnuće, da uslied svoje vlastite težine pada, te se njen tok većim kutem izpod horizontale

(vodoravne razine') pospješuje, tako je isto— ali samo

obratno — nagnuće dima, da se uslied svoje sadržine

topline — Jer je riedji od zraka — diže a vis i to

tim brže, čim mu je odredjeni put u većem kutu-riacl

horizontalom, a bliži vertikalnom (okomitom) pravcu.

Iz toga sfiedi pravilo: „ Ž e l i mo li p o s t i ć i č im b r ž i

i . p r av i l n i j i o d v o d _d i ma i p l i n o v a iz ! ož iš ta,

i m a d e ni o nas to j a t i , "dati d i m~oy*c> d7 m^ i r TTa:-

pose d im n j a ku čini o k o m i t i j i p r a v a c , da t i m e

udo vo 1 j i m o j j j ' i r o d nom. n a g n u ću d i m a j p li-

rvo v a.

Kako god[ je ovo pravilo sasma naravno i lahko

shvatljivo, to se ipak na žalost, kako nas izkustvo

..uči, n praksi ne provadja« A b?ž time, jer se ovo vrlo

važno pravilo kod gradnje dimnjaka ne .uvažuje, po-

Omjaju_se vrlo grube pogrješke, koje se poslije najviše

na kućevlastnicima i stanarima osvećuju. Kad bi se

to pravilo točno i sa vješt no provadja lb, to se ne bi

elite tolike tužbe na lošu djelatnost ložišta i dimnjaka,

a kui-evlasinicima kao i stanarima bila bi ne samo

mnoga neugodnost uštedjena, već bi se time postigla

i znatna pristi-dnja na gorivu, koje u svakom kućan­

stvu sačinjava dosta znatnu rubriku. Krivnja se u tom

pogledu ipak ne može uviek bacati na graditelja ili

Ofiiuvatelja nan ta kuće, već više na nadglednike grad­

nje i zidarske radnike, Kojim jc izgradnja dimnjaka

povjerena. Ali i na ovim potonjima krivnja je sarmo-

u toliko, u koliko se ne drže točno gradjevnih nacrta

i propisa. Ej mnogom slučaj u* pak nisu ni oni baš to­

liko krivi, koliko sami vlastnici dotične gradnje.

Iz prakse je poznato, <la su dimnjaci u osnovi

novogradnje sasma lio po i propisno osnovani, nu na-

jednom dodje viastnik gradnje, kad je ista već u toku,

te želi, da se — uzmimo na primjer — neka vrata

ne namjeste onako, kako to u nacrtu stoji, veo — jer

■ mu to bolje konvenira — na drugom kojem mjestu,

i to možda baš ondje, kuda se prema osnovi moraju

voditi dimnjaci. Da graditelj udovolji želji vlastnika

gradnje, on namjesti vrata na željeno mjesto. A dim­

njaci, koji su imali na to mjesto doći? — E, oni se

jednostavno povuku posve drugim smjerom, ne gledeć

naravno pri tom na to. hoće li to biti dobro ili ne.

Takovih slučajeva nalazimo skoro u svakoj većoj grad­

nji, a njihova posljedica kasnije su tužbe na lošu dje­

latnost ložišta, kojima se tada više izbjeći neda, te

ostanu vječitom neprilikom Isućevlastnika i stanara.

Zato se samo onaj dimnjak može smatrati nor-

malnim, koji je n eielo't svojoj visini gradjen u oko-'

mitom smjeru.

Okomiti smjer dimnjaka najshodniji je za što

brži odvod, dima i plinova ne samo zato, što udovo­

ljava prirodnom nagnuću dizanja toplog dima i plinova

u zrak, nego i zato, »to je tim smjerom polučen naj­

kraći put. na kojem je ujedno i dim najmanje smetan,

jer — pogotovo ako su stiene dimnjaka gladke — neima

znatnog trvenja, a time niti ikakvog uzpora,

l (nade medjutim slučajeva, da se prigodom grad­

nje dimnjaka nikako ne da izbjeći, a da se ne bi od

izvedbe okomitog pravca dimnjaka odustati moralo,

jer to — kako je prije napomenuto — iziskuje ili želja

rlastnika gradnje ili tako udešeua razdioba prostorija,

greda ili krovišta, pase tada s dimnjakom mora skre­

nuti iz okomitog u kosi pravac. (Slika 66.). Takova

kosina dimnjaka uviek ide na štetan račun promaje

8

• f t 8

\ U

u dim njaku, i to tim više, čim se ta kosina više, od­stranjuje od okomitog, a približava vodoravnom pravcu. N o .ne samo, da je takovo koso vodjenje^ dimnjaka ti a uštrb kasnije njegove djelatnosti, već vrlo sm eta i

Slika

Omćeiilii — ni" doduše proj)lažnih, ali tim više ruskih dimnjaku, u to za to, je r se sprava kojom se Li dimnjaci ciste, sastoji o»l «:etke, »alazeće se na užetu, pro- viđjenom težkom željeznom krugljom. koja četku vla-

115

štitom težinom u dimnjak vnće. Ako je dimnjak okomit, to će krugla lahko svoju zadaća vršiti, nu kod koso gradjenih dimnjaka, gdje krugla m ora da strnže po dol nj oj kosoj stieni dim njaka, znatno se oslabljuje njen naravni pad, a time i učinak. Zato. ako se već niko­jim načinom ne da izbjeći gradnji kosog sm jera dim­njaka, tada neka se barem uvaži to, da se obzirom n a tok dim a kao i na Čišćenje, dim njaku ne da veći nagib od 30 stupnjeva, a samo u i z v a n r e d n i m , o s o b i t i m s l u č a j e v i m a n a j v i š e 45 s t u p n j e v a o d o k o m i t o g p r a v c a , Jer praksom stečenim iz- kustvom dokazano je, da je svaki veći nagib po tok dima i plinova kao i po čišćenje dim njaka štetan.

Kod svakog nagiba dimnjaka od okomitog pravca najviše sm etaju toku dima pa i čišćenju mjesta, gdje. se okomiti pravac lomi* (Slika 66. L a i i .) Toku dima. zato, što na tim m jestim a nailazi na ođpor, koji m u sm eta prirodni put, a čišćenju, je r se uže obično u bridove a i b ovih zavoja ureze/ Zato je vrlo u p u tn a ta mjesta, gdje se okomiti pravac lomi, zaobliti, no ne samo žbukom, je r ta s. vremenom i onako odpadne.. nego Uh za to izdjelanom opekom. .Još je uputnije,. a uije sa velikim troškom skopčano, ako se na naj- izbočitijem mjestu zaokreta, kojim prigodom čišćenja dim njaka uže prolazi (slika 66. IL a i b) uzidju okru­gle željezne šibke, koje urezivanje užeta u opeku sprie- č avaj u, što u mnogom slučaju daje povoda, da ?.e dimnjak na tom mjestu m ora probiti. Jer ako se uže u opeku ureže, ne da se ni četka ni krugla više iz dim jaka izvući, što osobito u stanbenim prostorijam a dosta neugodnosti prouzročuje. Slika 66, I. pokazuje prim jer nepravilne, a IL pravilne gradnje vućenih dim­njaka.

116

III. Sabirni dimnjaci.(Sammelrauehfflnge).

Osim u I. dielu ove knjige opisanih proplaznih

dimjaka, što se sastaju u tako zvani skupljač, grade

se i ruski dimnjaci isto tako, da u jedan ruski dim­

njak; koji vodi iz najdolnjeg sprata kuće tako zvani

sabirni kanal (Sammler) uviru u istom smjeru vodjeni

dimnjaci gornjih spratova. Ovaj se način gradnje dim­

njaka osobito kod sgrada sa više spratora rado upo­

trebljava, jer se tako postizava znatnija jakost temeljnog

zidja. Akoprem se ovom načinu gradnje dimnjaka pro­

bitačnosti radi, što je u pogledu čvrstoće temeljnog

zidja pruža, baš ne može prigovoriti, ipak u pogledu

pravilne svoje djelatnosti daleko zaostaje za načinom

gradnje samostalno vodjenih dimnjaka.

Kako iz dosadanjeg razlaganja razabiremo, mogu

slobodnom prolazu dima i plinova h dimnjaka biti na

putu razne zaprieke, uslieđ čega onda nastaje pore-

mećenje djelatnosti ložišta. Ako je dimnjak samostalno

vctdjeu, to će ove zaprieke upliva ti samo na dotični

dimnjak, koji je kakovoj od tih zaprieka izvrgnut. Ako

pak u takav dimnjak uviru još i drugi ili taj u druge

dimnjake, tada se do graji a, da takove zaprieke jednog

dimnjaka djeluju štetno i rta ostale,, koji su š njim u

savezu, pa tako može nastati po remećenje pravilne

djelatnosti riđe jedne skupine dimnjaka i ložišta.

Slika i}7. I. prikazuje nam primjer gradnje sa­

birnih dimnjaka u prosieku. A je dimnjak vodjen iz

najdolnjeg sprata kuće (podruma). U nj uvire u pri­

zemlju dimnjak B, u 1. katu C, a u 0. katu dimnjak

D u C. Strielice pokazuju mjesto, gdje dimovod lo­

117

žišta ulazi u dimnjak. Na prvi pogled ne će nevježi

(laiku) odmah u oči pasti pogriešna gradnja ove sku­

pine dimnjaka. No promotrimo li točnije razredbu lo­

žišta pojedinih spra tova, svedenih u te dimnjake, odmah

će nam biti jasno, da je ta' razredba pogriešna i da

ti dimnjaci ne mogu pravilno funkcionirati. — Zašto?

Evo zato: Ako se naloži vatra u podrumu (u praoni)

ii ložištu, što vodi u dimnjak. A, tada dim, — ako <*»

u gornjim spvatovima takodjt-r loži — ne će prolazili

ravno odmijenim mn putem kroz dimnjak A, akoprem

mu prirodnom okomitom uzdizanju ništa na putu ne

-toji, pošlo ne imade uikakovih nagiba, već rt- ući u

koji dimnjak gornjih sp ratova, i to redovito u onaj, u

kuji'in najviše loži. Na laj ga put vanjska stupina

zraka poradi uzdržavanja ravnotežja. a usiied toga i

nastala žividinija promaja tjera. Ako se na primjer

loži Vfiti-a u ložištu kuhinje u ti, katu, klo rodi u dim­

njak D. i u I. kalu. šio vodi u dimnjak C. to će sva­

kako dim od ložišta u podrumu ući » dimnjak V, ;i

onda zaj‘-dno u dimnjak D i odavle tek u zrak. Da

pak. tu Stel.no djeluje na djelatnost ložišta u gornjem

spratu, o tom hiti će još potanjeg razlaganja kasnije

kod „Zajednički dimnjaci za više ložišta".

Takova razredba sabirnih dimnjaka prouzroćuje

mlovilu nepravilnu djelatnost ložišta, a time dakako

i mnoge neugodnosti kućevlastniku i stanaru. Zato bi

je trebalo posve iz gradnje izkljućiti, i to tim više,

što ueima drugog- opravdanog’ temelja, osim onog glede

većeg stahilileta zidja, što se pak i drugim načinom

postići dade.

Već izvedena takova pogriešna gradnja dimnjaka

dade s popravili jedino tim, ako se dimnjaci u sva­

kom spratu kod X slika t>7. i. prezidom odiele od

susjednog dhnnjaka i na tom mjestu provide dobro

zatvurajućim dvostrukim željeznim vratašeima. Time

prestaju hiti sabirnim dimnjacima, te su pretvoreni u

samostalne dimnjake. Pa ako neimade drugih kakovih

zaprieka, to će njihova djelatnost tada sigurno zado­

voljavati. Jedino imaju onda tu pogriešku, što se eađja

za svaki dimnjak mora u svakom spratu vaditi pose-

119

hice, što kod sabirnih dimnjaka biva na jednom mjestu,

obično u podrumu, Ali ta mala neugodnost, što ju

prouzrokuje tnrljanje prigodom vadjenja čađ je iz dim­

njaka, mnogo će se iaglje podnositi, no ona, kad nam

se ložište redovito puši, te cieii slan zasmradjuje di­

mom i čađjom.

Ako se iz bud kojeg razloga mimoidje jedini i

najbolji način gradnje samostalnih dimnjaka i daje

prednost sabirnim, onda neka se barem uvaži primjer

što ga poktizuje slika t>7. II., osnivajuć se na pravilu:

1, Da se u sab i rn i di mnj ak (kana 1) uvedu

uviek samo lož i š ta iz n a j gorn jeg spra ta

s g r a d e.

2. Da svi d imn j a c i u t i ču u s ab i rn i d im­

n j ak samosta lno, a bez da u i s t e j o š kakav

drug i d imn j ak ut iče, (Slika 67. II. 0 i D).

Uvaži li se ovo pravilo, to će se barem u slu­

čajevima, kad ovakova skupina dimnjaka redovito u

porabi stoji, postići pravilna djelatnost dimnjaka, i lo­

žišta. Nisu li svi dimnjaci takove skupine redovito u

porabi, tada može i kod takove razredbe nastati po-

remećenje djelatnosti. Naloži li se naime vatra na pri­

mjer u ložištu sobe u II. katu, što vodi u dimnjak

(slika 67. II.) D, a ostali se dimnjaci za to vrieme

nalaze izvan porabe, to će se usiied priticanja hladnog

zraka iz dolnjeg sabirnog dimnjaka A i ostalih u nj

uvirućih, zračna stupina u dimnjaku D samo težko

ogrijati i vatra će trebati duže vremena, da se živahno

razvije. Ako se pak svi dimnjaci ove skupine istodobno

lože, to će se dakako ovo štetno priticanje hladnog

zraka iz sabirnog dimnjaka A. znatno ublažiti, jer će

se. razđieiiti i m ostalo u njuviruće dimnjake. Nastupi

120

li uz to još i druga kakova zaprieka izlazu dima iz

dimnjaka Z>, kao na primjer vjetar, viša temperatura

vanjskog zraka i t. đ., tada će se dim iz dimnjaka D

ne samo povratiti 11 ložište i sohu a II. katu, nego se

dogadja, da bude potisnut i u sabirni dimnjak A, a

odavle u dimnjak C. te kroz ložište u sobu u I. kata

i tavanu, pa se tako onda ovo prostorije napune dimom,

a bez da se u njihovim ložištima vatra loži. Ako se

ova neugodnost redovito ponavlja, to je najuputnije,

dimnjake u svakom spratu pregraditi, kako je to već

n slici 67. I. predočeno.

Još imade jedna pogrješka gradnje dimnjaka, koja

se baž ničim »eda opravdati, a to je, da se samo­

stalno vodeći dimnjaci na podnožju pretvore u sku­

pljač. Ti dimnjaci naime na podnožju nisu svaki za

sebe odieljen prezidom i providjen posebnim vrataš­

eima, već ciela jedna skupina, dimnjaka, 2 do 4 i više

njih, u visini se od kojih 50 cm nad podnožjem pre­

staju dielili prezidom, te tako stvaraju oveći sabirni

prostor (Sammelkasten), u kojem se iz dimnjaka pa­

dajuća Oadja sakuplja, a odavle kroz jedna samo vra­

tašca vadi. Istina je, da se tim načinom doduše prištede

po koja vratašca, što baš ni za graditelja kao ni za

vlastnika gradnje u pogledu troška nije od osobite

važnosti, no ova se neznatna prištedtija ipak često

vrlo neugodno osvećuje, pošto se istom poremećuje

pravilna djelatnost dimnjaka i ložišta, opisanih kod

sabirnih dimnjaka. Jer i ovo. napokon nisu drugo,

nego sabirni dimnjaci, pa imadu iste pogrješke, kao i

prije opisani. Za bolju pred očbu njihove štetnosti neka

služi sliedeći primjer iz prakse.

121

U jednoj jednokatnoj kući vode dva dimnjaka iz

prizemlja. Jedan sasma okomito, a drugi sa nagibom

od 35 stupnja, samostalno, do iznad krovu posve pro­

pisno izvedeni. No na podnožja u visini od kojih 60

■cm. spojena su oba ova dimnjaka u skupljač, navodno

za to,' da se vratašca, što služe za vadjenje Oadje, u

hodniku manje iztiču. U jedan od ovih dimnjaka sve~

den je štednjak kuhinje, nalazeee se u prizemlju, a u

drugi peć od sobe iz I. kata, što podpnnoma odgovara

propisima gradjevnog reda. U zimi oba ova dimnjaka

sasma dobro funkcioniraju, no ne tako u ljeti, kada

se doručak i večera pripravljaju u kuhinji na plinskom

rešeu, pa se usiieđ.toga dimnjak od loženja samo za

priredbu objeda brzo opet ohladi. Naloži li se tada

vatra u štednjaku, što obično izmedju 10 i 11 sati

prije podne biva, kad je vanjski zrak već dobrano

ugrijan, to se dakako štednjak iz poznatih nam već

razloga puši. Kako se tome poraoći dade, takodjer nam

je poznato. No pošto služinčad obično ne uvažuje

takove savjete, već se radje a dimu davi, to se dakako

i cielo prizemlje napuni dimom, iledj utiru i to još nije

tako zlo. Ali pošto su_oba ova dimnjaka na podnožju

spojena, a dim uslied više temperature vanjskog' zrsfcr

ne može da se uzdiže u odredjenom mu dimnjaku,

to si — tlačen prema dolje — traži drugi izlaz. Kako

je pak i zrak na podnožju dimnjaka hladniji, to onda

na mjestu, gdje su oba ova dimnjaka spojena, prodire

u susjedni dimnjak, koji se na taj način takodjer na­

puni dimom. Pošto pak isto tako radi vanjskog pri­

tiska zraka ni iz toga dimnjaka izaći ne može, to pro­

dire, tražeći si svedjer izlaz, kroz pećnu ciev u pećr

a odavle dakako i u sobu. I tako se eto i soba u L

katu napuni dimom h štednjaka. Svatko si lahko i sam može predočiti ovu neugodnost, koja dolazi lili od tuda, što oba dimnjaka nisu razdvojena, već spo­jena u skupljač. Nakon što je kućevlastnik ovu po- gr tešku dao izpraviti, je slabije pušenje štednjaka bivalo, jer se dimnjak nije mogao tako brzo ohlarljmiti, dok je dimljenje u sobi u 1. katu sasma izostalo, što je napokon i posve naravno, pošto u dotični dimnjak, od nikud više nije mojjrao u vira ti dim, već šarao od peči, za koju je i oriređjen bio. Kako se takovi slu­čajevi redovito pojavljuju kod sabirnih dimnjaka, bili »ni spojeni na podnožju, vMu ili a sredini dimnjaka, to se gradnja takovih nikako ne može preporučiti, već nuka se radjt* uviek dade prednost u eieloj svojoj du­ljini samostalno vodećim dimnjacima. Jer ako se i kod takovih iz bud kojeg razloga dogodi kakovo poreme- oenje djelatnosti, to se ono ipak ograničuje lili samo na jedan dimnjak i jedan dio prostorija, a ne proteže se i na ostale, kako se to dogadja kod sabirnih dim­njaka.

IV. Pogriešna gradnja ložišta..._Vu pristaje svaki šešir na svaku glava1*, to je

obćo po/.nata rečenica, koja se zgodno prilagodjuje praksom stečenom izkiistvo, da ne pristaje nj svako ložištu svakom dimnjaku. Kod postavljanja ložišta, bilo štednjaka ili peći, gleda se obično jedino samo na to. da li je i gdje dimnjak, u koji će se ložište svesti moći. Da li taj dimnjak i odgovara zahtjevu, što ga dotično postavit se imaju.će ložište na nj stavlja, na to se na žalost obično nitko ne obazire.. Tek kad je ložište već postavljeno i treba da služi svrsi, kojoj je namienjeno,

123

a ono ne funkcionira kako treha, onda se traži po­grješka, koja se tada težko ili »ikako više ispraviti ne da. Za to je neophodno potrebno, da se prije, no što se pristupi postavljanju ložišta, tor no izpita, da li je dotični dimnjak, u koji se ložište svesti imade, i sposoban udovoljiti zahtjevima, koji se na nj stavljaju.

Vlastnik jedne dvokatne kuće 11 a primjer želi u svojoj kuhinji, nalazećoj se u drugom katu, namjesto dotadanjeg’ starog visokog štednjaka imati jedan mo­derni stolni štednjak (Tischherđ). Pozove dakle zidara ili pećara. Ovaj si pogleda kuhinju, vidi. da je dim­njak na sgođnom mjestu, pogodi se sa vlastnikoin kuće za eienu i postavi željeni štednjak bez svakog prigo­vora. Ali, akoprem je taj oovi štednjak sagma propisno po izkusnom radniku izveden, ipak ne funkcionira tako, kako funkcionira isti ovakav štednjak, što ga je možda isti radnik postavljao u istoj ovoj kući u p r i- z e m lju . Kako je to mogućeV — Evo tako: U prizemlju postavljeni štednjak svakako će pravilno funkcionirati, jer imađe visok dimnjak, koji — kako iz prijašnjeg razlaganja znamo — prouzrokuje znatno živahniju pro­maju, no nizki, rt oči m dimnjak od II, sprata ove kuće uslied svoje kratkoće prouzrokuje znatno slabiju pro­maju, a izvrgnut je možda još k tome i štetnom uplivu vjetra. Kako je u i. dielu ove knjige kod opisa šted­njaka napomenuto, da stolni, štednjaci uslied nepri­rodnog vodjenja dima prema dolje trebaju znatno jaču promaju od visokih (Aufsatzherde), to je jasno, da stolni štednjak ne pristaje uz kratak dimnjak, već će ovom dimnjaku bolje pristajati visoki štednjak, pošto se kod takovog dim prirodno vodi prema gore, te zato i ne iziskuje tako živahnu promaju.

\n

Slične pogrješke prave se i time, što se u dim­

njak nvadjaju ložišta, za koje je promjer nutarnje

prostrnnosti vidjelu dimnjaka premalen ili opet pre­

velik. Prevelik je obično kod prop lažnih dimnjaka, jer

današnja ložišta tehnički sa proraćanana za uske ruske

dimnjab.-. do-im je naprotiv proplazni dimnjak pro-

i-avujnan xn starinska velika ložišta sa vrlo manjkavom

unutarnjom razdiobom. Te se pogrješke u praksi kao

neznatne doduše »amo omalovažavaju, ali ipak u mno­

gom slučaju prouzročuju dosta osjetljive neugodnosti,

kojima. se uzrok onda obično sasma negdje drugdje

I raži.

Od znatnog upliva na pravilnu djelatnost ložišta,

jtslt; i veličini [ožišla primjeren roštilj. Ako je roštilj

pmm ilen, to gorivu ne pritiće dosta svježeg, za izga­

ranje potrebitog mu zraka, pa zato ono ne može ni

podpmioma da izgori, tislied čega opet ne proizvadja

ni dosta topline, što naravno ima za posljedicu suvišnu

potrošbu goriva. Prevelik roštilj uviek je manja po­

grješka, pošto se pritok zraka gorivu dade regulirati, vra-

tašcima na pepeonici, dočim se kod premalenog roštilja

ne dade ništa pomoći, jedino, ako 36 ga izmjeni većim.

Kod gradnje ložišta počinja se često još i ta po­

grješka, da se 'limu vod i mjestimice znatno s užuju ili

proširuju, što osobito u prvom slučaju prouzrokuje

znatan nzpor prolazu dima i plinova. Za to je uaj-

uputrnje, da se dimovodi ložišta u eieloj svojoj duljini

grade po mogućnosti jednolično i sa što v e ć i m

uzponoi r i .

Krupne pogriešk*? po<iinjaju se kod postavljanja

ložišta još i time, što se dijnoodvodne eievi, koje spa­

jaju ložište sa dimnjakom, tek površno ngradjuju.

125

Prazan prostor rupe (Kiknje) u stieni naime, koja je

načinjena u dimnjak, nakon što je u ishi umetnuta

dimoođ vodna eiev, bilo to od glinene ili željezne peći,

obično se oko umetnute devi jednostavno zamaže

zemljom ilovačom, koja uslied rastezanja vruće cievi

popuca i tako dotični din i nj nk na mjestu oko dimo-

odvodne devi učini propusnim. Kroz ove popucane

režke dopire onda u dimnjak hladni zrak, koji — kako

to iz prijašnjeg razlaganja već znademo — na pro­

maju u dimnjaku samo štetno djeluje.

Takovo površno uzidavanje clirnood vodnih cievi

u dimnjak, imađe još i tu neugodnu posljedicu, što

se kroz one režke prigodom štetnog upliva vjetra ili

toplijeg vanjskog' zraka dira i plinovi tjeraju « dotičnu

stanbem prostoriju, ma da se ložište u istoj i ne loži,

jer taj dim i ti plinovi lahko dolaze od ložišta druge

koje prostorije, koje je u isti dimnjak svedeno. Pri­

godom čišćenja pak dotičnog dimnjaka, prodire kroz

takove režke oko dimoodvodnih cievi još i čadja u

odnosnu prostoriju, čime se ista dakako samo za-

smradjuje.

Da se tim neugodnostima izbjegne, valja dimo-

odvodne cievi kod nepomičnih ložišta, kao što su gli­

nene peći, u dimnjak dobro uzidati (a ne »amo umet­

nuti i omazati). Kod ložišta, koja se prenose (željezne

peći, koje se u ljeti iznašaju iz sohe) ili se, dimo od­

vodne cievi čišćenja radi snimlju, treba na ušću u

dimnjak dobro uzidati komad cievi iz jakog željeznog

lima, u koju umetnut se imajuća đimoodvodna cifev

dobro pristaje. Ovim jednostavnim sredstvom dade se

izbjeći mnogim neugodnostima i štetama, koje se uslied

u prostorije iz dimnjaka, bilo to štetnim uplivom vjetra

ili čišćenjem potisnutom čadjom i dimom prouzročuju.

V. Zajednički dimnjaci za više ložišta.Utiču li u jedan dimnjak odvodne devi više isto­

dobno u porabi stojećih ložišta istog sprata kuće, to« će uz ine povoljne okolnosti ovaj đimjak sasma pra­vilno funkcionirati. I promaja u tom dimnjaku biti će vrlo živahna, ako je p r o m j e r u n u t a r n j e p r o s t r a- nos ti v i d j e l u di m nj aka j o d n a k u k u pnorn p ro - m j e r u s v i h u ovaj d i m n j a k v o d e ć i h đi movoda i ako su pojedine zračne struje ne sudaraju tako, da se izmjeniee slabe. Ovo potonje đogadja se obično, ako dvie sučelice ležeće dimovodne cievi u jednakoj vodoravnoj visini 11 dimnjak utiću. Za to nije uputno,, dimovodne cievi voditi u vodoravnom, već u kosom pravcu u dimnjak. Ili, ako se već vodoravni pravac u dimnjak vodećih đimovoda udobnosti radi pridržaje* tu neka *<■' usra đimovoda u dimnjaku u različite vi­sine porazmjesle. Za razliku visine, jednog ušća đimo­voda od drugog bit će dovoljno 25 cm.

Ugrije li se dimnjak loženjem jednog ložišta, koji.11 nj vodi. lo nastaje suvišan-tlak zraka za ostala u nj vodeća nepropusno zatvorena ložišta, te će iz svih tili rienalo-fceiiih lobista u dimnjak str uji ti mnogo hlad— nojzn zraka, što promaju znatno oslabljuje. Predposta- v Iju. si: naime, da f.a ložiš ta. nisu sa toli opasnim i oliliistno zabranjenim za klopom u d i mood vodnoj fiievj xatvoi( 110. L ostalom* ako i jesu, to se ipak riodkof< dn rađja* da su u istinu podpunoma i nepropusno za-*, tvorena, sto je islo tako dobro poznati slučaj i o za­sunima i vrafašdum na ložištima*

Promaja u ložištu bila bi znatno živahnija, a time dakako i izgaranje pod puni je, kad bi ovo s&nio bilo u dimnjak svedeno, pa ma da bi dimnjak i znatno uži.

127

bio. Ali promaja se opet jača, ako se lože i ostala ložišta, što su u isti dimnjak svedena, te dapače može postati i tako jaka, da se zasuni na ložištnim vrataš- cima moraju pritvoriti, ako ne ćemo, đa odviše topline bezkoristno gubimo, što opet iziskuje posebnu pažnju. Iz toga svega sliedi. da bi naj uputni je bilo, svakom ložištu dati poseban dimnjak. Međjutim mora se ipak priznati, da je ograničenje broja dimnjaka u jednoj sgradi obzirom na trošak gradnje, čvrstoću zidja, raz- pored greda i krovišta pođpunoma opravdano, a time i sveđenje dvaju, ili triju ložišta jednog te istog sprata u jedan dimnjak primjerene širine, što se u praksi i provadja. A

No sasma se drugačije stvar opet imade kod vodjenja više ložišta iz više spra tova u jedan zajed­nički dimnjak. Tu nije od štetnog upliva na promaju samo već prije napomenuto ohladjenje dimnjaka, već tu dolazi do znatnog izražaja i nejednakost suvišnog tlaka vanjskog zraka u raznim spratovima. Lože li se naime sva vi više spratova u jedan zajednički dimnjak vodeća ložišta istodobno, to je — kako nam je već poznato — promaja u. ložištima đolnjth spratova zna­tno jača (živahnija) od onih u gornjim spratovima. pa nije U dotični dimnjak razmjerno dosta širok, tada se dogadja, da iz doinjih ložišta dolazeće množine zraka — dima i plinova — dimnjak tako podpiuioma za- preme, da zrak. — dim i plinovi — iz ložišta gornjih spratova ne mogu više u nj uljezti. Kod prekomjernog s uženja ušća dimnjaka uzeti će dapače dim i plinovi doinjih ložišta svoj put djelomično kroz gornja ložišta u stanhene prostorije isto tako kao i onda, kad bi takav dimnjak na njegovu ušću podpuno zatvorili —

128

začepili* No za takovu pojavu nije oiti potrebno, da

je ušće dimnjaka s uženo, jer se ista poja vi ja već i

kod slabijeg štetnog upliva vjetra, pri čemu naravno

trpe samo ložišta gornjih spratova, do čim ona dolnjih

spratova taj štetni upliv vjetra ni ne osjećaju. Isto se

dogadja i onda, kada je temperatura vanjskog zraka

viša od one u dimnjaku i stambenim prostorijama. I

u tom će slučaju dim iz ložišta naloženog u dolnjem

spratu prodirati kroz ložišta gornjih spratova u stan-

hene prostorije tako dugo. dok se zračna stupina u

dimnjaku dovoljno ne ugrije. Može se ali m istu okol­

nost dogoditi i obratno, da se naime dim, kad se na­

loži vatra u ložištu gornjeg spr&ta — pošto mu topliji

vanjski zrak prieči izlaz — vraća natrag u prema po­

dnožju dimnjaka hladniji zrak, te tada kroz ložišta

prodire u stambene prostorije dolnjih spratova. Iz svih

tih činjenica proizlazi pravilo, da se lož i š ta iz više

razn ih s pra tova u j e d a n te ist i za j edn i čk i

d imn j ak mogu bez štetnog up l i va na p r a ­

v i lnu d j e l a t nos t svest i samo onda, ako je

d imn j ak za sva u nj uvi ruča lož i š ta r a z ­

mjerno dosta ši rok i ako ni je i zvrgnu t štet­

nom up l i vu vjetra i l i atmosfere, t enapokon ,

ako su sva a takav z a jedn i č k i d imn j ak v o ­

deća lož i š ta uviok i s todobno u porubi .

Pošto si.i ali afthtjevi ovog pravila u praktičnoj

porobi naših ložišta skoro neprovedivi, to je najuput-

nije, da se barem za dva — samo u iznimnim sluča­

jevima za tri — lož i š ta j e dnog sprat a gradi

poseban dimnjak.

Baš je čudnovata tvrdokornost, kojom se ta po­

grješka — to jest vodjenje ložišta iz više fpralova u

jedan zajednički dimnjak — još i danas provadja,

akoprem je već godine 1872. uvaženi njemački struč­

njak ložištne teorije, profesor Meiđinger poremećenje

promaje u zajedničkim dimnjacima vrlo jednostavnim

i zorno prikazanim načinom razložio svojom posve

jednostavnom spravom, što nam ju pokazuju slike

68. do 73 Opis ove sprave jest slieđeći:

Na jednom podnožju A, koje je poradi toga, da

bolje stoji, priugotovljeno iz Ijevanog željeza, nalazi

se okomito stojeća dolje zatvorena ciev B, na kojoj

se u zgodnim razmacima nalaze tri kraka u. h, c. To

šu kratke zastrane cievčice, koje predstavljaju u dim­

njak utičuće dimovodne devi triju loži&ta vi, raznih

spratova. Okomita ciev B načinjena je iz dva komada, jednog duljeg 1. i jednog kraćeg 7/., a svaki od ovih

zaogrnut je vanjskim

plaštem D , kojim se

ujedno stvara med ju-

prostor f i g, koji se

napuni toplom ili hlad­

nom vodom.

