Simbolička uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli
44
Simbolička uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge božanske osobe (Logosa/Isusa Krista) Andrijanić, Ljubinka Master's thesis / Diplomski rad 2016 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:410826 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-23 Repository / Repozitorij: FFOS-repository - Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Simbolička uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli
Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge
boanske osobe (Logosa/Isusa Krista)
Andrijani, Ljubinka
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni
stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of
Humanities and Social Sciences / Sveuilište Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica:
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:410826
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
FFOS-repository - Repository of the Faculty of Humanities and
Social Sciences Osijek
Filozofski fakultet
Ljubinka Andrijani
IMENSKOJ FORMULI DRUGE BOANSKE OSOBE – ISUSA
KRISTA / LOGOSA
Diplomski rad
Osijek, 2016.
2.3. Jezik i
kultura.....................................................................................................
11
4.1. Nastanak glagoljice
............................................................................................
16
5. SIMBOLIKA ULOGA GLAGOLJSKIH GRAFEMA U IMENSKOJ FORMULI
DRUGE BOANSKE OSOBE – ISUSA KRISTA / LOGOSA
................................. 25
5.1. Simbolika uloga glagoljskih grafema
..............................................................
25
5.2. Imenska formula Druge Boanske Osobe (Logos / Isus Krist)
......................... 27
5.2.1. Slovo az
.....................................................................................................
30
5.2.2. Slovo buky
...................................................................................................
31
5.2.3. Slovo vêdê
...................................................................................................
33
5.2.4. Slovo glagolj
.............................................................................................
34
6. ZAKLJUAK
.......................................................................................................
37
Rad Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge
boanske
osobe – Isusa Krista / Logosa utemeljen je na endogenim teorijama o
podrijetlu
glagoljice, tj. razmišljanju da je rije o autorskome pismu 9.
stoljea sastavlja kojega
je jedan od vodeih bizantskih intelektualaca svoga vremena
Konstantin iril. Rad se
nadalje temelji na promišljanju da je Konstantin iril u pismovni
sustav namijenjen
kristijanizaciji moravskih Slavena utkao kršansku poruku te ju u
svaki slovni znak
tripartitno kodirao (kao slovo, broj i leksiko ime). S obzirom na
to da je rije o
kršanskome – misionarskome pismu, u njega je upisano i ime/imena
trojedinoga
kršanskoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. U radu se stoga posebna
pozornost
posveuje tumaenju imena, a iz perspektive semiotike i semiologije,
Druge boanske
osobe – Isusa Krista / Logosa, koji je sponom izmeu dvaju drugih
boanskih imena –
bogoovjek i rodonaelnik kršanstva.
semiotika i semiologija
Rad naslovljen Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj
formuli Druge
boanske osobe – Isusa Krista / Logosa predstavlja pokušaj
pronicanja u simboliku
glagoljinih slova na temelju vjerovanja da ona – simbolika –
proizlazi iz jedinstvene
filozofije i elje tvorca glagoljice Konstantina irila da u pismo
pohrani duhovne i
kulturne vrijednosti naroda kojem je namijenio pismena – Slavena –
te one na kojima
je sam odgojen – grkoga civilizacijskog kruga. Novo je dakle pismo
Konstantin iril
uskladio s ciljevima svoje misije – kristijanizacijom moravskih
Slavena, ime je ono
postalo kršansko misionarsko pismo. U skladu s tim kršansku poruku
svjedoi
jednako pismovni sustav u cjelini kao i njegova pismena u kojima je
trajno upisan
spomen na kršanskoga trojstvenog Boga: Oca, Sina i Duha
Svetoga.
Cilj je ovoga rada proniknuti u simboliku ulogu glagoljskih grafema
koji sudjeluju u
oblikovanju imenske formule Druge Boanske Osobe – Isusa Krista,
rodonaelnika
kršanske religije. Ta je imenska formula
nastala
specifinim nainom kraenja i ukljuuje dva glagoljina slova – ïe i
slovo sastavljena
u prvotnoj, tzv. protoglagoljici, od istih elemenata – trokuta i
kruia (usp. princip
kraenja imenske formule u grkome i u irilinome pismu).
Da bi bilo mogue doi do potpunijeg zakljuka o simbolici ove imenske
formule,
potrebno je analizirati i prva etiri u poretku glagoljina slova.
Priroda slova az tumai
se i pripadajuom brojevnom vrijednošu jedan ukazujui tako na Boga
Oca. Iz njega
proizlazi Logos i svoju punu manifestaciju doivljava u slovu bukyi
i njegovoj
brojanoj vrijednosti dva. Buky je simbol stvaralakog procesa
raanja, simbol Krista
koji je donio novi ivot. Ono oznaava Boga kao Drugu Boansku Osobu /
Logos.
Slovo vêdê ima brojevnu vrijednost tri, a broj tri je u kršanstvu
vezan uz motiv
Kristova uskrsnua trei dan i uz Sveto Trojstvo koje predstavlja
cjelovitost i savršenost
boanske prirode, jedinstvo Boga Oca, Druge Boanske Osobe
(Logos/Isus Krist) i
Duha Svetoga. etvrto slovo glagolj svojim leksikim imenom
predstavlja prvo lice
jednine prezenta glagola glagoljati koji je sroan s leksikim imenom
slova a (az
4
glagolj – ja govorim). Brojevna vrijednost ovoga slova je etiri što
predstavlja
ekvivalent kvadratu koji je takoer vaan za gradnju glagoljinih
slova, a simbolizira
uravnoteenost i skladnost svijeta, te samu Zemlju (etiri strane
svijeta, etiri
dimenzije, etiri skupine zodijakih znakova itd.). Znaenje ovih
simbola upotpunjuje
znaenje broja deset, tj. spomenutoga slova ïe, koje predstavlja
jedinstvo i savršenstvo.
U poglavlju Simbol / znak / jezik definirani su pojmovi semiotike i
semantike,
te je analiziran meuutjecaj jezika, pisma i kulture. Poglavlje
Kršanski simboli donosi
kratku analizu simbola potrebnih za razumijevanje teorija u
nastavku rada. U poglavlju
(Proto)glagoljica i kršanska simbolika predstavljene su neke od
kljunih teorija o
nastanku glagoljice, kao i najvaniji pokušaji tumaenja glagoljskog
pisma. U poglavlju
koje nosi naziv samoga rada – Simbolika uloga glagoljskih grafema u
imenskoj formuli
Druge Boanske Osobe – Isusa Krista / Logosa detaljnije je
pojašnjena simbolika
nekoliko ranije spomenutih glagoljskih grafema – az, buky, vêdê,
glagolj, ïe i slovo,
te njihovo zajedniko znaenje u kontekstu tumaenja simbolike Druge
Boanske
Osobe.
5
2. SIMBOL / ZNAK / JEZIK
Svi pokušaji analize i objašnjenja samoga Konstatina irila i
njegova ina
stvaranja glagoljinog pisma mogu se smatrati djelominima, i to ne
zbog nedostatka
svjedoanstava ili zbog slabe obaviještenosti istraivaa, ve zbog
nemogunosti
rekonstruiranja Konstantinova uma i obnove svih njegovih talenata.
Iz toga su razloga,
dakle, sva dosadašnja istraivanja na neki nain hipotetska i s
jednakim pravom na istu
mjeru vjerodostojnosti (Paro 2008). Ipak, takva istraivanja imaju
neupitan znaaj i
svako od njih na neki nain moe pridonijeti potpunijem shvaanju
glagoljice, ne samo
zbog uspostavljanja što jasnijeg injeninog stanja vezanog uz jedan
vaan povijesni
pothvat ve i zbog dobivanja jasnije slike o onome što je glagoljica
znaila i još uvijek
znai na duhovnoj razini.
Budui da je u središtu ovoga rada simbolino znaenje pojedinih
glagoljinih slova i
njihova utemeljenost na kršanskoj tradiciji, te znaaj koji u
kontekstu samoga pisma i
misije Konstantina irila imaju, vano je detaljnije protumaiti
pojmove simbola,
znaka i jezika kako bi i sama interpretacija glagoljinih slova,
naina njihova nastanka
te poruka koju posreduju bila jasnija. Pojedina su glagoljina slova
simbolikoga
karaktera. Njihov je tvorac, Konstantin iril, u njih ugradio poruke
koje su bile u skladu
s duhovnim ciljevima njegove misije, ali i s tradicijskim
vrijednostima pohranjenima u
(pra)slavenskom jeziku. Glagoljina slova imaju svoju fonetsku,
brojanu i slikovnu
vrijednost te imena koja imaju leksika znaenja (najvei broj grafema
u sustavu); ona
su jezini znakovi pa ih je zbog toga mogue tumaiti i na simbolikoj
razini, i to ne
samo iz perspektive jezikoslovlja nego i iz perspektive drugih
znanstvenih disciplina
poput teologije, filozofije, matematike, kulturologije, mitologije
i dr.
Potkraj 19. stoljea došlo je do znaajnih promjena na podruju
lingvistike. Naime,
paradigmu novogramatiara u tome razdoblju i u prvoj etvrtini 20.
stoljea polako
poinje zamjenjivati paradigma strukturalizma, tj. verifikacionizma
(Baczerowski
2006). Strukturalizam prirodni jezik smatra biem, tj. sustavom
znakova koji postoje
neovisno o ovjeku. To “bie” u mentalnoj sferi govornika raspolae
znaajnom
autonomijom, dok istovremeno postoji neovisno o njoj.
Uspostavljanje odnosa izmeu
jezika i govornika prvi je inicirao Noam Chomsky i to na nain da je
preusmjeravao
6
korpusa na ispitivanje jezine kompetencije (Baczerowski
2006).
Ipak, tek je novije vrijeme donijelo i povean interes znanstvenika
za temu kognitivne
uloge jezika, za funkciju koju jezik ima u ukupnom mentalnom sklopu
ovjeka. U
kognitivnoj teoriji jezika jednu od najvanijih uloga ima pojam
znanja. Znanje
predstavlja svojstvo koje nismo u mogunosti nikome predati i zato
ljudi koriste jezike.
Ljudi interakcijom jedni drugima predaju signale koji zamjenjuju
znanje, više ili manje
adekvatne jezine znakove. Jezini znak u komunikacijskom procesu moe
biti samo u
ulozi funkcije prizvanog simbola, a znanje moemo rekonstruirati,
tj. stvoriti samo na
osnovi poznatih informacija (Baczerowski 2006).
“’Poslani’ ili ‘primljeni’ znakovi uvijek su nekakve fizike pojave,
tj. signali ili nekakvi
konkretni predmeti. Znanja reprezentiraju svaka vrsta ljudskih
tvorevina, ljudske
tvorevine i djelovanja, ako i ljudsko ponašanje. Znakovi su stoga
ljudski produkt jer im
ovjek s jedne strane daje odgovarajui ‘oblik’ koji odreuje
relevantni status, s druge
im pak strane pripaja znaenja, tj. što e koristiti umjesto ega,
kakvo e znanje njima
nadomjestiti itd.“ (Baczerowski 2006: 33). Moe se ak govoriti i o
unutrašnjem
ovjekovu informacijskom univerzumu koji nalikuje raunalnoj memoriji
sastavljenoj
od skupa dokumenata ureenih po odreenom naelu. Jezini znak moe
sudjelovati u
komunikacijskom procesu samo u funkciji simbola, koda, koji je
neophodan za
otkljuavanje “datoteka” u toj memoriji.
