FILOZOFSKO-SIMBOLIČKI USTROJ GLAGOLJSKOGA PISMA PREMA FORMULI BOŽANSKOGA TETRAKISA

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.Institut za crnogorski jezik i knjievnost

23

UDK 14: 003.349Izvorni nauni rad

Milica LUKI (Osijek) Vera BLAEVI-KREZI (Osijek)Tena BABI-SESAR (Osijek)Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u [email protected]@ffos.hr

FILOZOFSKO-SIMBOLIKI USTROJ GLAGOLJSKOGA PISMA PREMA FORMULI BOANSKOGA TETRAKISA

Ovo pismo slovjensko svojim izvanjskim, u mnogomu obziru izvornim oblikom zaudara tolikom starinom, da ga mnogi uenjaci u starije i novije doba smatrahu za prastaro predkrstjansko pismo naroda slovjen-skoga niknuve bud iz njegova, bud iz inostrana uma.()iva rie vee duhovno samo aku ljudij u pritomnosti vremena i bliini prostora, a pisana rie, sruivi zidove med asom i prostorom, spa-ja duhove ljudstva ciele zemlje, duhove prolosti s dusi sadanjosti i budunosti u jednu obinu. (Raki 1861: 1).

Polazei od vrstih pozicija koje su uspostavljene postojeim endogenim teorijama o postanku i podrijetlu glagoljice, ne dovodei pritom u pitanje aksiomsku tvrdnju o Konstantino-vu autorstvu glagoljice, ovim se radom pokuavaju uobliiti nove spoznaje o posebnosti prve slavenske azbuke, a koje poivaju na bitnom proimanju znanstvene i duhovne misli, kao i proimanju misaonoga i vizualnoga koje se ocrtava u ra-zumijevanju svakoga pojedinog znaka/slova glagoljske azbu-ke. U dijakronijskom smislu rije je o razloenom tumaenju oblika i simbolike glagoljinih slova s obzirom na genetski srodne kulturno-civilizacijske obrasce (praindoeuropske, pra-slavenske, (staro)slavenske i hrvatske predaje i obiaji), osobito ako je jasno da je svaki pismovni i jezini sustav u sloenoj vezi s izvanjezinom stvarnou. Rije je o interdisciplinarnoj temi koja poiva na jezikoslovlju, knjievnosti, umjetnosti, ge-ometriji, matematici, povijesti, mitologiji, filozofiji, teologiji,

24

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

antropologiji, etnologiji i znanosti o kulturi. Navedeno se opri-mjeruje tumaenjem oblika i simbolike prvih etiriju glagoljinih slova, a uvaavanjem pitagorejskoga pravila o boanskom te-trakisu prema kojem je zbroj prvih etiriju brojeva jednak bro-ju deset (s uvaavanjem i pravilnom distribucijom simbolike tih brojeva, a sve prema broju deset koji je obuhvatni simbol prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uope). Nije sluajno odabran ovaj pristup jer, kako e se ustvrditi, glagoljino slovo e/broj deset trima komunikacijskim kodovima (slikovnim, brojevnim, leksikim1) najbolje svjedoi o duboko impre-gniranim znaenjima koja su jednako odrazom praindoeurop-ske, praslavenske i, napose, kranske kulture.

Kljune rijei: filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma, gramatozofija, teogramatika, pitagorejska formula te-trakisa, praindoeuropska, praslavenska i kranska kulturna tradicija

1. O pristupu tumaenju glagoljinih slova s obzirom na njihovu (s)likovnu, brojanu i onomastinu vrijednost2

Razloeno predstavljanje glagoljinih slova koje se donosi u radu poiva na teorijskim pozicijama o zavisnosti duhovnoga i znanstvenoga3, vi-zualnoga i misaonoga, odnosno o bitnoj misaonosti likovnoga. Na taj se nain ostvaruju jedinstvena simbolika tumaenja leksikih imena, brojevnih vri-jednosti i likovnih elemenata odabranih glagoljinih slova (Bratuli 1998b: 166172). Nadalje, uspostavljanje veza izmeu indoeuropske, praslavenske i kranske kulturne tradicije opravdava se injenicom da je predlogika svijest oduvijek pismo dovodila u vezu s religijom, pridavala mu mitsko, magijsko,

1 Pri tome se misli na leksika imena glagoljinih slova koja su takoer podlona simbo-likim interpretacijama i interdisciplinarnom pristupu, a prema opepoznatoj injenici da onomastika poiva na etimologiji, dijalektologiji, povijesti, etnologiji i mitologiji.

2 Poticaj bavljenju ovom temom izrastao je iz sudjelovanja autorica na Festivalu znanosti 2012. godine (23. 28. travnja 2012., tema: Broj 10) s temom 10 slovo i/ili broj (oprimje-reno glagoljinim pismom). Istoimeno predavanje odrano je 25. travnja 2012. godine u Rektoratu Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku gdje je za cijelo vrijeme trajanja Festiva-la bio izloen i pripadajui poster (Prilog 1).

3 Prema Davoru Rodinu znanosti se bave istraivanjem pojedinanoga dok duhu u toj tra-diciji pripada openitost koja je znanostima nedohvatljiva. Duh se u tom smislu razvija, a znanosti samo napreduju umnoavajui kumulativno ono to stoji na poetku. Usp. Rodin 1990: 197.

25

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

mistino, nadnaravno znaenje i smisao. Budui da je glagoljica za Slavene stvoreno pismo, njezin je autor morao dobro poznavati i iskoristiti sve ono to je u jeziku bilo pohranjeno kao izraz slavenskoga i indoeuropskoga bia, a govorilo je o pismu (Sambunjak 1998: 3334). Konstantin Filozof, autor glagoljice i irilice (sic!), kao platonovac i sledbenik apofatine teologije, sledio je saznanja, da su jezik i svet isto, da je sutina pisma ujedno i sutina sveta, da su jezik i pismo misao i lik (Panti, 2002: 1). Panti dalje istie da je slovensko opismenjavanje i pokrtavanje dovelo [je] u najtenju vezu rei, pismo i likove hrianstva sa drevnom slo-venskom i indoevropskom duhovnou. Apsolut je izvor jezika i pisma, pa zato jezik i pismo imaju magijska i simbolina znaenja (Panti, 2002: 1). Metodologija je to koja je bliska i onoj Radoslava Katiia u trima knji-gama o svetim pjesmama nae pretkranske starine (Boanski boj: Trago-vima svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb, 2008., Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb, 2010., Gazda-rica na vratima: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Za-greb, 2011.). Istraivanjem uoenih podudarnosti izmeu hrvatskih usmenih pjesama i tekstova usmene knjievnosti drugih naroda slavenskoga jezika Katii je zakljuio kako se njihovom usporedbom nuno stupa na praslaven-sko tlo (rekonstrukcija svetih tekstova pisanih na praslavenskom jeziku o pretkranskim vjerovanjima gromovnika Peruna i suprotstavljenog mu Vele-sa, o trudnom hodu praslavenskoga boga Jarovita koji je pokrtenjem Slavena identificiran sa svetim Jurjem, o indoeuropskoj konjskoj rtvi i njezinoj ulozi u sudbini boga Jarila i boice Mare/Morane, o liku Boice Majke s mnogim licima i nazivima: Perinj, Vela, Suenica). U tim se obrednim tekstovima ka-zuju mitska zbivanja i izraavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se nastoji vana za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predodaba, uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doivljajnost. Katii naglaava i kako je naprije vano raistiti odnose meu genetski srodnim predajama, a to su u ovom sluaju slavenske, pa s njima osobito srodne baltike i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika. Temeljna motivacija za tumaenje (i doivljavanje) glagoljinih slova kroz prizmu interdisciplinarnosti (jezikoslovlje, knjievnost, umjetnost, ge-ometrija, matematika, povijest, mitologija, filozofija, teologija, antropologija, etnologija, znanost o kulturi), s osobitim naglaskom na ekstrakciju praoblika (ponovljivoga oblika i znaenja) koji se prouavanjem genetski srodnih kul-turno-civilizacijskih obrazaca (praindoeuropske, praslavenske, (staro)slaven-ske i hrvatske predaje i obiaji) ponavljaju u pravilnim obrascima4, proizlazi

4 Na slian se nain tumai i razlika izmeu mitskoga shvaanja vremena, koje se stalno

26

i iz Barthesova poimanja semiologije i mitologije. Roland Barthes istie kako mit pomou svojih retorikih ukrasa naturalizira osebujnosti kulture, uni-verzalizira ih i ini drutvenim normama. On vidi u mitu opasnost jer doputa nakupljanje slojeva znaenja unutar vlastitih predstavljanja kulture i potie nerefleksivne prakse. Putem mita moe doi do ideoloke zlouporabe jer je na djelu neupitna vjera u poruku. Kao to tvrdi Barthes, istinu mita obiljeuje ono-to-prolazi-neizreeno. Kulturalna logika koja se razlae kroz mitolo-giju nastoji svesti razlike u tumaenju i ograniiti prekomjerna znaenja. Njezine ideoloke dimenzije ustrojavaju vidove naih reakcija na znakove, tekstove i medijska predstavljanja te, to je jo vanije, na povijest. Mitovi uopavaju iskustvo ne bi li postignuli konsenzus o tome kako opaamo zbilju, suoavamo se s ljudskim stanjem i djelujemo s obzirom na razliitost drugih kao zajednica. Etike, socijalne i politike granice drutva odreene su mi-tologijom. Mitovi pruaju interpretacijske arhetipove za deifriranje znaenja ivota-svijeta to ga nastanjujemo gledajui sadanjost kroz prolost (Pericles Trifonas 2002: 1415). Kulturna se i ideoloka priroda svijeta povlai u strukturu znakova, tamo se stoljeima taloi i preoblikuje, nadograuje i mijenja ovisno o izvantekst-noj, izvanjezinoj stvarnosti. Na jednak se nain moe pristupiti tumaenju glagoljinih slova (prema pravilu boanskoga tetrakisa) geometrijskih oblika (krug, kri, trokut, etvorina) na kojima poivaju, imena koja im se pridruuju (az buky vd glagolj dobr est ivti 3lo zemli) i koja ine stihove azbune pjesme (molitve), brojevne vrijednosti koju nose ali ne samo u okviru zada-noga kranskoga svjetonazora5 ve i ostataka (okamina) praslavenske i (pra)

obnavlja po utvrenim pravilima, i znanstvenoga pogleda na zbivanja, koji se iscrpljuje u ravnoj vremenskoj crti (od poetaka evolucijom prema vrhuncu, kraju). Vrijeme je tako u dananjem smislu ravna crta, a u mitskom svjetonazoru ono je krunica. Nakon svakoga kraja, pridologa kaosa, povijest poinje iznova. Usp. Belaj 1998: 25. Glagoljica onda ui-stinu funkcionira kao pismo s magijskim/mitskim uporitem, osobito ako se uzme u obzir priroda temeljnoga geometrijskog oblika na kojem poiva krug, krunica.

5 Valja imati na umu da su tvorci prvoga slavenskog knjievnog jezika i pisma, roeni Solu-njani Konstantin-iril i Metod, predstavnici kranskoga Istoka iz vremena prije crkvenoga raskola (1054. godine), da su kao takvi pravovjerni u istonom i zapadnom smislu te da se i danas smatraju zagovornicima kranskoga jedinstva. Prema tome, ukoliko se glagoljina slova tumae i razumiju u duhu kranskoga svjetonazora, onda to nezaobilazno znai i ka-rakteristinu pobonost oblikovanu u Bizantskom Carstvu koja upravo u 9. stoljeu poiva na likovnosti i simbolinosti, vjerojatno snanije nego ikad prije i poslije (tu se ne proputa ni misao o ikonoborstvu, trojezinoj herezi, dvjema naravima Isusa Krista i o Bojoj trojednosti). Ne samo da je vano imati na umu iri kulturni i socijalni okvir koji natkriljuje tvorca glagoljinoga pisma ve je vano poznavati i injenicu da je autor glagoljice poznat te da se njegova osobnost (Konstantinov rani ivot, obrazovanje, pobonost i darovitost) nuno morala odraziti na koncepciju glagoljskoga pisma. Usp. Grivec 1985: 6; Georgije Ostrogonski 2006: 125-173.


