FONETSKA I FONOLOŠKA ANALIZA

ERDELJSKOG BAJAŠKOG DIJALEKTA I HRVATSKOG JEZIKA

Darjan Horvat (Graz)Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz

darjan.horvat@edu.uni-graz.at

2. WorkshopGraz, 12.06.2013

2

Sadržaj Uvod Samoglasnici Polusamoglasnici Prozodijski sustav Suglasnici Posuđenice Zaključak Literatura

3

Uvod Analiza fonetskih i fonoloških sustava

erdeljskog bajaškog dijalekta te hrvatskog jezika uključuje:

1. Usporedbu broja fonema2. Njihovu fonetsku različitost (način i

mjesto artikulacije)3. Varijante fonema4. Razdiobu (fonemske skupine)

4

Samoglasnici Erdeljski posjeduje 9 samoglasnika:

a [a], ă [ǝ], î [ɨ], e [e], ę [ɛ], i [i], o [o], ǫ [ɔ]

U hrvatskom jeziku postoje pet standardnih (univerzalnih) i dva izvedena samoglasnika: a [a], i [i], e [e], u [u], o [o] + ie [͜ie] i r [r̥]

5

Najveću specifičnost u sustavu samoglasnika erdeljskog dijalekta predstavlja postojanje sljedećih glasova:

ă [ǝ], î [ɨ], ǫ [ɔ], ę [ɛ]

6

Samoglasnik ă [ǝ] Srednjeg reda, srednjeg stupnja

otvorenosti te nelabijalan Sličan engleskom e(r) u father ʽotacʼ,

odnosno mother ʽmajkaʼ ili francuskom nijemom e u me

Može stajati u sve tri pozicije u riječi, npr. ăsta ʽovaj’, băjaš ʽRom, čovjekʼ ili jarbă ʽtravaʼ

7

Samoglasnik î [ɨ]

Srednjeg reda, zatvoren i nelabijalan Izgovor mu je sličan glasu ǎ [ǝ], no ipak

dalje iza i zatvorenije, nešto kao spoj između i i u.

Dolazi u sve tri pozicije u riječi: îs ʽsuʼ, kînva ʽnekoćʼ, zî ʽdanʼ

8

Samoglasnik ǫ [ɔ] Stražnjeg reda, otvoreniji od erdeljskog, ali i od

hrvatskog samoglasnika o te labijalan Ostvaruje se:

Na mjestima gdje u standardnom rumunjskom, ali i u ludarskom muntenskom stoji diftong oa [o̭a], npr. pǫrtă umjesto rumunjski poartă ʽ(on)nosiʼ

Na mjestima gdje tog diftonga u standardu rumunjskog nema, npr. papirǫšilje ʽdokumentiʼ

Na mjestima gdje stoje diftonzi au [aw] (ǫuzit naspram auzit ʽčuoʼ) i ua [wa] (lǫt naspram luat ʽuzeoʼ)

9

Zatvoreno o [ọ] Zatvorenije od hrvatskog, ali i erdeljskog

samoglasnika o. Položaj mu je jezika prema nepcu stražnji

te je labijalan. Dolazi u sve tri pozicije u riječi: kọpil

ʽdijeteʼ, slobọd ʽbiti slobodan, dopušteno jeʼ i tęškọ ʽteško’.

10

Samoglasnik ę [ɛ] Otvoreniji od erdeljskog vokala e, položaj

mu je jezika prema tvrdom nepcu središnji te je nelabijalan.

Realizira se na mjestima: gdje u standardnom rumunjskom stoji diftong

ea [ḙa], npr. avę naspram avea ʽimao jeʼ gdje tog diftonga u standardnom rumunjskom

nema, npr. ęj naspram a(n)i ʽgodineʼu posuđenicama iz lokalnog hrvatskog

idioma, npr. dęvet ili dęset

11

Zatvoreno e [ẹ] Položaj prema tvrdom nepcu je središnji

te je labijalan. Dolazi u sva tri položaja u riječi (rjeđe u

inicijalnoj ‒ najčešće kod posuđenica). Najčešće dolazi u nenaglašenom slogu i

to s najvećom učestalošću na kraju riječi, npr. arẹ ʽimaʼ.

12

Polusamoglasnici Erdeljski fonetski sustav posjeduje i dva

jedinstvena poluglasa: j [i̭] i u [w] Oba su glasa zatvorena, s time da je [i̭]

prema položaju nastanka prednji i nelabijalni, dok je [w] stražnji i labijalni.

Tvore diftonge i triftonge

13

Prozodijski sustav Erdeljski – ekspiratorni, dinamički

naglasak, naglašeni slog određen samo silinom (jačinom)

Hrvatski – melodični, zvučni (akustički) naglasak, unutar naglašenog sloga, osim siline, razlikuje kretanje tona (dizanje i spuštanje) i trajanje (dužina i kračina) sloga

14

Akcent kod posuđenica Zagreb ‒ Zagréb Palovec ‒ Palovéc Subotica ‒ Subotíca Josip ‒ Josíp

15

Suglasnici U erdeljskom dijalektu postoji 24 suglasnika:

[b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʐ], [ʃ], [ɕ], [dʐ], [tɕ], [ts], [h], [m], [n], [ň], [l], [lʾ], [r]. Grafički po istom sustavu glase: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, ź, š, ś, đ, ć, c, h, m, n, nj, l, lj, r.

