FORMALNA SOCIOLOGIJA - sažetak gradiva

8/12/2019 FORMALNA SOCIOLOGIJA - saetak gradiva

1/23

FORMALNA SOCIOLOGIJA

Formalizam u sociologiji ( formalna sociologija ) je pravac u sociologiji koji smatra da

je sociologija posebna znanost koja izuava drutvene oblike ( forme ) i koja se time

razlikuje od svih drugih drutvenih znanosti, koje ne izuavaju oblike nego sadraj

drutva, odnosno drutvene pojave.

Formalnosocioloke kole:

1. Njemaka kola2. Amerika ikaka kola

Oblikje element drutvene pojave koji je relativno stalan i nepromjenjiv u inae vrlo

razliitim vrstama drutvenih pojava.

Drutvene pojave: - promjenjive

- nepromjenjive = ostaju iste i spajaju se s promjenjivima ujednu cjelinu, ali zadravaju svoju osobnost i takopredstavljaju drutveni oblik ( primjer: borba rat, dvoboj,politika borba,... )

Kritike formalizma:

1. Buroaski sociolozi su svjesno stvorili formalnu sociologiju kako bi radnimmasama skrenuli panju sa osnovnih sociolokih problema ( borba, klasa,revolucija ) na sporedne probleme kojima se ona bavi.

2. U fazi svog opadanja buroazija stvara, djelomino svjesno, sociologiju kojazatvara oi pred drutvenom stvarnou, koja se okrenula protiv buroazije,te se bavi sporednim pitanjima, onima u kojima se ne ogleda traginasudbina buroazije. Takva sociologija je formalna sociologija.

Razlozi nastanka formalizma:

U revolucionarno doba, sredinom XIX stoljea, predstavnici radnike klase ( marksisti i

dr. ) stvaraju sociologiju koja jasno istie klasnu borbu. I buroaski sociolozi stvaraju

sociologiju koja se bavi problemima sukoba u drutvu, iako im daju suprotna rjeenja,

propovijedajui klasni mir, suradnju, drutvenu harmomiju i sl.

Naprotiv, krajem XIX stoljea, buroazija je sigurna u sebe, klasne borbe i revolucije

nisu vie gorui problemi, pa se sociolozi mogu okrenuti drugim pitanjima sociologije,

te tako nastaje i formalna sociologija.


2/23

Pravi razlozi:

Kada je bavljenje sociologijom postalo posebna profesija, kad su osnovana

socioloka udruenja, asopisi itd. U tom trenutku je postalo potrebno da se za

potrebe univerzitetske nastave i upoznavanje ire javnosti sa sociologijom stvore

sistematski pregledi cjelokupne sociologije kao posebne discipline i njezinih rezultata ida se tono odredi njena oblast prouavanja, kako bi se razgraniila s drugim

disciplinama i dokazala svoje pravo na samostalan opstanak.

Razlozi slabljenja formalizma:

Gorui problemi borbe klasa, revolucije, ratovi, rasni sukobi, naglo poveanje broja

stanovnitva, nagla promjena proizvodnje automatizacijom, nagla urbanizacija,

velike migracije itd.toliko su zaokupili panju sociologa, kako u kapitalistikim tako i

u socijalistikim zemljama, da nije bilo ni vremena, ni raspoloenja, ni drutvenepotrebe, pa ni razumijevanja za velike iste teorije formalne sociologije,

vanvremenske i vanprostorne.

Zakon kontinuiteta i diskontinuiteta:

Zakon kontinuitetanove se ( misaone ) tvorevine stvaraju vodei rauna o starijim

takvim tvorevinama, povezujui se s njima, dalje ih razvijajui.

No poslije izvjesnog vremena vladavine kontinuiteta dolazi uvijek, prije ili kasnije, do

diskontinuiteta.

Zakon diskontinuitetanaputa se dotadanji pravac razvoja i okree se novim

vidicima. Ovo novo je po pravilu vraanje na neki od ranijih elemenata koji su bili

zanemareni i koji se sada razvijaju, ali moe biti i potpuno nova tvorevina,bez ikakve

veze sa starim.

Unutranji diskontinuitet se javlja kao posljedica neke vrste zasienosti dotadanjim

pravcem razvoja, koji, za trenutak, izgleda da ne moe vie nita dati. Tada se on

naputa i stvaraju se novi pravci.


3/23

Ferdinand Tnnies( 1855.1936. )

U svojoj doktorskoj raspravi je iznio svoje misli o razlici izmeu tzv. zajednice (

Gemeinschaft ) i drutva ( Gesellschaft ).

Tnnies odreuje pojam sociologije prvenstveno pomou njenog predmeta,jer ometodi govori vrlo malo.

Sociologiju definira kao znanost o drutvenim injenicama.

A drutvene injenice kao zajedniki ivot ljudi koji postoji ukoliko ljudi djeluju jedni na

druge ( Wechselwirkung ).

Istie da su volja da se ivi zajedno ( Miteinanderwollen ) i uzajamno priznanje (

Bejahung ) veoma vani za uspostavljanje i odravanje drutvenog ivota.

Tnnies dijeli tzv. opu sociologiju na tri dijela: na znanost o zajednikom ivotu kao

takvom( znanost o drutvenom nagonu ); na znanost o drutvenoj dui, koja sadri idrutveno pozitivno i drutveno negativne ( ujedinjujue i razjedinjujue ) motive, i

na tzv. posebnu sociologiju( ista, primjenjena i empirijska sociologija ).

Drutvene pojave su, po Tnniesu ( u emu se slae s Weberom ), nastale drutvenim

djelovanjem ljudi, koje je svjesno, razumno djelovanje, koje pretpostavlja volju. Volja

opet pretpostavlja miljenje, koje je prvenstveno usmjereno u pravcu odreivanja

cilja i sredstava za njegovo ostvarenje.

Dvojna klasifikacija volja:

Organska volja: - razvija se preko 3 stupnja, od najnie, afektima odreene volje, do

najvie, misaono odreene volje, praene savjeu, razlikuje dobro i zlo.

Izborna volja: - isto misaona i ne uputa se u ocjenu vrijednosti, ve samo u uzrono

saznavanje stvarnosti. Nikada se ne moe u potpunosti ostvariti u jednom pojedincu

ona se bolje ostvaruje u kolektivnom biu, koje djeluje samo na racionalnom

ostvarenju ciljeva i na koju nimalo ne utjeu dopadanje, obiaji ili uspomene, tj.

Elementi organske volje.

Tnnies istie da se one sastojesamo iz radnji pojedinaca koji se ponaaju naunaprijed propisan nain, i s obzirom na to, takve tvorevine nemaju fiziku nego

moralnu supstancu, postojanje.

Predmet iste sociologije su drutvene norme i drutvene vrijednosti, osobito znaci i

simboli.


4/23


5/23

b) Drutvene skupnosti svjesno stvorene zajednice, zasnovane na tipinoj izbornoj

volji, zasnovane na tipinoj izbornoj volji, radi ostvarenja tono odreenih ciljeva

racionalnim sredstvima ( stranka ).

