FILHARMONIJA BBC-A

SOL GABETTA violončelo

JUANJO MENAdirigent

Subota

12 | 5 | 2012

19 | 30 sati

FILHARMONIJA BBC-A

SOL GABETTA violončelo

JUANJO MENAdirigent

Subota

12 | 5 | 2012

19 | 30 sati

Filharmonija BBC-a

Sol Gabetta, violončelo

Juanjo Mena, dirigent

DODATNI PROGRAM

Nakon koncerta s umjetnicima razgovara Jana Haluza.

U predvorju Velike dvorane zabavni program s plesom i

izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom.

Zabavni program: Crveni koralji

PROGRAM

Dmitrij Šostakovič: Koncert za violončelo i orkestar

u Es-duru, br. 1, op. 107

Allegretto

Moderato

Cadenza - Attacca

Allegro con moto

****

Gustav Mahler: Simfonija u cis-molu, br. 5

Trauermarsch (Žalobna koračnica)

Stürmisch bewegt (Burno kretanje)

Scherzo

Adagietto

Rondo-Finale

4

Orkestar poznat već trideset godina kao Filharmonija BBC-a, utemeljen je 1934. kao BBC Northern Orchestra. Jedan od vodećih britanskih orkestara, član je šesteročlane BBC-jeve glazbene obitelji. Sjedište mu je u Manchesteru, odnosno od prošle godine u studiju MediaCityUK blizu Salforda iz kojeg kreće na velike turneje po Velikoj Britaniji i inozemstvu. Većinu njegovih nastupa u izravnom ili odgođenom prijenosu emitira Treći radijski program BBC-a. Od početka ove sezone na čelu Filharmonije je španjolski dirigent Juanjo Mena. Naslijedio je na tom mjestu Gianandrea Nosedu, maestra koji je tijekom desetljeća uzbudljivog zajedničkog muziciranja privukao pozornost novim čitanjima poznatih djela, kao i otkrivanjem zanemarenog repertoara. Noseda je s Filharmonijom BBC-a snimio dvadeset albuma s djelima Respighija, Prokofjeva, Karlowicza, Dallapiccole, Dvoráka, Liszta, Mahlera i Šostakoviča. Nedavno objavljeni CD s Bartókovim klavirskim koncertima na kojem solističku dionicu interpretira Jean-Efflam Bavouzet, bio je nominiran za nagradu BBC Music Magazine. Sve snimke Filharmonije BBC-a izdaje jedna od vodećih svjetskih nezavisnih diskografskih tvrtki Chandos Records. Uz ekskluzivni ugovor, pod njezinom je etiketom Orkestar do sada objavio više od dvjesto albuma. Snimke Filharmonije BBC-a dostupne su i u mp3 formatu. Glasoviti ciklus Beethovenovih simfonija osvojio je nagradu ITV South Bank Show za inovativnost.

5

Glavni gostujući dirigent Filharmonije BBC-a je Vasilij Sinajski, koji surađuje s orkestrom više od deset godina, a nakon mandata Jamesa MacMillana, dužnost skladatelja/dirigenta trenutačno obnaša ugledni austrijski skladatelj Heinz Karl Gruber.

Juanjo Mena preuzeo je kao šef-dirigent Filharmonija BBC-a u rujnu 2011. godine. Pri je toga je u v iše navrata ravnao orkestrom, iskusio čar izravnog prijenosa na Trećem radijskom programu BBC-a i snimio s njim ploču za Chandos s djelima francuskog skladatelja Gabriela Piernéa. Poslije debija s orkestrom u Bridgewater Hallu, kritičar The Guardiana je napisao: “U oba djela orkestar je sjajno svirao za njega.” Juanjo Mena jedan je od najcjenjenijih španjolskih dirigenata koji redovito surađuje s orkestrima u domovini, između ostalih sa Španjolskim nacionalnim orkestrom, S imfon i jsk im orkes trom Španjo lske radiotelevizije, orkestrom i Zborom grada