Jezik osim pisane i govorne sposobnosti izraavanja, raspolae i
funkcionalnim
znanjem. Meutim, semantika i pragmatina komponenta osim
funkcionalnog znanja
sadre i znanje vezano uz odgovarajue sposobnosti. Semantiko se
znanje izravno
povezuje sa znanjem koje govori o svijetu, dok se pragmatino znanje
vee uz kulturno
znanje, osobito uz pravila ponašanja (Baczerowski 2006).
Jezik moda ne stvara svijet, ali namee postojeem svijetu odreene
spoznajne okvire.
Da bi se osvijestilo postojanje jezika, potrebno ga je
konceptualizirati i preslikati u oblik
pojma, znaka. Svaki je standardni jezik plod mišljenja odreene
zajednice o
izvanjezinom svijetu. Tek nakon toga slijedi svjesno planiranje
kojim se zajednici
namee osviješteni pojam – pojam jezika, te dokazivanje da takav
jezik postoji kao
poseban izvanjezini fenomen. Na taj nain jezik postaje obinim
predmetom spoznaje
– dijelom standardnog znanja jednog društva (Czerwiski 2012).
7
Semiotika je utemeljena na antikim i srednjovjekovnim misaonim
tradicijama,
razvoj joj je vezan uz suvremene društvene discipline kao što su
filozofija, logika,
lingvistika, estetika i teorija informacija i predstavlja jednu od
osnova za tumaenje
pisama. Verica Dugandi u svome radu Semiotika i teorija informacija
(1989)
prezentira i analizira osnovne postavke semiotike kao znanosti o
znakovima. Semiotiku
(ili semiologiju) autorica definira kao znanost koja se bavi
izuavanjem znakova,
simbola i sustava znakova. Moemo rei da je semiotika na neki nain i
znanost o
ovjekovu ponašanju budui da je ono uvelike odreeno znakovima i
njihovom
uporabom.
U ovom je kontekstu potrebno definirati i semiozu koja predstavlja
proces u kojemu
nešto igra ulogu znaka, u kojemu se znak odnosi na nešto za nekoga
– u kojem nešto
uzima u obzir nešto drugo posredno, tj. pomou neeg treeg (Dugandi
1989).
Semioza se sastoji od tri elementa:
a) onoga što slui kao znak (signum),
b) onog na što se oznaka odnosi (designatum),
c) djelovanja oznake na nekoga zbog ega je stvar o kojoj se govori
oznaka za
tog interpretatora (interpretant).
“Zajednika osnova svih teorija o znaku kao sloenoj (sistemskoj)
cjelini, temeljena je
na postavci da je znak odreeni objekt koji u odreenim okolnostima
zamjenjuje neki
odreeni drugi objekt. Razliiti autori pri tome razliito rašlanjuju
i determiniraju
znak; kao cjelinu koju ine dijelovi signans i signatum, kao triadnu
relaciju oznake,
objekta na koji se ona odnosi i interpretira (Pierce) ili kao
cjelinu koju tvore oznaitelj
i oznaeno” (Dugandi 1989: 42).
Moemo rei da semiotika predstavlja jezik kojim se govori, analizira
i raspravlja o
znacima, a obuhvaa tri grane – semantiku, pragmatiku i sintatiku
(Dugandi 1989).
Prije pojašnjenja pojma semantike, potrebno je pojasniti i pojam
semiologije koja se
esto poistovjeuje s pojmom semantike iako meu njima postoje razlike
– semiologija
je znanost o znakovima, dok je semantika znanost o znaenju (Berruto
1994).
8
Semantika je grana lingvistike koja se bavi izuavanjem znaenja koje
izraavaju
razliite jezine jedinice, tj. semantika se bavi izuavanjem odnosa
znakova prema
objektima na koje se odnose.
Gaetano Berruto semantiku definira kao znanost o znaenju, te istie
kako lingvisti
inae pod tim pojmom podrazumijevaju tri tipa prouavanja (Berruto
1994):
a) prouavanje promjene znaenja;
oznaavanja, te zakona kojima se oznaavanje rukovodi;
c) prouavanje znaenja shvaenog kao plan ili lice jezinih
znakova.
Znaenje samo po sebi ukljuuje razliite aspekte jezika pa ga je
teško u tom kontekstu
jednoznano definirati i postii suglasnost o tome što ono zapravo
jest. (Palmer 2010)
Berruto u svojoj knjizi Semantika znaenje definira kao “nešto što
se iskazuje i/ili
prenosi (ve prema tomu postoji li namjera govornika da se
informacija prenese) uz
pomo oznaitelja, nešto odabrano s popisa ‘stvari koje su
potencijalno prenosive a
moe se upotrijebiti/upotrebljava se u situacijama kao smisao koji
se odnosi na neko
stanje iskustva” (Berruto 1994: 70).
Znaenje ine razliiti dijelovi (Berruto 1994):
a) logiko-pojmovni dio – u vezi je sa spoznajnim procesima
ljudskoga duha i
s mišlju;
b) emotivno-stilistiko-pragmatiki dio – u vezi je s upotrebom
znakova i
kontekstom situacije;
c) eventualni dodatni dio – ne moe se objektivno i sustavno
prikazati jer je
individualne naravi.
U svakom je sluaju znaenje nešto vrlo sloeno, podrazumijeva
razliite faktore i
potrebno ga je sagledati s razliitih aspekata. Ono je neodreeno jer
nema zatvoreno
polje primjene, te je kao takvo podlono novoj, stvaralakoj
primjeni. Govornici ga
“društveno posjeduju” pa je prema tome i specifino, unato svojoj
neodreenosti.
Semantika u jezikoslovlju predstavlja jednu od sastavnica istoga,
jednako kao fonetika
ili gramatika. Palmer jezik definira na sljedei nain: “Jezik se moe
promatrati kao
9
komunikacijski sustav koji se odnosi na nešto što treba biti
komunicirano i onoga / onog
tko / ono što, poruku s jedne strane povezuje sa znakovima i
simbolima” (Palmer 2010).
Meutim, potrebno je naglasiti da jezik, iako je komunikacijski
sustav, nema uvijek
poruku u pravome smislu, posebno u smislu davanja dijela
informacije. Funkcija jezika
djelomino je povezana i s društvom, tj. društvenim odnosima (što
pronalazimo i u
komunikaciji ivotinja). Treba takoer naglasiti i da su u jeziku
znakovi i poruke vrlo
sloeni pa je teško precizirati koja je poruka. Jezikoslovlje ne
treba poivati na
specifinim sluajevima, ve na generaliziranim pojavama. Tako ni u
semantici
znaenja koja pojedina osoba pridaje nekoj rijei nisu dio opeg
prouavanja (Palmer
2010). Osim pisanom jeziku, panju je potrebno posvetiti i onom
govorenom, a
nekoliko je razloga zbog kojih se prednost daje govorenom
jeziku:
a) ljudska se vrsta puno due slui govorenjem nego pisanjem;
b) dijete naui govoriti prije no što naui pisati;
c) pisani se jezik dobrim dijelom moe izrei bez da se išta izgubi,
što u
suprotnom nije sluaj;
d) u ivotu puno više vremena provedemo govorei nego pišui pa
govor
moemo smatrati vanijim.
Ipak, pisma su iznimno vana za ovjeka i svijet jer predstavljaju
vrlo sloene sustave
u koje su utkana ne samo lingvistika znanja nego i kolektivna
znanja – pisma
sadravaju jednu vrstu kolektivne svijesti i kulturne mudrosti, te
esto u svojoj pozadini
kriju neku vrstu mitskih poruka koje su se s vremenom više ili
manje reducirale i
djelomino izgubile.
U ovom e se kontekstu u radu promatrati i glagoljica kao pismo iji
znakovi sadre
duboka znaenja vezana uz kulturu i mitsko te kao takva
predstavljaju posebne
spremnike kolektivne svijesti, ali i znanja.
Pri pokušaju razumijevanja koncepta prema kojemu je glagoljica
nastala, polazit e se
od endogenih teorija prema kojima je glagoljica autorsko djelo, tj.
plod nastojanja
Konstantina irila da za Slavene stvori pismo koje e biti ne samo
sredstvo
komunikacije ve i prenositelj vrijednosti kršanskog svjetonazora.
Vano je, dakle, pri
analizi glagoljinih slova i njihova simbolizma uzeti u obzir
Konstantinovu osobnost,
njegov svjetonazor, ali i društveni kontekst u kojem je djelovao.
Ideje utkane u
glagoljicu vjerojatno su bile i pod utjecajem u ono vrijeme
aktualnih rasprava o dvije
10
naravi Isusa Krista, o Bojoj trojednosti (agar 2013), ali i pod
utjecajem injenice da
se tada pismu i njegovoj geometrijskoj naravi pridavao znaaj
magijskoga (Sambunjak
1998). Zbog navedenog se u geometrijskoj naravi glagoljinog pisma,
za koje moemo
rei da je misionarsko, nalaze utkani neki od osnovnih kršanskih
simbola – kri, krug
i trokut.
2.2. Jezik i pismo
Podrijetlo jezika po prvi se put u zapadnoj tradiciji spominje u
Knjizi postanka
u kojoj se o jeziku govori kao o posebnoj sposobnosti koju je Bog
dodijelio samo
ovjeku. Ta je biblijska teorija bila dominantna sve do 20. stoljea
kada tijekom 60-ih
godina Noam Chomsky i Eric Lennerberg istiu biološki aspekt jezika.
Veina se
suvremenih lingvista i psihologa danas slae oko toga da ovjek ima
uroenu
mogunost, tj. “ono nešto” što mu omoguuje da svlada jezik u
nekoliko godina. Prema
generativnoj teoriji jezika kojom se bavio Chomsky u okvirima
generativne teorije
jezika, u temeljima jezika nalazi se set sintaktikih pravila koja
su za ovjeka
univerzalna i koja ine osnovu gramatike svakoga jezika. Chomsky
koristi termin
univerzalne gramatike koji podrazumijeva instinkt za uenjem jezika.
Kae se kako
postoji dvije vrste pamenja kada je rije o jeziku – semantiko, koje
skladišti injenice
i znanja o svijetu, te epizodiko, koje skladišti dogaaje. Epizodiko
je pamenje
povezano sa svojevrsnim mentalnim putovanjem vremenom koje
podrazumijeva
kognitivni proces u kojem se fleksibilno mogu kombinirati poznati
elementi (ljudi,
objekti, radnje) u prošle i budue dogaaje. Razvojem toga svojstva,
razvijala se i
potreba za prepriavanjem, tj. dijeljenjem iskustva (Škiljaica
2014).
U ovom je kontekstu zanimljivo spomenuti i teoriju uma koja
predstavlja sposobnost
spoznaje da drugi ljudi posjeduju odreena mentalna stanja,
uvjerenja, elje i namjere
koje se razlikuju ovisno o osobi. Ova teorija ukljuuje niz
razliitih sposobnosti –
zajedniku pozornost, perceptivno prepoznavanje, moralno rasuivanje,
empatiju,
imitaciju, razumijevanje osjeaja i jezika (Škiljaica 2014).