Skupnosti su vrsto vezane osjeajima, au, ponosom itd. i suprotstavljaju se

drugim skupnostima ( ekonomske, politike i drutveno-moralne ).

Narod Tnnies smatra preteno zajednicom, a naciju drutvom.

Udruenje iskljuivo drutvena pojava ( drava, crkva, ... )

Drutvene vrijednosti:-realni ili idealni predmeti koje ljudi odobravaju, cijene

-individualne, ali ima i zajednikih vrijednosti-3 vrste: ekonomske, politike i duhovno-moralne ( ustanove, lica, stvari, uspomene,znaci )

Drutvene norme:-pravila ponaanja-3 vrste: poredak, pravo i moral ( zajednika volja lanova drutva)

Kritika:

-vie od povijesnog nego od aktualnog znaenja

-povrnost i nesistematinost

-nema stalnu vrijednost, ideologija

-ne pokuava razlikovati sociologiju od bilo kojih drutvenih znanosti

-ne odreuje svoje pojmove, prelaze jedan u drugi

-nije odredio pojam volje, ne objanjava kako dolazi do drutvene, zajednike volje

-anegdotsko a ne teorijsko-sistematsko...


6/23

Georg Simmel( 1858.1918. )

Georg Simmel je smatrao da sociologija treba prouavati forme (oblike) drutvenog

ivota, pa su, na osnovu toga, drugi dali ovakvoj sociologiji njen naziv.

Simmel je po svojoj osnovnoj djelatnosti bio filozof a ne sociolog. Kao filozof , on je biokantovac i trudio se da Kantovu teoriju saznanja na osnovu kategorija a priori, koja

se odnosila na prirodu (prirodne znanosti), proiri i na druge oblasti, a prije svega na

drutvene znanosti.

Njegova osnovna filozofska postavka svodi se na Kantovu postavku razlikovanja

oblika (forme) od sadraja (materije) saznanja. Ljudski duh stvara formu, u koju se

uklapa materija saznanja, pruena iskustvom. Za razliku od Kanta, Simmel ne shvaa

forme kao sasvim gotove, prije iskustva, i potpuno nezavisne od njeganaprotiv,

one su plod dugog razvoja ljudske psihe i trpe utjecaj iskustva, kome prethode.

Zato njegove kategorije a priori nemaju strogo logiki karakter, kao Kantove, negopreteito psihiki. Ni sadraj ivota ni sadraj saznanja ne mogu se doivjeti ni saznati

bez ovih formi, koje moe otkriti i prouiti jedino filozofija.

Sva pitanja gnoseologije sociologije (dali je drutvo cilj ili sredstvo pojedinca; dali je

drutvo neto to nosi svoje vlastito znaenje u smislu metafizike i religije ili takvo

znaenje ima samo pojedinac; dali drutvo ovjeku odmae ili pomae? Itd.), za

Simmela se svode na pitanje: kako je drutvo uope mogue? koje je analogno

poznatom Kantovom pitanju: kako je mogua priroda?

Jedinstvo drutva je nezavisno od promatraa: ono se ostvaruje neposredno samim

drutvenim elementima, subjektima, koji su svjesni i koji sami ostvaruju sintezu,

stupajui u uzajamno meudjelovanje. Za jedinstvo drutva nije potrebna djelatnost

promatraa.

A priorna pretpostavka naih saznanja o drugom ovjeku je da on pripada ovoj ili

onoj drutvenoj klasi, profesiji itd., uslijed eka ga mi gledamo kroz veo tog njegovog

pripadnitva. Za Simmela je ljudska stvarnost eminentno individualna, a ne nad

individualnadrutvo nije posebna supstancija. iako smatra da se ne mogu

imenovati Simmel ovu prvu kategoriju imenuje kao tipiziranje individualiteta.

Druga kategorija, rezerva personaliteta, samo je druga strana one prve: pojedinacnuno zadrava jedan svoj nesvodljiv osobni dio, koji ne ulazi ni u kakvu opu

drutvenu kategoriju i koji zato sociologija i ne moe prouavati to je predmet

psihologije i povijesti. Ova dva elementa svakog pojedinca, drutveni i osobni,

meusobno djeluju jedan na drugi prvi je proizvod drutva, a drugi odreuje

reakciju pojedinca na drutveni utjecaj, ostvarujui time jedinstvo osobnosti. Osobni

element takoer odreuje kakvo e biti drutvo. Trea kategorija, vrijednost

individualiteta za openitost, sjedinjuje prve dvije. Ona se sastoji u drutvenoj

nejednakosti ljudi, tj. u njihovim razliitimulogama i funkcijama u drutvu. Drutvo se

ostvaruje tek ako se poklapaju prva i druga kategorija.


7/23

Kritika historijskog materijalizma

Simmel se, u tenji da dokae da nae shvaanje historije ne moe, u osnovi, biti

objektivno, osvre i na historijski materijalizam, kao teoriju koja pokuava biti upravo

to: objektivan prikaz historije. On eli pokazati kako je historijski materijalizam, kao i sve

ostale teorije o historiji, metafizika i subjektivistika. Historijski materijalizam jeizmieljen kako bi se dokazalo da je socijalizam historiski nuan, ime se jasno

pokazije njegov subjektivistiki, psihologistiki i vrijednosni karakter. to se tie

njegovog dokazivanja da je tenja za socijalizmom psihika osnova historiskog

materijalizma, ono je izvedeno tako grubo da se samo od sebe rui. Ne vidi se

nikakva logiki neophodna veza izmeu rasprostranjenosti ekonomskog interesa u

masi i njegovog uzimanja kao odluujeeg initelja historije.

Pojam sociologije (Simmel)

Predmet sociologije mora biti drutvo, ali promatrano kao jedna jedinstvena cjelina

svojih bitnih crta, a ne djelomino u nekim drugim znanostima. Simmel definira

drutvo pomou meudjelovanja pojedinaca: ono postoji ondje gdje vie

pojedinaca stupa u meudjelovanje. Vie takvih meudjelovanja ine jedno

jedinstvodrutvo. Na osnovi uoavanja ovog osnovnog sastojka drutva,

meudjelovanje, Simmel razlikuje drutveni oblikod drutvenog sadraja.Prematome, i znanost o drutvu moe imati za predmet samo te oblike zdruivanja u drutvo

sve ostalo to se u drutvu dogaa ili ostvaruje nije samo drutvo nego neki sadraj

koji dobiva drutveni oblik i zajedno s njim predstavlja stvaran predmet koji seuobiajeno, ali socioloki neprecizno naziva drutvom. Iz tog stvarnog predmeta

sociologija mora apstrakcijom odvojiti svoj predmetdrutveni oblik. Da se ovi oblici

mogu odvojiti od svog sadraja Simmel nalazi dokaz u tome to jedan isti oblik

moe imati razliite svrhe, sluiti raznim interesima, kao to jedan isti sadraj moe

dobiti razliite oblike. Kakav e biti drutveni oblik, to, naravno, odreuje drutveni

sadraj, utvruje Simmel, ali istie da to ne znai da je drutveni sadraj uvjet

postojanja drutva.