Madrida te orkestrima iz Seville, Granade i Gran Canarije. Bio je umjetnički ravnatelj i glavni dirigent Simfonijskog orkestra iz Bilbaa (1999.-2008.), šef-dirigent Teatra Carlo Felice u Genovi, a do 2013. traje njegov mandat na mjestu gostujućeg dirigenta Filharmonije iz Bergena. Među nedavnim angažmanima ističu se nastupi s Filharmonijom iz Osla, Francuskim nacionalnim orkestrom, Komornim orkestrom iz Lausanne, Filharmonijskim orkestrom Scale, Škotskim simfonijskim orkestrom BBC-a, Simfonijskim orkestrom Španjolske radiotelevizije, Simfonijskim orkestrom RAI-a iz Torina, Simfonijskim orkestrom Giuseppe Verdi iz Milana te turneja po Japanu sa Simfonijskim orkestrom iz Bilbaa. U Sjedinjenom Američkim Državama ravnao je Simfonijskim orkestrom iz Bostona u Tanglewoodu, Filadelfijskim orkestrom te Simfonijskim orkestrima iz Indianapolisa, Baltimorea i Chicaga. Među solistima s kojima je surađivao ističu se: Frank Peter Zimmermann, Lang Lang, Fazil Say, Joshua Bell, Mischa Maisky, Karita Mattila, Till Fellner, Julian Rachlin, Steven Isserlis, Elisabeth Leonskaja, Viktoria Mullova i Truls Mørk.

6

Njegov operni repertoar uključuje Ukletog Holandeza, Salomu, Elektru, Ariadnu na Naksosu, Dvorac Modrobradog i Iščekivanje (Erwartung). Recentne produkcije kojima je ravnao su Evgenij Onjegin u Genovi, Figaro u Lausanni, Billy Budd i Tristan u Bilbau.Sa Simfonijskim orkestrom iz Bilbaa snimio je kompletnu baskijsku simfonijsku glazbu za Naxos. Juanjo Mena završio je Konzervatorij u rodnoj Vitoriji. Studirao je kompoziciju i orkestraciju kod Carmela Bernaola i dirigiranje kod Enriquea Garcíje Asensija na Kraljevskom konzervatoriju u Madridu. Kao dobitnik stipendije Guridi Bernaolo, studirao je u Münchenu kod Sergia Celibidachea. Godine 2002. dobio je nagradu Nacionalnog španjolskog radija za svoje dirigentske zasluge i posvećenost suvremenoj glazbi.

Debi s Bečkom filharmonijom i Valerijem Gerg i jev im 2004 . god ine don io je međunarodno priznanje i lansirao karijeru dobitnici nagrade Švicarske banke Crédit Suisse Sol Gabetti koja je već do tada primila brojne nagrade i priznanja za svoj rad.Rođena u Cordobi u Argentini, prvo je natjecanje osvojila s deset godina. Ubrzo je osvojila nagradu Natalije Gutman te priznanja na Natjecanju Čajkovski u Moskvi i ARD-u u Münchenu. Nominirana za nagradu Grammy, Sol Gabetta dobitnica je jedne od najvažnijih umjetničkih nagrada u Švicarskoj, Aargauer Kulturpreis 2008. godine. U Argentini je primila nagradu KONEX, a 2010. proglašena

je Mladim glazbenikom godine po izboru kritičara časopisa Gramophone. Poslije diplome na Visokoj glazbenoj školi kraljice Sofije u Madridu, nastavila je studij kod Ivana Monighettija na Glazbenoj akademiji u Baselu te kod Davida Geringasa na berlinskoj Glazbenoj školi Hanns Eisler.U lipnju 2008. Sol Gabetta debitirala je uz Nacionalni simfonijski orkestar iz Washingtona kao partnerica u duu s Yo-Yom Maom na svjetskoj praizvedbi skladbe Leonarda Slatkina Dialogue for Two Cellos pod skladateljevim ravnanjem. Do sada je nastupala uz Simfonijski orkestar Frankfurtskog radija, Komorni

