F · Web viewF. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA. Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 4. svibnja 2005. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje

POSEBAN PRILOG

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 4. svibnja 2005. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvandoktorskog studija

1. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Ane Kilić Matić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kontinuitet ili diskontinuitet antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana, mentor akademik Nenad Cambi.

str. 5

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ante Kolaka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Modeli upravljanja nastavnim procesom, mentor dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

str. 10

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Antuna Halonje za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatski računalni žargon, mentorica dr. sc. Milica Mihaljević, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

str. 17

4. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Slavka Mrkocija za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Povijest igraćih karata i njihovo korištenje u hrvatskim zemljama, mentor dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 23

5. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Jelene Kuvač za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kompeticijski model jezičnoga usvajanja na primjeru jezične obrade u hrvatskome, mentorica dr. sc. Melita Kovačević, red. prof., komentorica dr. sc. Zrinka Jelaska, doc.

str. 28

6. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Andree-Beate Jelić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga čitanja u usvajanju vokabulara francuskoga kao stranog jezika, mentorica dr. sc. Sanja Grahek, doc., komentorica dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

str. 32

7. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Nives Mikelić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik, mentor dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

str. 39

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti udoktorskom studiju i odobrenje predložene teme

8. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Perine Meić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj književnosti, mentor dr. sc. Ante Stamać, red. prof.

str. 44

9. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Petra Vukovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Prednosti dvorazinske valencije sintakse u sintaktičkom opisu slavenskih jezika na primjeru češkoga i hrvatskoga jezika, mentorica dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

str. 51

10. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Nine Tuđman Vuković predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: semantičko-sintaktička analiza, mentorica dr. sc. Milena Žic-Fuchs, red. prof.

str. 57

11. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Jerice Ziherl predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Antun Motika – razdoblje od 1930. do 1953. – od «Pariške škole» do «intimističke» koncepcije modernizma, mentor dr. sc. Zvonko Maković, doc.

str. 63

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorataznanosti u doktorskom studiju

12. Imenovanje stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Milene Radovan-Burja predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Odgoj i moralnost u filozofiji Immanuela Kanta, mentor dr. sc. Ante Čović, izv. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Ante Čović, izv. prof.2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

2

13. Imenovanje stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Vide Lučić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Semantička raščlamba hrvatskoga crkvenoslavenskoga leksika koji izriče osjećajnost, mentorica dr. sc. Zrinka Jelaska, doc.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savj. (Staroslavenski institut)2. dr. sc. Zrinka Jelaska, doc.3. dr. sc. Ida Raffaelli, doc.

14. Imenovanje stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Krešimira Šojata predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Sintaktički i semantički opis glagolskih valencija u hrvatskom, mentor dr. sc. Marko Tadić, izv. prof., komentorica dr. sc. Milena Žic-Fuchs, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Milena Žic-Fuchs, red. prof.2. dr. sc. Marko Tadić, izv. prof.3. dr. sc. Mario Brdar, doc. (Filozofski fakultet u Osijeku)

15. Imenovanje stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Nataše Stojaković predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Konjunktiv u modernom engleskom: 1500-2005, mentorica dr. sc. Dora Maček, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru2. dr. sc. Dora Maček, red. prof.3. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

16. Dubravke Mandušić pod naslovom Informacijska pismenost kao ključni čimbenik obrazovanja u visokoobrazovnim sustavima Republike Hrvatske (S posebnim osvrtom na poljodjelski visokoobrazovni sustav), mentor dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

str. 68

17. Luke Šeša pod naslovom Razvoj etnoloških istraživanja – Od ideje o narodoznanstvu do moderne hrvatske etnologije, mentor dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof., komentor dr. sc. Branko Đaković, doc.

str. 70

3

18. Molba Maria Keve za promjenu teme magistarskog rada «Kazneni zavod Stara Gradiška od 1939. do kraja 1942., s posebnim osvrtom na razdoblje NDH» u novi naslov Demografske promjene u Brodsko-posavskoj županiji (1991.-2001.), mentor dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 72

19. Lane Bitenc pod naslovom Likovi komedije Dell'arte: Tradicija i suvremenost, mentor dr. sc. Boris Senker, red. prof.

str. 74

20. Željke Radelić pod naslovom Karakterizacija ženskih likova u dramama Bernarda Shawa, mentor dr. sc. Boris Senker, red. prof.

str. 76

21. Ane Pikunić pod naslovom Liturgijske instalacije ranokršćanskog razdoblja na zadarskom području, mentor dr. sc. Pavuša Vežić, doc. (Filozofski fakultet u Zadru).

str. 78

22. Alenke Radišić Tasić pod naslovom Umjetnički obrt razdoblja Art Decoa u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Dalmaciju, mentorica dr. sc. Ivana Šverko, red. prof. (Umjetnička akademija u Splitu).

str. 80

23. Dijane Požar po naslovom Načini zaštite individualne stambene arhitekture (1900.-1918.) u sjevernim dijelovima Zagreba, mentor dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.

str. 82

Nastavni predmeti

24. Molba Hedvige Štoos, studentice Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti za oslobađanje plaćanja školarine V. i VI. semestra studija u ak. god. 2004/2005.

Napomena: Vijeće poslijediplomskih studija nije prihvatilo molbu imenovane.

Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju:

dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

4

Nenad Cambi, akademik,Odjel za arheologiju Sveučilište u ZadruObala Kralja Petra Krešimira IV, 223000 ZADAR

Prof. dr. Mirjana SanaderFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za arheologijuLučićeva 3

Prof. dr. u miru Marin ZaninovićOdsjek za arheologijuFilozofski fakultet ZagrebLučićeva 3

Zadar, 16. studenog 2004.

Filozofskom fakultet u ZagrebuVijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću

Predmet: Izvješće o uvjetima za prijavu doktorske disertacije Ane Kilić-Matić

Povjerenstvo izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 26. travnja godine 2004.podnosi Naslovu skupno izvješće o tome zadovoljava li Ana Kilić-Matić uvjete propisane člankom 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti predložena tema.

Ad. 1. Ana Kilić-Matić zadovoljava uvjete čl. 51 st. 1 Zakona o visokim učilištima. Naime, ona je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zadru 15. ožujka godine 1999. (Odsjek za arheologiju). Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Odsjek za arheologiju) 20. studenoga godine 2002. s temom «Rimske villae rusticae na istočnoj jadranskoj obali» što je vidljivo iz preslika obje diplome.Osim toga od 1. siječnja 2003. do 1. travnja 2004. radila je u svojstvu vanjskog suradnika na projektu «Istraživanje antičke i starokršćanske kulture na istočnoj obali Jadrana» (šifra 0070053) koji se vodi kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, što je također vidljivo iz potvrde koju je izdao voditelj istraživanja. Prema tomu, nema zakonske zapreke da Ana Kilić-Matić izradi doktorsku disertaciju izvan doktorskog studija.

Ad 2. Prijavljena tema «Kontinuitet ili diskontinuitet antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana» do sada nije obrađivana kao doktorska disertacija na Sveučilištima u Republici Hrvatskoj. Tema pripada humanističkim znanostima, polje: arheologija, grana: antička arheologija, Ima, doduše, nešto znanstvenih radova na tu temu, a pok. akademik M. Suić se također osvrnuo i na kontinuitet antičkih gradova u svojoj knjizi «Antički grad na istočnoj obali Jadrana». U sinopsisu doktorske disertacije kandidatkinja je navela da će se kao polazištem služiti knjigom M. Suića. Pri izradi teme kandidatkinja će morati zasjeći i u polje: srednjovjekovna arheologija, jer kani pokazati kontinuitet antike i u tom razdoblju. Ana Kilić-Matić takođe namjerava dati i katalog gradova o kojima će raspravljati. Očekuje se da će ona,

5

osim urbanističkih, urbanih i arhitektonskih pitanja, također obraditi društvene i druge probleme u svezi s gradom kao živim organizmom koji kontinuira ili umire u jednom razdoblju. Očekuje se da ona obradi i neka samo naizgled manje važna pitanja kao što su pretvaranje ruralnih naselja u urbana, zatim, ruralizacija urbanih aglomeracija, sekundarna urbanizacija i slično. Prema tomu, tema nije iscrpljena kao posebna radnja i može se još znatno produbiti. Kandidatkinja je podastrijela sinopsis svoje doktorske disertacije iz koje je vidljivo da ona temi želi pristupiti temeljito. Nadajmo se da će se to uistinu i dogoditi.

Na temelju svega gore iznesenoga smatramo da postoje svi zakonski uvjeti da se A. Kilić-Matić dopusti izrada doktorske disertacije te da tema «Kontinuitet ili diskontinuitet antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana» odgovara standardima doktorske disertacije.

Akademik Nenad Cambi

Prof. dr. Mirjana Sanader

Prof. dr. u miru Marin Zaninović

6

Fakultetsko vijeće Ana Kilić-MatićFilozofskog fakulteta Doverska 34 34/ViSveučilišta u Zagrebu 21000 SplitIvana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis doktorskog rada

KONTINUITET ILI DISKONTINUITET ANTIČKIH GRADOVA NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: ArheologijaGrana: Antička arheologija

UVOD

U uvodnom dijelu bit će objašnjen pojam grada, razlozi njegova nastanka i povijest

razvitka. Navest će se terminologija koja se koristi za pojam grada s posebnim osvrtom na

grčku i rimsku, odnosno latinsku.

TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE

Grad u pravom smislu riječi na istočnoj jadranskoj obali nastaje grčkom

kolonizacijom. Prijašnja starosjedilačka središta nisu dovoljno istražena, a u njih se useljavaju

novi elementi stanovništva, pa daljnjim razvojem gube svoj autohtoni karakter.

Osnovu na kojoj bi se bazirali bila bi podjela gradova navedena u djelu Mate Suića:

Antički grad na istočnom Jadranu (Zagreb: Golden marketing, 2003.). Prema njegovom

pregledu antičkih gradova daljnjom razradom utvrdili bi se sljedeći problemi:

Razjasnili bi što je grad grčkog svijeta i njegovo ustrojstvo koje je kolonizacijom preneseno

na našu obalu. Naveli bi grčku podjelu zemljišta i njene sačuvane ostatke. Spomenuli

povijesne činjenice kada i tko je kolonizirao grčke gradove i zajednice na istočnoj jadranskoj

obali kao i njihov status u odnosu na ostali antički svijet.

Slijedila bi obrada grada rimskog svijeta i njegov razvoj, zatim uloga i status njegovih

stanovnika koji su se infiltrirali i prije rimske kolonizacije na našoj obali. Neizbježno je

utvrditi rimsku limitaciju agera i njene ostatke utvrđene na osnovi najnovijih istraživanja.

7

UŽE PODRUČJE RADA

Osnovu rada predstavljali bi kataloški obrađeni antički gradovi na istočnoj obali

Jadrana. Uz današnje ime garda bio bi naveden i njegov puni antički naziv, vrijeme nastanka,

status koji je stekao daljnjim razvitkom i sastav stanovništva. Slijedili bi njegovi važniji

evidentirani nalazi i namjene prostora.

Naveli bi što se događalo sa gradom kao i njegovim stanovništvom u kasnoj antici i ranom

srednjem vijeku. da li je postojao kontinuitet ili diskontinuitet i koje vrste.

OBRAZLOŽENJE METODOLOŠKIH POSTUPAKA

Gradovi na istočnoj jadranskoj obali razlikuju se prema nastanku. Osnove na kojima je

nastao grad: autohtonim, grčkim ili iz rimske kolonije, iz villae, etc., utječu na njego daljnji

razvoj. Jedan od bitnih čimbenika bila je i cestovna mreža koja je uvjetovala razvoj grada i

okolnih područja, stoga bi u najkraćim crtama izložili vrijeme nastanka i njene trase.

Problemi urbanizacije grada vezani su i za njegovu ekonomsku stranu kao i sastav

stanovništva u njemu. Povijesno gledano pad Zapadnog Rimskog Carstva i seoba naroda

uvjetovali su prekid jednog dugotrajnog razdoblja koje je pogodilo i gradove na našoj obali.

Razmotrio bi se kontinuitet ili diskontinuitet antičkog grada i njegov daljnji nastavak života u

kasnoj antici i ranom srednjem vijeku. Kontinuitet s istim elementima, zatim kontinuitet sa

prekidom gdje na antičkim osnovama niču novi gradovi. Kasna antika i rani srednji vijek

donosi krizu urbanog života i življenja. Urbani kontinuitet grada omogućuje da se u sljedeća

stoljeća prenesu iskustva prijašnjeg razdoblja, a nosioci su njegovo stanovništvo što navodi na

zaključak o kontinuitetu gradskog pučanstva. Ta važna činjenica je kulturološki kontinuitet

koji je ovisan o pučanstvu u gradovima, a oni su nosioci antičke tradicije koja će se prenositi

u sljedećim stoljećima.

Kada, gdje, zašto i koji su najčešći razlozi kao i kolika je uloga doseljenja novih elemenata u

diskontinuitetu antičkih gradova na istočnoj jadranskoj obali.

Uzgredno bi se osvrnuli na odnos grada i agera u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, kao i

što se događalo za to vrijeme s obalom i otocima.

CILJ ISTRAŽIVANJA I OČEKIVANI ZNANSTVENI DOPRINOS

Cilj ove doktorske disertacije je ustanoviti kontinuitet ili diskontinuitet evidentiranih

antičkih gradova na istočnoj jadranskoj obali. Na osnovi arheoloških ostataka i povijesnih

činjenica pokušalo bi se utvrditi nastanak ranosrednjovjekovnih gradova na antičkim

8

osnovama. Gradovi koji su sačuvali urbani kontinuitet pokazali bi postojanje civilizacijskih

veza, trajanja antičke tradicije kao i neprekinuti urbani razvoj što dokazuje i postojanje

kontinuiteta stanovništva. Složeniji problem diskontinuiteta pokazao bi obnavljanje grada u

neposrednoj blizini ili na mjestu antičkog, nakon prekida života u njemu. Pokušalo bi se

dokazati koliki je udio prijašnjeg razdoblja naslijeđen i koliki je utjecaj novih elemenata

uvjetovao urbani razvoj ranosrednjovjekovnih gradova na istočnoj jadranskoj obali.

Na kraju bi se mogao dati uvid u kolikoj je mjeri nastavljen život i antička tradicija na

ovim prostorima. Ukazalo bi se na probleme antičke urbane arheologije i metodologije koja se

primjenjuje u istraživanjima, očuvanju, obnovi i devastacijama naših gradova.