Sociologija je sposobna stvoriti iskaze koji su na neki nain vanvremenski i van

prostorni, jer odgovaraju za sva drutva (utakmica: politika privreda, historijareligijaumjetnost).


8/23

Istraivanje posebnih drutvenih pojava

Daleko najvei dio Simmelova sociolokog rada sastoji se u detaljnom istraivanju

pojedinih drutvenih pojava, odn. oblika. Simmel nije stvorio svoj potpuni socioloki

sistem, shodno svojim osnovnim teorijskim postavkama, pa se moramo zadrati na

onome to je uinio. Takav sistem je, polazei od njegovih osnova, stvorio Wiese.

1. Koliinska odreenost drutvene skupine- brojnost skupina kao initelja odreenih drutvenih oblika

2. Nadreenost i podreenost- nadreenost i podreenost ne mogu nikada biti apsolutne ondje gdje bi jedna

strana bila apsolutno podinjena drugoj, meu njima bi prestao postojati bilo kakavdrutveni odnos; podinjena strana postaje stvar

3. Spor- kao naroiti vid borbe Simmel uzima utakmicu, koja se od borbe razlikuje po tome

to uesnici ne tee da jedan drugoga unite nego da dou do istog predmeta-

vrijednosti

4. Tajnost i tajna udruenja- uklanjanje od javnosti i drutvene cjeline, tijesno povezivanje unutar udruenja, jaka

disciplina, stroge kazne za otkrivanje tajni... zatita od ireg drutva

5. Ukrtanje drutvenih krugova- pojedinac moe u isto vrijeme pripadati raznim skupinama na neposredan nain

(lan jedne obitelji, jedne profesije, jedne drave itd.)

6. Siromah- siromatvo je relativan pojam: socioloki promatrano, siromah je samo onaj ije

stanje izaziva drutvenu reakciju pomaganja

7. Samoodranje drutvenih skupina- pitanje odravanja i propadanja drutvenih skupina


9/23

8. Prostor i prostorni drutveni poredci- injenica je da su izvjesne skupine drutva tako vezane za jedan iskljuivi prostor, da

van njega ne mogu postojati (kao drava, npr.), dok sudruge slobodne od prostornih

veza (kao crkva)

9. Proirenje skupine i obrazovanje individualnosti- u XII stoljeu smatralo se da treba ostvariti slobodu bez jednakosti, kao to postoji i

suprotno shvaanje o ostvarenju jednakosti bez slobode - buroazijski individualizam i

socijalistiki egalitarizam

- Simmel smatra da se rjeenje nalazi u razvoju individualnosti, ali onakve kakva treba

drutvu, tj. diferencirane, ime se nunom ini podjela rada, kao to se ona

istovremeno i omoguava

10. Drutvenost- svaki drutveni oblik slui ostvarenju nekih ciljeva, interesa, koji su razliiti od njega

- kada se jedan drutveni oblik osamostali i otui od svrhe, onda u njemu nastaje

niz promjenaon se popunjava samim formalnostima, koje dobivaju pretean

znaaj (konvencije, etiketa...)

11. Religija- Simmel religiju proiruje van oblasti odnosa prema Bogu, on smatra da je u biti

religijski odnos mogu i prema ljudima i stvarima

- sutina religije je prema njemu drutvena

Ocjena i kritike:

-mikrosocioloko promatranje drutvenih pojava-predmet njegove sociologije: procesi uzajamnog djelovanja pojedinca, a ne

drutvo-smatra da su procesi samo oblici drutva, u neku ruku vanvremenski, za razliku oddrutvenih sadraja-inzistiranjem na formi, Simmel je istaknuo onu crtu formalne sociologije koja joj je

donijela to ime-potpuno proizvoljno razdvaja drutvene oblike od njihovog sadraja-nije jasno upotrebljavao znaenje termina drutveni oblik (dva razliita znaenja)-Simmel je, sa politikog gledita, liberal, koji je, isticanjem pojedinca kao osnova zashvaanje drutva, pobijao organicizam, koji vodi isticanju drutva iznad pojedinaca


10/23

Sociologija novca

Novac, od sredstava za ostvarivanje cilja postaje cilj. Mijenja cijeli stil ivota

drutva, poveava slobodu linosti.

kapitalizam; depersonalizacija drutvenih odnosa; jaanje podjele rada; bezlinoudruivanje u skupine...

Alfred Vierkandt ( 1867.1953. )

Alfred Vierkandt pripada formalnoj i fenomenolokoj koli. Znaajan je jer je spojio

formalizam i fenomenologiju i izgradio najpotpuniji sistem formalno-fenomenoloke

ope sociologije.

On smatra da u razvoju kulture vlada zakon neprekidnosti (kontinuiteta). Ovaj zakonpredstavlja osnovu za kulturni determinizam, kojim se mogu objasniti promjene u

kulturi. Nita se u kulturi ne mijenja naglo niti spontano do promjene dolazi sporo,

nagomilavanjem, vrlo postupnim,dugim i munim...Vierkandt odbija postavku o

jednolinijskom razvoju ovjeanstva i drutva postoji vie pravaca razvoja.

Shvaanje sociologije

U svom shvaanju sociologije Vierkandt polazi od Simmela. Zato on sociologiju

smatra formalnom. Ali istovremeno s tim ona po njemu mora biti f ilozofska nauka, i to

fenomenoloka.

Po njemu, sociologija ne treba biti znanost o konkretnim drutvenim pojavama,

kakve se mogu opaati u stvarnom, historijskom drutvu. Sociologija je, naprotiv,

znanost o posljednjim oblicima, snagama i pojavama drutvenog ivota uope i

time o tvorevinama koje nastaju iz sutine drutva, nezavisno od bilo kakvih historijskih

promjena.

Sociologija prouava drutvo ( za razliku od njegovih konkretnih historijskih dijelova)

kao samostalnu pojavu i ona mora prouavati drutvo oieno od svih doivljenih

sadraja, tako da ostane samo ista shema drutvenog ivota, isti oblici drutva.

Predmet sociologije su unutranje, psihike pojave u ovjeku, unutranje snage i

initelji koji dovode do drutvenih pojava.


11/23

Uroene sklonosti ovjeka

Vierkandt smatra da ovjek ima uroene drutvene sklonosti, koje su ili nagoni ili

druga uroena svojstva i naini ponaanja.