27

indoeuropske misli, upisane u danas teko itljive slojeve pisma i jezika koji uistinu svjedoe o opravdanosti termina filoloka arheologija6. Ovakvo pristupanje analizi glagoljinih slova ne smije zanemariti ni podruje analitike paleografije (u irem smislu) koja se, prema tradicionalnoj tripartitivnoj podjeli znakova na oznaeno, oznaitelja i njihovu meusobnu vezu7, bavi oznaiteljem, odnosno slovom (znakom) koji je oblikovan po za-konima grafetike (materijalne realizacije i vizualizacije pismovnoga izraza) i grafematike (koja izravno odraava vezu jezika i pisma) (agar 2007: 31). Analitika paleografija naglaava da oznaitelj prenosei oznaeno nuno nosi i karakteristike vremena i prostora u kojima je nastao, stoga je njezin zadatak odgonetnuti i sve druge poruke koje oznaitelj nosi osim one koja se odnosi na oznaeno. Oznaitelj tako ivi i svojim vlastitim ivotom, ako se tako mogu nazvati zakonitosti njegove pojavnosti u sustavu grafikih znakova (uni 1997: 56). Na osobit nain razloena analiza prvih etiriju slova glagoljske azbuke u ovom radu upravo ima pokazati o kakvom je vlastitom (i novom) ivotu oznaitelja rije. Slobodniji je pristup tumaenju glagoljinoga azbunog (fonograf-skog) sustava i morfologije pojedinih slova, izmeu ostalih, doveo i do gene-riranja najpoznatijih teorija o postanku i podrijetlu glagoljice egzogenih i, jo vanije, egzogeno-endogenih i endogenih (Damjanovi 2004: 5458). Najpoznatija predstavnica kruga egzogeno-endogenih teorija o postanku i podrijetlu glagoljice Thorvi Eckhardt istie kako treba pristupiti izuavanju glagoljinoga pismovnog sustava tako da se naglase elementi sustavnosti, a s obzirom na to da postoje dva niza grafema endogeni (razvijeni u sustavu) i egzogeni (uneseni izvana, pod snanim utjecajem drugih pisama). Thorvi Eckhardt polazi od pretpostavke da glagoljica jest Konstantinovo autorsko djelo, a ne splet razliitih pisama te da se ne moe previdjeti injenica da je

6 Rekonstruiranje i istraivanje starih slavenskih obreda i u njima sazdanih mitova pret-kranske starine Radoslav Katii usporeuje s postupcima i rezultatima arheolokih istraivanja. To e rei da je mogue ustanoviti tek krhotine i odlomke pretkranskih starih tektstova na temelju kojih se oprezno (i s rezervama) oblikuje cjelina i vri rekonstrukcija. Sve istaknuto obuhvatio bi termin filoloka arheologija. Vidi: Katii 2010: 432.

7 Terminologija Ferdinanda de Saussurea. Oznaitelj je rije, pisana ili izgovorena, koja sa-dri nekakvo znaenje. Oznaeno je misaona slika u glavi pobuena oznaiteljem. Drugi naziv za oznaeno je oznaenik. Referent je realan predmet u zbilji na koji upuuje znak, sastavljen od oznaitelja i oznaenog. Ova tri pojma oznaitelj, oznaeno i referent - pre-sudna su za razumijevanje Saussureova shvaanja jezika, itavog strukturalizma i naknade poststrukturalistike reakcije. Usp. Kovaec 2007: 5375. U skladu je s tim i tropodjela paleografije na paleografiju itanja (bavi se oznaenim), analitiku paleografiju (bavi se oznaiteljem) i povijest pisma (geneza i evolucija veza izmeu oznaenog i oznaitelja). Vidi: uni 1997: 112.


28

Konstantin iril imao namjeru iznai novo pismo, a ne slagati u nov sustav znakove postojeih pismovnih sustava. Ipak, razumije se da su slike slovnih modela, to ih je prilikom oblikovanja glagoljske azbuke Konstantin iril kao naobraeni uenik visoke carigradske dvorske kole i kao knjiniar patrijarijske biblioteke Sv. Sofije imao pred oima, bile pod utjecajem poznatih alfabeta (najprije grkoga)8. U svojim prosudbama i analizama Thor-vi se ipak manje oslanja na lik i djelo tvorca glagoljice, a vie na formalne i stilske elemente glagoljskoga pismovnog sustava. Georg Tschernochvostoff sredinom je 20. stoljea meu prvima istaknuo kako glagoljici uzor ne treba traiti u poznatim pismima (grkom, latinskom, idovskom) jer je ona originalno pismo koje poiva na stilizaciji (i kombinaci-jama) geometrijskih simbola (s uporitem u kranskim tumaenjima) i to: kria (simbola Kristove muke), krunice (simbola beskonanosti i cjelovitosti Boga) i trokuta (simbola Svetoga Trojstva). Valja izdvojiti postupno razvijanu teoriju Vasila i Olge Jonev prema kojoj se svako glagoljino slovo moe smjestiti u jedinstvenu slovnu shemu/modul (krunicu podijeljenu dvostrukim kriem na osam jednakih dijelova), a koja oblik batini od mandale/rozete (elementa sakralne (i starije9) arhitekture koji poiva na simbolici krunoga oblika i ostalih dvaju etvorine i trokuta koji se u njega mogu upisati). Vasil Jonev glagoljska je slova izveo iz krunice podijeljene na osam jednakih isjeaka koju je nazvao figurata modul (rozeta). Jonev je do rozete doao prouavajui 20 godina znakove kod Pliske u Bu-garskoj i pomou rozete uspio je deifrirati te znakove i ustanoviti da je rije o slogovnom pismu. Istaknute su spoznaje navele Maricu uni da zakljui kako Jonev taj prvi tip glagoljice koji proizlazi iz rozete nije smatrao tipom pisma ve samo stvaralakom inspiracijom (fazom) u procesu postanka oblo-ga/okrugloga tipa. Marica je uni analizom najstarijih hrvatskih glagoljskih rukopisa pokazala kako je taj tip vjerodostojan, a naziva se trokutastim (nor-mativom). Rije je o tom da rozeta proizvodi glagoljina slova trokutaste mor-fologije (zatvoren dio slova), a polazini oblik rozete utjee i na linijski ustroj pisanja koji je, u raspolovljivanju krunice dvostrukim kriem, peterolinijski (sastoji se od etiriju polja dva ua vanjska i dva ira unutarnja) (Slika 1).10

8 Konstantin iril morao je, osim grkoga, dobro poznavati i palmirenski, samaritanski, he-brejski, kufijski, etiopski, aramejski, armenski i latinski alfabet. Vidi: Eckhardt 1955: 6061.

9 Mandala je sanskrtska rije za krug (krunicu), u budizmu i hinduizmu svi su pojavni oblici sakralne umjetnosti uglavnom preuzimali motiv mandale. Nain na koji je ovdje izvrena ekstrakcija poetnoga oblika (rozete/mandale) u koji su se upisivala glagoljina slova, a potom se isti oblik sagledao dijakronijski istraivanjem njegova leksikoga znaenja u prajeziku (sanskrt) te simbolike u starim religijama nadahnjuje i odabrane interpretacije glagoljinih slova u ovom radu.

10 Vidi: uni


29

Slika 1. Linijski ustroj koji proizlazi iz rozete

I suprunici Jonev na taj su nain istaknuli nunost potrage za simbolikim u duhu bizantskoga 9. stoljea. Razrada simbolike i geometrije glagoljskoga sustava zapoinje od slova az koje je u najstarijim glagoljskim tekstovima napisano u obliku grkoga kria. Tom temeljnom kranskom simbolu dodaje se drugi, udesno zarotiran, kri (Kristov monogram u grkoj kulturi). Dobiveni se crte smjeta unutar krunice, a sve kako bi se moglo ispisati slovo ot omega. Slova az i ot predstavljaju geometrijski razmje-rno jednostavno izveden temeljni Kristov simbol: alfa i omega, a time je na koncu i oblikovan modul glagoljskih slova, u formi ve glasovite rozete. Sloena je simbolika tumaenja i duhovnu podlogu koja se moe ii-tati iz temeljnih geometrijskih likova na kojima poivaju glagoljina slova isticao Slavomir Sambunjak u knjizi Gramatozofija Konstantina Filozofa So-lunskoga (Zagreb, 1998.). Osobito su vane uvodne Sambunjakove napome-ne o opoj zavisnosti vizualnoga i misaonoga, slike i rijei (objedinjenih u pismu). Likovni uzusi pojedinih epoha odraavali su se na svim planovima likovnog izraza od arhitekture, slikanja ikona do ornamenta i pisma. Modul unutar kojega bi bila sastavljena glagoljica za Sambunjaka bi stajao u osnovi crkvene gradnje (npr. krunica kupole u kvadratnom okviru) i u elementima ikona (krievi, nimbovi...). Trima osnovnim geometrijskim likovima koje je u glagoljskim slovima prepoznao Tschernochvostoff Sambunjak pribraja jo tri (kvadrat, nadolje usmjeren istokrani trokut i Andrijin kri), a polazinim likom/modulom za razvoj svih glagoljinih slova smatra heksagram, znak du-boko impregniran simbolikim znaenjem (Salamunov peat, Salamunov/

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CB4QFjAA&url=http%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F371267.Graficki_ sustav_Kijevskih_listica.pdf&ei=lhJYUJLFB8zRsgbY4oHYCg&usg=AFQjCNE5NLXQRCb_bUDAi9kuuSKlade3Mw&sig2=1JLTAN-8EEaIdEDRn7cPLQ

(stranica posjeena 10. rujna 2012.), str. 12.


30

Davidov tit, sedam nasuprotnih kutova kao izraz sedam stupova na kojima poiva hram Mudrosti i sl.). Vrlo su poticajne ovom radu i Sambunjakove napomene o glagoljici kao fonografskom pismu s visokim stupnjem ideografskoga karaktera koji poiva na spoznaji da pismo, u uvjetima oskudne pismenosti, nije samo priopajno sredstvo misli i vizualno opredmeenje glasova ve i ostvarenje estetskih, ma-gijsko-evokativnih sadraja upisanih u temeljnim likovima slova (i njihovoj simbolici). ini se da je sintetiki pristup u tom smislu zahvatio (prvo) slaven-sko pismo prije nego (staro)slavenski jezik (sinkretizam padea, osiromaeni sklonidbeni sustavi imenica, prorijeena uporaba neodreenih pridjeva, gub-ljenje participa i aorista asigmatskoga i sigmatskoga prvog), to govori u prilog injenici da pismovna strana jezika poznaje vlastitu evoluciju, dakako onu koja je u tijesnoj vezi s govornim jezikom, i postaje samostalnim objek-tom znanosti11. To e rei da je glagoljinom pismu hotimino upisan magijski predznak, o em ve na prvu svjedoe mnoge zaudne spoznaje o ovom pismu (jedno od rijetkih pisama kojemu je znan autor, pismo u kojem slova oblikom i nazi-vom svjedoe o bogatoj simbolici, pismo ija slova ujedno imaju i brojevnu vrijedno st te pismo koje poiva na vrstoj ideolokoj pozadini12). Zanimljiv pristup u tumaenju upisivanja izvanjezine stvarnosti u vizualni identitet glagoljinih slova daju i autori rada Semiotiki marketing Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao pre-tea suvremenog semiotikog marketinga. Osnovna se misao pritom iscrp-ljuje u ostvarenju uinkovite marketinke komunikacije kojom je Konstantin iril Filozof promicao ideju kranstva ugraenu u vizualni identitet svakoga pojedinanog znaka (ali i svih znakova poredanih u azbuni niz) (Horvat Tomaevi Lendi 2009: 161180). S uporitem u postojeim (endogenim) teorijama o postanku i podrijetlu glagoljice, obliku i stilu glagoljinih slova (potujui Konstantinovo autorstvo glagoljice kao aksiomsku tvrdnju13), a s obzirom na duboko upisanu simboliku

11 Pritom se misli na gramatologiju znanost o pismu koju promovira Ignace Gelb 1952. go-dine knjigom A study of writing. S tim je u skladu i razlikovanje grafetike, koja se iskljuivo bavi vizualnim pismenim izrazom i materijalnom realizacijom, i grafematike, pismovne razine koja izravno odraava jezinu strukturu. Usp. agar 2007: 31.

12 Ideoloka je pozadina poznata i Crnoriscu Hrabru koji, prilikom zatite slavenske kulture i pismenosti, rabi ideologeme pa prilikom uspostavljanja antitetinoga odnosa grko slavensko istie kako su grka slova sastavili pogani Grci, a slavenska svet ovjek. Usp. Moin, 1973: 6. Usp. uni,

http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf. (stranica posjeena 1. rujna 2012.)

13 Zanimljiv je pristup u razmiljanju o podrijetlu i postanku glagoljice svakako pruio


31

u tripartitivnu prirodu svakoga glagoljinog slova (likovnost, brojevna vri-jednost, ime), pokuavajui pak obogatiti strukturu tumaenja injenicama o udjelu mitolokoga (i magijskoga) u prirodi pisma te imajui u vidu gen-etski srodne praindoeuropske, praslavenske i kranske (staro)slavenske i hrvatske predaje, vjerovanja i obiaje, autorice rada pristupaju tumaenju glagoljinih slova traenjem (motiviranih a ne proizvoljnih) pojava i oblika koji vlastitim ponovljivim karakterom (s veim ili manjim transformacijama simbolikoga znaenja) i zastupljenou u karakteru slova/brojeva glagoljske azbuke svjedoe o originalnoj prirodi nadahnuto stvorenoga pismovnog sus-tava o simbolikom i eruditskom glagoljskom pismu znana autora Konstan-tina Filozofa.