Razvojem jezika i komunikacije javila se i potreba za biljeenjem,
tj. za pismom.
Smatra se kako su prvi sustavi kodiranja poruke nastali zajedno s
metodama raunanja
prije otprilike 5500 godina kada se u poljodjelskim gradovima
javila potreba za
biljeenjem pohranjenih i preraspodijeljenih dobara. Prvi primjeri
zapisa pomou
11
urezanih simbola nastali su u Sumeru oko 3400 g. pr. Kr. i to u
obliku obiljeenih
glinenih evidencijskih etona (Lunde 2010).
Postignua koja su uslijedila tijekom nekoliko tisua godina nakon
toga uvelike su
ubrzala ovjekov razvoj. Pismo je u predlogikoj svijesti uvijek bilo
povezivano s
religijom, te razliitim mitskim, magijskim, mistinim i nadnaravnim
znaenjima
(Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012).
U svakodnevnoj upotrebi pisma rijetko doivljavamo kao sustave
simbola u kojima su
pohranjena sloenija znaenja. Promatramo ih prvenstveno kao sustav
jezinih znakova
ija je primarna funkcija olakšati nam meusobnu komunikaciju, što ne
znai da takav
sustav u sebi ne skriva sloenije sadraje vezane uz sfere koje su
iznad svjesnog, blie
onom što se spoznaje duhom.
Simbolima smo svakodnevno okrueni, oni na neki nain usmjeravaju naš
ivot,
pomau nam da se razvijamo, napredujemo, ne inimo iste greške,
prenosimo vrijedna
znanja itd. Oni ujedno uvaju ono kolektivno nesvjesno na ijim su
temeljima graene
naše kulture, ali i skrivenu snagu tradicije koja svoju formu
dobiva u posebnim
manifestacijama kulture, umjetnosti i znanosti.
2.3. Jezik i kultura
Jezik je kao “ivi organizam” koji se neprestano mijenja i razvija
vezan uz kulturu
i društvo, te je pod utjecajem svih promjena koje se na tim
planovima dogaaju.
Moemo rei da svaki element koji postoji u prirodi sadri neku vrstu
okultnih svojstava
te da ne postoji ništa stvoreno u prirodi što ne bi izvana oitovalo
svoj unutrašnji oblik.
(Eco 2004) Jednako tako pismo, kao vanjski oblik, u sebi sadri
stoljea pohranjene
kulture.
Tijekom povijesti razliite su se vrste pisama na neki nain
povezivale s magijom, a
znakovni sustavi s maginim simbolima. Mogue je da su se na taj nain
pismu
nastojala pripisati svojstva moi nad oblikovanjem kulture u kojoj
je nastalo.
Pojedini su autori nastanak glagoljice pojašnjavali s aspekta
alkemije. Alkemija se
moe definirati kao pokušaj procesa dobivanja zlata od manje
plemenitih metala s
ciljem postizanja moi, bogatstva i besmrtnosti, što bi se u ovom
kontekstu moglo
objasniti pokušajem stvaranja savršenog pisma i pridonošenju jednom
obliku duhovne
besmrtnosti (Lozi i Tomeli 2006).
12
Slavenska kultura poiva na kršanskom svjetonazoru, a u oblicima
glagoljinih slova
sadrani su temeljni simboli kršanskog svjetonazora, što e kasnije u
radu biti
detaljnije pojašnjeno. Brojevna vrijednost slova nadopunjuje svaki
od tih simbola.
Ovakva poimanja utemeljena su na teologiji, filozofiji i
geometriji, a predstavljaju dio
danas najraširenije irilometodske teze o postanku glagoljinog
pisma.
13
3. KRŠANSKI SIMBOLI
Znakovi i simboli, kojima kršani ive svoju vjeru, tj. izriu i
svjedoe
objavljenje istine vjere i unutar kojih pokušavaju na dublji nain
promišljati samo
spasenje, mijenjali su se tijekom povijesti u više navrata. Te
promjene bile su potaknute
razliitim kulturnim i društvenim novostima i gibanjima pa je tako
svako kulturno
razdoblje imalo svoje simbole koji su se potpuno razlikovali od
onih prethodnih ili su
bili samo svojevrsna nadgradnja ili prilagodba njih. Neki su od tih
simbola nosili
obiljeje tajnosti i kršanske izvornosti, te su na taj nain uvali
uzvišenost istine koja
je mogla biti povjerena samo onima koji su ve ušli u zajedništvo
Crkve. Neki od tih
simbola bili su preuzimani iz drugih kultura i podruja u kojima su
se koristili ili iz
zajednike misaone baštine. Na taj su nain u kršanskoj zajednici
dobivali novu
znaenjsku preobrazbu (Crnevi 2014).
Tijekom svog razvoja neki od simbola postajali su sve manje
razumljivima iako su se
zadrali u kršanskoj ikonografiji. Potreba za njihovim dekodiranjem
i pojašnjenjem ne
dolazi s ciljem da se ti simboli i njihova ikonografija
rehabilitiraju, ve s ciljem
pronalaska moguih nadahnua “za dublje poniranje u otajstva vjere i
za mogue
oblikovanje novih ikonografskih izriaja, vlastitih kulturi ovog
povijesnog trenutka”
(Crnevi 2014: 1).
Na taj nain ujedno bi se otkrila znaenja iz svetopisamske baštine,
stare kršanske
knjievnosti i liturgijske euhologije.
“Iznenaujue je koliko su neki simboli prisutni u kršanskoj
svijesti, a koliko je
izblijedjelo njihovo znaenje. Smijemo se pitati je li današnja
kultura i današnja
ivotnost vjere kadra stvarati i oblikovati simbole koji e na nov i
ivotan nain izricati
dubinu kršanskog otajstva” (Crnevi 2014: 1).
Kršanska se ikonografija i umjetnost ne mogu u potpunosti i sa
sigurnošu dekodirati
iz pronaenih arheoloških artefakata pa savjetuje kretanje od
novosti misli koja je u
svojoj vlastitosti prepoznata kao kršanska. Sve ono što se smatra
novim na tom
podruju, na neki nain ini temelj na kojemu je oblikovano kršanstvo
u svojoj
slojevitosti.
Oko 190. godine Klement Aleksandrijski u svome djelu Pedagog navodi
temeljne
kršanske simbole – golubica, riba, laa na moru, lira, sidro, ribar.
Ti su simboli bili
naveliko prisutni i u pretkršanskim kulturama, a kršanska ih je
zajednica prihvatila
na nain da im je pripisala novo znaenje. Takva kršanska nadgradnja
ne moe biti u
14
potpunosti razjašnjena ukoliko ne razumijemo prvotna znaenja tih
simbola koja su
posluila kao potka za implementaciju novih sadraja i slika.
Riba se smatra jednim od najstarijih i najprepoznatljivijih
kršanskih simbola. Taj se
simbol izvodi iz grkog anagrama “IXTHYS” koji daje poetna slova
rijeima temeljne
kršanske ispovijedi vjere – Iesous Xristos Theou Yios Soter (Isus
Krist Boji Sin
Spasitelj). Ipak, treba napomenuti kako razvoj ovog simbola i nije
tako jednostavan.
Pronaeni su tako stihovi koji se pripisuju proroici Sibili iz
Eritreje, a koji na grkome
jeziku tvore akrostih Iesous Xristos Theou Yios Soter (broj stihova
je 27, što je trostruki
umnoak broja 3 – u tome se ita ideja boanskog svjetla) (Crnevi
2014). Jednostavan
znak ribe sluio je kršanima u vrijeme progonstva kao znak
prepoznavanja, spasenje
koje je donio Krist povezano je simboliki i s ribarenjem (“ribari
ljudi”), sveti je
Augustin peenu ribu koju Krist blaguje s uenicima usporeivao s
Kristovom mukom
itd.
Slika daleke obale ili luke esto metaforiki oznauje Boje
kraljevstvo i vjenost, a
ivot sam usporeuje se u kršanskom kontekstu esto s plovidbom po
uzburkanom
moru pri emu se Crkva prikazuje kao laa koja vjernike nosi u
spasenje. Ovakva vrsta
simbolizma razvijena je u najranijim kršanskim vremenima, no ne moe
se utvrditi je
li ta simbolika izrasla iz idovske ili helenske tradicije. Još je u
grkoj, rimskoj i
egipatskoj religioznosti laa simbolizirala ivotno putovanje i nadu
u ivot poslije
smrti. Starozavjetna tradicija nije izrasla u narodu koji je bio
vješt u pomorstvu, ali
motivi plovidbe i oluje nisu im bili nepoznati.
Pripovijest o potopnim vodama i arci kao sredstvu izbavljenja od
smrti i mjestu
spasenja, nadovezuje se na opekulturni simbolizam lae i daje
posebno znaenje
promišljanjima crkvene uloge i njezine naravi (Crnevi 2014). Jarbol
na laama
obino ima oblik kria pa se isprva u tom kontekstu interpretirao
simbol lae, a tek je
kasnije kristološka interpretacija lae dobila svoje proširenje u
simbolizmu Crkve.
O paunu se esto govori kao o simboli ispraznosti i oholosti,
meutim, za kršanstvo je
on nekada imao nešto drugaije znaenje. Prije kršanstva, u antici,
paun je promatran
u znaenju besmrtnosti (zbog “kozmikih oiju” na perju). Kršanska je
predaja
preuzela slino tumaenje, tj. kršanska je alegorija unijela pauna u
red simbola
uskrsnua i vjenog ivota. Taj je motiv esto prisutan u katakombama,
ali i na
reljefima pluteja ili na podnim mozaicima u bazilikama.
Srednjovjekovna ikonografija
pokazuje nešto manje zanimanje za ovaj motiv, ali njegov smisao i
dalje uva.
Kršanskom se simbolizmu pauna pridruuju i neki drugi teriomorfni
oblici poput
15
feniksa, orla, lastavice, jelena itd. Rije je zapravo o
zaboravljenim kršanskim
simbolima (Crnevi 2014).
Grafijski stilizirana simbolika ouvala se u kršanstvu i u doba
visoko razvijene
likovnosti pa tako, primjerice, na kršanskim mozaicima iz 5. i 6.
stoljea susreemo
na odjei apostola i drugih likova kriptirane simbole izraene
slovima grkog alfabeta,
ija numerika vrijednost predstavlja osnovu za išitavanje njihova
znaenja. To se
znakovlje nazivalo još i gammadia (od grkog slova gamma), a s
vremenom se razvilo
u poseban sustav znakova. Tako se npr. grafem “I” (iota) s
numerikom vrijednošu 10
pojavljuje uz Krista (na njegovom paliju ili plaštu), zatim grafem
“Γ” (gamma) s
numerikom vrijednošu 3, koji izrie otajstvo spasenja. Grafem “H”
(eta), s
numerikom vrijednošu 8, nosi znaenje uskrsnua.
U glagoljici brojevnu vrijednost deset ima slovo ïe (jedno od slova
iz formule IS).