Pr v i p o k u s ,

slika <>8. Međjupro-

stovi f'\ij obiju plašta

D napunjena su to­

plom vodom, koja je

samo za kojih 5 stup­

njeva Celsija toplija

od temperature doti­

čne prostorije, u kojoj,

se pokus izvadja Sta­

vimo li pred pokraj-

nim cievima «, b, eSlika 68. Slika. 69.

zapaljene svieće, to se odmah pokazuje znatna razlika u0

330

snazi, kojom se plamen goruće svieće u eiev vuće. Plamen

kod dolnje cievi a jest vodoravan, kod sređuje cievi b kos,

a kod gornje cievi c skoro sasma okomit, te je samo malo

nagnut prema cievi. Zatvorimo li poklopcem m (slika 69)

dolnjvi ciev a i sredju b, to će plamen gornje svieće

nešto živahnije naginjati u ciev c. Ako pak zatvorimo

gornja ciev c i sred­

nja i, to se ipak ne će

pravac plamena dol­

nje svieće kod cievi a

znatno promjeniti.

Iz ovog prvog po­

kusa razabiremo, daje

kod zajedničkih dim­

njaka za više ložišta iz

raznih spratova, kroz

ciefu svoju duljinu u

jednakoj širini gracije -

nih, promaja u naj-

đolnjem sprat« najži-

vabnija i neproraje-

njena, dočim je u gor­

njim spratovima sve to

slabija, i to tim sla­

bija, čim se sprat više

nalazi, kođ ćegaje ipak

posve svejedno, da. li se u dolnjim spratovima iožižte

loži ili ne.

Drugi pokus. Gornje ušće cievi B s uli se na­

stavkom jednog tuljka (slika 70.) K na đyie trećine

njene širine. Pojava je plamena svieće kod cievi a i b

u bitnosti ista, kao i u prvom pokusu, ali kod cievi c

131

plamen će izvirala zračna struja natrag puhnuti. Sta­

vimo Ji tinjajući! voštanieu u do Inju a ili srednju b

ciev, vidjeti ćemo dim iz gornje cievi c izvirati. Za­

tvorimo ii obje dolnje cievi a i b, to će gornja ciev c

plamen svieće opet uvlačiti (slika 71.).

Taj pokus nam dokazuje, da s užen je gornjeg

ušća za jedn i č k i h d imn j a ka za više lož i š ta

iz razn ih sprat ova, d j e l u j e Štetno n:i p ro ­

ma ju u l ož i š t ima gorn j i h spra t ova, dočimđol-

nji spratovi od tog štetnog upliva ostaju skoro posve

netaknuti, a ostaju tim više netaknuti, čim su niže dolje.

Uzrok ove pojave ne treba tek posebno obširnije ob­

razlagati, pošto je to već prije protumačeno, kod

obličja dimnjaka. Naloži U se u najdolnjem spratu

jedne trokatne kuće vatra u ložištu, a zajednički

dimnjak je na ušću s užen ili zaOepljen (što se lahko

i uslied neodgovarajućih .nastavaka dogodi), to će dim

prodirati ložište u najgornjem III. spratu, ili, ako je

ovo zaklopom u cievi nepropusno zatvoreno, u nižem

II. spratu, đočim kraj toga vatra u ložištu najdolnjeg

sprata ipak živahno goriti može. (sta se pojava rađja

i kod štetnog upliva vjetra i atmosfere na dimnjak,

Treći pokus. Dolnji manjr med ju prostor f i g

plašta jD l (slika 72.) napuni se yodom, kojoj'je tem­

peratura oko 10 stupnjeva Celsija viša od ciev B okru­

žuju ćeg vanjskog zraka. Gornji medjuprostor plašta D 2

pak napuni se čim hladnijom vodom. Srednja ciev b

ostane zatvorena, a dolnja a i gornja e neka su otvo­

rene Stavimo li sada u dolnji otvor cievi a tinjajuću

voštanicu, odmah ćemo opaziti, da će njen dim kroz

gornju ciev c izlaziti. Zatvorimo Ii gornju ciev c, a

otvorimo srednju b, to će dim opet kroz ovu izlaziti,*

132akoprem gornje ušće cievi B niti nije zatvoreno niti

s u ženo. islo se događja i kod dimnjaka, ako je gornji

dio istoga hladniji, a dolnji topliji od vanjskog dimnjak

okcužujućeg zraka. 1 u tom. će se slučaju, ako se u

ložištu dolnjeg sprata vatra naloži, dim kroz ložišta

gornjih spratova u stanbene prostorije uvući. Zrak u

h l a dn i j em dietu d imn j a ka traž i si na ime

put prema dolje

(jer ga vanjski top­

liji u uzdizanju

prieči), doćim.

naprotiv onaj n

t op l i j em đieln

d imn j aka teži

7.a uzdizanjem,

pa si konačno

obje ove pro­

t ivne struje

traže zajednički

izlaz u izmedju

tih dviju razl i­

čitih tempera*

tura zraka nala­

zeći se medj u-

proslor, to jest u

dimovodnu ciev lofcišta gornjeg sprata. Taj slučaj đirn-

Ijenja ložišta kod zajedničkih dimnjaka opaža se oso­

bito, ako iza studeni naglo nastaje toplije vrieme.

Četvr t i pokus. Mcdjuprostori f i pobiju plašta

D l i D2 napune se mrzlom vodom od po prilici 6

stupnjeva Celsija iz pod temperature vanjskog ciev B okružujućeg zraka. Srednja ciev b ostane još zatvorena.

Stavimo li tada tinjajući! vošlanicu u gornju ciev c, to

če dim ođrnah kroz dolnju ciev a izlazili (slika 73.),

Slika 72. Slika 73.

pa će si taj put i dulje vremena zadržati, Isto će biti,

ako gornju ciev c zatvorimo, te tinjaj u ću voštanicu u

srednju ciev b postavimo.

Taj četvrti nam pokus pokazuje, kako će dim,

ako je dimnjak u eieloj nutarnjoj svojoj visini (nutar­

nja zračna stupina) hladniji od vanjskog zraka, a mi

naložimo vatru u ložištu gornjeg sprata, kroz Ložište u

dolnjem spratu izlaziti u stanbenu prostoriju zato, jer

u dimnjaku nalazeća se i padajuća zračna struja

vuče ujedno i dim sa sobom. Loženje vatre u naj-

dolnjem spratu u tom će nam slučaju uspjeti tek onda,

kad ovu hladnu zračnu stupinu u dimnjaku na već prije

opisani, način posebnim loženjem sa brzo izgarajućim i

malo dima dajućim gorivom neposredno u dimnjaku

samom brzo ugrijemo nad temperaturu vanjskog dim­

njak okružujućeg zraka.

Ta četiri pokusa jasno nam predočuju, od koje

li je štetnosti, ako se ložišta iz više ratnih spratova

svedu u jedan zajednički dimnjak.

Svi dosele ovdje opisani uzroci nepravilne dje­

latnosti dimnjaka i ložišta proiztiču više manje od

štetnog upliva dimnjak ili ložište okružujućih elemenata

(vjetar, sunce, kiša, snieg i t, d.) ili pogriešne gradnje

kojeg diela ložištne naprave. No osim tih im ade još

jedan uzrok, koji se uporabom ložistne naprave u istoj

stvara, te ju s vremenom, ako se pravodobno ne od­

strani, može učiniti i posve neupdrabivom, a to je

,čadja“. Pošto je pak. čađja kno uzrok nepravilne dje­

latnosti ložištne naprave tako razprostranjena,- da je se

176

dim. Vatrogasci razvalile neznatan dio krova j doskora

ograničile širenje vatre. Pregledbom ustanovljeno je,

da je vatra nastala u s l i e d p r e u g r i j a n j a ž e ­

l j e z n e c i ev i p e ć i , s v e d e n e kroz d r v e n u

stienu u dimnjak, Sva je sreća, da je vatra još pra­

vodobno opažena, te se u tim dvim .sobama spava-

juće pekarsko, osoblje biegom spasilo.

Takovih slučajeva imade na žalost dosta, dapače

i gorih, gdje su uslied vo(ljenja dimo?odnih cievi tik

iii kroz drvenu stienu nastradali životom i ljudi, kako

to vidimo iz ovoga slučaja;

„Djeca posjednika Pranje Doboša, tri kćeri

dobi od 16, l i i 3 godine, kao i jedan sin, bijahu na

otčevom imanju u Nagyszeheru.' Neku večer koncem

mjeseca studena VMS. po&joše djevojke spavati u sobu,

dok je sin otišao u staju. U sobi bio je štednjak. Že­

l j e z n a d im o v o d n a eiev p r o l a z i l a je k ro z zid

na mj es t u , gd je je b i l a d rv e na greda. Kako

se đev bila jako ugrijala, počela je greda gorjetu

Vatra se dosta brzo širila. Brat, koji je spavao u staji,

probudi se od pucketanja, što ga prouzročila vatra,

izišav na dvorište, ugleda kuću u plamena. Htio je

unići u sobu, u kojoj su imi sestre spavale, ali nije

mogao, jer su vrata bila iznutra zatvorena. Istom kad

su susjedi dotrčali, uspjelo je provaliti vrata. Kad su

unišli u sobu, nadjoše djevojke na pola izgorjele i

mrtve na podu".

b) Vodjenje dimovodnih cievi kroz sliepi (neuporabivi) prostor (Blende).

Slika 82. D prikazuje takav slučaj, koji se stvara

na sJiedeći način: Time, što se kosina krova sakrila

stienom /, koja, uzmimo, da je za taj slučaj gradjena

1.77

iz opeke na kanale ili iz sa&re, dobio se na tavanu

izmeđju stiene j i proplaznog dimnjaka prostor m, tako zvani sliepi (neuporabivi) prostor ili kako ga teh­

ničari nazivaju „Blencie". Kako nam to slika predo­

čuje, vodi u tom si udaju dirao vodna ciev od peći k kroz taj prostor. Vodjenje dimovodnih cievi kroz takav

prostor (Blende) vrlo je opasno, jer se jačim loženjem

ciev jako ugrije, uslied čega se na devi nalazeća se

naslaga prašine lahko zapali. Na taj način zapaljena

(užarena) naslaga prašine tada se diže, pa tako zahvati

oko cievi viseću vrlo lahko i velikim plamenom goreću

paučinu. Plamen zapaljene paučine dopre najzad do

krovišta, gdje nailazi na dosta hraniva i eto — požar

Je gotov l Ta se opasnost još povećava onda, kada je

dim ovo dri a ciev već trošna, a pogotovo, ako se u ta­

kovom stepom prozovu, nalaze iahko upaijivi pred­

met;, kao što su razni odpadei papira, slame, perje,

cunje i i. d., što Je skoro redovito slučaj, pošto takav

inače neuporabivi prostor s vremenom obično postane

smetište. Uslied trošnosti dimovodne cievi pak lahko

se dogodi, da kakova iskra iz cievi padne na te lahko

upaljive predmete,'te ih zapali, a kako se takav požar

teiko prije opazi, no Sto se već jače razširio, to u

kratko vrleme može uništiti i cielo krovište.

Ne dade 11 se bod iz kojeg razloga izbjeći pro-

vadjanju dimovodnih cievi kroz takove siiepe prostore

tada se neka harem nastoji onaj dio cie\i, koji kroz

takav prostor vođi, dobro izolovati ili pak kroz takav

prostor izgraditi valrosigurni dimovodni kanal iz opeke.

Na se li i/) a u starim kućama, koje ne imađu dim­

njaka, a smještena su u njima ložišta novijeg doba,

kao željezni ili zidani štednjaci i peći, mnoga takova

12

178

kuća jednog dana ili noći samo najednom nestane, je r ju je nem ili požar do tem elja uništio, a to opet samo' zato, što su dimovodne cievi od štednjaka ili peći lahkoum no svedene kroz drvene stiene ili strop, a k tome često još na tavan slamom ili Sindrom pokri- toga krova. Do kakovih upravo žalostnih posljedica vodi takovo lahkoumno izvadjanje đimovodnih cievi na tavan kuće, najbolje nam prikazuju ove novinske viesti:

*U selu Hrušljevcu (obćina Biškupec) porodila se dne 9. veljače 1911. vatra u kući mlinara Miška Banka. Mlinarova snaha naložila je jaku vatru u peći, koja. je buknula kroz ciev, š t o v o d i n a t a v a n , a uslied toga zapalio se slam nati krov. Požar je zahvatio i sve gospodarske sgrade, koje su za čas gorjele naj­većim plamenom. Osim sgrada izgorjelo je sve po- kućtvo i žito. Ukupna šteta iznosi do 6.000 K, a osi­gurano nije bilo na žalost n išta“. ^

„Dne 20. kolovoza 1911. porodio se u 11 sati prije podne požar kod žitelja Vilima Jurića, selo Brezje, obćina Tuhelj u klanjačkom kotaru. Uzrokom požara bijaše pom anjkanje _ dimnjaka, pošto je od štednjaka bila izvedena tek zemljena ciev pod slam nati krov.' Izgorjela je kuća i staja posvema, a štete im ade do 4.000 K, dočim osigurano nije bilo ništa. Uz to na­stradao je još i životom bliži rodjak oštećenikov Franjo Krajcar, koji je bio dohrlio u pomoć, te na viku ošte- ćenikove žene, da se u ladici nalaze novci, skočio u goruću kuću, da te novce spasi. Tom prigodom za­dobio je Krajcar takovih opeklina, kojima je n ap o k o n . dne 3. rujna u najvećim m ukam a i podlegao*.

U takovoj nesreći još je velika sreća u tome, ako uz goruću kuću ne postradaju i druge susjedne kuće

179

ili cielo selo, kako se to više pu ta dogadja, Kao uzrok požara tada se nagadja sve i sva, ali pravi povod nitko ne će da spomene, već iz straha pred oblasti, pa se onda takovi požari kao i mnogi drugi slični obično uvrste u stupac „uzrok požara nepoznat*.

Da se prouzročenju požara dim ovodim a na put stane i po m ogućnosti što više smanji, treb a uvažiti i o v o :

1. L o ž i š t e t r e b a p o s t a v i t i č i m b l i ž e d o ­t i č n o m d i m n j a k u , u k o j i sje s v e s t i i m a d e .

2. I z i s k u j e l i s p o j l o ž i š t a s a d i m n j a ­k o m v e ć u d u l j i n u , t a d a n e k a s e đ i m o v o d n e c i e v i v o d e t a k o , d a s u n a j m a n j e 50 c t m. o d s v a k e d r v e n u g r a d j e u d a l j e n e i t o k r o z t a k o v e p r o s t o r i j e , k o j e s u v a z d a n a ok u .

3. M o r a j u l i s e p a k d i m o v o d n e c i e v i vo­d i t i k r o z d r v e n i s t r o p i l i d r v e n u s t i e n u , t a d a t r e b a d a j e p r o s t o r i z m e d j u d r v a i d i ­m o v o d n e c i e v i p o m n o o b z i d a n s a n a j m a n j e 15 c t m. d e b e l i m z i d j e m .

4. D i m o v o d n a c i e v n e k a s e n i k a d a n e v o d i n a t a v a n k u ć e , j e r j e t o u v i e k v e l i k o m p o ž a r n o m o p a s n o š ć u s k o p č a n o .

3, Dimnjak kao uzrok požara.

Dimnjaci takodjer vrlo su česti uzrok požara, koji je već milijune narodne imovine uništio, pretvo­riv ju u pepeo, ali naravno samo takovi dimnjaci, koji su loše i pogriešno gradjeni. Baš je čudnovato, koliko se pažnje posvećuje strogom obdržavanju gra­dje vnih propisa u pogledu jakosti stiena, .tnnstrukcije

180svodova i krovišta, doćim se na izvedbu dimnjaka pazi samo slabo ili ništa. Pa ipak: od kakove li će biti koristi propisna i solidna gradnja jedne sgrade, kad ju može na oko neznatna pogriešna gradnja dim­njaka za nekoliko časaka posve uništiti.

Više puta imao sam prilike čuti, kako se prigo­varalo neznatnoj kakvoj pogrieški na uresu pročelja sgrade (fasadi), dočim skroz pogriešno građjeni dim­njak, koji ugrožava eielu sgradu, obična ostaje , neo- pažen, ili ako se na isti posebice upozori, ne pripi­suje se tomu nikakove važnosti, akoprem dimnjaci spadaju međju glavne dielove sgrade, jer baš o va- Ijanosti njihovoj ovisi ne samo nesmetana i prijatna poraba sgrade, već i sigurnost od požara.

Da se pak tako malo pažnje posvećuje bezpo- griešnoj gradnji đimnj '.ka u pogledu njihove sigurnosti protiv požara, leži — kako nas izkustvo uči — naj­više u tom, što kod osoba, kojima je izvedba dim­njaka povjerena i koje su sa gradnjom istih zaposlen^, vlada skroz krivo mnienje, da u dimnjak ne dolazi tolika toplina, a da bi ova mogla i tik uz dimnjak na- lazeću se ili u sam dimnjak uzidanu drvenu gradju zapa­liti. Medju mnogobrojnim požarima, koji svake godine po nekoliko milijuna kruna štete prouzroče, imade dosta velik broj i takovih, koji s pravom pobijaju gore* navedeno krivo mnienje. Naprotiv, ovi požari nam pružaju očit dokaz, da je pogriešno građjeni dimnjak u pogledu pogibelji od požara kud i kamo opasniji od ložišta, u kojem se toplina proizvadja, a to zato, jer pogriešno ili loše gradjeno ložište više je ili manje opasno samo za dotični dio sgrade ili prostorije, gdje se odnosno ložište nalazi, pa će se nastali takav požar

i laglje i prije opazili, dočim luše 1 pogriešno gra- djeni dimnjak požarom ugrožava ne samo dotičnu, već i susjednu sgradu, ne doduše izravno, jer se vatra ne ioži u samom dimnjaku (što je iznimni slučaj samo kod izpaljivanja dimnjaka), već ova od ložištnog ognjišta kroz dimovode dolazi u dimnjak, te se vodi poput vode kanalom kroz više spratova sgrade, to jest kroz sve one, kroz koje dotični dimnjak prolazi. Sve le spratove pak, kojima takav lošo.ili pogriešno gra- djeni dimnjak prolazi, ugrožuje on požarom, a najvišo tavan, po kojem se požar može, kad izbije, i naglo širiti, jer tu nailazi na dosta hraniva, a i neopaža se tako brzo, nego često tek onda, kad je već zauzeo veći mah, pošto se taj dio sgrade (tavan) obično dosta ricđko posjećuje.

Uzrok, da lošu i pogriešna gradnja dimnjaka prouz- ročuje požar, jeste taj, što se obično stienama dimnjaka preblizu stavlja drvena gradja, kao na primjer grede, drvene oplate i t. d., ili, što je još gorje, ako je ta­kova drvena gradja uzidana u stiene dimnjaka. Mnogo doprinaša prouzročenju požara od dimnjaka površno ili nikakovo izmazanje sijubniea opeka ili ožbukanje dimnjaka iz vanjske strane. Obćenito mnienje, da ta ­kove pogrieške nalazimo samo na dimnjacima starih kuća, gdje su počinjene uslied neupućenosti tadašnjih graditelja, u istinu stoji. Jer tu treba uzeti u obzir to, da za ono doba, kad su stare kuće gradjene, nisu ta­kove pogrieške bile od tako velike opasnosti, kao što su danas. Stvar se naime ima ovako: U doba, kad su takove stare kuće gradjene, bile su i sasma druge vrsti ložišta i to ponajviše otvorena, isto kao i dimnjaci, tako da je hladni zrak u dimnjak uviek mogao stru-

' 181

jiti u većoj količini, radi čega u dimnjaku nikada nije vladala velika toplina, pogotovo ne takova, koja bi bila mogla stiene dimnjaka jače ugrijati i time zapa­liti drvenu građju uz dimnjak. To izkustvo im ali'su tadanji graditelji, zidari i tesari, pa su bez bojazni mogli prema tome i dimnjake graditi. No ako je ta okolnost vrieđila za ono doba, ne vriedi više danas kod naših modernih ložišta,, koja sc osnivaju na pra­vilu, da se u ložište ne smije dovađjati više svježeg zraka, no samo onu količinu, koja. je za izgaranje go­riva nuždna, pa se zato danas u dimnjaku — koji takodjer ne smije da dobiva od nikud dragud zraka, već samo putem ložišta —r sakuplja znatno veća to­plina, no što je to bio slučaj kod starih ložišta. U ko­liko je starodrevni način gradnje dimnjaka za ono doba radi netom napomenutih okolnosti izpričan, u toliko je taj način gradnje dimnjaka uz danas posto­jeći sustav ložišta u novim kućama upravo grubi prekršaj javne sigurnosti u pogledu pogibelji od požara i težak grieh, koji se na žalost redovito . osvećuje na nedužnim osobama, i to kućevlastnicima i stanarima.

Uz vrlo povoljan napredak tehnike i postojećih gradjevnih propisa obćenito je mnienje, da se dainas ne može dogoditi, da bi se sagradio loš i pogriešan dimnjak, slično kao u staro doba. Izkustvo nas pak uči, da se na žalost danas u razmjeni prema prije mnogo više takovih pogriešaka počinja, i to he samo kod pregrndjivanja starih, još dobro uzdržanib kuća, nego dapače i kod novogradnja. Krivo bi činio onaj, koji bi svaku takovu pogriešnu gradnju dimnjaka upi­sao u grieh nadležnoj oblasti iii dotičnom graditelju, koji'kueu gradi, a osobito kod većih sgrada, jer oblast

•t8Ž

183

sigurno ne će odobriti nacrta, u kojem će naći protu- propisnu osnovu dimnjaka. Graditelj sam opet ne može — osobito kod veće gradnje — svaku malenkost uočiti. Prem a tome ostane dakle glavna skrb nad točnom i propisnom izvedbom dimnjaka na osobi, koja vodi gradnju, i na zidarima, koji gradnju izvadjaju. Pogriešna gradnja dimnjaka pak uzsliediti će obično radi neupu­ćenosti i krivog shvaćanja zadaće, koja je dimnjaku oamienjena, ili sbog nesavjestnosti, a gdjekad i krivnjom samog vlastnika gradnje, ako ovaj za vrieme, dok je gradnja u tečaju, zahtjeva takove — akoprem na oko neznatne — promjene izvedbe mimo odobrenog na­crta, koje baš u pogledu gradnje dimnjaka mogu imati kasnije vrlo zle j opasne posljedice, kako je to već u II. dielu ove knjige kod vodjenja dimnjaka spome­nuto. Svemu tomu pogodjuje napokon obično još i okolnost, što se očevidi tek obavljaju, kada je sgrada već sasma gotova i kad se takove na izvedbi dimnjaka počinjene pogrieške više ne mogu opaziti.

Uzroke, koji prouzročuju požar, a nastali su uslieđ loše i pogriešne gradnje dimnjaka, predočuje nam slika Sli u pet najobičnijih primjera, označenih sa A, £ , C, I) i E.

I. primjer A prikazuje nam, kako je greda c, koja se nalazi u pođu đ, protupropisno i pogriešno smje­štena tik uz stienu dimnjaka a. Dimnjak nije — kako se to iz slike razabire — na mjestu, gdje je greda smještena, ni ožbukau. Sljubnice opeka takodjer nisu posebno dobrom žbukom izmazane (ausgefugt) — što se u istinu i vrlo ri'edko kad čini — nego su propušne, pa tako toplina iz nutnnje dimnjaka kroz režke sljub- nica dopire do grede, koju najprije dobro izsuši, zatim pougljeni i konačno zapali.'

184

S l i k a tSi> .

II. primjer B prikazuje nam gredu c u podu d,

od, stiene dimnjaka b udaljeno kojih 5 ctm. No pošto

— kao što to u praksi obično biva — nije ni tu vanj­

ska strana dimnjaka ožbukana, a sljubniee opeke isto

nisu izmazane, to će i u tom slučaju toplina iz nu-

trinje dimnjaka kroz režke sijubnica doprieti do neza­

štićene grede c, koju onda s vremenom zapali isto

tako, kao i onu tik uz stienu dimnjaka smještenu.

Pospješenju zapaljen]a tako smještene grede znadu

često mnogo doprinieti miševi, koji se u prostoru X

izmeđju dimnjaka i grede nastane i ugniezde, pa u

taj prostor nanose lahko upaljivih stvari, kao slamu,

perje, cunje i t. đ.

U smislu propisa gradjevnog reda mora se iz­

međju unutarnje stiene dimnjaka 1 drvenih sastojina

nalaziti zidje od najmanje 15 ctm. debljine i jedan

stojeći sloj criepa napram drvenini, koji mora biti tako

namješten, da pokriva vertikalne (okomite) i horizon­

talne (vodoravne) sljubnice ziđja. To je doduše svrsi

odgovarajući propis za obična manja kućna ložišta,

ali je vrlo dvojbeno, da bi taj propisani sloj criepa

'izmeđju stiene dimnjaka i drvenine, bio u istinu kadar

izpuniti zadaću, što mu ju gradjevni red namjenjuje,

a to zato. jer je criep tanak, pa kod umetanja lahko

ili pukne ili se sasma sdrobi, uslied čega ipak ostane

drvenina izvržena opasnosti zapaljenja putem režka

sijubnica. Međjutim je iz prakse poznato, da je taj

propis i onako samo na papira, jer se u praksi u obće

ne provadja.

III. primjer G (slika 83.) predočuje, kako je greda

e čelom (Stirn) uzidana u stienu dimnjaka a, ne do­

duše do unutarnje stiene dimnjaka — akoprem ima

18&

i takovih slučajeva — već samo do polovice stiene.

Sada, ako je već nezaštićeno namještenje greda tik

uz dimnjak protupropisno i vatropogibeljno, to je isto

naravno u tom slučaju, naime uzidanje grede u stienu

samog dimnjaka, tim pogibeljnije, pošto tako užidanu

gredu od nutrinje dimnjaka dieli samo tanki sloj opeke.

— možda niti polovica — koji se sloj.opeke prigodom

čišćenja dimnjaka lahko i razkfima te odpade, uslieđ

čega onda uzidana *gređa skioz nezaštićena dolazi u

neposredni doticaj sa samom unutrašnjošću dimnjaka.

IV. primjer D (slika 83.)' istovjetan je sa pri­

mjerom A , jedino s tom razlikom, što je prema pri­

mjeru A pogriešno i vatropogibeljno smještena greda

u podu, a u primjeru D na tavanu. Kod gradnje kro­

višta naime došao je u tom slučaju razmak greda tako,

da je greda f, tako zvana rožnica (Sparren), dospjela

baš na sam dimnjak. Pošto se pak tu gredu — rož­

nicu — uslied dimnjaka nije moglo vezati sa isto ta­

kovom gredom od protivne strane, to je podbočena

sa okomitom gredom (?, tako zvanim »stupom “ (S&ule),

stojećim na gredi i, zvanoj „veznica* (Zange), koja je

smještena tik uz — naravno neožbukanu — stienu

dimnjaka a. Kroz režke sljubnica stiene dimnjaka omo­

gućen je pristup toplini, iz nutrašnjosti'dimnjaka do

grede g uz cielu njezinu visinu, koja se uslied toga

iahko može zapaliti.

V. primjer E slike 83. istovjetan je sa primjerom

. C s tom razlikom, što je u tom slučaju greda h uzi­

dana u stienu dimnjaka tik pod krovom, a s razloga

sličnog onom, opijanog kod primjera D.

Osim ovih netom opisanih pet primjera uzrokai

što mogu prouzročiti požar proizašavšeg iz dimnjaka,

186

187

imade ih još sva sila, kojih sve pojedince ovdje nije

moguće ni nabrojiti, ni opisali, kao što su na primjer

uzidanje drvenih stuba, vratnika (Turstock) i t. d. u

stiene dimnjaka, ali su ipak svi manje više vatropo-

gibeljni, bez obzira na sprat, u kojem se nalaze.

Opomene li se dotičnog voditelja gradnje ili zi­

darskog ili tesarskog obrtnika ili radnika na pogibelj,

koja dotičnoj »gradi uslied takovog protupropishog

namještenja tik uz ili u dimnjak uzidane drvenine

prieti, to obično sliedi odgovor: „Već sam toliko i

toliko kuća gradio, te isto_ tako radio, pa se ipak nije

nikada ništa dogodilo1*. No to u istinit ne stoji, jer

imade primjera, da se u novoj, tek sagradjenoj kući,

već prve godine nakon što je nastanjena, sbio takav

slučaj, da se zapalila greda pod podom, i to samo

radi protupropisnog smještenja iste tik uz ili u sam

dimnjak. Za takav slučaj riedko kad sazna dotični vo­

ditelj gradnje ili radnik, koji je takovu pogriešnu rad­

nju izveo, jer ili se ga ne može naći ili se ga u obće

ne traži, pogotovo kod većih sgrada, gdje je i veći

broj radnika zaposlen bio, pa je onda težko ustano­

viti baš onoga, koji je takovu pogriešnu radnju izveo.

Takovi su slučajevi odmah u prvoj godini nakon svr­

šene gradnje doduše dosta rieđki, pa se dogadjaju

siimo uslied vrlo grubih pogriešaka, no riedki su ipak

samo zato, što su u gradnju umetnute grede obično

još vlažne, pa se prije svog zapaljenja trebaju tek

izsušitL što napokon može i dulje vremena potrajati.

Dosta puta baš je čudnovato, kako tako pogriešno

smještena greda tik uz ili u dimnjak može dotičnu

sgrađu požarom ugrožavati i po više godina prije, dok

napokon isti ipak u istinu ne izbije. Kao dokaz tome

evo jedan takav slučaj iz prakse.

188

Dne 3. lipnja 1907., oko 8 sati u večer, pozvarr

sam, da dodjem odmah u kuću broj 6 na Katarinskom

trgu, jer da izpod poda prodire dim. Do~av na lica

mjesta, ustanovio sam, da se u sobi u prvofn katu,

nalazećoj se nad kuhinjom tik ti2 proplazni dimnjak,

u koji je sveden štednjak, 2apalila greda pod podom.

Nakon što je potrebni dio poda otvoren i vatra ugu­

šena, ustanovio 3am, da je tik uz stienu dimnjaka

(prema slici 83. primjeru A) bila smještena greda,

što se zapalila i već dobar dio poda zahvatila bila.

Značajno je kod toga slučaja bilo to, što se odnosna

palača broji medju najstarije sgrade gornjeg građa

Zagreba, a gradjena je još godine 1335. Bio je to naime

nekada kraljevski dvor, u kom su obitavali hrvatski

kraljevi i njene porodice. Dio palače, u kom se spo­

menuti požar porodio bio, stajao je već od zasnutka

sgrade, isto tako i dotični proplazni dimnjak kao i

kuhinja, a bez da se je ikada jšto pregradjivalo ili u

konstrukciji poda što mienjalo. Prema tome je dakle

greda, što je spomenutog dana bila uzrokom požara,

kroz punih 572 godine ugrožavala ovu za hrvatski

narod od neprocjenive vriednosti historičnu palaču, koju

bi nastali taj požar u istinu lahko i uništio, ili bar

znatno oštetio, da nije pravodobno opažen i ugušen.

Da je pak tvrdnja nekih obrtnika, koji su oko gradnja

dimnjaka zaposleni, da se uslied pogriešne gradnje

dimnjaka, kako ih prikazuju primjeri na slici 83., ne

može ništa dogoditi, u istinu neopravdana, potvrdjuju

nam dosta česti požari, koji se svake godina baš s tih

uzroka radjaju, a od kojih neke donosim kao izvadak

iz godišnjeg izvješća dobrovoljnog vatrogasnog družtva

zagrebačkog:

189

„Dne 23. siečnja 1907., u 6 sati 4o čas. u jutro,

javi pazikuća telefonom u gasilanu, da su prostorije

zemaljskog kemičkog laboratorija na Akademičkom trgu

kbr. 14. u jednom dimu. Vatrogasna straža pohiti od­

mah na Akađemički trg, te nadje, kako s iztočne i

sjeverne strane sa više prozora prodire uguši? dim.

Odmah priredjen je vodovodni nastavak i položene su

eievi nosilice u prvi sprat, te vatrogasci navališe mla­

zom vodovoda kroz vrata u sobu, u kojoj su se na­

lazite sprave i mikroskopi. Ugušiv dim i nesnosna

vrućina u toj sobi bijahu 'tako žestoki, da su vatro­

gasci morali nekoliko puta uzmicati. Vatrogasni voj­

voda odredi, da se prodru vrata pokrajne sobe, u kojoj

je bila> smještena drogua i knjižnica, jer je izpođ vrata

te* sobe prodirao takodjer dim. Čim su vatrogasci pro^

vafili vrata buknuo je plamen na podnožju ormara,

u kojem se nalazila sbirka drogua i knjiga, ali i taj

plamen bude odmah potišten. Medjutim prodrla je

vatra, uništiv strop izpođ parketnog poda prije spo­

menute prostorije, i u prizemnu sobu*.