2. Priroda glagoljskoga pisma

Prema tumaenjima endogenih teorija glagoljica je sloen i originalan sustav slova, s izvornim azbunim (fonografskim) ustrojem i grafikom organi-zacijom, u kojoj svako slovo ima i vrijednost broja (titla i toka na grafikoj razini) (Paro 1995), a, jo vanije, slova nose leksika imena te prvih devet slova tvore i smislenu poruku prema kojoj az buky vd glagolj dobr est ivti 3lo zemli (leksika imena prvih devet slova azbuke: a, b, v, g, d, e, , 3, z) poruuju: ja koji znam (poznajem) slova govorim da je (vrlo)dobro ivjeti na zemlji. Nesumnjivo je rije o srednjovjekovnom anru azbune molitve, osobito iskoritenom u oblikovanju hrvatskoglagoljskih poetnica, a Stjepan Damjanovi semantiko-sintaktiku svezu leksikih imena glagoljskih slova komentira i na sljedei nain: Poruka je posve kranska, u skladu sa svje-tonazorom tvorca glagoljice Konstantina Filozofa, kojega znamo pod ime-nom Sveti iril. Njegov nadimak Filozof kazuje nam da se uspjeno bavio

franjevac treoredac Marko Japundi koji je na odreen nain u bitnom proimanju i s metodologijom ovoga rada (uzme li se u obzir stupanje na praslavensko tlo). Podupirui tezu o hrvatskom podrijetlu glagoljice, koja ujedno podrazumijeva da je rije o pismu bitno starijem od Svete Brae, vezanom uz pokrtavanje Hrvata od strane Gota (tzv. gotska teza), Marko Japundi nie argumente koji bi ju osnaili, a meu njih uvrtava i Velesovu knjigu (Vles knjigu prema praslavenskom bogu Velesu). Rije je o knjizi kojoj su slova urezana u drvene daice, a jezik i pismo su joj slavenski pa prema Japundiu bitno ukazuju na pos-tojanje slavenskoga pisma prije djelovanja Svete Brae. Sadri povijest ukrajinskih Slavena od 6. do 9. stoljea, a predstavlja se kao vlasnitvo ukrajinskoga vlastelina Izenbeka. Valja ipak napomenuti da je Radoslav Katii relativizirao (i opovrgnuo) mnoge Japundieve argumente. Izmeu ostalih Katii napominje kako je pismo Velesove knjige nedvojbe-no irilica pa se njome ne moe dokazivati postanak i starost glagoljice, a istraivanja su takoer dokazala kako je rije o knjizi upitne autentinosti. Usp. Japundi 1994: 534-537, Katii 1995/1996: 190-191.


32

filozofijom (predavao ju je na tada najvanijoj i najvioj koli na Istoku Magnauri) (Damjanovi 2007: 9). Glagoljica je pismo sastavljeno u drugoj polovici 9. stoljea za Slavene u Moravskoj. Njezin je prirodan razvoj zaustavljen u 12. stoljeu na svim slavenskim prostorima osim hrvatskoga. Glagoljsko se pismo, osim toga, na podruju Hrvatske samostalno razvijalo, a taj je razvoj rezultirao stvaran-jem posebnoga tipa glagoljinoga pisma uglate stilizacije (za razliku od prvobitne okrugle kojoj je krui jedan od karakteristinih elemenata) (Na-zor 2008: 15) iji se grafijski sustav prilagoava pomlaenom hrvatskom (preteno akavskom) fonolokom sustavu. Iz toga se razloga, izmeu os-taloga, glagoljica danas smatra identitetskom oznanicom Hrvata pa Anica Nazor, piui knjigu o hrvatskoj glagoljici, govori kako je glagolizam os-ebujna odrednica hrvatskoga kulturnoga, time i nacionalnoga identiteta te da je glagoljska knjiga poloila temelje hrvatske knjievnosti i hrvatskoga knjievnoga jezika (Nazor 2008: 5). Navedeno treba dovesti u vezu s injenicom da glagoljino pismo, kako je ve istaknuto, poiva na sloenim magijskim i mitolokim odrednicama te je, kao takvo, podlono ideologijskim tumaenjima. Na istim misaonim polugama funkcionira i iskljuivo determiniranje glagoljice kao oznanice hrvatskoga nacionalnog identiteta, pri em se, dakako, ne eli i ne moe rei da ona to nije14. Valja neprestano isticati injenicu da je glagoljica, u svojem poetnom razvojnom stupnju, sveslavensko objedinjujue pismo te da hrvat-skom identitetskom oznanicom moe postati (i postaje) tek njezina uglata stilizacija, osobito ako se u obzir uzme injenica da na hrvatskim kulturnim (i nacionalnim) prostorima glagoljica ivi, aktivnim ili potisnutim ivotom, u kontinuitetu sve do danas. U skladu je s tim i pitanje opravdanosti termina bugarska i hrvatska glagoljica kojima se glagoljici oble i uglate stilizacije prenaglaeno priivaju nacionalne odrednice (Damjanovi 1995: 910). Ipak, sve istaknuto govori u prilog motivaciji za pronalaenje primjera (praoblika i praznaenja) koji e kasnije u tekstu, kada bude pisano o simbolici i znaenju oblika, imena i brojevne vrijednosti prvih etiriju slova glagoljine azbuke (a prema pravilima boanskoga tetrakisa i odreenju glagoljinoga

14 U knjizi Ive Prodana Je li glagoljica pravo svih Hrvata znakovito se upozorava: Hoe se obilatijih i tvrdjih dokaza, a najtvrdji biti e oni koje e nam pruit uz neumitnu historiju Papinska pisma, ne samo za sve Slavene u obe, nego i sasvim na po se za, da tako reemo, onu liturgijsku osehujnost, specialitet, koju u glagolici uiva samo: hrvatski narod. Hrvati su pae smatrani i jesu jedini pravi nasliednici iril Metodove batine. Usp. Prodan 1901: 80.

Pita se dakle konano: je li glagolica pravo svih Hrvata i je li ona to jo i danas? Neima sumnje, da jest, jer nikad nitko, vlastan, nije glagolici ograniio pravni obseg, a pokle pr-vobitno i dalje kroz sve vjekove, glagolica pripadala cielomu hrv. narodu bez ogranienja, imala bi tako pripadat i danas. Usp. Prodan 1901: 76.


33

broja deset/slova e), biti navedeni kao naslijee pronaeno na hrvatskim kul-turnim prostorima, koje poput nevidljive niti, a opet tako snano, povezuje pretke i nas. Rije je o motivaciji koja je, meu ostalim, nadahnuta upozore-njem Franje Rakoga: Nepustmo, da nam tajnopis15 vazda tajnim ostane sramota je, to mi gazimo po spomenicih nae drevnosti, doim ini narodi velikim trudom svoje spomenike izkapaju, te paze na nje, kano na oko u glavi; neumorno je ue i itaju u njih i iz njih itje svojih otac.16

3. Glagoljino slovo i/ili brojka deset poetni okvir i model za oprimjerenje pristupa tumaenju

Sloeni geometrijski simbolizam glagoljice ukazuje na stapanje kranske ideje s mistinim elementima indoeuropske i praslavenske kulturne tradicije, ali i idovstva i islama, ija je univerzalna geometrijska simbo-lika usklaena sa slikom svjetlosnoga lika Boga Svetoga Trojstva. Duboki mistini doivljaj Boga kao rijei, slova ili lika stoji u osnovi teogramatike, koja prodire u filozofske aspekte ovjekova postojanja kroz jezik i jezino djelovanje. Polazei od tvrdnje da jezik i pismo imaju magijska i simbolina znaenja te injenice da se Konstantina irila gdjegdje naziva i platonistom (Panti 2002: 3), valja pristupiti tumaenju glagoljinih slova kroz hermetinu misao na kojoj poiva cjelovit filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma. Kada se projektno polje koje je konstruirao Jonev za izluivanje glagoljskih slova dovede u suodnos s drevnim vedskim (praslavenskim) simbolima (Slika 2.), uoava se isti obrazac i distribucija geometrijskih likova koji se u njega mogu uvrstiti, ime se potvruje prenoenje (i transformacija) nataloenih znaenja i simbolike u praoblicima, istim onima koji se izluuju iz poetnih glagoljskih slova.

15 O glagoljici kao tajnopisu najvie se govori kada je rije o Baanskoj ploi, najpoznati-jem, najopirnijem i podacima najbogatijem meu najstarijim glagoljskim natpisima. Nai-me, afaik, koji je prvi u znanosti progovorio o Baanskoj ploi, priznao je da ni on a ni ueni Hrvati jo ne mogu proitati taj spomenik, niti bilo to rei o njegovu sadraju jer spomenik ima slova koja su oito slina glagoljskima, ali i neka koja to nisu, pa bi to mogao biti i tajnopis (cryptographia). Vidi: Petrovi 1979: 47. Upravo je I. Petrovi napisala najbo-lju sintezu irilometodske problematike 19. stoljea u nas, od koje bi trebalo zapoeti svako daljnje promiljanje toga podruja, kroz znanstveno djelo Franje Rakoga (navedeni tekst) i studiju Prvi susreti Hrvata s irilometodskim izvoritem svoje srednjovjekovne kulture iz 1988. (Slovo, br. 38, str. 554.). Usp. Luki 2010: 81-102.

16 Franjo Raki, Glagoljski natpis na ploi u crkvi sv. Lucije, kod nove Bake na otoku Krku, Neven 7, 17 Rijeka 1858., str. 268. Citirano prema: agar 1997: 15.


34

Slika 2. Jonevljevo projektno polje i vedski (praslavenski) simboli

Treba li odabrati glagoljino slovo u kojem se meusobno proimaju indoeuropsko, praslavensko i kransko kulturno naslijee u svojoj punoj snazi, koje poiva na geometrijskim likovima ispunjenima najsnanijom simbolikom, bit e to slovo/broj e s brojevnom vrijednou deset. Rije je o glagoljinom slovu/broju koje se, primjenom pitagorejskoga principa boanskoga tetrakisa, dade razloeno tumaiti zbrojem prvih etiriju slova/brojeva glagoljske azbuke. Da je deset uistinu broj koji nadilazi sve druge jer u sebi spaja razliite vrline i odlinosti svih brojeva, a preko toga objedi-njuje nauk o Bogu, stvoritelju i svijetu, snano e i uspjeno pokazati analiza glagoljinih slova/brojeva az (1)17 = ja; buky/bukvi (2) = bukva, slovo; vd (3) (prema vdti = znati); glagolj (4)18 = govorim. Tomu je tako i stoga to je svaki glagoljini znak svojevrsni logotip koji u sebi sadri tri osnovna komunikacijska koda slovni, brojani i simboliki (Horvat Tomaevi Lendi 2009: 162).

3. 1. O prvim etirima slovima glagoljine azbuke s obzirom na utvren pristup tumaenju

az + buky/bukvi + vd + glagolj = e/i17 Upravo je taj oblik zamjenice, bez prejotacije, karakteristian za istoni bugarski prostor.

Makedonska inaica, koju bismo i oekivali s obzirom na rekonstruirane okolnosti nastanka prvoga slavenskog pisma, bila bi dakle jaz.

18 U azbunim se molitvama pojavljuje i oblik glagoli, ivti, zemli.


35

Valja ponovno istaknuti kako razloeno predstavljanje glagoljinih slova koje se donosi u ovom poglavlju poiva na ostvarivanju jedinstvenih simbolikih tumaenja leksikih imena, brojevnih vrijednosti19 i likovnih ele-menata odabranih glagoljinih slova prema formuli boanskoga tetrakisa. Svako uspostavljanje (motivirane) veze izmeu indoeuropskih, praslavenskih i kranskih pojava opravdava se injenicom o bitnoj isprepletenosti pisma i religije, mitologije, magijskih i mistinih pojava. Budui da je glagoljica za Slavene stvoreno autorsko pismo, Konstantin Filozof u njezin je sustav pohranio tragove vlastita svjetonazora i irega kulturnog okvira u kojem je ivio i djelovao, ali je jednako dobro iskoristio i sve ono to je u jeziku bilo pohranjeno kao izraz (pra)slavenskoga i indoeuropskoga bia.