Rije je o slovu izrazito znaajne simbolike, koje je takoer povezano
s Isusom
Kristom, tj. Drugom Boanskom Osobom što e biti detaljnije
pojašnjeno u nastavku
rada.
16
4. (PROTO)GLAGOLJICA I KRŠANSKA SIMBOLIKA
U ovome se radu polazi od vjerovanja da je glagoljica autorsko
pismo iji je
autor Konstantin iril. Ta se tvrdnja ni na koji nain ne dovodi u
pitanje, ve se iz
perspektive autorove osobnosti tumai simbolika glagoljskih slova. S
obzirom na ono
što se zna o Konstantinu irilu, njegovu svjetonazoru, duhovnom
opredjeljenju i
njegovoj misiji u Moravskoj, nastoji se razjasniti na koji je nain
glagoljica nastala,
koliko je sloena njezina svrha, te na koji je nain u pojedina
glagoljska slova utkana
ideja Druge Boanske Osobe.
Prilog 1. Protoglagoljiki sustav pismena u matrinom obliku
Izvor: Jasna Horvat u: Stanislav Marijanovi, Jasna Horvat, Stjepan
Damjanovi u
zlatoreznom kodu Bašanske ploe i razotkrivanju i razotkrivanju
ljepote hrvatskoglagoljske baštinjene
kulture (rukopis, rad u postupku objavljivanja)
4.1. Nastanak glagoljice
Teorije o nastanku glagoljice po mnogoemu se razlikuju, no prema
veini tih
teorija glagoljica se smatra autorskim djelom koje je stvorio i
osmislio pojedinac. Inae
se teorije o nastanku glagoljice dijele u tri skupine:
17
a) egzogene teorije – za svaki se glagoljini grafem trai uzor
izvana u nekom
drugom grafijskom sustavu;
b) egzogeno-endogene teorije – smatraju kako se autor glagoljice
ugledao na
druga pisma, ali postoje i elementi glagoljine strukture koji se
ponavljaju, tj. iz
jednog se glagoljskog grafema razvija više njih;
c) endogena polazišta – ona trae grafiki klju glagoljice, tj.
elemente od kojih
su nainjeni svi glagoljini grafemi (Damjanovi 2012).
Prema irilometodskoj teoriji, autor glagoljice je Konstantin iril,
kršanin, filolog i
poznavatelj brojnih jezika. Danas se s tom tvrdnjom slae veina
prouavatelja. Smatra
se kako je sveti iril glagoljicu stvorio za potrebe evangelizacije
Slavena koji su bili
nastanjeni na podruju Makedonije, te za potrebe misije u Moravskoj
u drugoj polovici
IX. stoljea. Konstantin je bio smatran izrazito darovitim, stekao
je znanja u svim
tadašnjim svjetovnim i bogoslovnim znanostima, prije svega u
filozofiji i teologiji, a
poznavao je i klasina djela grkih filozofa i pjesnika. (Grivec
1985)
Konstantin je roen 826. ili 827. godine u Solunu koji je u to
vrijeme bio iznimno vaan
grad u gospodarskom, vojnom i politikom smislu. U okolici Soluna
ivjeli su Slaveni
pa su Solunjani govorili grki i slavenski jezik. Zahvaljujui
obiteljskom poloaju i
dobrim vezama s Carskim Dvorom, Konstantin je imao mogunost
školovanja na
visokoj dvorskoj školi pri emu mu je pokroviteljica bila sama
carica Teodora preko
svog kancelara Teoktista. Konstantin je 847. godine završio studij
na carigradskom
sveuilištu, nakon ega se zareuje za sveenika i postaje knjiniarem u
patrijaršijskoj
crkvi Svete Sofije, a ubrzo i profesorom filozofije na carskom
sveuilištu. Zahvaljujui
svojoj uenosti, Konstantin je kao dravni slubenik boravio u
vjersko-diplomatskim
misijama meu Saracenima, te Hazarima/Kozarima. Sve to bila je dobra
priprema za
njegovu posljednju i najvaniju misiju, onu meu Slavenima. U svrhu
te misije stvorena
je glagoljica, a Konstantinova namjera, ugraena u samu glagoljinu
azbuku, moe se
u potpunosti razumjeti tek uz poznavanje njegovog poimanja
praotakih asti, te odnosa
prema nekršanima, muslimanima i idovima, koji su u 9. stoljeu
okruivali Bizantsko
Carstvo. Konstantin je, naime, bio naklonjen demokratinosti i
meunarodnoj
univerzalnosti kršanske vjere. Takva je naklonjenost djelomino
proizašla i iz suivota
sa Slavenima koji su bili u bliskom kontaktu sa Solunjanima, ali
uglavnom iz vrlina
koje je Konstantin posjedovao. Konstantin nije imao namjeru
bespogovorno druge
18
vrline (Luki i Horvat 2013).
Poznati traktat Crnorisca Hrabra pod nazivom O pismenima govori o
tome kako je
krajem IX. i poetkom X. stoljea nastalo slavensko pismo u istonoj
Bugarskoj iji je
autor sam iril – autor je dobro poznavao slavenske prilike, te je
branio slavensku
pismenost pred grkom crkvenom hijerarhijom. U tom se tekstu
spominju tri faze
razvoja slavenske pismenosti:
1.) poganska faza – Slaveni su tada još bili bez pisma, brojali su
i gatali crtama
i urezima;
2.) faza nakon pokrštavanja – nesustavno korištenje latinskih i
grkih slova;
3.) faza Konstantina Filozofa – on je stvorio novo pismo.
Crnorizac pripisuje irilu autorstvo nad pismom, koje je nastalo
Bojim nadahnuem,
iako se ne zna pouzdano je li to bila glagoljica – neki smatraju da
se radilo o irilici, no
veina ipak potvruje da je rije bila o glagoljici.
itje Konstantinovo napisao je nepoznati autor ubrzo nakon irilove
smrti i ono
predstavlja obranu irilova uenja. U itju se irila uzvisuje kao
slavenskog apostola
koji je od Boga dobio zadau stvoriti Slavenima pismo, no ne govori
se o tome na koji
je nain irilovo pismo nastalo (Bratuli 1992).
U ovome radu razmatrat e se samo neki aspekti toga pisma, tj.
nekoliko slova
najvanijih za tumaenje smisla imenske formule Druge Boanske
Osobe.
4.2. Tumaenja glagoljskog pisma
Glagoljsko pismo predstavlja sloen sustav znakova koji se mogu
tumaiti na
više razina jer uz onu komunikacijsku ispunjavaju i odreenu duhovnu
svrhu
utjelovljujui svojom formom elemente indoeuropske, praslavenske i
kršanske
kulturne tradicije. Rije je, dakle, o znakovima iji sadraj
nadilazi
jednodimenzionalnost u svakom pogledu pa ih je pri tumaenju
potrebno sagledati s
jezikoslovnog, religijskog i mitskog aspekta. Konstantin iril
glagoljicu je stvorio za
Slavene ije je obiaje i potrebe dobro poznavao pa je tako u samo
pismo pohranio ono
19
što je smatrao potrebnim prvenstveno za njihov duhovni i misaoni
ivot, neku vrstu
višestoljetne energije/mudrosti koja je formom pisma ojaala svoja
svojstva.
Kristijanizacija Slavena predstavlja temeljnu svrhu glagoljice, a
kršanska su filozofija
i simbolika utkane i u oblik glagoljinih slova, u njihova leksika
imena i u njihovu
brojanu vrijednost.
Pri tumaenjima i analizama naina na koji je nastalo glagoljino
pismo svakako treba
uzeti u obzir i podruje analitike paleografije koja znakove prouava
na razini
oznaenog, oznaitelja i na razini njihove meusobne veze. Prema
teoriji analitike
paleografije, oznaitelj koji prenosi oznaeno istovremeno prenosi i
karakteristike
vremena i prostora u kojima je nastao pa postoji itav niz drugih
poruka zanimljivih za
prouavanje, osim one koja se odnosi na oznaeno. Paleografija se
naješe odreuje
kao pomona povijesna, tj. diplomatika znanstvena disciplina koja
prati raznolikost
pisma u pojedinom odreenom razdoblju i na odreenom prostoru (agar
2013).
Georg Tschernochvostoff je još sredinom 20. stoljea ustvrdio kako
glagoljici uzor ne
treba traiti u poznatim pismima (grkome, latinskome, idovskome) jer
je rije o
originalnom pismu utemeljenom na stilizaciji i kombiniranju
geometrijskih simbola
koji svoje uporište imaju u kršanskoj filozofiji. Rije je o
sljedeim geometrijskim
simbolima (agar 2013):
b) krunica (simbolizira Boje cjelovitosti, savršenstva i
beskonanosti),
c) trokut (simbolizira Sveto Trojstvo).
Dakle, prema onome što je Tschernochvostoff ustvrdio, svako
glagoljino slovo ima
“status svojevrsne umjetnine, u kojoj se utjelovljuje ljepota koja
je zapravo izraz Boga
samoga: svako slovo predstavlja odreenu kombinaciju osnovnih
geometrijskih
elemenata koji imaju svoju kršansku simboliku” (agar 2013:
96).
Tschernochvostoff je glagoljina slova, s obzirom na tipove
kombiniranja podijelio u
pet kategorija:
• slova s ravnim linijama;
• slova s kombinacijom ravnih linija i petljica (u osnovi –
krunica);
• neodreena slova.
Osnovni nedostatak Tschernochvostoffe teorije, ali i teorije
brojnih drugih
znanstvenika koji su se bavili ovim podrujem, jest nepostojanje
grafike mree u koju
bi se glagoljska slova mogla ucrtati, tj. iz koje bi se mogla
izvesti. Na taj su nedostatak
u glagoljikoj paleografiji prvi upozorili Vasil i Olga Jonev, a
njihov pokušaj
rekonstrukcije jedinstvenog slovnog modula iz kojeg su se izvodila
sva glagoljska slova
znaio je u 20. stoljeu veliki preokret u razvoju glagoljske
paleografije (agar 2013).
“Otada se grafiki likovi glagoljikih slova promatraju u cjelini, a
tome je pak moralo
prethoditi u drugoj polovici XX. st. Ve posve stabilizirano
uvjerenje da je glagoljica i
u pogledu temeljnih slovnih oblika autorsko djelo, i to rezultat
napora jedne osobe”
(agar 2013: 99).
Prilog 2. Krugovi s osam jednakih isjeaka ugravirani u Efezu
Izvor: agar, Mateo. 2013. Uvod u glagoljsku paleografiju. Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Zagreb.
Vasil Jonev zainteresirao je znanstvenike tako što je opisao
krunicu oko svakog slova
i predoio mreu u koju se moglo upisati svako od njih. Rije je o
krunici podijeljenoj
na osam jednakih dijelova, a u kojoj svako slovo predstavlja samo
dio modela. Ovakvo
je razmišljanje postalo poticajem za velik broj drugih istraivanja,
meu kojima je i ono
hrvatskog filologa Slavomira Sabunjaka koji je glagoljicu pokušao
izvesti iz ukupnosti
Konstantinova svjetonazora i ivotnog iskustva.