On podrobno obrauje sljedee drutvene sklonosti

1. Nagon samouvaenjaovjeku je uroena tenja da predstavlja odreenuvrijednost, da ga drugi uvaavaju

2. Nagon podinjavanjaljudi se djelomino podinjavaju jer cijene vrijednostonoga kome se podinjavaju i ele ga zadrati

3. Nagon pomaganja i njegovanjaljudi pomau jedni drugima jer su gonjeniovim nagonom

4. Nagon za borbugoni ovjeka da teti drugom ovjeku5. Ocjenjivanje drugihovjek ocjenjuje druge ljude s kojima se nalazi u drutvu

usporeujui ih sa sobom6. Simpatija7. Podravanje8. Lakovjernost i nepovjerenje9. Izlaenje iz sebe ovjek se moe poistovjetiti sa stvarima, drugim ljudima, s

apstraktnim idejama10. Nagon izraavanja i saopavanja

11. Drutveni nagondrutvo je psihika veza meu ljudima

Kritika:

- ne spada u sociologiju u uem smislu rijei- uvijek postoji tisak izvjesne proizvoljnost i nesistematinosti- njegovo uenje se zasniva uglavnom na zastarjelim

shvaanjima (Mc Dougall)- psihologizam


12/23

Leopold von Wiese

Shvaanje sociologijeWiese smatra kako sociologija ima svoj vlastiti predmet, koji ini od nje znanost

posebne vrste, koja nije ni prirodna ni duhovna i otro kritizira sve pokuaje da se

sociologiju shvati kao prirodnu ili kao drutvenu znanost.Predmet sociologije je samo drutvenokao takvo, tj sam drutveni ivot, i on smatra

da u sociologiju spadaju sva djela koja kao svoje osnovno pitanje postavljajuto je to

sutina drutvenog?Drutveno nije nikakva supstanca, tijelo, nego samo niz

dogaaja u vremenu, proces.

Po njemu je sociologija znanost o stvarnosti, jer se ljudska ponaanja mogu opaziti

promatranjem, a sociologija prouava upravo kako ta ponaanja utjeu jedna na

drugu i kako se mijenjaju svojim meudjelovanjem.

Materijalnaformalna sociologija ne vodi rauna o unutranjim motivima ljudskih

radnji, ve samo o oblicima njihovog meudjelovanja, o njihovoj strukturi.Wiesova je sociologija materijalna jer odgovarajue drutvene oblike objanjava

ljudskim eljama.

Osnovni pojmovi sociologije

Istie kako postoje etiri osnovna socioloka pojma, odnosno etiri osnovne

drutvene pojave koje ti pojmovi izraavaju.

To su: drutveni proces (zajedno sa drutvenim odnosom), drutveno rastojanje,

drutveni prostor i drutvena tvorevina.

No, on u stvari osnovnim smatra samo dva od tih pojmova: proces i tvorevinu, apogotovo proces, jer iz njega izvodi i sve ostale svoje pojmove.

Zadatak je sociolokog istraivanja: istraivati ivot ljudi u njegovoj cjelini i njegovim

dijelovima s gledita koje pojave vezivanja i odvajanja postoje i do kakvih grupiranja

ti procesi vode, te kako djeluju te pojave integriranja i diferenciranja na ljude i

njihovo djelovanje.

Drutveni je proces: injenice kojima se ljudi jedan sa drugim ue povezuju ili sevie

razdvajaju. Drutveni je proces jedan jedini osnovni socioloki pojam jer su svi ostali

pojmovi izvedeni iz njega :

drutveni odnos, koji je samo statiki presjek kroz proces, jedan njegov trenutak,

imobiliziran proces;

drutvenirazmakkoje je razmak izmeu toaka na kojima se ljudi nalaze u procesupribliavanja ili udaljavanja;

drutveni prostor, koji je skup svih ovih toaka; idrutvena tvorevina, koja je skup procesa, drutvenih odnosa koji su tako meusobno

povezani da se u praktinom ivotu smatraju kao jedinstvo.


13/23

Drutveni procesiWiese govori o podjeli drutvenih procesa na vrste, a zatim o drutvenom rastojanju.

Razliku dva osnovna drutvena procesa, iju definiciju ne daje. To su pribliavanje i

udaljavanje. Tim dvama osnovnim procesima odgovaraju i dva osnovna drutvena

odnosa : zdruenost i usamljenost. (vertikalna podjela)Po horizontalnoj se podjeli svi procesi dijele na jednostavne i sloene. Prvi su

opeljudski procesi , a drugi se mogu razumjeti samo pomou predstave drutvene

tvorevine u kojoj se ili meu kojima se odigravaju. Ta nam podjela omoguuje

razumjeti kako drutvene tvorevine nastaju iz drutvenog procesa koji se odigravaju

van (i prije) njih.

Takoer, Wiese dijeli drutvene procese na procese bivanja i procese funkcioniranja.

Analiza i sistematika drutvenih procesa

Poto je zadatak ope sociologije omoguiti da se sloene drutvene pojaveusporeuju na jedinstven nain, to se postie analizom pojedinanih procesa na

jedinstven nain i njihovim uvrtavanjem ujedinstven sistem procesa.

Pri ispitivanju ponaanja sociologija se ne bavi cjelokupnim psihikim doivljajima

nego samo motivima konkretnog ponaanja.

Wiese smatra kako su najvanije etiri elje koje su drutveno usmjerene, iako su u

osnovi egoistine. Te su etiri drutvene elje: zahtjev za sigurnou, za priznanjem,za odazivom, i za novim iskustvima i osjeajima.Proces zdruivanja: stanje usamljenosti, dodir, podnoenje, preko kompromisa dolazi

do zbliavanja i sljedeih poznatih stupnjeva pribliavanja.

Zajednica se odliku suradnjom, zajednikim djelovanjem inae odvojenih snaga.Razlikuje tri vrste zajednica: par, malu zajednicu (tri ili nekoliko ljudi) i brojnu

zajednicu, kao to je npr. drava. Male zajednice se obino zasnivanju dobrovoljno,

a velike obino prinudom.

Cilj eksploatacije moe biti zadovoljenje svoje oholosti,sluba Bogu, stjecanje

bogatstva, a sredstvo za postizanje moe biti zavisnost eksploatiranog, njegova

ljubav prema eksploatatoru, religijski osjeaji ili ekonomski poloaj.

Drutvene tvorevine

U drugom dijelu Ope sociologije prouava drutvene tvorevine.Prva podjela tvorevina je na masu, grupu i tijelo. Masaje tvorevina na koju njeni

lanovi neposredno djeluju. Grupa ima organizaciju i zato je dalje od lanova, na nju

se moe djelovati samo posredno, preko njenih organa. Tijeloje najdalje- ono je

nosilac ideologije i trajnih vrijednosti.

Tvorevine nisu sasvim jasno razgraniene, a ima ih i mjeovitih, koje imaju crte dvije ili

sve tri njihove vrste. Nadalje, dijeli ih na rasute (difuzne), i organizirane; kratkotrajne i

dugotrajne; prirodne(bioloke) i umjetne; normirane(obavezne) i slobodne; pozitivno

i negativno oznaene(negativne su kada se kae da neto nisu, npr nepismeni).


