of 17 /17
384 Đ uro B lažeka Pedagoška fakulteta v Čakovcu, Univerza v Zagrebu, Hrvaška [email protected] Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju Razprava prikazuje glasoslovne, oblikoslovne, tvorbene in besedne posebnosti medži- murskega dialekta, ki jih bo potrebno upoštevati v novem velikem slovarju tega dialekta. Naloga ni enostavna, saj gre za narečno zelo raznoliko področje – zelo pomemben bo izbor točk, ki bodo omogočile objektiven prikaz razprostranjenosti posameznih narečnih pojavov. Razprava predstavlja tudi številne dvojnice, ki so v govorih posledica prekrivanja starega in novega stanja, in se zaključuje z razmislekom o arhileksemih, stavčnih potrdi- tvah, definicijah in pragmatičnih oznakah. The paper discusses the phonological, morphological, word formation and lexical diver- sity of the dialect of Međimurje which will be presented in the future large dictionary of this dialect. Due to a dialectologically very diverse area, this will not be a simple task. The selection of points which will enable an objective presentation of the distribution of individual features will be very important. The paper also discusses the way numerous doublets in the same local speech will be dealt with, in particular those that are the result of overlapping of the newer and older states. The final part of the paper is devoted to the issue of archlexeme, sentence confirmations, definitions and pragmatic markers. Ključne besede: medžimursko narečje, narečne točke, zasnova slovarskega članka, glaso- slovne in oblikoslovne razlike, sklicevanja, definicije, stavčne potrditve Key words: Međimurje dialect, dialectal points, concept for a dictionary entry, morpho- logical and fonological differences, cross-references, definitions, validations 1 IzBor punktova U građi 1 za rječnik međimurskog dijalekta ima leksema iz gotovo svih međimur- skih mjesta. Kako bi se dobio uvid u zemljopisnu rasprostranjenost nekog lekse- 1 Građa za ovaj rječnik (oko 25 000 riječi) skupljana je kombinacijom „dirigiranog terenskog istraživanja na temelju upitnika” i „slobodnog istraživanja leksika”), a skupljanje su obavili brojni studenti s Učiteljskog fakulteta – Odsjeka u Čakovcu (nekadašnje Visoke učiteljske škole u Čakovcu) u sklopu svojih obveza na izbornom kolegiju „Kajkavsko jezično blago” koji držim već desetak godina. Ispitanici mojih studenata većinom su njihovi najbliži koji najčešće i ne znaju da se njihov govor bilježi. Slušanje spontanoga govora jedini je način da se skupi

Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu ... · kvidnih konsonanata, npr. u DD, GO i PR potvrđeno je š ńˈi͜ẹr „šinjel” (u drugim je punktovima potvrđeno

  • Author
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu ... · kvidnih konsonanata, npr. u DD,...

  • 384

    Đ u r o B l a ž e k aPedagoška fakulteta v Čakovcu, Univerza v Zagrebu, Hrvaška

    [email protected]

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu

    leksikografiju

    Razprava prikazuje glasoslovne, oblikoslovne, tvorbene in besedne posebnosti medži-murskega dialekta, ki jih bo potrebno upoštevati v novem velikem slovarju tega dialekta. Naloga ni enostavna, saj gre za narečno zelo raznoliko področje – zelo pomemben bo izbor točk, ki bodo omogočile objektiven prikaz razprostranjenosti posameznih narečnih pojavov. Razprava predstavlja tudi številne dvojnice, ki so v govorih posledica prekrivanja starega in novega stanja, in se zaključuje z razmislekom o arhileksemih, stavčnih potrdi-tvah, definicijah in pragmatičnih oznakah.

    The paper discusses the phonological, morphological, word formation and lexical diver-sity of the dialect of Međimurje which will be presented in the future large dictionary of this dialect. Due to a dialectologically very diverse area, this will not be a simple task. The selection of points which will enable an objective presentation of the distribution of individual features will be very important. The paper also discusses the way numerous doublets in the same local speech will be dealt with, in particular those that are the result of overlapping of the newer and older states. The final part of the paper is devoted to the issue of archlexeme, sentence confirmations, definitions and pragmatic markers.

    Ključne besede: medžimursko narečje, narečne točke, zasnova slovarskega članka, glaso-slovne in oblikoslovne razlike, sklicevanja, definicije, stavčne potrditve

    Key words: Međimurje dialect, dialectal points, concept for a dictionary entry, morpho-logical and fonological differences, cross-references, definitions, validations

    1 IzBor punktova

    U građi1 za rječnik međimurskog dijalekta ima leksema iz gotovo svih međimur-skih mjesta. Kako bi se dobio uvid u zemljopisnu rasprostranjenost nekog lekse-

    1 Građa za ovaj rječnik (oko 25 000 riječi) skupljana je kombinacijom „dirigiranog terenskog istraživanja na temelju upitnika” i „slobodnog istraživanja leksika”), a skupljanje su obavili brojni studenti s Učiteljskog fakulteta – Odsjeka u Čakovcu (nekadašnje Visoke učiteljske škole u Čakovcu) u sklopu svojih obveza na izbornom kolegiju „Kajkavsko jezično blago” koji držim već desetak godina. Ispitanici mojih studenata većinom su njihovi najbliži koji najčešće i ne znaju da se njihov govor bilježi. Slušanje spontanoga govora jedini je način da se skupi

  • 385

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    ma i njegovih oblika, većina je skupljene građe verificirana u 10 mjesta koja su reprezentanti međimurskog dijalekta:2 (1) donji poddijalekt: Donja Dubrava (DD), Prelog (PR), Goričan (GO); (2) srednji poddijalekt: Podturen (PO), Mala Subotica (MS), Čakovec (ČK), Vratišinec (VR), Lopatinec (LO); (3) gornji poddijalekt: Sveti Martin (SM), Štrigova (ŠT).

    Svi su odabrani govori predstavnici skupina govora međimurskog dijalekta (Bla-žeka 2008). U izboru punktova od predstavnika skupina međimurskog dijalekta izostavljena su tri: (a) Serdahelj – Građa koju sam skupio na svojim istraživanjima govora pomurskih Hrvata, kao i građa koju je skupila Erika Rácz, objavljena je u Rječniku pomurskih Hrvata (Blažeka – Nyomárkay – Rácz 2009.); (b) Orehovica – Orehovička skupina govora ima veliku leksičku i gramatičku sličnost s govorima preloške i malosubotičke skupine govora; (c) Stanetinec – Stanetinečka skupina govora ima veliku leksičku i gramatičku sličnost s govorima štrigovske skupine govora.

    Jasno je da verifikacija građe ne garantira potpuni uvid u rasprostranjenost nekog leksema u međimurskom dijalektu jer nije realno očekivati, posebice za arhaičnije lekseme, da ćemo u svim punktovima gdje se taj leksem možda i upotrebljavao, od ispitanika i dobiti potvrdu za njega. No i iz tih ćemo podataka moći mnogo iščitati: ako je neki leksem potvrđen samo npr. u Donjoj Dubravi (krajnji istok Me-đimurja) i nigdje drugdje, vrlo je vjerojatno da se on nije upotrebljavao u Štrigovi (krajnji zapad Međimurja) jer je mala vjerojatnost da ga nijedan ispitanik u ostalih 9 punktova zbog bilo kojeg razloga nije potvrdio. Iako se to za sada nije dogodilo, teoretski je moguće da se neki leksem potvrdi samo u Donjoj Dubravi i Štrigovi. U tom bi slučaju teoretski bilo moguće da se taj leksem nalazio i na području cijelog međimurskog dijalekta, samo što smo slučajno upravo na njegovim krajnjim točka-ma našli ispitanike koji su ga potvrdili. No to sve i nije presudno jer je to rječnik međimurskog dijalekta, a ne pojedinih njegovih dijelova.

    Za lekseme koji su potvrđeni u nekom mjestu koje nije izabrano za punkt, a ni u jednom drugom punktu, u zagradama će se upisati naziv tog mjesta.

