Seminarski radFunkcija i struktura telekomunikacijske mreeSadraj

1. Uvod 22. Funkcija telekomunikacijske mree 3

2.1 Struktura telekomunikacijske mree 4

2.2 Multipleks 52.3 Komutacijski procesi u telekomunikacijskim mreama 7

3. Hijerarhija mree 9

3.1 Topologija mree 11

4. Zakljuak 13

Literatura 14

1. UvodPorast drutvenog standarda u svijetu utie na porast razliitih potreba tog drutva, uz ostalo i za telekomunikacijskim uslugama. PT organizacije u pojedinim zemljama nastoje zadovoljiti te potrebe organizacijom razliitih telekomunikacijskih usluga. Na slici 1. je prikazano poveanje broja razliitih telekomunikacijskih usluga od nastanka prvih telekomunikacijskih slubi. Sa date slike moemo uoiti da je 1847. godine postojala samo jedna telekomunikacijska usluga telegrafija, a 1990. godine ak devetnaest razliitih telekomunikacijskih usluga. Jasno vidljiva tendencija je da se broj telekomunikacijskih usluga poveava i to vrlo brzo.

Telekomunikacije su globalni sistem od kojega korisnici oekuju raspoloivost bez vremenskih i prostornih ogranienja te raznolike usluge od osnovnih, cijenom prihvatljivih najiroj populaciji, do onih namijenjenih ciljanim skupinama korisnika. Uzajamnost razvoja trita i tehnologije te inovativnost s ishoditem u istraivanju i razvoju, pretpostavke su za ispunjenje takvih sloenih zahtjeva.2. Funkcija telekomunikacijske mreeTelekomunikacije se mogu definisati kao elektronsko povezivanje fiziki (geografski) udaljenih raunara, a telekomunikacioni sistem kao komponenta kompatibilnih telekomunikacionih ureaja kojim se povezuju fiziki odvojeni ureaji kojima mogu da se prenose tekstovi, slike, zvuni signali i video informacije.Funkcije telekomunikacionih sistema su sljedee:

- uspostavljanje veze i prenos informacija izmeu poiljaoca i primaoca,

- odreivanje pravca protoka poruka najefikasnijim putem,

- vrenje najelementarnije obrade informacija kako bi se osiguralo da prava

poruka stigne do pravog primaoca,

- kontrola eventualnih greaka i kontrola protoka informacija,

- konverzija prenosa poruka od jedne brzine (npr. brzine raunara) u brzinu

koju moe da postigne komunikaciona linija.Signali koji prenose razliite informacije putem komunikacionih mrea mogu biti predstavljeni kao analogni i digitalni. Analogni signal se predstavlja kao kontinualna linija, tako da se pozitivan napon predstavlja sa a + 1, a negativan sa 0. Prekida napona, predstavljen pozitivnim i negativnim naponom, koristi se da predstavi jedan binarni dogaaj koji se naziva baud. Brzina prenosa informacija se standardno mjeri u bitima u sekundi ( bits per second ).Digitalni signal je vie diskretan nego kontinualan sistem, tako da se mora prevesti u analogni signal ukoliko se eli da se transfer vri kroz analogni sistem. Npr., ukoliko se eli izvriti prenos podataka preko telefonskih linija koje rade na bazi analognih signala, mora se izvriti konverzija digitalnih signala u analogne. Ureaji koji vre ovu konverziju nazivaju se modemi koji predstavljaju tampane ploe i ugrauju se u odreene slotove na matinu plou raunara (interni) ili se vezuju kao periferni ureaji (eksterni).Prenos podataka putem telekomunikacionih mrea moe biti jednosmjerni (simplex prenos) poludvosmjerni (half duplex), koji podrava prenos podataka u oba smjera, ali se u isto vrijeme podaci kreu samo u jednom smjeru i dvosmjerni (duplex) u kojima se podaci kreu o oba smjera istovremeno.2.1. Struktura telekomunikacijske mree- osnovni dijelovi mree-Telekomunikacijska mrea ima tri osnovna dijela ( prikazano na slici 2 ):

- krajnji ureaji (engl.terminals),koji slue za odailjanje i prijem informacija- komutacijski vorovi (eng. nodes), koji slue za usmjeravanje informacijskih tokova

- spojni putovi (eng. links),koji povezuju krajnje ureaje s komutacijskim vorovima ili komutacijske vorove (eng. node) meusobno.Spojni putevi koji povezuju krajnje ureaje s komutacijskim vorovima openito nazivamo pretplatnikim ili korisnikim vodovima, a spojne puteve koji povezuju komutacijske vorove meusobno, openito nazivamo spojnim vodovima.

