Galeb Jonathan Livingstone 3523

  • View
    18

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

lijepa knjiga!

Transcript

  • Jonathan Livingstone Seagull 1 od 22_________________________________________________________________________

    GalebJonathan Livingstone

    Richard Bach

    Pravom galebu Jonathanu,koji ivi u svima nama

    Pravom galebu Jonathanu, koji ivi u svima nama

  • Jonathan Livingstone Seagull 2 od 22_________________________________________________________________________Prvi deo

    Bilo je jutro i mlado se sunce zlatasalo na namrekanoj povrini mirnog mora. Milju daleko od obale ribarskog amca bacali su mamce - poziv jutarnjem jatu irio se zrakom, sve dok mnotvo od tisuu galebova ne nasrne otimajui se za komadike hrane. Zapoe novi radni dan.

    A ondje, na puini, potpuno sam, daleko od amca i obale, vjebao je galeb Donatan Livingston. Na visini od trideset metara pruio je svoje opnaste noice i uzdigao kljun silno se upinjui da krilima izvede bolno teak okret izvijenog tijela. Taj okret je znaio da e letjeti polagano, pa je usporavao let sve dok mu vjetar nije postao apat u lice, dok ocean nije ostao nepomian pod njim. Stisnuo je oi da bi usmjerio panju, zadrao je dah, napregnuo sve snage da izvede jo samo...dva-tri...centimetra...tog...okreta... A onda mu perje zalepra, on izgubi brzinu i padne.

    Kao to znamo, galebovi ne znaju za nesigurnost u letu ni za gubljenje brzine. Gubljenje sigurnosti i brzine u zraku za njih je sramotno i neasno. Ali galeb Donatan Livingston, ne stidei se, rairi krila i ponovi onaj isti drhtav teak okret - usporavajui sve vie let, jo jednom izgubi brzinu - jer nije bio obina ptica.

    Veina galebova ne haje da naui neto vie doli osnove letenja - kako da stigne od obale do hrane i natrag. Jer, veinu galebova ne zanima let, ve jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, ve let. Galeb Donatan Livingston najvie je volio letjeti.

    Takav nain razmiljanja, uvidio je, ne doprinosi popularnosti meu pticama. ak su i njegovi roditelji oajavali promatrajui Donatana kako provodi dane osamljen, uvjebavajui niske letove, eksperimentirajui.

    Nije mogao shvatiti zato, na primjer, pri udaljenosti od vode manjoj od polovine raspona svojih krila moe ostati u zraku dulje i s manje napora. Njegova slijetanja nisu zavravala uobiajenim pljuskanjem ispruenih noica po povrini vode, ve dugakim ravnim tragom to bi ga ostavljao za sobom kada bi dodirnuo povrinu mora nogama vrsto priljubljenim uz tijelo. Ali, kad je poeo slijetati na obalu klizei i ne odvajajui noge od tijela i stavljajui tako dug trag klizanja na pijesku, njegovi su se roditelji uasavali.Zato, Done, zato? - pitala ga je majka - zato ti je toliko teko biti kao ostale ptice iz jata? Prepusti niske letove pelikanima i albatrosima. to ne jede? Sine, sav si kost i perje. -Nije vano to sam omravio, majko. Hou samo da znam to mogu u zraku, a to ne, to je sve. Samo to hou da znam-

    Sluaj, Donatane - ree mu otac prilino njeno. - Zima tek to nije stigla.

    Pravom galebu Jonathanu, koji ivi u svima nama

  • Jonathan Livingstone Seagull 3 od 22_________________________________________________________________________Nee vie biti amaca, a povrinske e ribe zaroniti duboko. Ako ve eli uiti, prouavaj hranu i nain kako moe doi do nje. Nemam nita protiv tvojih majstorija u zraku, ali zna i sam da te to nee prehraniti. Ne zaboravi da letimo zato da bismo se prehranili-.

    Donatan je posluno kimnuo glavom. Nekoliko slijedeih dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista se trudio, borio se i kriao s jatom oko gatova i ribarskih brodica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali to munekako nije uspijevalo. "Sve je to besmisleno," mislio je namjerno isputajui teko izborenu srdelu gladnom i ostarjelom galebu to ga je slijedio. "Sve ovo vrijeme mogao sam uvjebavati letenje. Toliko toga treba jo nauiti."

    Nedugo zatim Donatan se ponovo povue u osamu. Uio je daleko na puini, gladan i sretan. Cilj mu je bila brzina, i ve nakon tjedan dana vjebanja znao je o brzini vie nego ijedan ivi galeb.

    Sa visine od trista metara, zamahujui krilima najsnanije to je mogao, munjevito se sunovratio ravno prema valovima. Tada je shvatio zato galebovi ne zamahuju krilima pri strmom poniranju. Ve za est sekundipostigao je brzinu od sto trideset kilometara na sat, brzinu pri kojoj krila gube sigurnost kod ponovnog penjanja.

    To mu se dogodilo bezbroj puta. Uza sav oprez, letei na granici svojih mogunosti, gubio je kontrolu pri velikoj brzini.Uspinje se do visine od trista metara. Punom snagom leti ravno, zatim se okree zamahujui krilima i okomito ponire. I svaki put bi mu lijevo krilo zatajilo i znano bi se zanio nalijevo, te bi se desnim krilom izvukao, a onda bi se strelovito sunovratio nadesno.

    Ni ovaj put nije bio dovoljno oprezan. Deset puta je pokuao i svaki put, dosegnuvi brzinu od sto trideset kilometara na sat, pretvorio bi se u nekontrolisanu i uskovitlanu gomilu perja i stropotao se u more.