    Pitanje je trebaju li u rječnik ući riječi koje se odnose na najsuvremenije tehnološke, kulturne i sociološke realije s kojima ispitanici imaju doticaja samo preko pisanih izvora ili elektronskih medija, npr. termini iz informatike (npr. tpk ˈọvnca, mˈẹjl), t ˈange, ndˈist, bˈigbrˈaderfc, sapˈunca, t ˈalban. Danas je već nerealno očeki-

    što kvalitetnija leksička građa. Profesionalni će dijalektolog pomoću upitnika mnogo bolje istražiti fonologiju i morfologiju nekoga govora, ali mali su izgledi da će prikupiti obimniji leksički korpus (posebice onaj arhaičniji), pa čak i u najbolje vođenim ciljanim razgovorima jer se „najkvalitetnija” leksička građa dobiva u spontanom govoru ispitanika koji nisu svjesni da je njihov govor predmet istraživanja. Čak i da zamislimo ostvarenje svih uvjeta u kojima bi stručnjak vršio „slobodno istraživanje leksika”, malo je vjerojatno da bi uspio prikupiti građu kakvu su skupili moji studenti.

    2 U sklopu istraživanja za doktorski rad „Govori Međimurja” istraženo je 105 mjesnih govora u Međimurju i dijelu Mađarske gdje žive pomurski Hrvati. Rezultati tih istraživanja objavljeni su u monografiji (Blažeka 2008).

  • 386

    Đuro Blažeka

    vati da rječnik nekog mjesnog govora bude samo rječnik stanovništva koje se bavi isključivo poljoprivredom. No i u izboru „suvremenih” riječi treba imati mjeru. Od riječi koje su u novije vrijeme prodrle iz standardne riječi u rječnik bi ušle samo one kod kojih je došlo do zanimljivije fonološke promjene (referˈּסndųm, hˈadezˈẹjec „hadezeovac”) ili je zabilježena zanimljiva rečenična potvrda koja je frazem ili je na granici frazeologiziranosti (Žˈiv k ˈaj lˈort; Sam nˈi ͜ẹ jˈо t ˈọ na lųtrˈij dˈobl! „Nisam ja to dobio na lutriji!”, Pˈk ˈima manˈevre. „Opet izvodi gluposti”; T ˈak te vrˈitnem ka na M ˈars dlet ˈiš!). Većina riječi iz standarda koje upotrebljavaju govornici, a imaju potpunu istoznačnicu u mjesnom govoru, ne bi trebale ući u rječnik, npr. vlˈak (cˈuk), prˈozr (ˈoblk), sˈamstan (klˈošter), rˈaskršč�e (kržˈńe), k ˈiša (dˈi ͜ẹšč�).

    2 pregled najvažnIjIh fonološkIh raznolIkostI u meĐImurskom dIjalektu

    Nabrojat će se samo sustavne razlike od kojih je većina poslužila za diobu međi-murskog dijalekta na poddijalekte i skupine govora. Zbog ograničenoga prostora ne će se nabrajati brojni primjeri zamjenjivanja i gubljenja samoglasnika i suglasnika, sinkope, kontrakcije, redukcije, metateze i izbjegavanja hijata koji se javljaju u po-jedinačnim primjerima u pojedinačnim govorima.

    2.1 Vokalizam3

    Dugi se jat u naglašenoj poziciji u jednim punktovima reflektirao kao jednoglasnik i ͜ẹ (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, ŠT – vrˈi ͜ẹme), a u drugim kao dvoglasnik ˈe͡i (SM, VR – vrˈe͡ime). Kratki se jat samo u jednom punktu diftongizirao (DD – mˈe͡ist), a u svim je ostalim ostao jednoglasnik (mˈẹst). U nenaglašenoj se poziciji jat u jednim punktovima reflektirao kao e (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR – sek ˈira), a u drugim kao (SM, ŠT, VR, – sk ˈira). Kao dio komparativnog nastavka *ěš u jednim se govorima jat reflektirao kao e (DD, GO, MS, PR – nˈoveš), a u drugim kao (ČK, LO, PO, SM, ŠT, VR – nˈovš).

    Poluglas se u naglašenoj poziciji u jednim govorima izjednačio s jatom (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, VR – dˈi ͜ẹšč� / dˈe͡išč�), a u drugim s etimološkim e (SM, ŠT – dˈּסšč�).

    Dugi se stari stražnji nazal u jednim punktovima reflektirao kao jednoglasnik ˈọ (ČK, GO, MS, PO, PR – pˈọt), u drugim kao diftong ˈo͜u (DD, LO, ŠT – pˈo͜ut), a u trećim kao diftong ˈa͜u (SM, VR – pˈa͜ut).

    Slogotvorno l se u jednim punktovima reflektiralo kao o-samoglasnici (DD, GO, PR – pˈọš, bˈoxa), u drugim kao u (ČK, LO, MS, PO, ŠT – pˈuš, bˈuxa), a u trećim kao diftong u ͜o ako je dugo, a kao u ako je kratko (SM, VR – pˈu ͜oš, bˈuxa).

    3 U naglašenoj poziciji postoji jedan monoftonški inventar i 6 diftonških inventara, a u nena-glašenoj poziciji 2 monoftonška inventara.

  • 387

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    Refleksi etimološkog e i starog prednjeg nazala u brojnim se pojedinačnim primje-rima, i to i u najbližim govorima, razlikuju po stupnju otvorenosti / zatvorenosti, npr. žˈẹӡח kļat (ŠT). Iz brojnih takvih primjeraּסˈen (DD) – žˈejen (PR), bˈekļati (PR) – bבne mogu se iščitati nikakva vidljivija pravila.

    Velika je raznolikost primjera gdje a prelazi u ˈ. Mnogo je primjera u kojima se taj prijelaz dogodio samo u jednom ili nekoliko mjesnih govora, a u svim je ostalim ostao samoglasnik ˈa, npr. samo je u Sv. Mariji potvrđeno Mˈtej, a u većini drugih punktova Mˈatej. Jasno, ima i mnogo obrnutih primjera: u nekim se mjesnim go-vorima čuva a u riječima i oblicima gdje se svugdje drugdje vrši alternacija, npr. samo je u SM potvrđeno nˈajt, a u svim drugim punktovima nˈjt.

    U jednim se punktovima dosljedno vrši prijelaz otvorenih samoglasnika u zatvorene pod utjecajem nazalnih suglasnika (PO, MS – nˈọjt, mˈi ͜ẹs), a u drugima te pojave nema (ČK, DD, GO, PO, VR – nˈjt, mˈes). U nekim se punktovima taj prijelaz vrši samo u pojedinačnim primjerima (LO, SM, ŠT).

    U jednim punktovima staro dugo i prelazi u diftong i ͜j (SM, VR – šˈi ͜jpek „ruža”), a u drugim ostaje monoftong i (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, ŠT4 – šˈipek).

    2.2 Konsonantizam5

    U jednim punktovima nema ń u suglasničkom inventaru (ČK, GO, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR – svˈiĩa), a u drugim je postojano (DD, PR – svˈińa).

    U jednim se punktovima ļ depalatalizira (LO, SM, ŠT – krˈl), a u drugima ne (ČK, DD, GO, MS, PO, PR, VR – krˈļ).

    U punktu DD likvida l se palatalizira ispred prednjih samoglasnika (bļˈiz).

    U punktu DD dˈ se reflektira samo kao ӡח ב (mˈּסӡח חa), u GO i PR supostoje i ӡב ב i j (mˈּס-ӡבחa / mˈּסja), a u većini ostalih punktova refleks je j (ČK, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR – mˈּסja).

    U punktu ŠT spirant x postojan je u gramatičkim morfemima (G mn. d žˈּסnx; L mn. na žˈּסnax) dok se u svim drugim punktovima u gramatičkim morfemima ili gubi ili prelazi u j (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, SM VR – G mn. d žˈּסn; L mn. na žˈּסnaj).

    U punktovima DD i PR javlja se protetski suglasnik j ispred o ( jˈok).