NACRT STRUKTURE RADA

U uvodnom dijelu obradio bi se pojam grada, pa poglavlje o povijesnom pregledu

gradova na istočnoj jadranskoj obali. Započeli bi grčkom kolonizacijom, a pozornost bi bula

posvećena romanizaciji i njenoj ulozi u urbanizaciji ovih krajeva. Slijedio bi kataloški

obrađeni antički gradovi na istočnoj obali Jadrana. U najvažnijem poglavlju razmatrali bi

problem urbanizacije i uvjete koji su doprinjeli razvitku gradova, zatim bi se utvrdio njihov

kontinuitet ili diskontinuitet. Zadnje poglavlje sadržavalo bi sintezu i zaključke o rezultatima

istraživanja. Radu bi bili dodani prilozi: tablica sa popisom antičkih gradova, njihovim

statusom i utvrđenim kontinuitetom ili diskontinuitetom, pa zemljopisne karte sa označenim

antičkim gradovima, bibliografija, kazala, kartice i sažetak.

U Splitu, 10. ožujka 2005.

Kandidat: Mentor:

Mr. sc. Ana Kilić-Matić Akademik Nenad Cambi

9

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

U Zagrebu, 05. travnja 2005. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

P r e d m e t: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Ante Kolaka za pristupanje izradbi doktorske disertacije izvan doktorskog studija te prihvaćanje teme

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. ožujka

2005. donijelo je odluku kojom se imenuje stručno povjerenstvo koje ima zadatak utvrditi i podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ante Kolak uvjete za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Modeli upravljanja nastavnim procesom. Stručno povjerenstvo čine: prof. dr. sc. Vladimir Jurić, predsjednik povjerenstva, prof. dr. sc. Vlatko Previšić, član povjerenstva i prof.dr. sc. Dubravka Maleš, članica povjerenstva.

Na temelju proučene dokumentacije koju je pristupnik priložio, imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Ante Kolak rođen je 16. siječnja 1972. godine u Slavonskom Brodu gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje odgojno-obrazovnog usmjerenja. Pedagošku akademiju, smjer učitelj razredne nastave, upisuje 1991. godine i nakon obrane diplomskog rada (Djeca s teškoćama u razvoju) nastavlja pedagoško obrazovanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za pedagogiju. Profesorom pedagogije postaje 1996. godine obranom diplomske radnje s temom «Mogućnosti cjelodnevne nastave». Poslijediplomski znanstveni studij upisao je 1999. godine, a magistraski rad na temu «Stavovi roditelja prema suradnji sa školom» obranio je 28. svibnja 2004. godine i stekao akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje odgojnih znanosti.

Radio je kao učitelj razredne nastave u Osnovnoj školi Cvjetno naselje u Zagrebu te kraće vrijeme kao školski pedagog u istoj školi. Vanjskim je suradnikom Učiteljske akademije u Zagrebu, voditelj je vježbi iz kolegija Metodika nastave prirode i društva. Bio je vanjski suradnik jezično-informatičke gimnazije «Svijet» i Srednje ekonomske škole u Zagrebu. Od 2000. godine djelatnik je Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za pedagogiju.

Pohađao je brojne pedagoške seminare i radionice u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je udruge pobornika pedagogije Celestina Freineta i predstavljao je Hrvatsku na jednomjesečnom skupu alternativnih pedagoga u Japanu. Objavljuje stručne radove u časopisu Zrno (Integrativno poučavanje u nastavi prirode i društva, Jutarnje okupljanje, Prostor – čimbenik odgojno-obrazovnog djelovanja), a u Zborniku Učiteljske akademije u Zagrebu (2001.) objavio je rad Suradničko učenje u nastavi prirode i društva.

Prema članku 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pristupnik mora imati akademski stupanj magistra znanosti te najmanje jednu godinu istraživačkog rada pri visokome učilištu ili institutu. Ovaj uvjet pristupnik ispunjava što dokazuje Uvjerenjem voditelja projekta prof. dr. sc. Vlatka Previšića, o sudjelovanju u istraživačkom projektu Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma (br. 0130489) odobrenog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Unesco-a za razdoblje od 2002. -2005.

10

godine. Pristupnik je u proteklom razdoblju od nepune tri godine izvršavao projektne zadaće vezane za izradu bibliografije, a sada je uključen u pisanje završne studije.

Obrazloženje teme

Mr. sc. Ante Kolak predložio je temu doktorskog rada pod nazivom Modeli upravljanja nastavnim procesom. Pristupnik ima iskustvo stečeno nastavnim radom u školi koje je bilo poticajem u traganju za učinkovitijim nastavnim modelima, što je bilo presudno u odabiru istraživačke teme.

Obrazlažući potrebu i opravdanost istraživanja u području modeliranja nastave, pristupnik ustanovljuje kako je područje didaktike prije svega orijentirano prema istraživanjima nastavnog procesa te kao takvo aktualno je u svim općedidaktičkim raspravama. Uz nastavni proces povezuju se brojna obilježja kao na primjer, učinkovitost nastave, protočnost, sudioništvo subjekata nastave, primjena nastavnih medija, stilova poučavanja, didaktičkih principa, uvažavanje didaktičkih sistema, razrednog ozračja i druga brojna obilježja samog nastavnog procesa. Već ova nepotpuna analitičnost, koja nema za cilj utvrditi kriterije podjele obilježja nastave, govori o složenosti samog procesa, o brojnim mogućim aspektima utvrđivanja međuzavisnosti obilježja, pravilnosti i upravljanja tijeka nastavnog procesa.

Složenost nastavnog procesa trajno impresionira sve one koji pokušavaju ponirati u njegovu bit, tražiti pravilnost njegovih tijekova, predvidivost zamišljenih koraka i općenito saznati nešto više o njegovoj biti i mogućnostima racionalnog upravljanja. Pristupnik nalazi da su rezultati brojnih istraživanja koja se bave proučavanjem raznih teorija i modela nastavnog podučavanja i učenja jedinstveni u razmišljanju o postojanju raznih teorija i modela nastave, kao i oko četverostruke spoznaje:

nastava je previše složen proces da bi je jedan model nastave mogao adekvatno rasvijetliti više modela i teorija nastave u međusobnom kompetitivnom odnosu bolje služe znanstvenoj

spoznaji, negoli jedan, službeno propisan ili «dogmatski» nastrojen model sasvim je legitimno nastavu promatrati sa stajališta različitih teorija i s aspekta različitih

modela nastave uobičajeni problemi školske svakodnevnice imaju svoju teorijsku težinu

(W.Klafki;W.Schulz,C.Moller, R.Winkel,H.Blankertz).Sve ove spoznaje otvaraju velik broj pitanja i mogućnosti proučavanja modela nastave u cilju

ostvarenja onog sna o kojem je još Komensky pisao 1657. u svom djelu Didactica Magna: «Prvi i krajnji cilj naše didaktike neka bude nastojanje da pronađemo i istražimo takav način održavanja nastave, gdje učitelji moraju manje podučavati, a učenici ipak više nauče; gdje u školama ima manje buke, zlovolje i beskorisnog truda i namjesto toga više slobode, zadovoljstva i istinskog napretka.»

Pod pojmom modela za potrebe ovog rada pristupnik podrazumjeva svaki tijek - medijski, sadržajni, metodički, tijek nastave s obzirom na smjene etapa i sl. koji ostavlja trag u nastavnom procesu. Svaki taj trag predstavljat će model nastave. Nekoliko takvih modela, povezanih određenim kriterijem prikazat će se združeno u ovom radu. Kriteriji povezivanja mogu biti srodnost između određenih dijelova, isključivost (ukoliko jedna dimenzija isključuje drugu), komplementarnost i dr. Na taj se način dobivaju grupirani tijekovi čija slika i sintetičnost daju mogućnost produbljivanja analize određenih veza među pojedinim elementima nastavnog procesa. Razni stupnjevi horizontalne i vertikalne povezanosti u modelima navode nas na zaključak da se modelom nastavnog procesa pokušavaju u cjelini obuhvatiti brojni elementi nastavnog tijeka. Pri tome su neke dimenzije naglašenije, ali svi pristupi pokazuju insuficijentnost totalnog opisa nastavnog tijeka, kako sa stajališta jedinstvenog prikaza raznih pristupa nastavi, tako i sa stajališta nekog univerzalnog modela koji bi u potpunosti odražavao realitet nastave.

Kao nezaobilazno izvorište ovog rada predstavljat će povijesni prikaz razvoja shvaćanja nastavnog procesa i formalizacije nastave. U rasponu od J.F. Herbarta, T.Zillera, W.Reina, R.Seyferta, J.Deweya, G.Kerschensteinera, W.H.Kilpatrica, H.Gaudiga, P.Petresena do V.Poljaka, F.Jelavića, L.Bognara, M.Matijevića i V.Jurića nalaze se razna shvaćanja utemeljena u strukturi nastavnog procesa.

Na modele upravljanja nastavnim procesom u velikoj mjeri utječu i modeli procesa učenja, što je sasvim razumljivo s obzirom da nastava potiče učenje i respektira spoznaje o učenju, a ponekad se i

11

vrste učenja uzimaju u obzir prilikom izgradnje modela. Stoga će dosezi istraživanja iz ovog područja biti ugrađeni u strukturu ovog rada.

Analizom objavljenih radova iz područja didaktike utvrđuje se nedostatnost cjelovitije znanstveno-istraživačke studije sa sustavnim pregledom i kritičkom prosudbom modela upravljanja nastavnim procesom. To je temeljno polazište ovog doktorskog rada.

Racionalizacija nastave uvelike je ovisna o upravljanju nastavnim procesom. Zbog toga je predmet istraživanja ovog rada usmjeren prema utvrđivanju racionalnih i visokoefikasnih putova upravljanja nastavnim procesom.Tako pristupnik određuje osnovne je ciljeve istraživanja, utvrditi:

modele tijeka nastavnog procesa i izvršiti njihovu klasifikaciju, moguće pretpostavke za njihovo ostvarenje povezanost pojedinih modela nastave i uspjeha učenika.

Da bi se ovi ciljevi ostvarili potrebno je ostvariti sljedeće zadatke istraživanja: opisati teorijske modele nastavnog tijeka opisati modele jasnim tekstualnim i grafičkim putem (izrada nacrta nastavnog tijeka i primjena

u konkretnim nastavnim uvjetima) prikupljanjem rezultata primjene pojedinih modela ostvariti pretpostavku za sistematiziranje

modela i izradu uputstava za njihovu primjenu ispitati utjecaj pojedinih modela nastave na uspjeh učenika s obzirom na usvojenost nastavnog

gradiva iz dogovorenog nastavnog predmeta.Kako bi se ispitalo utjecaj određenog modela nastave na uspjeh učenika (usvojenost nastavnih

sadržaja iz dogovorene skupine nastavnih predmeta), pristupnik predviđa primjenu kontroliranog eksperimenta. Generalnom hipotezom utvrdit će se povezanost između modela nastave i uspješnosti učenika.

Nezavisne varijable predstavljali bi modeli nastave, a zavisnu varijablu uspjeh učenika na ispitu znanja iz dogovorenog nastavnog predmeta (npr.priroda i društvo). Na temelju ispitivanja predznanja učenika izvršit će se ujednačavanje skupina. Označit će se ispitanici čiji rezultati narušavaju ujednačenost skupine te se njihovi rezultati neće uzimati u obzir u daljnjem istraživanju. Kako bi se eliminirala varijabla učitelj izvršit će se i njihovo ujednjačavanje. Uzorak instrumenata predstavljat će ispit znanja i ispit predznanja iz prirode i društva za određeni razred iz dogovorenog nastavnog područja. Uzorak ispitanika bit će kvotni (Petz,2002.). U eksperimentu bi sudjelovali učenici razredne nastave iz šest razrednih odjela s područja grada Zagreba. Na dobivene bruto rezultate primjenit će se metoda univarijantne analize varijance (utvrđivanje razlika aritmetičkih sredina t-testom) iz koje će se utvrditi moguća razlikovanja skupine ispitanika s obzirom na nezavisnu varijablu - modela nastave.

U zaključku ovog doktorskog rada, osim odgovora na postavljeni cilj (zadatke) – hipoteze od kojih rad polazi, istaknut će se mogućnosti primjene modela nastave u odgojno-obrazovnoj praksi, kao i novonastale hipoteze – mogući novi pristupi određenju i usavršavanju modela upravljanja nastavnim procesom.

Predviđena je sljedeća struktura rada: Uvod Povijesni pregled upravljanja nastavnim procesom i formalizacija procesa nastave Teorijski pristup modelima Modeli upravljanja prema stupnju determiniranosti procesa Empirijski pristup istraživanju Rezultati i interpretacija Završna razmatranja.

Ocjena i prijedlog Stručnog povjerenstva

12

Na temelju analize predočene dokumentacije, obrazloženja teme disertacije te važećih zakonskih akata o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je mr. sc. Ante Kolak:

1. stekao formalne uvjete predviđene Zakonom koji mu daju pravo na prijavu doktorske disertacije;

2. da je u projektu doktorske disertacije detaljno i metodološki korektno obrazložio pristup odabranoj temi, Na temelju navedenog, članovi Stručnog povjerenstva predlažu da se prihvati tema doktorske disertacije Modeli upravljanja nastavnim procesom. Članovi Stručnog povjerenstva složili su se da mentor kandidatu na izradi doktorske disertacije bude prof. dr. Vladimir Jurić te predlažu da se mr. sc. Anti Kolaku odobri daljnji postupak na izradi doktorske disertacije.

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

------------------------------------------

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

---------------------------------------

Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

13

Fakultetsko vijeće mr.sc.Ante KolakFilozofskog fakulteta Veslačka 2Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb


MODELI UPRAVLJANJA NASTAVNIM PROCESOM

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: odgojne znanosti

Područje didaktike prije svega je orijentirano prema istraživanjima nastavnog procesa te kao takvo aktualno je u svim općedidaktičkim raspravama. Uz nastavni proces povezuju se brojna obilježja kao npr. efikasnost nastave, protočnost, sudioništvo subjekata nastave, primjena nastavnih medija, stilova poučavanja, didaktičkih principa, uvažavanje didaktičkih sistema, razredne klime ili ozračja i druga brojna obilježja samog nastavnog procesa. Već ova nepotpuna analitičnost, koja nema za cilj utvrditi kriterije podjele obilježja nastave, govori o složenosti samog procesa, o brojnim mogućim aspektima utvrđivanja međuzavisnosti obilježja, pravilnosti i upravljanju tijeka nastavnog procesa.