Uzrok tome požaru bio je taj, što je greda, na~

Jazei!a se u stropu izmedju prizemlja i prvog sprata,

bila smještena tik uz neožbukanu stienu dimnjaka,

prema primjeru, što ga pokazuje slika 83. A. Tim po­

žarom prouzročena je šteta od nekoliko tisuća kruna,

jer ne samo da je oštećen jedan dio sgvade, već su

oštećene i uništene mnoge skupocjene sprave, koje su

se u tim prostorijama, gdje se požar porodio bio, na­

lazile.

»Dne 17. travnja 1907. u 6 sati i 25 čas. u jutro

javi uprava .Narodnih >Tovina*, da se u njenoj palači

u prvom spratu pojavio sobni požar. Vatrogasna straža

190

pohiti odmah na lice mjesta i nadje, da je u pred­

soblju uredničtva Već progorio strop. Vatra je nastala,

kako se dalo ustanoviti, uslied površno gradjenog dim­

njaka, u koji je bila uzidana drvena greda tako, đo-

se je morala s vremenom zapaliti1*. (Slučaj, kako ga

prikazuje slika 83. G .

No ne samo da imade u gradu Zagrebu takovih

slučajeva .požara, već ih ima isto takovih i u provinciji

kao na primjer ovaj:

„U mjestu Oborovo, u blizini Dugogsela, zapalile

se dne 15. siečnja 1912. na župnom dvoru u prizemlju

na tri strane grede, što su bile smještene u neposred­

noj blizini dimnjaka. Očevidno povjerenstvo, sastojeće

se od mjernika i dimnjačara, ustanovilo je, da je razmak

izmedju stiena dimnjaka i greda bio premalen, uslied

čega su se grede morale zapaliti. Šteta nanešena ovim

požarom, iznaša oko 1000 kruna“. (Slučaj, kako ga

prikazuje slika 83. primjer B ,

Takovih požara bilo je prema izvješću dobro­

voljnog vatrogasnog družtva u gradu Zagrebu godine

1910., 1911. i 1912. ukupno 16, neračunajući ovamo

i one slučajeve, u kojima je bio u pomoć prizvan

samo dotični kućni dimnjačar, koji je takav požar uz

pripomoć ukućana još u zamet'.u ugušio, bez da je u

pomoć prizvano vatrogastvo. Popriečno se može sa si­

gurnošću računati, da imade u samom građu Zagrebu

svake godine oko deset takovih vrsti požara, koji su

prouzročeni pogriešuom gradnjom ložišta ili dimnjaka,

a samo brzoj pornoči obično se imade zahvaliti, da ti

požari riedko kad veći mah preotima. No u provinciji,

gdje se mnogo manje pazi na točnost provadjanja gra-

djevnih propisa, bit će broj takove vrsti požara po

191

svoj prilici znatno veći, a pošto je u najviše slučajeva

brza stručna pomoć (vatrogastvo ili dimnjačar) nemo­

guća, to se takav požar brzo razširi i uništi veći dio

jli cielu sgradu, pa je onda težko ili nemoguće usta­

noviti, kako li je požar nastao. Zato se i takav

požar obično uvrštuje u stavku ,,s nepoznatog uzroka".

Mnienje, da je uz današnji način gradnje stro­

pova, koji se grade iz armiranog betona, dakle bez

ikakovih drvenih greda, pogibeij požara pod podom,

a prouzročen dimnjakom, podpunoma isključena, ta1-

kodjer nije posvema opravdano, jer ako i neima u

.'tropu drvenih greda, koje nadomješćuju željezne tra-

verse. to je ipak gornji dio stropa, to jest pod, izvržen

pogibelji požara time, ako se podvale (Polsterholz)

sliepog poda (Blendboden) isto kao i drvene grede

polažu tik uz stienu dimnjaka. Đogađja se pak i to,

da se i takove podvale sliepog poda uzidju u stienu

dimnjaka isto tako, kao i grede. Sloj armiranog be­

tona u slučaju porodivšeg se požara, prouzročenog radi

pogriešno smještene podvale tik uz ili u dimnjak, prieči

jedino prodiranje požara u dol nje ili u gornje prosto­

rije, ali samu dotičnu prostoriju, pod podom koje se

taknv požar pojavi, može isti ipak znatno oštetiti. Zato

treba i kod tog novog načina gradnje stropova u po­

gledu opasnosti pogibelji od požara drvenini, što do­

lazi u blizinu dimnjaka, istu pažnju posvetiti, kao i

kod starog načina gradnje stropova sa drvenim gre­

dama, Samo se pak po sebi razumjeva, da je pola-

^tnje podvala sliepog poda tik uz stienu dimnjaka i

kod tlosadanjeg načina gradnje stropa tim opasnije,

At<’i -e može zapaliti cieli ustroj stropa i ugroziti ujedno

i dotnje prostorije.

192

Jedna od najvećih pogriešaka prigodom gradnje dim njaka poeinja se u nekim županijam a najSe domo­vine time, šio se dimnjaci ne izgradjuju, kako to pro­pisuje grrtdjevni re d .i kako to sam zdrav razum kul­turnog Čovjeka zahtjeva, preko krova, već samo do tavana kuće. Kad bi se to dogadjalo samo. u starim seljačkim kućam a, još kako tako, no ovo odalečenje od pravila, što ga već sam zdrav razum čovjeka za­htjeva, provadja se na žaiost bez ikakovih zaprieka i u sasm a novo gradjenim kućam a, kojih uređjaj inače podpunom a odgovara današnjem duhu vrem ena. Do- djemo li u takovu kuću, to vidimo u kuhinji liepi mo­derni štednjak, u sobi isto m odernu peć, a kad tamo — na tavanu izveden je dimnjak m ožda tek jedan metar iznad tavanskog poda, te izgleda, kao da se dalje na nj zaboravilo, ili da je ponestalo građje, da se isti dalje izgradi. T akav način gradnje dim njaka odaje samo velik kulturni zaostatak našeg seljačkog naroda, koji na žaiost u dvadesetom vieku još ne shvaća vrlo važne zadaće, što ju im ade dimnjak u pogledu odstranjenja pogibelji od požara,

Navodi, koji bi imali ovu nepravilnost gradnje đim jaka samo do tavana izpričati, kao na primjer, da se time, što se dim po tavanu kuće razlieže, postizava veća trajnost greda krovišta i om ogućuje sušenje mesa, skroz su bez svakog temelja, jer gradja krovišta, ako se krov u redu drži, biti će i onako trajna, a za su­šenje m esa dade se na vrlo jeftin način načiniti ure- djaj, koji podpunom a odgovara svrsi, pa je uz to i vatrosiguran, kako to nalazimo kod drugih naprednih naroda. Da je takav samo do tavana vodjeni dim njak' osobito vatropogibeljan, ne treba posebno niti sporni­

mnjati. Kako pak daleko vodi lahkoum nost našega na­roda u pogledu neopreza protiv požarne pogibelji, najbolje se razabire odtuda, što narod oko ili nad takav krnj dimnjak (iti kroz strop na tavan izvedenu dim ovođnu ciev) naslaže na sitno razciepario drvo, što mu rabi za pođpalenje vatre, da se osuši. D akako, da mnoga takova kuća jednog dana ili noći padne piienoni plamena, te se onda susjedi, koji m ožda isto takav krnj dimnjak imađu, osjećaju sretnima, ako su ostali od požara poštedjeni, a ipak niti ne m isle na to, da se u njihovoj kući s istog uzroka to isto svaki čas dogoditi može, pa da zato radje svoj dim njak iz­vedu propisno preko krova kuće.

Pogriešno ugradjenu drvenu građju tik uz ili. u sam dimnjak naći je skoro u svakoj većoj zgradi. U koliko se pak tom e za vriem e sam e gradnje izbjeg­nu lo, ilogadja se to vrlo često tek naknadno, možda istom nakon više godina, što je kuća sagradjena, i to* prigodom kakove pregrađuje. T om e pak m nogo do- pri naš u jo š i to, što se kod novogradnja većih sgrada xrad<_' i tako zvani „sliepi dim njaci", koji već u samoj gni(ijt;vnoj osnovi nisu odredjeni za prim anje dim a iz kakovog ložišta, već samo za odvod iztrošenog zraka, tako zvani ventilatori. Graditelj dotične sgrade ne p o ­laže u ove sliepe dim njake u pogledu njihove vatro- sigurnosti nikakove važnosti, jer prem a osnovi gradi­te ijevoj u istinu ne dolaze sa ložištem — dakle i sa vatrom — ni u kakav doticaj, pa se zato — po nuđenju graditeljeva — slobodno i drvena gradja u iste uzidje. No kasnije — m ožda i nakon oduljeg niza godina — kad se u dotičnoj sgradi preduzm e kakova na­dogradnja iii kakovo pregradjivanje stanbenih prostorija,

13

194

te kod toga najednom uzmanjka dimnjak, to se — kako natn je iz prakse poznato — eventualna ložišta jedno- , stavno svedu i u takove sliepe dimnjake, ventilatore, za koje se možda i predmnieva, da su to tek preko­brojni dimnjaci, dakle propisno gradjeni i vatrosigurni. • Isti slučaj dogadja se i onda,' kada na prim jer koje ložište ne će pravilno da funkcionira, je r je možda dotični dimnjak sa ložištima preobterećen. Prizvani pećar, koji bi imao tu pogriešku da popravi, ništa zla ne sluteći, premjesti dimovod dotičnog nepravilno funk- cionirajućeg ložišta — peći ili štednjaka — u pokraj toga ložišta nalazeći se sliepi dimnjak, ventilator, za kojega drži, da je to dimnjak izvan porabe. I tako je onda na taj način dotična sgrada izvrgnuta pogibelji od požara.

Da se takovom netom opisanom slučaju izbjegne, treba kod gradnje da se takovim ventilatorom dade poseban oblik i da se svedu ne preko, već samo do izpod krova, i to do tavana sgrade, da se tako označe i za kasnije doba, da nisu opredieljeni za prim anje dima iz ložišta.

Dimnjak može biti dzrokom požara, ma da je inače sasm a propisno i bezpogriešno gradjen, i onda, ako se preobtereti ložištima, to jest, ako se u jedan te isti dimnjak svede više ložišta, no što je to obzirom na unutarnju prostranost kao i debljinu (jakost) stiena dim njaka tehnički dopušteno. Isto se dogadja i onda, ako se u jedan obično gradjeni dimnjak, koji je na- mienjen normalnim kućnim ložištima, svedu ložišta abnorm alne veličine, kao na primjer peć ili kotao od centralnog ložišta, veliki štednjaci od svratišta, raznih zavoda i t. d., u kojima se znatno veća toplina p ro-

izvadja, no u običnim kućnim ložištima. Ovako preob- terećeni dimnjaci mogu postati uzrokom požara zato, što se radi abnormalne topline, koja kroza nj prolazi, stiene njegove mogu i tako jako ugrijati, da će za­paliti svaki lahko upaljivi predm et, koji se uz stienu toga dim njaka nalazi, kao na primjer pokućtvo, tapete, sieno, slamu i t. d.

Požar može biti prouzročen dimnjakom i onda, ako su stiene dimnjaka popucane, što se može dogo­diti ili uslied potresa ili kod novogradnja usiied sleg- nuća zidja, čemu je težko izbjeći. Ako takove pukotine stiena dimnjaka jaasfanu na vidjivom i pristupačnom mjestu, tada se naravno lahko opaze i poprave No nastanu li pukotine na stieni dimnjaka n a m jestima, do kojih se ne može dopriett, kao na prim jer pod podom ili na tavanu tik pod Sljemenom krova, tada ih je dakako težko ili nemoguće uočiti, dok su baš na takovim mjestima najpogibeljnije u pogledu pogi- belji od požara.

Napokon doprinašaju svoje k prouzročenju po­žara, od dimnjaka i rupe, što se u stienam a dim njaka naiaze, a služe za uvod dimovođnih cievi u dimnjak. Te rupe mogu postati pogibeljne naročito onda, kad se iz bud kojega razloga ložište odstrani, pa se tada rupa, umjesto da se dobro zazidje, jednostavno začepi papirom, krpama ili obliepi liepenkom (Papendeckel), a na liolično se mjesto, gdje je stajalo prije ložište, postavi tik do stiene kakav dio pokućtva, kao ormar, polica i t. d. Takovi se slučajevi najviše dese, kad se iz koje stanb^ne prostorije uredi skladište za raznu robu iii dućan, gdje tada dosta često prouzročuju sobni požar.

195

196

Navadjati ovdje još i dalnje uzroke, koji mogu

biti porod požaru, prouzročenog dimnjakom, nije mo­

guće, jer bi se o tom predmetu dala napisati ciela

dosta omašna knjiga. Nego s ovima do sada navedenim

najvažnijim neka je svraćena pozornost i na ostale

manje važne slučajeve. Da se pak po mogućnosti iz­

bjegne opasnosti prouzročenja požara od dimnjaka,

treba nastojati, da su vanjske strane stiena dimnjaka

u cieloj njihovoj visini dobro ožbukane i da je svaka

drvena gradja, naročito u konstrukciji stropa i krova,

najmanje 15 ctm. od vanjske strane stiene dimnjaka

udaljena, a medjuprostor izmedju stiene dimnjaka i

drvene gradje u stropu izpunjen opekom ili još bolje

dobro sabitim betonom, kako to pokazuje slika 83.

primjer F u prosjeku, a primjer Gr u razsjeku.

Primjer <? prikazuje nam način, kako se imadu

u pravilu smjestiti grede oko dimnjaka tako zvanom

izmjenom (Wechsel).

Da se možemo osvjedočiti o tome, da li je dim­

njak skroz nepropušan i siguran, bilo to protiv požara

ili protiv izbijanju po zdravlje štetnih plinova, naj-

uputnije je kod novogradnja, kad je gradnja već do­

vršena, a. prije no što se dimnjacima priklope ložišta,

preduzeti izkušavanje dimnjaka (Rauehprobe), što biva

na taj način: Svi otvori, u koje se imadu svesti di-

movođne cievi ložišta, privremeno se zazidju. Na gornji

se otvor dimnjaka metne vrećica napunjena pieskom,

koja će dimnjak sasma začepiti. Kad je sve to učinjeno,

naloži se kod odusnih vratašca na podnožju dimnjaka

vatra, podržavana jako pušećim se gorivom, kao mo­

krom slamom, u ulje namočenim krpama ili sličnim.

Pošto se vatra dobro razgorila, treba zatvoriti i ta

197

odušna vratašca dimnjaka, te onda zaredati svim pro­

storijama, kojima dotični dimnjak prolazi, pazeći pri

tome budno na to, da li od kuda, napose pak možda

izpod poda prodire dim, pri čes^nam kao izvrstan

iztraživač može dobro poslužiti — nos. Imade li gdje

na dimnjaku pukotina ili režka, to će nam dim, koji

u tom slučaju iz dimnjaka prodire, pokazati mjesto,

koje lahko jodnom može biti i uzrokom požara. To je

najsigurniji i najjednostavniji način izkušavanja dim­

njaka 1 .1 pogledu njegove nepropužnosti i požarne si­

gurnosti.

Dimnjakom već prouzročeni požar u stropu (podu)

istovjetan je sa onim, prouzročen pepeonicom. Kao

onaj. lako i ovaj požar može ne samo više sati, veći

po nekoliko dana pod podom haračiti, a da se za njega

ni ne zna. To pak dolazi od tuda, što se takovom

požaru ni iz daieka ne nadamo, pošto možda baš

na mjestu. gdje se isti porodio, ni neima nikakvog

ložišta, već se ono nalazi u dolnjem kojem spratu.

Dru (ii uzrok, da takav porodivši se požar odmah

m> opažamo, jeste taj, što dim i plinovi, koji se izga­

ranjem drvene grede razvijaju, obično izlaze onim istim

putem, kojim je i požar nastao, naime kroz pukotine

ili režke ?ljutmica u dimnjak, a u odnosnu prostoriju

prodire dim tek onda, kad se već pqžar razširio i sam

si put do svježeg zraka utro.

Najprije se ta vrst požara primjećuje po tome,

što se od vremena do vremena čuje neko pucketanje

pod podom, slično onom, kad izgara komad mekog

drva (daske} u peći. Opipavanjem poda osjetit ćemo,

da je išli na nekom mjestu topao ili dapače i vruć.

U prostoriji, nalazećoj se pod onom, gdje se požar u

t98

podu porodio, opaža se često odlupljivanje i izpada'hje žbuke sa stropa, na kom se gdjekad — ako se požar već jače razširio — konačno opažaju i pukotine.

Naslućujemo li takav požar pod podom , tada se treba ponajprije pobrinuti za brzu stručnu pomoć. Samo garište ili barem blizinu istoga ustanovit ćemo najlaglje opipavanjem poda, te se blizina garišta uviek nalazi ondje, gdje je pod najviše topao. Ravnati se po tragu, kuda dim izlazi, nije uputno, a to zato ne, što dim često i u dosta velikoj udaljenosti od garišta. na površinu poda prodire, a to opet s uzroka, što na drugom bližem mjestu nije mogao naći izlaza, kako se to lahko zbiva kod podova iz betona ili kamenih ploćica, gdje dim u tom slučaju, prodire i po nekoliko metara udaljeno od garišta, a često i na skroz pro­tivnoj strani. U ostalom cieli đalnji postupak kod ga­šenja ove vrsti požara isti je, kao i kod onog pod podom , a prouzročenog pepeonicom.

Čadja uzrok poiara.Medju najveće neprijatelje ljudstva, koji mu ugro-

žuju ne samo imovinu, već i zdravlje, dapače i sam život, može se ubrojiti i čadja. T o pak zato, jer se čadje nalazi u svakoj kući, gdje se loži krutim gorivom. Neprijateljem je zato, što i čadja može biti izravni povod požara i prodiranja po naše zdravlje štetnih plinova u stanbene prostorije. Uzrokom požara zato jer stoji u neposrednom doticaju sa vatrom u ložištu, od koje se može — pošto je lahko upatjiva — i za­paliti, pa tako užarena putem dimovoda i dimnjaka doprieti do drvene gradje, nalazeće se u blizini loše

•199

ili pogriešno gradjenog dimnjaka, te tako prouzročiti požar u unutarnjosti sgrade. Izvan sgrade pak, kada onako goruća čadja dopre do lahko upaljivih pred­meta, nalazećih se u neposrednoj blizini oko dimnjaka, kao što je na primjer slamom ili daskama pokriti krov kuće.

Izkustvom je dokazano, da je od svih vrsti Čadje prašnata —■ pahuljasta — čadja najopasnija u pogledu pogibelji od požara, a to zato, jer se ta vrst čadje vrlo lahko zapali, pa se k tomu još vazda nalazi u neposrednom doticaju sa vatrom u ložištu, to jest u dimovodima. Zapali se pak obično na- sliedeći način: U ognjištu, gdje vatra živahno izgara, jer dovoljno zraka imade, neima skoro nikakove ili samo male naslage čadje, što je već i samo po sebi razumljivo, pošto ista — ako se i stvori — već odmah opet kod budućeg jačeg loženja izgori. Iza ognjišta, kamo plamen više ne dopire, takodjer se stvara prašnata čadja, a samo uslied vlažnog goriva i vrlo slabe pro­maje kruta ili smolna čadja. Naloži li ae vatra u lo­žištu ili se već naložena pročišćuje i iz nova nalaže gorivom, to se kod toga posla, pošto su vrata ložišta otvorena, lahko dogodi, da iz vana potlačeni zrak svom jakošću navali kroz otvorena vrata u ognjište, a odavle u dimovode, pa da pri tom sa sobom povuće i plamen dalje, no što to kod izgaranja obično biva. Na taj način dopre ili sam plamen ili kakva god iskra i do naslage čadje, koja se — pošto je lahko upaljiva ~ odmah i zapali. No prašnata čadja ne gori plamenom, već samo tinja, upaljujuć jednu česticu za drugom. Pri tom pak razvija dosta dima i — ako je užarena naslaga čadje već nešto deblia — ujedno i jaku vrućinu.

200

Poznato nam je, da je prašnata čadja vrlo la­gana, osobito onda, ako je do veće temperature ugri- jana. Tinjajuće su čestice uslied jakog ugrijanja naravno još laglje, pa ih zato promaja povlači dalje sa sobom po dimovodima, gdje onako užarene dolaze opet u doticaj sa ostalim česticama naslage čadje, što ih ta­kodjer zapale, pa je tako za'kratko vrieme ciela na­slaga čadje u dimovodima užarena. Sad, ako je naslaga prašnate čadje u dimovodima tanka, to će ona brzo izgoriti. Obično to biva tako, da čim je jedan dio uža<- renih čestica zapalio druge, sam odmah opet ugasne ili bolje rečeno, dotle već izgori, jer jedna samo čestica- čadje posebice ne može dugo goriti, pošto je presi* ćušna. No ako j« naslaga čadje u dimovodima deblja — pahuljasta —• tada dakako duže vremena treba, dok sve čestice izgore, pa se pri tom izgaranju čadje u dimovodima razvija i jača vrućina, koja opet pro- uzročnje jači pritok vanjskog zraka u ložište, čime se naravno takodjer i živahnija- promaja prouzročuje, koja užarenu čadju još većom snagom sa sobom povlači, tako da ova u užarenom stanju čak i u dimnjak dopre.

Kod dobro gradjenih ložišta, slobodno stojećih ili gradjenih uz čvrstu stienu iz opeke, nije lakova upala prašnate čadje u dimovodima pogibeljna. No kod ložišta gradjenih tik uz drvenu stienu. uz koju vode i dimovodi, svakako je opasna, jer tinjajuća prašnata čadja dapire i do pukotina ili režka u dimovodima, te zapali i u istima nalazeću se prašnatu čadju, što onako užarena dopire do drvene stiene, koju naravno i zapali.

Još opasnija je upala prašnate čadje u limenim dimovodnim cievima, jer se ove uslied toga takodjer

201

razžare i zapale drveninu, što se uz iste nalazi (slika 83. primjer A i Đ.) Kod trošnih limenih cievi dakako da je ta opasnost još veća, jer kroz škulje trošne gievi užarena čadja lahko izpada, a padne ii onako užarena na lahko upaljivi predmet, to je naravno požar neiz- bježiv. (Slika 83. primjer D, vodjenje cievi kroz sliepi prostor — Blende.)

Dopru li užarene česti prašnate čadje u dimnjak, što — kako je već prvo spomenuto — biva uslieđ nastalo živahnije promaje, to iste sa dimom i plino­vima — kod nizkih (kratkih) dimnjaka još goruće, a kod viših (duljih) već utrnute — iz- dimnjaka pro­diru. — Te tinjajuće čestice prašnate Čadje mogu na svom putu kroz loše i pogriešno gradjeni dimnjak biti od vrlo sudbonosnih posljedica za dotičnu sgradu, poSlo vrlo lahko mogu da prouzroče požar, što obično biva na ovaj način.

Nalazi li se tik uz neožbukan i dobro neizma- zanih sljutmica opeke dimnjak smještena greda ili pod­vala sliepog poda (slika 63., primjer A, C \ D) ili u stienu 4imnjaka uzidana greda (slika 83., primjer B), to *•' s vremenom u Um neizmazanim režkama sljub- niea nakupi čadje, do koje na svom puta kroz dim­njak lahko dopre i užarena čadja na taj način, što se možda radi hrapavosti stiene baš na tom mjestu za­ustavi i zapali tamo nalazeću se naslagu prašnate čadje, knja onda uslied dulnjeg tinjaj a opet dopre i do one naslage čadje u režkama sljubnica i tako dalje poput litilja sve do^ drvene gradje, nalazeće se tik uz stienu dimnjaka, koju napokon dakako i zapali. Takav slučaj Uhko se desi kod pogriešnog smještenja greda uz loše izgradjeni dimnjak, kako to pokaT.je slika 83., pri-

202

mjer E. U tom primjeru nije dodaše greda smještena

sasma tik uz stienu dimnjaka, već je od ove udaljena

kojih 5—10 cm. No pošto ovaj prostor izmedju stiene

dimnjaka i grede nije.izpunjen, već je ostao prazan,

to se s vremenom i u tom prostoru kroz režke sljub-

nica nakupilo dosta čadje, koja se prema netom opi­

sanom načinu lahko zapali i tako prouzroči požar pod

podom.

Takovo tinjanje prašnate čadje u dimovodima i

dimnjaku dogadja se dosta često, pa ono kod manje

naslage čadje i propisno dobro gradjenih dimnjaka

obično prolazi bez svake dalnje opasnosti. Nalazi liše

pak u dimovodima osim prašnate naslage još i tvrde

ili smolne čadje, što obično biva kod duljih dimovoda,

a pogotovo, gdje se loži gorivom, koje takovu vrst

čadje radja, tada takovo inače neopasno tinjanje praš­

nate čadje u dimovodu- može imati i težih, gdjekad i

vrlo sudbonosnih'posljedica.

Požar u dimnjaku.Kuda god duže vremena prolazi dim i pri tom

se dotiče ma kakovog predmeta, ostavit će na istom

*voj trag, to jest naslagu ugljika — čadju. Buduć je

ložištni uredjaj lih u svrhu prolaza dima ođredjen, to

se u tom uređjaju — dimovodima i dimnjaku — na­

ravno i najviše naslage čadje nakupi. Zapali li se ta

naslagu čadje u dimnjaku, tada tu pojavu nazivljemo

vatra ili požar u dimnjaku, ili pučki rečeno: „upalio

se dimnjak*.

Zapalenje naslage čadje u dimnjaku može uzslie-

diti na dva načina i to:

203

1. Kada čadja, nalazeća se u dimnjaku, đodje u

izravni doticaj sa plamenom; što biva, kad se nepo­

sredno u nutrinji dimnjaka naloži jača vatra, lia^pri-

mjer kada se u svrhu brzog ugrijanja unutarnje zračne

stupine dimnjaka u dimnjaku samom naloži vatra pa­

pirom, slamom i t. d.

2. Posrednim načinom, to jest od vatre naložene

u ognjištu ložišta.

Pošto nam je poznato, da je čadja lahko upa-

Ijiva, to je i iahko razumljiv povod njenog zapalenja

u prvom načinu, jer u tom slučaju sa plamenom do­

lazi u izravni doticaj. Teže je shvatljiv drugi način

zapalenja čadje u dimnjaku posrednim načinom, po­

gotovo kod takovog uredjaja ložišta, koje duljinom

svojih đimovoda čini dopiranje vatre iz ognjišta ložišta

do nutrinji,* dimnjaka skoro nemogućim, pa ae ipak

oe»to dogft'ija, da je uzprkos tome požar u dim­

njaku prrmznu'en od vatre nalo2en% u takovom ognji­

štu. Način, kojim se to zbiva, malo je kojem struč­

njaku jasan i pobliže poznat. Pa ipak je poznavanje

toga načina prouzroćenja požara u dimnjaku od znatne

važnosti, jer se tim poznavanjem u prvom redu može

predusresti daloj im takovim slučajevima, a u drugom

reda lahko je prosudjivati, čijom je krivnjom takav

požar u dimnjaku nastao, što je vazda u interesu zato

odgovornih osoba, kao dimnjačara i stranke (stanara).

Mnogogodišnjim proučavanjem ovog pitanja i

praktičnim pokusima u naravi došao sam do osvje­

dočenja, da zapalenje naslage čadje u dimnjaku od

vatre u Ognjištu ložišta biva jedino posredstvom na-

siage prašnate čadje, nalazeće se u dimovođima ložišta.

Prije već opisano zapalenje na?l«ge čadje u dimovo-

dima, jeste kod prouzročenja požara u dimnjaku prvo

razdoblje njegovog toka, koji se dalje razvija na slie-

deći način:

Nalazi li se u dimnjaku nešto deblja naslaga

prašnate čadje, koja se već počela pretvarati u pahu­

ljastu, a do iste dopre iz dimovoda promajom povu­

čena užarena čadja, to će se uslied doticaja sa uža­

renom čađjom iz dimovoda i ta naslaga čadje u dim­

njaku zapaliti istim načinom, kao i u djmovodima.

Pojedini užareni dielovi pahuljaste čadje postaju time

znatno laglji,' pa se od stiene dimnjaka odlupljuju i

promajom još jače razpireni izviru iz dimnjaka. Ovo

izviranje užarene pahuljaste čadje iz dimnjaka naliči

izbacivanju iskri, što se u noćno doba često vidi

iz dimnjaka parostroja željeznice, a nazivlje se ,,is-

krovlje" (Funkenflug). Ta vrst požara u dimnjaku vrlo

je česta kod dimnjaka, u koje vode skoro neprekidno

u porabi nalazećaf se ložišta, ložena gorivom, koje

sadržaje mnogo ugljika, kao kameni ugljen i briketi,

tako da se dimovodi i dimnjak istih ložišta skoro ni­

kada ne ohlade, kako je to slučaj kod štednjaka go­

stiona i kavana, a još češće u dimnjacima pekara,

slastičara i onih od parnih kotlova, ako se isti prema

potrebi, koja ovisi o ustroju i jakosti loženja dotičnog

ložišta, pravodobno i uredno ne čiste.

Naslaga tvrde čadje (Hartruss) u dimnjaku ne

zapali se tako lahko i brzo, Jjao naslaga prašnate —

pahuljaste — čadje zato, što su česti tvrde čadje jedna

uz drugu čvrsto spojene (kompaktne). No ako se ipak.

uslied jače vatre zapali, što se obično dogadja, kad

se neposredno u nutrinji dimnjaka naloži vatra, tada

poput prašnate čadje samo tinja, pa se samo po gdje-

204 ....... .

205

koja užarena čest promajom diže. đoCim ponajviše

ostane onako užarena na stieni dimnjaka priliepljena,

dok ne izgori ili, ako je naslaga ove vrsti čadj^već

nešto deblja, odkida se i pada na podnožje dimnjaka,

gdje dalje izgara.

Svjetla smolna čadja stoji u pogledu lahkoće svog

zapalenja a sredini izmedju prašnate i tvrde čadje

No ipak ne svaka. Treba naime znati, da svjetle smolne

čadje imađe više vrsti. Naročito se razlikuju u pogledu

lahkoće svog zapalenja ona proizvedena od drva i

ona od kamenog ugljena. Svjetla smolna čadja, što ju

proizvadja drvo, mnogo je laglje upaljiva od one od

kamenog ugljena. Proizvedena od drva najopasnija je

ona od suliog, mehkog drva, kao jele i bora, a to

zato, jer ove dvie vrsti drva — jela i bor — opet

posebno radjaju osebujnu vrst čadje, sastojeće se iz

triju slojeva, od kojih je na stienu dimnjaka priliepljeni

najdoljnji sloj svjetla smolna, nad« ovim slojem tvrda,

a kao najgornji sloj prašnata čadja. Ova, iz tri sloja

naslaga sastojeća se čadja, radja se u dimnjacima,

gdje se loži pretežnim dielom sa jelovim i borovim

drvom, kao što je to najčešće slučaj u dimnjacima,

u koje su svedena ložišta stolarskih radiona, gdje se

izkijučivo sa odpadcima ovih dviju vrsti drva loži.

Ta vrst trostruke naslage čadje, proizvedene od

jele i bora, od svih je ostalih vrsti naslaga svjetle

smolne čadje najpogibeljnija u pogledu prouzročenja

požara u dimnjaku zato, jer se gornji sloj ove vrsti

čadje, to jest prašnata čadja, najlaglje zapali na prije

opisani nfečin, naime od užarene naslage prašnate

čadje u dimovodima. Kad se pak ovaj gornji sloj zapali,

to se uslied jače vrućine, koja so tom prigodom u

206

dimnjaku razvija, ugrije i najdolnji sloj, naime svjetle

smolne čadje, do zapalenja, pa ista odmah počne go-

riti jakim plamenom, te tako oba ova sloja uzajamno

konačno zapale i srednji sloj, to jest tvrdu Čadju. Tako

sva tri sloja ove naslage Čadje istodobno izgaraju

proizvadjajući pri tom silnu vrućinu.

Za uporabe jako vlažnog, još sirovog drva, radja

se u dimnjaku — a i u dimovodima — naslaga svjetle

mastne čadje, koja naliči kolomazu ili katranu, te takav

dimnjak, izgleda iz nutra, kao da je oličen katranom.

Pošto ova vrst čadje sadržaje mnogo iz drva proizti-

čuće vode, koja se — kod izgaranja pretvorena u paru

— poslije u dimnjaku na stienama dimnjaka opet

sgustnula u vodu, kao i kreozota (židke tekućine)

gdjekad u vanrednoj količini, to se ista kao gusta te­

kućina po stienama dimnjaka ciedi. U tom tekućem

stanju nije dakako ta vrst naslage svjetle smolne čadje

opasna, da će se zapaliti, jer je prevlažna. No prekine

li se loženje sa jako mokrim drvom i umjesto toga

nastavi ložiti suhim bukovim drvom, to će se uslied

toga, što manje vlage, a više topline u dimnjak dolazi,,

ta vlažna naslaga svjetle smolne čadje naskoro osušiti

i postati tvrdom, uslied čega se tako u stiene dimnjaka

upije i priliepi, da je nije moguće nikako vim orudjem

i običnim načinom čišćenja dimnjaka odstraniti.