    U pojedinačnim primjerima u pojedinačnim govorima javlja se disimilacija li-kvidnih konsonanata, npr. u DD, GO i PR potvrđeno je šńˈi ͜ẹr „šinjel” (u drugim je punktovima potvrđeno šńˈi ͜ẹl); samo je u LO potvrđeno f ˈarngast „koji ima neki tjelesni nedostatak” (u drugim je punktovima potvrđeno f ˈalngast6).

    4 Kod starijih govornika štrigovske skupine dugo i se fakultativno diftongizira u ije. Kod mlađih je ta pojava nestala.

    5 U konsonantizmu postoji 5 inventara. Razlike se sastoje u tome postoje li u inventaru sonanti ļ, ń, i ĩ i položaju ӡח ב u sustavu.

    6 Pridjev je tvoren od imenice f ˈalnga „nedostatak”.

  • 388

    Đuro Blažeka

    3 pregled najvažnIjIh fonološkIh duBleta unutar pojedInIh mjesnIh govora meĐImurskog dIjalekta

    3.1 Vokalizam

    U punktu ŠT ispred -o fakultativno se izbjegava hijat u pridjevu radnom muš-ko roda jednine, npr. vˈrtjo / vˈrtjo, nˈosjo / nˈosjo, žˈẹno / ųžˈẹńų (od žˈẹnt se), pzdrˈavjo / pųzdrˈavjo, vgˈodo / vgˈodjo (od vgˈodt „ugoditi”).

    Slogotvorno r se u svim punktovima može izgovoriti ili s popratnim samoglasni-kom ili bez njega: kervˈv / krvˈv.

    U mnogim pojedinačnim govorima supostoje oblici s a i otvorenim ˈ, npr. u GO rˈajš / rˈjš, Gˈabųr / Gˈbųr.

    U Murskom Središću došlo je neutralizacije diftonga a͜u i o͜u u realizaciji, tj. svaki govornik u istoj riječi svaki u svakom trenutku može izreći jedan ili drugi samo-glasnik. U susjednom Svetom Martinu a͜u potječe od dugog stražnjeg nazala, a o͜u od dugog o.

    U nekim pojedinačnim mjesnim govorima supostoje oblici s različitim stupnjem otvorenosti e-samoglasnika, npr. žˈẹrem / žˈּסrem (prez. 1. l. jd. od žrˈi ͜ẹt „žderati”; bˈi ͜ẹzek / bˈẹzek „bazga”, pųsˈi ͜ẹjat / pųsˈẹjat „posijati” (DD, GO, PR).

    U mnogim pojedinačnim govorima supostoje oblici s početnim nenaglašenim otvo-renim u i oblici bez njega, npr. ˈorex / rˈẹx „orah”, ųdnˈּסst / dnˈּסst „odnijeti” (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, VR).

    U mnogim pojedinačnim govorima supostoje oblici s različitim oblicima istoga prefiksa, npr. nˈaj- / nˈּסj- (prefiks za tvorbu superlativa, npr. nˈajbˈolš / nˈּסjbˈolš) (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, ŠT, SM, VR), ras-/ rˈּסs- (npr. raspˈort / respˈort; svi punktovi), prų- / pre- (prųšvˈercat / prešvˈercat; svi punktovi).

    3.2 Konsonantizam

    U brojnim se pojedinačnim primjerima u pojedinim govorima pojavljuje j kad je samoglasnik u otvorenom slogu, npr. samo je u DD potvrđeno šˈujster „postolar” (u svim drugim punktovima šˈuster); samo je u Celinama potvrđeno vˈajdln „veća metalna posuda koja najčešće služi za pranje suđa” (svugdje je drugdje vˈadln ili vˈadlnk).

    U pojedinačnim primjerima u pojedinim govorima supostoje oblici s x i f (GO, PR -žmˈּסxk / žmˈּסfk „težak”, žˈoxk / žˈofk „gorak”, f ˈokųš / xˈokųš „štap za pomoć u hodanju”)

    U punktu PR ispred zvučnih suglasnika i sonanata v iz skupa *və- fakultativno se realizira kao x (vgrˈist / xgrˈist).

  • 389

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    U pojedinačnim primjerima u pojedinim govorima postoje oblici s umetnutim sa-moglasnikom i bez njega, npr. gvˈi ͜ẹrec / gvˈi ͜ẹrc „medovina” (MS), lebˈutkaj / lebˈudkaj pridjev u značenju „ništa koristi”, rˈozgųva / rˈozgva „peteljkovina” (PO, PR, VR).

    4 pregled najvažnIjIh morfološkIh raznolIkostI u meĐImurskom dIjalektu

    4.1 Imenice

    U jednim govorima postoji alternacija o || e u I jd. imenica srednjeg roda (DD, GO, PR – st ˈolm, drbˈižjem), a u drugim je nema (ČK, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR – st ˈolm, drbˈižjm).

    U jednim je punktovima morfem -a za dvojinu imenica s.r. (ČK, DD, GO, PO, PR, SM – dvˈ krˈita), a u drugim morfem -e (LO, SM, ŠT, VR – dvˈi ͜ẹ krˈite).

    U nekim punktovima postoji sinkretizam DLI mn. na -aj u svim imeničkim dekli-nacijama (ČK, LO, PO, SM, ŠT, VR), a u drugima djelomični sinkretizam s drugim nastavcima (DD, GO, MS, PR).

    U nekim se punktovima kod nastavaka -am i -aj u DLI množine E-deklinacije naglasak može prenijeti i na nastavke, koji tada glase -ˈm i -ˈj (DD, GO, PR – glavˈm, ženˈj) dok se u drugima punktovima naglasak u tim kategorijama nikada ne prenosi na nastavke (ČK, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR – glˈvam, žˈּסnaj).

    U nekim punktovima nastavak - može doći u G mn. A-deklinacije (ČK, DD, GO, MS, PR – pˈּסs, sˈּסl).

    U nekim je punktovima moguć nastavak -am u I mn. jednosložnih imenica muškog roda A-deklinacije (SM, VR – nˈo͜užam).

    U većini punktova (osim SM) imenice koje znače mušku osobu, a koje u N jd. zavr-šavaju na samoglasnike , a i , u deklinaciji dobivaju morfem -j- na koji se dodaje nastavak (Mˈirkja, Zdrˈafkja) / U punktu SM takve imenice dobivaju morfem -ų j- na koji se dodaje nastavak (Mˈirkja, Zdrˈafkja).

    4.2 Pridjevsko-zamjenička deklinacija

    U punktu DD došlo je do poopćenja e-nastavaka u L jednine pridjevsko-zamjeničke deklinacije imenica A-deklinacije, npr. na lˈi͜ẹpem svˈi͜ẹt, na xˈujšem // U drugim punktovima pridjevi i zamjenice čija osnova završava na nepalatal u L jd. fakulta-tivno mogu imati čak 3 nastavka:-m / -m / -em, a 2 nastavka ako osnova završava na palatal: -m / -em (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, SM, ŠT, VR – na lˈi ͜ẹpm / na lˈi ͜ẹpm / na lˈi ͜ẹpem svˈi ͜ẹt, na xˈujšm / xˈujšem).

  • 390

    Đuro Blažeka

    U punktovima SM i VR nastavak -aj u DLI mn. prodro je iz imeničke deklinacije u pridjevsko-zamjeničku deklinaciju (zˈ t ˈaj „s tima”).

    4.3 Zamjenice

    U jednim punktovima pridjevske zamjenice imaju sufiks -š- (DD, GO, PR – t ˈakš), a u drugim -ų f (ČK, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR – t ˈakf ).