Složenost nastavnog procesa trajno impresionira sve one koji pokušavaju ponirati u njegovu bit, tražiti pravilnost njegovih tijekova, predvidivost zamišljenih koraka i općenito saznati nešto više o njegovoj biti i mogućnostima racionalnog upravljanja. Rezultati brojnih istraživanja koji se bave proučavanjem raznih teorija i modela nastavnog podučavanja i učenja jedinstveni su u razmišljanju da postoje razne teorije i modeli nastave, kao i oko četverostruke spoznaje:

nastava je previše složen proces da bi je jedan model nastave mogao adekvatno

rasvijetliti

više modela i teorija nastave u međusobnom kompetitivnom odnosu bolje služe

znanstvenoj spoznaji, negoli jedan, službeno propisan ili «dogmatski» nastrojen model

sasvim je legitimno nastavu promatrati sa stajališta različitih teorija i kroz aspekte

različitih modela nastave

uobičajeni problemi školske svakodnevnice imaju svoju teorijsku težinu

(W.Klafki;W.Schulz,C.Moller, R.Winkel,H.Blankertz).

Sve ove spoznaje otvaraju velik broj pitanja i mogućnosti proučavanja modela nastave u cilju ostvarenja onog sna o kojem je još Komensky pisao 1657.u svom djelu Didactica Magna: «Prvi i krajnji cilj naše didaktike neka bude nastojanje da pronađemo i istražimo takav način održavanja nastave, gdje učitelji moraju manje podučavati, a učenici ipak više nauče; gdje u školama ima manje buke, zlovolje i beskorisnog truda i namjesto toga više slobode, zadovoljstva i istinskog napretka.»

14

Pod pojmom modela za potrebe ovog rada podrazumjevat će se svaki tijek - medijski, sadržajni, metodički, tijek nastave s obzirom na smjene etapa i sl. koji ostavlja trag u nastavnom procesu. Svaki taj trag predstavljat će model nastave. Nekoliko takvih modela, povezanih određenim kriterijem prikazat će se združeno u ovom radu. Kriteriji povezivanja mogu biti srodnost između određenih dijelova, isključivost (ukoliko jedna dimenzija isključuje drugu), komplementarnost i dr. Na taj se način dobivaju grupirani tijekovi čija slika i sintetičnost daju mogućnost produbljivanja analize određenih veza među pojedinim elementima nastavnog procesa. Razni stupnjevi horizontalne i vertikalne povezanosti u modelima navode nas na zaključak da se modelom nastavnog procesa pokušavaju u cjelini obuhvatiti brojni elementi nastavnog tijeka. Pri tome su neke dimenzije naglašenije, ali svi pristupi pokazuju insuficijentnost totalnog opisa nastavnog tijeka, kako sa stajališta jedinstvenog prikaza raznih pristupa nastavi, tako i sa stajališta nekog univerzalnog modela koji bi u potpunosti odražavao realitet nastave.Kao nezaobilazno izvorište ovog rada predstavlja povijesni prikaz razvoja shvaćanja nastavnog procesa i formalizacije nastave. U rasponu od J.F. Herbarta, T.Zillera, W.Reina, R.Seyferta, J.Deweya, G.Kerschensteinera, W.H.Kilpatrica, H.Gaudiga, P.Petresena do V.Poljaka, F.Jelavića, L.Bognara, M.Matijevića i V.Jurića nalaze se razna shvaćanja utemeljena u strukturi nastavnog procesa.

Na modele upravljanja nastavnim procesom u velikoj mjeri utječu i modeli procesa učenja, što je sasvim razumljivo s obzirom da nastava potiče učenje i respektira spoznaje o učenju, a ponekad se i vrste učenja uzimaju u obzir prilikom izgradnje modela. Stoga će dosezi istraživanja iz ovog područja bit ugrađena u strukturu ovog rada.Analiziramo li do sada objavljene radove iz područja didaktike, cjelovita znanstveno-istraživačka studija sa sustavnim pregledom i kritičkom prosudbom modela upravljanja nastavnim procesom još uvijek nedostaje. To je temeljno polazište ovog doktorskog rada.

Racionalizacija nastave uvelike je ovisna o upravljanju nastavnim procesom. Zbog toga je predmet istraživanja ovog rada usmjeren prema utvrđivanju racionalnih i visokoefikasnih putova upravljanja nastavnim procesom.

Osnovni je cilj istraživanja utvrditi : modele tijeka nastavnog procesa i izvršiti njihovu klasifikaciju,

moguće pretpostavke za njihovo ostvarenje

povezanost pojedinih modela nastave i uspjeha učenika.

Da bi se ovi ciljevi ostvarili potrebno je ostvariti sljedeće zadatke istraživanja:

opisati teorijske modele nastavnog tijeka

opisati modele jasnim tekstualnim i grafičkim putem (izrada nacrta nastavnog tijeka i

primjena u konkretnim nastavnim uvjetima)

prikupljanjem rezultata primjene pojedinih modela ostvariti pretpostavku za konačno

sistematiziranje modela i izradu uputstava za njihovu primjenu

ispitati utjecaj pojedinih modela nastave na uspjeh učenika s obzirom na usvojenost

nastavnog gradiva iz dogovorenog nastavnog predmeta.

15

Kako bi se ispitalo utjecaj određenog modela nastave na uspjeh učenika (usvojenost nastavnih sadržaja iz dogovorene skupine nastavnih predmeta) primjenit će se kontrolirani eksperiment. Generalnom hipotezom utvrdit će se povezanost između modela nastave i uspješnosti učenika.Nezavisne varijable predstavljali bi modeli nastave, a zavisnu varijablu uspjeh učenika na ispitu znanja iz dogovorenog nastavnog predmeta (npr.priroda i društvo) te predznanje učenika iz navedenog područja. Na temelju ispitivanja predznanja učenika izvršit će se ujednačavanje skupina. Označit će se ispitanici čiji rezultati narušavaju ujednačenost skupine te se njihovi rezultati neće uzimati u obzir u daljnjem istraživanju. Kako bismo eliminirali varijablu učitelj izvršit će se i njihovo ujednjačavanje. Uzorak instrumenata predstavljat će ispit znanja i ispit predznanja iz prirode i društva za određeni razred iz dogovorenog nastavnog područja. Uzorak ispitanika bit će kvotni (Petz,2002.).U eksperimentu bi sudjelovali učenici razredne nastave iz šest razrednih odjela s područja grada Zagreba. Na dobivene bruto rezultate primjenit će se metoda univarijantne analize varijance (utvrđivanje razlika aritmetičkih sredina t-testom) iz koje će se utvrditi moguća razlikovanja skupine ispitanika s obzirom na nezavisnu varijablu - modela nastave.U zaključku ovog doktorskog rada, osim odgovora na postavljeni cilj (zadatke) – hipoteze od kojih rad polazi, istaknut će se mogućnosti primjene modela nastave u odgojno-obrazovnoj praksi, kao i novonastale hipoteze – mogući novi pristupi određenju i usavršavanju modela upravljanja nastavnim procesom.

Predviđena je sljedeća struktura rada: Uvod

Povijesni pregled upravljanja nastavnim procesom i formalizacija procesa nastave

Teorijski pristup modelima

Modeli upravljanja prema stupnju determiniranosti procesa

Empirijski pristup istraživanju

Rezultati i interpretacija

Završna razmatranja.

Mentor: Knadidat:

dr. sc. Vladimir Jurić mr. sc. Ante Kolak

Zagreb, 20. prosinca 2004.

16

Dr. sc. Mirko Peti, viši znan. suradnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovljepredsjednik povjerenstva

Dr. sc. Milica Mihaljević, znan. savjetnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlječlanica povjerenstva – mentorica

Dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miručlan povjerenstva

Vijeću poslijediplomskih studijaFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 23. ožujka 2005.

Predmet: PRISTUPANJE IZRADI I OBRANI DISERTACIJE IZVANDOKTORSKOG STUDIJA MR. SC. ANTUNA HALONJE

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. g. imenovalo nas je u povjerenstvo sa zadatkom da načinimo izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Antun Halonja uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvandoktorskog studija, odnosno mogućnosti prihvata teme disertacije pod naslovom HRVATSKI RAČUNALNI ŽARGON. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo Vijeću

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Antun Halonja rođen je 1971. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju tehničku školu "Ruđer Bošković" završava u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1996. godine informatologiju, smjer opća informatologija, i opću lingvistiku. Tema je diplomskoga rada bila iz korpusne lingvistike i nosila je naslov STROJNA OBRADA KORPUSA I ANALIZA VIŠEZNAČNOSTI. Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1997. godine. God. 2001. diplomira bibliotekarstvo na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu s temom "Web-stranice knjižnica za djecu i mladež". Naslov magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, stječe 2002. god. obranom magistarskog rada pod naslovom PRIPREMA I OBRADA KORPUSA HRVATSKIH PRIČAONICA I MREŽNIH NOVINA pod mentorstvom dr. sc. Marka Tadića.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje mr. sc. Antun Halonja od 1997. god. radi kao znanstveni novak na projektu "Rječnici suvremenoga hrvatskog jezika"; od 1999. god. je u zvanju mlađeg asistenta, a od 2002. u zvanju asistenta. Trenutno u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje radi na projektu "Višesveščani rječnik hrvatskoga jezika" pod voditeljstvom dr. Mirka Petija.

Sudjelovao je na više lingvističkih skupova u Hrvatskoj. Član je Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku. Područja interesa su mu korpusna lingvistika, sociolingvistika,

17

teorija jezika u kontaktu i leksikografija. Suautor je triju znanstvenih radova objavljenih u domaćim znanstvenim publikacijama i autor dvaju prikaza stranih izdanja s područja korpusne lingvistike i internetske problematike.

Navedenom djelatnošću mr. sc. Antun Halonja zadovoljava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima.

U sinopsisu doktorske disertacije mr. sc. Antun Halonja slijedi svoja dosadašnja istraživanja u području računalne lingvistike. Unutar hrvatskoga računalnoga nazivlja odabire područje koje je vrlo slabo istraženo. Žargon se kao poseban segment računalnoga nazivlja s pojavom interneta i napretkom računalne tehnike vrlo dinamično razvija. Taj razvoj u svijetu prate i rječnici računalnoga žargona, osobito na engleskom govornome području. Budući da se radi o specijalnom jeziku, za lingvistiku je pojava žargona zanimljiva s različitih aspekata: tvorbenoga, semantičkoga, terminološkoga, sociolingvističkoga, s aspekta posuđivanja, jezika u kontaktu, leksikografskoga i sl. Cilj je istraživanja da se sustavno zabilježi i analizira hrvatski računalni žargon s gore navedenih aspekata. Kao prilog radu predviđa se i izrada rječnika hrvatskoga računalnog žargona, što bi mogao biti znatan doprinos općem rječniku hrvatskoga žargona i rječniku novih riječi. U sinopsisu se potanko obrazlažu metodološki postupci koji će se primjenjivati u istraživanju odabranoga područja i izradi doktorske disertacije.

Na temelju iznesenog u ovom izvještaju donosimo sljedeću

OCJENU

Mr. sc. Antun Halonja zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvandoktorskog studija i može se prihvatiti tema disertacije pod naslovom HRVATSKI RAČUNALNI ŽARGON. Za mentora se predlaže dr. sc. Milica Mihaljević, znanstvena savjetnica.

Povjerenstvo:

dr. sc. Mirko Peti, v. zn. suradnikpredsjednik povjerenstva

dr. sc. Milica Mihaljević, zn. savj.član povjerenstva

dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miručlan povjerenstva

18

Fakultetsko vijeće Mr. sc. Antun HalonjaFilozofskoga fakulteta Institut za hrvatski jezikSveučilišta u Zagrebu i jezikoslovljeIvana Lučića 3 Strossmayerov trg 210000 Zagreb 10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

HRVATSKI RAČUNALNI ŽARGON

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Uvod

Hrvatsko je računalno nazivlje veoma zanimljiv predmet jezikoslovnih izučavanja. No, koliko je god ono dobro i iscrpno istraženo u okviru standardnoga jezika, s hrvatskim računalnim žargonom to nije slučaj. Napretkom računalne tehnike i pojavom interneta, stvoren je sasvim novi žargon kojim komuniciraju korisnici računala svih razina znanja. Među njima su u jezičnom smislu najzanimljiviji hakeri. To su osobe koje su vješte u programiranju i koje u njemu uživaju. Dobri su poznavatelji računalnih sustava u koje “provaljuju” da bi ukazali na sigurnosne propuste. Hakerima je to u prvome redu misaoni izazov i obrazovno iskustvo. U međusobnome se komuniciranju hakeri služe osobitim žargonom.

Prvi je rječnik hakerskoga žargona na engleskome jeziku sastavljen 1975. na stanfordskom sveučilištu, a od tada se neprestano nadopunjuje i proširuje novim riječima i izrazima. Taj je engleski elektronički rječnik poznat pod nazivom Jargon File. Najnovija je verzija rječnika 4.4.7., a datira iz prosinca 2003. godine. Tijekom više godina, veliki je broj pojedinaca dobrovoljno posvetio znatnu količinu vremena stvaranju rječnika hakerskoga žargona. Ti su pojedinci priznati na mreži u potpunosti kao njegovi pravi urednici. Uredničke dužnosti uključuju prikupljanje priloga i prijedloga drugih, traganje za potvrdnim informacijama, unakrižno povezivanje određenih naziva, održavanje dokumenta u konzistentnoj formi te s vremena na vrijeme najavljivanje i distribuiranje njegove posuvremenjene verzije. Činjenica da su upravo hakeri autori rječnika hakerskoga žargona ukazuje na njihovo izraženo zanimanje za jezik, što ne treba čuditi jer su i oni stručnjaci za jezike. Naravno, u prvome se redu hakeri zanimaju za programirne jezike, ali se u velikoj mjeri zanimaju i za prirodni jezik. Hakeri su po prirodi vrlo inventivni u svojoj uporabi jezika i promatraju oblikovanje i uporabu žargona kao igru koja se igra radi svjesnoga zadovoljstva. Osim hakera, u novije se vrijeme pojavila još jedna, za nastajanje računalnoga žargona veoma bitna skupina računalnih korisnika, a to su gameri. Pasionirani igrači računalnih igara također imaju važan udio u stvaranju žargona.