Proi/.vađjanju takove vlažne svjetle smolne čadje

u dimnjaku međjutim nije uviek uzrok mokro gorivo,

već može totne biti uzrok i vanjski upliv atmosfere,

kako je to u 11. dielu ove knjige opisano. Uz isti

vanjski upliv atmosfere racija se u dimnjaku i od.kar

menog ugljena takova mastna vlažna naslaga svjetle

smolne čadje, koja sadržaje dosta katrana, no ipak

se teže upaljuje od one, proizvedene od drva, i to

zato, jer uz sumpor sadržaje i dosta amoniaka, Koji

kao ugušiv plin spriečava brzo njeno zapalenje. No

kod jače temperature i kad je u suhom stanju, gori

doduše slabim plamenom, koji ipak jaku vrućinu pro-

izvadja.

Naslaga svjetle smolne čadje, proizvedena drvom

a u suhom stanju, lahko je upaljiva zato, jer se sa­

stoji iz znatne količine katrana, kreozota i smole, što

se nalazi u svakom drvu, najviše pak u crnogorici,

koja prigodom izgaranja sva ne izgori, već pomiešana

sa ugljikom, katranom i ostalim neizgorenim Cesticama

goriva dolazi u dimovode i dimnjak, gdje sačinjava na­

slagu svjetle smolne čadje. Poznato je, da se svaka

vrst smole lahko zapali i rado gori. Kad je tome tako,,

tada je lahko shvatljiva pogibelj uslied ove smole u

nutrinji dimnjaka ili dimovoda, tim više, što se ista

tuj nalazi u spoju, sa ugljikom i katranom, koji su

takodjer dobra vrst goriva. Način zapalenja svjetle

smolne čadje, proiztičuće iz drva — o kojoj će se sad

potanje razpravljati — znatno se razlikuje od onog-

prašnato-pahuljaste naslage čadje time, što svjetla

smolna čadja za zapalenje uvjetuje iste uslove, koji

su obćenito svakom gorivu za zapalenje potrebni.

Naime početna zapaijujuća temperatura, koja najprije

suhom destilacijom tjera iz ove vrsti naslage Čadje

plinove, koje u sebi sadržaje, a međju ovima u prvom

redu lahko upaljivi vodik, koji, kad plane, odmah za­

dali i ostale lahko upaljive sastojine svjetle smolne

■Milje, naročito smolu, katran i kreozot* koji zapaljuju

ivže upaljivi ugljik i tako onda zajedno izgaraju veli­

kim .plamenom, proizvadjajući jaka vrućinu.

207

208

Zapalenje svjetle smolne čadje u dimnjaku od vatre u ognjištu ložišta sbiva se na dva načina, i to :

1. Posredstvom prašnate čađje, nalazeće se u dimovodima.

2. Razvitkom velike vrućine u dimnjaku.Strogo uzeto oba su ova načina zapalenja svje­

tle smolne čađje u dimnjaku istovjetna. Razlučujemo ih pak zato, da se tok jednog i drugog načina zapa­lenja razumljivije prikaže.

Posredovanjem prašnate čadje u đimovodima lo­žišta slieđi zapalenje naslage svjetle smolne Čadje u dimnjaku tako, što na prije opisani način upaljena i razžarena prašnata čadja u dimovodima i dimnjaku razvija jaku vrućinu. Uslied ove jače vrućine u dim­njaku, započinje suha destilacija naslage svjetle smolne čadje. to jest, ista se počne pod utjecajem topline razpadati, te se iz nje izlučuju plinovi slično kao i kod svakog drugog goriva u tom slučaju. 0 tome se lahko osvjedočimo, ako na jednu limenu ploču sta­vimo komadić svjetle smolne čadje, te ju metnemo nad plamen svieće. Girn se limena ploča ugrije, opazit ćemo kako se čadja počne taliti i naduvati, a uz to izlučuje dim smedje boje. Držimo li pak taj komadić čadje dulje vremena nad plamenom svieće, ali tako, da se limena ploča ne ugrije do užarenja, to ćemo viđiti, kako se taj komadić čadje sve to jače naduva i sve većim postaje. Kad je napokon naduvanje pre­stalo, a time i izlučivanje dima, znak je, da je suha đestilizacija ovog komadića svjetle smolne čadje do­vršena, to jest, da se u njem ne nalazi više ili samo malo jo š plinova. Dobili smo pak ujedno iz onog ma­log komadića čadje znatno veći na objamu, ali mnogo

269

laglji predmet, koji je pun puncat većih ili m atjih šupljinica (luknjica). Ako se za vrieme naduvanja i izlučivanja dima ovom komadiću čadje lagano pribli­žimo gorućom žigicom, to će prije, no što se plamen žigice dotakao čadje, ista planuti i početi živahno go* riti dosta velikim plajnenom, ali ipak ne će sasmst izgoriti, već će se time samo pospješiti naduvanje, št6 je znak, da samo izlučujući se plinovi izgaraju. Ista ta pojava sbiva se i u dimnjaku. Užarena prašnata eadja u dimovođima proizvadja naime — osobito kod veće naslage — jaku vrućinu, koja promajom ctopir« u dimnjak. Kod ušća dimovoda u dimnjak sili tamo nal.tzeću se naslagu svjetie smolne čađjc na 1'aztvara* nje — suhu destilacijo, — to jest izlučivanje plinova; Tom pak prigodom ovi izlučujući se lahko gorivi pli­novi dolaze u doticaj sa užarenom prašnatom čadjom* usiied čega se naravno odmah i zapale, te počnu gor riti plamenom, što postepeno cielom duljinom dim­njaka biva i lako je evo nastao požar u dimnjaku, Nalazi li se pak već ii samom đimovodu naslage svje* tlo smotne čadje, tada je naravno već kod prvog jačeg loženja zapalenje iste neizbježivo, pa se onda isto ta­kova naslaga i u dimnjaku- tim laglje i brže zapali. -Je­dnako je naslaga svjetlo-smolne čadje izvrgnuta brzom zapalenju kod manjih ložišta sa kratkim dimovodima, gdje kod jačeg loženja plamen iz ognjišta sve do u dimnjak dopire, Prouzročenju požara u dimnjaku oso­bito pogodjuju limene dimovodne cievi, koje se već kod malo jačeg loženja brzo razžare, pa time i na­slagu čadje, nalazeću se u tim limenim cievima, lahko i brzo zapale. Dulje limene dimovodne cievi tim su opasnije, jer se u njima rack) stvara svjetla amolna

U

210

čadja, što naravno opasnost požara u dimnjaku samo još povećava,

Time je u kratico opisan tok zapalenja naslage svjetle smolne čađ je u dimnjaku, prouzročen vatrom, naloženom u ognjištu ložišta, a posredstvom naslage prašnate čaclje, nalazeće se u dimovodima ložištne na­prave.

Medjutim imade i slučajeva, da se naslaga svjetle smolne čadje u dimnjaku zapali od vatre, naložene u ognjištu ložišta, a bez posredovanja prašnate čadje, nalazeće se u dimovodima, akoprem su dimovođi dosta dugački, tako da plamen vatre iz ogojišta u dimnjak doprieti ne može. Prigodom nekib požara u dimnjaku ustanovljeno je naime, da su dimovodi do­tičnog ložišta, vodeći u dimnjak, u kom se požar porodio, bili čisti od naslage prašnate čadje, ili je pak ista bila tako tanka, da je izključeno, da bi se — ako se i zapalila — mogla od nje razviti tako jaka vrućina, koja bi bila kadra naslagu svjelie smolne čadje u dimnjaku zapaliti. Uzrok tome, da se to ipak događja, jeste ta j: Stoji li ložište iz bud kojeg razloga dulje vremena no obično u porabi, a uz to se možda i jače loži, to se ciela ložištna naprava jako ugrije, čime se ujedno i temperatura u nutrinji dimnjaka znatno povisuje i to više, no obično kod normalnog loženja. Isto se dogadja i onda, kad se u ložištu na­loži jaka vatra sa lahko izgorivim gorivom, koje, kad izgara, najedanput više topline proizvadja, no što je ogrievna površina ložišta može u sebe primati, pa uslied toga neizrabljena - toplina još u znatno visokoj temperaturi dolazi u dimnjak. Sve ove okolnosti jačeg loženja uplivaju na naslagu svjetle smolne čadje u

211

dimnjaku isto tako, kao i toplina plairnena svieće na onaj komadić te vrsti čađje na limenoj ploći, metnute nad plamen svieće (prema prije opisanom pokusu), Ova viša temperatura topline naime u dimnjaku, pro­izvedena jačim loženjem, djeluje na ondje nalazeću se naslagu svjetle smolne čadje raztvaraiuć, uslied čega se ista počne naduvavati i izlučivati plinove. Dakako, da je to raztvaranje ćadje najjaće u okolini, gdje dimovod ložišta ulazi u dimnjak, jer je naslaga ćadje na tome mjestu izvržena najvišoj temperaturi, sto iz ložišta dolazi. Kod neobično jakog • loženja nn.-tijulim može se to protegnuti i na eielu nutrinju dimnjaka, pogotovo, ako je isti kratak, što je obično siućaj kod dimnjaka prizemnih kuća. To je.tako zvano , preugrijanje dimnjaka" (Oberbeizung). Uz povoljne okolnosti, kao što su ne prekratki spoj ložišta sa dimnjakom i živahna promaja, može to raztvaranje naslage svjetle smolne ćadje u dimnjaku proći bez dalnjih posljedica zato, jer se — kako nam je već poznato — izlučeni plinovi ne će od same vrućine tako lahko zapaliti, izim kod izvanredno visoke tempe­rature, već ti izlućeni plinovi uslied živahnosti promaje iz dimnjaka izviru. Uz nepovoljne okolnosti, kao što su troma promajji ili s uženje gornjeg nšća dimnjaka i?a nastavkom (vidi sliku 80. i 81.), koje prieči brzi izlaz razlvaranjem ćadje izlučujućih se plinova iz dim­njaka. dogadja se, da ti plinovi cielu nutrinju dimnjaka napune, tako da kro2 dimovode dopru čak, do same vatre u ložištu, gdje se onda naravno zapale, što pak u tom slučaju biva slično, kao da je bačeno nešto baruta u vatru. Stojimo li naime u taj tren kraj loJišta, to čujemo, kako u istome nešto zabukti, a gdje-

mkad bude — ako se veća količina plinova već nakupila

— u isti čas jače ili slabije, slično eksploziji, i piamer>

i pepeo iz ognjišta ložišta izbačen, našto odmah za­

počne jako dumljenje u samom dimnjaku, što je očit.

dokaz, da su se ne samo plinovi, već i ostale gorive

česti naslage svjetle smolne čadje zapalile. Iz dimnjaka

u tom času izlazi mnogo gustog dima crne hoje, a

kod kraćih dimnjaka sliedi naskoro i plamen.

Požari u dimnjaku, prouzročeni netom opisanim,

načinom zapalenja naslage svjetle smolne čadje. naj­

češći su za vremena jakog vjetra, napose pak u zinn

za jače sniežne vijavice. Uzrok tome je upliv vjetra

na promaju u dimnjaku, što opet biva na ovaj

način: Djeluje li vjetar na promaju u dimnjaku po­

voljno, to jest, da nutarnju zračnu stupinu dimtljaka

sobom povlači, tada se dogadja, naročito kod manjiht

ložišta sa kratkim dimovodima, da jača struja vjetra

zračnu stupinu u dimnjaku u jedan mah takovom

snagom sobom povuće, da poradi uzdržanja ravnotežja

sliedi tako jaka navala vanjskog zraka kroz pepeonicu

i roštilj u ognjište ložišta, da ova opet tako jaku pro­

maju prouzroči, da iz ognjišta sa sobom povuće ne

samo iskre, ve<i i plamen, koji tada kod kratkih dinlo-

voda dosegne u sam dimnjak i tamo naslagu svjetle

smolne čadje zapali, što u tom slučaju biva na isti

način, kao da se neposredno u samom dimnjaku vatra

naloii. Kod većih ložišta sa duljim dimOvodima pro-

uzročuje vjetar zapalenje čadje u dimnjaku tako, što'

protjzroćenjem jače promaje dopiru iskre ili plamen iz

ognjišta ložišta u dimovode, te tuj zapale naslagu

prašnate čadje, od kuda se onda dalnje zapaJjervje-

čftdja u dimnjaku razvija na već opisani način. Štetan

upliv vjetra na dimnjak prouzroćuje zapalenje naslage'

■čailje u dimnjaku time, što na časove, kad sa valovi

vjetra sabiti u ušće dimnjaka, prieči toplini, dimu i

plinovima izlaz iz dimnjaka, uslied Čega se za vrieme

;e zaostale promaje u nutrinji dimnjaka — koja može

rajati po kojih 10 do 30 sekunda — temperatura

matno digne i to gdjekad tako, da onda prouzroči

već prije opisanu suhu destilaciju — razpadanj^ —

nasiuge svjetle smolne čadje u dimnjaku, od koje iz-

luOeni laltko gorivi plinovi ijudu uslied pritiska vjetra

na u»ć« dimnjaka takovom silom natrag .potlačeni, da

<;ak u ognjište ložišta do same vatre dopru, gdje se

zapalu, te, čim pritisak vjetra na ušću dimnjaka popusti,

!-vom silom uzplamte cielum duljinom dimnjaka, za-

paliv ujedno i ostale gorive česti čadje. Takovom

načinu zapalenja čadje u dimnjaku pogoduje za vrieme

jake sniežne vijavice još i ta okolnost, što se u loži­

štima radi veće studeni obično loži jača vatra i već

lime temperatura u ‘dimnjaku znatno povisuje, što na

naslagu svjetle-smolne čadje u dimnjaku raztvarajući

urinak prouzročuje. . . .

Itnade slučajeva, da se požar u dimnjaku pro­

uzroči izravno krivnjom ložište dvoreće osobe, kad

i*ta na primjer vatru podpaljuje petrolejem ili u vatru

Ivica hotice — ili se to slučajno dogodi, ako se

prevrne lonac — mast, ulje ili takovim tvarima na­

topljeno cunje. Nadalje, kad se za brže ugrijanje nu­

tarnje zračne stupine u svrhu postignuća promaje

neposredno u dimnjaku ili dimovodu naloži jaka vatra.

Najčešće je pak uzrok taj, što se radi zanemarenja

< išćonja dimovoda ložišta želi iz istih — kad se ložište

puči — čadja odstraniti tim načinom, da dotična osoba

214

u đimovođu zapali petrolejem nakvašeni papir, krpe i

slično, čime se napokon ipak ništa nije postiglo.

Kako dugo takav u dimnjaku porodivši se požar

može potrajati, to u prvom redu ovisi o debljini sloja

naslage svjetle smolne čađje, zatim o širini i duljini

(visini) dimnjaka, napose pak o živahnosti promaje u

dotičnom dimnjaku. Ako je dimnjak, u kom se naslaga

svjetle smolne čadje zapalila, širok, a promaja u njemu

živahna, to će se doskora uz lahko gorive sastojine

čadje kao smolu, kreozot 1 katran i teže zapaljivi

ugljik zapaliti, pa će u tom slučaju požar u dimnjaku

biti znatno žešći i dulje vremena potrajati, to jest tako

dugo, dok sve česti naslage čadje do na pepeo ne

izgore. Kod uzkih dimnjaka sa tromom promajom ne

će kod deblje naslage ove vrsti svietle smolne čadje požar

dugo potrajati, već će se za kratko vrieme sam

ugušiti, i to iz sliedećeg uzroka. U govoru stojeća vrst

svjetle smolne čadje — proizvedena od drva — i (nađe,

kako se to iz prije opisanog pokusa razabire, to.

osebujno svojstvo, da se pod uplivom više temperature

naduva, a pri tom izlučuje dim — plinove. Slika 84.

prikazuje! nam fotografičku snimku po naravi o pro­

mjeni svjetle smolne čadje pod utjecajem topline, a)

je komadić svjetle smolne čadje, izvadjen iz dimnjaka,

gdje se loži izključivo samo suhim bukovim drvom.

Debljina tog komadića čadje iznaša 4 mm. Grijan

prema prije opisanom pokusu, promjeuio je, nakon

što su iz! učeni dim i plinovi, svoj oblik u oblik, što

ga pokazuje slika 84. b) viđjen lievo odozgora, a desno

vidjen sa strane. Kako se to iz slike razabire, ovaj se

komadić svjetle smolne čadje grijanjem znatno povećao,

tako da je njegova debljina od 4 mm. narasla na 20

215

Slika 84.

mm,, duljina od 20 mm., na 45 mm., a širina od 13 na

30 mm. Novi ovaj lik, u koji se taj komadić svjetle

sđiolne čadje grijanjem pretvorio, naličio sinjem gniezdu,

kakvog često na tavanu kuće o gredu visećeg nadjemo.

Iznutra naliči spužvi, jer ako ga prerežemo, (slika 84,.

c) lievo), vidimo u njem same šuplje rupe isto kao u

spužve. Tokom zapalenja naslage svjetle 3raolne

čadje u dimnjaku zbiva se isto, kao i kod pokusa

sa tim netom opisanim komadićem čadje, naime:

ona se utjecajem više temperature poene najprije

taliti, zatim izlučivati plinove i naduvati se. Zapale

li se napokon izlučujući se. plinovi pod utjecajem

prije opisanih okolnosti, tada se cieli taj proces silno

pospješuje, a osobito nađuvanje. No u dimnjaku

ne može ovo naduvanje čadje uzsliediti na sve strane,

kako je to slučaj kod opisanog pokusa, jer tome

prieče stiene dimnjaka — o čem se možemo osvje­

dočili na taj način, ako komadić te vrsti čadje met­

nemo a posudu iste veličine u objamu i stavimo nad

vatru. Tada ćemo opaziti, kako će se čadja pod utje­

cajem topline u ovoj, jer joj stranice posude smetaju

širenju, dizati poput kvasca u loncu u zrak — što kod

uzkih ruskih dimnjaka imade za posljedicu, da se ciela

nutarnja prostranost vidjela dimnjaka ovom naduvenom

naslagom čadje izpuni i time u njemu spriečava

promaja, Pošto je ali uslied toga ujedno spriečen i

pritok svježeg zraka u dimnjak, to zapaljena čadja ne

može da dalje izgara, već se ugasi i taka nastaje

samougušenje požara u dimnjaku.

Zavirimo li nakon takovog ugušenja zapaljene

svjetle smolne čadje u dimnjak, to vidimo, da je ciela

nutarujost dimnjaka izpunjena ovom naduvenom ča-

216

217

djom. Nevježa (laik), koji u stvar nije upućen, držati

će. da je to naslaga čadje, koja se kroz godine uslied

»ećišćenja dimnjaka u istom nakupila, što medjutim

u istinu nije, već je to pod utjecajem raztvaranja

nastala promjena oblika i sastojine prvobitne naslage

svjetle smolne čadje, pa se ta novo stvorena naslaga

znatno razlikuje od njene bitnosti u tofne, što je vrlo

krhka i lagana. Debljina u govoru stojeće naslage

svjetle smolne čadje od cigla 2 mm. nadune se pri­

godom -svog zapalenja na debljinu od kojih 50 dor

*i0 mm. l'ošto to pak biva kroz cielu nutrinju dimnjaka,

tu će kod 15 cm. promjera nutamjosti vidjela dimr

njaka, ako uzmemo, da se Čadja nadunula na 50 mm.

ostati samo još 5 cm u promjeru po čadji nezapre-

mljenoK prostora. Veliki jedan komad takove nadu vene

cadje. koju mi dimnjačari u praksi nazivamo *Rašpl\

dade se sasma lahko prstima u prah smrviti, a ta

prnPina nije drugo no ugljen. No- pri tom smrvljenju

mnogo gubi na svom objamu, tako da u zdrobljenom

stanju ne iznaša ni % prijašnje svoje kolikome.

Kod vrlo tanke naslage svjetle smolne čadje u

ruskom dimnjaku od kojib l/2 ili 1 mm. debljine ili

liebtje naslage, pa ako je dimnjak dosta širok, tako

• ta uslied nađuvanja čadje ipak još ostane dosta širok

prostor u dimnjaku za uzdržavanje promaje, nakon

zapalenja prvih izlučenih plinova odmah se zapale i

o^lale lahko gorive česti čadje, a s ovima ujedno i ta

tnuluvena tvarina (masa), koja u ostalom nije drugo,

nt-i'o i drugi iz izđestiiiranih goriva mnogo ugljika

održavajući preostattdt, kao. kod kamenog ugljena

koks, a kod drva ugljen. U tom slučaju naime, kad

5- sve to zajedno zapali i užari, požar će u dim~

msuju oblastne odredbe, da se takav dimnjak imade pro-

viditi iskrohvatom (Funkenfanger), kako to pokazuje

slika §5. To je vrst košare, pletena iz jake željezne

Slika 85.

žice. No u praksi pokazala se ova vrst iskrohvata ne­

prikladnom zato, što se kod gusto pletenih sita istih

218

njaku duže vremena potrajati, a goriti će od svog- izhodišta, to jest od ušća dimovoda u dimnjak onog ložišta, od kojeg je do zapalenja čadje došlo, lagano po cieloj duljini (visini) dimnjaka, pri čemu u istome silnu vrućinu razvija.

Opasnost od polara u dimnjaku*Prvobitno obćenito mnienje, da zapalenje naslage

čadje u dimnjaku nije opasno, izkustvom je dokazano neizpravnim, pošto je takav požar u dimnjaku već mnoge ne samo pojedine sgrade, u kojima se porodio, nego i susjedne, dapače i veće gradske predjele i sela uništio i time prouzročio ogromne štete. Od tuda i dolazi danas ova donekle opravdana uzrujanost pučan­stva, kad se porodi požar u dimnjaku, koji lahko iz mitrinje dimnjaka može preći i na samu dotičnu ili susjedne sgrade, što se pak dogadja na ovaj način:.

Zapalenje čadje u dimnjaku, gradjenu točno po propisima gradjevnog reda, — to jest iz dobrog- gradiva, dovoljne debljine zidja i dostatne visine iznad razine krova, a uz to ako su idjubnice opeke dobro izmazane i u obćfc cieli dimnjak s vanjske strane ožbukan — proći će bez svake dalnje pogibelji, pred« postavljajući, ako se požar u dimnjaku porodio za mirnog i vlažnog vremena, ili da se u okolišnoj blizini dotičnog dimnjaka ne nalazi kakovo lahko upaljivo gradivo. No kod pogriešno građjenih ili već trošnih dimnjaka može se požar u dimnjaku brzo i dalje raz- širiti, a osobito kod zapalenja prašnate čadje u dimo- vodima ložišta. Naravno u tom slučaju to znatno brže biva, je r se lahko dogodi, da se ciela naslaga prašnate pahuljaste čadje u dimnjaku užari, čime se pospješuje-

219-

prodiranje gorućilr eesti u režke sljubnica ili pukotine- na stienama dimnjaka. Osim toga, pošto je razžarenjem čadje u dimnjaku prouzročena i znatno jača promaja, to osobito kod deblje naslage prašnate čadje, pretvo­rene već u pahuljice, iste onako užarene izviru iz dim­njaka, što opet može da prouzroči požar ne samo u najbližoj okolini dimnjaka, već i podalje od njega zato, je r te iz dimnjaka izviruće užarene pahuljice čadje mogu i izvan dimnjaka još duže vremena tinjati, te padnu li tada slučajno na lahko upaljivi predmet, kao suhu slamu, šindru, sieno ili slično, to naravno isti takodjer zapale. Duva li k tome još i vjetar, to se ove užarene pahulje ne šarao još bolje razpirnju, već i da)j£ odnose, pa time ugrožuju i od dotičnog dim­njaka udaljenije lahko upaljive predmete. Za jačeg vjetra je i bliža okolina .dimnjaka ugrožena zato, što se užarene pahulje čadje lahko potisnu pod gradju, kojom je krov kuće pokrit, gdje opet dolaze u doticaj sa lahko upaljivom paučinom, prašinom i t. d., koju zapale i tako prouzroče dalji, veći požar. T a vrst po- čara u dimnjaku — zapaienje prašnato-pahuljaste- čadje — zvan „iskrovlje*, poradja se — kako je to već i prije napomenuto — u dimnjacima sa većim ložištima, u kojima se poradi proizvoda jače topline loži suhim drvom ili kamenim ugljenom, kao na primjer kod pekara i u obće u svim tvornicama sa parnim kotlovima, a uzrok tome ili je tek površno ili u odveć dugim razmacima vremena preduzeto čišćenje dim­njaka, uslied čega je naslaga prašnate čadje imala dosta vremena pretvoriti se u veće pahulje.

U svrhu zapriečenja izvirivanja užarenih česti čadje iz dimnjaka i time prouzročenja požara, propi-

mbrzo začepe i time promaju u dimnjaku sprječavaju.

Kod na riedko pletenih iakrohvata to se doduše ne

đogadja tako iahko, ali takovi opet ne odgovaraju na*

mienjenoj svrši, jer kroz veće rupe užarena Cadja iz­

vire, kao da ga na dimnjaku u obće i neima. Iskrohvati

koje nam pokazuju slika 86. do 89., mnogo bolje odgo­

varaj«, namienjenoj im svrsi, ali imadu opet tu po­

grješku, što se u istima nakuplja čadja, koja se od vreme­

na do vremen amora iz njih odstranjivati, što opet uviek

nije moguće, pogotovo ne kod visokih ili tvorničkih

dimnjaka, ili je barem sa potežkoćama skopčano. Naj­

radikalnije i najsigurnije sredstvo za predusretanje

požara, prouzročenog izviranjem užarene pahuljaste

čadj<>, jeste šio češće Čišćenje dimnjaka i ložišta.

Tvrdnja u stvar neupućenih, da izviranje užarene

naslage čadje iz tvorničkog dimnjaka nije opasno i da

se od toga ne može dalnji požar poroditi, skroz je

neopravdana. U našoj domovini, gdje je razvitak in­

dustrije još u povojima, nisu takovi požari poznati,

no u državama, gdje je industrija jako razvita, dosta

su već i ogromnih šteta nanieli, od kojih primjerice

spominjem ove:

U tvornici Steinbrecher u "Mfthrisch-Trubau-u po­

rodio se godine 1895. u jednom osam godina nečiš-

ćenom tvorničkom dimnjaku požar, koji je uništio više

okolištnih kuća, te prouzročio sudbeno proeienjenu

štetu od preko 48.000 kruna.

One l+. studenoga 190L porodio se usiiedl zapa-

lenja čadje u tvorničkom dimnjaku tvornice Loh-

stracta Nonackii u Klagenfurtu požar, koji je haračio

tri dana i prouzročio štetu od <S9.000 kruna.

223

Mjeseca travnja god. 1910. zapalio se od izbaci«

-vane goruće čađ.je iz tvorničkog dimnjaka Vonwilter>

ove tvornice u Baslach-u u gornjoj Austriji sienik

susjeda Wurzinger-a i prouzročio štetu od 70.000

kruna. }

A i'užasan požar, koji je dne 17, svibnja 1913.

u Požunu uništio 97 kuća, tako da je 5.200 ljudi ostalo

bez kuće i kućišta, prouzroćiv štetu od oko 8 milijuna

kruna, porodio se najprije u dimnjaku od krušne peći

pekara Ivana Hackena. Izbačena užarena čadja iz dim­

njaka zapalila je naime krov pekarove kuće, te su već

nakon nekoliko časaka počele gorili susjedne kuće.

širenju toga požara mriogo je doprinjeo u to doba

vladajući burni vjetar.

Budući se u ložištima stanbenih. sgrada rsedko

loži uviek jednom te istom vrsti goriva, a i loženje

nije tako jako, kao kod prvo napomenutih većih lo­

žištu, to se uslied često# ohladjenja dimnjaka u i3tom

stvara pretežni dio tvrde i svjetle smolne čadje,

S loga razloga i jeste netom opisana vrst požara u dim­

njaku, to jest zapalenje prašnale pahuljaste čadje, u

stanbenim sgradama riedja, ali je zato češće zapalenje

naslage svjetle smolne čadje, koja prouzročuje znatno

jači požar u dimnjaku, koji se ujedno i brzo razvija,

tako da i pokadšto dosta visok plamen iz dimnjaka suklja.

Pošto izgaranje naslage svjetle smolne čadje proizvadja

i jaku vrućinu, to je ova vrst požara u dimnjaku u sva­

kom pogledu opasnija od prije opisane, i to s razloga,

što se razvitkom silne vrućine sfiene dimnjaka jako ugrj-

ju, pa nije li drvena gradja od stiena dimnjaka zaštićena,

to je Sirenje požara skoro neizbježivo. Pa i za okolinu

dimnjaka zapalenje je naslage svj^ia smolne čadje

mvrlo opasno, i to tim više, što vrućinom prouzročena jaka- promaja u dimnjaku izbacuje i veće užarene česti ove čadje, koje u prostom zraku još dugo dalje izga­raju, a padnu li na suh i lahko upaljivi predmet, kao- slamom, Sindrom ili trstikom pokrit krov od kuće, to će ga naravno i zapaliti. Za jačeg vjetra ove udarene česti čadje budu i dalje nošene, pa time stavljaju u pogibelj i okolištne susjedne sgrade ili lahko upaljive predmete. Izgaranje deblje naslage svjetle smolne ćadje donosi sobom još i tu opasnost, što se može dogoditi — pogotovo, ako je dimnjak trošan ili loše gradjen — da uslied razvitka vrućine u dimnjaku stiene istoga popucaju, a kroz tako nastale pvikotine požar se onda može brzo i lahko širiti. Uztuk radjanju ove vrsti po­žara u dimn,jaku jeste redovito čišćenje dimnjaka i ložišta, te prema potrebi odstranjenje naslage svjetle smolne čadje iz dimnjaka izpaljivanjem.

Napokon nam je napomenuti jo š jednu vrst po­žara u dimnjaku, koja se doduše baš ne može takovim smatrati, ali je ipak sa istim istovjetna već zato, što može prouzročiti dalnje širenje požara isto tako, kao- i prije opisane dvie vrsti, a to je zapalenje ćadje na podnožju (Ausmilndung) dimnjaka. Ne samo prigodom čišćenja dimnjaka, već i za vrieme loženja ođkiđaju se neke česti naslage čadje u dimnjaku od stiena, pa one (eže padaju na drio dimnjaka, gdje se skupljaju; Na podnožju svakog dimnjaka nalaze se tako zvana odušna vratašca (Ausrm'indungsturl), koja služe u svrhu, vadjenja ovdje nakupljene čadje. Kod kratkih dimo- voda ili u slučaju zapalenja naslage prašnate čadje u dimovodu lahko se dogodi, da promajom u dimnjak povučena užarena čest čadje padne na dno istoga u

225

ovdje sakupljena čadju, koju takodjer i zapali, pa nisu li odušna vratašca dimnjaka nepropusna — što je obično riedko kada slučaj — tada se uslied strujenja svježeg zraka toj čadji ista sve dalje zapaljuje, tako da je za kratko vrieme cjela na podnožju dimnjaka nalazeća se čadja užarena. Ako su odušna vratašca dvostruka i u dobrom stanju, a nisu zapremljena lahko upaljivim predmetima, tada to zapalenje čadje na pod­nožju dimnjaka ne će imati bas nikakovih zlih poslje­dica, jer će čadja bez svakog dalnjeg zla izgoriti. No kod jednostavnih, možda još tome i trošnih odušnih vr.UiiAta, pogotovo ako su zapremljena lahko upaljivim predmetima, kako to u praksi obično biva, da se naime pred takova odušna vratašca metne pokućtvo, kao kre­vet, divan, ormar i t. d. — ili ako se ista nalaze u podrumu, da su zapremljena drvom, škrinjama i t. d. — takovo zapalenje čadje na podnožju dimnjaka može imati vrlo ozbiljnih posljedica, pa je već i mnogi sobni ili podrumski požar jedino iz toga razloga naatao. Izbjeći tome sakupljanju čadje na podnožju dimnjaka se ne da, izim ako bi se ta tu nakupljena čadja dnevno vadila, jer se na podnožju dimnjaka ne sakuplja čadja samo onda, kada se isti čisti, već na to mjesto pada •'•adja dnevno za porabe ložišta, doduše u samo maloj količini, ali se ista ipak danomice sve to više povećaje. O kuplja se tu pak ili povučena promajom iz dimovoda ložišta ili izravno pada iz dimnjaka samoga i to od onoga mjesta, do kojega radi pogriešne gradnje dimnjaka nije mogla doprieti sprava za čišćenje, kao što je to na primjer slučaj kod jako koso vodjenih dimnjaka. Kod veće količine sakupljene čadje na podnožju dim­njaka nije pogibelj širenja požara tako velika, kao kod

16

inale, jer. a ko je prim jerice sloj Čad je prešao veČ i-

visinu od u šn ih vratašca , pristup je svježem zra k u ' liro s lo jem Čad j e onemogućen-, pa će se ista doskora i sa m a utrnuli. A li pošto n ije uviek u putn o pustiti, — a i protupropisno je — d a se n a po d n ožju d im n jaka toliki sloj čad je n akupi, čim e bi se sp rieča va la m ogu ć­nost daln jeg širen ja p o žara, pa da se to ipak p o stign e,

treba n astojati, da su o d u šn a vra tašca od dim n jaka d vo stru ka i vazd a u dobrom stan ju , n ap o se pak, .d a se n alaze n a pristup ačnom m jestu i da nisu nikad zaprernljena b ilo m a kakovim predm etim a.