Az, broj jedan Razrada simbolike i geometrije glagoljinoga sustava polazi s prvim slovom glagoljske azbuke slovom az iju prirodu otpoinjemo tumaiti pripadajuom brojevnom vrijednou jedan ukazujui na Boga Oca, vrhov-noga boga i sveboga (kranski bog Logos proizlazi iz Boga Oca i, svoj-stveno tomu, svoju punu manifestaciju doivljava u drugom slovu glagoljice buky i simbolici njegove brojevne vrijednosti). Poznato je da je broj jedan u antici i srednjem vijeku oznaiteljem i izvorom svih ostalih brojeva. Broj jedan simbolom je prvotnoga poela, elementarne kozmike energije, Boga i njegove neiscrpne stvoriteljske moi (Germ 2003: 1617; Bentley 2008: 3651; Horvat 2009: 187). Simbolika se vrijednost jedinice u geometriji poistovjeuje s krugom ili kuglom, a u likovnosti s krunicama uope. In-doeuropska i praslavenska predaja, ali i kranska sakralna arhitektura, kruni kalendariji i motivi iz glagoljskih liturgijskih knjiga simboliki upuuju na saetu poruku: krug jedno Bog. Konstantin iril odluio je glagoljski azbuni niz zapoeti znakom kria, sredinjim simbolom kranstva, simbolom rtve Isusa Krista. Kri mora stajati na poetku i stoga to je glagoljica misionarsko pismo, zadatak joj je kristijanizacija slavenskih plemena, privoenje u krug europskih kranskih naroda. Leksiko je ime slova az, to jest lina zamjenica za prvo lice jed-nine, irega znaenja ja, kranin (stvoren na sliku Boju). 19 Valja napomenuti kako je glagoljini sustav prikazivanja brojeva vrlo slian hebrejskom,

grkom i rimskom u kojima su brojevi predstavljeni slovima (A je jedan, B je dva itd.). U tim sustavima ne postoje ni negativni brojevi ni nula to je sasvim blisko Pantievu milje-nju o Konstantinu Filozofu kao sljedbeniku apofatine teologije. Usp. Panti 2002: 1.


36

Ekstrakcija krunoga praoblika, na kojem poiva izvedba glagoljinoga az (i likovnost njegove brojevne vrijednosti), i apstrahiranje njegove uslonjene simbolike prepoznaje se u tisuljetnim smjenama civilizacija (svjetonazora, predaja, obiaja i vjerovanja), koje se jedne iz drugih raaju, a posvjedoene su na istom kulturnom prostoru slavenskom i, ue, hrvatskom! Svega je nekoliko primjera dovoljno kako bi se potvrdila repetitivna priroda simbolike (u genetski srodnim predajama) na kojoj poiva i morfologija slova az: Orion je kruno urezan ukras na posudi koja je pronaena u vuedolskom20 sloju u Vinkovcima, najstarijem europskom gradu, i iji je nastanak datiran 2600. godine prije Krista. Prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zvijeima za sva etiri godinja doba (Slika 3.). Kalendar je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendari, ali ni u kojem sluaju ne predstavlja njihovu repliku zato to je utemeljen na sjevernijoj, 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgo-varaju toj zemljopisnoj irini imaju za posljedicu etiri godinja doba. Simbo-lika kruga (krunice) u ovom sluajno korespondira s funkcijom spomenika indoeuropske kulture (kalendarskom), prvotni je oblik protoglagoljinoga pisma i model za ucrtavanje svih glagoljinih slova, poevi s azom, a da je potvren indoeuropski oblik (i znaenje) ponovljivoga karaktera, pokazuje se primjerima kranskoga svjetonazora iz hrvatskoglagoljske tradicije.

Slika 3. Orion

20 Vuedolska kultura dominantni kulturni fenomen (u periodu izmeu 2900.-2400. godine prije Krista) na desnoj obali Dunava u istonoj Hrvatskoj. Imao je velik utjecaj na ostale (tadanje) kulture te je ostavio znaajne tragove na sveukupno europsko nasljee. Usp. Durman 1999/2000: 1-9.


37

U hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama Drugom novljanskom brevijaru21 (Slika 4.) i Brozievu brevijaru (1561.) pojavljuje se kalendarski krug zlatnog broja ili 19 sunevih godina. Povrina je kruga pritom podije-ljena na 19 isjeaka za 19 zlatnih brojeva mjeseevih mijena koji u tri reda niu crna i crvena slova godina22. Rije je o istom zlatnom broju kojim se odreivao datum Uskrsa i pominih blagdana Uzaaa i Duhova.

Slika 4. Drugi novljanski brevijar

21 Rukopis je naruio pavlinski samostan Svete Marije na Ospu (brdu kraj Novoga Vinodol-skoga). Taj je samostan sredinom 15. stoljea dao izgraditi knez Martin Frankopan; zapis koji je proslavio Martinca nalazi se izmeu prvoga i drugoga dijela, tj. izmeu temporala i kalendara. Drugi novljanski brevijar dovren je 1495. godine, u vrijeme kada ve posto-je dva otisnuta glagoljina brevijara (Kosinjski iz 1491. i Baromiev iz 1493.). Jezik je hrvatskostaroslavenski, tj. uz staroslavensku osnovicu pojavljuju se namjerni i nehotini kroatizmi.

22 U glagoljinim liturgijskim spisima zastupljene su dvije boje: crna kojom je pisan temeljni tekst svetopisamski, i to je onaj dio koji sveenik izgovara na misi, te crvena kojom su pisane rubrike odnosno upute za sveenika koje se ne izgovaraju.


38

Slika 5. Roki glagoljski abecedarij

Roki glagoljski abecedarij (Slika 5.) uparan je na vodoravnu preku jednoga od dvaju crvenih posvetnih krieva koji se, uz ostatke romanikih zidnih slika, nalaze u crkvi Sv. Antuna u Rou. Kri je opasan krunicom ime se potvruje dinamika izmjenjivanja geometrijskih oblika na kojima poiva glagoljino slovo az, ali i princip izluivanja geometrijskih oblika a onda dakako i glagoljinih slova iz Jonevljeva modela krunice/rozete. Abecedarij se sastoji od 34 slova zapisana u dvama recima. Nastao je oko 1200. godine, u razdoblju opstojanja formativnoga tipa glagoljice (prijelazni tip s oble na uglatu) i hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (tip pisma i jezika potvrenih u hrvatskoglagoljskim fragmentima 12. i 13. stoljea). Simbolika se brojevna vrijednost glagoljinoga az iscrpljuje u naelu krug jedno Bog. Ekstrakcija krunoga praoblika, na kojem poiva iz-vedba glagoljinoga az (i likovnost njegove brojevne vrijednosti), kao i ci-jeloga protoglagoljinoga sustava (krug/krui kao polazini oblik), i njegova uslonjena simbolika osiguravaju uspostavljanje vrstih veza izmeu grad-benih elemenata pisma i materijalnih spomenika indoeuropske (Orion), pra-slavenske i kranske (u uem smislu hrvatskoglagoljske kruni brevijarski kalendariji) kulture posvjedoene na istom duhovnom prostoru.

Buky, broj dva Glagoljino slovo buky ima brojevnu vrijednost dva. Simbolizam broja dva oponira pak znaenju broja jedan. Dva oznauje dvojstvo, odstupanje od


39

jednoga, diobu i bipolarnost u indoeuropskoj, praslavenskoj jednako kao i u kranskoj tradiciji. Tako je i likovnost broja dva najbolje posvjedoena ve-zicom piscis koja se u kranstvu povezuje s Kristom (pratei simbol ribe).23 Ipak, taj simbol poznat je i u Indiji kao mandorla, kod nas mandula (ba-dem), a pojavljuje se i u drugim ranim civilizacijama poput Mezopotamije ili afrikih kultura. Gdje god se naao, on ukazuje na stvaralaki proces raanja i umnoavanja. Glagoljino slovo buky najprije svojom brojevnom vrijednou, a onda i likovnou i imenom svjedoi o dvostrukoj prirodi Krista, ovjeka i Boga, ali i o ljubavi koju kranin udjeljuje Bogu i blinjima. Zahvaljujui simbolici svoje brojevne vrijednosti buky je i ire od zadanoga kranskoga svjetonazora svjedokom sloenoga principa dualnosti (dvojnosti) koji ini samu bit indoeuropskoga i praslavenskoga bia. U skladu je s tim i Pitagorina opaska o broju dva kojim se najavljuje znaenje i postojanje prve suprotnosti u pojavnom svijetu (Germ 2003: 22). Glagoljino slovo b svojim bi trima okomitim linijama odraavalo simboliku motivaciju cjelovitoga Boga (Sveboga) u trima boanskim oso-bama, a dvije vodoravne, to je i vanije za ostvarivanje simbolikih sveza s brojevnom vrijednou, oznaavale bi dvostruku Kristovu narav (boansku i ovjenu). Leksiko ime slova b buky oznauje slovo kao znak, ali i rije, knjigu24 te, u simbolikom smislu, Boga kao Drugu Boansku Osobu, Logos. Zanimljivo je da su Slaveni slovo b preuzeli od hebrejskoga slova BET (kua, labirint) i grkoga BETA, ali su mu izmijenili vizualni oblik kao i glasovnu vrijednost (Grci su ga naime izgovarali kao v u vrijeme Bizantskoga Carstva: Vizant, Vitliom i sl.) (Germ 2003: 2223; Bentley 2008: 86101; Hor-vat 2009: 188; Sacks 2003: 6669). Ne udi stoga to je i Crnorizac Hrabar u polemikom traktatu O pismenima upozorio: N kako moet s (pisati) dobr grskymi pismeny. b(og), ili ivot, ili 3lo, ili c()rkov, ili aanie, ili irta, ili jad, ili du, ili junost, ili zyk i inaa podobnaa sim? No kako se moe dobro pisati grkim pismenima Bog, ili ivot, ili dzlo (= vrlo), ili ajanije (= ekanje), ili irota (= irina), ili jad (= jelo, otrov), ili junost (= mladost), ili zyk (= jezik), i druge na njih nalik? (Damjanovi 2004: 166). Koliko je vaan ovaj glas, a onda i grafemski njegov ekvivalent, bio (i ostao)

23 Rije je o krajnje apstrahiranom prikazu ribe koja simbolizira Krista prema tome to pet slova od kojih je sastavljena grka rije ikhthys (riba) tvore monogram od poetnih slova grkih rijei koje u prijevodu znae: Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj. Usp. Badurina (ur.) 2000: 540.

24 U glagoljakim su se poetnicama slova usvajala sricanjem srokova (kombinacijom sugla-snika i samoglasnika) koje bi uitelj zapisivao na ploi, a uenici potom bubali: ba, be, bi, bo, bu. U tom je smislu pojam bubati do danas zadrao znaenje uiti napamet, a leksiko ime slova b buky i danas opstaje u sintagmi oitati (kome) bukvicu.


40

za Slavene svjedoi (jo u 10. stoljeu) injenica da najvaniju rije (Bog) ne bi(smo) mogli izgovoriti i zapisati da nije glasa i slova b. Vrijedi pogledati koji su izvanjezini principi dvojnosti/dualnosti ostavili traga u oblikovanju glagoljinoga slova buky, njegovoj brojevnoj vrijednosti i simbolici koju nosi (a koja je istovremeno upisana i u njegovo leksiko ime). Princip dualnosti osobito je znakovit u prikazu dvaju velikih bogova protoslavenskoga panteona, Peruna i Velesa. Njih su dvojica suprotni jedan drugomu u gotovo svakom pogledu, a opet ih nije mogue razumjeti u iz-dvojenom tumaenju. Perun je nebeski bog groma (gromovnik) i munje, vatrenog i suhog, koji vlada ivim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, na najvioj grani Svjetskoga drveta. Veles je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja Svjetskoga drveta. Perun i Veles (Slika 6.) smatraju se izvornim slavenskim boanstvima, a obilje etnografske, lingivstike i povijesne grae potvruje tragove njihova tovanja kod svih triju slavenskih grana. U Hrvatskoj o poznavanju Peruna svjedoe imena gora, vrhunaca, padina i potoka (brdo Perun nad rnovnicom, brdo Perun nad Moenicama, Perun na Uki, Perun, Peruni, Perunsko na Mosoru, Perunac kod Pazina u Istri itd.)25. Smatra se da je oblik Veles opebaltoslavenski i blii indoeuropskom izvoru od oblika Volos (Leger 1904: 49; Belaj 1998: 65). Perun i Veles dva su praslavenska boga iji se meuodnos moe re-konstruirati. Pokazalo se da stoje na suprotnim stranama i da je izmeu njih vladala nekakva napetost. Perun gromovnik tako se sueljavao s Velesom koji se skrivao u predjelima tla i vode. Gromovnik i Onaj iz vode imaju i kranske supstitute u Svetom Iliji i Vragu (avlu). Kranska interpetacija (o)lako je izjednaila Velesa s Vragom, ali to ne smije zavesti i prenijeti opreku dobro zlo na praslavenska tumaenja. Oba su praslavenska boga ovjeku bila opas-na, ali i prijeko potrebna. Osim toga, jedan bez drugoga gube smisao posto-janja i djelovanja. Radoslav Katii istie: To to Perun ubija Velesa kad se popne na goru i tako na svijetu uspostavlja red jo ne znai da je Perun dobar, a Veles zao. Veles je, napokon, zatitnik blaga, darovatelj dobrobiti, a Perun opet bjesni u olujama i ljudima je smrtno opasan. Ako Veles uskrati blago i dobrobit, zadri vode, moe ga Perun udarom svoje zlatne strijele dovesti u red, osloboditi kiu. Ako se stoji bog okrene protiv stoke i ugrozi ju kao ljuta zvijer medvjed, moe ju bog gromovnik zatititi od njega (Katii 2008: 149).