14/23

a)Masa

U mnotvu ljudi svaki pojedinac djeluje kao posebna jedinka, ne osjeajui se kao

dio cjeline. Od mnotva nastaje masa onog trena kada se pojedinci poinju gubiti

kao takvi i rade onako kako radi cijela masa zato to tako ona radi. Razlikuje mase

bez vodstva i mase s vodstvom, no, dalekoje vanija razlika izmeu tzv. konkretnih,

vidljivih ili djelujuih masa i tzv. apstraktnih ili latentnih, nevidljivh masa. Te dvije vrste

masa stoje u tijesnom odnosu.

b)Grupa

Tvorevina koja je relativno tako dugotrajna i jedinstvena da se ljudi koji su u njoj

vezani smatraju relativno istima. Relativnim jedinstvom grupa se razlike od mase, a

time to se smatra kao jedinstvo empirijskih odreenih ljudi od apstraktnih kolektiva

(tijela) Ljudi ne ulaze u grupu cijelim svojim biem, nego grupu ine samo njihovi

odnosi. U grupi postoji podjela rada, tj. organizacija, te se njenim duim trajanjem

stvara tradicija. Grupa nastaje iz mase ili neposredno iz ljudskih odnosa, te se moe

opet raspasti u masu.

Vrste grupa:par (dvolana grupa; prirodna, obavezna ili slobodna)

antipar(veza dva lica zasnovana na neprijateljstvu)

Manje i vee grupe se meusobno ne razlikuju mnogo, njihovo je obiljeje

potiskivanje osobnih odnosa i ustupanje mjesta odnosima koji se tiu stvari (ne

osobnih). Velike se grupe, kao i mase pokreu uglavnom osjeajima i interesima, no

akcija grupe je obino promiljena i grupni se interesi predstavljaju kao iri, dok akcija

mase esto nije racionalizirana.

c)Drutveno tijeloDrutvena tijela (apstraktni kolektivi) su sastavljeni od ljudskih tijela. Ne stvaraju se

neposredno drutvenim procesima, nego tek posredno-raznim drugim tvorevinama

koje se stvaraju neposredno tim procesima. Ona tee stvoriti situacije koje

odgovaraju njihovim ciljevima i zato esto suzbijaju anti-socijalne tenjesvojih

lanova. No, njihov pozitivan utjecaj ne treba preuveliavati jer ona sputavaju

ovjeka, potinjavajui ga svom idealu.

Drutvo ne mijenja mnogo bit ljudske prirode.

Svako drutveno tijelo predstavlja udrueni napor da se savladaju tekoe koje

pojedinac ne moe savladati.Drutvena tijela se ne sastoje samo iz procesa pribliavanja , nego i iz procesa

udaljavanja. Drave pojaavaju nacionalne, crkve vjerske, a klase socijalne mrnje i

suprotnosti.


15/23

Wiese o dravi:

Najtipinije i donekle najvanije drutveno tijelo.

najiri i najprazniji oblik zajednikog ivota koji tei dugotrajnosti, u kome se moe

razvijati najrazliitiji promjenljiv sadraj.

Uvjet postojanja drave je nejednakost u snazi izmeu ljudi i njihovih grupa.Bit drave je u stvaranju vlasti koja proizlazi iz nejednakosti ljudi i sukoba interesa. Vlast

objektivizira odnose nejednakih i ini ih postojanima, otud u dravi disciplina i

podaniki poloaj graana i hladni i strogi odnosi.

Svako drutveno tijelo slui da se ljudski sukobi i nered urede pomou jedne ideje koju

ljudi prihvaaju

Crkveimaju zadatak omoguiti kolektivno zadovoljavanje religijskih osjeaja.

Staleise zasnivaju na razliitim pozivima koji su hijerarhijski poredani, ali su

istovremeno vezani i sa podjelom na vladajue i podinjene i naelom nasljeivanjastalekog poloaja od roditelja.

Klasese interesne zajednice koje se zasnivaju na razlikama u bogatstvu, njih ine ljudi

priblino istog bogatstva, obrazovanja i politike moi, kao i istih pogleda.

Pojam graanskog drutvaobuhvaa sve drutvene elemente koji postoje i djeluju

van drave i nezavisno od nje, a esto i protiv nje. Po njemu je taj pojam nastao

suprotstavljanjem drave i drutva pod utjecajem razvoja pravne znanosti i ne

odgovara suvremenoj sociologiji.

Primjena sociologije

Wiese smatra kako se njegov teorijski sistem ope sociologije moe primijeniti na

izuavanje konkretnih drutvenih pojava, pri emu naglaava tijesnu vezu izmeu

teorijskog i empirijskog ili primijenjenog dijela sociologije. Kritizira nedovoljno

obraanje panje na teoriju od strane tvz. empirijske sociologije.

Smatrao je kako je sociologija znanost o ovjeku, te da ima nepregledno polje za

praktinu primjenu. Time je ona istovremeno i znanost o organizaciji.

Dao je i kratak nacrt biosociologije, koju shvaa kao sociologiju koja prouava one

drutvene tvorevine koje imaju ne samo drutvenu, nego i prirodnu osnovu. To su

porodica, narod, pleme i rasa. Za sociologiju su posebno zanimljivi porodica i narod.On je definirao porodicu kao zajednicu ija je funkcija razmnoavanje ljudi, a narod

kao zajednicu koja se zasniva djelomino na zajednikom porijeklu, a djelomino na

zajednikom jeziku, obiajima, religiji, politikoj organizaciji koja je manje ili vie

drava i teritoriji. Narod se od plemena razlikuje manjim znaenjem zajednikog

porijekla zbog velikog mijeanja ljudi.


16/23

Ocjena

a)Shvaanje sociologijeWiese se branio od predbacivanja da je njegova sociologija formalna i dokazivao

da je ona u raznim znaenjima materijalna.

Nedostatak te sociologije nije to je ona sistematska, a ne povijesna, jer su te dvijesociologije razliite meu sobom i obje imaju pravo na opstanak.

On shvaa sociologiju kao posebnu znanost o drutvu i time ostavlja van dometa

sociologije upravo najbitnija pitanja sociologije shvaene onako kako je ona u

najvie sluajeva tokom svog razvoja bila shvaana, tj. kao opa nauka o drutvu.

Njegova sociologija prouava samo jednu jedinu pojavu-nain na koji ljudi

sainjavaju i razaraju svoje drutvene skupine te se u tom smislu ova sociologija s

pravom moe nazvati formalnom.