Teorijska podloga

Pod žargonom se danas razumijeva supstandarni specijalni govor pojedine socijalne skupine ljudi povezanih statusno i strukovno, koji se tim govorom razlikuju (hotimice ili nehotice) od ostatka društvene zajednice. U njegovu formiranju i opstanku veliku ulogu imaju

19

i kriteriji kao što su spol, razina obrazovanja, životna dob, ali i teritorijalna pripadnost, pogotovo što su žargoni vezani uz urbane sredine koje se inače razlikuju svojim vernakularima. Tako žargonima bivaju govori ne samo pojedinih zatvorenih društvenih skupina, npr. zatvorenika, prostitutka, lopova, narkomana, dilera, navijača na stadionima, nego i otvorenih skupina poput učenika, studenata i pojedinih profesija, npr. umjetnika liječnika, profesora, sveučilišnih asistenata, mehaničara, kuhara, a u novije vrijeme i računalnih korisnika, osobito hakera.

Za razliku od anglofonoga govornog područja, posebice područja SAD-a gdje postoje i rječnici žargona i teorijski radovi posvećeni žargonu (primjerice Boyko 2002., Burke i Porter 1995. i dr.), hrvatski jezik ima samo nekoliko radova posvećenih žargonu, od kojih je najpoznatiji Rječnik hrvatskoga žargona književnika Tomislava Sabljaka iz 2001. godine. Međutim, u Sabljakovu se Rječniku koji obuhvaća natuknice vezane uz šatrovački govor urbanih skupina u Hrvatskoj nalazi samo nekoliko naziva iz računalnoga žargona.

Uže područje rada

Ovaj je rad u prvome redu sociolingvističko istraživanje, usko povezano s teorijom jezika u kontaktu. Temelj je za proučavanje hrvatskoga računalnog žargona korpus, koji je trebalo prikupiti i obraditi, pa je riječ i o korpusnoj lingvistici, a budući da će rad obuhvatiti i rječnik, služit će se i leksikografskim spoznajama.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Cilj je ovoga rada da se po prvi put sustavno zabilježi i analizira hrvatski računalni žargon te istraži jezična kreativnost hrvatskih računalnih korisnika.

Kao prilog radu predviđena je izradba rječnika hrvatskoga računalnog žargona. Kao model za izradu toga rječnika poslužit će posljednja inačica engleskoga rječnika hakerskoga žargona Jargon File. Takav bi rječnik mogao biti izvrstan prilog i dopuna općemu rječniku hrvatskoga žargona, kao i rječniku novih riječi.

Metodološki postupci

Temelj je za proučavanje žargona korpus sastavljen od dvadesetak priručnika koje su pisali sami hakeri te od poruka s hrvatskih interesnih skupina mrežnih novina vezanih uz računala, koje su izmjenjivali korisnici različitih profila i stupnjeva znanja u posljednjih nekoliko godina. Taj se korpus uspoređuje s korpusom tekstova preuzetih iz nekoliko godišta najpopularnijih hrvatskih računalnih časopisa (Bug, PC chip i Enter). Zadatak je te usporedbe da pokaže propusnost određenih izraza iz računalnoga žargona u više funkcionalne stilove, jer neki izrazi s vremenom prestaju biti žargonizmi i aktivno se uklapaju u standardni jezik, odnosno žargonski nazivi iz razgovornoga funkcionalnog stila preko publicističkoga stila ulaze u standardni hrvatski jezik.

Pri jezičnoj obradbi korpusa ustanovljene su neke nove pojave u hrvatskome jeziku, npr. sustavno i redovito se uzimaju pravopisno neprilagođene riječi kao tvorbene osnove za hrvatsku tvorbu.

Utvrdit će se sljedeće razine prilagodbe stranih riječi:1. U prvome slučaju nema prilagodbe, preuzima se strana riječ (primjerice firewall,

proxy i sl.). Za većinu je naziva iznimno teško pronaći odgovarajuću hrvatsku istovrijednicu pa se oni najčešće bez ikakve prilagodbe preuzimaju iz engleskoga jezika, često prouzročujući pri tome gramatičke i pravopisne probleme.

20

2. U drugome slučaju dolazi do morfološke, odnosno tvorbene prilagodbe, ali ne i do fonološke, tj. pravopisne (jedan je od takvih primjera spoofanje, što bi otprilike značilo lažiranje IP adrese računala).

3. U trećem slučaju dolazi istodobno i do fonološke (pravopisne) i do morfološke (tvorbene) prilagodbe (snifanje, mudanje i dr.).

U istoj rečenici računalni korisnici nerijetko upotrebljavaju i općeprihvaćene nazive (npr. korisnik, datoteka), ali i njihove engleske istovrijednice (npr. user, file, a ponegdje čak i fajl).

Osim preuzimanja naziva iz stranih jezika, hrvatski su računalni korisnici dovoljno inventivni da i hrvatskim izrazima upotpune svoj žargon. Tako redovito možemo čuti ili pročitati izraz kanta, kojim korisnici odmilja ili u šali nazivaju svoje računalo. Na podatkovne medije poput CD-a ili DVD-a podaci, računalne aplikacije ili igre se prže, a na internet se naši korisnici prištekavaju, uštekavaju, zakače, prikače i sl. I za dijelove računala, kao i za periferne uređaje možemo naći različite domišljate nazive. Tako je računalni miš, osobito među mlađim korisnicima štakor, džojstik, odnosno palica za upravljanje ili svesmjer koji se upotrebljava pri igranju računalnih igara džojzla, a matična ploča računala mama-ploča. Računalo nadograđeno jačim komponentama, kao što su procesor, čvrsti disk ili radna memorija, obično je nabrijano itd.

Dio korpusa koji se nalazi u elektroničkome obliku prikupljan je s pomoću programa za preuzimanje poruka s interesnih skupina mrežnih novina Lurker 32. Konkordancije, čestotni i abecedni popisi izrađeni su programom Concordance 3.0 u kombinaciji s programom Word Smith. Za obradbu korpusa upotrebljavano je još niz pomoćnih aplikacija (za obradu teksta i sl.).

Struktura rada s kratkim osvrtom na elemente gradiva

Rad se sastoji od nekoliko cjelina:

1. Uvod

U uvodu se navodi razlog istraživanja i opisuje se profil korisnika računala u Hrvatskoj. Analiziraju se radovi posvećeni hrvatskome računalnom nazivlju te radovi posvećeni hrvatskome žargonu (nema ni jedan cjeloviti rad posvećen računalnom žargonu).

2. Korpus

U ovoj se cjelini opisuje tekstovna građa za korpus, način njezina prikupljanja i pripreme za obradbu te njezina elektronička obradba.

3. Jezična obradba korpusa

Jezična obradba obuhvaća opis jezičnih pojava koje se pojavljuju u korpusu. Sve su pojave oprimjerene.

4. Usporedba hrvatskoga i engleskoga korpusa računalnoga žargona

U ovoj se cjelini uspoređuju hrvatski i engleski jezični korpus, pri čemu se može utvrditi jezična kreativnost hrvatskih računalnih korisnika u odnosu na one s anglofonoga govornog područja.

21

5. Rječnik hrvatskoga računalnog žargona

Na kraju se rada daje popis najčešćih hrvatskih računalnih žargonizama s objašnjenjem njihova značenja i postanka te njihovim engleskim istovrijednicama.

Kandidat: Mentor:

_____________________ ____________________

Mr. sc. Antun Halonja Dr. sc. Milica Mihaljević

22

Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

Dr. sc. Borislav Grgin, izv. prof.

Dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izv. prof.

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

PREDMET: Promjena naslova i proširenje teme za izradu disertacije izvan doktorskog studija mr. Slavka Mrkocija Povijest igraćih karata i njihovo korištenje u hrvatskim zemljama

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je na sjednici održanoj 13. srpnja 2000. u stručno povjerenstvo koje je ocijenilo da se mr. Slavku Mrkociju može odobriti tema za disertaciju pod naslovom: Kartanje u hrvatskim zemljama od XII. do polovice XIX. stoljeća. U međuvremenu je kandidat napravio prvu verziju disertacije. U razgovoru sa članovima povjerenstva ustanovljeno je da taj tekst ne zadovoljava razinu zahtjevnosti koji bi bio pozitivno ocijenjen kao doktorska disertacija prvenstveno zbog toga što je izvora za povijest kartanja do polovice 19. stoljeća isuviše malo. Stoga je kandidatu preporučeno da se vremenski raspon u disertaciji proširi te da obuhvati i drugu polovinu 19. te čitavo 20. stoljeće.

Na upit Sveučilišta u Zagrebu, formuliranom u dopisu od 5. travnja 2001. godine, da li se knjiga Slavka Mrkocija «Mala povijest kartanja» te «sudjelovanje kandidata u izradi nekoliko značajnih istraživačkih programa iz strategije obrane RH» mogu smatra jednim od traženih uvjeta propisanih Zakonom za ispunjavanje uvjeta prijavljivanja doktorske disertacije, kako je povjerenstvo zaključilo u svom izvještaju od 12. studenoga 2000. godine, ponavljamo da je stav povjerenstva ostao nepromijenjen.

Smatramo da bi proširivanje vremenskog raspona u disertaciji odnosno obuhvaćanje i druge polovine 19. i čitavog 20. stoljeća omogućilo kandidatu da iskoristi različite vrste izvora, prvenstveno tiska te da bi to dalo konačnom tekstu razinu bogatstva podataka i analitičnosti potrebnu za doktorsku disertaciju.

Iz svega što je izneseno zaključujemo da je mr. Slavko Mrkoci udovoljio zakonskim uvjetima te

23

predlažemo

da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mr. Slavku Mrkociju može odobriti tema za disertaciju pod naslovom Povijest igraćih karata i njihovo korištenje u hrvatskim zemljama.

U Zagrebu, 2. ožujka 2005. godine

Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Borislav Grgin, izv. prof. član

Dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izv. prof.Član

Prihvaćeno na sjednici 23.3.05.

24

Fakultetsko vijeće Slavko MrkociFilozofskog fakulteta Pašmanska 22Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lucića 310000 Zagreb


POVIJEST IGRAĆIH KARATA I NJIHOVO KORIŠTENJEU HRVATSKIM ZEMLJAMA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest

Starorimski satiričar Decim Junije Juvenal svojim je prezirom obojenim riječima

kruha i igara (panem et circenses) dekadentne Rimljane želio izvrgnuti ruglu. No, tim je

riječima zapravo samo ukazao na osnovne karakteristike ljudskoga roda sadržane u dvije

njegove bitne potrebe - hrani i zabavi.

Igrali smo se kao djeca, igramo se kao odrasli, a igramo se i u svojoj trećoj životnoj dobi.

Kultura je u svom prvobitnom očitovanju proizašla iz igre.

U jednom ne tako malom dijelu igara i zabave čovjek se koristi igraćim kartama. Dio naše

kulturne povijesti koja se odnosi na korištenje igraćih karata nitko u nas nije znanstveno

istraživao niti historiografski obradio. U europskoj historiografiji koja se odnosi na

korištenje igraćih karata nema spomena o podacima s našeg područja. Nakana je ovoga rada

da popuni tu prazninu te da otvori vrata osnovnim istraživanjima o povijesti igara, odnosno

da stvori pretpostavke za daljnje sveobuhvatnije istraživanje ludičkih elemenata u čovjekovu

životu na našim prostorima.

Postupno se razvijajući igraće su karte postale osnovnim sredstvom dijela društvenih

igara - kartanja; igara na sreću – hazarda; dječjih igara s kartama – slagalice; zabave -

pasijans te predskazivanja budućnosti - vračanje i tarot. O postanku igraćih karata i njihovoj

primjeni u svim bitnim igrama - kartanju, hazardu, tarotu itd. postoji cijeli niz teorija

25

(sumeranska, indijska, egipatska, kineska, francuska itd.). Razmotrivši ih, egipatsku sam

teoriju prihvatio kao osnovnu te je nadopunio nekim vlastitim saznanjima proizašlim iz

predmetnog istraživanja. Po toj dopunjenoj teoriji - povijesni nas slijed vodi do prvih igrača

iz krugova bogova (čitaj svećenika) s obale Nila preko središta Perzijskog carstva na obale

Sredozemlja. Otuda i potječu igraće karte, a zatim se dalje šire po Europi. Pojavom igraćih

karata u području Mediterana s teoretskih se postavki prelazi na relevantne spoznaje

potkrepljene povijesnim činjenicama.

Osnovni cilj mog istraživanja, osim uvida u globalnu sliku, jest popunjenje

sveeuropske historiografije o igraćim kartama i njihovu korištenju te uspostavljanje povijesno

relevantnih činjenica o ovoj temi u našoj historiografiji.

Radi jasnoće obrađuje se struktura snopova igraćih karata, a istodobno se razmatra i povijest

odnosno razvoj njihovog korištenja. Posebnost naših krajeva još je i u tome što su ovi krajevi

bili pod utjecajem dvaju civilizacijskih krugova - mediteranskog i srednjoeuropskog, što se

odrazilo i u načinu korištenja igraćih karata. U području mediteranskog utjecaja (priobalje

Jadrana i usko zaleđe) koristile su igraće karte talijanske kartaške boje, a u području

srednjoeuropskog utjecaja (Hrvatska i Slavonija) koristile su se igraće katre njemačke i

francuske boje s pripadajućim igrama.

Za moja osnovna istraživanja prvenstveno je bilo potrebno istražiti podlogu za

primjenu neke od znanstvenih metoda. Početak je bio u otkrivanju povijesnih tragova ( i to sa

svih područja ljudske djelatnosti) te eliminacija onih koji su bili nepouzdani i neznanstveni.

Upotrebljiv povijesni trag do kojeg bih došao izučavanjem raznih dokumenata (notarskih

zapisa, odluka gradskih uprava, vjerskih zabrana, opisa stvarnih događaja, novinskih članaka,

oglasa, slika itd.) vodio me do stvarnog povijesnog izvora. Na temelju tih izvora došao sam

do povijesnih činjenica. Primjenom strukturalnih objašnjenja smještenih unutar društvenih i

ekonomskih odnosa pokušao sam se približiti analitičkoj historiografiji gdje je to bilo

moguće.

Radnja je podjeljena u nekoliko poglavlja, kako slijedi:

- Uvodno poglavlje odnosi se općenito na igre i moderne torije o igrama.