25 Jo u 18. stoljeu, kako svjedoe povijesni izvori, na podruju Bosanske ili akovake te u slavonskom dijelu Peuke biskupije Hrvati katolici etvrtkom su obiavali slaviti Perunov dan (Jupiterov dan Dies Iovis ). O praznovjernom slavljenju Perunova dana saznaje se iz pisma Emerika Kritovia, generalnoga vikara peukoga biskupa Jurja Klima, od 10. kolovoza 1762. godine (Devi Zefiq 2006: 61).


41

Slika 6. Perun i Veles

Za vrijeme procesa inkubiranja i raanja prvoga slavenskog knjievnog jezika i pisma najbolje posvjedoenje dualnoga principa jesu Sveta Braa Konstantin iril i Metod (Slika 7.). Braa simboliziraju jednakovrijednu, podvojenu, harmonino usklaenu mo koja je imala postati presudnim imbenikom u oblikovanju slavenskoga jezika (postojanje gramatike kate-gorije dvojine koja se osipa ve u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku26) i pisma [princip dvojnosti/parnosti u uporabi geometrijskih oblika i njihovoj kombi naciji prilikom oblikovanja glagoljinih slova, udvostruivanje os-novnih slovnih linija prilikom oblikovanja glagoljinih inicijala (agar 2007: 399)]. Treba napomenuti i kako irila i Metoda u 19. stoljeu Petar Preradovi naziva SLAVENSKIM DIOSKURIMA u istoimenoj pjesnikoj prigodnici povodom prve velike irilometodske obljetnice 1863. godine (tisunica ve-likomoravske misije)27, a prema grkom mitu o brai, nerazdvojnim blizan-cima, Kastoru i Poluksu. Ne udi stoga to u 7. glavi itja Metodova iz 12. stoljea Braa postaju ujarmljenicima28 koji su, orui istu brazdu, obuhvaeni

26 I to najprije slobodna dvojina kojom se oznauju parnosimetrini odnosi (predmeti od dvaju dijelova ili dijelovi tijela). Usp. Kuzmi 2007: 287-302; Cekovi Eterovi 2012: 143-156.

27 Petar Preradovi, Slovjenski dioskuri, 1863., Album Franje Rakoga o prvoj velikoj irilo-metodskoj obljetnici. Zbog njihova grkoga podrijetla Preradovi u njima vidi Zeusove i Ledine sinove blizance Kastora i Poluksa (Polieduka), polubogove iz grke mitologije koji su simbol olienja bratske ljubavi i nerazdvojne povezanosti izmeu dvojice ljudi. Vidi: Luki 2009: 95.

28 Sprg, -a m. sprega, zaprega, jaram. Prema: Damjanovi i dr. 2004: 266. Staroslaven-ska rije sprg dolazi od grke rijei synzygos, odnosno homozyges, a doslovno oznaava


42

zajednikim poslom jednom misijom. Prema itju Metodovu Konstantin iril na sa mrti u Rimu 869. godine govori svome bratu: Evo, brate, obojica smo ujarmljenici, orui jednu brazdu. I ja padam na lijesi, svoj dan dovravam. A ti voli veoma Goru, no nemoj radi Gore ostaviti svoje nauavanje, jer upravo njime moe biti spaen. (Bratuli 1998: 102103). Valja odmah napomenuti da glagoljino slovo e, polazini okvir za interpretaciju prema boanskom tetrakisu, u svojoj likovnosti podsjea na jaram za par volova.

Slika 7. Sveta Braa Konstantin Filozof i Metod

Vd, broj tri

Glagoljino slovo vd ima brojevnu vrijednost tri ijim se likovnim ek-vivalentom dri trokut. Rije je o broju ija su simbolika znaenja raznovrs-na, ali se mogu okupiti oko temeljnih pojmova dovrenosti, zaokruenosti, rasta i napretka. Prema pitagorejcima tri toke tvore trokut koji je ishodite za oblikovanje svih drugih geometrijskih likova, prvi geometrijski lik, stoga trojka oznauje stvaralaki, kozmiki duh koji oblikuje svemir; savrenstvo,

jaram volova dok metaforiki upuuje na pridruenost zajednikom djelovanju, poslu (vui jednu brazdu). Josip Bratuli u prijevodu itja Metodova rijeju ujarmljenik zamjenju-je izvornu rije sprg upravo da bi naglasio obuzetost Brae zajednikom misijom Slavenskom koja je zapoela 863. godine. Prema: Bratuli 1998: 102-103.


43

zaokruenost, plodnost, rast i napredak. Platon pak istie kako trojka oznaava misaonu predodbu (Germ 2003: 2833), a sve e se raznovrsne simbolike broja tri i njegova geometrijskoga ekvivalenta, isrcpiti i duboko ispreplesti u tumaenju triju kodova glagoljinoga slova v njegove brojevne vrijednosti, leksikoga imena i likovnosti. Leksiko ime glagoljikoga slova v vd dolazi od staroslaven-skoga glagola vdti29, a simbolizira znanje. I Vede, staroindijske svete knji-ge sa zapisanim hinduistikim tekstovima, u prijevodu upuuju na znanje (i vjenost). One su se stoljeima prenosile usmenom predajom sve dok nisu konano redigirane koncem 6. stoljea prije Krista. Vede su sastavljene na ved-skom sanskrtu, arhainijem obliku sanskrta, to iznova podjea na polazini kriterij analize potragu za genetski srodnim predajama i obiajima koji uporite pronalaze u zajednikom indoeuropskom prajeziku i (pra)kulturi.30

Likovnost (vanjska pojavnost) slova v, osobito protoglagoljinoga koje se dade smjestiti u Jonevljev model rozete, odlikuje se dvama kruiima (u uglatoj glagoljici preoblikovanima u pravokutne strukture) koji zauzima-ju donju polovicu rozete/projektnoga polja za upisivanje glagoljinih slova simbolizirajui tako vodu kako ju je u poetku Bog stvorio. Marica uni naglaava kako se u simetrian odnos mogu dovesti slova vd i dobr na temelju odnosa izmeu vjere i dobra. Simbolika iskazana njihovim leksikim imenima osnauje se znakovitou njihova likovnoga oblikovanja (zrcalno simetrian odnos gradbenih elemenata slova dvaju kruia) i pozicioniranja u Jonevljevo projektno polje. S obzirom na to da je rije o krugu koji naj-prije simbolizira Kristov monogram okomitim promjerom koji stoji za slovo I, inicijal imena Isus (gr. Iesos), i dvama dijagonalnim promjerima koji predstavljaju slovo H (X) za grki oblik imena Krist Hristos Pomazanik,

29 Vdti znati, poznavati, biti svjestan ega. Vidti vidjeti, gledati. Prema: Damjanovi i dr. 2004: 57, 38. Vjedjeti znati, rije koja se potvruje u mnogim slavenskim jezicima (staroslavenski, poljski, eki, slovenski); vidjeti rije koja se takoer potvruje u mno-gi slavenskim jezicima. Od praindoeuropskoga korijena *weid- razvila su se oba (staro)slavenska glagola vdti i vidti. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XX, JAZU, Zagreb, 1971-1972., str. 814; dio XXI, JAZU, Zagreb, 1973-1974., str. 51. Usp. Skok, Eti-mologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga trea, JAZU, Zagreb, 1973., str. 574-575. Rjenike potvrde govore u prilog injenici da su se znaenja dvaju glagola du-boko ispreplela oprimjerujui tako proces taloenja i preoblike praznaenja. Znati, u trans-cedentalnom smislu, ujedno znai i vidjeti istinu, biti u sveznanju, biti dionikom svjetlosne spoznaje (prosvijeenosti). O tom svjedoe i rijei izvedene iz istoga korijena (vjet, vjeti-na, vjetak, vjetica) kojima je danas teko providjeti u osnovno znaenje.

30 Indoeuropska jezina porodica, kojoj pripadaju svi slavenski jezici s praslavenskim (nepo-svjedoenim) i staroslavenskim (posvjedoenim knjievnim jezikom), najbolje je prouena jezina porodica na svijetu, a pritom se misli i na rekonstrukcije praindoeuropske domovine i kulture. Vidi: Kapovi 2008: 17-18.


44

valja protumaiti simbolizam smjetanja svakoga slova u isto projektno polje. Tako bi upisana slova d, v, o simbolizirala prvi dan stvaranja svijeta: Duh Boji (dobr) koji lebdi nad vodama (vd) te ognjenu svjetlost (on) (Slika 8.) (uni, 2003: 9697).

Slika 8. Trei dan stvaranja svijeta (s)likom i znakom


45

Iznimna i raznovrsna simbolinost broja tri priskrbila je njegovom ge-ometrijskom reperezentantu (trokutu) poziciju jednoga od temeljnih gradbenih elemenata svih glagoljinih slova. Marica uni u tom smislu istie tro-kutastu morfologiju prvotnih glagoljinih slova i trokutasti normativ (uni 2003: 94). Navedene e spoznaje osnaiti tvrdnju o posebnom i nadahnutom stvaranju glagoljske azbuke, Konstantinovoj razvijenoj svijesti o potencija-lu pojedinih geometrijskih oblika i u njima duboko nataloenih simbolikih znaenja. Produhovljen i naobraen autor glagoljice morao je jako dobro po-znavati simboliku i repetitivan karakter trojnoga principa u srodnim (i kon-taktnim) mitolokim predajama, religijama i kulturama. Rije je uostalom o jednom od temeljnih motiva (i principa obliko-vanja) narodnih pripovijesti, bajki i legendi. Neupitna je ukorijenjenost simbolizma broja tri u svjetskim mitologijama i religijama jer trojni vid boga ili boice najbolje predstavlja njegovu dovrenost i savrenost. Od egipat-skoga i grkoga panteona preko praslavenskih predaja pa sve do kranstva trojna je priroda boanstava nezaobilazna. Izdvojit e se tek tri Harite, pratilje Apolona i Afrodite, tri Moire, suenice, i Erinije, boice osvete, iz grke mi-tologije (Germ 2003: 2830). Njima se pridruuje trojnost iz praslaven-ske mitologije. Jedna od tablica Velesove knjige (Vles knjiga ili Izenbekova daica) biljei kako su se Slaveni klanjali Velikom Triglavu: Moli-mo se i klanjamo se Prvom Triglavu i njemu veliku slavu pojemo (Miroljubov Asov 2004: 21). Rije je trojstvu bogova Svaroga, prvotno-ga boga, poetka, prauzroka svega postojeega, Peruna, sina Svarogova koji oivljava pojavno, postojee i pokree svijet, i Sve(to)vida, boga koji je spoznao zvjezdanu mudrost i u kojem se istovremeno ogledaju i Svarog i Perun (Mi-roljubov Asov 2004: 2426). Simbolika broja tri razvidna je u slaven-skoj mitologiji i vjerovanjem u vile Suenice (Slika 9.). Smatra se da je rije o vidu na koji se Boica Majka moe ukazati ovjeku kako bi mu prorekla sudbinu. Stari Slaveni obino su Slika 9. Vile Suenice


46

ih zvali Suenicama, Roenicama ili Roanicama. Vjerovali su da Suenice u trima noima nakon djetetova roenja dolaze da mu odrede sudbinu. Dvije od njih bile su dobre i donosile bi djetetu sreu, ali trea je bila namrtena, namrgoena i podmukla. Budui da su mogle i nauditi djetetu, ukuani su za njih ostavljali na stolu kruh, maslo, sir, med i vino da bi ih udobrovoljili. Najvie su voljele polumrana, zadimljena kuna ognjita. Jasna Horvat na-pominje i kako ih Svarog stvara iz triju leptira: Leptirice Roenice, Ti e ivot novi dati, Srea e ga darovati, a Zlosrea e odrediti, kad e zemlju napustiti (Horvat 2005: 15).31

Broj tri u kranstvu je vezan uz motiv Kristova uskrsnua treega dana te uz Sveto Trojstvo i plodnu snagu trojice Noinih sinova koji su nakon potopa obnovili ljudski rod. Sveto Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga iznova ukazuje na dovrenu, savrenu boansku prirodu koja se ogleda i u praslavenskom trojstvu Svarog Perun Sve(to)vid. Rije je o jedinstvu Boga Oca (Sveboga, vrhovnoga Boga), Druge Boanske Osobe (Logosa, Isusa Krista) i Duha Sve-toga. Kranska ikonografija iscrpljuje sva istaknuta znaenja u simbolizmu Bojega oka (trokuta s okom) (Slika 10.) koje je okrueno sunevim zrakama te ukazuje na boju sveprisutnost i svevidljivost, dovrenost i cjelovitost opis-anu Svetim Trojstvom Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Slika 10. Boje oko

31 Usp. Nemet 1929: 163-183.


47

To e rei da je trostrukom prirodom glagoljinoga slova vd (bro-jevnom, imenskom i (s)likovnom) obuhvaena, u duhu dovrene spoznaje i stvaranja, simbolika prepoznata u (tripartitivnim) kodovima prvih dvaju slova glagoljske azbuke slova az (krug jedno Bog Otac) i buky (boanska i ovjena priroda Druge Boanske Osobe, Isusa Krista).