Ograničenje poiara u dimnjaku.K ad se porodi požar u dim njaku, to oso ba, n a -

n alazeća se kraj ložišta , od k o jeg a se p o žar porodio, često to ni ne opaža, što je osobito slu čaj kod uzkih ruskih d im n jaka, već će taj požar red ovito prije o p a ­ziti prolaznici sa ulice ili su sjed i i to p o gustom dim u,

a gd jek a d i p o izviru ćim iskram a ili p lam en u iz dim* n jaka. T a d a ob ičn o n astaje strka ljudi i vika, što s ta ­nare dotičn e kuće, u kojoj se požar u d im n jaku porodio,

tako uzruja i sm ete, d a u prvi m ah ni n e zn adu, da urade. U p rvo m red u po trebn a je — kao u svakom sličnom slu čaju , tako i u ovom — b lad n o krvn ošt j prisutn ost duha. Jer pogibelj, da bi se požar ii d im ­

njaku m ogao brzo razSiriti, te zahvatiti i druge d ie lo v e

sgcade, obstoji sam o on da, ako je — kako je to slu ­

čaj na selim a — dotični dim njak grad jen iz d a sak a ili p letera, ili pak da je već u vrlo trbšnom stan ju,

to je s t , d a su s t ie n e . d im njaka na više m jesta popti- CAn's ili "se ii n jim a nalaze kakove ve će otvoren e rupe.

N ad alje , afeoj'e dotična k u ća1 p o kriven a lah ko u p aljiv iin

n%-

gradivom , k ao slam om , šin drom ili. sličnim , a uz tO;

da je ta k o va -g rad ja - jo š i p o d p u a o m a suha, što je,

obično slu čaj u ljetno doba za ve like suše. Kod dim -, njalca, građjen ih iz op eke, i va trio d o ljiv im gradivom ;

pokritih kuća, n ije tako b rzo širen je p o žara m oguće,

je r se riedko kada cielokupn a n a sla g a ća d je u d im ­n jaka na je d a n p u t zapali, već to b iva p o step en o oc} d olje prem a gore, što p o gotovo kod d im n jaka u k u ­ćam a sa više sp ratova iziskuje dosta vrem ena, p a j e zato svaka p rev e lik a b ojazan i uzru jan ost neopravdana.,

K ako kod svih vrsti požara, tako i kod p o ža ra u d im njaku vried i pravilo, d a se prije svega n asto ji požar ograničiti, to je s t za p riečili, da se isti d a lje š ir i, a tek onda, kad je to u čin jen o, da se p red je n a gašenje; sam og p o žara. Ć in i li se pak ob ratn o, to se labko.

dogodi, osobito kod već ja č e razvitog p ožara, d a se taj u o b će n e ugasi, već n asup rot sve d alje širi. Č im se požar u d im n jaku opazi, treba se u prvom red «

pobrinuti, da se o tom e ob av jesti d im n jačar ili vatro-, pastvo. Z a vriem e, dok koji od o v ih stign e, učiniti će, ukućani dobro, ako odu n a tavan k u će , te odstrane:

sve predm ete, n a lazeće se m ožda u b lizin i d otičn o g dim njaka. U z to treb a zatvo riti sve ta van ske prozore,! da iz d im n jaka izviruća u ža ren a čad ja n e dop re n a oam tavan. K od vra tašca d im n jaka na ta v a n u neka se,

postavi je d n a osoba, koja će u slu čaju , da se ista raz- žare, o h la d jiv ati ih sa m okrom krpom . TI slučaju , da

su vratašca o d dim n jaka trošn a ili in a č e . d obro n e zatvaraju , ta k o da iz njih na tavan p ro d iru iskre ili plam en, treb a ih zam azati b lato m , pepelo m , žbukon}

ili — ako n ije toga odm ah pri ruci — treb a ih obložiti m okrim krpam a, koje se od vrem en a do vrem ena po-

Ž28

tievaju vođom, da se ne zapale. Za veću sigurnost

uputno je ustroj krova i pod od tavana u neposrednoj

blizini dimnjaka takodjer vodom nakvasiti. Pošto smo

time zapriečili dalnje širenje požara na najopasnijem

dielu sgrade, to jest na tavanu, treba još proći sve

prostorije, kros koje dotični dimnjak prolazi i nasto­

jati, da se sva u nj vodeća ložišta pomno zatvore,

pa da se time sprieči pritok svježeg zraka u dimnjak.

Kod toga obilaženja treba osobitu pozornost svratiti

neposrednoj okolini dotičnog dimnjaka, te si dobro

zapamtiti iii označiti mjesto, na kojem se opaža pro­

diranje dima iz nutrinje dimnjaka. Na podnožju dim­

njaka, gdje se nalaze odušna vratašca (Ausmilndung),

treba odstraniti sve, što pristupu smeta ili stoji u

opasnosti, da bi se moglo zapaliti, a pred sama vra­

tašca valja staviti posudu s vodom, kojom se — ako

se dotična vratašca razžare — ista opet ohladiti mogu.

Otvarati bilo koja vratašca na dimnjaku nije uputno,

jer ae time u dimnjak dovodi svježi zrak, koji goroću

čadju samo još jače razpiruje. Vodi li dotični dimnjak

tik uz susjednu kuću, pa obstoji li mogućnost, da bi

izviruća užarena čađja mogla doprieti na iii pod

krov susjedne kuće, tada treba na tavan ove kuće

takodjer postaviti osobu, koja će eventualno prodiranje

iskri nadgledati i u slučaju potrebe odmah ih ugasiti.

Ovo su zaštitne mjere za suzbijanje širenja »

dimnjaku porodiveeg se požara, pa ako je dotični dim*

njak inače u dobrom stanju, a u okoh'ci neima na

dohvatu tzvirućoj užarenoj ćadji lahko apaljivih pred­

meta, to 9e jednostavno može pustiti, da naslaga čadje

u dimnjaku nesmetano izgori.

229

Sasma je ali druga stvar, ako je dotična kuća,

u kojoj se porodio požar u dimnjak«, pokriia lahko

upaljivim gradivom (slamom, Sindrom, trstikom i i. d.),

V tom je slučaju opasnost širenja požara vrlo velika,

pa treba đa se ukućani i susjedi čvrsto prihvate posla,

da takovo širenje požara odmah već u začetku sprieče.

To će pak postići time, ako sa razdiele tako, da jedan

ili dvojica njih odu s vodom na tavan dotične kuće

i tu na prije opisani način širenje požara nastoje po

mogućnosti osujetiti. Druga dvojica ili trojica popnii

se odtnah na krov i pokriju ušće dimnjaka sa nakva-

šenim gunjem, vrećom ili. što sličnim, ali ne posve,

već tako, da još razmjeran prostor ostane za izlaz

plinova iz dimnjaka. Prekrivale dimnjaka u tom slu­

čaj« sa mrežom pletenom od žice nije se u praksi

pokazalo shodnim, pošto ista ipak još velik dio iskara

propušta. Prekrivanjem ušća dimnjaka na gore rečeni

način postizava se ne samo ograničenje izviranja

goruće čadje, već i promaje u dimnjaku, što na že­

stinu izgaranja čadje samo potištujući djeluje, Medjuliro

se krov oko dimnjaka dobro poiieva vodom ili se

isti — ako je na vodi oskudica — pokrije sa mokrim

gunjevima, vrećama, ponjavama ili nečim sličnim, što

se onda od vremena do vremena nakvašuje vodom.

Za gašenje pojedinih dalje odnešenih ugaraka (iskra)

uputno je, na duži kolac privezati dobro nakvašenu

krpu, kojom se udara na ono mjesto, kamo je iskra

pala, i time odmah pogasi. Pomnim provađjanjem tih

uputa i svestranom opreznošću može se izgaranje Čadje

u dimnjaku pustiti, dok ista ili faktično izgori ili se

opet ugasi. Posve je naravno, ako je dimnjak gradjen

iz dasaka ili pletera, đa je tu svaka mogućnost za-

priečenja dalnjeg širenja požara gotovo izključena, je r 6e sa naslagom čadje odmah i gradja dimnjaka pla- A u tii tako nastali požar sve uništiti. Zato u današnjem vieku već ne bi smjelo više ni biti takovih iz dasaka i pletera građ en ih d im n jaka.' •

Gaienje požara u dimnjaku«Nakon što su sve m jere za ograničenje požara

u dimnjaku preduzete i time svaka opasnost dalnjeg širenja požara uklonjena, može se, ako to opravdani razlog iziskuje, pristupiti samom gašenju u dim njaku goruće čadje. Sredstva i načina za gašenje požara u dim njaku imade više vrsti. Tako na prim jer na selima još i danas goruću čadju gase pucanjem u nutrinju dim njaka iz puške ili samokresa. Upotrebi li se. to sredstvo odmah u početku zapalenja naslage čadje, dok se još nije jako užarila, to se željena svrha u istinu i postigne, je r silan tlak zraka, prouzročen u dimnjaku izbačenim hitcem, ugušit će svakako plamen. No ako se požar u dim njaku već jače razvio, tada ne samo da ovo pucanje u isti ništa ne koristi, jer će za kratak čas užarena čadja pouovno početi plamenom goriti, nego se kod slabo građjenog ili već trošnog dim njaka može dogoditi, da uslied hitcem nastalog tlaka zraka stiene dimnjaka popucaju ili se isti i sasma sruši. T o je dakle više škodljivo, no koristno gašenje.

Drugo na selim a mnogo rabljeno sredstvo za ga­šenje požara u dimnjaku jeste bacanje mokrih koža sa krova u dimnjak. T o sredstvo gašenja nije baš sasm a na odmet, ali je uporabivo sam o kod kraćih i okomito vodećih proplaznih. dimnjaka. Kod koso vuće- nih dim njaka može se dogoditi, da se kože na pre­

gibu dim njaka zaustaye, te tako dim njak posve začepe, što kod jako u istome razvite već vrućine može im ati i kobnih posljedica, je r uslied pretvaranja vode, kojom je koža nakvašena, u paru, može u dolnjem 2ačeplje- nom dielu dim njaka lahko uzsljediti razp rsn u ćestien a istoga, pa će i kože izgoriti. !

Grozan i okrutan način gašenja čađje u dim njaku lacanje je živih gusaka u užareni dim njak, kako je to tbićaj u nekim krajevim a na selu. Guska bi naime mala mahanjem svojih krila odiupiti goruću čadju i

time požar ugušiti, što se naravno ne postizava, jer guska oe u silnoj vrućini brzo poginuti i to prije, no što dospije izpuniti zadanu joj zadaću,

Još groznije i nečovječnije sredstvo jest siro­mašnog dim njačarskog naučnika ili pom oćnika prisi­liti, da se om otan u m okre gunje spusti kroz užareni proplazni dim njak, kako je to obićaj bio u staro doba, a kod kojega je mnogi i životom nastradao, je r je o kakvom izbočenom kamenu ili cievi u užarenom dim ­njaku ostao visiti ili se inače dobavio silnih opeklina, a da ipak požar time nije bio ugušen. Naprotiv spu­štanjem dim njačara kroz dimnjak naduvena se je na­slaga svjetle smolne čadje samo prom ješala i još jače razpirila.

Jedno od najglupijih sredstava, što se u nekim krajevima upotrebljava 11 svrhu gašenja požara u dim- ujaku, jeste njegovo rušenje. T o je u istinu najprak­tičnije sredstvo, požarom u dimnjaku zapaliti i cielu kuću. Mnogo uputnije i koristnije naprotiv jest, ako se slobodno stojeći već stari i trošni dimnjak, kojemu prieti pogibelj, da bi uslied razvitka vrućine mogao popur cati, i z , vana na tavanu obloži hakvašenim daskam a

. 8 3 1

ili letvama, te-ga se onda užetorn ili lancem čvrsto

stegne. Time se zapriefiuje raztezanje i popucanje

stiena dimnjaka.Vrlo shodno sredstvo za ugušenje požara u dim­

njaku jeste sumpor, ako ga priličnu količinu ;— naj­

bolje sumporni cviet (prašinu)*— stavimo u oveću

posudu, zapalimo i kroz odušna vratašca (Ausmun-

dung) metnemo u podnožje dimnjaka. Tada treba

ujedno zatvoriti sva ložišta ili ine otvore, kroz koje bi

svježi zrak u dimnjak prodirati mogao. Gornje ušće

dimnjaka valja prekriti criepom ili mokrom krpom, te

ostaviti samo malen otvor za uzdržavanje slabe pro­

maje. Izgaranjem sumpora razvija se naime stanovita

vrst plina, tako zvana sumporovica (Sch\veflige Sauere), .

koja se tada pomoćju obstojeće još slabe promaje u

dimnjaku lagano uzdiže. Pošto je sumporovica uguši v

plin, u kojem ne može vatra goriti, to će se požar,

ako smo dostatnu količinu sumpora zapalili i ako se

sumporovica izpunjujuć cieli nutarnji prostor dimnjaka

bez zapreke uzdizati može, a pogotovo ako mu od

nikuda svježi zrak ne pritiće, brzo opet ugušiti. Još

se bolji posljedak postići dade, ako se sumporu (prahu)

primješa i nešto malo baruta, pošto se time uzdizanje

proizvedenog ugušljivog plina kroz dimnjak znatno

pospješuje.

Vrlo jednostavno, ali uspješno i bezpogibeljno

sreditvo za brzo ugušenje požara u uzkom ruskom

dimnjaku jeste piesak, pepeo, ..graha (šuta), ugljevžtina

i šljunak, koja se sva rabe tako, da se u većim koli­

činama sa krova (ili ako to iz bud kojega razloga nije

moguće, uz osobiti oprez kroz vratašca na tavanu) u

užareni dimnjak usipavaju. Tlak zraka, prouzročen

233

padanjem kojega ođ gore navedenih sredstava u dim­

njak., potištuje naime takodjer požar, a sam dotični

predmet ođiupljuje padanjem goruću čadju sa stiena'

dimnjaka iii — kod naduvene Čadje — njene šupljine

izpunjava. Ako se taj postupak dakle nekoliko, puta

opetuje, te ujedno se svaki put dimnjak odozgor na

kratak čas začepi, to će požar u dimnjaku do mala

biti ugušen.

• Još nam preostaje osvrnuti se na jedno najjedno­

stavnije sredstvo, poznato kao sveobći uztuk protiv

valre, naime vodu. "Akoprem je voda najbolje i naj­

prikladnije sredstvo za gašenje vatre u obće, to ipak

za gašenje goruće čadje u dimnjaku nije osobito po­

desna zato, jer lievanjem u dimnjak voda kod posve

okomitih stiena prolazi samo sredinom dimnjaka, a da

se stiena ih goruće čadje tek gdjegdje dotiče. Kod

koso gradjenih dimnjaka ulita se voda razlieva doduše

po doinjoj stieni dimnjaka, što je međutim samo ođ

slabe koristi, pošto se najviše čadje nakupi baš na

gornjoj stieni, pa je tuj i najjače užarena. Kad bismo

požar u dimnjaku htjeli vodom pogasiti, morah bi cteli

dimnjak napuniti vodom, što je opet nemoguće, jer

će voda na podnožju dimnjaka izeuriti, pa se tako

začadjanom vođom načini više štete, no koristi. Ali je

zato voda odmah u prvom početku zapaljenja čadje

u dimnjaku ipak vrlo shodno sredstvo za suzdržavanje

jačeg širenja požara u dimnjaku, osobito kod naslage

svjetle smolne čađje, što je proizvadja drvo, a za koju

znamo, da se u prvom razdoblju izgararanja jako na-

duva. Ualied laganog lievanja vode u dimnjak, i to

tako, da ulivena voda u širokom mlazu u dimnjak

pada, naduvena naslaga čadje upija naime vodu slično

mspužvi, pa se time nakvasi i tako sprieči ne samo. brzo dalnje zapalenje, već 9e i goruća čadja ugasi. Kod zapalenja naslage svjetle smolne čadje, što je proiz- vadja kameni ugljen, lievanjem se vode u dimnjak ne postizava tako povoljan uspjeh gašenja, i to zato ne, Sto se ta vrst čadje ne naduva, Naprotiv, ako se požar u dimnjaku već jače tazvio, to jest, ako se na­slaga ove vrsti svjetle smolne čadje zapalila u oieloj duljini (visini) dimnjaka, može lievanje vode u dimnjak imati i zlih posijedica. Uslied silne vrućine naime, koja se izgaranjem- te vrsti čadje u dimnjaku razvija, pre­tvara se u dimnjak ulivena voda brzo u paru, koja lahko može i stiene dimnjaka rastjerati, to jest učiniti,, ,đa iste razpucaju. Isto je tako pogibeljno lievanje vode u dimnjak, kad je izgaranje čadje već . jenjalo, i to s razloga, što su stiene dimnjaka jako užarene, pa .lievanje vode u. dimnjak uslied naglog razhladjenja opeke može i opet prouzročiti razpucanje stiena dim­njaka. Uslied toga svega dolazimo do zaključka, d a . je . l i e van j e vo d e u d i m n j a k u s v r h u g a š e n j a i d a l n j e g š i r e n j a za .p a ,ljen e n a s l a g e č a d j e ■uputno s a m o o d m a h u p o č e tk u p o r o d i v š e g e p o ž a r a u d i m n j ai . u, d o Č i m ka d j e već za -

p a l e n j e č a d j e p r e u z e l o mah, n e , s a m o da j e b e z k o r i s t n o , već d a p a č e i š t e tno i opasno.

Time su nabrojena sva do danas poznata sredstva za ugušenja požara u dimnjaka. No kako razabiramo, nije nijedno osobito praktično i uspješno, jer ili ga u onaj čas, kad ga trebamo, nemamo odmah pri ruci, ili pak postoje razne potežkoće, koje nam prieče upo- trebiti ga. Pošto pak ne vješto i nespretno, gašenjfe požara u dimnjaku može imati i: vrlo zlih poslj/edicq,

mto je najuputnije, pustiti zapaljenu već naslagu čađje- u dimnjaku da izgori, pa posvetiti svu pažnju lih ogra­ničenju požara, to jest, pređuzeti sve mjere opreznosti, da požar iz dimnjaka ne predje na svoju okolinu. Nakon prestalog ili ugušenog požara u dimnjaku treba sigurnosti i opreza vadi pređuzeti točnu pregledbu samog dimnjaka i njegove neposredne okoline na način, kako je to obširnije opisano , kod izpaljivanja dimnjaka.

Izpaljivanje dimnjaka.Da se pređusretne radjanje požara u dimnjaku,

imade se nastojati, da se naslaga svjetle smolne čadje, koja je tom radjanju požara povod, iz dimnjaka od*- strani. Ali pošto se ta vrst čadje ne samo na štiene dimnjaka čvrsto priliepi, nego se i u samu gradju stiene — opeku i žbuku — tako uvuče, da je nije moguće nikakovim alatom, što se u svrhu čišćenja dimnjaka upotrebljava, očistiti, to se imade odstranjenje svjetie smolne čadje iz dimnjaka pređuzeti na taj način, da se u samom dotičnom dimnjaku, u kojem se na­slaga te vrsti čadje nakupila, naloži jača vatra, kojom se u dimnjaku nalazeća se svjetla smolna čadja zapali, uslied čega ista onda pođpunoma izgori. Taj način odstranjenja svjetle smolne čadje, iz dimnjaka naziv- Ijento „izpaljivanje (Ausbrennen) dimnjaka*1.

Izpaljivanje dimnjaka opasan je posao, za koji je potrebna posebna stručna sprema i vještina, pa ga smije preduzimati damo osposobljeni stručnjak dim­njačar i to samo tekom prije podneva, kad ne đuva jaki vjetar, ili za vlažnog vremena. Kod lahko upaljivim gradivom pokritih agrada pak najbolje u zimi, kad je krov kuće pokrit sniegom ili barom debljim mrazom.

236

Prije no što se sa izpaljivanjem dimnjaka započne, treba udovoljiti svira topoglednim oblastnim propisima, kao Sto su prijava o izpaljivanju dimnjaka redarstvu i vatrogastvu, da se time zaprieći uzbud na vatro. Nadalje imade dimnjačar izviditi, da li se u neposrednoj bližoj okolini dotične kuće, u kojoj se ispaljivanje dim­njaka preduzeti ima, ne nalaze sgrade ili ini predmeti, koji bi izpaljivanjem dimnjaka mogli biti ugroženi, da se zapale. U samoj dotičnoj kući imade dimnjačar da pregleda sve prostorije, kojima izpalit se imajući dim­njak prolazi, osvjedočiti se, da stiene dimnjaka nisu popucane ili da se u njima možda ne nalaze otvorene rupe. Pronadjene veće pukotine ili rupe na stienama dimnjaka treba žbukom, sadrom ili zemljom ilovačom dobro izmazati, odnosno zazidati. Opazi ii se — ili jo­to dimnjačaru možda već od prije poznato, — da je u stienu dimnjaka uzidana drvena građja, greda ili rožnica, koja bi se od razvite vrućine u dimnjaku za­paliti mogla, tada neka se takova drvena gradja ili. odstrani iz stiene dimnjaka ili barem drugim kojim shodnim načinom od zapalenja osigura, na primjer, da se dobro nakvasi vodom, u koju se svrhu — ako- je potrebno — oko grede izdube zidje tako, da se vodom do ugroženog mjesta doprieti može. Na tavan dotične kuće treba osobit obzir uzeti, te se poskrbiti i za dostatnu količinu vode. Ako su vratašca dimnjaka loša ili možda dobro ne zatvaraju, treba ih žbukom ili zemljom ilovačom omazati i tako nepropusnima na­činiti. Predmete, ležeće oko’dimnjaka, valja odstranili« tako da je pristup dimnjaka sa sviju strana omogućen- Prozore na tavanu treba takodjer pomno zatvoriti. Kod većih kuća sa viSe spratova imade se na tavanu

237

postaviti jedna osoba (dimnjačarskog pomoćnika ili upućenog naučnika), kojoj je dužnost budno paziti na padanje iz dimnjaka izviru će užarene čadje. Ako je naslaga svjetle smolne čadje u dimnjaku već .deblja, a dimnjak prolazi kroz više spratova, tada nije uputcđ ćadju zapaliti od podnožja dimnjaka, nego se u tom slučaju izpaljivanje preuzimlje najbolje postepeno, od gore prema dolje, to jest, najprije se naloži vatra u dimnjaku u najgornjem spratu i to, ako ondje nema potrebnih vratašca, kroz dimovodnu ciev ložišta ili — ako i to nije moguće — kroz posebno u tu svrhu u dimnjak probušenu rupu, koja se odmah, čim se prelazi u niži sprat, opet zazidati ima. Ovo postepeno izpaljivanje dimnjaka preduzimlje se kod deblje naslage svjetle smolne čadje kroz više spratova vodećeg dim­njaka zato, da se dimnjak ne preobtereti plinovima i vrućinom, koja se prigodom izgaranja čadje razvija, te Sto bi moglo prouzročiti i razprsnuće stiena dim­njaka.

Tek onda, kad su sve mjere opreznosti predu- ete, naloži se vatra u dimnjaku. Kod suhe naslage vjetle smolne čadje bit će dostatno, ako se vatra u limnjaku samo neko vrieme podržaje slamom, papirom li strugotinama, ali kad je naslaga čadje u dimnjaku rlažna ili kod onakove, što je radja kameni ugljen, le će se moći ni duljim loženjem sa slamom postići iapalenje čadje, jer se ta vrst u obće dosta te2ko za- Dali. Nego tu treba u dimnjaku i dulje vremena ložiti iobrim suhim drvom, a najbolje je u tu svrhu uzeti ođpadke mehkog drva, kao daske od starih škrinja i slično. U početku nalaganja vetre u dimnjaku trebft osobito paziti na to, da se izprva u dimnjak ne naloii

238

previše goriva, jer se time može spriečitt promaja, aj prouzročiti prevelik razvitak plinova najedanput. U tom se slučaju onda iahko dogodi, da za'patenje veće- količine izlućujučih se plinova u nutrinji dimnjaka pro­uzroči rasprsnuće (eksploziju), koja tada plamen, a često i gorifo izbacuje iz dimnjaka i to na mješltt, od kuda se dimnjak upaljuje, pa tako iahko oprži i osobu (dim-, njačara), koja je nalaganjem vatre u dimnjaku zapo­slena. Rada se već naslaga čadje u dimnjak« 2apa)?lat tada se prestane dalnjim loženjem, jer će se preostala, još nezapaljena čađja postepeno od dolnje već uža­rene zapaliti. Vratašca od dimnjaka na podnožju istoga ostave se otvorena, da što više svježeg zraka izgaranju tiadje priticati može. Pred ta otvorena vratašca dim­njaka valja staviti posudu s vodom, u koju se ođlup- ljena i na podnožje dimnjaka padajuća užarena Čadja. meće. Uputno je, osobito kod naslage svjetle smoine čadje, što je radja drvo, a koja se za svog izgaranja jako naduva, pa tako s utuje nutrinju dimnjaka i- time spriećava promaju, od vremena do vremena u dimnjak baciti po više komadića criepa ili opeke, koji svojim padanjem kroz dimnjak nešto od te nadavene čadje odlupe. Naravno, da se to pred uzet i može samo kod, okomito vodećih dimnjaka. Kod koso vodećih nije- uputno bacanje komadića criepa ili opeke'u dimnjak zato, jer se ti zajedno sa odlupljenom čadjom na za­voju stiena dimnjaka Iahko zaustave i tako dimnjak posve začepe. Kod koso vodećih dimnjaka kroz više spratova upotrebljava se u slučaju prevelikog ,s uženja nutrinje dimnjaka uslied naduvanja čadje na tankom lancu obješena željezna kruglja, koja se od vremena do vremena prema potrebi kroz dimnjak spušta. U,

mostalom, ako je promaja u dimnjaku dosta živahna, * najuputnije je pustiti,: da čadja mirno makar i pola­gano izgara.

Za vrieme dok čađja u dimnjaku izgara, imade dimnjačar više puta obići sve prostorije sgrade, kroz koje dotični dimnjak prolazi, te pri tom osobitu po-; zornost svratili na mjesta, kroz koja možda, prodire dim iz dimnjaka. Opaža li se, da dim prodire izpod' poda, tada se dimnjačar mora od vremena do vremena osvjedočiti, kakve li je naravi taj dim, to jest., da U dolazi kroz pukotine stiena iz nutrinje dimnjaka, ili- možda već od kakove zapaljene drvene gradje. Pri lom istraživanju dobro će poslužiti njuh. Đim od \z- srafanja čadje nije jedak i oslastnog je okusa, dočim je naprotiv dim • od izgaranja drvene gradje jecfak i malko gorkog okusa. U prvom slučaju neima još. ni-; kakove opasnosti, nu u drugom Slučaju siguran je znak, da se je u blizini dimnjaka naiazeća se drvena grad ja zapalila, pa treba odmah preduzeti gašenje, da se požar, dalje ne razširi.

• Digne li se za vrieme izpaljivanja dimnjaka na­jednom jaki vjetar, a u blizini se dotičnog dimnjaka- nalaze lahko upaljivi predmeti, kao slamom pokriter gospodarske sgrade, stogovi siena i t. d., kojima prveU' pogibelj, da bi se uslied od vjetra nošene,, a iz dim­njaka izviruće užarene čadje zapaliti mogli, tada se. imade gornje ušće dimnjaka prekriti gustom mrežom- od žice iii ako takove odmah pri ruci neima, sa mo­krim gunjem ili vrećama, ali opet ne tako, da se dim­njak posve začepi-, već tako, da na jednoj strani ostane oš dosta veliki prostor, kroz koji plinovi iz dimnjaka- zlazrti mogu; Pred taj se. otvor stavi opet takav na-

Ž40

kvašeni predmet, u koji će se izviruća užarena čadja

zadjeii i donekle ugašena pasti ili opet natrag u dim­

njak ili kraj istoga, gdje ju se onda odmah sa n pri­

pravi i maj u ćora vodom lahko posvema ugasi.

Izgaranje čadje u dimnjaku može potrajati —

već prema tome, kajco je debela naslaga- čadje i prema

visini dimnjaka — po jedan, dva i viže sati. a uslied

toga opet kraće ili dulje vremena, dok se užarena

gradja stiena dimnjaka u toliko ohladi, da se teme­

ljito čišćenje i konačna pregtedba dimnjaka preduzeti

može. Najuputnije je to čišćenje i pregleđbu tek izpa-

Ijenog dimnjaka preduzeti još tokom popodnera istoga

dana, Kako je pak čišćenje dimnjaka u tom slučaju

sporedna stvar, pošto se obavlja isto tako, kao i svako

drugo čišćenje, to ga zato nije ni nuždno posebno

opisivati, već ćemo se bolje osvrnuti na mnogo važ­

niju pregleđbu dimnjaka poslije izpaljivanja.

Nakon što je izpaljeni dimnjak temeljito očišćen,

obadje dimnjačar još jedanput sve prostorije, kroz

koje dotični dimnjak prolazi. Tom pri!ikom opazit će

se u mnogo slučajeva, da su stiene dimnjaka znatno

toplije, no što su bile odmah nakon svršenog, izpalji-

vanja. Ta okolnost međjutim nije opasna, a dolazi od

tuda, što je toplina iz nutrinje dimnjaka prelazom pro­

drla na vanjske strane stiene. Opazi li dimnjačar na

stienama dimnjaka veće pukotine, što su uslied ras­

tezanja zidja povodom u dimnjaku izgaranjem čadje

proizvedene vrućine prouzročene, upozorit mu je na

to kućevlastnika ili njegova zamjenika, da ih ćim prije

izmazati dade, kako bi se time spriečilo prodiranje

vanjskog zraka u dimnjak Hi prodiranje piinoya iz

dimnjaka u dotičnu prostoriju. Osobitu pozornost valja

m■svratiti na drvenu gradju, nalazeću se tik «z dotični

dimnjak, napose pak na pod, i to opipavanjem poda

i njuhom, da li izpod poda možda ne prodire vonj

po paljevini drva. Primjeti li se, da je pod u blizini

dimnjaka neobično topao ili vruć, najuputuije je si­

gurnosti radi pod na dotičnom mjestu otvoriti i dobro

vodom nakvasiti. Ako se pak ustanovi zapalenje grede

ili blazinice (Polsterholz), tada se' postupa, kako je to

opisano kod gašenja požara pod podom. No imađe

slučajeva, da se ni najpomnijom pregiedfoom okoline

dimnjaka nakon ispaljivanja ne može naći ma baž ništa, što bi moglo dati naslućivati kakovo zapalenje

drvene gradje, nalazeće se oko dimnjaka u pođu, pa

ipak se već Cesto sbilo, daje unatoč tome do takovog

zupalenja došlo, a izbilo je isto na površinu tek drugi

ili treći dan nakon obavljenog izpaljivanja dimnjaka^

Uzrok tome je istovjetan sa onim opisanim kod prpr

uzročenja požara uslied loše i pogriešno gradjenog

dimnjaka (vidi 3trana 184), kako to pokazuje slika 83,

primjer A, B i <7,. a razjašnjuje ga .sliedeći u praksi

zbivSi se slučaj: ' . " .

Dne 14. prosinca 1890. izpaljivan je u banskim

dvori ma u Zagrebu jedan iz prvog kata vodeći proi-

plazni dimnjak. Povod ispaljivanju toga dimnjaka bi<5

je taj, žto se u ložištima, koja su u nj svedena, mnogo

ložilo bukovim drvom, od čega se u tom dimnjaku

nakupila znatna naslaga svjetla smolne čadje. Uz to

bio je taj dimnjak na prelazu izmedju prvog kata i

tavana tako s užen, da nije bilo moguće provući se

kroza nj i očistiti ga. Samo izpaljivanje toga dimnjaka

preduzeto je gore spomenutog dana oko 9 sati u jutro,

a dovršeno bez ikakovih đalnjih potežkoća oko 12 sati16

242

o podne. Poslije podne istog dana oko 4 sata predu- zeto je čišćenje i točna pregledba dimnjaka i okoline ma, te se nije baš na nijednom mjestu opazilo ništa, što bi naslućivati dalo kakovo zapalenje drvene gradje oko dimnjaka.