21
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012.
Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua
Montenegrina, 10 (2012), str. 34.
Paleografkinja Marica uni osnovnim elementom unutar opisanog modula
ne smatra
krui, ve jedan kruni isjeak, tj. trokut (ako zanemarimo oblost
vanjskog dijela). Iz
toga razloga uni najstariji tip glagoljice naziva trokutastom
glagoljicom.
“Rije je o tom da rozeta proizvodi glagoljina slova trokutaste
morfologije (zatvoren
dio slova), a polazišni oblik rozete utjee i na linijski ustroj
pisanja koji je, u
raspolovljivanju krunice dvostrukim kriem, peterolinijski (sastoji
se od etiriju polja
– dva ua vanjska i dva šira unutarnja).”
22
Prilog 4. Rozeta iz koje proizlaze glagoljina slova trokutaste
morfologije
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012.
Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua
Montenegrina, 10 (2012), str. 29.
Paleograf Slavomir Sambunjak u svojoj je opsenoj monografiji o
gramatozofiji
velikoga slavenskog uitelja pokušao precizno rašlaniti i slojevitu
duhovnu pozadinu
u kojoj je stvoreno novo slavensko pismo, ali i rekonstruirati
sloene geometrijske
kombinacije kroz koje se ta duhovna podloga izraava. On smatra kako
je ak mogue
povezati elemente glagoljinoga pisma s elementima crkvene
arhitekture onodobnoga
Carigrada. Naime, Konstantin iril se u svoje vrijeme bavio djelom
idovskoga kralja
i mudraca Salamona koji je bio slavni graditelj jeruzalemskoga
hrama pa je mogue da
je upravo to bio poticaj njegovoj inspiraciji. U Konstantinovu itju
spominju se i
carigradske crkve Svete Sofije i Svetih apostola. Upravo su krug,
kvadrat i kri glavne
sastavnice bizantske arhitekture, a tako je i s modulom iz kojega
se izvode glagoljska
slova (usp. Slika 1). Razvijajui svoju hipotezu o utjecaju
arhitektonskih elemenata na
glagoljicu, Sambunjak je uzeo u obzir geometriju i simboliku
onodobnih ikona –
nimbove i aureole. Prema njegovu mišljenju, Konstantin je,
fasciniran moi geometrije
i simbolima bizantske duhovnosti, sastavio jedinstven modul
glagoljskih slova
smatrajui da pismo ovisi o likovnosti, koliko i o zvuku i
jeziku.
Sambunjak uz tri temeljna geometrijska lika (kri, krunica i trokut)
u glagoljskim
slovima prepoznaje još tri – kvadrat, nadolje usmjeren istokrani
trokut i Andrijin kri.
Lik kvadrata, pokazat e se kasnije u radu, iznimno je znaajnim pri
interpretaciji slova
glagolj brojane vrijednosti etiri.
23
Za kvadrat Sambunjak kae kako simbolizira zemlju (etiri godišnja
doba, etiri
elementa, etiri ivotna ljudska ciklusa), konanost, stalnost i
stabilnost. On pri svojim
analizama naglašava i kako je glagoljica fonografsko pismo s
visokim stupnjem
ideografskoga karaktera, koje nije sluilo samo kao sredstvo
prenošenja informacija i
vizualno opredmeenje glasova ve i kao ostvarenje estetskih i
magijsko-evokativnih
sadraja, što je u skladu s do sada iznesenim tvrdnjama u ovome
radu.
Frane Paro nastanak glagoljice povezuje s igrom koja je kod nas
poznata pod nazivom
mlin (najstariji nalaz igre otkriven je na krovnoj ploi egipatskog
hrama iz 1400. godine
prije Krista), a koja je prema njegovu mišljenju bila poznata i
samom Konstantinu. Polje
igre ini kvadrat s dva ucrtana manja kvadrata koje povezuje okomita
i vodoravna os,
tj. znak kria.
“Do danas nije odgovoreno na pitanje je li ta igra u svom poetku
magijska metafora
ili samo oblik razbibrige u dokolici. Meutim, zbog pravila po kojem
tri trojke (devet
kamenia) u nizu osvajaju prostor i pobjeuju u ast i slavu Trojstva,
u kršanskom je
svijetu ta igra dobila status zaštiene, štoviše, i preporuene igre”
(Paro 2008, 423).
Konstantin je trinitatnu igru pretvorio u tetragonsku i simboliku
tetragrammatona
povezao sa simbolikom Tetraevanelja, kao i sa simbolikom Kristova
imena.
Razliitim kombinacijama rasporeda kamenia na ploi u istom
kvadratu
blagoslovljenim znakom kria dobiveni su zapravo kruii na pergameni,
a linije koje
ih povezuju svakom su slovu odredile njegov duktus. Konstantin je
morao poznavati
podrijetlo simbola, suptilnije slojeve geometrije kvadrata i kruga,
zakon koji upravlja
odnosom stranice kvadrata i dijagonale, Theonovu tvrdnju prema
kojoj je kvadrat nad
dijagonalom uvijek dvostruki kvadrat stranice, te da bisekcija ili
trisekcija tih veliina
nije samo mehaniki, ve je i magijski in.
“Znakom kria ne potvruje se samo etvorstvo kvadrata (dvostruko
dvojstvo). Osim
što kvadrat dijele na etiri manja kvadrata, krine osi, zajedno sa
stranicama kvadrata,
s devet vornih toaka, defi niraju njegovu tropodjelu (trostruko
trojstvo). Moemo rei
da s kriem u kvadratu imamo dvostrukost Dvojstva i trostrukost
Trojstva u
etvorstvu” (Paro 2008, 424).
Takoer, kako navodi Paro, Konstantin je ideju za glagoljicu, osim u
igri mlina, mogao
pronai i u oblicima recentnog grkog pisma tako što je jednostavna
grka lapidarna
slova mogao vidjeti kao sastavnice nekoliko elementarnih oblika.
Potreba stvaranja
novoga pisma, koje e na svaki nain zrcaliti pravu vjeru, lako se
mogla javiti i prije
samog Rastislavovog zahtjeva. U glagoljici je mogue prepoznati ak
12 slova koja na
24
neki nain nose simboliku Trojstva, tj. sadre trinitatnu ideju (bez
obzira na to je li rije
o trokutu, trima krugovima, trima potezima ili nekoj drugoj
kombinaciji). Ipak, koliko
god simbolika pojedinih glagoljinih slova bila jaka, ne treba
svakom slovu pripisivati
simbolsku auru, navodi Paro, i na taj nain utvrivati ulogu i poloaj
slova unutar
slovnog niza. Konstantin sam je osjeao i znao da meu slovima ne moe
i ne smije biti
hijerarhije pa je tako svako slovo dio cjeline u istoj onoj mjeri
kojom cjelina odreuje
njegov identitet (Paro 2008).
Kršanski simbolizam u glagoljici nije zastupljen samo u oblicima
glagoljinih slova
ve i u njihovoj brojanoj vrijednosti te leksikim imenima. U
glagoljici prvih devet
slova azbunog niza tvore poruku u slobodnoj interpretaciji: Ja koji
poznajem slova
kaem da je vrlo dobro ivjeti na zemlji, a ta se poruka nastavlja i
dalje kroz azbuni
niz (k, l, m, n, o, p, r, s, t) i glasi: Kako ljudi mislite da je
on naš mir. Budite tvrdi u
vjeri.
Ove su poruke duboko proete kršanskim svjetonazorom, baš kao i
cijelo glagoljino
pismo. Takoer, kao što je ve napomenuto, ime svakoga slova nosi i
odreenu
brojanu vrijednost, a ve su Sumerani i Egipani brojevima
pripisivali magijsku snagu,
simbolike sadraje i boansku prirodu. U glagoljici tako npr. slovo
buky nosi brojanu
vrijednost dva i oznauje dvojstvo, diobu i bipolarnost (to vrijedi
za indoeuropsku,
praslavensku i kršansku tradiciju).
Glagoljicu moemo smatrati i polifunkcionalnim pismom koje poiva na
razliitim
znanostima, ali i na pseudoznanostima poput astrologije. Crte
rozete-mandale, kvadrat
koji se nalazi unutar nje i u koji je upisan Kristov nimb esto se
pronalaze i u astrologiji
pod razliitim nazivima, npr. astrološki krug, natalna karta,
kardinalni kri, fiksni kri,
kvadrat Trojstva ljubavi, zemljani trokut itd. Takoer, i
numerološka analiza brojanih
vrijednosti glagoljinih slova potvruje vezu s astrologijom (Horvat
2012).
25
KRISTA / LOGOSA
Moemo rei da je u jeziku na neki nain pohranjena kolektivna svijest
jednog
naroda i kulture; u skupu kodova poiva tajanstveno sveto znaenje,
ono nesvjesno što
je ipak dijelom naše svakodnevice. Poticaj takvu tumaenju moe biti
i Barthesovo
poimanje semiologije i mitologije prema kojemu mit svojim retorikim
ukrasima
naturalizira osebujnost kulture i ini ih društvenim normama.
(Barthes 1989)
Pri pojašnjenju naina na koji prva etiri glagoljina slova tvore
simbolinu poruku
moemo se posluiti pitagorejskim pravilima o boanskom tetrakisu
prema kojemu je
zbroj prvih etiriju brojeva jednak broju deset (Luki, Blaevi-Krezi
i Babi-Sesar
2012).
Ovakve analize potvrdom svoje smislenosti pokazuju da je glagoljino
pismo izrazito
sloeno te da ga se moe promatrati s više razliitih aspekata i sa
stajališta razliitih
znanstvenih disciplina. Ova analiza ujedno predstavlja i osnovno
polazište s kojeg se
tumaila simbolika glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge
Boanske Osobe.
5.1. Simbolika uloga glagoljskih grafema
U kontekstu ovoga rada vane su endogene teorije o postanku
glagoljice, koje
zastupaju stav o vlastitosti likovnog koncepta azbuke, te
pretpostavljaju autorski pristup
kreiranju iste. Pretpostavlja se, dakle, zajedniko naelo
oblikovanja slova, tj.
postojanje jedinstvenog geometrijskog modula u koji je mogue
upisati sva slova.
Postoje brojni dokazi naglosti razvoja glagoljinog pisma, tj.
njezinog izumljenja od
strane izumitelja (Konstantina irila), a jedan od njih je svakako i
njezin ureen
brojevni sustav (agar 2013).
Pri pokušajima razumijevanja nastanka glagoljice vano je uzeti u
obzir uz
Konstantinovu osobnost i njegov svjetonazor, te konkretan socijalni
okvir. Taj socijalni
okvir ukljuuje pobonost oblikovanu u Bizantskom Carstvu ije su vane
sastavnice
bile likovnost i simbolinost. Vano je istaknuti i to da je
Konstantin bio protivnik
trojezine hereze pa se vjerojatno nije pri osmišljavanju oslanjao
ni na grko ni na
26
latinsko ni na hebrejsko pismo, ve je traio idealan i nov vizualni
izraz svoje Ideje,
koja je bila i pod utjecajem tada vrlo aktualnih rasprava o dvije
naravi Isusa Krista, te
o Bojoj trojednosti. Moe se rei da je njegovo pismo imalo i
vrijednost umjetnine u
kojoj se utjelovio izraz Boga samoga jer je svako slovo kombinacija
geometrijskih
elemenata koji imaju kršansku simboliku (agar 2013).