Glagolj, broj etiri

Prije nego otpone isrcpno tumaenje simbolike brojevne vrijednosti glagoljinoga slova glagolj/broja etiri, valja upozoriti na osobitosti njego-va oblika i leksikoga imena. Glagoljino slovo g svojim oblikom upuuje na dvije zatvorene cjeline to s jedne strane podsjeaju na ovjekovu usnu upljinu, a s druge na zemljite s rupama pa su simbolom gmizavaca koji se kriju u rupama. Leksiko mu je ime glagolj 1. lice jednine prezenta glagola glagoljati pri em se istie sronost s leksikim imenom slova a (az) az glagolj (ja govorim). U skladu je to sa starim shvaanjem staroslavenske rijei jzyk (starohrvatske jazik/jezik) kao jezika kojim se govori, ali i naroda jer se jezikom narod meusobno prepoznaje, sporazumijeva i sebe shvaa kao identitet, posebnost razliit od drugih, a osobito u slavenskih naroda koji se poimaju jezinim nacijama32. Oni koji ne govore za Slavene su morali biti nijemci, a odatle i ime Nijemci u svim slavenskim jezicima za narod iji jezik nisu razumjeli. Nijemci pak sebe nazivaju Detusche (Doje), rijeju koja oznaava pleme, narod, pripadnost. Od rijei za narod u njemakom jeziku (Detusche, Teutsche) dolazi pak hrvatski pridjev tu. Vrijedi apstrahirati princip nazivlja u kontaktnih naroda prema zakljuku kako svi koji govore ili glagoljaju pripadaju jednom narodu. Od glagola glagoljati uoblien je na-posljetku i naziv za prvu slavensku azbuku glagoljicu. Prvi je put taj naziv zasvjedoen u talijanskom pismu Franje Glavinia rimskoj Propagandi 11. sijenja 1626. godine. Preostaje zakljuiti kako je naziv za pismo izveden iz glagola koji je istovremeno i leksikim imenom za etvrto slovo azbuke i koji, uz izvorno govorenje, oznauje i obavljanje liturgije na staroslavenskom jeziku (Bratuli 2009: 1011). Brojevna je vrijednost slova g etiri, njegov je geometrijski ekviva-lent kvadrat (etvorina) koji s punim opravdanjem, kako e pokazati razve-deno tumaenje simbolike, postaje jednim od temeljnih gradbenih elemenata glagoljinih slova. etvorka simbolizira uravnoteenost i skladnost svijeta, njegovu prostornu i vremensku ureenost, ali i vrstou, red, zakonitosti koje

32 Termin se vee uz maarskoga povjesniara, sociologa i filozofa Istvana Biba.


48

vladaju svijetom. Kvadrat/etvorina simbol je Zemlje (etiri strane svijeta: sjever, istok, zapad, jug; etiri dimenzije: visina, dubina, duljina, irina; etiri skupine zodijakih znakova: vatreni, vodeni, zemljani, zrani; etiri strane neba; etiri glavna vjetra; etiri osnovna elementa: vatra, voda, zemlja, zrak; etiri ivotna ciklusa ovjeka: djetinjstvo, mladost, zrelost, starost; etiri godinja doba: proljee, ljeto, jesen, zima), konanosti, stalnosti (statinosti) i stabilnosti (Germ 2003: 3439; Bentley 2008: 170178). I frazemske kon-strukcije svjedoe o simbolici broja etiri ime se potvruje ve istaknuta meuovisnost izvanjezine stvarnosti i jezika (i pisma). Nives Opai istie kako je brojem etiri protkana ovjekova priroda to se ogleda u frazemima: biti u svoja etiri zida/ zatvoriti se u svoja etiri zida, dii sve etiri u zrak, imati glavu za etiri noge, dva i dva su etiri, drati sva etiri ugla kue, razgovarati u etiri oka (Opai 2011: 1). Od presudne je vanosti znati kako se na temelju opisane simbolike prvoga i etvrtoga slova glagoljske azbuke, s poznatim pristupom svakom glagoljinom slovu kao trostrukom kodu (s naglaskom na ekstrakciju ge-ometrijskoga praoblika i njegovu brojevnu vrijednost), prepoznaje pitagorejs-ki princip tetrakisa koji zbrajanjem prvih etiriju brojeva dolazi do savrenoga broja simbola punine, zaokruenosti u kojem se jednako ogleda monada (svebog), dijada (Logos, stvaranje), trijada (boanska punina i oblikovanje svemira) i tetrada (stvarno uoblienje materijalnoga, zemaljskoga). Ekstrakci-jom praoblika i tumaenjem simbolike, promatranjem projektnoga polja za izluivanje glagoljinih slova postaje razvidno da se upisivanjem kria (oblik, likovnost slova az/broja jedan) u kvadrat (oblik, likovnost slova glagolj/broja etiri) taj kvadrat dalje dijeli na etiri manja kvadrata, ime se iscrpno prodire u princip boanskoga tetrakisa. Jednako tako mogue je istaknuti vezu izmeu glagoljinoga slova leksikoga imena rv i hrvatskoga latininoga slova (e) koje je zauzelo znakovito etvrto mjesto u abecednom poretku. Tomu moe biti tako stoga to leksiko ime glagoljinoga slova metaforiki oznauje ovjeka crva i to u srednjovjekovnom shvaanju odnosa ovjek Bog pri kojem se istie ovjekova grenost, smrtnost, kvarnost. Uspostavljanje istaknutih sveza mogue je tek ako se poznaje simbolika brojevne vrijednosti slova rv (broja etiri) koja upuuje na materijalno, pojavno, zemaljsko i, dakako, na fiziku i duhovnu prirodu ovjeka. Ekstrakcija (pra)oblika etvorine, razloeno tumaenje njegove sim-bolike koja je, kako je ve istaknuto, upisana u prirodu glagoljskoga pisma iznova svjedoi o motiviranim vezama izmeu praindoeuropske, praslaven-ske, (staro)slavenske i hrvatske kranske duhovne i materijalne kulture. Svega je nekoliko primjera dovoljno kako bi se potvrdila repetitivna priroda morfologije i simbolike tetrade. O dubokoj i davnoj ukorijenjenosti simbolike


49

broja etiri na naim prostorima svjedoe kvadratna ahovska polja posvjedoena u vuedolskoj kulturi jednako kao i u srednjovjekovnoj crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku. Osim toga, zanimljiv je opis atributa jednoga od vrhovnih praslavenskih bogova (koji poiva na principu tetrade) kao i zoomorfnih atributa etiriju (kranskih) evanelista objedinjenih pod nazivom tetramorfi. U vuedolskoj kulturi, koja je trajala od oko 3000. do 2200. godina prije Krista, bogato je i raznoliko obraen motiv ahovskih polja. Vuedolska ahovnica koja je stara 4800 godina samo je jedan od primjera povezanosti raznih kombinacija kvadrata i etverokuta (koji se i zovu ahovnicama), a koristila se, kao i razni drugi modeli ahovnica (npr. pomou toaka, izduenim poljima) za prikazivanje raznih matematikih izrauna. Razvoj vuedolske kulture na vrlo je visokoj razini jer je poznato da su Vuedolci ahovnicu upotrebljavali kao praktinu tablicu mnoenja i kao upotreb-ni kalendar, odnosno ona im je sluila u svakodnevnom ivotu (raunanje vremena, poljoprivreda, stoarstvo, metalurgijska i graditeljska djelatnost). Vano je naglasiti da su i u vrijeme vuedolske kulture bila posebno vana tri simbola: kvadrat, trokut i pravokutnik. Iako se na keramici Vuedolaca prikazuju ahovnice s raznim brojem polja, toaka ili nekih drugih oznaka unutar polja, ini se da je najvaniju ulogu mogla imati ahovnica s 8x9 polja (Slika 11.). Vuedolska ahovnica bila je svojevrstan simbol, ali je od toga i vie vana njezina mnogostruka i razliita upotreba (Juri Petrievi iki 2002: 953969).

Slika 11. Vuedolska ahovnica s 8x9 polja


50

Zapunjujue slian signum kvadrata, reljef kvadratnoga ahovskog po-lja pronaen je u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku (Slika 12.). Valja podsjetiti da je u istoj crkvi pronaen dragi kamen hrvat-skoga jezika svjedok hrvatske pismenosti, jezika, knjievnosti i kulturnoga identiteta uope glagoljskim slovima prijelaznoga (formativnoga) tipa i hr-vatskostaroslavenskim jezikom pisana Baanska ploa s poetka 12. stoljea. Frane Paro poziva se na signum kvadrata u crkvi Svete Lucije prilikom opisi-vanja hipoteze o nastanku protoglagoljice. Autor polazi od prepostavke da je Konstantin Filozof sustav glagoljskih pismena zasnovao na ideji tetrade na kvadratnom projektnom polju simbolu etiriju Evanelja (Paro 2006/2007: 421438).

Slika 12. Signum kvadrata u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku

Valja istaknuti da ponovljiv karakter izluenoga praoblika etvorine ahovnice (i njezine simbolike) posvjedoen materijalnim ostacima indo-europskoga kulturnog sloja (Vuedolska ahovnica) kao i kranskoga (crk-va Sv. Lucije na otoku Krku) na istom prostoru govori u prilog odabiranju ahovnice za simbol hrvatske dravnosti. Melina Lui istie da je popularno ahirano polje (crveno-bijele (srebrne) etvorine) postankom bitno starije, no da javna uporaba ahovnice u smislu simbola koji oznauje dravu datira iz godine 1495. Natpis REGNI SIGILLUM i etvorine na jednom od peata s povelje koja svjedoi o izboru Ferdinanda T. Habsburkoga za hrvatskoga kralja 1527. diplomatska su sankcija toga znaka hrvatske dravnosti. I premda su prikazi pojedinih hrvatskih zemaljskih grbova postankom stariji (prim-jerice elementi slavonskoga grba, polumjesec i zvijezda, kasnije kuna, ili dal-matinski grb koji se, ini se, jo u 14. stoljeu rabio za prikazivanje cjelokup-noga hrvatskog prostora), ahovnica je uvijek imala iznimno mjesto kako u heraldikim rjeenjima tako i u svijesti, povijesnome pamenju hrvatskoga naroda (Lui 2000: 214).


51

O znakovitosti tetrade svjedoe i atributi jednoga od vrhovnih bogo-va praslavenskoga panteona. Rije je o Svevidu (poznat jo i kao Svantevid, Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid), etveroglavome bogu ije su glave gledale na etiri strane svijeta. Tako udruenih glava on moe sve obuhvatiti pogle-dom pa mu je i ime Svevid. Bog je nebeskoga kruga, blagog je sunanog svjetla koje oivljuje prirodu, ljubimac oca Svaroga. Svevidov kip sastavljen je od triju dijelova: gornji dio predstavlja Nav (carstvo boga Svaroga, uzraslo na kronji drveta) s bogovima, donji dio Bezdan s rtom, a srednji dio svi-jet s ljudima (Miroljubov Asov 2004: 2628); Horvat 2005: 1719). To e rei da Sve(to)vidovi atributi simbolino ukazuju na tetradu (uravnoteenost i skladnost svijeta, njegovu prostornu i vremensku ureenost) koja u sebi is-tovremeno objedinjuje monadu (Sveboga), dijadu (Logos, stvaranje) i trijadu (boanska punina i oblikovanje svemira), a prema principu boanskoga tetra-kisa. (Slika 13.)

