2
FARUK ŠEHIĆ Zrenje Ima dana za plakanje Za preslagivanje biografije Jedna ladica je vlažna, unutra raste trava Svaka vlat je iste dužine, korijen je probio furnir I svrdla dalje u čisto tkivo jasena Pomiluj tu travu kao kosu prvorođenog djeteta U toj ladici sve štima, trava proizvodi tišinu i kisik Tu nema ljudskih lica da u tebe uporno pilje Čudovišno radoznalih, obeshrabrujućih, iskrivljenih faca Polupanih zuba, slomljenih noseva, crvenih bjeonjača Zatvori tu ladicu, pusti travu nek' stvara svoj svijet u tebi Zelenu sferu Biće tih mračnih dana Za preslagivanje biografije Tad kiša lije sa udaljenih zvijezda U svakoj kapljici živi jedan monstrum Stranac, stelarno biće, on pada, pada Kao što ruža nije svjesna svog mirisa Crna kiša pada, sva od uglja i mulja sa udaljenih zvijezda (Igličasti rudari neumorno trpaju ugalj u nebeske vagone Točkovi su teški i moćni Dizel lokomotive pjevaju svoje pjesme) Vatre gore u srcima smrznutih ljudi Sjećanje na iščezlu ljubav može te ogrijati jednokratno Kao hepo kocka Nikad nemoj biti predaleko od svog groba Slušaj ga kako diše, tu humku koja još nije sazrila U zemljano-travnatom jedinstvu, oh, kako ja volim zemlju Te čestice koje se ne mogu objasniti, one su ništavna prašina Čarobni prah iz kojeg sve niče, tvoja brada, kost vilice Sve je nastalo iz toga Vidio sam tvoju gornju usnu u crnici, prije nego na tvom licu Htio sam je ubrati, nježni grimiz, otrgnuti je od zemaljskih korijena Nije bilo snage da to učinim, prestao sam disati za tren Ruke su mi utrnule, krv prestala da kola

Faruk Šehić - Zrenje

  • Upload
    pfei86

  • View
    26

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Faruk Šehić, Zrenje

Citation preview

Page 1: Faruk Šehić - Zrenje

FARUK ŠEHIĆ

Zrenje 

Ima dana za plakanjeZa preslagivanje biografijeJedna ladica je vlažna, unutra raste travaSvaka vlat je iste dužine, korijen je probio furnirI svrdla dalje u čisto tkivo jasenaPomiluj tu travu kao kosu prvorođenog djetetaU toj ladici sve štima, trava proizvodi tišinu i kisikTu nema ljudskih lica da u tebe uporno piljeČudovišno radoznalih, obeshrabrujućih, iskrivljenih facaPolupanih zuba, slomljenih noseva, crvenih bjeonjačaZatvori tu ladicu, pusti travu nek' stvara svoj svijet u tebiZelenu sferu Biće tih mračnih danaZa preslagivanje biografijeTad kiša lije sa udaljenih zvijezdaU svakoj kapljici živi jedan monstrumStranac, stelarno biće, on pada, padaKao što ruža nije svjesna svog mirisaCrna kiša pada, sva od uglja i mulja sa udaljenih zvijezda(Igličasti rudari neumorno trpaju ugalj u nebeske vagoneTočkovi su teški i moćniDizel lokomotive pjevaju svoje pjesme)Vatre gore u srcima smrznutih ljudiSjećanje na iščezlu ljubav može te ogrijati jednokratnoKao hepo kockaNikad nemoj biti predaleko od svog grobaSlušaj ga kako diše, tu humku koja još nije sazrilaU zemljano-travnatom jedinstvu, oh, kako ja volim zemljuTe čestice koje se ne mogu objasniti, one su ništavna prašinaČarobni prah iz kojeg sve niče, tvoja brada, kost viliceSve je nastalo iz togaVidio sam tvoju gornju usnu u crnici, prije nego na tvom licuHtio sam je ubrati, nježni grimiz, otrgnuti je od zemaljskih korijenaNije bilo snage da to učinim, prestao sam disati za trenRuke su mi utrnule, krv prestala da kolaJer posegnuh za nedodirljivim skladom zemaljskoga šara Ima dana za plakanjeZa skandiranje nepoznatih imena, dole ispod korijenjaU tami većoj od one koja bubri na nebu, iza sedam svemirskih goraImenâ koja će pripasti budućim licimaJoš ih ne vidiš, dole su među gomoljima, mirišu na stajnjak i ljiljaneNa svježe kravlje maslo, izrezbarenu drvenu zdjelu

Page 2: Faruk Šehić - Zrenje

Lica ljudi koje ćeš tek upoznati, voljeti kao nikog do sadaUvijek kao prvi put, ljubiti iznova, otkrio si tu tajnuEliksir kojeg imaš na vrhu jezika, elektro-šok poljupcaSada si napokon spreman za svoje mračne dane.