Razmatramo li na taj nain slovo ie (broj deset), moemo rei kako ono
predstavlja
obuhvatni simbol prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uope, a
svojim
komunikacijskim kodovima svjedoi i o znaenjima praindoeuropske,
praslavenske i
kršanske kulture.
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012.
Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua
Montenegrina, 10 (2012), str. 53.
„Kulturna se i ideološka priroda svijeta povlai u strukturu
znakova, tamo se stoljeima
taloi i preoblikuje, nadograuje i mijenja ovisno o izvantekstnoj,
izvanjezinoj
stvarnosti. Na jednak se nain moe pristupiti tumaenju glagoljinih
grafema (prema
pravilu boanskoga tetrakisa) – geometrijskih oblika (krug, kri,
trokut, etvorina) na
kojima poivaju, imena koja im se pridruuju (az buky vêdê glagolj
dobrê est ivêti
3êlo zemli) i koja ine stihove azbune pjesme (molitve), brojevne
vrijednosti koju nose
– ali ne samo u okviru zadanoga kršanskoga svjetonazora ve i
ostataka (okamina)
praslavenske i (pra) indoeuropske misli, upisane u danas teško
itljive slojeve pisma i
jezika koji uistinu svjedoe o opravdanosti termina filološka
arheologija“ (Luki,
Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 27).
27
Kada je rije o nazivima glagoljinih slova, posebnost se azbunog
nazivlja odnosi prije
svega na njegovo podrijetlo koje je u neposrednoj vezi s odabirom i
redoslijedom
pojmova kojim se slova/grafemi imenuju (agar 2013).
Konstantinovo djelovanje moe se usporediti i s danas vrlo aktualnim
semiotikim
marketingom. Naime, ivotopis Konstantina irila Filozofa namee
postavljanje
hipoteze o suglasnosti njegove misije sa svim pravilima marketinške
komunikacije.
Ako uzmemo u obzir da je jedan od glavnih ciljeva marketinške
komunikacije stvoriti
u svijesti potrošaa sliku o vanosti odreenog proizvoda ili uslugu,
te prenijeti
odreene sustav vrijednosti posredstvom iste, onda je jasno da i
Konstantinovo pismo
moemo promatrati s ovog aspekta, jer on je posebnim sustavom kodova
nastojao
Slavenima prenijeti poruku o vanosti svoga proizvoda, tj. svojih
slova, koja nisu samo
sredstvo komunikacije ve i nositelji odreenih trajnih vrijednosti.
On je, naime,
izgradnjom glagoljikog pisma ujedno i promicao ideju kršanstva
ugraenu u vizualni
identitet svakog pojedinog znaka slijedei naine koji su podudarni s
nainima
suvremene teorije o pravilima uinkovite marketinške komunikacije.
Svaki je
glagoljiki znak svojevrsni logotip koji u sebi sadri tri osnovna
komunikacijska koda
– slovni, brojani i simboliki (Horvat, Tomaševi i Lendi
2011).
Ovakvi su zakljuci u skladu s nainom na koji danas veina
znanstvenika gleda na
glagoljicu i njezin znaaj za Slavene. Analizom glagoljinih slova
postaje jasno na
kojim su vrijednostima slova graena i koje vrijednosti isporuuju
onima koji ih koriste.
U nastavku rada bit e detaljnije objašnjeno na koji su nain
vrijednosti sadrane u
osobi Isusa Krista ugraene u pojedina glagoljina slova i u imensku
formulu Druge
Boanske osobe.
5.2. Imenska formula Druge Boanske Osobe (Logos / Isus Krist)
Prema svemu što je reeno u radu o mitskom, astrološkom, numerikom
i
simbolinom znaenju glagoljskih morfema, jasno je da je princip
njihova nastanka
poprilino sloen, te da svrha glagoljice kao pisma nije bila samo
olakšati komunikaciju
ve i "isporuiti odreene vrijednosti" (kristijanizacija Slavena).
Ako je tomu tako,
onda posebnu pozornost valja posvetiti grafemima koji oblikuju
imensku formulu
rodonaelnika kršanstva – Druge Boanske Osobe – Logosa – Isusa
Krista.
28
Imensku formulu moemo definirati kao jedan ili više antroponima
koji slue tonoj
identifikaciji ljudske jedinke. Imenska formula moe biti slubena
ili neslubena, pri
emu se ona slubena kod veine europskih naroda sastoji od imena i
prezimena
(Frani 1996). U razvoju imenske formule tijekom povijesti moe se
prepoznati
nekoliko faza:
a) iskon imenovanja (poklapa se s poecima ljudske povijesti) koji
je obino u
znaku osobnog imena;
b) faza imenske formule sastavljene od osobnog imena i nenasljednog
pridjevka;
c) pojava prezimena uz osobno ime;
d) zakonskom odredbom propisana imensko-prezimenska formula. (Frani
1996)
Ime Isusa Krista mogue je pojasniti na sljedei nain:
IES[vs] – IESVS – od grkoga ησους, grke prilagodbe armenskog imena
Jeshua koje
dolazi od hebrejskoga ješahjâh (= Bog je spasenje/pomonik).
CHR(ist)O – [Ch]R(ist)EM –CHR(ist)E – CHR(ist)I – CHR(ist)O –
CHR(ist)I –
[Christ]I – CHR(istu)M – od grkoga χριστς (= pomazanik) od glagola
χρω (=
mazati, pomazati). Rije je o doslovno prevedenoj hebrejskoj rijei
mashiah (hrvatski
mesija) (Mihaljevi 2011).
Imenska formula Isusa Krista analizirana u ovome radu nastala je
kraenjem nomina
sacra, tj. postupkom saimanja sredine rijei u skladu s Drugom
boanskom zapovjedi
koja zabranjuje korištenje imena Bojeg uzalud.
Openito govorei, glagoljica je odgovorila na jednu vrstu jasno
izraene
potrebe, a to je potreba za pismom koje e uvrstiti slavenski
identitet i potaknuti
kulturni razvoj moravskih Slavena u 9. stoljeu. Identitet i
kulturni razvoj svoje su
utjelovljenje pronašli u prihvaanju kršanske misli. Naime, temeljna
je svrha
glagoljice upravo kristijanizacija Slavena. Nain na koji je iril
proveo u djelo svoj
plan zahtijevao je vjerojatno temeljito pripremu i pomno osmišljen
plan djelovanja.
Slavenima, meu koje je odlazio, kršanstvo u to vrijeme još uvijek
nije dolazilo na
prirodan nain pa je i u tom smislu njegova zadaa bila oteana. Ipak,
na politike,
kulturne i religijske potrebe zbog kojih je krenuo na put, iril je
odgovorio vješto
osmišljenim pismom, nastalim uz pomo širokog spektra njegovih
vještina, na temelju
kršanskog svjetonazora i poznavanja slavenskog naina ivota i
tradicije.
29
Pri pokušajima razjašnjenja okolnosti u kojima je Konstantin
nadahnut za stvaranje
glagoljice treba uzeti u obzir i mogui utjecaj koji su na
Konstantina imale ne samo
crkvena arhitektura, ve i ikone u Crkvi Sv. Apostola. Na ikonama
koje su prikazivale
Krista stajale su i kratice IC i XP, predstavljajui dva temeljna
sveta imena, nomina
sacra, iz poštovanja napisana u skraenom obliku. Na taj se nain
ukazivalo na tajnu,
na svetost, na Boga i boje. Pantokratovo ime IC XP nalazilo se u
Kristovu nimbu koji
predstavlja posebnu vrstu svetokruga, Kristov znak i simbol. Slova
XP dijelom su
jednog od najpoznatijih monograma, Kristovog monograma koji
predstavlja ligaturu
(spojenicu) dvaju slova u nov lik i simbol. Taj lik i sigla prvi su
Kristov nimb, znak
boga Sunca, ali i simbol Kristove muke – kri. Upravo je preko tih
simbola Bog
“progovorio” Konstantinu i podario pismena (Sambunjak 1998).
“Sveta imena, ligature, kratice i monogrami, krizmon i ornamenti,
nacrti i tlocrti, sve je
to zapravo na kraju pismo, svijet, hram i Bog” (Sambunjak 1998:
359).
U kulturi kojoj je pripadao Konstantin, pismu i njegovoj
geometrijskoj naravi pridavano
je magijsko svojstvo, a sami hramovi shvaani su kao Kristovo
tijelo. Pretpostavka da
je Konstantin našao inspiraciju za pismu u srcu hrama i u oblicima
od kojih je sainjen,
ide u prilog tvrdnji da je kršanska filozofska misao duboko utkana
u narav glagoljice.
Moemo rei da je povijesnost u glagoljici zaivjela sa svrhom da slui
budunosti.
“Svako ljudsko bie nosi u sebi velik dio ljudskosti iz doba prije
Povijesti. To je,
dakako, nešto što se nikada nije zaboravilo, ak ni u
najnemilostivija vremena
pozitivizma (...) taj nepovijesni dio ljudskog bia nosi, kao neku
medalju, biljeg
sjeanja na neku bogatiju, potpuniju, gotovo blaenu egzistenciju”
(Eliade 2006: 19).
Svaki mikrokozmos, pa tako i svaka ljudska zajednica, mora imati
odreeno središte u
kojemu se sveto oituje na totalan nain. U slavenskoj je zajednici
moda upravo
glagoljica predstavljala jedno od takvih središta (Eliade
2006).
Kada je rije o svetom u glagoljici, o kršanstvu, onda svakako treba
nešto više rei i o
Isusu Kristu kao o jednoj od temeljnih svetosti utkanih u
glagoljino pismo. Krist, kao
simbol muke i spasenja, ljubavi i portvovnosti, u svakom sluaju moe
predstavljati
temelj gradnji zajednica i sustava ija je elja funkcionirati na
potpun i duhovan nain,
u Bogu i za Boga pa je stoga za oekivati da osoba poput Konstantina
irila magino
djelovanje svoga pisma eli okarakterizirati prije svega
vrijednostima kakve predstavlja
Isus Krist.
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno
13. prosinca 2016.)
Uz Krista naješe veemo simbol kria, koji predstavlja muku i
spasenje. Kri
je ujedno i jedan od temeljnih geometrijskih oblika na kojima
poivaju glagoljina
slova. Geometrijski oblik kria u simbolikoj se funkciji oituje u
slovu az, ija se
priroda tumai i pripadajuom brojevnom vrijednošu jedan ukazujui
tako na Boga
Oca. Iz njega proizlazi Logos i svoju punu manifestaciju doivljava
u slovu buky i
njegovoj brojanoj vrijednosti dva (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar
2012). Na
ovaj su nain Otac i Sin nerazdvojno povezani i prikazani kao
jedinstvo.
Isus Krist oznauje poetak jednog novog kršanstva – Boga koji se za
ovjeka rtvuje,
Boga koji nije gnjev i osveta, ve ljubav i razumijevanje. Prema
tome, svako
podsjeanja na Krista i ivot u Kristu jasno daje do znanja kakvim se
vrijednostima daje
prednost.