Slika 2. Glavni dijelovi telekomunikacijske mreeU unutranjosti komutacijskih vorova odvijaju se komutacijsko-transmisijski procesi, gdje sepod komutacijskim procesima podrazumijeva usmjeravanje informacijskih tokova, a pod transmisijskimprocesima se podrazumijeva prijenos signala od odailjaa do prijemnikaputem raspoloivog spojnogputa. Ovakav spojni put openito se naziva informacijskim kanalom ili krae,kanalom.Prijenosni sistemi, ovisno onamjeni, temelje se na primjeni jednog ilivie kanala u upotrebljenom mediju. Pri tome su kanali meusobno raspregnuti kako ne bi uz simultano postojanje vie razliitih veza, jedan kanal smetao drugom kanalu. Ovakva se rasprezanja kanala postiu pomou osnovnih parametara prijenosnog medija, kao to su: dinamika (amplitudna) koordinata, frekvencijska koordinata, prostorna koordinata i vremenska koordinata. Ovisno o iskoritenom parametru, govorimo o primjeni prostornog, vremenskog, frekvencijskog ili dinamikog multipleksa za rasprezanje.

2.2 MultipleksTermin multipleks (eng. multiplex) ima korijen u latinskim rijeima multi (veliki broj) i plex (utor). Multipleksori (MUX) djeluju i kao koncentratori i kao spojni elementi koji omoguuju velikom broju terminala relativno malenih brzina, dijeljenje istog spojnog puta velikog kapaciteta (fiziki put) izmeu dvije take u mrei. Prvo se razvio multipleksor s frekvencijskom podjelom kanala, FDM(eng.Frequency Division Multiplexing). Kod njega su informacijski kanali predstavljeni odreenim frekvencijskim opsegom, a izmeu njihsu umetnuta zatitna podruja,koja razdvajaju kanale, aslue zasmanjenje interferencije izmeu susjednih kanala. irina kanala je 3,1 kHz ufrekvencijskom podruju od 300 Hzdo 3,4 kHz. Razmak susjednih nosivih frekvencija je 4 kHz. Da bi se obavio prijenos, u podjeli kanala po frekvenciji, poistom prijenosnom putu treba frekvencijska podruja kanala premjestiti uvie raspoloivo frekvencijsko podruje prijenosnog medija koristei se odgovarajuim modulacijskim procesom, slika 3. a,b,c. Pretpostavlja se da su frekvencijski opsezi svih kanala jednaki, tj. B 1=B2=B3. Modulaciju treba provesti tako da se postigne grupiranje frekvencijskih podruja kanala u transporiranom frekvencijskom podruju, odnosno da se kanali poredaju jedan do drugoga u smjeru vieg frekvencijskog podruja, slika 3.d. Za uspjean prijenos informacija dostatan je jedan boni pojas, pa se nepotrebniboni pojas, nastao u modulacijskom procesu, mora ukloniti, a tose postie prikladnim filterom.

Slika 3. Princip rada frekvencijskog multipleksora: a) informacijski kanali, b)nosive frekvencije pojedinih kanala, c) rezultat procesa modulacije i d)sloeni kanali u transponiranomfrekvencijskom podruju.