    4.4 Glagoli

    U jednim govorima postoje morfemi -iste, -d u 2. i 3. l. mn. prezenta u većini glagola 3. i 4. vrste (GO, PO, PR – bežˈiste, bežˈid), a u drugim govorima samo -ite, -jų (ČK, DD, LO, MS, SM, ŠT, VR – bežˈite, bežˈij).U jednim punktovima neki glagoli V. vrste imaju prezentski nastavak -em ili –am (ČK, DD, GO, MS, PO, PR, VR), a u drugim samo nastavak -am (LO, SM, ŠT), npr. č �̍ uvam / č �̍ uvļem /// č �̍ uvam.U jednim govorima postoje i kraći oblici prezenta u 3. l. mn. prezenta i dulji oblici s poopćenim nastavkom -jų (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, VR – lvˈe / lvˈij), a drugim samo dulji oblici s poopćenim nastavkom -jų (SM, ŠT – lvˈij). Neki glagoli u jednim govorima pripadaju IV. vrsti, a u drugim V. vrsti: zglˈi ͜ẹtvt „obraditi drvo dlijetom” (PR, Orehovica) / zglˈi ͜ẹtvat (GO, PO). U jednim punktovima prid. r. m. r. jd. završava na -l (DD, PR – fkrˈal), u drugim na - (ČK, GO, LO, MS, PO, VR – fkrˈa), a u trećim na -o (SM, ŠT – fkrˈo).U pojedinačnim govorima neki pojedinačni glagoli imaju u prid. r. m. r. jd. morf -e-, a u drugim govorima morf -a-, npr. u DD i Orehovici je nˈažrel, prˈijel,̍ otprel, a u drugim punktovima nˈažral, prˈijal (PR) // nˈažra (ČK, GO, LO, MS, PO, VR) // nˈažro (SM, ŠT).U nekim punktovima ima mnogo glagola 2. vrste koji u ostalim punktovima pri-padaju drugim vrstama, npr. lˈּסgnt se, pbˈẹgnt, xmˈẹrnt, st ˈanųt se (ST, ŠT) // lˈּסč� se, pųbˈẹč�, xmrˈi ͜ẹt, st ˈat se (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, VR).

    4.5 Prilozi

    U pojedinačnim prilozima koji završavaju na samoglasnik u jednim se govorima javlja navezak dok ga u drugim nema, npr. k ˈomaj „jedva” (MS, PR – Orehovica) // k ˈoma (ČK, DD, GO, LO, PO, SM, ŠT, VR), zlˈof m je (GO, PR, SM) / zlˈo m je (DD, LO, MS, PO, ŠT, VR).

    U pojedinačnim se primjerima u jednim govorima u jednim prilozima nalazi jedan navezak, a u drugim govorima drugi navezak, npr. dˈoma(k) (LO) / dˈoma(j) (PR); dˈoklam (Nedelišće, ŠT) / dˈokleč� (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, SM, VR).

  • 391

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    5 pregled najvažnIjIh morfološkIh duBleta unutar pojedInIh govora meĐImurskog dIjalekta

    5.1 Naglasne dublete7

    U mnogim kategorijama postoji dinamično naglašavanje, tj. mjesto naglaska može se zbog stilskih razloga prenijeti: češće prema početku riječi, rjeđe prema kraju8. Iako se nameće tumačenje da je riječ o prodoru naglasaka iz standardnog jezika, čini se da ipak nije tako jer se te dvojnosti javljaju i kod najstarijih ispitanika koji ispunjavaju sve stroge kriterije za idealne ispitanike. Tih je kategorija u međimur-skom dijalektu mnogo, a najvažnije su sljedeće: (1) U nekim punktovima (DD, GO, PR) postoji mnogo imenica A-deklinacije muškoga roda s dvosložnom osnovom koje u N jd. mogu uz naglasak na prvom slogu imati i naglasak na drugom slogu, npr. jˈּסzk / jezˈik, k ˈoren / kųrˈּסn. (2) U većini govora DP u DLI mn. i I jd. i mn. dvosložnih imenica ženskog roda postoje parovi nastavaka koji se razlikuju po naglašenosti i nenaglašenosti (a samim time i kvalitetom samoglasnika u njima). Iako njihova upo-treba može biti u potpuno neutralnom kontekstu (za razliku od imenica u A-deklina-ciji gdje su tako naglašeni nastavci isključivo u afektivnoj upotrebi), u afektivnijim će se iskazima najčešće upotrebljavati upravo oblici s naglašenim nastavcima (Dˈּסj krˈavam jˈẹst. – neutralnost) / Dˈּסj kravˈm jˈẹst. – srditost). (3) U DD, GO i PR kod tro- i višesložnih glagola koji imaju u infinitivu naglasak na pretposljednjem slogu u afektivnijim izrazima naglasak se može prenijeti za jedan slog prema početku riječi, npr. Dˈogų smų se peļˈal s cˈugųm. / Nˈּס smeš pˈּסļat t ˈak pˈunų ļˈud v ˈaltų! Isto se događa i kod prid. r. ž. r. i s. r. jd.: Peļˈla sam se s cˈugųm. “Vozila sam se vlakom.” / Pˈּסļala sam h nˈi ͜ẹsų zˈaxvaln. “Vozila sam ih i nisu zahvalni.”

    5.2 Imenice

    U punktovima ČK, DD, GO, MS i PR u G mn. svih imenica A-deklinacije muškog roda supostoje nastavci - /-f, a kod nekih imenica te deklinacije nastavci - /-f /-ø, npr. penˈes, č�ˈas.

    U svim punktovima vlada djelomični sinkretizam padeža u DLI množine imenica A- i E-deklinacije (djelomični zato jer jedino dativni nastavci nikada ne prodiru u I mn.).

    U GO i PR imenice E-deklinacije (posebice one koje u stvarnosti dolaze u paru) mo-gu u N mn. fakultativno dobiti nastavak - (uz češči nastavak -e, npr. xlˈač�e / xlˈač�, št ˈomfe / št ˈomf.

    7 O bilježenju naglasnih dubleta u Slovarju slovenskega knjižnega jezika Nartnik kaže sljede-će: „Slovar slovenskega knjižnega jezika v petih zvezkih tako naglašanje sicer tudi beleži v okroglem oklepaju na koncu zaglavja, ki praviloma sledi glavi posazemnih gesel, vendar s številnimi dvojnicami.” (Nartnik 1993: 271)

    8 Mˈọram zaklˈat dvˈ pˈiceke. Mˈẹl bm pˈun ļˈud na strˈošk. „Moram zaklati dva pileta. Morat ćemo puno ljudi nahraniti.” (neutralni iskaz) // Nˈa bd mˈּסn t ˈak dˈog na stršk ˈu! „Neće tako dugo biti na mojem trošku!” (afektivni iskaz).

  • 392

    Đuro Blažeka

    Nazivi nekih mjesta mogu imati jedninski i množinski oblik, npr. ̍Oprų fc / ̍Opųrųvec, Dek ˈanų fc / Dek ˈanųvec. Neka mjesta imaju čak i dva množinska oblika: jedan u muškom, a drugi u ženskom rodu, npr. Čˈfc / Čˈfce / Čˈvec „Čehovec”, Crkųvļˈan / Crkųvļˈane / Crkųvļˈn „Cirkovljan”.

    5.3 Pridjevi

    U svim punktovima neki pridjevi imaju dva oblika komparativa, npr. d ˈukš, slˈajš / dˈužš / slˈatkš (ČK, LO, PO, SM, ŠT i VR) // dˈožeš / slˈatkeš (DD, GO, MS, PR).

    U većini punktova pridjevi i zamjenice čija osnova završava na nepalatal u L jd. fakultativno mogu imati čak 3 nastavka:-m / -m / -em, a 2 nastavka ako osnova završava na palatal: -m / -em (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, SM, ŠT, VR), npr. na lˈi ͜ẹpųm / na lˈi ͜ẹpem / na lˈi ͜ẹpm.

    U svim punktovima supostoje u DL jd. pridjevsko-zamjeničke deklinacije dulji i kraći oblici. Oni se često razlikuju po stupnju otvorenosti / zatvorenosti naglašenoga samoglasnika. Oblici s duljim nastavcima imaju otvoreniji samoglasnik od oblika s kraćim nastavcima, npr. k t ˈọm / k t ˈom, na vrˈi ͜ẹlųm / na vrˈẹlųmų.