Smatrajui predmetom sociologije samo nain udruivanja i razdruivanja ljudi, tj.

samo oblike drutva, on ostavlja postrani zadatak stvaranja ope slike drutva, svihnjegovih sastavnih dijelova, meusobnih veza, i, najvanije, onih materijalnih

drutvenih procesa- ekonomskih, kulturnih, i drugih koji predstavljaju sr i uzroke kako

pojedinih naina i oblika koje on prouava pod imenom drutvenih procesa tako i

ukupne slike drutva u cjelini i veze njegovih sastavnih dijelova.

b)Osnovni pojmovi

Wiese je nedovoljno govorio i o drugim osnovnim pojmovima svoje sociologije i nije ih

dobro podrobnije objasnio. Njima je dao samo najkrae i esto isto verbalne

definicije. Nerazraen jepojam drutvenog rastojanja, kao i drutvenog odnosa, pri

emu nije jasan ni odnos tog pojma s pojmom drutvenog procesa. Nije razraen ni

pojam drutvenog prostora, kao i mnogi drugi.No, postavljanje samog pitanja nabrajanja i razvrstavanja drutvenihprocesa otkrio

je jedno vano socioloko pitanje i otvorio iroko polje rada sociologa.

Najvanija je kritika da je on u izlaganju o pojedinim konkretnim procesima i

tvorevinama vie ili manje, a nekad i potpuno, odstupao do svog osobnog

shvaanja sociologije kao znanosti o procesima pribliavanja i udaljavanja, ime je

dokazano da je takvo shvaanje previe usko i neusporedivo u konkretnoj sociolokoj

analizi pojmova.

c)Nain obradeWiese je zapravo dao samo relativno vrlo malo razraene, nedovrene nacrte

jednog sistema i jedne teorije, a sistem ne djeluje povezano kao vrsta cjelina.

Posljedica toga su i brojne nedosljednosti u izlaganju pojedinih pojmova, koje je

takoer i nesistematsko i nejednako.

d)Metoda

Iako je njegova metoda opisa pojava i istraivanja njihovog sastava (strukturalno-

formalna analiza) jasna, premda nedovoljno znanstvena, njegov stav u pogledu

znanstvenog objanjenja pojava i utvrivanja znanstvenih zakona u sociologiji daleko

je od toga da bude jasan. S jedne strane postavlja niz zakona, dok s druge, na vie

mjesta, izraava sumnju u mogunost postavljanja zakona u sociologiji, pogotovo to

se tie opeg kretanja drutva i utvrivanja onih inilaca koji su za to odluujui.


17/23

Eugne Duprel

Shvaanje sociologijeSociologija je po njemu znanost o sloenim pojavama, koje uvijek imaju dvije strane,

jednu unutranju, psihiku, a drugu vanjsku, materijalnu-tjelesno ponaanje.

Smatrao je da dotad sociologija nije uspjela izgraditi jedan znanstveni pojam koji bi

omoguio da se u prouavanju ima istovremeno i podjednako u vidu i jedna i druga

strana drutvene pojave. Po njemu je takav pojam drutveni odnos, koji uvijek objestrane gleda u jednoj cjelini, odreujui njihov meusobni odnos i znaaj u

odreenoj pojavi. Tako je odredio drutveni odnos kao pravi predmet sociologije.Kao posebni zadatak sociologije smatra istraivanja u okviru tzv. drutvene logike, tj.

istraivanja o nastanku i irenju ideja koje nisu sasvim jasne, tzv. nejasnih ideja. On to

naziva i sociolokom kritikom.

Time se utvruju zakonitosti utjecanja ljudskih misli na njihovo ponaanje, jer je svaka

misao jedna determinanta ponaanja. Tako je doao do dvojstva sociolokihmetoda- promatranje je metoda prouavanja injenica i radnji te time, posredno,

psihikih stanja,dok je kritika metoda prouavanja psihikih stanja. Te se metode

dopunjavaju, a glavna je promatranje jer se nejasne ideje ne veu meu sobom po

zakonima logike nego po interesima i koristi, a to se moe utvrditi jedino

promatranjem.

Sistem sociologije

U svojoj Opoj sociologiji svoje izlaganje dijeli na dva dijela: jedan, mnogo vei,

pod nazivom Oblici ivota u drutvu; koji govori o onome to bi se moglo nazvati

drutvenom statikom ili opisom sastava drutva, i drugi, krai, pod nazivomcivilizacija; koji govori o drutvenoj dinamici.

a)Sastav drutvaTri osnovna pojma sociologije po Dupreelu:

Drutveni odnos, utjecaj jednih ljudi na druge, bilo na njihove radnje ili psihika

stanja. Tri su sredstva utjecanja: sila, uvjeravanje i razmjena koristi. Pozitivan je onaj

odnos gdje postoji suglasnost dviju strana i slobodan pritisak na odnos; a negativan

je gdje postoji suprotnosti.

Drutvena skupina se odreuje polazei pod pojma tzv. dopunjavajuih odnosa.

Najvaniji dio formalnog uenja o drutvenim odnosima je upravo izuavanjesvojstava takvih dopunjavajuih odnosa. Skupinaje skup pojedinaca povezanih

meu sobom drutvenim pozitivnim i dopunjavajuim odnosima.On sve skupine

svrstava u etiri vrste: porodice ili srodnike skupine, skupine zasnovane na sili,

skupine vjerovanja ili miljenja i skupine razmjene koristi.

Drutvena simbiozaje suradnja drutvenih skupina koje ne mogu samostalno vriti svepotrebne funkcije i izmeu kojih zbog toga postoji podjela rada.

Religija je s psiholokog gledita poseban nain organiziranja povjerenja, pri emu se

polazi od tajanstvenog i iracionalnog. Na taj se nain postie smirenje religioznog

ovjeka nasuprot njegovoj uznemirenosti zbog nemoi da savlada nepoznate sile.


18/23

b)Civilizacija

Pod tim naslovom raspravlja o kretanju drutva. Polazi od stava da su sva drutva

slina i da tee potpunoj istovjetnosti, jer za sve njih vae isti socioloki zakoni koje

utvruje formalna sociologija. No, ona ipak nisu ista jer djeluju razliiti imbenici koji

izazivaju razlike. Dva su glavna takva imbenika: demografski i tehniki, a stupanj

razvoja drutva zavisi od njih.

Razlikuje i tri stanja kretanja stanovnitva: umnoavanje, opadanje i stagnaciju.to se tie tehnike, razlikuje njeno napredovanje i nazadovanje, a posebnu panju

posveuje njenom napretku jer smatra da on znatno utjee na kretanje drutva.

Osnovni je njegov zakljuak da svaki tehniki napredat rjeava jednu krizu i

istovremeno izaziva jednu novu, koju rjeava sljedei napredak itd.

Ocjena

Glavna dobra strana Dupreelove sociologije je to podvlai znaaj drutva za

pojedinca istiui tzv. dopunjavajue odnose. Na taj nain on mnogo konkretnije odmnogih drugih sociologa ukazuje u emu je veza i zavisnost jedinke od drutva.

No, teko se sloiti kako postoji jedna vrsta formalne sociologije koja proizlazi iz same

logike drutva te vai za sva drutva svih moguih bia, pa i za ljudsko drutvo.