Ovako frekvencijski odvojeni signali pojedinih kanala u transponiranom frekvencijskom podruju stiu po zajednikom prijenosnom putu na prijemnu stranu. Na prijemnoj strani se primjenom filtera signali pojedinih kanala izdvajaju iz zajednikog frekvencijskog podruja i demoduliranjem vraaju upojedinana kanalska frekvencijska podruja. Ovdje se moraju osigurati jednake nosive frekvencije istih kanala na odailjakoj i prijemnoj strani. Kanal, jednom dodijeljen nekom korisniku, ostaje neiskoriten ako nema komunikacije iz nekog razloga, iako, moda postoje korisnici koji imaju potrebu za slobodnim komunikacijskim kanalom. Prijenos podataka po FDM-u zahtijeva set posebnih modema malenih brzina, jedan za svaki kanal na svakoj straniveze. FDMse koristi uirokopojasnim LAN-ovima, kojipodravaju vie istovremenih veza. Multipleksor vremenskom podjelom kanala, TDM (Time Division Multiplexing), nudi sve prednosti digitalnog prijenosa, kao to su poboljano iskoritenje frekvencijskog opsega, bolja otpornost napogreke, poboljana sigurnost i mogunost nadogradnje. Naelo radaTDM-a, s tri kanala, prikazano je na slici 4. Slika 4. Princip rada vremenskog multipleksoraTri kanala koja su vremenski multipleksirana mogu se prenositi po istom prijenosnom putu. Pravokutnici na slici 3 predstavljaju vremenske odsjeke koji mogu biti bitovi ili okteti promatranih kanala. U promatranom primjeru svaki kanal moe na zajednikom prijenosnom putu koristiti samo treinu vremena T, izvornog kanala. Prema tome, broj bitova u sekundi (kapacitet) zajednikog prijenosnog puta je tri puta vei od svakog izvornog kanala. Multipleksor iz svakog kanala uzima vremenski odsjeak i onda ih sloe u jedan okvir sloeni digitalni izlaz. Kod svakog pregleda kanala, koji se obavlja uodreenim vremenskim razmacima, MUXpoalje set podataka. Pri tome razdvaja jedan set od drugoga umetanjem odreenog broja (obino jedan) bitova za sinhronizaciju okvira. Na prijemnoj strani, proces je obratan. Kanali, vremenski odsjeci, stiu u nizu serijski, identificiraju se i alju preko MUX-a do korisnikog terminala. Jasno je da MUX-evi moraju biti sinhronizirani, kako bi prijemni MUX pravilno razdvojio okvire i kanale. Multipleksiranje se jo naziva i umetanje (ili izmjenino nizanje,upletanjeinterleaving). Papostoji bitsko(bitovno) umetanjeioktetsko umetanje. Pleziokronadigitalna hijerarhija (eng. PDH Plesiochronous Digital Hierarchy) i sinkrona digitalna hijerarhija (eng. SDH Synchronous Digital Hierarchy) su dvijestandardizirane multipleksne hijerarhije koje se temeljena TDM naelu. PDH je s bitskim umetanjem, a SDH s oktetskim umetanjem. Jedno od glavnih ogranienja osnovnog TDM-a je statika konfiguracija. Drugim rijeima, kanal 1, je uvijek vezan za ulaz 1, tj.korisnika 1. Ovo znai da su terminali koji su slobodni ili iskljueni pridrueni kanalima pa stoga imaju poguban utjecaj na djelotvornost sistema, slika 4.1. Na slici se vidi da su terminali 1 i 2 iskljueni, ali njima dodijeljene vremenske odsjeke 1 i 2 ne mogu koristiti drugi terminali.

Slika 4.1. Primjena TDM-a uprijenosu podataka2.3 Komutacijski procesi u telekomunikacijskim mreamaPri prijenosu informacije od izvorita prema odreditu obavlja se prijenos informacijskih tokova proces transmisije i usmjeravanje informacijskih tokova prema zahtijevanom odreditu proces komutacije. Proces komutacije podrazumijeva skup svih zahtijeva koje se postavljaju pred komutacijski sistem da bi se mogli uspostaviti eljeni spojni putevi odnosno da bi se informacija na eljeni nain isporuila od izvorita do odredita. Pored ovih osnovnih zahtijeva komutacijski sistem mora zadovoljiti i zahtjeve u pogledu kvalitete ostvarene veze. Proces komutacije podrazumijeva dvije osnovne funkcije funkciju odluivanja odnosno procesiranja korisnikog zahtjeva i funkciju prospajanja. S obzirom na funkcije koje se obavljaju u komutacijskom sistemu razlikujemo: direktne komutacijske sisteme (koncentrirano prospajanje i odluivanje) indirektne komutacijske sisteme (samo prospajanje)

Dva osnovna naina prijenosa informacija kroz telekomunikacijsku mreu su prijenos informacija u obliku kanala te prijenos informacija u obliku paketa. U skladu s tim razlikujemo i dva principa komutacije: komutacija kanala (circuit switching) komutacija paketa (packet switching)-Komutacija kanala-