    "Rjeenje je u tome," razmiljao je dok se voda cijedila s njega, "da treba zadrati krila potpuno nepomina pri velikoj brzini - zamahivati samo do brzine od sto kilometara, a onda ih sasvim umiriti."

    Pravom galebu Jonathanu, koji ivi u svima nama

  • Jonathan Livingstone Seagull 4 od 22_________________________________________________________________________Pokua jo jednom s visine od est stotina metara, zaroni u dubinu, istegne kljun nadolje, rairi i stisne krila onog asa kad prijee brzinu od sto kilometara. Zahtijevalo je to silnu snagu, ali je uspio. Za deset sekundidosegne brzinu od sto ezdeset pet kilometara na sat. Donatan je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove!

    Ali, radost je bila kratka vijeka. Onog trenutka kada se pokuao izviti, onog trenutka kada je promijenio nagib krila - pri brzini od sto ezdeset pet kilometara - osjeti udar kao od eksplozije. Donatan prsne usred zraka isurva se u more, koje mu se uini tvrdo poput stijene.

    Bila se ve spustila no kad se osvijestio - plutao je po mjeseinom obasjanom oceanu. Krila su mu bila teka poput olova, ali je mnogo tee podnosio neuspjeh. Prieljkivao je da ga breme neuspjeha odvue na dno i da se tako sve zavri.

    Ali, dok je lagano tonuo, odjekne u njemu neki udni, nepoznati glas. "to jest, jest. Ja sam galeb. Mogunosti su mi ograniene. Da sam stvoren da besprijekorno letim, imao bih navigacione karte mjesto mozga. Da samstvoren da letim velikim brzinama, imao bih sokolova kratka krila i hranio bih se mievima, a ne ribom. Otac je imao pravo. Moram zaboraviti ovu ludost. Moram odletjeti natrag svome jatu i pomiriti se s onim to jesam, jadni, ogranieni galeb."

    Glas umukne, a Donatan se suglasi s njim. Nou je galebu mjesto na obali. Zaree se sam sebi da e ubudue biti obian galeb. Svi e biti zato sretniji. Umorno se otisne od tamne vode i poleti prema obali iznad same vode, sretan zbog svega to je nauio o niskim letovima."Ali ne," pomisli, "vie nisam ono to sam bio, moram zaboraviti sve to sam nauio. Ja sam galeb kao i svaki drugi i letjet u kao i ostali." Jedva se nekako popne na visinu od trideset metara, teko mlatarajui krilima, iudari prema obali.

    Osjeao se bolje nakon odluke da bude kao i svi drugi galebovi iz jata. Vie ga nita nee tjerati da ui kao dosad, nee vie biti ni prkosa ni neuspjeha. Bilo je ugodno ne misliti ni na ta i letjeti kroz mrak premasvjetlima iznad ala. Mrak! Onaj potmuli glas najavi uzbunu. Galebovi nikad ne lete po mraku!

    Pravom galebu Jonathanu, koji ivi u svima nama

  • Jonathan Livingstone Seagull 5 od 22_________________________________________________________________________

    Donatan se nije obazirao na to. "Ba je lijepo," mislio je, "mjesec i svjetla trepere u vodi, isijavaju zrakaste odbljeske kroz no, i sve je tako mirno i blago..." Sleti! Galebovi nikad ne lete po mraku! Da si stvoren da leti po mraku, imao bi oi poput sove. Imao bi u glavi navigacione karte! Imao bi sokolova kratka krila!

    Tu u noi, na visini neto vie od trideset metara, galeb Donatan Livingston - zatrepta. Bol i odluka zaas ieznue. Kratka krila! Sokolova kratka krila!"To je rjeenje! Kakva sam bio budala! Potrebna su mi samo mala kratka krila, valja ih, dakle, presaviti i letjeti samo vrcima krila! Kratka krila!

    Uzvine se do visine od est stotina metara iznad povrine tamnog mora, ne pomiljajui ni na trenutak na neuspjeh ili smrt, uvue prednje dijelove krila i priljubi ih uz tijelo i tako izloi vjetru samo uzak pojas kratkih bodea na vrcima krila, te zaroni okomito u dubinu.

    Vjetar mu je zagluno huao oko glave. Sto trideset kilometara na sat, sto ezdeset, dvjesta dvadeset, i jo bre... Pri brzini od dvjesta ezdeset kilometara nije osjeao optereenja krila ni priblino onako snano kaonekad pri brzini od sto trideset kilometara. Sasvim blago skrenuvi vrhove krila, izvi se i sunu iznad valova, nalik na sivo topovsko tane obasjano mjeseinom.

    Stisne oi da se odbrani od vjetra i obuze ga radost."Dvjesta ezdeset kilometara na sat! I nita! Ako se sunovratim s visine od tisuu petsto metara, tko zna koliku bih brzinu postigao..."

    Zaboravi svoje malopreanje zavjete, odnijela ih je silina vjetra. ak se nije osjeao kriv to je prekrio obeanje. Takva obeanja, uostalom, vrijede samo za galebove to prihvaaju svakodnevicu. Nekome tko je dotaknuo savrenstvo u uenju nisu potrebna slina obeanja.

    im je sunce izilo, galeb Donatan Livingston ponovo je vjebao. S visine od tisuu petsto metara ribarski amci doimali su se kao tokice na mirnom plavom moru, a jato pri svom jutarnjem obroku inilo se kao oblak uzvitlane praine.

    Pravom galebu Jonathanu, koji ivi u svima nama

  • Jonathan Livingstone Seagull 6 od 22_________________________________________________________________________Bio je iv, jedva je primjetno drhtao od oduevljenja, ponosan to je savladao strah. A onda je, bez velikih priprema, uvukao prednji dio krila, izbacio kratke, kose vrhove i sunovratio se ravno prema moru. Ve na visiniod tisuu trista metara postigao je