- U drugom poglavlju namjera mi je bila uputiti u svijet igraćih karata, sa svim

njegovim sastavnicama. Početak bi bio u razradi egipatske teorije o postanku igraćih karata i

njenom miješanju s ostalim teorijama u perzijskom kotlu. Kaskajući za pronalaskom

proizvodnje papira karte dolaze na vrata Europe i tu radnja prati njihovo daljnje širenje. U

ovom poglavlju također se razrađuje sveobuhvatni tehnološki prikaz igraćih karata (kartaške

26

boje, vrste snopova, njihova strukura i upotreba). Dalje se prati način izrade igraćih karata

kroz vremenske slijedove, značajni europski proizvođači zastupljeni na našem području te

vlastita proizvodnja. Usto se obrađuju popratne pojave kao npr. državni monopol, porezi,

zabrane itd. vezane uz igraće karte.

- U trećem se poglavlju istražuju najstariji izvori korištenja igraćih karata u našim

krajevima – i to u onima pod utjecajem mediteranskog civilizacijskog kruga s jedne te

srednjoeuropskog civilizacijskog kruga s druge strane. U početku korištenja igraćih karata u

nas dominantna je odredba hazard sa svim porocima koje on sa sobom donosi. Završni dio

tog poglavlja odnosi se na prve zabilješke o hazardu na našem jeziku.

- Četvrto poglavlje obrađuje korištenje igraćih karata u vrijeme renesanse i nakon nje.

Uz hazard pojavljuju se i zabilješke o ostalim odredbama korištenja igraćih karata (društve

igre, pasijans, proricanje, dječje igre itd.). Poglavlje završava korištenjem igraćih karata u

doba ilirizma.

- Korištenje igraćih karata u moderno doba predmet je petog poglavlja. Na završetku

tog poglavlja naznačuje se nov oblik korištenja igraćih karata kao sličica na kućnim

računalima.

- U šestom poglavlju daje se kratak osvrt na povijest korištenja igraćih karata u nas,

od prvih zabilješki do danas kada računalo polako zamjenjuje klasične igraće karte.

U Zagrebu 11. travnja 2005.

Mentor: Kandidat:

Ivo Goldstein,dr.sc. Slavko Mrkoci,mr.sc.

27

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJAFILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

IZVJEŠĆEO PODOBNOSTI MR. SC. JELENE KUVAČ ZA IZRADU DOKTORSKE DISERTACIJE

IZVAN DOKTORSKOGA STUDIJA

Mr. sc. Jelena Kuvač podnijela je molbu za pristupanje izradi doktorske disertacije izvan doktorskog studija i priložila sinopsis doktorskoga rada pod naslovom "Kompeticijski model jezičnoga usvajanja na primjeru jezične obrade u hrvatskome". Kolegica Kuvač studirala je logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu u Zagrebu (2000-2004) i obranom magistarskoga rada završila s odličnim uspjehom poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; od 2000. radi kao znanstvena novakinja u Laboratoriju za psiholingvistička istraživanja ERF-a, a do sada je sudjelovala na tri znanstvena projekta, od kojih je dva financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Do sada je sudjelovala na nizu međunarodnih znanstvenih skupova, koristila je nekoliko stipendija za stručno usavršavanje u inozemstvu, a objavila je i jedanaest znanstvenih i stručnih radova (od čega jedan u časopisu s međunarodnom recenzijom i tri u međunarodnim zbornicima).

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju smatramo da mr. sc. Jelena Kuvač zadovoljava sve uvjete da joj se odobri izrada doktorske disertacije pod naslovom "Kompeticijski model jezičnoga usvajanja na primjeru jezične obrade u hrvatskome", te predlažemo Vijeću da joj odobri pristupanje izradi te doktorske disertacije pod mentorstvom prof. dr. sc. Melite Kovačević (Laboratorij za psiholingvistička istraživanja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet sveučilišta u Zagrebu) i sumentorstvom doc. dr. sc. Vlaste Erdeljac (Odsjek za lingvistiku, Filozofski fakultet u Zagrebu).

U Zagrebu, 10. 4. 2005.

Članovi povjerenstva:

Prof. dr. sc. Ranko MatasovićOdsjek za lingvistiku

Doc. dr. sc. Vlasta ErdeljacOdsjek za lingvistiku

Doc. dr. sc. Zrinka JelaskaOdsjek za kroatistiku

28

Fakultetsko vijeće Jelena KuvačFilozofskoga fakulteta Papova 10 Sveučilišta u Zagrebu 10 000 ZagrebIvana Lučića 310 000 Zagreb


KOMPETICIJSKI MODEL JEZIČNOGA USVAJANJANA PRIMJERU JEZIČNE OBRADE U HRVATSKOME

Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: jezikoslovljeGrana: lingvistika

Uvod i teorijska podloga istraživanja: Funkcionalne teorije nastale kao reakcija na

formalistička tumačenja jezičnoga razvoja, svaka na svoj jedinstveni način određuje i opisuje

usvajanje, učenje i obradu jezika. U ovome će se doktorskome radu primjenom

Kompeticijskoga modela (Brian MacWhinny i Elisabeth Bates, 1987), kao funkcionalne

teorije, opisati jezična obrada u hrvatskome jeziku. Ovim modelom do sada nije opisana

jezična obrada u hrvatskih govornika, stoga primjena ovoga modela, u njegovu teorijsku i

praktičnomu dijelu, svakako predstavlja novinu u hrvatskoj lingvistici i psiholingvistici.

Kompeticijski model izrazito je leksikalistički s odozgo na gore obradom (eng.

bottom-up) jezičnih struktura. Ovim se modelom tumači jezik kao probabilističku pojavu, a ne

kao determinističku, tj. dok formalističke teorije daju gramatiku koja je unaprijed određena,

kompeticijski model polazi od stajališta da čak i odrasli govornici uvijek iznova obrađuju

gramatičke strukture novih iskaza. S toga je obrada u stvarnome vremenu (eng. on-line) jedno

od glavnih obilježja ovoga modela. Pretpostavlja se da djeca i odrasli imaju mehanizme koji

su nužni za obradu jezika. Međutim, oni nisu dio gramatičkih struktura i značenja, već

pomažu u određivanju jezičnih struktura. Model se sastoji od šest logičkih sastavnica (jezična

područja (eng. arenas), jezični ključevi (eng. cues), pohrana (eng. storage), povezivanje (eng.

chunking), kodovi (eng. codes) i rezonanca (eng. resonance) i natjecateljske sastavnice (eng.

competition)1. Najvažniji dio modela čine natjecateljska sastavnica i jezični ključevi.

1 kako model dosada nije bio primjenjivan u hrvatskome, ovdje je ponuđeno nazivlje radna verzija i potrebno je razviti odgovarajuće hrvatsko pojmovlje.

29

Svaki jezik ima drugačiju raspodjelu ključeva, pa se modelom opisuju ključevi koji su

najistaknutiji u jezičnome ulazu, tj. oni koji su dostupni i pouzdani čime postaju valjani i oni

koji nose najviše značenja. Pri usvajanju ključeva dijete prvo mora naučiti koje sve ključeve

njegov jezik ima i koji su najpouzdaniji. Nakon toga slijedi natjecanje ključeva što dovodi do

tumačenja iskaza. S obzirom da se jezici razlikuju u vremenu i načinu usvajanja gramatičkih

oblika, redoslijed obrade tih oblika određuje valjanost ključeva u jeziku. Semantika i

pragmatika imaju veliku ulogu u ovome modelu jer značenje riječi i pragmatično znanje

usprkos prisutnosti najistaknutijih morfo-sintaktičkih ključeva dovodi do potpunoga

tumačenja iskaza.

I dok su druge teorije jezičnoga razvoja svoje modele i tumačenja usmjerile prema

jeziku određene dobne skupine (na primjer, generativistička teorija na jezik odraslih, Slobinov

pristup isključivo na dječji jezik), kompeticijski model oblikovan je tako da može objasniti ne

samo jezičnu obradu djece i odraslih, već i dvojezičnih i višejezičnih govornika bez obzira je

li jezik drugi ili strani. Može objasniti i narušeni jezični razvoj, na primjer, jezik djece s

posebnim jezičnim teškoćama ili osoba s afazijom. No s druge je strane ovaj model primarno

usmjeren na razumijevanje i obradu jezičnoga ulaza za razliku od niza teorija koje su

usmjerene na jezičnu proizvodnju, tj. jezični izlaz (na primjer, Tomasellov pristup, 1995.).

Uže područje rada, ciljevi i metodološki postupci: Primjena ovoga modela u hrvatskome

osim opisivanja procesa jezične obrade u stvarnome vremenu omogućila bi i određivanje

ključeva kao obrazaca nužnih za jezični razvoj. S obzirom da je opisivanje valjanosti i

pouzdanosti ključeva glavni cilj ovoga rada, uzorak će obuhvatiti predškolsku djeca uredna

jezično-govorna razvoja. Ispitivanjem predškolske djece na ciljano oblikovanim sintaktičkim

strukturama odredit će se valjanost ključeva u hrvatskome jeziku na temelju ispravnosti i

brzine dječje obrade.

Namjera je ovoga rada i kompeticijskim modelom opisati jezični razvoj u predškolske

djece s posebnim jezičnim teškoćama (PJT). S toga će podaci dobiveni ispitivanjem djece

uredna jezično-govorna razvoja biti polazište za određivanje jezičnih odstupanja djece s PJT.

Na ovaj će se način odrediti postoji li jedinstveni redoslijed ključeva u hrvatskome, ali sa

sporijom brzinom obrade te manje ispravnim tumačenjem iskaza kod djece s PJT ili je pak

redoslijed ključeva određen i djetetovom mogućnošću, tj. ograničenošću jezične obrade, a ne

samo jezičnom tipologijom.

30

Struktura rada: Rad će sadržavati uvod u kojem će biti opisan kompeticijski model i njegova

primjena u desetak različitih jezika. Prikazat će se osnovna obilježja uredna jezično-govorna

razvoja kao i obilježja jezika djece s posebnim jezičnim teškoćama. Nakon opsežnoga

teorijskoga dijela rada uslijedit će istraživački dio rada u kojem će biti određeni ciljevi,

problemi, pretpostavke i metode istraživanja. Rezultati istraživanja, potvrda pretpostavki te

zaključak rada obuhvaćat će drugu polovicu rada. Svi podaci dobiveni u ovome istraživanju

bit će obrađeni statistički (primjenom statističkoga programa SPSS) te prikazani tablično i

grafički.

Pretpostavka je da će se ovim radom osim primjene kompeticijskoga modela u hrvatskome

jeziku omogućiti i međujezična usporedba, tj. hrvatski uključit u međunarodna jezična

istraživanja.

Zagreb, 15. rujna 2004.

Mentorica:

prof. dr. Melita Kovačević

Sumentorica: Pristupnica:

doc. dr. sc. Zrinka Jelaska mr. sc. Jelena Kuvač

31

Dr.sc. Sanja Grahek, doc.Dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.Dr.sc. Vjekoslav Ćosić, red. prof.

Zagreb, 8. travnja 2005.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o tome ispunjava li mr.sc. Andrea-Beata Jelić uvjete za pristupanje izradbi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Uloga čitanja u usvajanju vokabulara francuskog kao stranog jezika.

Fakultetsko je vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. donijelo odluku kojom se imenuje stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome ispunjava li mr.sc. Andrea-Beata Jelić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Uloga čitanja u usvajanju vokabulara francuskog jezika. Stručno povjerenstvo čine: dr.sc. Sanja Grahek, predsjednica povjerenstva, dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović, član povjerenstva, i dr.sc. Vjekoslav Ćosić, član povjerenstva. Za mentoricu se predlaže dr.sc. Sanja Grahek, a za komentoricu dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović.

Na temelju uvida u dokumentaciju koju je pristupnica priložila imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeći

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Mr.sc. Andrea-Beata Jelić rođena je 20. ožujka 1974. u Zagrebu. Godine 1997. diplomirala je studije Francuskog jezika i književnosti i Španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu 12. lipnja 2002. završila znanstveni poslijediplomski studij iz znanstvenog polja jezikoslovlja uspješno obranivši magistarski rad pod naslovom Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika. Primjer ranog učenja francuskog jezika.

Iz navedenoga slijedi da Andrea-Beata Jelić zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima, a to je akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja jezikoslovlja.

Od 1996. do 2004. pristupnica u statusu honorarnog suradnika radi kao profesorica francuskog jezika u Francuskoj alijansi u Zagrebu, a tijekom 1997. kao profesorica francuskog jezika (rano učenje) u OŠ "Većeslava Holjevca". U periodu 1998.-2002. na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi kao znanstvena novakinja na

32

projektu "Učenje stranih jezika u ranoj školskoj dobi" voditeljice prof.dr.sc. Yvonne Vrhovac. Od 2004. radi u Uredu za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu.

Iz navedenoga slijedi da Andrea-Beata Jelić zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (imati najmanje jednu godinu istraživačkog rada pri visokome učilištu ili institutu): potvrda priložena u dokumentaciji svjedoči o tome da je od 1. prosinca 1998 do 30. lipnja 2002. u statusu znanstvene novakinje organizirala i obavila mnoga istraživanja koja su provođena unutar projekta "Učenje stranih jezika u ranoj školskoj dobi", prijavljenom kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (br.750).

Pristupnica je članica Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, članica stručne skupine Nacionalnog odbora za izradu Europskog jezičnog portfolija pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH. U periodu 1999-2004. sudjelovala je s izlaganjima na četiri stručna i dva znanstvena skupa te objavila 12 radova (4 znanstvena rada, 3 pregledna članka i 5 stručnih radova).

Iz navedenoga slijedi da Andrea-Beata Jelić zadovoljava i treći (alternativni) uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (imati objavljen najmanje jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije). Taj uvjet zadovoljavaju sljedeći znanstveni radovi, objavljeni u publikacijama po vrsnoći izjednačenim s časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom: 1. "Vještina čitanja na stranom jeziku – teorijska ishodišta", Strani jeziciXXXIII, 2004, 1-2.2. "O čitateljskim navikama učenika na stranom jeziku", u Petrović, E., Smajić, D., Bagarić, V., Radišić, M. (ur.), Dijete i strani jezik, Zbornik radova s međunarodnoga stručnoga i znanstvenog skupa u Europskoj godini jezika, 2002., 164-176.3."Lecture interactive du texte littéraire et communication en classe de langue", u Vrhovac, Y. (ur.), Children an foreign langages III / Les enfants et les langues étrangères III, Faculty of Philosophy, University of Zagreb, Zagreb, 2001., 169185. 4. "Čitanje u programu ranog učenja stranih jezika", u Vrhovac, Y. i suradnici, Strani jezik u osnovnoj školi, Naklada Naprijed, Zagreb, 1999, 158-166.