7

orkestar iz Basela, Nacionalni orkestar Francuskog radija, Češku filharmoniju, Simfonijski orkestar Grada Birmighama, Kraljevsku filharmoniju i Ruski nacionalni orkestar. Svirala je uz Nacionalne orkestre Belgije i Španjolske, Filadelfijski orkestar, Simfonijski orkestar iz Detroita, Filharmoniju iz Seula. Osim toga, redovita je gošća na festivalima: Verbier, Gstaad Menuhin, Rheingau, Schwetzinge, na Beethovenovu festivalu u Bonnu i festivalu Schleswig-Holstein u istoimenoj njemačkoj pokraini. Uz solističku karijeru, Sol Gabetta je posvećena komorna glazbenica. Utemeljila je vlastiti festival Solsberg na kojem komorni repertoar izvodi s kolegama Henrijem Sigfridssonom, Mihaelom Ursuleasom i Patricijom Kopačinskom.Njezin opsežan diskografski opus nagrađen trima nagradama Echo Klassik te s Diapason d’Or, uključuje albume s djelima Čajkovskog i Ginastere, CD s djelima Haydna, Hofmanna i Mozarta, ali i hvaljenu snimku Šostakovičeva Drugog koncerta za violončelo i orkestar s Minhenskom filharmonijom i Marcom Albrechtom te ploču s Elgarovim koncertom, ostvarenu u suradnji s Danskim nacionalnim simfonijskim orkestrom i Marijom Venzagom.Zahvaljujući velikodušnoj privatnoj stipendiji Hansa K. Rahna, svira na dragocjenom Guadagninijevu violončelu iz 1759. godine. Od 2005. Sol Gabetta predaje na Glazbenoj akademiji u Baselu.

Šostakovičeva “osveta” Svjedočanstva glazbenika koji su na vlastitoj koži trpjeli torturu svakodnevice u staljinističkom režimu govore o umjetnosti kao eskapističkom utočištu od stvarnosti. Ako je glazba pružala utjehu, zaborav, sreću, slobodu, nije neobično da joj se posvećivalo mnogo vremena, pažnje i važnosti te da je razina muziciranja sredinom prošlog stoljeća u Sovjetskom Savezu mogla doseći tako visok i nedostižan stupanj. Disciplina proizašla iz muke, do krajnjih je granica razmahala glazbeni genij, naravno kod onih koji su ga nosili u sebi. Gilels, Richter, Rostropovič, Ojstrah, Višnjevska... kao da su se i mogli pojaviti (što i dalje ne amnestira zlokobnost totalitarizma) samo u takvom represivnom društvu. Legendarni glazbenici i danas imaju status božanstva kod publike, no u svoje su vrijeme bili i muze. Sviračko umijeće glazbenih ikona sovjetske države, svojih bliskih prijatelja i drugova u tajnoj disidentskoj borbi, imao je pred očima u više važnih opusa Dmitrij Šostakovič (Sankt Peterburg, 1906. - Moskva, 1975.). Oba svoja violinska koncerta Šostakovič je napisao za Davida Ojstraha, oba koncerta za violončelo skladao je i posvetio Mstislavu Rostropoviču.

8

Obožavani Slava, violončelist velikog, vibrantnog tona i fascinantnih interpretacija, nadahnuo je Prokofjeva da napiše Sinfoniu concertante a Brittena, Hačaturjana i Lutosławskog da mu skladaju koncerte. Za djela iz pera prijatelja i nekadašnjeg profesora na Moskovskom konzervatoriju, međutim, trebalo je strpljenja. Kada je Šostakovičevoj supruzi Nini Vasiljevnoj otkrio da čezne za tim da mu Šostakovič napiše koncert te je pitao kako da ga na to nagovori, ona mu je savjetovala da samo šuti. Poslije šesnaest godina poznanstva i Rostropovičevih muka u pogledu tih nastojanja, Šostakovič je objavio da planira napisati koncert za violončelo. Njegovi biografi navode da mu je neposredan povod za to bila sudbina Borisa Pasternaka. Autor antistaljinističkog romana Doktor Živago bio je prisiljen 1958. odbiti Nobelovu nagradu za književnost te je izbačen iz Društva pisaca. Premda je Staljin u tom trenutku bio već pet godina mrtav, licenca zla koju je ustanovio još je vrijedila. Izobličena melodija omiljene diktatorove pjesme Sulko u finalu Koncerta za violončelo i orkestar u Es-duru, op.107, sitna je osveta traumatiziranog skladatelja, autora konstantno razapetog između apologije ideologije i vlastitih stvaralačkih htijenja, istovremeno žrtve i trofeja komunističkog režima. Ta karikirana verzija gruzijske narodne pjesme govori u prilog teoriji o glasu potpore Pasternaku, to više što je sâm Šostakovič sadržaj toga djela definirao kao dramu individue nasuprot gomili. Glazbeni izazov bila mu je Sinfonia concertante Sergeja Prokofjeva, skladba čiju je snimku, prema vlastitom priznanju, preslušavao sve dok mu se gramofonska ploča nije pokvarila. Ta se zadivljenost razaznaje u mnogim crtama koje je Šostakovič preuzeo od Prokofjeva, najviše u istaknutoj ulozi timpana. Prikrivena dvodijelnost formu razgraničuje na prvi stavak i ostala tri koja teku u kontinuitetu, bez stanke. Allegretto, uređen kao slobodan sonatni oblik, počiva na glavnom motivu, dojmljivom i nezaboravljivom signalu od četiri note (blizancu tonskog anagrama izvedenog iz skladateljeva prezimena koji se poput potpisa opsesivno ponavlja u mnogim njegovim djelima) te drugoj temi prožetoj dubokom žalošću i foklornim prizvukom. Sam je Šostakovič taj stavak nazvao “šaljivom koračnicom“, no malo je tu humora, a mnogo mračne groteske. Lirskim drugim stavkom dominira rapsodična modalna kantilena u solističkoj dionici, pikantno harmonizirana, koja vodi do sablasnog završnog dua violončela i čeleste. Treći je stavak opsežna kadenca koja se tematski razvija iz materijala prethodnog stavka i doseže Bachovu dubinu emocija. Lucidan i zlokoban završni rondo s karikiranom gruzijskom melodijom kao refrenom, usijani je finale čiju energičnost potenciraju divlji upadi timpana i iskričavost drvenih puhača u najvišim registrima.