Hrvatski razlikuje 25: [b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʃ], [ʒ́], [ǯ], [tɕ], [ʧ], [ts], [x], [m], [n], [ń], [l], [ĺ], [r], [j]. Grafički: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, š, đ, dž, ć, č, c, h, m, n, nj, l, lj, r, j.

16

Suglasnik [v] Iako u oba jezika labiodentalan, u

hrvatskom je sonant i zvučni polusamoglasnik, a u erdeljskom nesonant te zvučni frikativ.

Formira se u sve tri pozicije u riječi, a u finalnoj vrlo često kao f, primjerice mljuf umjesto mljuv ʽmojʼ.

17

Suglasnici ź [ʐ] i ś [ɕ]

Palatalni frikativi, nešto mekši od hrvatskih suglasnika ž [ʒ] i š [ʃ].

Specifičnost erdeljskog dijalekta, npr. źęmẹnj ʽblizanci’ ili śinji ʽtko’

18

Suglasnik ć [tɕ] Palatalna bezvučna afrikata, npr. ješć(i̭)

ʽjesi’ Nešto mekša nego slična u hrvatskom,

ali i od slivenika u lokalnim kajkavskim govorima u kojima je došlo do jednačenja ć [ʨ] i č [ʧ] te nastanka mekšeg, stridentnijeg ćʼ.

19

Suglasnik đ [dʐ] Palatalna, ali za razliku od

antecedentnog glasa, zvučna afrikata, npr. viđala ʽvid, pogled’

Nešto mekša nego ona u hrvatskom jeziku.

20

Suglasnici nj [ ň ] i lj [l̕] Suglasnik nj [ň] je dentalni palatalizirani

nazal, mekši od hrvatskog nj [ń], npr. njime ʽnitko’. Realizira se u početnoj, središnjoj i završnoj

poziciji u riječi. Suglasnik lj [l̕] je palatalizirani zvučni

lateral, palatalniji od hrvatskog parnjaka lj [ĺ], npr. lji ʽim, ih’. Ostvaruje se u sva tri položaja u riječi.

21

Suglasnik h [h] Velarni bezvučni frikativ Može stajati na sva tri mjesta u riječi, s time

da se na kraju realizira jedino u posuđenicama iz hrvatskog, npr. povrh, odraslih i sl.

Vrlo se često ostvaruje protetički na pozicijama gdje nije etimološki opravdano ili gdje takav glas ne postoji u standardnom rumunjskom, npr. hunđi ʽgdje’ (u stand. rum. unde), hastmă ʽastma’ (u stand. rum. astmă)

22

Posuđenice Sve veći utjecaj hrvatskog standardnog

jezika, ali i lokalnog kajkavskog idioma

Većina se uklapa u fonološku i morfološku strukturu erdeljskog, no postoje i slučajevi gdje se preuzima čitava strana riječ

23

Zaključak Erdeljski posjeduje bogatiji vokalni

sustav te dva jedinstvena polusamoglasnika pomoću kojih se tvore diftonzi i triftonzi.

Erdeljski ima dva jedinstvena suglasnika koji nisu dio standarda hrvatskog jezika

Razlike u naglasnom sustavu Posuđenice najčešće fonološki

adaptirane prema erdeljskom sustavu

24

Literatura Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko, Pavešić, Mirko, Peti,

Vesna Zečević, Marija Znika 20054. Hrvatska gramatika. Zagreb. Lončarić 1996: Lončarić Mijo. Kajkavsko narječje. Zagreb Klein 1972: Horst G. Klein. Einführung in die rumänische Sprache, Tübingen. Radosavljević 2010: Radosavljević, Petar. Jezik Roma Bajaša na teritoriju

Republike Hrvatske. Doktorska disertacija. Zagreb. Stjepko Težak, Stjepan Babić 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik

za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb. Tošović 1988: Tošović, Branko. Ruska gramatika u poređenju sa

srpskohrvatskom. Sarajevo. Sikimić 2005: Sikimić, Biljana. Banjaši u Srbiji. In: Sikimić, Biljana (ur.).

Banjaši na Balkanu: Identitet etničke zajednice. Beograd. S. 249‒275. Blažeka 2003: Blažeka, Đuro. Govor Svetog Martina ‒ najsjevernijeg mjesta

u Hrvatskoj. In: Nosić, Milan (ur.). Riječ. Rijeka. S. 9‒18. Blažeka 2007: Blažeka Đuro. Međimurski interdijalekt. In: Brozović Rončević,

Dunja (ur.). Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33. Zagreb. 1‒18.