S gledita njegovog znaaja za formalnu sociologiju, on je oito pokuavao rijeiti

osnovni problem formalne sociologije- pronai neku vrstu apriornih pojmova, oblika,

koje svako drutvo mora imati i koji se nuno nameu. On je te pojmove zasnivao na

nunoj logici strukture drutva, te nametnuo odreena obiljeja svakom drutvu, a ne

samo ljudskom. Na taj je nain proirio polje formalne sociologije i van ljudskogdrutva i stvorio od nje univerzalno vaeu disciplinu.

ELEMENTI FORMALIZMA U NEKIH ZNAAJNIH SOCIOLOGA

Emile Durkheim

Glavni element koji Durkheima pribliava formalnoj sociologiji je u njegovom

poznatom stavu iz Podjele drutvenog rada o dva glavna oblika drutva- ono gdje

vlada mehanika i gdje vlada organska solidarnost. Mehanika se suprotstavlja

organskoj kao oblik relativno nerazvijenog, primitivnog drutva, u kome nema

razvijene podjele rada i gdje se pojedinac relativno oslobaa drutvene stege, jer sedrutveni odnosi zasnivaju na ugovoru. Durkheimov oblik mehanike solidarnosti

odgovara onome to Tonnies naziva zajednicom, a oblik organske solidarnosti-

onome koji on naziva drutvom. Durkheim mnogo vienego Tonnies naglaava

postojanje mjetovitih oblika drutava, a isto tako, nasuprot Tonniesu, Durkheim je

naklonjeniji drutvu, odn. organskoj solidarnosti, jer se tu pojedinac moe bolje razviti.

No, zbog te se Durkheimove podjele ipak ne moe smatratida se on pribliio

formalnoj sociologiji, poto cijelo njegovo djelo govori protiv toga, te je on moda

dalje no itko bio od formalne sociologije.

Dakle, njegov je djelomini susret s formalnom sociologijom samo sluajan i cijeli se

duh njegovog djela protivi duhu ove sociologije.


19/23

Max Weber

Iako je i sociologija Maxa Webera bila daleko od formalne sociologije, on je ipak u

uvodu u svoje glavno djelo Privreda i drutvo, definirao drutvenu pojavu i ostale

socioloke pojmove na jedan sistematian nain, van vremena i prostora, kao ope

pojmove koji vae za sva drutva i za sva vremena, to je ponukalo mnoge pisce da i

njega ili bar ovaj dio njegovog opusa uvrste u formalnu sociologiju.

No, ti pisci nisu u pravu. Naprotiv, ak i taj Weberov rad, koji donekle lii na formalnu

sociologiju, nije u stvari to. Weber je jednostavno dao jedan teorijsko-sistematski

socioloki nacrt jedne ope sociologije koja bi vaila za sva drutva i vremena, a ne

bi bila povijesno-genetikog karaktera.

Iako bi trebalo smatrati potpuno opravdanim zakljuak da se Webera ne treba ni

djelomino smatrati formalnim sociologom, vrijedi istaknuti da je on usvojio i neke

pojmove koji potjeu upravo iz formalne sociologije- tako je uglavnom osvojio i

pojam drutvenog odnosa, koji je jedanod osnovnih pojmova formalne sociologije

Georges Gurvitch

Otro je kritizirao formalnu sociologiju i njegov je duh bio tipino antisistematski i

antipojmovan. Zahtijevao je da se sve drutvene pojave ispituju u povijesnom razvoju

i s obzirom na razliite konkretne uvijete (drutvene okvire).

Usprkos svemu tome, neki ga pisci smatraju izrazitim formalistom.

Gurvitch je razvijao odreene pojmove koji su isto onako vanvremenski kao i oni u

formalnoj sociologiji, pogotovo u onoj fenomenolokoj. Takav je pojamoblik

drutvenosti, za kojeg Gurvitch kae da je nepovijestan.

Drugi je dokaz u Gurvitchevom proizvoljnom razvrstavanju pojmova.


20/23

II. DIO: AMERIKI FORMALIZAM

Edward Allsworth Ross

Drutvena kontrola

Termin drutvene kontrole ima u amerikojterminologiji vrlo iroko znaenje, koje sene poklapa s onim koje ima u europskoj. Najblie bi se kontrola mogla prevesti kao

regulacija. Prema tome, Rossovo djelo se bavi zapravo svim oblicima drutvene

regulacije ljudskog ponaanja, odnosno normama.

Ross smatra da drutvena kontrola ne spada u samu sociologiju, ve u socijalnu

psihologiju, koju on shvaa kao znanost o psihikim meuutjecajima ljudi i drutva.

Po njemu se cijela socijalna psihologija moe podijeliti na dva glavna dijela; jedan

dio prouava utjecaj pojedinca na drutvo u sluajevima kad on prevladava nad

ovim, a drugi utjecaj drutva na pojedinca u obrnutom sluaju.

Predmet sociologijeBit drutvenogprocesa se po Rossu sastoji u interakciji ljudi. Drutveni se procesi dijele

u tri glavne vrste: prethodne, drutvene u uem smislu i obnavljajue.Djelovanjem drutvenih procesa nastaju njihove tvorevine (proizvodi), kojih ima poet

vrsta. To su ustanove, jednoobraznost, norme, drutveni odnosi i drutvene skupine.

Razlikovanjem objektivnih i subjektivnih tvorevina drutvenih procesa, Ross je uspio

razgraniiti i predmet sociologije od socijalne psihologije.

Drutveni procesi i tvorevine

Podjela drutvenih procesa po Rossu:

nastanak drutva, udruivanje, vladanje, opozicija, prilagoavanje, suradnja,raslojavanje, podrutvljavanje, otuivanje, individualizacija i kristalizacija.Izvedenim drutvenim snagama Ross naziva interese, koje definira kao nagone koji se

mogu zadovoljiti u drutvu. Takvih je interesa samo etiri. Ekonomski interes, religijski,politiki i saznajni. U suvremenom drutvu prevladavaju ekonomski interesi.

Posebno govori i o rasnom iniocu. Smatra da se rase razlikuju i po temperamentu i

po duhovnoj obdarenosti, a te se razlike ne mogu svesti na okolnosti, nego

predstavljaju upravo izraz rase.

to se tie drutvenosti, razlikuju se dvije vrste ljudi-oni koji su drutveni i oni koji nisu.

Istie blagotvoran utjecaj drutva na ovjeka i tetne posljedice usamljenosti.Vlast smatra jednom od najrasprostranjenijih drutvenih pojava. Razlikuje: vlast

roditelja nad djecom, staraca nad mladima, mua nad enom, mukaraca nad

enama, ratnika nad radnicima, onih koji imaju povoljni geografski poloaj

Najvii cilj vlasti je eksploatacija, koju Ross definira kao uporabu drugog kao sredstva

za odreeni cilj. Razlikuje etiri vrste eksploatacije: spolnu, religijsku, egoistiku i

privrednu, koja je najvanija.