Budući da pristupnica zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima, stručno se povjerenstvo izjašnjava i o sljedećim točkama:

(a) Opravdanost i znanstveni doprinos predložene teme: Kako je leksičko znanje važan dio jezične sastavnice komunikacijske kompetencije, problemi usvajanja vokabulara stranog jezika predmet su intenzivnog istraživanja na području primijenjene lingvistike. Istraživanje uloge čitanja u tom procesu (posebice razjašnjavanje nekih kognitivnih čimbenika kod ispitanika) svakako je znanstveno relevantno, a specifični doprinos predložene doktorske disertacije sastojat će se u tome što je posrijedi ispitivanje usvajanja vokabulara francuskog jezika izvornih govornika hrvatskog jezika adolescentske dobi (većina istraživanja na ovom području provedena je s odraslim ispitanicima srednjeg znanja koji su izvorni govornici engleskog jezika).

(b) Je li fakultet ovlašten za područje kojem pripada tema (znanstveno polje): Tema predložene disertacije nalazi se u znanstvenom polju za koje je Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten provoditi postupak stjecanja doktorata.

33

(c) Mentori: Budući da je riječ o interdisciplinarnoj temi koja zadire u područje lingvistike, glotodidaktike i psihologije, pristupnica kao mentoricu predlaže doc. dr.sc. Sanju Grahek, koja je stručnjak za francuski jezik, a kao komentoricu prof. dr.sc. Vlastu Vizek-Vidović, koja je stručnjak za kognitivističku teoriju učenja. Stručno povjerenstvo prihvaća prijedlog pristupnice.

(d) Može li se pristupnici pripisati autorstvo objavljenih znanstvenih radova: Članovi stručnog povjerenstva nemaju nikakvog razloga sumnjati u to da se mr.sc. Andrei-Beati Jelić može pripisati autorstvo objavljenih znanstvenih radova (kao i autorstvo buduće doktorske disertacije).

Prijedlog Stručnog povjerenstva Fakultetskom vijeću:

Na temelju iznijetih činjenica Stručno povjerenstvo utvrđuje da mr.sc. Andrea-Beata Jelić u svemu zadovoljava propisane zahtjeve za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te predlaže Fakultetskom vijeću da pozitivno odgovori na njezinu molbu.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr.sc. Sanja Grahek, doc.

2. Dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović, red.prof.

3. Dr.sc. Vjekoslav Ćosić, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

34

Fakultetsko vijeće mr. sc. Andrea-Beata JelićFilozofskoga fakulteta Grahorova 24Sveučilišta u Zagrebu ZagrebIvana Lučića 3Zagreb


ULOGA ČITANJA U USVAJANJU VOKABULARA FRANCUSKOGA KAO STRANOG JEZIKA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: jezikoslovlje

Uvod: Proces učenja i usvajanja vokabulara stranog jezika jedna je od tema s kojom se u

posljednjih petnaestak godina intenzivno bave istraživači na području primijenjene

lingvistike. Vokabular i leksičke jedinice jesu srž učenja i usvajanja stranog jezika, a leksičko

znanje je važan dio jezične sastavnice komunikacijske kompetencije (Bérard, 1991.).

Poznavanje vokabulara ima i središnju ulogu u pisanoj komunikaciji na stranom jeziku,

odnosno u razumijevanju pisanih tekstova tijekom čitanja.

Teorijska podloga: Iako je za razumijevanje teksta koji se čita na stranom jeziku potrebno

dosegnuti određenu razinu poznavanja vokabulara tog jezika, sve je više istraživanja u kojima

se dokazuje da se, nakon prvih nekoliko tisuća usvojenih češćih riječi, usvajanje vokabulara u

procesu učenja stranog jezika odvija i kroz čitanje (Huckin, Coady, 1999.) te se, s obzirom na

činjenicu da je čitanje važno za razvoj materinskog jezika, nastoji rasvijetliti uloga koju ono

ima u usvajanju vokabulara stranog jezika. Drugim riječima, nastoji se istražiti je li moguće

usvajanje novog vokabulara kroz aktivnost čitanja, dakle dok čitatelji nastoje razumjeti

smisao teksta koji čitaju. Iako je još Krashen (1983.) tvrdio da razumijevanje tijekom čitanja

na prirodan način dovodi do usvajanja vokabulara, u novijim se istraživanjima nastoje dati

odgovori na pitanja kako i zašto dolazi do usvajanja, koji čimbenici utječu na usvajanje

vokabulara tijekom čitanja te otkriti prednosti i nedostatke te vrste pristupa u poučavanju

vokabulara stranog jezika.

Uže područje rada: U našem ćemo se istraživanju baviti posebnostima usvajanja vokabulara

kroz čitanje na francuskom kao stranom jeziku, i to autentičnih, a ne udžbeničkih tekstova.

Cilj: Cilj istraživanja jest ispitati ulogu čitanja u usvajanju vokabulara stranog jezika, utvrditi

u kojoj je mjeri usvajanje vokabulara kroz čitanje na francuskom jeziku kod naših ispitanika

moguće, kako se ono odvija, koji čimbenici utječu na to usvajanje i koji je njihov odnos te

35

ostaje li usvojeni vokabular zapamćen ili se ubrzo zaboravlja te utvrditi njegovu moguću

primjenu u nastavi.

Istraživanje će se baviti sljedećim problemima:

1. U kojoj su mjeri povezani duljina učenja francuskog jezika i usvajanje leksičkih

jedinica kroz čitanje?

Pretpostavka: Ispitanici koji dulje uče francuski jezik bolje usvajaju leksičke jedinice kroz

čitanje.

2. U kojoj su mjeri povezani opća razina znanja francuskog jezika i usvajanje vokabulara

kroz čitanje?

Pretpostavka: Ispitanici s većom općom razinom znanja francuskog jezika bolje usvajaju

vokabular francuskog jezika kroz čitanje.

3. Utječu li broj ponavljanja i vrsta leksičke jedinice u tekstu na usvajanje vokabulara

francuskog jezika kroz čitanje?

Pretpostavka: Leksičke jedinice koje se češće pojavljuju u tekstu uspješnije se usvajaju.

Imenice, glagoli, pridjevi i prilozi uspješnije se usvajaju od prijedloga i veznika.

4. Utječu li učinkovite strategije čitanja na usvajanje vokabulara francuskog jezika kroz

čitanje?

Pretpostavka: Ispitanici koji se koriste učinkovitim strategijama čitanja uspješnije usvajaju

vokabular francuskog jezika kroz čitanje.

5. Utječu li učinkovite strategije učenja vokabulara na usvajanje vokabulara francuskog

jezika kroz čitanje?

Pretpostavka: Ispitanici koji se koriste učinkovitim strategijama usvajanja vokabulara

uspješnije usvajaju vokabular francuskog jezika kroz čitanje.

6. Koliko se leksičkih jedinica tijekom čitanja usvaja u funkciji vremena?

Pretpostavka: Neposredno nakon čitanja usvaja se veći broj leksičkih jedinica, a nakon

nekoliko tjedana njihov broj pada.

Podaci do kojih će se u istraživanju doći pridonijet će boljem razumijevanju uloge čitanja u

procesu usvajanja vokabulara francuskog jezika, rasvijetlit će sam proces usvajanja

vokabulara tijekom čitanja te utvrditi čimbenike koji na to utječu, a nastojat će se oblikovati

profil uspješnog čitatelja na stranom jeziku s obzirom na usvajanje vokabulara. Znanstveni

doprinos očitovat će se u razjašnjavanju uloge nekih kognitivnih činitelja kod ispitanika

(poput duljine učenja francuskog jezika, razine znanja te strategija čitanja i strategija učenja

vokabulara kojima se koriste) i karakteristika teksta pri usvajanju vokabulara stranog jezika

36

kroz čitanje. Kako je većina istraživanja na ovom području provedena s odraslim ispitanicima

srednje razine znanja, koji su izvorni govornici engleskog jezika, znanstveni doprinos očitovat

će se i s obzirom na posebnost ispitanika – govornika hrvatskog jezika adolescentske dobi.

Zahvaljujući dobivenim rezultatima produbit će se spoznaje do kojih se došlo u istraživanjima

u okviru Zagrebačke škole ranog učenja stranih jezika. Istraživanja o čitanju na stranom, a

posebno na francuskom, jeziku u Hrvatskoj su malobrojna, pa se i u tom smislu očekuje

doprinos ovog rada spoznajama na tom području u nas, a nedovoljno je istraženo i područje

usvajanja vokabulara francuskog jezika s izvornim govornicima hrvatskog jezika.

Metode istraživanja: U istraživanje će se uključiti stotinjak ispitanika, učenika francuskog

jezika koji pohađaju treći razred u pet zagrebačkih gimnazija. Ispitanici će biti podijeljeni u

nekoliko skupina: prvu skupinu čine ispitanici koji su francuski jezik učili intenzivno od

prvog razreda osnovne škole i nastavili učenje u gimnaziji, drugu skupinu čine ispitanici koji

su učenje započeli kasnije u osnovnoj školi i nastavili učenje u gimnaziji, a treću oni koji su

učenje započeli u prvom razredu gimnazije. Četvrtu skupinu ispitanika čine ispitanici koji

pohađaju dvojezičnu hrvatsko-francusku gimnaziju. U istraživanju će se upotrijebiti sljedeći

instrumenti: test znanja francuskog jezika, predtest vokabulara s leksičkim jedinicama čija će

se usvojenost testirati nakon čitanja, upitnici o strategijama čitanja na stranom jeziku i o

strategijama učenja vokabulara na stranom jeziku (Oxford, 1990.) i test novousvojenog

vokabulara. Istraživanje će se provesti u nekoliko faza. U prvoj će se fazi pomoću testa

odrediti opća razina znanja francuskog jezika, testirati znanje odabranih leksičkih jedinica (za

koje se vjeruje da ih ispitanici ne poznaju) i utvrditi čestina korištenja određenih strategija

čitanja i strategija učenja vokabulara. U drugoj će fazi učenici u kontroliranim uvjetima čitati

tekstove u koje su uklopljene nepoznate leksičke jedinice, a u trećoj će se testirati njihova

usvojenost, i to neposredno nakon čitanja te nakon nekoliko tjedana. Podaci dobiveni u

istraživanju bit će kvantitativno (korelacijsko istraživanje, analiza varijance) i kvalitativno

obrađeni te numerički i grafički prikazani.

Struktura rada: U prvom će se poglavlju teorijskog dijela rada dati povijesni pregled

pristupa učenju i usvajanju stranog jezika, s posebnim osvrtom na zastupljenost vještine

čitanja i poučavanja vokabulara (Ellis, 1999; Gaonac'h, 1991.). U drugom će se poglavlju

izložiti teorijski okvir novijih istraživanja usvajanja vokabulara stranog jezika te dati pregled

relevantnih lingvističkih spoznaja o naravi vokabulara, definiciji riječi, definiciji i

sastavnicama pojma značenje, odnosu između koncepta i značenja riječi, organizaciji

mentalnog leksikona te odnosu između vokabulara i diskursa (Bogaards, 1994; Schmitt,

2000.), s posebnim naglaskom na spoznaje kognitivne lingvistike i semantike (Dirven,

37

Verspoor, 1998; Aitchinson, 1994; Lakoff, 1987.). Također će biti riječi o ulozi pamćenja u

procesu usvajanja vokabulara (Zarevski, 1997.) te o strategijama učenja vokabulara (Nation,

1990, Schmitt, 1997; Cohen, 1998, Nation 2001.). U trećem će poglavlju biti riječi o vještini

čitanja na stranom jeziku, poimanju čitanja kao interaktivnog komunikacijskog procesa te o

strategijama čitanja kojima se učenici koriste pri susretu s nepoznatim riječima u tekstu

(Cornaire, 1999.). U četvrtom će se poglavlju dati pregled istraživanja usvajanja vokabulara

stranog jezika kroz čitanje (npr. Krashen, 1989; Horst, Cobb, Meara, 1998; Groot, 2000,

Zahar, Cobb, Spada, 2001; Cobb, Greaves, Horst, 2001.) s posebnim osvrtom na metode

istraživanja koje imaju ključnu ulogu pri dobivanju rezultata u smislu razumijevanja samog

procesa usvajanja vokabulara kroz čitanje, a ne samo mjerenja konačnog rezultata, odnosno

broja usvojenih leksičkih jedinica nakon tretmana. U drugom će se dijelu rada opisati

istraživanje provedeno na prigodnom uzorku ispitanika koji uče francuski jezik, kvantitativno

i kvalitativno prikazati rezultate, analizirati ih u skladu s teorijskim okvirom istraživanja i

usporediti s rezultatima dobivenim u sličnim istraživanjima. U završnom će se dijelu

razmotriti mogućnost primjene dobivenih rezultata u procesu poučavanja i učenja francuskog

jezika u nas.

Mentorica: Komentorica: dr. sc. Vlasta Vizek Vidović

Dr. sc. Sanja Grahek

Kandidatkinja:

Mr. sc. Andrea-Beata Jelić

38

Dr. sc. Tomislava Lauc, docent

Dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof. 1. travnja 2005.

Dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

Predmet: mr. sc. Nives Mikelić –

Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za

izradbu i obranu disertacije izvan doktorskog studija

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 9. ožujka

2005. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome

zadovoljava li mr. sc. Nives Mikelić uvjete propisane člankom 51., stavkom 1., Zakona o

visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li

se prihvatiti tema disertacije pod naslovim Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski

jezik, s dr. sc. Damirom Borasom, izv. profesorom, kao mentorom.

O tome podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

1. Obrazovanje, zaposlenja i djelatnosti

Rođena u Splitu 1977. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu (1. jezična

gimnazija). Diplomirala 2001. godine studijske grupe Informatologija (smjer Opća

informatologija) i Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste

godine dobila je i Rektorovu nagradu za studentski rad pod naslovom “Dictionarium Fausta

Vrančića u XVI. i XXI. stoljeću – pogled iznutra” na Odsjeku za informacijske znanosti. U

39

srpnju 2001. zaposlila se kao znanstveni novak na projektu prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana

"Tipologija znanja i metode obrade obavijesti" na Odsjeku za informacijske znanosti. U

zvanje mlađeg asistenta izabrana je 2002. g., kada upisuje i poslijediplomski studij.