Slika 13. Sve(to)vid

Tumaenje znakovitosti tetrade ima se do kraja isrcpiti u kranskim simbolima etiriju evanelista tetramorfima nastalima na temelju vienja proroka Ezekijela i Izaije. Bie s etirima licima to ga je u vienju gledao Izaija poinje se u 8. stoljeu, na temelju Apokalipse, dijeliti pa se atributi raspodjeljuju meu evaelistima s obzirom na ideoloka tumaenja. Mate-jev atribut tako postaje krilati ovjek (aneo), Markov krilati lav, Lukin kri-lati vol, a Ivanov (krilati) orao (Badurina (ur.) 2000: 596) (Slika 14.). Crkva Sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku uva uspomenu i na ovu


52

simboliku tetrade. Na njezinu je proelju romaniki zvonik kroz koji se ulazi u crkvu. Zvonik je sagradio Andrija iz Krka u 13. stoljeu i na njem je sauvan i njegov natpis (MAISTER ANDREAS ME FECIT). Nekada je zvonik bio vii, ali ga je prilikom obnove 1863. krki biskup Ivan Vitezi dao sniziti za jedan kat. Tada je na uglovima ugraena i kamena plastika sa zoomorfnim atributi-ma etiriju evanelista (krilati lav, vol, ovjek (aneo), orao).

Slika 14. Tetramorfi etiriju evanelista

Potraivanje materijalnih svjedoka indoeuropske, praslavenske i kranske (u ovom sluaju srednjovjekovne hrvatskoglagoljske) kulture koji svjedoe o sloenoj simbolici broja etiri i njegovu geometrijskom liku (etvorini) temeljnom gradbenom elementu glagoljinih slova i brojevnoj vrijednosti etvrtoga slova glagoljske azbuke opravdalo je, izmeu ostal-ih, primjenu principa boanskoga tetrakisa u tumaenju tripartitivne prirode glagoljinih slova (pri em se poinje i zavrava s glagoljinim slovom e/brojem deset koji je simbol punine, savrenosti, izvorne vjere, stvaranja i spa-senja). Tetrada je proeta monadom, dijadom i trijadom to posredno potvruje


53

mogunost upisivanja kria (oblik, likovnost slova az/broja jedan) u kvadrat (oblik, likovnost slova glagolj/broja etiri).

Punina tetrakisa e, broj deset

Ekstrakcija je geometrijskih praoblika (ekvivalentnih brojevnoj vrije dnosti i njezinoj simbolici) na kojima poivaju prva etiri slova/broja glagoljske azbuke (ali i glagoljski pismovni sustav u cjelini) potvrdila prin-cip tetrakisa koji se isrcpljuje u vrhovnom broju deset, simbolu punine u ko-jem se ogleda monada (svebog, az), dijada (Logos, stvaranje, buky), trijada (boanska punina i oblikovanje svemira, vd) i tetrada (stvarno uoblienje materijalnoga, zemaljskoga, glagolj), odnosno u slovu e iji je oblik postao kombinacijom temeljnih (pra)oblika kruga i trokuta. Punina simbolike prvih etiriju slova/brojki glagoljske azbuke postie se njihovim zbrajanjem i ogledanjem u slovu e/broju deset, simbolu savrenstva i kljuu univerzuma prema formuli az + buky + vd + glagolj = e/i (1 + 2 + 3 + 4 = 10) (Slika 15.).

Slika 15. az + buky + vd + glagolj = e/i1 + 2 + 3 + 4 = 10

Snaga broja deset potencijalno ivi u tetradi. Ne udi stoga to su pitagorejci tetrakis zazivali kao najsnaniju zakletvu/molitvu: Blagoslovi nas, boanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude. O, sveti, sveti, tetraktise, ti


54

koji sadri korijen i izvor vjenog toka stvaranja. Jer boanski broj poinje istim i dubokim jedinstvom i dosee sveto etiri; potom stvara majku svega, koja sve povezuje, prvoroenu, onu koja nikada ne skree, koja se nikada ne zamara, sveto deset, koje dri klju svih stvari (Germ 2003: 7075; Bentley 2008: 176183). Slovo i, leksikoga imena e33, nosi brojevnu vrijednost deset. Izgle-da poput jarma za par volova, a simbolika jarma za volove upuuje na sve one koji su obuhvaeni zajednikim poslom, jednom misijom. Sveta su Braa bila obuzeta velikomoravskom misijom pa u 7. glavi itja Metodova posta-ju ujarmljenicima. Ono se rabilo kao inicijal i verzalna ligatura, a u mlaim (hrvatskostaroslavenskim) tekstovima predstavljalo je iskljuivo brojevnu vrijednost deset, to govori u prilog primjeni formule tetrakisa na tumaenje glagoljinih slova/brojeva. Razvidno je, ve pri prvom pogledu na azbuni glagoljski niz, postojanje dvaju grafema za glas i. Jedan je ve predstavljen grafem e s brojevnom vrijednou deset (deseterako/desetino i), a drugi i s brojevnom vrijednou dvadeset (dvadeseterako/dvadesetino i). Tomu je tako zbog osobite pojave alfabetske dvostrukosti slova za glasove i i o koja je ponajvie odraz potrebe za uvanjem brojevnoga sustava grkoga alfabeta, ali i potrebe za lakom transkripcijom grkih imena. Zakljuuje se da je u staroslavenskom glagoljskom azbunom nizu sauvan poseban status za slova ie i ot, kojima se izgovorna vrijednost nije razlikovala od slova i i on, to pokazuje da alfabetski sastav ne odgovara nuno sustavu fonema u jeziku, ali su uvrteni u alfabet prema grkom uzoru. Upravo se stoga e u redakcijskim tekstovima rabi samo za oznaavanje brojevne vrijednosti deset. Slovo e/broj deset u skladu je s prethodno istaknutim ispunjeno najsnanijom simbolikom. Na razini vizualne pojavnosti ono je sazdano od kruga i trokuta, ime se eli ukazati na puninu, savrenstvo i cjelovitost boan-stva (Boga Oca i Sina) te na veliku trijadu sjedinjenja neba, zemlje i ovjeka Presveto Trojstvo. Deset je broj koji simboliki spaja sve prijanje; simbol je u sebe zatvorene mnogostrukosti, zaokruenosti, sveopsenosti i vjenosti; simbol je ureenosti pojavnoga svijeta. Njemu obrnuto reciprono jest slovo s leksikoga imena slovo (sim-bol Druge Boanske Osobe, Isusa Krista Logosa, Verbuma) koje je takoer sazdano od trokuta i kruga. Navedeno postaje jo zanimljivijim promotri li se zapis imenske formule Isusa Krista donesen u obiajnom postupku kra-enja nomina sacra (kontrakcija saimanje sredine rijei u skladu s Drugom boanskom zapovijedi: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud). Ta je 33 e, e, ee koji, koja, koje; tko; koji (koja, koje) god; to god. Odnosna (upitna i neo-

dreena) zamjenica koja nastaje srastanjem anaforike zamjenice i (j, ja, je) i estice e. Prema: Damjanovi i dr. 2004: 98.


55

formula sazdana od dvaju istaknutih slova (i, slovo) u jedinstvenom postupku saimanja i simbolike intenzifikacije, znaenjskoga optereivanja. Ono se, izmeu ostalih, potvruje i injenicom da se rabi slovo i kojemu je brojevna vrijednost dvadeset, to znai da je rije o udvostruenju broja deset. Sveobuhvatnost broja deset u sebi spaja razliite vrline i odlinosti svih brojeva, a osobito prvih etiriju. Prisutnost je njegove simbolike postojana u mijenama civilizacija i kultura pri em izdvajamo one genetski srodne koje se jedne iz drugih raaju, jedne drugima nadahnjuju i tragove kojih je Konstan-tin Filozof ovjekovjeio glagoljskim pismom (indoeuropske, praslavenske, srednjo vjekovne kranske (staro)slavenske i, ue, hrvatske). U praslavenskoj su mitologiji vile esto okupljene u skupinama u koji-ma onako lijepe, mlade i zanosne nalikuju djeveruama. Premda svijet obino obilaze same, u kolu ih je najee deset (ili devet, a nikako manje od tri). Rijetko se moe susresti kolo u kojem plee dvanaest ili trinaest vila. Pone-gdje, kao u prekokupskoj Hrvatskoj, vile igraju kolo u pol kola tako da svojim tijelima i pokretima predstavljaju mladi mjesec (Horvat 2005: 39). (Slika 16.)

Slika 16. Vile planinke u kolu


56

Vrzino kolo mjesto je na Velebitu, iznad sela Vrzii, na kojem su se vile okupljale kako bi igrale svoje kolo. ak koji je bio na vrzinu kolu naziva se grabancija, vile su mu sklone i doputaju mu da s njima vodi oblake za oluje i tue. Grabancija je i po ostalom drukiji od onih aka koji nisu plesali po vrzinu kolu, a prepoznaje se po iskidanoj odjei i iznimno uenoj glavi. Grabancija je izobrazbu stekao pohaajui dvanaest bogoslovnih kola i tri-naestu vilenjaku. Za grabancijaa se vjeruje kako je upuen u arolije te da moe promijeniti svoje oblije ili postati posve nevidljivim. Simbolika broja deset ivi i u hrvatskoglagoljskoj tradiciji to se vidi na primjeru Parike pjesmarice koja je dio ustavnom glagoljicom pisanoga Pa-rikoga zbornika iz 1380. godine, a nalazi se na samom njegovu kraju. Rije je o deset pjesama ukoliko se dijelovi pjesme Proslavimo Oca Boga shvate kao zasebna pjesma Bog se rodi v Vitliomi: Pisan svetogo Jurja, Pisan od muki Hristovi (Nu mislimo ob tom danas), Marijina pisan (O Marija, Boja mati), Proslavimo Oca Boga, Bratja, bratja sprovodimo, Nad grobom (Tu mislimo, bratja, a smo), Svit se kona, Mihaile preblaeni, Poj eljno (Za mi tui, due), Bog se rodi v Vitliomi.34 Pjesme svjedoe o vanosti broja deset kao oblikovnoga principa naj-starije hrvatske knjievnosti (to se dodatno osnauje injenicom da je dese-terac stih koji je obiljeio hrvatsku usmenu knjievnost). Vano je imati na umu da se neke od tih pjesama pjevaju do dananjih dana u hrvatskim kra-jevima te da su njihove varijante u razliitim hrvatskim idiomima i pismima krunski svjedok o jedinstvu stare hrvatske knjievnosti, istom onom jedin-stvu (i sveobuhvatnosti) o kojem svjedoi simbolika broja deset. Jedinstvo se potvruje i injenicom da su odjeci anonimnoga hrvatskog srednjovjekovnog pjesnitva, kojemu su prvi poznati zapisi u glagoljinoj Parikoj pjesmarici iz 1380. godine, zabiljeeni u Marulievim hrvatskim stihovima. (Slika 17.)

34 Najstarija poznata hrvatska pjesmarica naziva se Parikom jer je zapisana u Parikom ko-deksu iz parike Nacionalne knjinice (sign. Code slave 11). Kodeks je po svom sastavu putna redovnika ili sveenika knjiga koja sadri kalendar s uskrsnim tablicama, dijelove misala, brevijara i rituala, kojima se vlasnik mogao sluiti u raznim prigodama svoga du-hovnikoga poziva, a na samom mu je kraju pridodana zbirka duhovnih pjesama, poznata u znanosti kao najstarija ili prva hrvatska pjesmarica. Kodeks je vjerojatno nastao u nekom benediktinskom samostanu u Splitu ili njegovoj okolici godine 1380. Datacija kodeksa odreena je prema kalendaru i uskrsnim tablicama, a navedenoj je lokaciji i pripadnosti benediktinskom krugu najvie pridonijela jezina i sadrajna analiza navedene pjesmarice. Dragica Mali, Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulievim stihovima, Colloquia Maruliana, sv. 20, br. 20, 2011., str. 75-102.


57

Slika 17. Proslavimo Otca Boga zapoinje u posljednjem retku lijevoga stupca Parike pjesmarice iz 1380.