Kada su ljudi razliitih kultura prisiljeni ivjeti zajedno, moraju se prilagoditi jedni

drugima. Proces prilagoavanja po Rossu ima etiri etape: toleranciju, kompromis,

izjednaenje i stapanje.


21/23

Albion V. Small

Osniva je ikake socioloke kole.

Po njemu, ljudi djeluju prema svojim interesima, tj eljama, te on razlikuje est

osnovnih skupina interesa. To su: interes za odravanjem ivota, zdravstveni interes,

interes za drutvo, interes za znanjem, inter za ljepotu i pravednost, odn. moralni

interes.

Iz tog slaganja i sukobljavanja interesa Small izvodi pojam drutvenog procesa, koji

nije nita drugo do li niza reagiranja pojedinaca jednih na druge s obzirom na to da lise njihovi interesi slau ili sukobljavaju.

Robert E. Park

Osnovni drutveni proces koji Park istie jest proces meudjelovanja(interakcije). Onima tri elementa: izraz, tumaenje i odgovor. Proces komunikacije je proces

prenoenja psihikih sadraja i bez njega nema drutva ni razvoja linosti. Ljudska

interakcija ima etiri glavna oblika: utakmica, sukob, prilagoavanje i asimilacija.

Sva etiri procesa Park obuhvaa pojmom socijalizacije; njome ovjek postaje lan

jednog drutva prihvativi njegov moralni poredak.

Pitrim A. Sorokin

Prvi element koji Sorokina vee za formalnu sociologiju je njegovo shvaanje

sociologije kao posebne znanost, razliite od svih ostalih drutvenih znanosti.

to se tie drutvene pojave, po njemu je ona ljudsko meudjelovanje sa

znaenjem. Tako se drutvena pojava sastoji iz djelovanja ljudi koja imaju znaenje, a

ova znaenja su sadrana u svojim materijalnim nosiocima. Skup znaenja ini

kulturu, skup ljudi i njihovih radnji ini drutvo, a svaki ovjek koji vri ovakve radnje je

linost. Tako su drutvo, kultura i linost nerazdvojivi za Sorokina.

Razlikovao je i sedam oblika ljudskih odnosa: odnos posredstvom rada ili nerada,

dvostranog ili jefnostranog karaktera, dui i stalan odnos, kao i sluajan i privremen,

neposredan ili posredan, svjestan i namjerannesvjestan i nenamjeran i formalan ili

institucionaliziran.

Kimbal Young

On polazi od Sorokinovog pojma sociologije kao znanosti o univerzalnim drutvenim

strukturama, kao to su skupine i publika, i univerzalnim drutvenim procesima, kao

to su takmienje i suradnja.Talcott Parsons

On je stvorio jedan teorijski sistem koji vrijedi za sve mogue drutvene pojave i za sva

mogua drutva, koji je u odreenom smislu logiki nuan, i koji je zato izveden

prvenstveno deduktivnim putem polazei od samog pojma drutva, odnosno od

pojma ljudske akcije i interakcije.


22/23

ZAKLJUAK: KRITIKA FORMALIZMA U SOCIOLOGIJI

Osnovni problem formalizma u sociologiji

Lei u pitanju dali postoji sutinski posebna drutvena pojava koja se moe nazvati

oblikom (formom) i kao takva sainjavati predmet posebne znanosti formalne

sociologije- ili takva pojava ne postoji, u kom sluaju se formalna sociologija uopene moe odvojiti od teorijske.

Mogunost razlikovanja oblika i sadraja u drutvuNe smatra se opravdanom kritika prema kojoj formalna sociologija nije mogua jer

nije mogue stvarno odvajanje drutvenog oblika od sadraja, poto oblik i sadraj

idu uvijek zajedno, jer se smatra da dvije pojave koje se u stvarnosti ne mogu

razdvojiti mogu teorijski razlikovati.

Kritika

Najee se ovoj koli predbacivalo da se drutveni oblik ne moe odvojiti oddrutvenog sadraja- a ta je kritika uglavnom netona.

Predbacivalo joj se i da ona nije jedina nauka koja se bavi drutvenim oblicima, i ta

primjedba samo djelomino stoji, jer se one bave njima na drugaiji nain.

Takoer, da je previe individualistiki nastrojena i da mnoge pojave koje su

posebne, proglasila zajednikima svim drutvima.

6. Umjereni socijalni darvinisti : Ratzenhoffer, Ward, Oppenheimer

G. Ratzenhoffer je takoer doao do zakljuka da su sukobi meu rasama jedan od

osnovnih pokretaa drutva, no za razliku od Gumplovitza koji je potpuno

podreivao pojedinca grupi, Ratzenhoffer polazi u izuavanju drutva od pojedinca.

Ne smatra da stanje sukoba drutva mora zauvijek trajati, ve kao i Spencer

pretpostavlja da e nakon toga prvog militaristikog perioda, doi do mirnog

drutvenog razvitka.

Lester F. Ward smatra da sve strukture, i organske i drutvene, nastaju djelovanjem

suprotnih sila, tako da su sukobi u drutvu neizbjeni. On takoer, kao i Ratz, usvaja

miljenje da je porijeklo ovjeanstva monogenetiko, a tek kasnije su se ljudski

klanovi iz ekonomskih razloga rasprili po zemlji i uslijed klimatskih uvjeta dobili obiljeja

razliitih rasa.

Frant Oppenheimer je po svojim analitikim kvalitetama najistaknutiji predstavnik

teorije sukoba ili konfliktne teorije o porijeklu drave. Drava ne nastaje jednostavnim

sukobom meu plemenima ili drutvenim grupama, ve onda kada ekonomski

napredak omoguava pljaku ekonomskih dobara ratovanjem. Povod za stvaranje

drave dolazi od vanjskih, a ne unutarnjih sukoba u drutvu, a nosioci drave nisu

seljaci nego stoari.Ovu ideju O. Preuzima od Ibn Halduma.


23/23

7. Kritika socijalnog darvinizma

Darwin se izriito ogradio od pokuaja da se zakonima prirodnog odabiranja, koji

vrijede za ivotinjski svijet, tumai razvoj ljudskog drutva, kao i prenoenja biolokih

zakona evolucije na povijest ljudskog drutva. Moralne kvaliteteine ovjeka sasvim

drugaiji biem od ivotinje. Biolozi-darvinisti bili su osuivali primjenu darvinizma nadrutvene procese, jer su bili svjesni da je to metodoloka zabluda nastala

previanjem razlika ivotinje i ovjeka. Francuski rus Jacques Novicow se posvetio

kritici socijalnog darvinizma, smatrao je da za razliku od ivotinjskog svijeta, borba

dobiva vie intelektualni karakter u drutvu. Oito je da se prostom mehanikom

sukoba ne moe objasniti porijeklo drave, jer je ona nastala iz sloenijih drutvenih

procesa, prvenstveno pretvaranjem rodbinske organizacije u teritorijalnu na temelju

ekonomskih i klasnih odnosa.

Documents

FORMALNA SOCIOLOGIJA - sažetak gradiva