Magistrirala je 2003. godine s temom "Metode i pravila oblikovanja multimedijske poruke i

njen utjecaj na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja". Od početka rada na projektu sudjeluje

i u izvođenju nastave iz kolegija Organizacija znanja i Teorija informacijske znanosti.

U akademskoj godini 2003/2004. završava i MPhil istraživački poslijediplomski studij iz

područja računalne obrade govora, jezika i internet tehnologije (Mphil in Computer Speech,

Text and Internet Technology) na Sveučilištu u Cambridgeu (University of Cambridge),

obranom magistarskog rada na temu Distinguishing between individuals and kinds:

semiautomatic class sense disambiguation.

U popisu objavljenih radova ističu se radovi u kojima se bavi strojnom obradom jezika,

izradom leksičke baze hrvatskih imena i prezimena te razrješavanjem višeznačnosti riječi.

2. Obrazloženje teme disertacije

Za temu svoje disertacije kandidat predlaže izradu modela strojnog tezaurusa koji bi bio

okosnica većim i naprednijim sustavima za strojnu obradu prirodnog jezika, ali i vrijedan

istraživački alat. Takav tezaurus sadržavao bi informacije za svaku natuknicu (lemu) na

različitim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj ali i

omogućavao uspostavljanje veza između natuknica preko različitih leksičkih i semantičkih

odnosa.

Strojni tezaurus za hrvatski jezik važan je za sve koji se bave obradom hrvatskog jezika

na morfološkoj, semantičkoj i sintaktičkoj razini, budući da je hrvatski flektivan jezik sa

složenim naglasnim sustavom, brojnim sklonidbenim uzorcima za imenice i pridjeve,

složenim tvorbenim sustavom te raznovrsnim glagolskim oblicima.

Ovakav tezaurus primjenjiv je u sustavima za pretraživanje podataka, sustavima za

segmentaciju teksta, korektorima pogrešaka, te sustavima za gramatičku analizu teksta. Cilj

rada je opisati i analizirati pristupe izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik koji će

inkorporirati sva gore navedena obilježja, koji će biti lako održavati i proširivati. Na temelju

analize izradit će se model strojnog tezaurusa na konkrentnim podacima koji će poslužiti i kao

podloga za statistička istraživanja hrvatskog vokabulara, podržavati različita sinkrona i

40

dijakrona istraživanja hrvatskog jezika (kao što su to produktivnost određenih tvorbenih

postupaka, učestalost pojavljivanja različitih tipova paradigmi, itd.). Prateći rezultat tih

istraživanja je i primjena tezaurusa u leksičkim i gramatičkim statističkim istraživanjima

književnih tekstova na hrvatskom jeziku te edukacijska podrška za učenje hrvatskog jezika uz

pomoć računala te učenje hrvatskog kao stranog jezika (učenje ortografije, morfologije i

vokabulara).

3. Ocjena i prijedlog stručnog povjerenstva

Povjerenstvo procjenjuje kako će rezultati ovog istraživanja poslužiti na području jezičnog

inženjerstva kao podloga za istraživanja hrvatskog vokabulara, podržavati različita sinkrona i

dijakrona istraživanja hrvatskog jezika, biti primjenjivi u leksičkim i gramatičkim statističkim

istraživanjima književnih tekstova na hrvatskom jeziku te poslužiti kao edukacijska podrška

za učenje hrvatskog jezika uz pomoć računala te učenje hrvatskoga kao stranog jezika.

Na temelju iznesenoga i uvidom u priloženu dokumentaciju, povjerenstvo utvrđuje

sljedeće:

1. mr. sc. Nives Mikelić ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog

područja Društvene znanosti, polja Informacijske znanosti,

2. sudjeluje u istraživačkom radu na znanstvenom projektu već gotovo četiri

godine, te ima objavljene znanstvene radove iz tematike koju predlaže u

disertaciji.

Povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Nives Mikelić zadovoljava uvjete propisane

člankom 51., stavkom 1., Zakona o visokim učilištima, te stoga predlaže da joj se dopusti

pristupanje izradbi i obrani disertacije pod naslovom Pristupi izradi strojnog tezaurusa za

hrvatski jezik, a da se kao mentor imenuje dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

Dr. sc. Tomislava Lauc, docent

Dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.

Dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

41

Fakultetsko vijeće Nives MikelićFilozofskoga fakulteta Zeleni trg 1Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb


PRISTUPI IZRADI STROJNOG TEZAURUSA ZA HRVATSKI JEZIK

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanosti

Uvod

Strojni tezaurusi postali su nezamjenjivi jezični izvori za sve one koji se bave bilo kojim aspektom strojne obrade prirodnog jezika. Različiti jezični izvori, poput tekstualnih korpusa, leksikona i gramatika razvijaju se za sve veći broj prirodnih jezika pa tako i za hrvatski te se sve više osjeća potreba za sveobuhvatnim strojnim tezaurusom koji bi bio okosnica većim i naprednijim sustavima za strojnu obradu prirodnog jezika, ali i vrijedan istraživački alat.

Takav tezaurus sadržavao bi informacije za svaku natuknicu (lemu) na različitim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj ali i omogućavao uspostavljanje veza između natuknica preko različitih leksičkih i semantičkih odnosa.

Kod strojne obrade flektivnih jezika kakav je hrvatski primarno je potrebno pažnju posvetiti problemu prepoznavanja i izvođenja oblika riječi. Ovdje se javlja problem morfonoloških smjena jer se određeni morfem u riječi može ostvariti na različite načine s obzirom na kontekst u kojemu se pojavljuje, te problem ispravnog kombiniranja korijena, afiksa i dijelova složenica.

Oba gore navedena problema usko su povezani s izradom tezaurusa kao središnjeg dijela sustava za strojnu obradu prirodnoga jezika budući da je ustroj tezaurusa temelj čini temelj sustava za strojnu obradu jezika.

Teorijska podloga

Različitim pristupima rješavanju problema strojne obrade hrvatskog jezika s naglaskom na morfološkoj analizi i generiranju oblika riječi bavili su se Boras, D. i Kržak, M. [1985], Kržak, M. [1988], Tadić [1992], Lopina [1993, 1999], Boras, D; Mikelić, N. i Lauc, D. [2003].

Za ovaj rad zanimljiv je pristup koji su ostvarili Boras, D. i Kržak, M. [1985] a koji se temelji na uporabi leksičke baze podataka pomoću koje se mogu, iz danih osnovnih oblika, izvoditi svi oblici riječi.

Uže područje rada, ciljevi istraživanja i metodološki postupci

Strojni tezaurus za hrvatski jezik važan je za sve koji se bave obradom hrvatskog jezika na morfološkoj, semantičkoj i sintaktičkoj razini, budući da je hrvatski flektivan jezik sa složenim naglasnim sustavom, brojnim sklonidbenim uzorcima za imenice i pridjeve, složenim tvorbenim sustavom te raznovrsnim glagolskim oblicima.

Ovakav tezaurus primjenjiv je u sustavima za pretraživanje podataka, sustavima za segmentaciju teksta, korektorima pogrešaka, te sustavima za gramatičku analizu teksta. Cilj rada je opisati i analizirati pristupe izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik koji će inkorporirati sva

42

gore navedena obilježja, koji će biti lako održavati i proširivati. Na temelju analize izradit će se model strojnog tezaurusa na konkrentnim podacima koji će poslužiti i kao podloga za statistička istraživanja hrvatskog vokabulara, podržavati različita sinkrona i dijakrona istraživanja hrvatskog jezika (kao što su to produktivnost određenih tvorbenih postupaka, učestalost pojavljivanja različitih tipova paradigmi, itd.). Neki od daljnih ciljeva su i primjena tezaurusa u leksičkim i gramatičkim statističkim istraživanjima književnih tekstova na hrvatskom jeziku te edukacijska podrška za učenje hrvatskog jezika uz pomoć računala te učenje hrvatskog kao stranog jezika (učenje ortografije, morfologije i vokabulara).

Nacrt strukture rada

U uvodnom dijelu objasnit će se razlozi i problemi znanstvenog istraživanja, očekivanja i ciljevi. Slijedi opis postupka lematizacije te generiranja oblika riječi prema naglasnim paradigmama. U sljedećih nekoliko poglavlja bit će opisan i analiziran postupak izrade valencijskog leksikona za glagole sadržane u strojnom tezaurusu te postupak izrade rječnika homografskih oblika imenica u hrvatskom jeziku, s ciljem povezivanja riječi na semantičkoj razini. Pristup izradi valencijskog rječnika temeljit će se na frekvenciji korištenja glagola u standardnom hrvatskome jeziku.

Strojni tezaurus za hrvatski jezik moći će generirati sve naglasne oblike imenica i pridjeva u 14 padeža, sve oblike glagola te komparaciju pridjeva i priloga kao i ostale vrste riječi. Omogućit će prepoznavanje osnovnog oblika riječi na temelju generiranih oblika te odrediti kojim sve padežima / licima u jednini odnosno množini pripada pojedini oblik riječi. Drugim riječima, strojni tezaurus moći će se upotrijebiti kao morfološki generator te morfološki analizator. Morfološka analiza ovdje podrazumijeva određivanje osnovnog oblika za dani oblik riječi i to prepoznavanjem određenih gramatičkih osobina te riječi i prepoznavanjem tipa paradigme, a morfološko generiranje uključuje izvođenje svih oblika riječi iz osnovnog oblika na temelju naglasne paradigme.

Problem nepoznatih riječi (riječi koje nisu obuhvaćene tezaurusom) javlja se u svakom sustavu za obradu prirodnog jezika. Bez obzira na veličinu i sveobuhvatnost tezaurusa, uvijek će se javljati nepoznate riječi (uglavnom imenice te osobna imena) jer je prirodni jezik dinamičan i nemoguće je stvoriti tezaurus koji će obuhvatiti sve riječi iz određenog jezika. Stoga će se ovaj problem riješiti stvaranjem dodatnog alata koji će za svaku nepoznatu riječ generirati rang-listu pretpostavki o pripadnosti određenom morfološkom razredu ili će od korisnika zahtijevati da putem stabla odlučivanja uz optimizirani broj razina sam donese odluku o gramatičkim osobinama nepoznate riječi i o pripadnosti određenoj paradigmi.

U zaključnom dijelu razmotrit će se pristupi koji nisu obuhvaćeni izradom ovog tezaurusa, kao što su to automatsko generiranje leksičkih homografa, homonima povezanih preko morfoloških razreda, itd.

Zagreb, 7. veljače 2005.

Potpis mentora Potpis kandidata

Prof. dr. sc. Damir Boras Nives Mikelić

43

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETAU ZAGREBU

Zagreb, I. Lučića 3

Imenovani u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Perina Meić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li joj se odobriti tema pod naslovom Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj književnosti (v. Kl. 643-02/04-03/24, ur. br. 3804-240-04-2 od 16. lipnja 2004.), podnosimo sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Perina Meić upisala je 2001. i apsolvirala 2004. poslijediplomski znanstveni studij kroatistike – doktorski studij, smjer hrvatska književnost. Odslušala je tijekom tih šest semestara deset kolegija: Sustavoslovlje i znakoslovlje, Hrvatski književni jezik i jezik književnosti, Temelji semiotike, Povijest književnosti i književni sistemi, Hrvatska književnost u svjetskom kontekstu, Osnove stihologije iz kroatistike, Autobiografija, Žanrovi u hrvatskoj književnosti, Metodologija povijesti književnosti i Književno djelo kao znak.

Položila je ispite iz svih navedenih kolegija, njih 10, s izvanredno visokim prosjekom ocjena (5,5,5,5,5,5,5,4,5,5). Položivši ispite, napisala je i obranila obje doktorske kvalifikacijske radnje (KR I. i KR II.).

Perina Meić, zaposlena od 2001. kao mlađa asistentica na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na predmetu novija hrvatska književnost, sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu koliko u okviru rada na matičnom fakultetu toliko i u javnosti. Objavila je pet kraćih znanstvenih radova i više književnokritičkih priloga (v. priložene spise), od kojih se ističu oni objavljeni u zagrebačkom časopisu «Republika».

Prigodom izgradnje nacrta predložene disertacije, a i tijekom pripremnih radova na poslijediplonmskom studiju, s mentorom je obavila više konzultacija, od onih koje se tiču općih osnova do onih koje tematiziraju specifične probleme disertacije. Posebice se to tiče kvalifikacijskih radova I i II, koji su zapravo bili i nacrtom buduće disertacije.

Predložena tema disertacije, Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj književnosti, iscrpno je razrađena u sinopsisu što ga je kandidatica priložila u svojim pristupnim spisima. Posrijedi je viševrsna argumentacija, i ovdje će se naznačiti njezina temeljna polazišta:

1. 1. Korpus koji indicira prepoznate metodološke modele reprezentativni je uzorak hrvatske književnopovijesne misli (Ježić, Šicel, Frangeš, «Panorama», Milanja, Nemec i dr.). Slijedom proučavanja tih (i drugih, kontekstualno uključenih) zakladnih djela kandidatica ustanovljuje stanoviti repertoar književnopovijesnih istraživanja.

2. 2. Književnopovijesna istraživanja tijekom 20. stoljeća, navlastito tijekom zadnjih desetljeća, temeljila su se na smjenama paradigme u eminentno teorijskom diskursu, pa ona na uzoran način, kao stalna teorijska podloga, ocrtavaju i «razvojnu nit» od pozitivizma, preko fenomenologije i strukturalizma, do poslijestrukturalističkih, semiotičkih i neopozitivističkih istraživanja.

3. 3. Kandidatica kani posebnu pozornost posvetiti najsuvremenijim tendencijama: žanrovska povijest književnosti, novi historizam, tzv. kulturalni studiji (tj. nova antropologija), ali (za razliku od suvremenih književnoznanstvenih esejista) ne ispušta iz obzora tijesno odnošenje književnoznanstvenog mišljenja i književnih

44

činjenica, koje su dakako izvanjski pokazatelj živih društvenih i posebice jezičnosemiotičkih uvjeta našega doba.