9

Prema završetku izranja ponovno signal prvog stavka u ingenioznoj kombinaciji s glavnom temom finala. Koncert završava dramatično, grubo i odsječno, s naletima virtuoznih pasaža i oktava u violončelu.Prozračna orkestracija kojom se u prvi plan stavlja solistička dionica, od svih je limenih puhača zadržala samo jedan rog koji je u rubnim stavcima na trenutke antagonist solistu, u unutarnjima mu postaje saveznik.Kada mu je Šostakovič predao u ruke dugo željenu partituru, Rostropoviču su trebala samo četiri dana da koncert nauči napamet. Praizveo ga je s Lenjingradskom filharmonijom pod ravnanjem Evgenija Mravinskog 4. listopada 1959., a mjesec dana poslije predstavio ga je i Zapadu. Izvedba s Filadelfijskim orkestrom i Eugenom Ormandyjem bila je najvažniji glazbeni događaj u doba Hladnog rata. Nazočila mu je skladateljska elita Amerike i Rusije: Kabalevski, Cowell, Sessions, Barber, Menotti, Creston…, svjesna da je riječ o povijesnom trenutku u političkom smislu, a tek sluteći da je to i u umjetničkom. Bili su svjedoci porinuća djela koje će prigrliti Slavini nasljednici i učvrstiti kao zaštitni znak standardnog violončelističkog repertoara.

Ukleta simfonijaJedan od najcjenjenijih ravnatelja u povijesti Bečke opere, reformator koji je doista u djelo provodio glavnu ideju opernog kazališta o sinkretizmu svih umjetnosti bio je Gustav Mahler (Kalište, Češka, 1860. - Beč, 1911.). U redu za ulaznice u instituciju koju je vodio ambiciozni vizionar golemog znanja i radne energije, tiskale su se tisuće Bečana koji su do njega držali kao do dirigenta, no ne i skladatelja. Ono što je za Bacha bio Felix Mendelssohn-Bartholdy, za Mahlera su bili dirigent Bruno Walter i filozof Theodor Adorno. Njihovim zagovorom dogodila se renesansa Mahlerove glazbe u drugoj polovici 20. stoljeća, no ona je u punom zamahu zaživjela tek u sinergiji sa sedmom umjetnošću. Film Smrt u Veneciji Lucchina Viscontija koji je kao glavnu glazbenu temu maestralno iskoristio Adagietto iz Pete simfonije isprovocirao je pravi interes i potaknuo reviziju suda o Mahleru kao skladatelju. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća prihvaćeni, Mahlerovi simfonijski romani koji se nostalgično i fantazmagorično spominju djetinjstva i sa zebnjom pitaju o zemaljskoj budućnosti i onoj poslije nje, suvremenike su zbunjivali. Čudno je pri tome da ničeg radikalno novog u njima nije bilo, da oni ljepotu Schubertove, Wagnerove, Bachove glazbe ne napuštaju, da se čak daju zavesti nižim vrstama, akademski nepoćudnim seoskim plesovima i “pleh” koračnicama. No glazbene