    5.4 Zamjenice

    U većini punktova (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, VR) u dativu osobne zamjenice za 1. i 2. lice i dativu povratne zamjenice supostoje oblici s j i bez njega: mˈּסj, t jּסˈj, sּסˈ// mˈּסn, t .bּסˈb, sּסˈ

    5.5 Glagoli

    U svim punktovima postoje iterativno-intenzivni glagoli koji mogu imati infinitiv na -ˈuvat i -ˈvat, npr. ųbeč�ˈuvat / ųbeč�ˈvat.9

    U svim punktovima glagolski prilozi sadašnji koji označuju neki položaj tijela fa-kultativno mogu dobiti nastavak -k koji se dodaje na prezentsku osnovu i nastavak -eč �, npr. stų jˈeč � / stų jˈּסč �k; kleč �̍eč� / kleč čּס̍� �k, č �epˈeč � / č �epˈּסč �k „čučeći”.

    U SM i ŠT kod glagola s jednosložnom osnovom umjesto nastavka -o fakultativno može doći nastavak -, npr. fkrˈa / fkrˈao, bˈi / bˈio.

    U većini punktova u 3. l. mn. prezenta postoji i kraći oblik i dulji oblik s poopćenim natavkom -jų (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, VR – gledˈe / gledˈij).

    9 Kod para psedˈuvat / psedˈvatse u Podturnu i Vratišincu postoji značenjska opozicija. Psedˈuvat je prijelazni glagol: N j tּסˈ ˈam psedˈuvat dˈ i͜ẹte, sˈּס je mˈokr. „Nemoj tamo posjesti dijete jer je sve mokro.” Psedˈvat se je povratni glagol sa značenjem „gubiti vrijeme u časkanju”: Nˈּסjte se psedˈvat!

  • 393

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    U nekim punktovima neki glagoli V. vrste mogu imati 2 prezentska nastavka: -em ili -am (ČK, DD, GO, MS, PO, PR, VR), npr. k ˈọpam se / k ˈọpļem se.

    U svim punktovima postoje dvojni imperativni oblici kod glagola I. vrste 7. razreda kojima infinitivna i prezentska osnova završava na i, npr. skrˈi se / skrˈij se, skrˈite se / skrˈijte se.

    Glagoli IV. vrste na -avt u većini punktova (osim SM) imaju u infinitivu, impe-rativu i pridjevu radnom fakultativne oblike u kojima se dogodila promjena v > j, npr. u̧st ˈavi̧ti̧ / pu̧st ˈajti̧, pst ˈvm…pst ˈvte, pst ˈvj; imp. pst ˈav / pst ˈaj; prid. rad. pst ˈavl / pst ˈaj, pst ˈvla, pst ˈavl / pst ˈajl; pst ˈavl / pst ˈajl; prid. trp. pst ˈvļen (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, ŠT, VR)10; pu̧stˈaji̧ti̧ / pu̧stˈavi̧ti̧, pst ˈvm…pst ˈvte, pst ˈvj; imp. pst ˈaj / pst ˈav; prid. rad. pst ˈajl / pst ˈavl, pst ˈajla, pst ˈajl; mn. pst ˈajl, prid. trp. pst ˈvļen (DD).

    U pojedinim punktovima mnogi glagoli mogu imati više dvojnih oblika pridjeva trp-nog zbog sljedećih razloga: (a) različiti refleksi skupa dj, npr. rˈoӡח חen / rojen, psˈaӡב enב/ (psˈajen, prexlˈaӡח חen / prexlˈajen (u punktovima gdje ď daje i ӡב ב i j – PR, GO); (b) ń / j, npr. zmˈržńeni /zmˈržjen „smrznut”, ft ˈrgńen / ft ˈrgjen „1. slomljen 2. utrgnut” (DD, PR); (c) supostojanje različitih nastavaka kojima se može tvoriti pridjev tr-pni: pč�̍ astjen / pč�̍ ašč�en, brˈstjen „obrašten” / brˈšč�en, dmˈorjen / dmˈoren, pkv ˈrjen / pkv ˈren, zašˈijen / zašˈit, reskr ˈiven „raskriven” / reskr ˈit (svi punktovi), zmˈržńeni „smrznut” (DD, PR) //zmˈržjen (ČK, GO, LO, MS, PO, SM, ŠT, VR) / zmˈrznt (svi punktovi).

    5.6. Prilozi

    U svim punktovima komparativ priloga može imati dva oblika: bržˈi ͜ẹ // bˈržeše (DD, GO, MS, PR) / bˈržše (ČK, LO, PO, SM, ŠT, VR)

    U svim su punktovima zabilježeni brojni prilozi s dva oblika: s naveskom i bez njega: nadˈogųm / nadˈogųma, sk ˈorų / sk ˈorųm (svi punktovi), č�̍ uda / č�̍ udaj „mnogo” (GO, PR, Orehovica), ˈiber / ̍ ibrk „preko neke mjere” (DD), dˈuplų // dˈuplk / dˈuplk (PR).

    6 gramatIčka sastavnIca rječnIčkog članka

    Kad vidimo kolika morfološka raznovrsnost postoji u MD, nije jednostavno odlučiti koje gramatičke podatke unijeti u rječnički članak, a da se ne preoptereti. Možemo zamisliti koliki bi prostor trebao za prikaz svih tih raznovrsnosti. Sve bi to još tre-balo iskombinirati s fonološkim raznolikostima. Za sada mi se jedinim rješenjem

    10 Jasno je da ova paradigma nije dovoljna za izražavanje raznolikosti glede pridjeva radnog u muškom rodu jednine jer je u jednim punktovima nastavak -l (DD, PR), u drugim - (ČK, GO, LO, PO, VR), a u trećim -o (SM, ŠT).

  • 394

    Đuro Blažeka

    čini to da većinu morfoloških raznovrsnosti prikažem u uvodnom gramatičkom dijelu. Jedini izuzetak koji bi svakako trebao naći mjesta u rječničkom članku jesu oni oblici u kojima se mijenja mjesto akcenta ili kvaliteta samoglasnika jer su alter-nacije osnovnih samoglasnika u cijelom MD-u (uz nastavke i mjesto naglaska) vrlo značajno sredstvo izricanja različitih morfoloških kategorija u kojima je u starijem stanju bila kvantitativna razlika.

    Ta će se raznolikost predočiti nekim paradigmama iz punktova koji imaju dese-tosamoglasnički monoftonški samoglasnički sustav. Paradigme iz tih govora bile bi dovoljne za prikaz takvih promjena jer su isti odnosi i u govorima koji imaju diftonške samoglasničke sustave: diftong se u promjeni kvalitete samoglasnika uvijek pretvori u monoftong.

    inf. krˈast, prez. kr ˈdem…kr ˈdej; imp. kr ˈd; gl.p.r. jd. kr ˈal, krˈla, kr ˈal, mn. kr ˈal, krˈale, krˈala; sup. krˈst inf. crˈẹt / cˈuret; prez. crˈim…crˈiste, crˈij / crˈid / crˈe, imp. cˈur; gl.p.r. jd. cˈurel, crˈi ͜ẹla, cˈurel, mn. cˈurel, cˈurele / crˈẹle, cˈurela / crˈela jd. N mˈọst G mˈosta D mˈost L mˈọst I mˈostm mn. N mˈost jd. N ˈọf G ˈovga

    Kako bi se izbjegla ponavljanja zbog svih mogućih fonoloških razlika u osnovi riječi, prikazale bi se samo paradigme iz onih punktova koji imaju temeljni dese-tosamoglasnički sustav jer su promjene istovrsne: o͜u / / a͜u / ọ > o; i ͜ẹ / e͡i > ẹ.