Dne 17. prosinca oko 4 sata u jutro probudio nas je vratar banskih dvori i pozvao, da odmah do- djemo onamo, je r da se ondje porodio požar. Đošav na lice mjesta nadjosmo, da se je požar porodio na tavanu kraj dimnjaka, koji je dne U . prosinca izpaljen. Požar se jur toliko razmahao bio, da je već i ustroj krovišta kraj dimnjaka zahvatio bio. Nakon što je požar uz pripomoć služinčadi ugušen, ustanovljeno je , da se požar porodio uslied toga, što su neke grede u podu, odnosno stropu izmedju prvog sprata i tavana ćelom bile uzidane u stiene dimnjaka, i to baš na onom mjestu, gdje je dotični proplazni dimnjak s užen bio. Pod tavana naime — odnosno strop prvog kata — gradjen je po starinskom sustavu, tako da su drvene grede u stropu smještene jedna tik druge, tako zvani pod — strop — od greda (Balkenđecke-Trambođen). Iz nutarnje strane dimnjaka pak — kako se to tek kasnije ustanoviti dalo — bile su grede obložene ope- kama postavljenima na kanat (Kantziegel). Sljubnice naravno nisu bile izmazane, već izpunjene naslagom svjetle smolne čadje. Za izgaranja ćađje u tom dim­njaku zapalila se naravno i čadja, nalazeća se u sljub- nicama opeke, odakle je vatra onda doprla i do čela greda, te iste zapalila. Da tako zapaljene grede nisu odmah ja če planule, uzrok je u tome, što je nad gre­dama bio '20 cm. debeli sloj sabite zemlje ilovače, koji je naravno priečio pristup zraku, a ujedno i pro­

243

diranje dima na površinu, po čemu bi se to zapalje- nje greda odmah bilo moglo opaziti. Uslied toga bivalo je izgaranje greda samo njihovom sredinom — srcem — , a razvijajući se dim i toplina izlazili su istim putem, kojim je uzsliedilo i zapaljenje, naime kroz sljubnice opeka u dimnjak. Kad su sloj zemlje ilovače i nagor­jele grede odstranjene, ustanovljeno je , da su neke grede bile već u duljini od kojih 4 do 5 metara na­gorjele i to samo u sredini — sreu —, dočim su ostale grede naokolo od požara ostale posve netaknute, što je napokon i lahko shvatljivo, kada znamo, da od nikud nije mogao priticati svježi zrak, koji je za raz­vijanje požara neobhodno potreban. Tek u neposred­noj blizini stiene dimnjaka bile su grede u cielosti nagorjele i odatle je onda izbio požar na površinu poda tavana, zahvativ odmah ujedno i ustroj krovišta.

Prema tome trebao je dakle taj u podu poro­divši 9e požar od izgaranja čadje u dimnjaku preko 80 sati, dok je napokon izbio na površinu, da se ga moglo opaziti. Takovih slučajeva dešava se u praksi prigodom izpaljivanja dimnjaka dosta često, a uzrok im je već prije opisana pogriešna gradnja dimnjaka i smješlenje nezaštićenih greda tik uz ili u stiene dim­njaka.

Mnienje, da je izpaljivanje dimnjaka štetno ne samo po dotični dimnjak, već i po dotičnu sgradu, jer da uslied vrućine, koja se izgaranjem zapaljene naslage svjetlo-smolne čadje u dimnjaku razvija, stra­daju stiene dimnjaka time, što popucaju, te da se iz- paljivanjem dimnjaka vrlo često prouzročuje požar u podu, čime se opet nanaša znatna šteta, nije oprav­dano. Naprotiv, češće izpaljivanje dimnjaka znatno

244

povećaje sigurnost protiv požara, jer se izpaljivanjem dimnjaka staje na put požarima, koji su doduše posve istovjetni sa izpaljivanjem dimnjaka, ali su ipak u toliko opet različni, što kod izpaljivanja naslagu svjetle smolne čadje u dimnjaku dimnjačar zapali u zato sgodno vrieme, a uz predhodno preduzeće svih potrebnih mjera opreznosti u svrhu zaštite protiv Sirenja požara, dofiim kod požara u dimnjaku zapalenje naslage čadje biva iz već prije opisan/h uzroka posve samotvorno, i to u najviše slučajeva baš za vrieme jačeg vjetra ili bure, kad je po^ibelj širenja požara najveća, a'budući da to ujedno biva i nenadano, zato i prouzročuje .uzrujanost i stravu stanara dotične i susjednih kuća, pogotovo, ako se požar u dimnjaku desi u noćno doba. Naprotiv pak, kad se izpaljivanje dimnjaka obavlja poslovno, to se od ukućana na isto osvrće samo po koji zna­tiželjnik i taj se posao obično obavi bez ikakvog uz- rujavanja, jer se ukućani pouzdaju u vještinu i spremu stručnjaka dimnjačara, komu je taj posao povjeren. Mnienje o štetnosti izpaJjiranja dimnjaka neopravdano je tim više, što se baš radi propusta potrebnog izpa­ljivanja u dimnjaka svakim danom sve to više naslage svjetle smolne čadje nakuplja, koja, pošto se ne da drugim načinom, već jedino izpaljivanjem iz dimnjaka odstraniti, a ne da se takodjer ni najmarnijim i čestim čišćenjem kraj stanovite vrsti goriva njeno radjanje zapriečiti, neprestano ugrožava dotičnu i susjedne kuće požarom, jer će se napokon prije ili poslije kod jačeg loženja ipak sama od sebe zapaliti, ili — ako se to ne zbude — tekom godina nutrinju dimnjaka tako 5 uziti. da će dotični dimnjak postati sasma neupo- rabiv. Kad je tome tako, onda je svakako uputnije i

msa .manjom štetricžću po stiene dimnjaka skopčano, ako se naslaga svjetle smolne čadje iz .dimnjaka; odr strani izpaljivanjem, dok je naslada te. čadje joS tanja, jer tada njeno izgaranje ne će dugo potrajati, a ne će ni tolik« vrućinu razvijati, koja bi prouzročila jače raztezaoje (pucanje) siiena dimnjaka. I obzirom na radjanje požara pod podom izpaljivanje je dimnjaka shodno zato, što se izpaljivanjem, ako je dimnjak loše i pogriešno građjen, takav požar upravo upriličuje, što p svakako opet bolje i sigurnije, da se to sbude prigodom ispaljivanja, koje se obavlja uz prije predu- zete mjere opreznosti u pogledu đafnjeg širenja po­žara, nego da se to sbude nenadano i samo od sebe, što će- se napokon, ako se izpaljivanje propusti,' prije ili poslije svakako ipak sbiti.

Opredieljeno vrieme. a kojem je potrebno dim­njak izpaliti, ne da se unapred ustanoviti, jer to ovisi 3 sporijem ili bržem načinu tvoritbe naslage svjetle smolne čadje, a ovo opet u prvom redu o količini i vrsti goriva, kojim se loži, zatim o promaji u dimnjaku i inim prije već opisanim okolnostima, koje su stva­ranju svjetle smolne čadje povod. Nije uviefc baš ni lako iahko ustanoviti, da li je potrebno fcoji dimnjak izpaliti ili ne, pa se kod toga ustanovljenja lahko može i najsposobniji siručnjak (dimnjačar) prevariti. Osobito se to laliko dogodi kod dimnjaka, koji prolaze kroz vise spratova kuća, a pogotovo, ako iz različitih spra- tora vode- ložišta u jedan te isti zajednički dimnjak, i to zato, je r se riedko kada u svim ložištima, što su u takav zajednički dimnjak svedena, loži jednakom vrsti goriva, pa se uslied toga obično u svakom medju- spratu nutrinje dimnjaka radja druga vrst čadje, i to

246

u doJnjeiu — najpristupačnijem zapalenju — ponajv še svietla stnolna, u srednjem tvrda, a u najgornjim đie- loviiria dimnjaka prašnata naslaga čađja. is<o se sbiva i kod dimnjaka, u koje su svedena po više ložišta (2 do 4) ma i iz jednoga samo sprata. Kod normalno građjenih proplaznih dimnjaka dade se vrst u d im ­njaku n aJazeće se naslage čadje labko ustanoviti, je r prigodom čišćenja dimnjačar dimnjak propuzava, te pri tom ili vidi ili' napipije ondje nalazeći! se vrst čadje. No kod ruskih je dimnjaka ustanovljenje u dim­njaku nalazeće se vrsti čadje mnogo teže, dapače i nemoguće zato, je r ruski dimnjaci imadu obično samo jedan otvor, kroz koji se u mitrinju dimnjaka vidjeti može, i to vratašca, kroz koja se obavlja čišćenje dim­njaka. Pošto se pak ova vratašca redovito nalaze na najgornjem đielu dimnjaka — na tavanu — to se tako^jer samo najgornji dio dimnjaka iztražiti može, đočim bi se dolnji dio dao iztražiti na taj način, da se u dimnjak spusti električna žarulja ili zapali m a­gnezij i time nutrinja dimnjaka razavietli, te prom otri pomoćju na podnožju dimnjaka (Ausmvindung) um et­nutog zrcala. No takova pomoćna sredstva za istra­živanje nutrin je dimnjaka riedko su kada pri ruci, pa se i željena svrha s istima postizava samo kod posve okomito građjenih ruskih dimnjaka.

Po samoj čađji, iavađjenoj iz podnožja dimnjaka nakon obavljenog čišćenja takodjer se riedko kada dade sa sigurnošću ustanoviti naslaga svietle smolne Čadje u dimnjaku xato, jer lu nalazimo samo prašnatu 1 tvrdu čadju, koja se čišćenjem odstraniti dade, ali svjetle smolne čadje — ako se ista i nalazi u dim­njaku — fieđfco kada ćemo med ovom naći. je r se ta,

247

kako je poznato, običnim čišćenjem ne da sa stiena dimnjaka odstranti.

T a netom opisana okolnost često dovadja dim­njačara u bludnju, te propusti preduzeti izpaljivanje takovog dimnjaka, pošto drži, da se u istome nalazi samo naslaga prašnate ili tvrde čađje, koju dim njačar i onako očisti, a ■ kad* .tamo, to se u tom dimnjaku nalazi i naslaga svjetle smolne čadje, koje dim njačar u tom slučaju naravno ne može vidjeti. Uslied toga se lahko dogodi, da se u takovom dimnjaku i odm ah poslije obavljenog Čišćenja porodi požar, što je napo­kon lahko shvatljivo, kada znamo, da je dim njačar mogao očistiti samo lagtje odstraniti se dajuću praš- natu i tvrdu Čadju, dočim je baš najopasnija vrst svjetle stnoJne Čadje ostala i nadalje u dimnjaku.

Da se pak izbjegne radjanju požara u dimnjaku kojemu povod može biti netom opisana okolnost, to jest, da dimnjačar pođpunom sigurnošću ne može usta­noviti u njem nalazeću se vrst čadje, :najuputnije je, takove dimnjake od vremena do vremena izpaliti, Iz- paljivanje dimnjaka ne smije se ipak preduzeti kada god, već treba za taj posao sigurnosti radi izabrati sgodno godišnje doba. Ljeti može se izpaljivanje dim­njaka preduzeti samo za duljeg kišovitog vremena, Najagodnije godišnje doba za izpaljivanje dimnjaka jest jesen, jer se tada tim poslom dimnjaci ujedno priprave za bezpogibeljno jače loženje zimi.

U slučajevima, gdje je izpaljivanje dimnjaka skop­čano sa očitom pogibelju širenja požara, kako je to primjerice u mjestima, gdje su kuće pokrite slamom iii šinđrom, preduzimlje se izpaijivannje uz osobiti oprez samo u zimi, kad su krovovi pokriti sniegom

ili barem debljim mrazom. Ustanovi )i dimnjačar, da

se u kojem dimnjaku nakupilo svjetle smolne Cadje,

koju treba ispaliti, a taj mu posao iz bud kojeg raz­

loga nije moguće odmah obaviti, tada tfeba da o tome

obaviesti sve ukućane, čija ložišta u dotični' dimnjak

uvir« i upozoriti ih na to, da prigodom loženja u lo­

žište ne trpaju najedamput preodviše goriva, čime bi

se moglo prouzročiti samotvorno zapalenje svjetle-

smolne čadje u dimnjaku. Ali imade i takovih sluča­

jeva, gdje tvoritba svjetle smolne čadje u dimnjak«

tako brzo napreduje, đa se bez -pogibejji sa mo tromog

zapalenja ne može do stanovitog za izpaljivanje shođ-

nog doba čekati. U takovim se slučajevima izpaljivanje

preduzimije čim prije, a uz uporabu svih pređhodnih

mjera opreznosti, koje su opisane za ograničenje .po­

žara u dimnjaku na strani 236.

Iz maziva nje dimnjaka.Vrlo trošni stari i popucani proplazni dimnjaci,

u kojima se nakupila naslaga svjetle smolne čadje,

ne mogu se izpaljivati, jer prieti pogibelj, da im stiene

aslied razvitka vrućine posve razpueaju, pa da se time

prouzroči brzo dalnje širenje požara. Isti slučaj jeste

i kod proplaznih dimnjaka, koji su gradjeni iz dasaka

ili pletera. Budući se pak naslaga svjetle smolne čadja

drugi® načinom odstraniti ne da, nego izpaljivanjem,,

to se takav dimnjak, da se izbjegne samotvomom

zapalenju i lime ujedno uništenju dotične sgrade po­

žarom, iz nutra u cieloj visini izmaže {Ailsschlemen-

Auspatschokiren) sa l/8 do 1 cm. debelim slojem ilo­

vače, .kojoj se pridoda nešto pepela, a razredi jako

zasoljenom vodom. Tim se izmazivanjem prekrije sloj

348

muslage švjetle smolne čadje i odkloni njeno zapalenje.

Sliedeća radjajuća se naslaga smolne ćadje nakupit će-

ae opet na tom sloju ilovače, koji se onda prema- po­

trebi zajedno sa na njem nakupljenom naslagom čadje

grebijicom od stiena dimnjaka ostruže, što je lahko

izvedivo, a zatim se izmazivanje dimnjaka opet ponovi.

Pređuzeti ponovno izmazivanje dimnjaka prije, no što

se prvažnji sloj ilovače ukloni,, nije uputno, jer bi se

time ~ ako se to više puta ponovi — dimnjak u svom

promjeru jako s U2io, pa )>i s vremenom postao ne-

uporabiv. Osim toga neodstranjenje prvobitnog sloja

ilovače požarnu pogibelj samo još povećaje, pošto uslied

usisanja svjetle smolne Čadje i sam sloj ilovače postaje

goriv. Samo se pak po sebi razumieva, da se to iz­

mazivanje dimnjaka dade izvesti jedino u proplaznim

•dimnjacima, dočim je to izmazivanje kod uzkih ili rus­

kih dimnjaka nemoguće, jer se dade samo rukom oba­

viti. No imađe takovih i ruskih dimnjaka, u kojima

se nakupila naslaga svjetle smolne čadje, koji se radi

trošnosti ispaljivati ne mogu, pak je tada najuputnije,

takav trošan dimnjak sasma srušiti i iznova ga izgra­

diti. Trošak rušenja i novogradnje dimnjaka svakako

će biti znatno manji od štete, što je može takav dim*

njak samotvornim zapalenjem čadje — što će se prije

ili poslije ipak sbiti — te uslied toga eventualno dal-

njim širenjem požara prouzročiti.

Rasprsnute (exDiozija) plinova u dimnjaku.

Rasprsnuće plinova, proizvedenih izgaranjem gori­

va u ložištu, broji medju najneugodnije pojave, naročito

ti glinenim pećima, gdje je to rasprsnuće plinova obično

250

skopčano ujedno i aa manjim ili većim razorenjem peći.

Stanbene se prostorije pri tom zasmradjuju čadjom,

pepelom i dimom, a stanari, kao i prizvani pećar i

dimnjačar stoje pred učinkom ove pojave zbunjeni i

bez pomoći. K toj yeć prouzročenoj Šteti pridolazi joS

i potežkoća raztumačenja postanka te pojave, pa se

uslied toga cieia krivnja obično svaljuje na pećara i

dimnjačara. Obćinstvo naime predmnieva, daje rasprs­

nute piinova u peći posljedica ili nepravilne gradnje

ložišta ili lošeg čišćenja istoga. Ali krivnja u tom slu­

čaju nije ni na pećaru, ni na dimnjačaru, već napro­

tiv na osobi, koja je. tu pojavu — dakako neznalice

i nehotice — izazvala nepravilnim ili nespretnim dvo-

renjem — loženjem — peći.

Kako dakle nastaje rasprsnuće plinova u peći?

Za razjašnjenje tog pitanja poslužit ćemo se slje­

dećim jednostavnim pokusom: Uzme se jedan stakleni

valjak, 36 cm', visok, a 4 do 5 cm. širok, sa obrušenim

rubom. Taj se stakleni valjak napuni razsvjelnim plinom

i pokrije staklenom ploćom. Zapalimo Ii — nakon što

smo odmakli rečeni poklopac — taj razsvjetm plin u

valjku gorućom žigicom, vidjet ćemo, kako taj plin

tamno-modrim i žuto-crvenkasfcžm rubom omedjenim

plamenom izgara. Napunimo li pak taj valjak samo

do polovice razsvjetnim plinom, a preostalu polovicu

zrakom, pa to dvoje — nakon što smo poklopcem

pokrili valjak — gibanjem istoga amo tamo dobro

promješamo — jer bez dobrog proraiešanja pokus ne će

uspijeti — pa tu mješavinu plina i zraka onda zapa­

limo, to će iata izgorjeti liepim svjetlo-modrim pla­

menom.

251

iste se pojava pokazuju, ako se l/3 do % raz-

svjetnog plina pomiješa sa % do 7/» zraka.

No pomiešanjo li u staklenom vajjku dobro V«

msvjelnog plina sa % zraka ili l/,c plina sa %« zraka,

io će u obim slučajevima ta mješavina razsvjetnog

plina i zraka, ako joj ae gorućom žigicom približimo,

prouzročiti rasprsnuće — explo2iju — popraćenu sa dosta

žestokim praskom. Ako pak pomješamo samo Vi 2 raz~ svjetnog plina sa n/12 zraka i tu mješavinu zapalimo,,

vidjeti ćemo, da će plin tek jedva htjeti goriti, a o-

kakovom rasprsnueu — exploziji — više ni traga neirna.

Iz toga pokusa dakle razabiremo, da rasprsnuće

razsv je tnog p l ina može nas tup i t i samo onda,

kad se izv je s tna ko l i č i n a p l ina sa isto tako

izv je s tnom ko l i č i n o m zraka podpuno po-

mieža i ako za z apa len je te m je šav ine zraka

i p l i n a odgova r a ju ća tem p e ra tu r a vlada.

Istim načinom, kako se razvija pojava rasprsnuća

razsvjetnog plina u staklenom valjku, razvija se i

rasprsnuće plinova u peći. Razsvjetni plin proizvod je-

suhe destilacije kamenog ugljena, koji se u plina­

rama u tako zvanim „retortama" proizvadja. Kameni

se naime ugljen u užarenim retortama grije, uslied

čega se razvijaju katranom zasićene pare, koje se onda

čiste i u plinske kotlove utiače, od kada se napokon

pomoćju željeznih eievi u naše stanove dovode.

Kad mi u našoj peći na žeravicu naložimo ka­

meni ugljen, tada se taj ugrije i izlučuje isto onakove

plinove kao i onaj u retortama plinare. Razlika je

samo 11 tome, što plin, razvit u našoj peći — pošto

nije posebno čišćen — sadržaje znatno više katrana

i drugih lahko upaljivih sastojina, što, mimogred budi

spomenulo, smanjuje visinu potrebne zapaljujuće tem­

perature. Kad bismo sa neočišćenim plinom iz naše

peći preduzeli iste pokuse, kao što smo to učinili

sa razsvjetnim plinom, tada bismo opazili i posve istu

pojavu, to jest, da samo izvjestna količina zraka {8

do 1 { dielova), dobro promješana sa plinom, kod

izvjestne zapaljujuće temperature (500 do 700 C°)

proizvadja rasprsnuće — exploziju. Bude li previše ili

premalo zraka plinu primješano ili je temperatura za

zapaljenje prenizka, tada rasprsnuće ne može uzsliediti:

Pošto se pak u praksi dosta riedko kada desi,

da se za vrieme raztvorbe — suhe {destilacije —

kamenog ugljena u našoj peći baš i potrebna količina

zraka nalazi, a riedko 3e kada ujedno desi i to, da

u času, kada se ta umjetna mješavina plina sa zrakom

U peći nalazi, i za zapalenje potrebna temperatura

vlada, to se uslied toga rasprsnuća — explozije — peći

u mnogo manje slučajeva dešavaju, no što bismo to

u prvi mah, razmatrajući prije opisane pokuse, i oče­

kivali. Kad bi pak za tok rasprsnuća plinova bilo sve«

jedno; u kojoj se god količini plin sa zrakom mteša,

tada mi naših peći u obće ne bismo mogli rabiti, jer

bi svaki čas uzsliedilo rasprsnuće plinova, a time ujedno

i manje ili više razorenje peći. Iz toga sijedi, da za

rasprsnuće plinova u peći trebaju ove dvie predpostavke:

1. Plin u peći mora da se nalazi u rasprsnućem

— explozivnom — stanju.

% Temperatura, potrebna za zapalenje toga plina,

treba da je postignuta tek za vrieme, kad su već svi

šuplji prostori peći sa rasprsnućom — explozivnom

— mješavinom plina napunjeni.

252

Sliedeći primjer neka služi tim predpostavkattia

za razjašnjenje;

Na naravnom roštilju nalazeću se žeravicu u peći

nasiplje se najedanput toliko kamenog ugljena, da je-

cieli roštilj slojem ugljena prekrit i da se od žeravice

ništa više ne vidi. Uz to se ali vratašca pepeonice

ostave otvorena. Žeravica će u tom slučaju nad njom

ležeći kameni ugljen ugrijati, uslieđ čega će se razviti

plinovi, koji se uslied promaje mješaju sa zrakom, što

kroz pepeonicu i roštilj u peć struji, te tako napune

cieli nutarnji prostor iste. U početku razvije se mnogo

plina, koji je protiv dovodjenoj količini zraka pretežan.

No čim to grijanje ugljena dulje traje tim to izluči­

vanje plina postaje sve to manje, dočim strujenje zraka

kroz roštilj ostaje približno isto. Tima se dakle pri­

bližavamo stanju, u kojem mala količina plina stoji

protiv veće količine zraka (vidi prijašnje pokuse). Sad

ali to posliednje stanje nastupa bafl u doba, kad že­

ravica pomalo progorjeva sloj ugljena i time imademo

sa dalnjim čimbenikom, to jest sa zaptđjujućom tem­

peraturom računati. Prodre li nakon izlučenja plinova,

dok su još šuplji prostori peći (ognjište i dimovodi)

izpunjeni rasprsnućim piinorn (t. j. malo plina pomiešano

sa mnogo zraka) plamen kroz nasipano gorivo (kameni

ugljen), tada je rasprsnuće — explozija— gotova stvar.

Srećom sbivaju se takova rasprsnuća u peći i inim

ložištima dosta riedko, a to zato, jer se za rasprsnuće

potrebita sastavina zraka i • plina, kao i bezuslovnb

potrebita dobra njihova mješavina, a još više zapa­

njujuća temperatura, kako je to već prije spomenuto,

tek samo slučajno istodobno sastaju.

25*

Iz prednaveđenog dolari se do naravnog zaključka,

da je za odvraćanje rasprsnuća plinova u peći potrebnot

Da se izbjegne razvitku više temperature u

-ognjištu peći ili

2. da se ne proizvadjaju u peći rasprsnuće — ex-

pjozivne — količine plina.

Prvo nije moguće, jer već u načelu samog lo­

ženja, odnosno izrabe goriva leži proizvadjanje čim

viših temperatura, što obično dostižu visinu od 1.000

do 1.250° C. No moguće je posljednje. Evo zato dva

primjera: Vraćamo se opet našem prijašnjem pokusu

i ložimo peć. Sad ali ne bacamo bezobzirno svježi

kameni ugljen na žeravicu što se na roštilju nalazi,

već jedan dio ove najprije potisnemo na stražnju stranu

roštilja, a na prednju stranu — prema vratašcima lo­

žišta — naspemo ugljena. Može da se naloži dosta

ugljena, ali ipak samo toliko, da stražnji dio žeravice

ostane prost — neprekrit ugljenom. Kad se sada uslieđ

vrućine žeravice iz ugljena opet razvijaju plinovi i

dovadja svježi zrak, .tada će se ti proizvedeni plinovi,

pomiešani sa zrakom, na otvorenoj žeravici s mjesta zapaliti, pa će tako, tvoreći plamen, već u ognjištu

izgarati i davati osim svjetla još i toplinu. Iz toga

postupka loženja peći vidimo, da — ako se stvar udesi

tako. da se plinovi odmah nakon njihovog razvitka

još u samom ognjištu sažgu — se ne može desiti, da

se ložište napuni još neizgorenim plinovima, pa je

uslie.d toga i rasprsnuće - explozija -sasma izključena.

Drugi postupak loženja, kojim se sprečava rasprs­

nuće plinova u ložištu, jeste taj, da se na dobro pro­

čišćeni roštilj saspe najprije kameni ugljen, već prema

tome, koliko je za dulje izgaranje potrebno, po prilici

255

<5 do 10 kg. Na taj sloj kamenog ugljena naslaže se

tada drvo, koje se podpali. Takav postupak loženja

upotrebljava se kod peci sa trajnom vatrom (Đauer-

branđoffen), a budući ovdje gorivo izgara od gore

prema do!je, pa uslieđ toga izlučujući se plinovi mo­

raju prolaziti kroz žeravicu ili plamen, gdje od na ah i

izgaraju, to je u tom slučaju rasprsnuće plinova tako-

djer sasma izklj učeno,

U novije doba rabe se u gradovima u kućanstvu

uz obična kućna ložišta mnogo još i takova, koja se

lože razsvjetnim plinom, kao što su plinske peči za

grijanje soba (GasSffen) i plinske peči za grijanje vode

za kupelj (Gasbadeoffen). Obe ove vrsti ložišta plinom

treba da imađu za odvod izgaranjem plina istrošenog

zraka i proizvedenih plinova (ugljične i sumporne ki­

seline) odvodni kanal, isto kao i svako drugo obično

ložište. 17 novogradnjama, za koje se već u napred

znade, đa će se u njima smjestiti ložišta plinom, grade

se ža tu vrst ložišta odmah i posebni dimnjaci. No u

starijim sgradama ili i u novima, u koja se tek na­

knadno smještuju ložišta plinom, obično postavljao (mon-

teur) takove loži šine naprave odvodnu ciev ložišta pli­

nom svede u koji mu drago prvi pri ruci već posto­

jeći dimnjak, bez. obzira na to, da li u taj dimnjak

vode još i druga kakova obična ložišta ili ne. To vo-

djenje ložišta plinom zajednički sa običnim ložištima

u jedan te isti dimnjak može imati vrlo pogibeljnih

posljedica.

Treba naime uzeti u obzir, da već kod samog

zapalenja plina; to jest, kad pipac plinske devi otvo­

rimo i primaknutom gorućom žigicom zapaljujemo plin,

dosia toga još neizgorenog plina odlazi u dimnjak-

256

pošto je baš nemoguće, đa sva u taj tren iz cievi iz-

viruća količina plina izgori. Uzmel i se pak u obzir jo&

i ta mogućnost, da se nakon uporabe pipac plinske cievi

možda dobro ne zatvori ili — što se kod starije, dulje

vremena u porabi stojeće plinske naprave lahko do -

jrađja — da je taj pipac pokvaren pa propušta plin,,

ma da je na oko dobro zatvoren, to u obim ovim

slučajevima plin iz cievi struji u dimnjak. Ako je lo­

žište plinom svedeno u lih samo za nj odredjeni dini*

njak, to jest. ako u taj dimnjak ne vodi i ostalo koje-

obično ložište, pa pređpostavfjajući, da je dotični dim­

njak u podpunom redu (da nije začepljen), tada to-

strujanje plina iz cievi kroz dimnjak ne će imati dal-

njih ozbiljnih posljedica, osim što će dotična stranka,

na takav način bezkoristno strujeći plin morati platiti

kao potrošak. No druga je stvar, ako u dotični dim­

njak vodi još i drugo koje ili više običnih ložišta, U

tom se slučaju u dimnjaku naravno nalazi i naslaga

čadje, koja — bila ona koje mu drago vrsti — imade-

to svojstvo, da taj izvuući msvjetni plin upija i njime-

se zasićuje. Ovako razsvjetnim plinom zasićena naslaga

čadje u dimnjaka vrlo se lahko prigodom jačeg loženja

u ložištu zapali, te izgara, proizvadjajući jaku vrućinu*

pa se na taj način rađja požar u dimnjaku sa već prije-

opisanim opasnostima.

Kako se povodom rasnih već u II. dielu ove-

knjige opisanih okolnosti, koje moju biti uzrokom ne­

pravilnom funkcioniranju dimnjaka, lahko dogodi,

đa iz plinske cievi ložišta plinom izvirući razsvjetni

plin ne može iz dimnjaka izticati, jer ga u tome možda

prieči štetni upliv vjetra, s u ženo gornje ušće dimnjaka

i t d., to se u tom slučaju događja, da se ne samo

257

cteli dimnjak napuni razsvjetnim plinom, već taj plin

dapače dopire i a koje u dotični dimnjak vodeće obično

ložište. Naloži li se. pak onda u tom razsvjetnim plir

nom napunjenom ložištu vatra, to će bezuvjetno uz«

sliediti i naglo zapalenje plina ne samo u ložištu, već

i u dimnjaku, pa tako nastaje rasprsnuće — explozija —,

koja može prouzročiti i morenje dotičnog ložišta, a

popraćeno je obično još i zapalenjem u dimnjaku na-

lazeće se naslage čadje. *

S toga razloga najuputnije je, da se ložišta plin

nom svedu u poseban dimnjak, u koji ne vodi nijedno

drugo obično ložište. Uputno je to već i zato, što sit

ložišta piinom uredjena tako, da sa uvjek otvorena,

uslieđ čega neprestano svježi zrak struji a dimnjak,

te ga time obladjuje, što opet samo štetno djeluje

na promaju u dimnjaku, a donosi sobom kao posljedicu

nepodpuno izgaranje goriva i radjanje veće količine

naslage čadje u ložištu i dimnjaku.

LoSiStna naprava kao uzrok otrovanja plinom.

Dok za vrieme izgaranja u ložištu ugljiku, naia~

zećem se u gorivu, dosta zraka priticati može, radja

se u ognjištu ložišta ugljična kiselina. Ako pak za

vrieme izgaranja u ognjištu ložišta vlada oskudica svje«

teg zraka, tada se u ložištu radja vrst plina, koji se

zove jugljun* ili ugljični kis (Kohlenoxid). Taj plin

užasan je otrov, pa je njegova opasnost po čovječji

život još uvećana time, što; je bez boje i mirisa, te se

u zraku, kojega uđišemo, ne može ni osjetiti. Pa ipak

već i posve mala količina toga otrovnog plina, poraie*

n

258

šana sa zrakom, može da prouzroči smrt čovjeka.

Prema sada u zaanosti postojećem nazoru, već sasto-

jiria t :5 do 3:5 dielova ugljuna na 1.000 prostornih

dielova zraka prouzrokuje kod čovjeka pomaljanje bo-

lesti, a sa stoj ina od 5 :0 dielova ugljuna na i.000 pro­

stornih dielova zraka svršava brzo smrću čovjeka

iislied otrovanja. Otrovan! često u obće ni ne opaža,

da je tim plinom otrovan. Čovjek se obično samo

ujedanput sruši. Gdjekad pokazuju se i znaci poku­

šaja domašiti se vratiju iii prozora, dočim kratko vrieme

prije toga čovjeka napadne stezanje srdca i mučnina.

Ako je samo mala količina Ugljana sadržana u zraku,

što ga udišemo, tada to otrovanje prolazi laganije.

Najprije započne glavoboljom, onda sliedi bezsviestica,

iza koje konačno nastupi smrt.

Ako je ložištna naprava u redu, to jest, ako ista

pravilno funkcionira, onda je svaka mogućnost otro­

vanja ugUunom izključena. a to zato, jer se u ložištu

za dobre i živahne promaje za vrieme izgaranja u obće

ne radja ugljun, voć samo ugljična kiselina, koja je

doduše takodjer otrovni plin, no isti se uBiied živah-

nosti promaje odmah iz ložišta kroz dimnjak odvodi

u. zrak. Ali u ložištu, kojega je pravilna djelatnost

spriečena kojim od u ii. die!u ove knjige opisanim

uzrokom, vazda je uslieđ pomanjkanja odgovarajuće

promaje ujedno i oskudica na dovodu syježeg zraka

izgaranju goriva, Stoje povod, da se u ognjištu ložišta

radja ugljun. Pošto pak uzrok nepravilne djelatnosti

ložišta ponajviše leži dalje od ognjišta, naime u di-

rnovodima ili dimnjaku, to je posve naravno, da u

ognjištu radjajući se otrovni ugljun ne može putem,

kojim h> vi pravilu morao, izlaziti iz ognjišta, jer mu

mtuj zakrćuje prolaz ista. ona zaprieka, koja je povod

nepravilne djelatnosti dotičnog ložišta i radjanju !.;g!juna.