10

priče nastale slaganjem uspomena i slutnji bile su bez uzora, nepoznati svjetovi čiju je ljepotu tek trebalo otkriti. Poslije praizvedbe Pete simfonije u Kölnu 1904., Mahler je očajavao: “Peta je ukleto djelo. Nitko je ne razumije.” Bila je ona veliki zaokret u odnosu na prethodnice, na Prvu koja se uvelike oslanjala na vokalnu glazbu, konkretno na Pjesme putujućeg djetića ili tri Wunderhorn simfonije koje uključuju pjevanje. Za razliku od tih osebujno dizajniranih pitoresknih ostvarenja nadahnutih pučkim bajkama, pjesmama, glazbom koja govori ljudskim glasom i objašnjena je napisanom riječi, Mahler je tu, kako je to poentirao Bruno Walter, “namjerio pisati glazbu kao glazbenik“. Apsolutno instrumentalni koncept nije, međutim, izopćio sadržaj. Premda nema eksplicitnih naznaka da je riječ o programnoj glazbi, odnosno nema napisanog scenarija, uočljiva je narativnost na razini unutarnje drame, ako ne i pravih događaja. Poneki ključ za razumijevanje ponudio je sam skladatelj. Primjerice za središnji Scherzo otkrio je da prikazuje ljudsko biće na punom dnevnom svjetlu na pragu života, a popularni Adagietto, prema onome što je prenio nizozemski dirigent Willem Mengelberg, izraz je ljubavi prema Almi. Neodoljivo je u simfonijskom luku koji se proteže od jezovite pogrebne koračnice do neobuzdane radosti, od mrklog mraka do najveće svjetlosti, ne prepoznati i stanovite biografske reflekse. Naime, 24. veljače 1901. Mahler je doživio jako krvarenje u crijevima koje je uspješno sanirano operacijom. No suočenje sa smrću ostavilo je na njega neizbrisiv i dubok dojam. Poslije još jedne frenetične kazališne sezone, u svojem ljetnom skladateljskom laboratoriju na Vrpskom jezeru, Mahler je uglazbio nekoliko Rückertovih pjesama iz ciklusa Pjesme mrtvoj djeci, Malog bubnjara iz ciklusa Dječakov čarobni rog koja opisuje put mladića do vješala, te prva dva stavka, odnosno mračnu polovicu Pete simfonije. Uvodni stavak (Trauermarsch) toga djela je žalobna koračnica drukčija od svih koje je Mahler do tada napisao: nezgrapna i neumoljiva, isprekidana provalama stravične boli u koju orkestar sirenski doziva jedna izdvojena truba - sudbinskom, svečanom uvodnom fanfarom, jednim od najizazovnijih orkestralnih sola za taj instrument. Drugi je stavak (Stürmisch bewegt, mit größter Vehemenz) strasna ekspresija žestoke boli koju pred kraj prekida plemeniti, odlučni koral u trubama i trombonima. Iznenada slomljenih krila i ugušenog daha, taj bljesak euforije i nade propada u bezdan očaja. Kada se sljedećega ljeta u Maierniggu vratio radu na simfoniji, Mahlerovo raspoloženje nije bilo isto. Ljubav na prvi pogled, prosidba samo dva tjedna poslije i brak s dvostruko mlađom Almom Schindler, ljepoticom sa skladateljskim sklonostima, bile su turbulentne novosti u njegovu životu. Odrazile su se u nastavku

11

simfonije koji čine: gigantska valcer-fantazija, zapravo provokativna kombinacija valcera i ländlera u uzavrelom, vitalnom Scherzu, nestvarno lirski Adagietto povjeren toplini gudača i nježnosti harfe i Rondo-finale prožet ozarenom vedrinom u kojima se ponovno javlja koral u limenim puhačima iz drugog stavka, no ovaj put vodi do pravog i očekivano radosnog zaključka. Put od tragedije do trijumfa koji prati i simbolična promjena tonaliteta od cis-mola do D-dura, neskrivena je aluzija na Beethovenovu Petu simfoniju. Upravo će njegovo naslijeđe mlađi bečki simfoničar nastaviti sustavno i ciljano razvijati, pomičući granice klasične forme do neslućenih razmjera.