    7 pItanje arhIleksema

    Zbog lakše čitljivosti i pristupačnosti što širem krugu čitateljstva, poželjno je na početku rječničkog članka kao rječničku natuknicu staviti arhileksem11. On bi bio neakcentiran i pisan fonemima iz standardnog jezika, što znači da se ne bi bilježila otvorenost i zatvorenost samoglasnika, diftongizacije i složenost sustava u nenaglašenoj poziciji. To bi bio pretpostavljeni oblik koji bi neki leksem imao kad bi se fonološki prilagodio fonemima iz standardnog jezika. Taj pretpostavljeni arhileksem ne bi trebao biti znanstveno utvrđeni praoblik, već oblik koji je potvrđen na najvećem dijelu MD-a, što znači da bi zemljopisno-statistički kriteriji prevagnuli nad povijesnojezičnim. Općenito bi pravilo bilo da se u izboru arhileksema ne daje

    11 »Arhileksem je onaj na terenu potvrđeni čakavski oblik iz kojega se mogu izvesti drugi na terenu potvrđeni oblici istoga sadržaja. Prema tome, arhileksem nije pretpostavljeni praoblik nego potvrđeni polazni oblik.« (Moguš 1985: 327)

    »/…/ apstraktni zajednički lik svih konkretnih njezinih realizacija, pa i realizacija jednakih natukničkoj apstrakciji.« (Šojat 1985: 353)

    »/…/ onaj potvrđeni kajkavski oblik riječi iz kojega se mogu poznatim evolucijskim rezultati-ma u pojedinim govorima izvesti sve ostale potvrđene realizacije toga osnovnog oblika riječi.« (Šojat 1985: 353)

  • 395

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    prvenstvo onome sa samoglasničkim pomakom i diftongizacijom.12 Redoslijed lek-sema pod arhileksemom išao bi od onog koji je fonološki najsličniji arhileksemu do onog koji je najudaljeniji (KONJ: k ˈoń – k ˈoj – kuj; pˈuš – pˈọš – pˈo͜uš – pˈu ͜oš; OGENJ: ˈogeń – jˈogeń – ˈogej – ˈogen).

    Kod riječi stranog podrijetla kao arhileksem uzet će se onaj koji je najbliži obliku u standardnom jeziku jezika davatelja. Tako će kod germanizma Zeiger „kazaljka na satu” arhileksem biti CAJGER (cˈajger – cˈańger – cˈajnger – cˈajgar). Kod germa-nizma Zecker „ručna torba od rogoza ili kukurozovine” arhileksem će biti: CEKER, a ne CEKAR: cˈẹker (DD, GO, MS, PR, SM) – cˈẹkar (LO, Orehovica, PO, ŠT, VR).

    Za talijanizam ombrello na području MD-a zabilježeno je čak 9 replika: mˈambrela (Putjane) jembrˈelų / ambrˈẹl / ambrˈẹla (Prelog), jambrˈẹlų (Domašinec, Goričan) xamrˈẹlų (Hlapičina), marˈẹla (Sveti Martin), marˈẹlų (Grabrovnik), mrˈẹl (Nede-lišče). Redoslijed natuknica pod arhileksemom bio bi sljedeći: AMBRELO: ambrˈẹl – ambrˈẹla – mˈambrela – jembrˈelų – jambrˈẹlų – mrˈẹl – marˈẹla – marˈẹlų.

    U izboru arhileksema sasvim će se sigurno otvoriti čitav niz teoretskih problema u velikom broju primjera i kategorija. Ono što bi za stanovnike jednog dijela Međi-murja bio prepoznatljiv arhileksem, za drugi bi dio Međimurja bio vrlo udaljen od njihova oblika, no i eventualan pogrešan izbor u nekom primjeru ne bi imao većih posljedica po čitljivost rječnika.

    8 ostalI dIjelovI rječnIčkog članka

    8.1 Odrednice

    Terminološke oznake stavljat će se kod zoonima, fitonima, antroponima, toponima i sportskih termina, vojnih termina (posebice su dragocjeni vojni termini koji se odnose na prvi ili drugi svjetski rat, npr. grabˈant „pješak”, frˈajter „razvodnik u austrougarskoj vojsci”, sųldač�̍ ija „vojska”), agronomije, sporta (zanimljiva je nogometna terminologija „seoskih” momaka, npr. jˈunfer „gol dobiven kroz noge”, gųlˈipar „smiješan gol”, špč�̍k „udarac lopte nožnim palcem”).

    Korisne su i vremenske odrednice poput ARH. (arhaično) i RAR. (rijetko), no samo onda ako sakupljači nedvojbeno utvrde da je neki leksem frekventniji od svoje isto-značnice, i to kod starijih ispitanika jer je kod mlađih vjerojatnije da će prevladati oblik koji je češći kod starijih. Velik je broj parova starijih i novijih leksem za istu realiju koji se razlikuju ili na a) fonološkom planu (xˈi ͜ẹs / ̍as; kalampˈi ͜ẹr / krmpˈi ͜ẹr; ˈajngel / ̍angel; brˈumba / brˈọmba „metal koji se svinjama probije kroz njušku kako ne bi uništavali svinjac”, levˈur / lavˈur”lavor”, šamˈọt / xamˈọt „zemlja porculanača”, slˈiva / šļˈiva, ili na b) planu izraza ( f ˈajercˈajk / benzˈinka / paļˈč�; plˈntat / šˈּסpat; k ˈara / t ˈikva „za boju u kartanju”

    12 Takvu koncepciju predlaže Mira Menac-Mihalić (2002: 50).

  • 396

    Đuro Blažeka

    Od 4 tipa pragmatičnih oznaka u rječničkom članku koje predlaže Pintarić (2002:139) u dijalektološkim rječnicima posebnu važnost trebaju imati odrednice koje odre-đuju emotivne komponente pragmema kao što su vulgarizam, ironičnost, šaljivost, pogrdnost, pejorativnost, podcjenjivanje, hipokorističnost i samilost. Vrlo je važno staviti pragmatičnu oznaku PUER. kod leksika koji se odnosi na komunikaciju s djecom koji je vrlo brojan u odnosu na suvremene rječnike standardnog jezika (npr. štrˈeńkač� „okidač”, ˈajat „spavati”, bˈakat „vršiti veliku nuždu”).

    8.2 Uputnice

    Budući da se radi o velikom broju različitih mjesnih govora, potrebno je ipak se-lektivno pristupiti uputnicama kao što su V., USP. = kako se ne bi previše opteretio rječnik. Kako se radi o velikom broju mjesnih govora, ovaj rječnik na žalost ipak ne može postati sinonimikon pa se ne bi stavljale uputnice između onih sinonima čija sinonimna polja počivaju bilo na djelomično razlikovnoj strukturi: bedˈk, xrmˈk, bdˈala, nˈorc – različiti pejorativni izrazi za osobe upitne inteligencije; xamrˈil, trˈּסnc, trˈּסmps – različiti pejorativni nazivi za nespretne osobe; debˈel, dˈudļast, rezverˈižen – različiti pridjevi kojima se govori o nečijoj debljini; bilo na strukturi utemeljenoj na jezičnom raslojavanju tako da su neki članovi obilježeni: xˈiža, bˈjta (obje imenice znače „kuća”, no bˈjta ima blago pejorativno značenje); jˈּסknųt, t ˈrknųt, xˈrknt (kod ova 3 glagola prisutna je gradacija značenja „gurnu-ti”: t ˈrknt je malo jače od jˈּסknt, a xˈrknt je malo jače od t ˈrknt.

    U građi za međimurski rječnik postoji velik broj tvorbenih sinonima, tj. leksičkih jedinica koje djelomice imaju identičnu tvorbenu osnovu. Jedni pripadaju različitim mjesnim govorima, a drugi istom mjesnom govoru.