Na osnovu komutacijske informacije, preko odgovarajuih komutacijskih sistema uspostavlja se spojni put - kanal. Za svaku vezu je potrebno uspostavljanje i raskid spojnog puta odnosno kanala. Drugim rijeima, izmeu korisnika se uspostavlja stalna veza koja traje cijelo vrijeme trajanja poziva. U prolosti je spojni put zahtijevao uspostavljanje fizikog spojnog puta s kraja na kraj veze. Uspostavljeni spojni put je fiksne pojasne irine odnosno na raspolaganju je fiksna brzina prijenosa informacija cijelo vrijeme trajanja uspostavljene veze. ak i ukoliko korisnik ne treba takvu pojasnu irinu ona je za njegovu vezu rezervirana. Kod ovakvog naina prijenosa i komutacije najprije se uspostavi spojni put pa onda preko spojnog puta dolazi do razmjene informacija izmeu korisnika. Osnovne prednosti ovakvog pristupa prijenosu i komutiranju informacija su: malo kanjenje, garancija kvalitete usluge.

Osnovni nedostaci komutacije kanala su: sve veze iste brzine, pojasna irina rezervirana za jednu vezu se ne moe koristiti za drugu vezu istovremeno, loa iskoristivost spojnih vodova.

Telekomunikacijske mree s komutacijom kanala dizajnirane su prvenstveno za osiguranje govorne usluge. Komutacijski sistemi s komutacijom kanala jo uvijek su zastupljeni u dananjim telekomunikacijskim mreama. Na slici 5., prikazan je primjer komutacije kanala gdje je korisniku dodijeljen kanal pojasne irina 64 kb/s cijelo vrijeme trajanja veze. Zadaa komutacijskog sustava je komutirati kanal sa odreenog ulaza na odreeni izlaz u skladu sa korisnikim zahtjevom.

Slika 5. Komutacija kanala-Komutacija paketa-

Izvorina poruka, odnosno korisnika informacija, se na ulazu u mreu dijeli u blokove odgovarajueg formata. Svakom bloku dodaje se upravljaka informacija. Ovako formirani blokovi nazivaju se paketi. Na ovaj nain svaki paket se sastoji od upravljakog dijela (control part) i korisnikog dijela (user part). Upravljaki dio se sastoji od informacije o usmjeravanju odnosno odreditu, informacije potrebne za prijenos paketa te informacije na osnovi koje se blokovi na odreditu spajaju. Informacija o odreditu se u komutacijskom sustavu analizira te se paket usmjerava prema sljedeem sustavu ili prema korisniku. Prijenosni put svih paketa koji se odnose na odreenu vezu ne mora biti isti odnosno svaki paket moe putovati putem razliitim od puta ostalih paketa prema istom odreditu. Komutacija paketa ne zahtijeva nuno uspostavljanje spojnog puta prije slanja paketa. Paketi mogu biti fiksne ili varijabilne duljine to ovisi o koritenoj tehnologiji za prijenos i komutaciju. Ukoliko su paketi varijabilne duljine, definirana se maksimalna duljina paketa pri komutaciji. Kod ovakvog naina prenosa i komutacije informacija cijela pojasna irina je na raspolaganju za slanje svih paketa ovisno o zahtijevanoj kvaliteti usluge. Prednosti ovakvog naina prijenosa i komutiranja informacija su: mogunost ponovnog slanja paketa u sluaju pogreke vie korisnika istovremeno moe koristiti raspoloive resurse uinkovita upotreba resursa paketi imaju alternativne puteve do odredita

Osnovni nedostatak prijenosa i komutacije paketa vezan je uz osiguranje odnosno garanciju kvalitete usluge QoS (Quality of Services). Stoga se primjenjuju razni mehanizmi pomou kojih se zadovoljava zahtijevana kvaliteta raznih usluga.Slika 6. Komutacija paketa