Jonevljeva krunica s upisanim kriem (slovo a) predstavlja Krista
koji je alfa i omega,
poetak i svršetak. Dakle, razumijevanje simbolike i geometrije
glagoljskog sustava
poelo je sa slovom az koje je u najstarijim glagoljikim tekstovima
imalo oblik
grkog kria. U krunicu se s kriem dodao oblik X (drugi, zarotirani
kri), koji u grkoj
kulturi predstavlja Kristov monogram te se pomou takve mree upisalo
slovo ôt, tj.
omega. agar zakljuuje kako slova az i ôt predstavljaju jednostavno
izveden
temeljni Kristov simbol, alfa i omega. Na taj nain ujedno je
oblikovan i modul u formi
rozete iz kojeg su proizašla i ostala glagoljina slova, pri emu su
kao slovna polja
mogli posluiti osnovni ili dvojni isjeci modula (agar 2013).
Slovo ôt nastalo je zrcalnim udvostruavanjem slova on i to prema
uzoru u grkoj
minuskulnoj omegi () koja se sastoji od dva omikrona (o).
Zapoinjanje azbunog sustava simbolom kria djelovalo je kao vaan
poticaj svim
endogenim, ali i endogeno-egzogenim teoretiarima, koji su
glagoljicu svrstavali u
sustav misionarskih pisama, pri pokušaju rasvjetljavanja postanka i
podrijetla
glagoljinog pisma.1
Leksiko ime slova az predstavlja osobnu zamjenicu za prvo lice
jednine ije je šire
znaenje ja, kršanin, tj. onaj koji je stvoren na sliku Boju (Luki i
dr., 2012).
Spomenuta slinost s grkim simbolima samo je potvrda injenice da
kršanstvo nije
nastalo bez nekakvih prethodnih temelja, ni na emu, pa ga se stoga
mora promatrati i
u kontekstu svega onoga što mu je prethodilo, te u kontekstu
kultura s kojima je dolazilo
u doticaj. Upravo je u glagoljici sadrana sveukupnost ne samo
kršanskih svjetonazora
ve i svega onoga što je prije njega promicalo sline vrijednosti,
što je u slavenskom
narodu postojalo od davnina.
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno
13. prosinca 2016.)
Od kršanskih simbola vano je ponovno spomenuti i simbol ribe.
Simbol ribe
izvodi se, dakle, iz grkog anagrama “IXTHYS” koji daje poetna slova
rijeima
temeljne kršanske ispovijedi vjere – Iesous Xristos Theou Yios
Soter (Isus Krist Boji
Sin Spasitelj). Riba je tajni znak ranog kršanstva, a Konstantin ju
je, kao simbol Krista,
1 Luki, Milica; Blaevi Krezi, Vera. 2016. The glagolitic script –
establishment models and "new"
semiotic theories (rad u objavi).
u formi naješih samoglasnika slavenskog jezika (“poluglasova”)
postavio u veinu
glagoljicom napisanih rijei (Sambunjak 1998).
Spasenje koje predstavlja Krist simboliki se moe povezati s
ribarenjem, a sa
simbolom ribe povezano je drugo glagoljino slovo buky, oznaeno
brojem dva, ija je
likovnost najbolje „posvjedoena vezicom piscis koja se u kršanstvu
povezuje s
Kristom (pratei simbol ribe)“ (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar
2012: 39).
Brojevna vrijednost slova buky oznauje dvojstvo, diobu i
bipolarnost, kako u
indoeuropskoj i praslavenskoj, tako i u kršanskoj tradiciji.
Taj je simbol prisutan i u drugim kulturama (Indija, Mezopotamija,
afrike kulture), no
gdje god se pojavljivao uvijek ima isti smisao – oznauje stvaralaki
proces raanja i
umnaanja.
Buky se na višestruk nain moe poistovjetiti sa stvaranjem samim.
Ono je simbol
stvaralakog procesa raanja, simbol Krista koji je donio novi ivot.
Takoer, ono
oznauje slovo kao znak, ali i rije/knjigu. Njegove tri okomite
linije predstavljaju
cjelovitoga Boga (tri boanske osobe), dok dvije vodoravne linije
oznauju dvostruku
Kristovu narav – boansku i ovjeju. Slovo buky tako svjedoi i o
ljubavi koju
kršanin ima za Boga, ali i za svoje blinje. Ono oznaava Boga kao
Drugu Boansku
Osobu / Logos (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012).
Iz naina na koji je Konstantin iril davao imena pojedinim svojim
slovima, ako pri
tome uzmemo u obzir i simboliku vrijednost broja te oblika
pojedinog slova, govori
nam o stavu koji je imao prema pismu. Za njega je pismo boanske
prirode, njime na
neki nain progovara sam Bog. Od Boga je došla Rije i po Rijei je
nastalo sve. Rije
je, naime, o jednom o temeljnih kršanskih mitova o stvaranju.
Kršanstvo nije jedina
religija u kojoj rije ili zvuk imaju toliku stvarateljsku snagu.
Mitovi o stvaranju esto
sadre mnogo slinih motiva, ak i kada je rije o kulturama koje su
geografski bile
udaljene.
33
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno
13. prosinca 2016.)
Kako je u kršanstvu sve poelo Rijeju, tako je primjerice u
hinduizmu sve
poelo Zvukom koji se takoer moe tumaiti kao oblik Rijei.
Indoeuropski utjecaj
osjetan je mjestimino i u glagoljici, npr. u sluaju treeg
glagoljskog slova koje je
takoer vezano uz Drugu Boansku Osobu. Leksiko ime treega slova je
vêdê. Inae,
broj tri je u kršanstvu vezan uz motiv Kristovog uskrsnua trei dan,
uz Sveto Trojstvo
i plodnu snagu trojice Noinih sinova. Sveto Trojstvo znak je
cjelovitosti i savršenosti
boanske prirode, jedinstvo Boga Oca, Druge Boanske Osobe
(Logos/Isus Krist) i
Duha Svetoga. Ovo se moe povezati i sa simbolom boanskog oka koje
se prikazuje
kao trokut s okom. Motiv „kozmikog oka“ spomenut je ranije u radu
kada je bila rije
o starim kršanskim simbolima meu kojima je i simbol pauna ija boja
perja na
vrhovima podsjea upravo na oko.
Kao što je ranije napomenuto, trokut je jedan od geometrijskih
oblika na kojima je
nastala glagoljica. Trokut je ujedno i likovni ekvivalent slova
vêdê.
“Rije je o broju ija su simbolika znaenja raznovrsna, ali se mogu
okupiti oko
temeljnih pojmova dovršenosti, zaokruenosti, rasta i napretka.
Prema pitagorejcima,
tri toke tvore trokut koji je ishodište za oblikovanje svih drugih
geometrijskih likova,
prvi geometrijski lik, stoga trojka oznauje stvaralaki, kozmiki duh
koji oblikuje
svemir; savršenstvo, jaram volova dok metaforiki upuuje na
pridruenost
zajednikom djelovanju, poslu (vui jednu brazdu)” (Luki,
Blaevi-Krezi i Babi-
Sesar 2012: 42-43).
Leksiko ime ovog slova dolazi od staroslavenskog glagola vêdêti
koji simbolizira
znanje, a nazivom ga se moe povezati i s Vedama, staroindijskim
svetim knjigama.
Likovnost se slova vêdê odlikuje dvama kruiima koji nainom svoga
upisivanja u
rozetu simboliziraju vodu. Simbolika vode u kršanstvu takoer ima
znaajnu ulogu,
voda je poetak i novi ivot (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar
2012).
5.2.4. Slovo glagolj
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno
13. prosinca 2016.)
U ovome je kontekstu potrebno rei nešto više i o etvrtom slovu
glagolj koje
svojim oblikom upuuje na zatvorene cjeline “što s jedne strane
podsjeaju na
ovjekovu usnu šupljinu, a s druge na zemljište s rupama pa su
simbolom gmizavaca
koji se kriju u rupama” (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 47).
Njegovo
leksiko ime predstavlja prvo lice jednine prezenta glagola
glagoljati koji je sroan s
leksikim imenom slova a (az glagolj – ja govorim). Ovo moemo
povezati sa
znaenjem govorenja/jezika za narode – jezik predstavlja identitet,
posebnost u odnosu
na druge i sl. Jezik u ovom kontekstu moemo shvatiti i kao
materijalizaciju
boanskoga.
Brojevna vrijednost ovoga slova je etiri što predstavlja ekvivalent
kvadratu koji je
takoer vaan za gradnju glagoljinih slova, a simbolizira
uravnoteenost i skladnost
svijeta, te samu Zemlju (etiri strane svijeta, etiri dimenzije,
etiri skupine zodijakih
znakova itd.).
Prilog 10. Slovo ïe
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno
13. prosinca 2016.)
Analiza prva etiri glagoljina slova bitna je zato što znaenje tih
simbola i zbroj
njihovih brojanih vrijednosti (1 + 2 + 3 + 4 = 10) upotpunjuje
znaenje broja deset, tj.
slova ïe koje predstavlja jedinstvo i savršenstvo, te je dio
imenske formule Druge
Boanske Osobe u kojoj je objedinjen poetak i svršetak. Drugi dio te
formule odnosi
se na slovo, koje grafiki jako slii slovu ïe, tj. rotirano je u
odnosu na njega za 180
stupnjeva. I ovom vezom iril je još jednom potvrdio usku vezu pisma
s boanskim,
magijskim, ali i simboliki prikazao snagu trojedinog Boga koji se
ogleda u svemu što
nas okruuje.
Kao što je ve ranije u radu napomenuto, na osnovi pitagorejskog
principa tetrakisa
zbrajanjem prvih etiriju brojeva dolazi se do savršenog broja
deset, simbola punine,
zaokruenosti u kojem se jednako ogleda monada (az, svebog), dijada
(buky, Logos,
stvaranje), trijada (vêdê, boanska punina i oblikovanje svemira) i
tetrada (glagolj,
stvarno uoblienje materijalnoga, zemaljskoga) (Luki, Blaevi-Krezi i
Babi-Sesar
2012). Na ovaj su nain u glagoljicu ugraeni i mit o stvaranju i
vrijednosti koje
promiu kršanstvo.
Slovo ïe, ija je brojana vrijednost deset, nastalo je kombinacijom
temeljnih praoblika
– kruga i trokuta. U njemu se, dakle, postie punina simbolike prvih
etiriju brojeva, te
se tako ukazuje na puninu, savršenstvo i cjelovitost boanstva (Boga
Oca i Sina), te na
Sveto Trojstvo (sjedinjenje neba, zemlje i ovjeka).
Slovu ïe obrnuto reciprono je slovo s ije je leksiko ime slovo. Ono
predstavlja
Drugu Boansku Osobu, Isusa Krista koji je Logos, Verbum. I ovo je
slovo sainjeno
od trokuta i kruga. Autorice Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar navode
kako ova
situacija postaje još zanimljivijom ukoliko se promotri zapis
imenske formule Isusa
Krista koji je donesen u obiajnom postupku kraenja nomina sacra.