Zato si taj plin traži izlaz iz ložišta drugim kojim pu­

tem. nalazećim se pred ovom zaprekom, kao na pri­

mjer kroz vratašca za dovod goriva ili kroz ona na

pepeonici, kroz pukotine ili režke na stienama ložišta,

a u pomanjkanju takovih i nepropušno zatvorenih

vratašca dapače i kroz šupljinice (pore) gradje, iz koje

je ložište gradjeno.

Najčešći uzrok otrovanju ugljunorn jeste u dimo-

vodu ložišta smješteni zasun (Schieber), koji služi u

svrhu reguliranja promaje u ložištu. Radi toga ugra­

đivanje je zasuna u sobne peči obtastno zabranjeno.

Ta obfasina zabrana ugrađjivanja zasuna u dimovode

sobnih peći obzirom je na mnoge sbivše se već ne-

sreće otrovanja ugjjunom posvema opravdana, samo

Sto se na žalost svuda ne provadja. U koliko se pak

i provadja, to većim dielotn štiti samo pučanstvo sred­

njih i imućnijih slojeva, kojima materijalne prilike do­

zvoljavaju, da si mogu urediti bar jednu ili dvie sobe

posebno za spavanje. Siromašnije slojeve pučanstva

kao i veći dio seljačkog stališa ta oblastna zabrana

ugradjivanja zasuna u đimovode ložišta ne štiti od

otrovanja ugijunom. Prvi zato ne, jer si radi siromaš­

tva ne može držati veći stan, a drftgi — seljački sta­

liš — opet radi toga ne, što ovaj — akoprem gdjeko-

jemu imućstvene prilike to i dozvoljavaju — uz riedke

iznimke baš ništa ne mari do zdravog stana. I tako

oba ova stališa najviše obitavaju po stanovima sasto-

jećim se iz iih jedne sobice, u kojoj stanuju, spavaju

i — kuhaju.

260

Pošto se zabrana ugradjivanja zasuna u dim o- vode ložišta odnosi samo na sobne peći, — što je napo­kon i sasm a opravdano, jer ložišta, kojima nije svrha grijanje stana, baš treba da su providjena zasunom, da se s istim prema potrebi može regulirati prom aja u ložištu i tako laglje i brže postići željena svrha uz što veću prištednju goriva — to su ložišta u rečenim, malim stanovima, je r su udešena ujedno i za kuhanje, obično providjena zasunom. Smještenje zasuna u di- movodn ložišta sarno po sebi nije ni najmanje opasnoT predpostavljajući naravno, da je zasun u redu, već ta pogibelj proizlazi tek pogriešnom uporabom istoga, što se pak obično dogadja ili iz škrtosti ili usiied pre­tjerane štedljivosti na gorivu. U obim ovim slučaje­vima zasun se obično zatvori prije, no što dotična obitelj legne na počinak, a to zato, da se toplina zadrži u ložištu i time dulje grije dotična soba. Ako je vatra u ložištu već posve utrnula, tada neim a nikakove opa­snosti, no ako u ognjištu imade još žeravice, to će ista — m a da joj je usiied zatvaranja zasuna dovod zraka spriečen '— ipak još i dalje izgarati, te pri tom proizvadjati ugijun, koji — pošto iz ognjišta ne može izaći pravilnim putem kroz dimnjak u zrak, je r ga u tome prieči zatvoreni zasun u dimovodu — struji kroz vratašca ložišta, pepeonice ili koju režku u dotičnu sobu, gdje se mieša sa zrakom, što ga u toj sobi obi­tavajući ljudi udišu i tako eto nastaje otrovanje ciele jedne obitetji. Takovoj nesreći naravno da je kriv do­tični član obitelji, koji je tu nesm otrenost počinio i zasun zatvorio, akoprem je u ognjištu bilo još vatie.

Da se takovim dosta čestim nesrećama otrovanja ugljunom izbjegne, trebalo bi, da zidari i pećari pri­

261

godom postavljanja štednjaka u takove prostorije, gdje se zajedno stanuje i, kuha, ugradjivanje zasuna udese tako, da se zasun podnipošto neda sasma nepropusno zatvoriti, već da barem jedna četvrtina šupljeg pro­stora ostane otvorena i onda, kad se inače predmnieva. da je zasun posve zatvoren. Takav zasunom još ne- zatvoreni prostor u dimovodu bio bi dostatan za sprie- čenje nesreća uslied otrovanja plinom, jer radjajući se ugljun .mogao bi si ipak još naći izlaz pravilnim putem.

Uz ine uzroke, koj,i su povod nepravilne djelat­nosti tožišta, a time ujedno i radjanju i strujenju ugljuna iz ložišta u stanbenu prostoriju, najopasnija je čađ.ja. Iz potanjeg razlaganja o tvorbi čadje u II. dielu ove knjige znademo, da se naslaga čadje u di- rriovođima ložišta i dimnjaku kod redovite porabe lo­žišta svakim danom sve to više povećava, pa ne odr strani li se još za vremena, to će napokon navlastito dimovodi naslagom čadje biti tako zapremljeni, da dim i plinovi kroz njih više ne će moći prolaziti, već će si m orati svoj izlaz naći drugim putem, koji im ne stavlja nikakovih zaprieka, a su to vratašca na ognji­štu, Sto služe za dovod goriva ili ona od pepeonice ili pak režke i pukotine u stienama ložišta. Takovo ćadjom zsibrtveno ložište može biti vrlo sudbonosno po život osoba, koje u prostoriji, u kojoj se takovo ložište nalazi, obitavaju. Da je tome u istinu tako, najbolje dokazuje sliedeći zbivši se slučaj iz prakse:

Dne 9. siečnja 11303. došao sam u kuću broj 7 fia Markovom trgu (u Zagrebu, gdje daoas stoji vla­dina palača), da u istoj obavim dimnjačarske radnje. U dvorištnoj sgradi te kuće stanovd?. je jedna radnička

obitelj, sastojeća se od šest osoba: suprug, supruga i četvero male dječice. Došav oko pol 7 sati u jutro rečenog dana do njihovog stana, da i tamo svoj po­sao obavim, morao sam dugo kucati na vratima, dok je konačno ipak došao suprug i otvorio mi vrata, ali čim je vrata otvorio, srušio se predaranom onesviešten na pod. Pomoću prizvanog ljekarnika, koji je u istoj kući imao svoju ljekarnu, uspjelo nam je nakon duljeg vremena onesvieštenog privesti k sviesti i položiti ga na njegov krevet, nalazeći se u sobi kraj peći. Budući đa je u dotičnoj sobi bilo vrlo zagušljivo, to smo odmah otvorili i prozore. Supruga i dječica ležahu na svojim krevetima, smještenima kraj prozora, doduše još pri sviesti, ali već posve nemoćni. No čim je do njih dopro svježi zimski zrak, počeli su se i oni po malo oporavljati, te pomoćju ljekarija, što im ih je ljekarnik pružio, doskora se u toliko oporaviše, da su mogli ustati iz kreveta. Što se s njima sbilo, nisu znali, već su se tužili, da ih boli glava u zatiljku i da im je mučno, što je bio očit znak, da su otrovani ngljunom. Tom otrovanju pak bila je uzrok čadja. U sobi ove obitelji naime nalazila se željezna peć, spo­jena pomoću oko 4 m etara dugih limenih cievi sa dim­njakom, nalazećim 3€ a kuhinji. T a peć ložila se po­radi dosta stroge zime i male dječice skoro cieli dan neprekidno sa kamenim ugljenom. Prem a kazivanju supruge pak nije već kojih pet do šest dana u toj peći htjelo pravo goriti, te se pomalo pušila. Ali znajući, da je već blizu vrieme, kad obično dimnjačar u kuću dolazi, odlučila je supruga pričekati, dok ovaj đodje, a pošto se peć sve jače počela pušiti, to si je cievi, u koliko joj je to bilo moguće, sama očistila, akoprem

263

je u istoj kući — u ljekarni — bio telefon, kojim bi lahko bila pozvala dimnjačara, da joj taj posao uredno obavi. Sve te dane m orala je po više puta na dan otvarati prozore radi dima, a sam a ćutila se bolestnom i tužila na glavobolju i mučninu. U večer dne 8. siečnja naložila ie prije večere dobro peć kamenim ugljenim, a budući se ista opet jako pušila, držala je prozore tako dugo otvorene, dok iz peći više nije strujio dim, na što je prozore zatvorila i ciela obitelj legla na po­činak. Iz naložene peći sada doduše nije više prodirao dim, koji bi podraživao disalne organe ove spavajuće obitelji, što je i lahko shvatljivo, jer je prvo i drugo razdoblje izgaranja natoženog kamenog ugljena u peći, za vrieme kojega se razvija dim, ju r već minulo, pa je preostalo samo još treće razdoblje izgaranja, za ko­jega se više ne razvija dim, nego kod pravilne dje­latnosti ložišta ugljična kiselina, koja — akoprem je i to otrovni plin — nesmetano iz ložišta izlazi. Pošto je pak u tom slučaju bita pravilna djelatnost ložišta spriečena naslagom čađje, nalazećom se u dimovodnim cievima peći, to se izgaranjem goriva i uz oskudicu zraka u peći razvijao ugljun, koji je, nemoguć pra­vilnim putem iz ložišta izaći, strujio u sobu i tako prouzročio otrovanje ciele obitelji.

Taj sbivši se slučaj bez dalnjeg nam razlaganja jasno predočuje, od kolike je životne opasnosti nasla­gom čadje spriečena djelatnost ložištne naprave i kako je po čovječji život opasno treće razdoblje izgaranja goriva, kad se naime više ne razvija gušiv dim, već samo otrovni plinovi, koji potajice ugrožuju život čo­vjeka. Zato treba uvjek budno paziti na to, da je lo- žištna naprava u redu, to jest, da pravilno funkcionira.

264Čim se pak pokaže kakovo poremećenje promaje u

ložištu, neka se, naročito u zimsko doba, kad prozore

moramo imati zatvorene, ođmaii pozove stručnjak, ili

dimnjačar ili pećar, da postojeću manu'u ložištu od­

strani. Kakove li težke posljedice mogu nastati, ako

se to zanemari ili i stoga, što si dotična osoba utvara,

da to Jahko i sama obaviti može, najbolje nam predočuje

netom opisani slučaj iz prakse, kao i sliedeći izva-

djeni iz novina:

U pučkoj školi u I s a r h a g e n u onesviestilo se

o s a m d e s e t učenika pučke škole zajedno sa učiteljem

uslied ugljikovog kisa, koji je strujio iz peči. Prolaz­

nici su čuli jecanje i pohrlili u školsku sgradu,

otvorili Širom prozore i vrata, te tako spasili djecu i

učitelja od sigurne smrti.

Iz N epo lom ic za . kod Krakova javlja se, da su

neki dan abog jake zime ulani preveć naložili peć u

sobi, gdje momčad spava, pa je uslied razpucane peći

počeo strujiti ugljun tako, da su sliedećeg jutra svi

momci ležali onesviešteni. Jedan je momak bio već

umro, a trojica borila su se smrću.

U noći od 18. na 19. siečnja 1914. zagušila se

u Zagrebu u svom stanu, na Školskoj cesti kbr. 25,

udisanjem otrovnog plina Antoaija Katušić, supruga

vrtljarskog pomoćnika Josipa Katušića. Zđravstveno-

redarstveno povjerenstvo ustanovilo je na licu mjesta,

da se Antonija Katušić ugušila od otrovnih plinova,

koji su se razvijali od ugljena, kojim se ložila peć.

Istoga dana Kafušićeva se bila već a jutro onesviestila,

od udisanja otrovnih plinova, ali je nakon kratkog

vremena došla opet k sebi, tumačeći svoju nesviest

tjelesnom slaboćom. Oko 7 sati na večer pošla je

265sa svojim mužem i djetetom spavati. Oko 1L sati u

noći sve se troje probudilo i stalo tužili Li£ mučninu,

te počeli i bacati. Muž unesrećene pokušao se dići,

da pozove sustanare, ali se i opet onesviestio. Kada

se napokon oko 3 sata u noći ponovno probudio,

•opazio je, da mu je žena već mr tva .

Imade još i takovih slučajeva otrovanja ugljunom,

koji radi nepravilne djelatnosti ložištne naprave struji

u stanbenu prostoriju, gdje se tome čovjek ni izdaleka

ne nada, niti slutiti' može, da mu od tog otrovnog

plina prieti životna pogibelj.. Takav jedan slučaj otro­

vanja ugljunom priobćuje dr. P. Deuss iz Zuricha u

„Korrespondenzblatt fur Schweitzer Aerzte“, iz kojega

obzirom na njegovu osobitu važnost, jer pobudjuje

pažnju na pravilnu djelatnost, ložišta i dokazuje, da

jji najmoderniji suslav ložištne naprave u tom pogledu

ne pruža nikakove sigurnosti, vadim u izvadku slieđeće:

Dne 23. siečnja 1912., oko 12 sati o podne, na«

djen je limarski obrtnik B. u Zurichu u svojoj spa­

vaćoj sobi onesviešten u krevetu, u kojem je radi

lafike boljetice, koja se kod njega već rano u jutro

pojavila bila, toga dana ostao ležati, akoprem nikad

prije nije opazio ma i kakav znak oboljenja. Prizvani

liečnik predmnievao je napadaj apoplexije — kapi —

(Sehiagfluss). Sliedećcg jutra nadjev je B. u svom kre­

vetu mrtav, a jedan bolničar, koji je za njegovu dvorbu

prizvan bio, ležao je onesviešten kraj bolestnikovog

kreveta. Ta okolnost pobudila je u liečnika sumnju,

uslied koje se dao na pomno pobliže iztraživanje. te

napokon ustanovio, da su obojica pala žrtvom otro­

vanja ugljunom, a tu su činjenicu potvrdile još i po-

tazijim povedenim izvidjajima ustanovljene slieđeće

okolnosti:

266

U ponedjeljak đne 22. siečnja poduzeo je ime- sređeni limarski obrtnik B. u najboljem zdravlju oveći poslovni put, pa došavši kući, sa zadovoljstvom se hvalio, kako je tako dalek put proSao pješice, pa da se uza sve to osjeća još pogve svjež, U utorak dne 23. siečnja rano u jutro potužio se B. svojoj supniziT da ga u čelu prebada i da se u ofcće ne ćuti baš- najbolje zdrav. Uslied toga ostao je na nagovor su­pruge u krevetu, dočim je ona pošla dolje u posaonicu, da obavi miždne poslove. Svaki sat po prilici vraćala, bi se, da vidi kako joj je suprugu i svaki put našla ga mirno spavajući. Oko 12 sati o podne se B. pro­budio i pošto se osjećao nešto bolje, htio je da ide- k objedu, pa se u tu svrhu počeo oblaćiti. AH usred svog nauma srušio se najednom na pod. Kad se nje­gova supruga opet vratila, našla ga je na pola obu­čenog i onesviežtenog, btieđa u licu, na rubu kreveta ležećega. Pokušala je, da mu ■ dade nešto kognaka, no mogla rm je samo težkom mukom otvoriti usta. Pošto je pak i sama najednom oćutila neku tjeskobu kod disanja, požurila se i otvorila prozore odnosno sobe i prizvala liečnika. Nadošavši liečnik aadje bo- lestnife-a još onesvieštenog, ali sada sa jako zacrvenje­nim licem. Buduć 3e kod bolestnika opazila slaba hromoća iieve strane tiela, to je liečnik pređmnievao napadaj kapi, te propisao bolestniku pođpuni mir. Izim toga, jer se pokazala još i opasnost nastupa klje- nuti pluća (Lungenodem), preduzeto je i puštanje krvi. Nakon jednog . ata po prilici oporavio se B, od svoje nesviestice, aii je bio još neko vrieme vrlo uzrujan i smeten, te govorio nesuvislo.

361

Poslije podne istog dana zamolila je gospodja. B. svoju šogoricu, da ju neko vrieme kod bolestnika zamjeni, jer da u poslovnici imađe neodgodivog posla. Šogorica se toj želji rado odazvala, ali morala je već nakon poldmgsatnog prebivanja u bolestnikovoj sobi istu ostaviti, jer joj je bilo naglo pozlilo.

Tokom noći gospo dja B. dugo nije mogla da usne, što je pripisivala vladaju čoj vrućini n sobi, a pošto je i bolestnik bio nemiran, to je otvorila jedan prozor, nakon ćega je naskoro usnula, te spavala ne­prekidno do u jutro.

U sriedu poslie podne preuzela je opet šogorica njegu bolestnika B-a. Kad je oko 4 sata gospodja B. htjela da uđje u bolestnikovu sobu, nije mogla da otvori vrata. Kad je pak ušla- iz pokrajne sobe, našla je svoju šogoricu »nesvieštenu ležati pred vratima. Šogorica je naime htjela da izadje iz sobe, ali se u tom svom nauma srušila onesvieštena. Bolestnik nije bio u nesviesti. ali je bio nemoćan, i vrlo zacrvenjen u licu. Opet su otvoreni prozori i prizvan liečnik. Šo­gorica se nakon sata. i pol ponovno tol<ko oporavila, da je mogla biti odvedena u svoj stan, dok o uzroku cielog tog dogodjaja ipak nije znala baš ništa kazati.

Na želju gospodje B. pobrinuo se liečnik za na­rednu noć za jednog bolničara, koji je nešto prije 11 sati u noći preuzeo njegu bolestnika uz strogi naputak, da gospodju B. odmah pozove, ako bi u stanju bo­lestnika nastala kakova bojazan opasnosti. Kad je bol­ničar došao bolestniku, našao je ovoga pri podpunoj sviesti i normalne boje lica. Samo se tužio na jake boli u stražnjem dielu glave, koje uzprkos hladnih obloga, što ma ih je bolničar metao ne samo da nisu

■268

popuštale, već su se naprotiv sve to više jačale. Poslije

l i sati želioje bolestnik,'. da se zatvori prozor, koji

je do tada otvoren bio. Toj je želji bolničar udovoljio,

pa se zatim, svukao i takođjer U>gao u krevet, u kome

medjutim nije nikako mogao da usne. Uz to.ćutio je

jako kucanje srdila, Sto je pripisivao zabmmtosti za

boleslnika. Oko tri četvrt na jedan sat u noći dao je

bolničar bolestmku od iiečnika propisani liefc, pošto

je pak poslije jednog sata u noći bolestnik bivao.sve

to nemirniji, htio je bolničar pozvati gospodju B., te

se počeo oblačiti, no srušio se najedanput onesviešten

na pod. Oko 3 sata prema jutru probudila se gospo­

d i B. v po&a prisluškivati na vrata sobe, gdje je ležao

bolestnik. Pošto je bilo sve mimo i tiho, pošla je

umirena opet natrag i legla u krevet. Teku jutro o k o

8 sati, kad se u bolestnikovoj sobi još ništa nije mi­

calo, pošla je gospodja B. u sobu, gdje je našla svog

supruga mrtva u krevetu, a bolničara u blizini vratiju

onesvieštenog na pođu težećeg. Nakon kratkog vre­

mena nađošli prizvani iiečnik uočio je sada odmah

cliagnozu otrovanja Ugljanom, pa preduzeo s mjesta t

pokus« oživljenja, koji su medjutim uspjeli samo joS

kod bolničara. Jztraživanjem krvi, koju je preduzeo

profesor Zangger, izpostavilo se, da se u krvi B-a kao

i bolničara jasno očitovala nazočnost ugljuna, i to kod

prvog u četu: puta većoj koncentraciji, no kod poto­

njega. Time je bila nedvoumno ustanovljena diagnoza

otrovanja ugljunom, pa se sada nametnulo samo pi­

tanje, od kuda je taj otrovni plin mogao đoprieti u

sobu. fz prva činilo se to pitanje vrlo zagonetnim, jer

se kuća rasvjetljivala izključivo električnim svjetlom,

u sobe dobivale su toplinu od centralnog ložišta vodom,

kojega se peć k tom© jos nalazila u jednoj drugoj po-

krajnoj zgradi. No točnom pregledbom centralnog lo­

žišta morala je ipak odmah, u oči pasti neshodnost

istoga. U podrumu prije spomenute pokrajne sgrade

nalazila se nairae peć centralnog ložišta. Ta peć bila

je još skoro posve nova i prividno podpunoma nepro-

pušno sagradjena, pa se nije nikad opazilo, da bi ma

od kuda iz peči strnjio dvtn. M.edjoVmi je ta peć po-

moćju 11 metara duge limene cievi — još k tome

neizoiovanom, a vodećom kroz neloženu, dakie uvijek

hladnu prostoriju — spojena sa dimnjakom, koji se opet nalazi u nezaštićenom vatrohranom zidu (Feuer-

mauer). Tehnički tiredjaj peči kao i dimnjaka od cen­

tralnog ložišta dobar je. Dimovodne cievi odgovaraju

posvema promjera odušne eievi peći i imadu 15 em-

u promjeru. Unutarnja prostranost vidjela dimnjaka

je 20X‘ cm,, a debljina sstiena dimnjaka 12 cm. (U Ziirichu je naime opeka samo 12 cm. široka, dočim

je kod nas 15 cm.) To su dakle sve mjere, koje pod­

punoma odgovaraju normalnim okolnostima jedne peći centralnog ložišta srednje veličine, pogotovo, kad u

dotični dimnjak od nikud drugo koje ložište ne vodi.

Dimnjak sizao je prije svojim ušćem kojih 40 ero. iz­

nad razine krova, no pred kojih mjesec dana prije

dogodjaja ove nesreće produžen je limenom cievi, a

osim toga providjen još i okrećućom se kapom, sto

je po svoj prilici učinjeno zato, da se peći — koja

ipak nije pravilno funkcionirala — dade bolja i živah-

nija promaja. Iza konačne pregledbe cielog uredjaja

te centralne ložistne naprave sa stalnošću je ustanov­

ljena činjenica, da 'su se izgaranjem razvijajući se pli­

novi, prije no Sto su stigli do dimnjaka, morali tako

mohladiti, da su samo za nekoliko stupnja bili topliji’ od ietnpe?ature vanjskog, dimnjak okružujućeg zraka. - Prema tome bilo je uzdizanje a peći razvijajućih se plinova kod niske vanjske- temperature zraka još mo­guće, no čim je temperatura vanjskog zraka više rasla, tim je dizanje tih plinova bilo više otežčano. Napokon došlo je i do toga, da je temperatura vanjskog zraka premašila temperaturu plinova u dimnjaku i tako im ne samo onemogućila dizali se kroz dimnjak u zrak, već su dapače plinovi u climnjoku uz tu okolnost po­tlačeni prema dolje, pa su si usiied toga morali tra­žiti drugi izlaz. Toj utvrdjenoj pređpostavei odgovarala je još i ta činjenica, što je dimovodoa ciev peći cen­tralnog ložišta — akoprem se u peći ložilo — na ušću « dimnjak bila tako rekuć hladna. Radnik, koji je obavljao loženje, opazio je često,, da za toplijeg vre­mena u toj peći baš ne će najbolje da gori, a iz di- movodnih limenih- cievi kapala je na mjestima njiho­vog sastava začadjena voda. Taj niz okolnosti, što su prouzročile rečeni nesretni Blučaj otrovanja ugljunom, upodpunjen je time, što je spavaća soba supruga B. graničila aeposredno sa dimnjakom tog centralnog lo­žišta, Sada je samo još preostalo, da se ustanovi, kako je taj otrovni plin mogao dospjeti u spavaću • sobu supruga B, Da se i to sa sigurnošću uzmogne »staso- viti, zaćepljen je dimnjak na ušću vrećicom pjesma, a u peći naložena vatra sa.; u nije nakvašenim krpama, ito je radjalo mnoge dima. Opaženo je pri tome, kako izpod pod* spavaće sobe supruga.B,, koja *e nalazi u I; sprat«, iimedju reika parketa prodiru tanki mla­zovi dima. U iLspraiu, nad spavaćom kfoom $upr.uga Đ., n e same da «e. opaziš isto takovo prodiranje dima

27/izpod poda, nego se dapače opazilo i strujanje dima iz jednog ormara u stieni pokrajne sobe. Prema tome, dim je dakle iz nutrinje dimnjaka prevalio kojih 6 da S metara izpod poda. Time je napokon cieli taj za-, gonetni slučaj otrovanja ugljunom odgonetan. Peć cen­tralnog ložišta početkom je mjeseca siečnja naime ložena dan i noć, jer je vanjska temperatura naročito u jioe i bila dosta ntzkai za sve to vrieme peć je dobro funkcionirala. No posto je vanjska temperatura u da­nima zbivše se nesreće porasla bila, to ohladjeli raz­vijajući se plin nije mogao kroz dimnjak izlaziti u zrak, već je, tražeći si drugi put, prodirao kroz neiz mazane sljubnice opeke i neožbukane stiene dimnjaka u podu u spavaću sobu limarskog obrtnika B-a, uslied čega je ovaj i životom nastradao.

Taj prividno zamršeni slučaj otrovanja ugljunom jasno nam predočuje, od kolike li može biti životne pogibelji površno ili pogriešno građjena iožistna na­prava i nepravilna djelatnost ložišta. Predočuje nam ali ujedno i to, kako u zbivšim se već slučajevima otrovanja ugljunom treba pomno iztražiti uzrok,, s ko« jeg je takav slučaj nastao, da se prema posliedku tog iztraživanja dotični kobni uzrok odstraniti i- time dalnju moguće još veću nesreću zapriečiti uzmogne.

Dalnji izvori otrovanja ugljunom jesu potajni požari pod podom i potajni požari drvenih stiena, na- lazećih se tik uz ložište. Radjanje tih požara opisano je na strani 153. ove knjige. U obim ovim slučajevima zapaljena drvena gradja — grede ili daske — izgaraju uz nestašicu zraka, pri čemu se • razvija: otrovni • piia ugljun, koji si. bezuvjetno traži izlaz,, pa ako nen iož* drugud, to izlazi kroz šupljiuice (pore) gradjev kojota,

mje dotično garište ožbukano ili oplačeno. Nesretni slu­čaj 9a plesačicom Idora Merequez, koji se zbio dne 18. siečnja 1913. (vidi strana 167.), može se više no' sa stalnošću pripisati otrovanju Ugljanom, što je ur tom slučaju strujio izpod zapaljenog poda uslied po- grieSno gradjenog temelja pepeonice sobne peći. T o se pak može uztvrditi zato, pošto se od dima čovjelc. tako lahko ne uguši, ma bio on i u snu, jer dim na disalne organe čovjeka djeluje podražujući, pa će ga probuditi iz sna, dok otrovni plin ugljun ne izazivlje te pojave, već naprotiv spavajuću osobu omamljuje t time onemogućuje njenu odpomost.

0 mogućnosti prouzrokovanja otrovanja pliriotnr nisu izuzeta ni ložišta razsvjetnim plinom. Razsvjetnr plin naime za svog izgaranja u ložištu radja ugljičnu1 kiselinu, koja je jak otrovni plin. Ako je ložištna na­prava u redu, tada naravno neima opasnosti od toga plina,-pošto ga — kako je već prije u više navrata, napomenuto, promaja povuće kroz odvodni kanal — dimnjak — u zrak. No ako je djelatnost odvodnog1 kanala ložišta plinom budi čime spriečena ili takovog kanala u obće ni neima, tada se Ugljična kiselina vraća u stambenu prostoriju, gdje takodjer može prouzročiti otrovanje u istoj nalazećih se osoba.

Međjutim je ipak ugljična kiselina u toliko manje opasna od otrovnog plina ugljuna, što je teža od obič­nog zraka, pa se uslied toga tako lahko rte ! mieša sa zrakom u -sobi kao ugljun, već lebdi više u blizini poda. Napuni' li se međjutim dotična prostorija većom količinom iz lbžišta strujeće ugljične kiseline, to ista- čovjeka ortiamljuje, uslied čega se obično sruši na pod. Ali kako' Se: baš nad podom nalazi veća količina

273

ugljične kiseline, to se čovjek u tom položaju — neima li brze pomoći pri ruci — lahko naskoro i zaguši. Zato ne bi nijedno takovo ložište u stanbenoj pro­storiji smjelo biti bez odvodnog kanala — dimnjaka — , koji'se imadu graditi po istim propisima i za trajanja uporabe od vremena do vremena točno pregledavati, kao i dimnjaci običnih kućnih ložišta, dapače, obzirom na njihovu opasnost, još pomnije, jer kakova nepra­vilnost ili zaprieka u dimnjaku običnog kućnog ložišta odmah će se opaziti po dimljenju toga ložišta, đočinr se u odvodnom kanalu ložišta razsvjetnim plinom ta­kova zaprieka tako lahko i brzo ne opaža, pošto to ložište ne proizvadja dim, po kojem se takova pogricška Opaziti dade. Zato otrovni plin obično i iinade dosta vremena, da sasma neopaženo u stanbenu prostoriju štruji. Kako se pak danas sve to više u porabu stav-

4jaju ložišta razsvjetnim plinom, trebalo bi za spriečenje većih nesreća otrovanjem svakako po oblastima izdati topogledne zaštitne odredbe.-

Preventivne mjere protiv polara, prouzročenih ložiitnim

napravama.Sadržaj II. i III. diela ove knjige predočuje nam,

od kolike je važnosti propisna i sigurna gradnja lo- žištnih naprava, ne samo zato, što u protivnom slu­čaju nepravilna djelatnost ložišta, zadaje razne ne­ugodnosti, pa; time čini pojedini dio ili dapače- cielu kuću- za stanovanje neprikladnom, već i stoga, što pogriešno i pratupropisno gradjena ložištna napsava ugrožava uz imovinu i zdravlje i sam život čovjeka.

18

274

Ali nije ipak dosta, posvetiti pažnju samo izgradnji

ložištne naprave, već treba još kud i kamo veću paž­

nju posvetiti i dainjem njezinom urednom uzdržavanju,

jer i najpomnije sagradjena IožiStna naprava postaje

uslied uporabe s vremenom trošna ili je njena pra­

vilna djelatnost uslied prije navedenih raznih okolnosti

spriečena, što opet imade za posljedicu iste neugod­

nosti i pogibelji, kao i lošo i protupropisno gradjeno

ložište. Uslied toga često mogu da nastradaju i posve

nedužne osobe i to na taj način, što uslied zanema-

renja urednog- uzdržavanja ložištne naprave porodivši

se požar uz dotičnu kuću nemarnika može da zahvati

i susjedne kuće, dapače i cieli dio sela ili grada.

Država, kojoj je dužnost brinuti se za blagostanje

i sigurnost svojih državljana, morala je i u tom po­

gledu zaštititi svoje podanike od pogibelji požara, što

ih mogu da prouzroče loše i protupropisno gradjene

i-neuredno uzdržavane ložištne naprave, te pobrinuti

se za shodne preventivne mjere, kojima se imade

javna sigurnost obezbiediti. U tu svrhu izdane su još

u staro doba razne odredbe oblasti. Kasnije u napre­

dnijim je državama u tu svrhu stvoren posebni vatro­

gasni zakon i s time su u savezu u život pozvane

posebne vatro-redarstvene oblasti, kojima je dužnost

bditi nad strogim provadjanjem vatrogasnog zakona.

Naša domovina nije na žalost još tako daleko

uznapredovala, da bi imala svoj vatrogasni zakon, već

se zadovoljuje sa odavna već zastarjelima i današnjem

duhu vremena neodgovarajućim propisima i odredbama,

ličućih se zapriečenja i suzbijanja požara, a izdanih

od pojedinih oblasti i gradskih poglavarstva* kao što

je na primjer .Zagrebački gasnik* od god. 1857. U

275

svim tim oblastnim propisima i odredbama — izim

gradjevnog reda — vrlo je manjkavo ili tek samo mi-

mogred spomenuta i vatrosigurna gradnja i uredno

uzdržavanje ložištnih naprava, akoprem su baš ove

bile i mogu u najviše slučajeva biti uzrokom požara.

Kazneni zakon od 27. svibnja 1852. sadržaje doduše

u glavi jedanaestoj §§. 434. do 444. propise za

uklonjenje nemarnosti, kojom se prouzročuje pogi-

belj požara lošom i pogriešnom gradnjom i neure­

dnim uzdržavanjem ložištne naprave. No nadzor nad

točnim provadjanjem te zakonske ustanove oblastima

je vrlo otežčan, jer dotični oblastni organ, kojemu

je taj nadzor povjeren, ipak ne može prigodom svake

gradnje ložištne naprave biti prisutan, već se očevid

te gradnje obavlja redovito zajedno sa očevidom

cieie nove sgrade i to obično tek onda, kad su do­

tična sgrada, a i ložištne naprave u istoj, malne

već sasma dogotovljene, to jest stiene ožbukane,

podovi položeni i ložišta za dimnjake priključena.