    8.2.1 Primjeri za tvorbene sinonime koji pripadaju različitim mjesnim govorima:

    brsˈоč �ek “mali ručnik” (Macinec) / brsˈač �ec (PR); bˈundač � “jednostavni ženski ogrtač” (Goričan) / bˈundek (PR); cˈartlf “koji se voli maziti (o djetetu)” (ŠT) / cˈartļaf (PR); cˈоrta “raz-mažena ženska osoba” (Donji Mihaljevec) / cˈartafka (PR); cglˈena (PO, Turčišće) // cglˈana (ČK, DD, GO, LO, MS, PR, SM, ŠT, VR); cˈoprĩek “vještac” (PO) // cųprńˈоk (PR); cˈrketna (SM) // cˈrkųtna (ČK, DD, GO, LO, MS, PO, PR, ŠT, VR); č�exrˈana (DD) “mjesto na kojem se pipa perje sa zaklane peradi” / č �exˈara (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, SM, ŠT, VR); č�̍ ọxat se “češati se” (SM, ŠT) / č�̍ọxļat se (GO, PR); č�vˈapka “kapljica” (Knezovec) / č�vˈapelnca (PR); dežӡח ב ˈuvat “kišiti” (Dragoslavec) / dˈẹžӡח t (DD, GO, MS, PR); drˈotš “nespretan čovjek” (MS) / drˈoteš (PR); dˈuplč�enב“dvostruk” (SM, ŠT) / dˈuplšń (DD, GO, MS, PR); dų jˈenka (DD) / dų jˈač�a (GO, MS, PO, PR); f ˈrč�ast “spretan” (Knezovec) / f ˈrč�en (DD, GO, PR); grˈоšč� “grašak” (ČK, SM, VR) / grˈоšec (DD, GO, MS, PR); gvˈatan “prvi probavni organ kokoši, volja” (DD) / gvˈata (ČK, GO, LO, MS, PO, PR, SM, ŠT, VR); krˈọč�av “u križ – o nogama” / krˈọč�et (PR); lˈanč�ek “lančić” (VR) / lˈоncek (DD, GO, PR); č�̍ igųš “zvrk” (GO) / č�̍ iga (DD, PR); fųrtųšjˈač�a “pregača” (ŠT) / f ˈortų f (ČK, LO, SM, VR) / f ˈẹrtf (GO, PR); cˈẹkar “ručna torba od rogoza ili kukuruzovine” (LO, PO, ŠT, VR, SM) / cˈẹker (ČK, DD, GO, MS, PR); cvˈibak “tvrdi vojnički kruh” (Kotoriba) / cvˈibųk (GO, PR).

    8.2.2 Primjeri za tvorbene sinonime koji pripadaju istom mjesnom govoru (primjeri su iz Preloga):

  • 397

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    Deminutivi / hipokoristici s različitim tvorbenim nastavcima, npr.:

    pˈucca / pˈucka / pˈuckca, st ˈolč�ek / st ˈolč�ec, nˈọžek / nˈọžec; -af / -ava: zdˈeńaf / zdˈeńava “hla-dnoća”, rˈespraf / rˈesprava “rasprava”, zˈbaf / zˈbava “zabava”, mkrˈińaf / mkrˈińava “vla-ga”; lefk ˈọč �a / lefk ˈota “lakoća”; žˈeńe / žˈetva “žetva”; pųdzˈоdńe / nazˈdńe “naposlijetku”; z- / G-, npr. spųbrˈat / pųbrˈat, znadˈẹlat se / nadˈẹlat se; -ar / -er: k ˈušč�ar = k ˈušč�er “gušter”, lˈajfar / lˈajfer “skitnica”, drˈuker = drˈukar “vrsta dugmeta”, f ˈušer / f ˈušar; -ln / drugi sufiks: pˈẹnzl / pˈẹnzln “soboslikarski kist”, cˈigln / cˈigel, f ˈicln – f ˈiclek “komadić”, pˈi ͜ẹgla / peglˈajzln, petrˈoln / petrˈoļm “petrolej”, knˈẹdla / knˈẹdln

    Imenica u značenju „košnja” može doći čak s 3 različita tvorbena sufiksa: –ba / -va/ – ef: ksˈidba / ksˈitva / ksˈitef

    8.3 Rečenične potvrde

    Rečenične potvrde u dijalektalnim rječnicima vrlo su važne. Ako se pažljivo biraju, rječnik prestaje biti samo ogledalo jezičnih sustava u strukturalističkom smislu, već i prikaz manje ili više osviještenih normi, uzora, vrijednosti i očekivanja u antro-pološkom smislu.13 Posebno je važno što preciznije opisati kultureme14.

    Autori dijalektalnih rječnika u težnji da što vjernije prikažu jezične strukture često nemaju dovoljno snage da u rječničkom članku dublje zadru u semantiku i širi sociološki kontekst upotrebe leksema.15 Najbolja je varijanta kad se uz „nor-malnu” rečeničnu potvrdu za neki leksem pronađe i frazem, no poželjno je da i ta „normalna” rečenična potvrda bude što zanimljivija. Evo primjera za imenice žˈּסp i žerjˈfka (frazemi su podcrtani):

    Žˈּסp t je pt ˈrgan. “Žep ti je potrgan.”; T ˈọ je mˈּסj nt v žˈּסp nt z žˈּסpa. “To je meni ni u džep niti iz džepa.” (Svejedno mi je.); Z žˈּסpa v žˈּסp. “Iz džepa u džep.” (“transakcije” u ne-

    13 „Ali dijalektologija može biti pomoćna znanost i za etnologiju i sociologiju, za proučavanje kulture i civilizacije. Dijalektolog može u selu konstatirati da se ljudi danas zaista ne služe plugom. Ako je pak zaboravljena i sama riječ plug, on to mora zapisati i za genetsku lingvi-stiku, jer je plugf najvjerojatnije već praslavenski germanizam, a svakako je zajednička riječ germansko-slavenska. Posve je drugačija situacija ako se već radi traktorom. To je činjenica koju genetska lingvistika ignorira, ali dijalektologija kao pomoćna znanost u proučavanju et-nologije, bolje rečeno etnografije, mora registrirati i tu činjenicu. Etnografija se bavi lokalnim civilizacijama.” (Brozović 2004: 8)

    14 Pojam „kulturem” ovdje upotrebljavam u smislu koji predlaže Nagórko: jezična manifestacija kulturnih ponašanja sa sljedećim podtipovima: a) kulturemi u užem smislu (ključne riječi kulture), b) kulturni scenariji (jezične interakcije u različitim društvenim situacijama), c) stereotipi, d) ksenizmi (Nagórko 2004: 136).

    15 U tom je smislu najdalje otišao autor „Rječnika varaždinskoga kajkavskog govora” (Lipljin 2002). Kroz njegov rječnik se odražava duh Varaždina od kraja 19. stoljeća do danas. Za pojedine lekseme navedene su cijele anegdote. Npr. za leksem komunist navodim sljedeću rečeničnu potvrdu: J S .ּסhˈitili z pˈartij ּסmdeset prṽּסdּסˈga poznạ̑toga su sּסdnoga mˈojּסˈ ˈikak je štּקl nazȃj bˈiti komunȋst, ali ga nẹ̃su št ˈẹli. Dּסvּסdּסsּס ̃tּס v jֿפsּסn napĩsal jּס da jּס navּקk bil jugoslavˈẹnski orjּסntֿפrani i t ˈak je pạ̑ postal komunȋst, ali mu sּס Jugoslˈavija prּסd nˈosom rּסspạ̑la (Lipljin 2002: 311).

  • 398

    Đuro Blažeka

    kom ilegalnom poslu); Nˈּסj f ˈige v žˈi ͜ẹpų držˈat. “Nemoj držati fige u džepu.” (Nemoj potajno željeti da to loše ispadne.); P ˈoznam jˈо ńˈּסga k ˈaj svˈojega žˈּסpa. “Poznajem ja njega kao svoj džep.” (Dobro ga poznajem.); Jˈoš ga jˈּס mˈalų žerjˈоfke v pˈeč�. “Ima još male žeravice u peći.”; Kˈaj na žerjˈоfk sam. “Kao na žeravici sam.” (od nestrpljenja ili neizvjesnosti); Vrˈọč� je k ˈaj žerjˈоfka. “Ima vrućicu.”