3.Hijerarhija mreeRazvoj telekomunikacija ini mree sve kompleksnijim, posebno uvoenjem viefunkcionalnosti. Meutim mreni operateri moraju drati svoje mree jednostavnim i lako upravljivim. Ovose postie izgradnjom mrea s manje hijerarhijskih nivoa, emu supridonijeli i optiki kablovi. Primjenom optike tehnologije cijena prijenosa se smanjila i vea se koliina informacija mogla prenijeti mreomDanas su uobiajene mree s etiri ili tri nivoa. Kod mrea setiri nivoa to su: lokalni vorovi regionalni tranzitni vorovi nacionalni tranzitni vorovi i meunarodni vorovi.Kod mrea s trinivoa, slika 7., to su: lokalni vorovi tranzitni vorovi i meunarodni voroviPristupni vor je centrala na koju su izravno ili posredovanjem udaljenih pretplatnikih stupnjeva(UPS) prikljueni korisnici i nalazi se u okviru pristupne mree, centralizirane ili decentralizirane. Spojnim vodovima povezuje se na tranzitne vorove, a zadatak joj je da komutira cijeli polazni i dolaznipromet svojih korisnika. Pristupni vor u centraliziranoj pristupnoj mrei naziva se mjesna centrala (LC), a moe biti izvedena bez ili s udaljenim pretplatnikim stupnjevima, koji se s matinom mjesnom centralom povezuju spojnim vodovima. Mjesna centrala se povezuje s tranzitnim centralama spojnim vodovima. Pristupni vor u decentraliziranoj pristupnoj mrei naziva se podruna centrala (PC). Napodrunu centralu prikljueni su korisnici odreenog dijela jednog mjesta, izravno ili posredovanjem UPS-a. Povezana je spojnim vodovima na tandem-tranzitnu centralu i svoje UPS-ove.

Slika 7. primjer hijerarhije vorova sa 3 nivoa u telefonskoj mrei

Udaljeni pretplatniki stepen je izmjeteni dio pretplatnikog stepena pristupnog vora, koji se s matinim pristupnim vorom povezuje spojnim vodovima. Koristi se radi ekonominije izgradnje pristupnih mrea. UPSupravilupredstavljasreditevlastitepristupne mree.Njegovzadatakjeda skuplja polazni i dolazni prometsvojih korisnika kojeg komutira matini pristupni vor.Pristupna mrea obuhvaa podruje mjesnog telefonskog prometa i sastoji se od korisnikih ureaja i aparata, sustavaprijenosa i jednog ili vie pristupnih vorova. U pristupnoj mrei korisniki terminal je korisnikim vodom spojen na pristupni vor.

Tranzitni vor je centrala na koju se prikljuuju:

spojni vodovi za povezivanje sa svim pristupnim vorovima svog tranzitnog podruja

magistralni vodovi za povezivanje s drugim tranzitnim vorovima i

magistralni vodovi za povezivanje s meunarodnim vorovima.

Na tranzitne vorove se u pravilu ne prikljuuju pretplatnici. Zadatak im je da komutiraju veze:

polaznog i dolaznog prometaizmeu korisnika pristupnih vorova svogtranzitnog podruja

polaznog i dolaznog prometa izmeu korisnika pristupnih vorova svog i drugih tranzitnihpodruja.

Tek na ovoj razini je previeno meusobno povezivanje vorova iste razine i polaznog i dolaznog meunarodnog prometa korisnika pristupnih vorova svoga tranzitnog podruja.

Tandem-tranzitni vorovi (eng. TTC) su centrale koje se uvode u decentralizirane pristupne mree i slue za meusobno povezivanje podrunih centrala iz te mree i njihovo povezivanje s drugim tranzitnim vorovima i meunarodnim vorovima. TTC uvijek rade u paru radi pouzdanosti i sigurnosti, a u vrlo velikim decentraliziranim pristupnim mreama mogu biti i dva ili vie parova ovakvih vorova.

Meunarodni vorovi su centrale na koje se prikljuuju:

meunarodni vodovi za vezu s meunarodnim vorovima drugih zemalja meunarodni vodovi za povezivanje drugih meunarodnih vorova u zemlji magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s tranzitnim vorovima i magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s TTC.Meunarodni vorovi mogu biti I. i II.ranga. Zadaci meunarodnih vorova I. rangasu: posredovanje cijelog polaznog i dolaznog automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa sasvim zemljama , za korisnike svog podruja i posredovanje cijelog polaznog i dolaznog automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa sa zemljama s kojima drugi meunarodni vorovi uzemlji nemaju izravne vodove. Meunarodni vorovi II. ranga moraju imati mogunost automatskog komutiranja i poluautomatskogposredovanja cjelokupnog polaznog i dolaznog meunarodnog prometa za korisnike iz svogpodruja.3.1 Topologija mreeRasporedimeusobnopovezivanjevorovatelekomunikacijskemree, fizikim(realnim)ili logikim (virtualnim) putem, naziva se topologijom mrea. Dvije mree imaju istu topologiju ako je konfiguracija veza ista, iako se mree mogu razlikovati u fizikom povezivanju, udaljenosti izmeu vorova, brzini prijenosa i vrsti signala. Postoji nekoliko standardnih topologija mrea:1. svako sa svakim, slika 10.a. Ovo je topologija u kojoj postoje izravne veze (eng. path,branch) izmeu svih vorova u mrei. Da bise to ostvarilo u mrei s n vorova treba: n(n-1)/2izravnih veza;2. sabirnica, slika 10.b. Topologija u kojoj su svi vorovi spojeni zajedno preko jedne sabirnice;3. zvijezda, slika 10.c. Topologija u kojoj su periferni vorovi vezani na centralni vor, kojiponovno distribuira sve dolaze primljene od nekog perifernog vora u sve periferne vorove mree,ukljuujui iizvornivor. Sviperifernivorovimogu komunicirati meusobno samopreko centralnog vora. Kvar na vodu ili prekid voda kojim je periferni vor vezan na centralni vor rezultira izolacijomperifernog vora;4. prsten, slika 10.d. Topologija u kojoj svaki vor ima tono dva spojna voda;5. stablo, slika 10.e. Topologija koja s istog topolokog stajalita slii zvijezda-topologiji utoliko to se od perifernih vorova zahtijeva da alju prema drugim vorovima i da primaju od drugih vorova preko centralnog vora. Funkcija centralnog vora moe biti i razdijeljena. Kao i kod izvorne zvijezda-topologije, individualni vorovi mogu biti izolirani od mree kvarom u jednoj toki spojnog voda do vora. Kod razdijeljene funkcije centralnog vora, kvar u jednoj toki spojnog voda e rezultirati odjeljivanjem dva ili vie vorova od preostalog dijela mree;

6. isprepletena, slika 10.f. Topologija u kojoj postoje barem dva vora s dva ili vie spojna voda izmeu njih;

7. hibridna, slika 10.g. Topologija nastala kombinacijom dvije ili vie topologija. Moe se pojaviti sluaj gdje dvije osnovne mrene topologije, kada se spoje zajedno, jo uvijek zadravaju osnovne karakteristike mree i stoga nisu hibridna mrea. Npr. stablo-mrea spojena sa stablo-mreom je i dalje stablo-mrea. Stoga, hibridna mrea nastaje samo kada je ishod spajanja dviju osnovnih mrea, mrena topologija razliita od spojenih osnovnih topologija po definiciji;

8. dvostruki prsten, slika 10.h. Topologija slina topologiji prstena samo to je broj spojnih vodova po voru dvostruko vei i

9. linearna, slika 10.i. Topologija koja je slina sabirnica-topologiji;

Slika 10. Topologija mree

4.ZakljuakTelekomunikacije su globalni sistem od kojega korisnici oekuju raspoloivost bez vremenskih i prostornih ogranienja te raznolike usluge od osnovnih, cijenom prihvatljivih najiroj populaciji, do onih namijenjenih ciljanim skupinama korisnika. Uzajamnost razvoja trita i tehnologije te inovativnost s ishoditem u istraivanju i razvoju, pretpostavke su za ispunjenje takvih sloenih zahtjeva.

Fizikatopologijamreeosnovajelogiketopologije,kojaodreujemeusobnu komunikaciju izmeu vorova mree, glavna vorita mree i povezanost s glavnim vorovima. Tako naprimjer jedan raunar fiziki povezan za jedan vor nije raunar tog vora s kojim je povezan ve ga koristi kao vezu prema nekom drugom voru kojemu prema organizaciji obrade podataka pripada. Logiku topologiju omoguavaju mreni ureaji koji imaju u tu svrhurazvijene komunikacijske protokole kako bi se interesne grupehost-ova objedinile u vlastitu prividnu mreu.Iako sa razvojem telekomunikacija mrea postaje sve kompleksnija nova tehnoloka otkria daju mogunost mrenim operaterima da mreu dre jednostavnom i lahko upravljivom. Literatura

- Zikreta Tahirovi Osnove komunikacija Sarajevo, 2004.godine

- SinkoviV. i grupa autora Osnovne arhitekture mrea , 2. izdanje, Zagreb, 2004- TurinhodiF. Raunarskekomunikacije UniverzitetskaknjigaMostar, Mostar2004- TanenbaumA.S.Raunarskemree ,4izdanje,Mikroknjiga,Beograd,2005- Internet