12

Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnika: Dražen Siriščević ravnatelj

Producentica programa: Ivana Kostešić

Voditeljica marketinga: Metoda Lhotka

Urednice: Ana Boltužić Ivana Kostešić

Autorica teksta: Ivana Kocelj

Lektorica: Rosanda Tometić

Oblikovanje i grafička priprema: Studio Stožer

Tisak: Intergrafika d.o.o.

Naklada: 500 kom.

www.lisinski.hr

KONCERTI

RAZGOVORI S UMJETNICIMA

PLES

KONCERTI NA DAR

20. 10. 2012.

BELGIJSKI NACIONALNI ORKESTAR Andrej Borejko DIRIGENT

VIOLINA

3. 11. 2012.

NIGEL KENNEDY VIOLINA

24. 11. 2012.

OD LJUBAVI I ZLOBE DO MARŠALAHRVATSKE OPERE

8. 12. 2012.

MATTHIAS GOERNE SOLISTI DREZDENSKE KAPELE

DIRIGENT

BARITON

OBOA

22. 12. 2012.

2 CELLOS VIOLON ELO

VIOLON ELO

26. 1. 2013.

Dosadašnji pretplatnici, uz popust od 20 posto

1.120,00 kn / 960,00 kn / 800,00 kn

1.400,00 kn / 1.200,00 kn / 1.000,00 kn

23. 2. 2013.

IVO

KLAVIR

2. 3. 2013.

SIMFONIJSKI ORKESTAR IZ BARCELONE NACIONALNI ORKESTAR KATALONIJE

DIRIGENT

ñ GITARA

23. 3. 2013.

ORKESTAR MLADIH GUSTAV MAHLER

DIRIGENT

KLAVIR

6. 4. 2013.

ACCADEMIA NAZIONALE DI SANTA CECILIA

DIRIGENT

13. 4. 2013.

STRAVINSKI & BERNSTEIN

20. 4. 2013.

MEZZOSOPRAN

DIRIGENT

VEČER PRETPLATNIKA!Predvorje, 19 sati - druženje s pretplatnicimaVelika dvorana, 20 sati - koncertLANA KOS, sopran

Program: W. A. Mozart, G. Donizetti, G. Puccini, G. Bizet, G. Verdi

U subotu, 19. svibnja u 19 sati pozivamo sve pretplatnike programa Lisinski subotom na domjenak, druženje, razgovor o zajedničkoj prošlosti i budućnosti s dvoranom Lisinski. Upoznat ćemo Vas sa svim koncertima i umjetnicima, podijeliti najvjernijim pretplatnicima “tridesetogodišnjacima“ iskaznice nove sezone i uz malo “ića i pića“ lakše slušati Vaše kritike, a možda i pohvale?! Zatim se u 20 sati uputiti u Veliku dvoranu na koncert na dar, koncert s kojim Vam želimo zahvaliti na podršci i povjerenju. Poslije koncerta slijedi uobičajeni zabavni program.

Subota19. svibnja

BARBARA FRITTOLI, sopran

SOLISTI DEL TEATRO REGIO DI PARMA

Barbara Frittoli jedna je od najslavnijih pjevačkih zvijezda današnjice. U dosadašnjoj

je blistavoj karijeri otpjevala gotovo sve najveće sopranske uloge u najprestižnijim

opernim kućama poput milanske Scale, njujorške Metropolitan Opere, londonskog

Covent Gardena, Bečke državne opere i drugih.

Nakon što je 17. ožujka radi bolesti odgodila svoj nastup, željno očekivana pjevačica

nastupiti će 9. lipnja u dvorani Lisinski!

Talijanska pjevačka diva koja je surađivala i sa slavnim tenorima, Plácidom

Domingom i Joséom Carrerasom, u Hrvatsku nam dolazi po prvi put! Prati ju

ansambl I solisti del teatro Regio di Parma.

Subota9. lipnja 19.30 sati

Donizetti: LJUBAVNI NAPITAK

Verdi: OTELLO

Ad s: OLUJA

Mozart: TITUS

Verdi: AIDA

Berlioz: TROJANCI

Verdi: KRABULJNI PLES

Donizetti: MARIA STUARDA

Verdi: RIGOLETTO

Wagner: PARSIFAL

Zandonai: FRANCESCA DA RIMINI

Händel: JULIJE CEZAR

SEZONA 2012./2013.

Jonas Kaufmann Renée Fleming

Simon Keenlyside

Roberto AlagnaMarcelo Álvarez

Dmitrij Hvorostovski

Anna Netrebko