    Kod prikupljanja građe bilo je potrebno uložiti znatan napor da se pronađu kvali-tetne rečenične potvrde kod sljedećih kategorija: (a) toponimi, (b) etnici, (c) antro-ponimi, (d) fitonimi (kod njih vrlo često nedostaje rečenična potvrda, i to kod onih fitonima koji nisu imali širu uporabnu vrijednost), (e) zoonimi, (f) nazivi jela, (g) odjeća i dijelovi odjeće, (i) uzvici (u sirovoj građi najveći dio rečeničnih potvrda iza uzvika najčešće nam nisu ništa govorili o uzviku samom)

    No i u tim se kategorijama našlo mnogo kvalitetnih rečeničnih potvrda, npr.:

    Dˈost m je sedeńˈ! “Dosta mi je sjedenja!” (Sjedenje je sinonim za nerad.); P ˈk bm cˈi ͜ẹl dˈi ͜ẹn bˈjańe psļˈušal. “Opet ću cijeli dan slušati prigovaranje.”; Dˈla sam m na xasnˈuvańe. “Dala sam im na korištenje.”; Svet ˈomaršč�ce s jˈk št ˈatne žˈּסne; Kˈaj pˈlfsk Frˈancek xˈọda k ˈọl (Francek iz Palovca bio je poznati međimurski skitnica i prosjak.); Xˈọda k Maӡח ב ˈerkama prˈi ͜ẹk. (aluzija na neke motele u pograničnoj zoni koji se navodno bave sumnjivim djelatnostima); Kˈaj bš s t ˈẹma Bˈrama! (antroponim Bˈra postao je sinonim za nesposobnu žensku osobu); V Gˈorč�an nt svˈińa ne vˈaļa (uobičajena pogrdna frazeologija za susjedna sela); Sk ˈupų k ˈak v Grˈоcų na pjˈоcų.

    8.4 Definicija

    Kod onih leksema gdje je značenje isto kao i u standardu, a za prijevod na stan-dard dovoljna samo fonološka i morfološka prilagodba, u definiciji će se i koristiti takav prijevod na standard (standardni ekvivalent), npr. grˈt, svˈińa, zˈastaf, mrˈas, nabˈajt. Kod drugih leksema koristit će se leksikografska definicija koja najčešće neće biti opis njezina cjelokupna značenja, već polazna točka za razumijevanje i i upotrebu svih njezinih potencijalnih značenja. Izuzetak će biti oni leksemi koji se odnose na etnografsko blago (običaji, dijelovi kola, odjeća …).

    9 zaključak

    Izrada rječnika međimurskog dijalekta lingvistički je vrlo složen zadatak jer se radi o dijalektološki vrlo raznolikom području. Potrebno je osmisliti koncepciju koja omogućiti znanstveni pregled svih tih raznolikosti, ali i koja će istovremeno biti čitljiva i široj javnosti, a ne samo znanstvenoj.

  • 399

    Raznolikost međimurskog dijalekta kao izazov za dijalektnu leksikografiju

    lIteratura

    Đuro BLAŽEKA, 2003: Govor Svetog Martina – najsjevernijega mjesta u Hrvatskoj. Riječ (časopis za filologiju Hrvatskog filološkog društva – Rijeka), 9–18.

    – –, 2004: Govori Međimurja. Doktorski rad u rukopisu. Zagreb: Filozofski fakultet.

    – –, 2005a: Rječnik germanizama u govoru Preloga (N–Ž), Učitelj 5 (Godišnjak Visoke uči-teljske škole u Čakovcu), 30–60.

    – –, 2005b: Semantička adaptacija germanizama u donjomeđimurskim govorima. Kaj 1–2, 82–93.

    – –, 2005c: Odnos govora pomurskih Hrvata prema međimurskom dijalektu. Zbornik radova znanstvenoga skupa s međunarodnim djelovanjem (Budimpešta 6.–7. studeni 2003.). Ur. Stje-pan Lukač. Budimpešta: Hrvatska samouprava Budimpešte. 143–152.

    – –, 2006 a: Gornji međimurski poddijalekt. Diahronija in sinhronija v dialektoloških raz-iskavah. Ur. Mihaela Koletnik, Vera Smole. Maribor : Slavistično društvo (Knjižna zbirka Zora 41). 108–116.

    – –, 2006 b: Hungarizmi u govoru Goričana. Suvremena lingvistika 32/1, 1–27.

    – –, 2007: Odnos međimurskog dijalekta i susjednih slovenskih dijalekata (Verhältnis zwi-schen der Mundart der Region Murinsel und der nacbarschaftlichen slowenischen Mundar-ten). Radovi za znanstveni rad Varaždin 18. Zagreb-Varaždin: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. 151–166.

    – –, 2008: Međimurski dijalekt (Hrvatski kajkavski govori Međimurja). Čakovec: Matica hrvatska.

    – –, 2010: Temeljna načela i postupci u pretvaranju sirove dijalektološke građe u znanstveni rječnik. Slavia Centralis 2/ III, 54–73.

    Đuro BLAŽEKA – István NYOMÁRKAY – Erika RÁCZ, 2009: Mura menti horvát tájszótár – Rječnik pomurskih Hrvata. Budapest: Tinta Könyvikadó,

    Đuro BLAŽEKA – Erika RÁCZ, 2010: Koncepcija Rječnika pomurskih Hrvata. Kaj 1–2, 105–118.

    Dalibor BROZOVIĆ, 2004: O dijalektologiji kao jezikoslovnoj disciplini. Suvremena lingvi-stika 57–58, 1–12.

    Anđela FRANČIĆ, 2000: Upitnik za Hrvatski dijalektološki atlas: Kotoriba. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

    Tomislav LIPLJIN, 2002: Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Varaždin: Garestin.

    Mijo LONČARIĆ, 1990: Kaj – jučer i danas, Čakovec: Zrinski.

    Mijo LONČARIĆ, 1995: Upitnik za Hrvatski dijalektološki atlas: Serdahelj. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

    Jela MARESIĆ, 2003: Kajkavska dijalektna leksikografija. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29, 391–406.

    Mira MENAC-MIHALIĆ, 2002: Problemi izrade višedijalektnoga frazeološkog rječnika. Filologija 38/39, 49–55.

  • 400

    Đuro Blažeka

    Milan MOGUŠ 1985: Nacrt za rječnik čakavskog narječja. Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 7. Ur. Milan Moguš. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Razred za filologiju. 319–334.

    Alicja NAGÓRKO, 2004: Etnolingvistika i kulturemi u međujezičnom prostoru. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30, 131–143.

    Vladimir NARTNIK, 1993: Obravnava naglasnih dvojnic v slovarju slovenskega knjižnega je-zika. Rječnik i društvo – Zbornik radova sa znanstvenog skupa o leksikografiji i leksikologiji. Ur. R. Filipović, B. Finka, B. Tafra. Zagreb: HAZU, Razred za filološke znanosti. 271–274.

    Bernardina PETROVIĆ, 2005: Sinonimija i sinonimičnost u hrvatskom jeziku. Zagreb: Hrvat-ska sveučilišna naklada.

    Antun ŠOJAT, 1985: Zasade rječnika hrvatskih kajkavskih govora. Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 7. Ur. Milan Moguš. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Razred za filologiju. 337–361.

    Branka TAFRA, 2005: Od riječi do rječnika. Zagreb: Školska knjiga.

    Vinko ŽGANEC, 1990: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Knjiga I. i II. Zagreb: Zavod za istraživanje folklora.

    RaZNOlIKOst meDžImURsKeGa NaRečja KOt IZZIV Za NaRečNO leKsIKOGRafIjO

    V novem velikem slovarju medžimurskega narečja (in merilih za izbiranje besed ter izbranih točkah, na katerih se bo preverjal korpus) bo potrebno upoštevati vse glasoslovne, obliko-slovne, besedotvorne in leksikalne raznolikosti tega narečja. Pomembno vprašanje je, ali bo v korpus sprejeto vse besedje ali pa le tisto, ki se nanaša na življenje nekdanjih prebivalcev, ki so se ukvarjali izključno le s kmetijstvom – ker gre za narečno zelo raznoliko področje, zato je najbolj pomembno natančno določiti in zbrati glasoslovne in oblikoslovne zakonitosti, ki bodo predstavljene v geselskem članku. Pomemben del geselskega članka so tudi ostale informacije (npr. arhileksemi, sklicevanja, definicije, stavčne potrditve, pragmatične oznake …). Pravilno izbrano gradivo in stavčne potrditve bo uporabne tudi za druge znanosti, še posebno za sociologijo in antropologijo. Prispevek se zaključi s predstavitvijo besednih dvojnic v posameznem govoru – razlaga jih kot posledico kodnega preklapljanja med novim in starim besedjem v govorih medžimurskega narečja.