4. Zakljuna razmatranja

Do trenutka dok neto nije zapisano, ono ne postoji. Do trenutka dok se na kamenu, koi, pergameni, papirusu ne uree barem jedan zarez, crti-ca, prikaz volovske glave ili neeg drugog esencijalnoga, onaj kojemu je to bit kao da ne postoji. Sve to je zapisano u pamenju pojedinca nestaje s njim s lica zemlje (Paro 1995: nema oznake stranice). Samo onaj narod koji je iza sebe ostavio pisane tragove postoji i u budunosti. Slaveni, a onda i Hrvati, ne samo da imaju svoje pismo nego poznaju i tvorca toga pisma.35

35 Naravno, nije glagoljica jedino pismo slavenske (a onda i hrvatske) pismenosti. Istie se da je hrvatska srednjovjekovna i rana novovjekovna kultura u svojoj biti tropismena (latinica, glagoljica, irilica/bosanica) i trojezina (latinski, staroslavenski / hrvatski crkvenosla-venski jezik / hrvatsko-staroslavenski jezik i (staro)hrvatski jezik) i takvom ostaje u punom smislu sve do 16. stoljea kada prestaje prirodan razvoj hrvatskoga crkvenoslavenskog je-zika (s Brozievim brevijarom tiskanim u Mlecima 1561. godine), a usporedo se osipa i


58

Glagoljica pismo nainjeno za Slavene u Moravskoj u drugoj polovici 9. stoljea upravo je posebno po tom to ga je stvorio jedan ovjek. ovjek kojega je boje nadahnue potaknulo na ideju da sastavi slova i pone pisati evaneosku besjedu (ai 1987: nema oznake stranice). Paleografija kao znanost koja prouava postanak i razvoj pisma u podruje svojega interesa stavlja materijalnu ostavtinu (to opipljivo i mjerljivo) u irem (i uem) pis-movnom smislu, a duhovne vizije kojima je Konstantin obuzet doao do oblika glagoljice (ai 1987: nema oznake stranice) govore o nevidljivom, neopi-pljivom, nemjerljivom duhovnosti u vidu apofatine teologije. Je li mogue da su se u jednom pismu spojila ta dva svijeta? Glagoljica nije osamljena u toj prii. Poznato je da je veina starih naroda pokazivala takvo strahopotovanje prema pismu te su njegov izum esto pripisivali boanstvima ili narodnim ju-nacima (npr. stari Egipani pripisivali su ga bogu Thothu ili boginji Izidi; Ba-bilonci Mardukovu sinu Nebu koji bijae i bogom ljudske kobi; Grci Hermesu i drugim Olimpijcima, a prema staroj idovskoj predaji, Mojsije je bio tvorac hebrejskoga pisma; a mnogi su drugi narodi, kao Kinezi, Indijci te pretkolum-bovski stanovnici Meksika i Srednje Amerike takoer vjerovali u boansko podrijetlo pisma) (Diringer 1991: 5), stoga je jasno da je i tvorcu glagoljice, Konstantinu Filozofu, boansko nadahnue utkalo ideju i snagu stvaranja toga jedinstvenog pisma to se potvruje i rijeima iz 14. glave itja Konstantino-va36: Uskoro mu se javi Bog, koji slua molitve svojih slugu, i odmah sastavi pismena i poe pisati evaneoske rijei: U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga, i Bog bijae Rije, itd. (Bratuli 1998a: 7071). Naposljetku, njegov srednjovjekovni svjetonazor, obrazovanje i moti-vacija dovode do toga da na glagoljicu danas ne gledamo samo kao na skup 38 slova ve na skup slavenskih svetih slova kojima su Moravljani pouavani kranskoj vjeri. Kako pie Branko ai, Konstantin je obuzet duhovnim vizija-ma doao do oblika glagoljice, a u to vrijeme se i znalo ako se tim putem doe do oblika, oni imaju veliku duhovnu snagu (ai 1987: nema oznake stranice).

tropismenost s prevagom latininoga pisma (humanistika i renesansna knjievnost), prem-da se sve do 19. stoljea aktivno pie i djeluje i na drugim dvama slavenskim pismima gla goljinom i irilino/bosaninom (dovoljno je istaknuti rasputanje sjemenita u Pri-kom, najvanijega sredita obrazovanja tropismenoga klera, 1821. godine). Usp. Hercigo-nja 2006; Damjanovi 2004: 205.

36 itje Konstantinovo dijelom je Panonskih itja (uz itje Metodovo). Danas je poznato pe-desetak prijepisa itja Konastantinova koje je prepisivano sve do 18. stoljea, a najstariji su prijepisi iz 15. stoljea. Vjeruje se da je itje napisano odmah po smrti Konstantina Fi-lozofa 869. godine te da je temeljne podatke za njegov nastanak mogao dati Metod. Autor-stvo se pak pripisuje Klimentu Ohridskom. Njihovo znanstveno izuavanje zapoinje 1843. godine prekretnom raspravom o staroslavenskim ivotopisima irila i Metoda Aleksandra Vasiljevia Gorskog. Usp. Damjanovi 2004: 49.


59

Posebnost glagoljice ne ogleda se samo u injenici da ju je stvorio svet ovjek nego i u mnogoem drugome glagoljina su slova istovremeno pismo, znak i slika kako navodi Josip Bratuli u lanku identinoga naslova (Bratuli 1998b: 166172), odnosno glagoljina su slova najprije znakovi, zatim i pismo, konano slika. Na tragu je takva razmiljanja i metodologija ovoga rada. Glagoljica nije imala samo smisao azbuke za prevoenje vjerovjesnikih tekstova, ona ima i kontemplativni smisao. Glagoljski su znakovi i simboli, ifre, signatumi unutarnjeg jezika. Glagolizam, ta mladica istone crkvene kulture nakalamljena na zapadni katolicizam, najosobenija je pojava hrvat-skog kulturnog razvoja uope (ai 1987: nema oznake stranice). S obzirom na injenicu da svako pismo u sebi uva kolektivno ne-svjesno te da je magijsko-mitolokoga i ideolokoga karaktera, opravdano je pretpostavljati da je Konstantin iril stvarajui pismo za Slavene brinuo o in-doeuropskom, praslavenskom i kranskom biu koje se jezikom dade i nuno treba izraziti. U njega je nesumnjivo bila duboko razvijena svijest o bliskosti magije i slova, bilo da se pritom misli na poznavanje slavenske pretpismovne povijesti (runskoga zapisivanja urezima i crtama na rovaima)37 ili da je rije o djelatnom naporu teologa, mistika i filozofa koji je vlastite spoznaje i svjetona-zorska stremljenja utkao u glagoljina slova, punei ih istovremeno dubokom simbolikom koja je na formalnoj razini morala proizvesti znak sloeno ispre-pletenih komunikacijskih kodova slovnoga, brojanoga i simbolikoga. Izdvojena je i sloena analiza prvih etiriju slova glagoljske azbuke, prema formuli boanskoga tetrakisa, oprimjerila i osnaila temeljne teze iz uvodnih napomena ovoga rada:

37 Poznato je da traktat O pismenh Crnorisca Hrabra s prijelaza 9. na 10. stoljee opisuje tri faze slavenske kulture: a) Prije pokrtavanja (Slaveni ne poznaju grafijskoga sustava, pogani su, slue se crtama i urezima za gatanje): Prde ubo Slovne ne imh knig, n rtami i rzami th i gataah, pogani se. Marica uni istie da je za Hrvate si-gurno da su urezivali ureze i crte na koru drvea ili na tap kako bi znali koliko ima mjera ega ili komada krzna, stoke koju su napasali i kojom su trgovali. Kad bi takav zapis bio na tapu, mogli su ga ponijeti, a zvali su ga rova. b) Faza pokrtavanja (uporaba grkoga alfabeta i latinske abecede za biljeenje slavenskoga govora, ali bez ustroenia): Krstive e s, rimskami i grskymi pismenny ndaah s (pisati) slovnsku r bez ustroenia. Marica uni prati komentarom: Hrvati su dolaskom u novu postojbinu naili na mnoge latinske i grke pisane spomenike, prihvatili su novo pismo i jezik, ali vlastiti slavenski jezik biljeili su bez reda i ustroja. c) Trea faza predstavlja Konstantinovo sastavljanje slavenske glagoljine azbuke od 38 slova. Usp. Damjanovi 2004: 166-167; uni 2003: 16.


60

Glagoljsko pismo poiva na visokostiliziranim geometrijskim oblici-ma ija je simbolika upisana u prirodu toga pisma (svjesnim nasto-janjem autora Konstantina Filozofa), osobito ako se u obzir uzme da glagoljina slova poivaju na karakteristinoj likovnosti (kombinacija stiliziranih geometrijskih oblika kruga, kria, trokuta, etvorine) te imaju leksika imena i brojevnu vrijednost.

Ekstrakcija praoblika i (pra)znaenja na kojima poivaju glagoljina slova osigurava propitivanje njihove zastupljenosti u genetski srodnim civilizacijama i kulturama (indoeuropskoj, praslavenskoj, kranskoj staroslavenskoj, sveslavenskoj i hrvatskoj).

Magijska, mitoloka, ali i ideoloka osnaenost glagoljskoga pisma (s obzirom na injenicu da se kulturna i ideoloka priroda svijeta ne-prestano povlai u strukturu znakova, tamo se taloi i preoblikuje) na-javljuje nove simbolike reprezentacije (glagoljica postaje simbolom hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta na jednak nain na koji njezin gradbeni element etvorina, ahovnica postaje simbolom hr-vatske dravnosti).

Potreban je interdisciplinaran pristup (jezikoslovlje, knjievnost, umjet-nost, geometrija, matematika, povijest, mitologija, filozofija, teologija, antropologija, etnologija i znanost o kulturi) za prodiranje u sloen proces ekstrakcije praoblika i (pra)znaenja, sadranih u glagoljinim slovima.

Literatura

Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu, mitska pozadina hrvatskih narodnih vjerovanja i obiaja, Golden marketing, Zagreb, 1998.

Peter J. Bentley, The book of numbers: the secrets of numbers and how they created our world, Cassell Illustrated, London, 2008.

Bratuli, Josip (preveo i protumaio), itja Konstantina irila i Metodija, Kranska sadanjost, Zagreb, 1998a.

Bratuli, Josip, Glagoljica: pismo, znak, slika, Istra: asopis za kulturu, knjievnost i drutvena pitanja = Rivista di cultura, di letteratura e di varia umanita 5/6(1998b), str. 166172.

Bratuli, Josip, Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska knjievnost svjedoci identiteta Hrvata, u: Povijest hrvatskoga jezika, I. knjiga: srednji vijek, Croatica, 2009., str. 957.

Cekovi, Blanka Eterovi, Ivana, Dvojina u Misalu hruackome imuna Koiia Benje, Fluminensia, god. 24 (2012), br. 1, str. 143156.


61

ai, Branko, Kako je glagoljica pala s neba, u: Sveanost glagoljice, Centar za kulturu Vladimir Nazor, Sisak, 1989. (bez oznake stranice)

uni, Marica, Oi od slnca, msal od oblaka, izvori hrvatske pisane rijei, kolska knjiga, Zagreb, 2003.

uni, Marica, Tripartacija paleografije, Filologija 28 (1997), str. 112. Damjanovi, Stjepan, O filologiji i rodoljublju, u: Jazik otaaski, Matica

hrvatska, Zagreb, 1995., str. 516. Damjanovi, Stjepan, Slovo iskona staroslavenska / starohrvatska itanka

(drugo, dopunjeno izdanje), Matica hrvatska, Zagreb, 2004., str. 205. Damjanovi, Stjepan, Jurevi, Ivan, Kutovi, Tanja, Kuzmi, Boris,

Luki, Milica, agar, Mateo, Mali staroslavensko-hrvatski rjenik, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.

Damjanovi, Stjepan, Tri najstarije tiskane hrvatske poetnice, Hrvatski, god. V, br. 2, Zagreb, 2007., str. 921.

Devi, Antun Zefiq, Frok, upa Vuka, Vuka, 2006. Diringer, David, Povijest pisma, HBD, Zagreb, 1991. Durman, Aleksandar, Vuedolska terina i Orion, Opvscvla archaeologica

23/24(1999/2000) Zagreb, str. 19. Eckhardt, Thorvi, Napomene o grafikoj strukturi glagoljice, Radovi Sta-

roslavenskog instituta 2, Zagreb 1955., str. 5991. Georgije Ostrogonski, Povijest Bizanta 3241453., Zagreb, 2006. Germ, Tine, Simbolika brojeva, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003. Grivec, Franc, Sveti iril i Metod, Slavenski blagovjesnici, Kranska

sadanjost, Zagreb, 1985. Hercigonja, Eduard, Tropismena i trojezina kultura hrvatskoga sre-

dnjovjekovlja (drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje), Matica hrvatska, Zagreb, 2006.

Horvat, Jasna, Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. Horvat, Jasna Tomaevi, Nives Lendi, Slaven, Semiotiki marke-

ting Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao pretea suvremenog semiotikog marketinga, Libellarium, II, 2 (2009), str. 161180.

Horvat, Jasna, Slovarij Azbukividnjak, u: Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009., str. 185224.

Japundi, Marko, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i irilica?, Hr-vatska revija = Croatian review = Kroatische Rundschau = La revista cro-ata: asopis Matice hrvatske 44, 4(176/177), Zagreb 1994., str. 533550.

Juri, Ivan, Petrievi, Pavao, iki, Marija, Vuedolska ahovnica, Drutvena istraivanja 11, 6(62)(2002), str. 953969.


62

Kapovi, Mate, Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Katii, Radoslav, Uz pitanj

Documents

FILOZOFSKO-SIMBOLIČKI USTROJ GLAGOLJSKOGA PISMA PREMA FORMULI BOŽANSKOGA TETRAKISA