Rije je o
saimanju sredine rijei u skladu s drugom boanskom zapovjedi koja
zabranjuje
korištenje imena Bojega uzalud. Formula se sastoji od dva istaknuta
slova (i, slovo) “u
jedinstvenom postupku saimanja i simbolike intenzifikacije,
znaenjskoga
optereivanja” (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 54). Formule
nastale
ovakvim kontrakcijama tijekom povijesti su se tumaile na razliite
naine. Primjerice
imenska formula Druge Boanske Osobe bila je navoena s dva slova i
na poetku (i i
ïe), te sa slovom s na treem mjestu, nakon ega bi se grafiki oblik
i poredak slova
tumaio kao simbol raspinjanja na Golgoti – u sredini bi bio raspeti
Krist na kriu, s
desne strane i glavom prema gore bio bi pokajani Dizma razbojnik,
dok bi s lijeva i s
glavom prema dolje bio nepokajani (agar 2013).
Simboli sami po sebi sadre svojevrstan koncentrat znaenja – svojom
jednostavnošu
pogaaju nas puno jae nego nekakve sloenije strukture, a da toga
esto nismo ni
svjesni jer na nas djeluju uglavnom na podsvjesnoj razini.
Glagoljina se slova u ovom sluaju tumae kao simboli ije znaenje
nadmašuje
svjetovnu, “objektivnu” geografiju i dovodi nas u doticaj s
boanskim. Konstantin iril
je pri stvaranju glagoljice imao na umu puno slojevitiju stvarnost
od ove koju esto
nazivamo jedinom pravom – njegov je cilj bio stvoriti pismo koje
nee sluiti samo za
jednostavnu komunikaciju na “objektivnoj” razini, nego pismo koje e
biti povezano s
višim sferama i za ovjeka predstavljati i odreene dodatne
vrijednosti.
37
Prema svim njezinim karakteristikama, glagoljicu moemo smatrati
originalnim
pismom nastalim od strane jednoga autora koji je dobro poznavao
slavenski narod,
temelje na kojima je nastala njihova kultura i koji je bio izrazito
kršanskog
svjetonazora. Ovaj rad polazi od pretpostavke da je taj autor
Konstantin iril, a da je
glagoljica nastala kao posljedica stvarne potrebe za
opismenjavanjem Slavena, ali i
njihovom kristijanizacijom. U radu se nisu propitivali razlozi
takva pothvata, iako
prema onome što o Konstantinovu ivotu navodi struna literatura,
moemo
pretpostaviti da su razlozi Konstantinove misije u svojoj podlozi
bili politike prirode
(knez Rastislav poslao ga je u Moravsku). Sve te povijesne
okolnosti oblikovale su
glagoljicu u njezinim poecima, te su nastavile transformirati
oblike glagoljinih slova
tijekom povijesti, ovisno o potrebama vremena u kojemu se
glagoljica koristila.
Pojmovi Boga i pisma su, po svemu sudei, za Konstantina bili
povezani. Pismo je
predstavljalo svojevrstan dar Boga ovjeku, priliku za kontakt s
boanskim, priliku za
stvaranje, mijenjanje i napredovanje. Moemo to primijetiti i u
sluaju slova buky, koje
u isto vrijeme oznaava i rije/knjigu, ali i stvaralaki proces,
umnaanje. Ono takoer
oznauje i dvostruku Kristovu prirodu pri emu je Krist Logos,
istovjetan s Rijeju po
kojoj je nastalo sve, a koja svoje zemaljsko postojanje manifestira
kroz pismo. Pismo,
dakle, nije samo pomo pri meusobnoj komunikaciji ljudi, ono je
otjelovljenje
boanskoga na zemlji s potencijalom stvaranja i mijenjanja.
U radu su na postavkama semiotike i semiologije analizirana prva
etiri glagoljina
slova; pojašnjen je njihov smisao s obzirom na oblik, leksiko ime i
brojanu vrijednost,
a sve sa svrhom potpunijeg shvaanja simbolike uloge glagoljskih
grafema u imenskoj
formuli Druge Boanske Osobe, što je i bila tema ovoga rada. Formula
je nastala
specifinim nainom kraenja pri emu je iz rijei izluen središnji dio
kako bi se, u
skladu s kršanskim svjetonazorom, u ivot provela zapovijed o ne
smpominjanju
Bojega imena uzalud. Formula se sastoji od slova i – ie, ija je
brojana vrijednost
deset, a mogue ga je dobiti zbrojem brojanih vrijednosti prvih
etiriju glagoljinih
slova, i slova s koje je grafiki vrlo slino slovu i. Leksiki nazivi
slova su ïe (i) i slovo
(s), ime je još jednom ujedinjen boanski motiv s motivom pisma.
Slovo ïe iznimno
38
je vano jer se u njemu postie punina simbolike prvih etiriju
brojeva, te se tako
ukazuje na puninu, savršenstvo i cjelovitost boanstva (Boga Oca i
Sina), te na Sveto
Trojstvo (sjedinjenje neba, zemlje i ovjeka).
39
1. Baczerowski, Janusz. 2006. Prirodni jezik kao predmet
lingvistike.
Fluminensia: asopis za filološka istraivanja, Vol. 18, No. 1, str.
25-37.
2. Barthes, Roland. 1989. Carstvo znakova. 'August Cesarec.
Zagreb.'
3. Berruto, Gaetano. 1994. Semantika. Izdanja Antibarbarus.
Zagreb.
4. Bratuli, Josip (ur). 1992. itja Konstantina irila i Metodija i
druga vrela.
Kršanska sadašnjost. Zagreb.
6. Bratuli, Josip. 2009. Povijest hrvatskog jezika. Društvo za
promicanje hrvatske
kulture i znanosti CROATICA. Zagreb.
7. Crnevi, Ante. 2014. Zaboravljeni jezik kršanskih simbola. O
drevnim
kršanskim kriptosimbolima. ivo vrelo, Vol. 31, No. 7, str.
2-18.
8. Crnkovi, Maja. 2012. Promišljanja o postanku glagoljice.
Hrvatistika, Vol. 6,
No. 6, str. 47-65.Czerwiski, Maciej. 2012. Knjievni jezik kao
znak.
Semiotika razmatranja o hrvatskom jeziku u sistemu kulture.
Fluminensia:
asopis za filološka istraivanja, Vol. 23, No. 2, str. 39-55.
9. Damjanovi, Stjepan. 2005. Staroslavenski jezik. Hrvatska
sveuilišna naklada.
Zagreb.
itanka. Matica hrvatska. Zagreb.Dugandi, Verica. 1989. Semiotika i
teorija
informacija. Journal of Information and Organization Sciences, No.
13, str. 41-
50.
11. Dani, Mirza. 2013. Semiotika u reklamnim porukama: Dekodiranje
slika.
Jezikoslovlje, Vol. 14, No. 2-3, 475-485.
12. Eliade, Mircea. 2006. Slike i simboli: eseji o
magijsko-religijskom simbolizmu.
Fabula nova. Zagreb.
13. Frani, Anela. 1996. Pregled mijena imenske formule i osobnog
imena u njoj.
Rasprave: asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vol.
22, no. 1, str.
17-36.
14. Grivec, Franc. 1985. Sveti iril i Metod : slavenski
blagovjesnici. Kršanska
sadašnjost. Zagreb.
15. Horvat, Jasna; Tomaševi, Nives; Lendi, Slaven. 2011. Semiotiki
marketing
Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kršanstva kao
pretea
40
suvremenog semiotikog marketinga. Libellarium: asopis za povijest
pisane
rijei, knjige i baštinskih ustanova, Vol. 2, No. 2, str.
161-180.
16. Horvat, Nataša. 2012. Glagoljica – tajna veza s astrologijom i
numerologijom.
Hrvatistika, Vol. 6, No. 6, str. 75-89
17. Johansen, Joergen Dines. 2000. Uvod u semiotiku. Croatialiber.
Zagreb.
18. Jung, Carl G. 1973. ovjek i njegovi simboli. Mladost.
Zagreb.
19. Lozi, Katarina, Tomeli, Marijana. 2006. Od prapoela i alkemije
do
glagoljice. akavska ri: polugodišnjak za prouavanje akavske rijei,
Vol.
34, No. 1-2.
20. Luki, Milica; Blaevi Krezi, Vera. 2016. The glagolitic script
–
establishment models and "new" semiotic theories (rad u
objavi).
21. Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012.
Filozofsko-
simboliki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli boanskog
tetrakisa.
Lingua Montenegrina, 10 (2012), str. 23-66.
22. Luki, Milica; Horvat, Jasna. 2013. Glagoljica Konstantina irila
i Ars Magna
Ramóna Lulla - Paradigme semiotikog komuniciranja. Lingua
Montenegrina,
god VI/2, br. 12, str. 25-46.
23. Lunde, Paul (ur.). 2010. Tajne kodova. Novi liber.
Zagreb.
24. Marijanovi, Stanislav; Horvat, Jasna Horvat 2016./2017. Stjepan
Damjanovi
u zlatoreznom kodu Bašanske ploe i razotkrivanju i razotkrivanju
ljepote
hrvatskoglagoljske baštinjene kulture (rukopis, rad u postupku
objavljivanja)
25. Maruli, Nikola. 1975. Kulturno-povijesno znaenje glagoljice.
Senjski zbornik,
Vol. 6, No. 1, str. 49-54.
26. Mihaljevi, Ana. 2011. Onomastika analiza imena na latinskim
epigrafskim
spomenicima prvih stoljea hrvatske pismenosti. Sveuilište u Zagrebu
/
Filozofski fakultet.
27. Palmer, Frank Robert. 2010. Uvod u semantiku. Hrvatistika:
studentski
jezikoslovni asopis, Vol. 4, No. 4., str. 65-76.
28. Paro, Frane. 2008. etiri glasnika Radosne vijesti Konstantina
Filozofa. Slovo:
asopis Staroslavenskog instituta u Zagrebu, no. 56-57, str,
421-438.
29. Sabljak, Tatjana. 2010. Glagoljica. Villa Sibylla.
Zagreb.
Demetra. Zagreb.
32. Škiljaica, Andreja. 2014. Evolucija jezika. Sveuilište u
Zagrebu /
Prirodoslovno - matematiki fakultet (Biološki odsjek).
Zagreb.
33. Eco, Umberto. 2004. U potrazi za savršenim jezikom. Hena com.
Zagreb.
34. agar, Mateo. 2013. Uvod u glagoljsku paleografiju. Institut za
hrvatski jezik i
jezikoslovlje. Zagreb.
Prilog 1. Protoglagoljica 16
Prilog 2. Krugovi s osam jednakih isjeaka ugravirani u Efezu
20
Prilog 3. Jonevljevo projektno polje 21
Prilog 4. Rozeta iz koje proizlaze glagoljina slova trokutaste
morfologije 22
Prilog 5. az + buky + vêdê + glagolj = ïe/i 26
Prilog 6. Slovo az 30
Prilog 7. Slovo buky 31
Prilog 8. Slovo vêdê 33
Prilog 9. Slovo glagolj 34
Prilog 10. Slovo ïe 35