Pošto su pak time možebitne mane ložištne naprave,

kao na primjer smještenje drvene gradje tik uz dim­

njak ili uzidanje iste u stienu dimnjaka, što obično

biva u podu, već zakrile, to ih naravnđ nitko i ne

može uočiti. Isti slučaj je i sa urednim uzdržavanjem

ložištnih naprava, pošto je za nadzor istih i opet po­

trebna posebna stručna sprema.

Već u prastaro doba, kad su ložištne naprave

bile posve jednostavno gradjene, bez ikakva osobita

sastava, obavljalo se čišćenje tih ložištnih naprava od

čadje po posebnim osobama, koje su se tome poslu

posvetile. Bili su to ponajviše dječaci u dobi od 10

do 15 godina iz Savoje, vrlo siromašnog kraja Italije.

Nemogući prehranjivati se u svojoj domovini, li su

dječaci, putujući od jednog mjesta i prediela « drugi,

obavljali mučan taj i zamusan posao, čisteći naime

proplazne dimnjake u ovećim sgmlama, kao samo­

stanima, vlastelinskim đvorima i t. d., a gdjekad i u

boljim seljačkim kućama, služeći si tako svoj krušac.

i tako mučno se prehranjivajuć. Osobita posebna vje­

ština bila im je u tome, što su se znali vrlo vješto

kroz dimnjak popeti i iz dimnjaka omesti čadju. a

koliko im je to sa manjkavim njihovim alatom bilo

moguće. Kasnije se je u napućenijem kojem kraju ili

gradu po koji Savojarđ i stalno namjestio, te obavljao

taj musavi posao, za kojf se drugi baš ni najmanje-

otimali nisu. 1 tako je po ovim Savojardima udaren

temelj današnjem dimnjačarskom obrtu. Od tih pak

Savojardajmade još i danas u Evropi, pa i u našim

kraljevinama dosta odvjetaka, koji već svojim pre­

zimenom odavaju porietlo nekadanjih Talijana.

Naprednim duhom vremena napredovalo je i

usavršivanje ložistnih naprava lako, da je u svrhu nji­

hovog urednog uzdržavanja, naročito čišćenja od čađje,

nastala potreba, za obavu toga posla steći si posebnu-

stručnu vještinu i sprema. Siromašniji slojevi pučanstva,

naročito seljačtvo, pa i neki bolje stojeći na selu i u

gradu — ovi potonji lili iz škrtosti — obavljali su si

taj posao sami, dakako, kako su be2 potrebnog im za

to alata najbolje znali i mogli. U đapašne doba, gdje

se skoro već w svakoj potleušici nadje..ložište,, odgo­

varajuće naprednom duhu vremena, a koje je rado .i

u seljačkoj kući radi svoje shodnoati i prištednjt. na

gorivu. usvojeno, dok je s druge strane avedenjem tib

ložištnih naprava ujedno znatno uvećana i opasnost

277

od požara, postao je i posao oko odstranjenja naslage

čadje zamršeniji, a-to zato, jer sa- u tim ložištima-,

gledom na njihov sastav, sakupljaj« mnogo veće koli­

čine čadje, no što je to bio slučaj kod starinskih lb-

ži&ta. Zato taj posao danas nevježa ne zna, a i ne

može više uredno obaviti. Budući je pak to joS i ga­

rav posao, to se i u onim slučajevima, gdje je sastav

ložištnenaprave sasma jednostavan, te bi si ga doduše

i manje upućen mogao od čadje očistiti, ipak taj po­

sao odgađja tako dugo, dok se to iole dade, a tek

onda. kad ložištna naprava uslieđ silne naslage Čad je

postane podpunoma neuporabh’a, konačno se iefckom

mukom odluci, urediti je opet za porabu, što se onda

otjično na brzu ruku i površno provede. Uslieđ tako­

vog neurednog uzdržavanja ložištne naprave radjaju

se u predjelima, gdje se ne vodi točan i strog nadzor

nad urednim uzdržavanjem ložišta, dosta česti požari,

koji onda unište ne samo kuću dotičnog nemarnika,

već često i susjednu kuću, a gdjekad se dogodi, da

eieli jedan dio grada ili cielo selo pade- žrtvom pla­

mena, a to sve samo radi nemarnosti-i nesavjestnosti

pojedinog kojeg žitelja.

Cvidiv zakonodavno tielo, da se uslied takovog

zatiemarenja urednog uzdržavanja ložištnih naprava

stavlja na kocku ne samo narodna imovina, već i

zdravlje, dapače i sam’ život čovjeka, pri čemu radi

pojedinog nemarnika cesto moraju da stradaju i po

više njih posve nedužno, našlo se ponukanim zakonom

urediti strogi nadzor nad urednim uzdržavanjem lo­

žištnih naprava. To je. pak učinjeno — nespominjajući

ovdje prijašnje, danas već izvan krieposti stavljene

zakone — kaznenim zakonom od 27. svibnja 1SE&2.,

278

gdje se vf paragrafa 444. odredjuje, da dimnjačarski

majstor im ade, kako mu to i dužnost obrta njegova

nalaže, od vremena do vremena pogledati ili poslati

koga da pogleda, metu li se u njegovu kotaru dim­

njaci kako treba. Zanemari li dimnjačarski majstor

tu svoju dužnost, timori se krivcem prekršaja suprot

sigurnosti vlastničtva, te se ima kazniti globom od 5

do 50 forinti. Dužnost dakle nadzora ob urednom

uzdržavanju dimnjaka ova zakonska ustanova na-,

miće dimnjačarskom obrtnik«. Paragraf 442. istog

zakona proširuje taj djelokrug dimnjačarev još time

što dimnjačaru — pomoćniku — nalaže, ako štogod

vatri pogibeljnoga oko peći, ognjišta ili dimnjak?}

opazi, da je dužan to odmah javiti svome majstoru,

iii ako ovoga neima, neposredno oblasti. Propusti

ii to učiniti, ima se kazniti zatvorom od 1 do 8

dana. § 443. nalaže opet dimnjačaru-majstoru, da

na teme]ju. prijave svog pomoćnika imađe stvar raz-

viditi, pa ako zbilja nadje prieteću pogibelj vatre,

javiti to gospodaru dotične kuće. Ako pak ovaj od­

nosnu manu ne popravi ili ne odstrani, imađe o

tom obavjestiti oblast. Propusti li to učiniti, ima se

kazniti globom od 5 do 50 forinti.

Ustanova paragrafa 444. kazn. zakona nejasna je

— barem za današnje okolnosti — jer se istom čini

dimnjačar odgovornim, da se dimnjaci u njegovu ko­

taru metu, kako treba, ali nigdje se jasno ne kaže,

da taj posao mora obavljati dimnjačar. Prema tome

mogu si dakle vlastnici dimnjaka iste sami čistiti ili

po drugoj kojoj osobi očistiti dati, a ne baš po dim­

njačaru'. Dimnjačar imade prema smislu toga para­

grafa samo — naravno tamo, gdje taj posao ne oba-

mvlja sam — od vremena do vremena pr?g2edati, dst li

se dotični dimnjak čisti kako treba. Makar se ova usta­

nova čini vrlo jednostavnom, ipak je njena praktična

provedba nemoguća, a to zato, jer prema ustanovi ne

samo §. 44i. već i §. 442. mora dimnjačar od vre­

mena do vremena obaći sve kuće svog radjevnog ko­

tara, bez obzira, da li on u svim tim kućama dim­

njake čisti ili ne, jer inače, ne može udovoljiti odredbi

gore spomenutih paragrafa. Ako dimnjačar prigodom

tog obilaženja svog radjevnog kotara u kućama ujedno

obavlja i dimnjačarske radnje, tada će on i do svoje

zaalužbe doći. No ako pak ide samo od kuće do kuće,'

da vidi kako si^đofrtsri svoje dimnjake metu, to time

samo vrteme gnbi, a ne zasluži ništa, jer mu za samo

njegovu pregledavanje nitko ništa platiti ne će, tim

manje, jer je ftakav nadzor po dimnjačaru svakom

takovom kućevlastniku* koji si dimnjake sam čisti, sva­

kako nepoćudan. U slučaju pak, na koji će dimnjačar

skoro u svakoj kući, gdje si domari svoje đtmnjake

samt čiste, naići, to jest da dimnjak ipak nije u redu

■— ili to dimnjačar ne priznaje radi toga, da dodje

do zaalužbe' — ili da štogod vatropogibeijna opazi,

pa na to upozori vlastnika kuće, obično dolazi do vrlo

neugodnih prizora izmedju stranaka i dimnjačara, a

posljedica takovih nesuglasja obično je razprava kod

obiasti ili suda.

Zakonodavstvo uvidilo je, da se tim načinom,

to jest s#mo pregledbom ■ dimnjačara, da li se dim­

njaci uredno čiste, ne da postići javna sigurnost od

pogibeJji požara, pa je zato, da se to ipak nekako

postigne, odredilo, da taj posao imađe obavljati samo

dimnjačar. To je pak učinjeno zakonskim člankom

280XVII. od godine 1884. (Ugarsko-hrvatski obvtni zakon).

Paragraf 18. tog zakonskog članka ođredjuje, da se

dimnjačarstvo im.ade ograničiti na radjevno područje.

Dimnjaci da se imadu čistili barem jedanput svaki

mjesec, a češće, gdje kroz veći dio dana ili 'često i

preko noći vatra gori. Isti paragraf ođredjuje i to, da

se imadu ustanoviti pripadajte pristojbe za čišćenje

dimnjaka.

Ustanova toga paragrafe imade još i danas dosta

nezadovoljnika od strane vlastaika dimnjaka, odnosno

kućeviastnika, a to ponajviše zato, što Je temeljem

te ustanove svakom dimnjačaru odredjen njegov ra-

djevm kotar, vi kojem imade obavijati dimnjačarske

radnje, pa je za uredno obavljanje tih radnja odgo­

voran nadležnoj mu oblasti. Nezadovoljstvo nekih ku-

ćevlastnika s ovom zakonskom ustanovom potiče od

tuda, što si pojedini kućevlastnik ne može^po volji

birati dimnjačara, već mora čišćenje svojih dimnjaka

prepustiti onome dimnjačaru, kojega za dotični radjevni

kotar odredi obrtna ofalast. To nezadovoljstvo nekih

kućevlastnika s tim zakonskim uredjajem dimnjačarstva

nije obzirom na javnu sigurnost od pogibelji požara

— koja je u glavnom zakonodavstvo baš ponukala

na tu ustanovu — ni najmanje opravdano, a to zato,

jer dimnjačar svoju zakonom mu propisanu dužnost

u istinu samo onda vršiti roofco, ako je od kućevlast-

nika neodvisan.

Prije no Sto je stupio na snagu zakonski članak

XVII. od god. 1884., vladala je u dimnjačarskom isto

kao i. kod drugih obrta utakmica ~ konkurencija.

Dimnjačarski obrtnik, boreći se za svoj obstanak i da

se prehrani često brojnom obitelji, morao je poraditi

•oko toga, da si pribavi što više mušterija, medju ko-;

jima se uvjek našao pretežan broj i takovih, koji su

nastojali, da ini dimnjačarski račun čim manje tereti

njihovu novčarku, pa je bilo i takovih slučajeva — oso­

bito kod većih kuća — gdje sa se dimnjačari, morali

•obvezati, dimnjake čistiti stanoviti niz godina posve

bezplatno. Jedina zaslužba u takovim kućama im je

•bila: ona, što su je dobivali od stanara ga čišćenje

•štednjaka i peči. U tom su slučaju dakle umjesto ku*

•ćevlastnika morali uzdržavati dimnjačara stanari, da

tobož budu zaštićeni od požarne pogibelji. No to je

bila samo obsjena, jer svaki razuman čovjek lahko će

shvatiti, da se posao, za koji se slabo ili — kao

•ovdj.e — ništa nije plaćalo, niti nije mogao obavljati

•onako, kako se obavlja onda, kada je plaćen u pra­

vom razmjeru sa trudom i'gubitkom vremena. Ako

je pak dimnjačar prigodom obavljanja svog posla u

takovoj kući naišao na koju manu na lOžištnoj napravi,

koja je prietila pogibeiju požara, kao. na primjer loša

vrđtašča na dimnjak«, trošne dimovodne cievi i t. d,,

ili je naša<? dimnjak na tavanu zametan lahko upa-

Ijivim predmetima kao slamom, sienom i t'. d.; morao

je pod prietnjom kaznenih posljedica na to upozoriti

dotičnog kućevlastnika, da to odmah odstraniti dade,

jer porodivšim se od tuda požarom može da nastrada

ne samo kuća, već i stanari dotične, a i susjednih

kuća ii slučaju, da se požar brzo razširi. Kome je uz

vrlo riedke iznimke pobliže poznat nehaj kućeviaslnika

u pogledu .pogibelji od požara i njihova skrb za svoje

stanare, taj takodjer znade; da- je takav nesavjestan

kućeviastnik u najboljem slučaju tek obećao to uči-*

niti, ali učinio ipak toga nije.- Kad je dimnjačar drugi

mput došao u tu kuću i opet naišao na istu neurednost,,

od koje već unapred vidi posljedice nedogledne nesreće,

koje mogu snaći ne samo istu već i susjedne kuće i

njihove stanare, morao je već po svojoj savjeti, a

pogotovo, jer mu to i nakon nalaže, o tome pođuiet?

prijavu obJastL Ali smije li to on obzirom na svoju

eksistenciju učinili? Ne! — Ni najsavjestniji dim­

njačar uz takove okolnosti — konkurenciju — to ne-

može i ne će učiniti, osim ako je u tako povoljnim

materijalnim prilikama, da zaalužhinn od takove kuće

prekoriti može. Pa to je napokon i posve razumljivo,,

jer prijaviti. dotičnog nemarnog kućevlasnika obiasti,

znati, da dotični dimnjačar, koji se usudio to učiniti,

više ne će smjeti doći u dotičnu- kuću, da ondje dim­

njačarske radnje obavlja. To je opet pak samo zato

moguće, jer je dimnjačar uz takove okolnosti — kon­

kurenciju — odraan od kućevkstnika, hoće Ii mu ovaj

dozvoliti ili uzkratiti u njegovoj kući obavljati dim­

njačarske radnje.

I baš takovi slučajevi ponukali su zakonodavstvo

na uredjenje dimnjačarskih radjevnvh kolara, koji ure-

djaj jedini pruža najviše jamstva za javnu sigurnost

protiv pogibetji od požara. Za dimnjačare je uredjaj.

radjevnih kotara obzirom nrif laglje obavljanje i pre-

gledbu posla doduše btagodat, ali mu je time namet­

nuta znatna odgovornost, pa za svaku eventualno na-

»taiu gfetu, prouzročenu njegovim nemarom ili neu­

rednim obavljanjem svojih dužnosti, jamči svom svo­

jom imovinom, a ux to gubi i obrtnu dozvolu.

Radi toga, Sto dimnjačari kod svoga posla ne-

Imftdu utakmice — konkurencije — dosta imadu za-

Tidnlkft- od *trane drugih obrtnika, koji se konkuren-

285čijom moraju boriti za svoj obstanak. No ta 2avidnost

nije opravdana, jer drugi obrtnik, koji se mora boriti

sa konkurencijom, imšuje i svoj posao obično onako,

kako ga dobiva plaćeno, što dimnjačar, obzirom na

veliku odgovornost, pođ kojom svoj posao obavlja,,

ipak ne može, pa uslieđ toga i uz najsavjestniji

rad i nadzor uvjet lebdi u opasnosti, da će izgu­

biti ne samo svoju eksistenciju, već i eielu svoju imo­

vinu radi nesretnog kojeg slučaja, prouzročenog ne­

marom, a možda i zlobom kojega nesavjestnoga svoga

radnika, kakovih se već slučajeva i u istinu sbilov

čega svega kod većine drugih obrtnika ipak nije. Dalje

mogu drugi obrtnici marljivim radom i osobnom svo­

jom sposobnošću s vremenom si posao svoj i povećati*

te tako doći i do blagostanja. Dimnjačaru to nije mo­

guće, ma bio on joč tako radin i sposoban obrtnik,

jer njegov je posao ograničen na radjevni kotar, izvan

kojega poslovati ne smije- Moguće mu je pak svojim

đohođkom napredovati, ako mu sreća posluži te đodje

u takav predjel, gdje se izgradjuje veći broj novih kuća

sa. dimnjacima. No i taj napredak ne ostaje mu dugo,

Jer čim se koji radjevni kotar izgradnjom novih kuća

poveća, naskoro se uslied prirodne težnje dimnjačar­

skih pomoćnika za samostalnošću i razdvoji, te on

dobar do svog đofrodka wora ustupiti novo ustro­

jenom radjevnom kotaru.

Drugi je prigovor od strane nezadovoljnika sa ure-

đjajem rađjevnih kotara, da kućevlastniđ moraj« trpiti

samovolju đimnjačarevu i dozvoliti, da im i nepoćudni

dimnjačar u kuću dolazi, takodjer neopravdan. Jer

preduvjeti za postignuće radjevnog kotara, odnosno

obrtne dozvole za tjeranje dimnjačarskog obrta, već

su danas dosta strogi, te u glavnome propisuju pod-

punu pouzdanost osobe, kojoj se dozvola izdaje, a uz

zakonske ustanove dužnosti su i prava dimnjačara još

i posebnim Statutom ođredjena, koji svaku samovolju

od strane dimnjačara isključuje već time, Sto svaki

kućeviaslnik ili stanar, koji je sa dođieljenim mu dim­

njačarom iz opravdanih razloga nezadovoljan, može

protiv dotičnika oblasti podnieti prijavu. Oblasti pak

stoji na raspolaganje dosta zakonskih sredstava, da

takovog krivca dimnjačara upokori ili, ako joj to ne

uspije, da mu oduzme obrtnu dozvolu.

Pošto se i pristojbe za dimnjačarske radnje od-

redjuju Statutom, to ui u tom slučaju ne mogu od

strane dimnjačara nastati zloporabe., kojima bi bio

povod uredjaj radje’vnih kotara, jer svakom kućevlast-

niku, koji drži, da su mu dimnjačarske pristojbe pre­

visoko uračunate, dužna je obrtna oblast — ako to

zatraži — račun dimnjačare? izpitati, pa pronadje li

se, da je dimnjačar za obavljene radnje u istinu žara-

čunao više, no što mu to Statut propisuje, tada pod-

pada pod osjetljivu kazan globe (§. 15G. obrtn. zak.).

Paragrafom 16. zakonskog članka XVII. od go­

dine 1884. odredjuje se neđvoumno, da se dimnjaci

irnadu čistiti barem jedanpfft svaki mjesec, a češće,

gdje se veći dio dana ili preko noći takodjer vatra

loži. Prema tom jasnom slovu zakona dužan je dakle

dimnjačar sve kuće svoga rađjevnog kotara obaći svaki

mjesec i očistiti sve dimnjake u njima, to jest one,

koji u porabi stoje, jer u kućama sa više dimnjaka

svi dimnjaci uviek nisu u porabi, već se peki (od peči)

rabe samo u zimi, a neki pak i kroz cielu godinu

(od štednjaka, krušnih peči, kupaona i t. d.).. Ovom

285-

u stan ovom paragrafa 16. zakonskog danka XVH. od

god. 1884. upodpunjuje se prije napomenuti paragraf

444. kaznenog zakona time, što dimnjačar ne samo

da imade pregledati, da li se dimnjaci u njegovu ko­

taru metu kako treba, već je i nedvoumno odredjeno,

da taj posao imade obavljati ili dimnjačar sam ili po

pouzdanim svojim radnicima — pomoćnicima — obav­

ljati dati, te je za urednu obavu toga posla odgovoran

oblasti.

Već odmah u početku provadjanja te zakonske

ustanove došlo je izmeđju stranaka i dimnjačara često-

do priepora radi čišćenja ložišta — štednjaka, peci.-

dimovodnih cievi i t. d. — a to zato, jer §. 16. zak,

61. XVII od god. 1S84. govori samo o čišćenju dim­

njaka po zato ovlaštenim dimnjačarima, a nigdje ne

spominje i ložišta, t. j, štednjaka, peći i t d. Tko je

pomno proučio sadržaj ove knjige, doći će i sam, bez

svakog dalnjeg ■tumačenja, do zaključka, da je. dim­

njak tek sastavni dio ložištne naprave, koji sa ognji­

štem i dimovodima svakako sačinjava cjelokupnu lo-

žištnu napravu.

Pod oznakom rieći „dimnjak* morao je zato-

zakonodavac ima'ti pred očima i ostale đielovo ložištne

naprave, koje medjutim radi kratkoće stilizacije dotičnog

paragrafa nije posebice spomenuo, već je kao glavniji

dio ložištne naprave spomenuo samo dimnjak, koji

vođi do iznad krova kuće i po. kojem se požar lahko

dalje širiti može. No požar, prouzročen putem dim­

njaka, može se — kako je iz tumačenja u III. dielu ove

knjige poznato —• u prvom redu lahko poroditi i pu­

tem : dimovoda ložišta, a to zato,'jer će.se-od vatre:

. u ognjištu ložišta najprije zapaliti naslaga čadje u

dimovođvna, koja onako užarena tek dolazi u dimnjak,: te onda'zapali i tuj aaiazeću se naslagu fiadje ili, ako to nije, to-ju promaja povuće sa sobom te iz dim­njaka baca u zrak. Kad je ipme tako, onda je i posve, naravno, da se nekoga za neki posao može činiti od­govornim samo onda, ako ovaj cjelokupni taj na je ­dan predmet odnpeći se posao sam obavi. Ne može ga .se pak pozvatv na odgovornost,., ako na takovom poslu radi više njiliK a svaki na kojem pojedinom dielu. Tako na. primjer krojač, koji šije i kroji sve dielove jednog kaputa sam, V i sam ga sastavlja i sgotovi, možfe biti odgovoran m to, da taj. kaput bude dobro pristajao, no ne može, za to odgovarati onda, ako je svaki dio kaputa krojio i sastavio . drugi koji ili . više. radnika. Isto je tako i jcod iožišlne naprave. Dimnjačar ae može pozvati na odgovornost samo onda, ako on sve dieiove ložižine naprave sam čisti, u protivnom se slučaju dimnjačara ne može pozvati “na odgovornost, jer ako on dimnjak i najsavjestnije očisti, a nisu ujedno očišćeni i drugi dielovi ložištu« naprave, to će uzglio- diti nepravilna djelatnost ložišta, kojoj je povod na­slaga čad)« u dimovodima,, a od ove brzo opet rađjanje dalnje naslage čadje u dimnjaku i to u tom slučaj t*. svjetle smolne čadje, od čega se onda radja i po frr u dimnjaku.

Ali da pod oznakom rieči »dimnjaci1' gakona>* davač i nije imao na umu cjelokupnu ložištnu napravu,, to bi se aao, ako već ae za doba stvaranja toga za­kona — kad su, osobito na selima većim dielom još u porabi bila otvorena ognjišta bez ikakvog posebnog, uredjaja — svakako dana* već moralo tako tumačiti, '“ i- je inače nastojanje zakonodavčevo: postići ito većti;

mjavnu sigurnost protiv pogibelji, od požara £osve uza­ludno. Ako naime sa/no jedan dio ložižtue naprave •čisti dimnjačar, a drugi se dio nikako ili »amo površno po u taj posao posve neupućenoj osobi čisti, ne može se vfeć iz prije navedenih razloga izbjeći radjattju po­žara u dininjafcima. * •

To je uslied čestih priepora u tom pfe4»»0ta uvidila i sama visoka zemaljska vlada, pa je u jediioBa .konkretnom slučaju već u početku provedbe novo j .Obrtnog zakona, i to godine 1889., izdala rješitbu> ete -se štednjaci i pećne čievi, kao' Sto je (6 za dfmrijake .ustanovljeno, im adu svakog mjeseca po jedanput oči­stiti, i to izključiVo po dimiijaiafu. Kasnije je poro­d o m istovjetnog konkretnog slučaja priepora godine ■ 1910: visoka zemaljska vlada izdala rješitbu, da se pod dimnjakom razumjevati itn.adu sva ognjišta, pod. kojim god imenom (štednjaci,1 peći, eievi i t. d ) , U koliko su sa dimovodnim kanalom u savezu i u

. koliko se u njima čadja sakuplja i našlagati može. Time je napokon svaka sumnja o tome, da je za ■ćigfejrtj« cjelokupne ložištne naprave ovlaćten asmo V'%nnjačar dotičnog radjevneg kotara, posve nestala, ..■čime je ujedno udovoljeno i nastojanju zakanpdavčevu

postignuće javne sigurnosti protiv pogibelji od po­žara, kojoj je najshodnija i najsigurnija preventivna |^jera dobro i strogo uredjeno dimnjačarstvo, i to tim pišer Sto dimnjačaru i zakon nalaže, da prigodom obavljanja svog posla i«iade u svakoj kući svratiti pozornost na ave, .Sto bi maglo prouzročiti požar, te $a'tO; upozoriti dotičnog kufcevlastnika, odnosno pod- aueti o tome prijafrU oblasti.

988

Kj^ 'bi-'se svuda u našoj domovini taj propis

zakona dužijosti đimnjaćareve to<-no provadjao, u velikš,

bi se smanjio broj požara i time nastale štete. No na

žal ost la se zakonska ustanova ne provad|at, - svudst

svom strogošeu, a propuštaju to činiti ne samo

njačavi, ve.ć i sanje oblasti, koje u konkretnim sluča­

jevima preslupka„'o<?e zakonske ustanove bilo s jedne

ili s druge strane,'.a naročito obzirom na nedogledne

posljedice, što ih takav, prestupak a slučaju porodivšeg •

se požara imati može, mnogo-preblago vjredjuju, usiied

eega onda obično sve fcpet ostane- •/' *

Da se pak ta najsflodnya .pr&ventisna. mjera

sigurnosti protiv pogib'elji od požara čkn bolje

treba nastojati, da se; dumija&trsivo Sto bolje

postavi na Sto sigurni To će se pak

jedino lime, ako se dj^oKrug, ’dimttfaćarev po

nosti proširi i uvede., strogi, riadžpin--oblastj postoj

vanjem diranjačarevhni *;. .• ;i ;

Dalje trebalo bi, c&®e'Sv&kctobeevićKi

izdavanja stanbenih dodola privuče i dabt^^fj'^kojfr*

kao stručnjak imade tzviđiti,. da U uredjaj ložiStttilfc.

naprava đofetese kuće i odgovara sigurnosti protiv pdl^ žara. Dakako, da uz današnji napredni duh vremen^

gdje se svakim danom ua tržište stavljaju ložišta teh-t

nički »savršenija, treba i dimnjačara uz prakgu i-tefijs-l

t«tskog znanja, da sa sigurnošću takove moderne lćsi|v

žištne naprave prosuditi može. Da se to pak postigne^

treba urediti strukovne tečajeve,' u kojima će di»$|

njačari, a naročito podmladak njihov, imati prilike C

svom zvanju usavršiti se. Obzirom pak na prije napo**

menuto tehničko usavršivanje ložištnih naprava, kao.J

i na mznovrstni njihov sastav, trebalo bi, da svaki J

289

^dimnjačar prije, no što mu se teda obrtna dozvolama

.tjeranje dimnjačarskog obrta i pođieti rađjevni kotar

ili namjesti kao odgovorni poslovodja, poioži teoretski;

i praktični izpit sa dobrim uspjehom, kako je to pro­

pisano- za zidarske i tesarsfce obrtnike. Da je takav*

izgit i te kako potreban i dimnjačara, predočuje nam

najbolje sadržaj ove knjige, s kojim bi se morao svaki

dimnjačar upoznati, ako hoće da udovolji svim svojim

dužnostima, što mu ih zakon nalaže.

Dimnjačarski strukovni- tečajevi uvedeni su već

odavna u inozemstvu, a isto tako i preduvjet polaganja

majstorskog izpita sa dobrim uspjehom za stećenje

obrtne dozvole, odnosno podieijenje radjevnog kotara

iii namješten je kao odgovornog postovodje. Pa kako.

je ta uredba đimnjačarstvo u inozemstvu podigla na

visoki stepen i obći ugled, a time ujedno priđoniela

javnoj sigurnosti protiv pogibelji od požara, to bi if*'

uvedetnje u našoj" domovini svakako samo još bla

tvornije djelovalo.

19

Dodatak,

.S to se u ovoj knjizi.n a više m jesta spominje, m orao

je izostati iz razloga navedenih u predgovora.

S a d rža j.Strana.

P red g o v o r ...................................................................................................V

L Dio,0 loženju i ložištima.

Izgaranje ................................................................................................... 1 , .•Gorivo...................................................................................... .... 2Toplina i te m p e r a tu r a ......................................................................... 7 wMjerenje tem p eratu re ................................ . ...................................... 9Ogrievna p o v r š in a ......................................... ....................................... .... HD im ................................................................................................................. .... 120 ložištima u o b ć e ...................................................................................... 14

1. Ognjište (v a t r iS te ) ............................................................... .... 15.2, D irn o v o d i................................................................................. .... n3. Dimnjak ................................................................................. .... 18

Vrst i natin gradnje d im njaka........................................................... .... 20Tvornički d im n ja c i .................................................................... .... 29

VrBt l o ž i š t a ..................................................................................' • • - 30I. Ložišta, u stanbeairft sgradam s..................................... ....30

1. Štednjaci . . . . ; ........................... ......................312. Kotlovi . .................................................................... ....373. Peći za k u p k e ........................................................... ....39

Svrha t potreba loženja stanbenib p r o s to r i ja ........................... .... 40Prikladne temperature grijanih prostorija-.................................... .... 41

A. Mjestno loženje (mjesto« grija la).................................... .... 441. OgriSte ( k a m in ) ...................................................... .... 44

' 2. P e ć ................................................................................. .... 4&Vrst peči ............................................................... 51

a) peći za brzo g r i ja n je .................. 51b) peči za polagano grijanje . . . 53c) peći sa trajnom vatrom . . . . 67

294

^ . StranaB. C e n tr a l^ l o ž e n j e ................. ' . . . . ....................... 81

1. Grijanje z r a k o m .................................................. 312. Grijanje vodom. i l t J ja r a t a ..................................,fe>

ff. Ložišta obrtna ................. .... 71"" l. Krušne p e č i ........................................................... ?1

a) Krušne peči sa prekidnitn rađam • • 72b) Kružne peči sa neprekidnim radoro • TS

2. Sušioae m e s a ...................................... , . . 76& Parni kotao . ...................................................... 754. Pivovarnik (B ra u p fa n n e )................. .... , - . 795. SuSione slada (M aizdarre)............................. ' • 81

11. dio.

0 štetnim uzrocima po promaju.

zioci nepravilne djelatnosti dimnjaka i ložišta, te način, ko­jim se ti uzrog^ odstraniti odnosno ublažiti dadu . . , . 87

{ ^ V je ta r ....................................................................... “82. Sunčani t.ract .......................................................

3. KiSa ili snieg •......................1024. Upliy atmosfere 1085. Pogriešna gradnja dimnjaka i ložišta . . . . lČf?1

I. Obličje dimnjaka » . . ...................................... 107a) Dimnjak izveden sa uzporednim ~ 10%

b) Dimnjak prema uSću e užen ..................... 108c) Dimnjak prem a uSču pro fliren ................. , . 109đ) Dimnjak u sredini p ro š ir e n ..................... .... . 110

e) Dimnjak u sredini s užen ..............................110iJ. Vodjenje d im n ja k a .......................................... .... 111

Ul. dimnjaci ...........................................................110IV. PogiieSna gradnja ložišta ...................................... ... . 122

V. Zajednički dimnjaci za više lo ž i š t a ..........................1266. Č a d ja ......................................■................. .... 133

a) Uzroci ivoriibfe i s d j e ................. 184,V>) Vvsti fca&je .............................................. 142

c) šte tn i upliv čadje na pravilnu djelah notst (ož‘® ta .............................................. 147

8, Nastavci za dimnjake .......................................... 149

29&

f f l . đ lO , S l r j iB a

0 poflriešnim gradnjama fož/štnih napravu ' ' kao uzrocima požara j . . - . , . fst

X. Ognjižte kao vzvak požava. 15%2. Dimovodi uzrok p o ž a r a ..................................................173

a) Vodjenje cievi kroz drvenu s t i e n u .................176b) Vodjenje dimu vodnih cievi kroz sliepi prostor 176

8. Dimnjak kao uzrok p o ž a r a ..........................................178(<&<3ja uzrok p o ž a ra ................................. .... . . ..........................198Požar u d im n ja k u ........................................................................... 202Opasnost od-požara u d im n ja k u .................................................. ‘218Ograničenje požara u d im n ja k u ..................... ...............................226GaSeuje požara u đimnjafca . . . .............................................. 280Izpaliv&jye dimnjaka .......................................... .............................286Izmazivanje ćftmnjaka ...................................... ...................................248Razprsnuće (eksplozija) plinova u' d im n ja k u ..............................249Ložižtua njtprava kao uzrok otrovanja p lin o m ......................... 257Preventivne m jere protiv požara, prouzročenih iožistnijn n a ­

pravama ................. .................................. . . . . . . . . . 27a