Budući da je sinopsis predložene disertacije jasno i pregledno izrađen; budući da je u njemu logično naznačen i slijed analize, koji razmjerno lako dopušta i razradu unutarnjeg algoritma; budući, nadalje, da je kandidatica u prethodnim postupcima (vidi obje veoma opsežne kvalifikacijske radnje) pokazala vrijednost koliko vlastita književnoznanstvenog diskursa toliko i poznavanje predležnog korpusa, predložena disertacija mogla bi biti prva takovrsna književnopovijesna i književnoteorijska radnja u nas.

Povjerenstvo međutim drži, da bi drugi dio naslova, kojim se «književnoznanstvena istraživanja» lociraju izrazom «u hrvatskoj književnosti», valjalo precizirati: Nije posrijedi istraživanje u «hrvatskoj književnosti», nego u «hrvatskoj znanosti o književnosti». Stoga predlažemo, da konačni naslov disertacije gđice Perine Meić glasi:

Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj znanosti o književnosti.

Uz uvjet da se naslovom točno precizira ova nipošto nevažna, dapače presudno važna distinkcija, Povjerenstvo predlaže vijeću da kandidatici Perini Meić odobri izradu predložene disertacije.

Akad. Ante Stamać, red. prof. u m., mentor

Prof. dr. sc. Krešimir Nemec

Prof. dr. sc. Milivoj Solar U Zaegrebu, 9. travnja 2005.

45

Fakultetsko vijeće Perina MeićFilozofskoga fakulteta Kralja Tomislava 41/IIISveučilišta u Zagrebu 88000 MostarIvana Lučića 310000 Zagreb


METODOLOŠKI MODELI KNJIŽEVNOPOVIJESNIH ISTRAŽIVANJA U HRVATSKOJ

KNJIŽEVNOSTI

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest i teorija književnostiGrana: metodologija povijesti književnosti

1. (dati kratak uvod iz kojeg će se vidjeti razlozi za predloženo istraživanje)

Razlozi za predloženo istraživanje proistječu iz potrebe za izgradnjom cjelovite i sustavne teorijske paradigme književnopovijesnih istraživanja osobito s obzirom na recentne metodološke istraživačke pozicije u kojima je evidentna sklonost prema redefiniranju pojma književnosti (ona se očituje i kroz promjenu percepcije i tumačenja ključnih književnoteorijskih pojmova kao što su npr. književno djelo, tekst, kotekst…), pa analogno tomu i jednom od oblika njezina istraživanja - povijesti književnosti.

U problemsko polje predloženog istraživanja ulazi čitav niz pitanja, od onih vezanih za legitimitet povijesti književnosti, kao jednog od oblika izučavanja književnosti, do konkretnih problema s kojima se povjesničar književnosti susreće u procesu istraživanja određenog literarnog korpusa.

2. (utvrditi teorijsku podlogu i obrazložiti aktualne relevantne spoznaje)

Aktualne relevantne spoznaje, kao i teorijska podloga na kojoj će predloženo istraživanje nastati, moguće je sažeto i kronologijski prikazati kroz četiri temeljna problemska polja. To su problemi vezani za odnos prema autoru, tj. tvorcu književnoga djela, potom djelu kao samosvojnoj umjetničkoj strukturi, pitanja vezana za ulogu čitatelja u procesu recepcije, te najšire shvaćenom kontekstu i intertekstu. U metodološkom smislu, a s obzirom na navedene problemske točke, književnopovijesna istraživanja artikulirala su se u metodološke opcije, od kojih se mogu istaknuti neke kao što su: pozitivizam, ruski formalizam, nova kritika, teorija recepcije, strukturalizam, semiotika, teorija dekonstrukcije, novi historizam, postkolonijalna kritika itd..

Najnovija teorijska promišljanja artikuliraju se na strukturalističko-semiotičkoj metodološkoj podlozi sa sve izraženijom tendencijom prema interdisciplinarnom pristupu proučavanju književnosti (gdje značajnu ulogu, među ostalim znanostima, igra i sociologija književnosti) i tzv. kulturalnim studijima.

46

Zbog sve radikalnijeg odmaka od polazišne strukturalističko-semiotičke metodološke matrice na pomolu je, u metodološkom smislu, nova književno-znanstvena paradigma, za koju bi se moglo reći da predstavlja svojevrsni revival najšire shvaćenog pozitivističkog metodološkog modela, dakako sa znatno moderniziranijim istraživačkim postupcima, a koja, već zbog činjenice povijesnog kontinuiteta, ne može ignorirati tečevine tzv. imanentnih pristupa u književnopovijesnom izučavanju.

3. (ako je potrebno, najaviti i praktičnu primjenjivost spoznaja do kojih se kani doći)

Predloženo istraživanje, koje bi napravilo sistematiziranu klasifikaciju te teorijsko tumačenje književnopovijesnih metodoloških modela u hrvatskoj književnoj znanosti, moglo bi postati prihvatljiv klasifikacijsko-metodološki sustav, čija bi teorijska osnova bila primjenjiva ne samo na obrađene književnopovijesne radove, nego i na cjelinu književnopovijesnih uradaka u hrvatskoj književnoj znanosti.

U tom smislu pregled i teorijska obrada metodoloških modela tj. književnopovijesnih rodova, vrsta i podvrsta, mogao bi olakšati razumijevanje i učiniti preglednijim razvoj temeljnih ideja i metodoloških oblika u hrvatskoj književnopovijesnoj znanosti.

Zasnovanost na konkretnim književnopovijesnim uradcima, kao i teorijska univerzalnost ovaj bi klasifikacijski sustav mogla učiniti prihvatljivim i primjenjivim u širim književnoznanstvenim okvirima.

4. (odrediti uže područje rada)

Uže područje predloženog istraživanja je metodologija izučavanja književnosti, tj. povijesti književnosti kao jednog od oblika proučavanja književnosti. Ona je neodvojivi dio teorije književnosti i književne povijesti u najširem smislu riječi.

5. (obrazložiti ciljeve istraživanja)

Cilj predloženoga istraživanja je napraviti preglednu, u praksi primjenjivu i teorijski relevantnu genezu i sliku metodoloških modela tj. rodova, vrsta i podvrsta, književnopovijesnih izučavanja u hrvatskoj književnoj znanosti.

Prijedlog klasifikacije metodoloških književnopovijesnih modela, u ovom radu, bit će utemeljen na dijakronijskoj (što će podrazumijevati uvažavanje kronologije, tj. elementa temporalnosti koji je modele oblikovao vodeći računa o svojstvima i značenju određenih vremenskih perioda) i sinkronijskoj (koji podrazumijeva detektiranje metodoloških konstanti književnopovijesnih istraživanja) istraživačkoj poziciji.

Stoga se cilj predloženog istraživanja neće iscrpljivati samo u konstatiranju određenih povijesno uvjetovanih metodoloških književnopovijesnih modela, nego će pretendirati na teorijsko-metodološku tipologizaciju čija će teorijska elastičnost omogućiti i obuhvaćanje književnopovijesnih radova koji u predloženom istraživanju neće biti obrađeni.

47

6. (obrazložiti metodološke postupke)

Na temelju reprezentativnih dijelova konkretnih književnopovijesnih uradaka (Slavko Ježić: Hrvatska književnost, Miroslav Šicel: Književnost moderne, Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti, Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća, Cvjetko Milanja: Hrvatski roman od 1945. do 1990. i Krešimir Nemec: Povijest hrvatskoga romana od 1945. do 2000.), kroz sustavnu analizu problema što su imanentni svakom književnopovijesnom istraživanju (problemi vrednovanja, periodizacije, recepcije, nacionalne književnosti itd.), u ovom radu, pokušat će se formirati i detektirati osnovne metodološke konstante koje sačinjavaju okosnicu svakog književnopovijesnog modela na trima razinama: rodovi, vrste, podvrste.

7. (izložiti strukturu rada tj. dati kratak osvrt na elemente gradiva)

Predloženo istraživanje bit će koncipirano iz tri dijela.

Prvi dio bavit će se teorijskim, tj. epistemološkim okvirom književnopovijesnih istraživanja.

Složenu strukturu povijesti književnosti, kao jednog od načina proučavanja literature, sačinjavaju odnosi međuprožimanja dvaju književnopovijesnih rodova, koji bi se, sukladno njihovim temeljnim svojstvima, mogli imenovati kao kontekstualno-dijakronijski i tekstualno-sinkronijski.

Sklonost faktografskom, rekonstrukcijskom i dijakronijskom obliku izučavanja književnosti, te, u vrijednosnom smislu, podređivanje izvanknjiževnim činjenicama, parametri su što dominiraju u kontekstualno-dijakronijskom književnopovijesnom rodu. Nasuprot tomu, tekstualno-sinkronijski književnopovijesni rod karakterizira okrenutost interpretativno-estetičkim, sinkronijskim, te unutarknjiževnim istraživačkim pozicijama.

Njihova interakcija čini okosnicu književnopovijesno strukture i njezinih modela, tj. književnopovijesnih vrsta i podvrsta.

Književnopovijesni rodovi, što će u ovom radu biti teorijski artikulirani na temelju spekulativnih uopćavanja, u praksi su, u čistom obliku, neostvarivi.

Odnosi veličina među njima, tj. količina zastupljenosti svakoga od njih u pojedinim književnopovijesnim modelima varirala je kroz povijest, pa je predloženo istraživanje usmjereno na utvrđivanje osnovnih književnopovijesnih podvrsta, čije se međusobne razlike temelje na odnosima zastupljenosti dvaju književnopovijesnih rodova.

Nakon podjele na književnopovijesne rodove predloženo istraživanje bit će usmjereno ne proučavanje dviju književnopovijesnih vrsta: tradicionalne i žanrovske povijesti književnosti.

Tradicionalna povijest književnosti izučava književnost u totalu, ne vodeći posebno računa o podjelama na književne vrste, dok žanrovska povijest književnosti svoj ustroj organizira prvenstveno s obzirom na strukturu književne vrste/žanra kojim se bavi.

I jedna i druga vrsta književnopovijesnih istraživanja imaju zajedničke probleme. Oni se u načelu vežu za pitanja izbora, klasifikacije i organizacije, te načina proučavanja književne građe. Žanrovska povijest književnosti dodatno mora voditi računa o svojstvima žanra kojega proučava.

Drugi dio predloženog istraživanja bavit će se paradigmom i podvrstama tradicionalne povijesti književnosti. Proučavanje primjera tradicionalnih književnih povijesti, točnije

48

njihovih dijelova o hrvatskoj moderni (Slavko Ježić: Hrvatska književnost, Miroslav Šicel: Književnost moderne i Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti), upućuje na raslojavanje i strukturalne razlike među trima književnopovijesnim podvrstama što bi se mogle imenovati kao: tradicionalno pozitivistička, tradicionalno pozitivističko-imanentna i tradicionalno imanentna književnopovijesna podvrsta.

Tradicionalno pozitivistička književnopovijesna podvrsta bila bi ona što literaturu izučava prvenstveno kroz društveno-povijesnu i kulturološku vizuru. U njoj pisci i njihovi opusi tvore prilično čvrstu i zaokruženu povijesnoknjiževnu cjelinu. Međusobnim književnim utjecajima, kao i analizi svojstva imanentnih književnom djelu, poklanja se malo pažnje. Evolucija književnih perioda nema korijene u vlastitom razvojnom procesu, a pokretači književnosti nisu dijelom kompleksnog literarnog mehanizma, nego participiraju u izvanknjiževnim strukturama. Granice među književnim periodima determinirane su neknjiževnim, često društveno-političkim, pojavama.

Tradicionalna pozitivističko-imanatntna književnopovijesna podvrsta bila bi ona koja kombinira elemente pozitivističkoga i tzv. imanentnih pristupa. Književnopovijesna građa organizira se kao kompaktna cjelina unutar koje su jasno vidljive mreže najrazličitijih odnosa na različitim razinama: razdoblje-djelo, djela među sobom, djelo-tradicija itd. Zbog kompleksnosti prirode fenomena književnosti autori ovakvog oblika književnopovijesnog istraživanja upućeni su, osim na probleme književne i stilske naravi, i na interdisciplinarno proučavanje pojava od kojih književnost dobiva impulse za razvoj.

Tradicionalno imanentnom književnopovijesnom podvrstom možemo nazvati onu koja se književnošću bavi prvenstveno kao estetskom činjenicom. U takvoj podvrsti tradicionalne književne povijesti izražena je svijest o važnosti visokih estetskih parametara, pa se ona, u vrijednosnom smislu, najčešće bavi djelima respektabilnih autora. Periodizacija je, također, u znaku književnih vrijednosti, a ne nacional-patriotske ili društveno-povijesne nomenklature. Književna razdoblja nisu zatvorene i društveno-povijesnim događajima omeđene cjeline, već, jednako, kao i autorski opusi što ih sačinjavaju, međusobno korespondiraju po načelu dijalektičkog suodnošenja. Književni povjesničar u ovakvom je pristupu literaturi u poziciji interpretatora književne građe.

Treći dio predloženog istraživanja bavit će se žanrovskom povijesti književnosti kao vrstom povijesti književnosti i njezinim podvrstama. Kako žanrovske povijesti književnosti u hrvatskoj književnoj znanosti nisu brojne, bilo je nužno pokazati, ne samo paradigmu vrste i podvrstâ, nego i genezu, tj. korijene i proces nastanka žanrovske književne povijesti.

Proučavani radovi (Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća, Cvjetko Milanja: Hrvatski roman od 1945. do 1990. i Krešimir Nemec: Povijest hrvatskoga romana od 1945. do 2000.) upućuju na postojanje onoga što bi se moglo nazvati književnopovijesnim podvrstama žanrovske povijesti književnosti: žanrovsko pozitivistička, žanrovsko strukturalistička i žanrovsko recepcijska.

Žanrovsko pozitivistička književnopovijesna podvrsta bio bi oblik istraživanja literature u kojem postoji svijest o važnosti žanrovskih, a samim tim i književnom djelu imanentnih svojstava. U njoj se ipak, još uvijek nedovoljno vodi računa o sustavnoj primjeni metodoloških opcija u kojima bi do izražaja došle osobine što književno djelo čine umjetničkim ostvarenjem. Periodizacija se većim dijelom zasniva na neknjiževnim činjenicama kao što su npr. generacijska pripadnost i sl., ali i s obzirom na temeljne generičke karakteristike proučavanoga literarnog žanra.

Žanrovsko strukturalistička književnopovijesna podvrsta podrazumijeva deduktivni pristup književnoj građi, što znači da je usmjerena na davanje slike strukturalnih zakonitosti na kojima funkcionira književnost određenoga žanra. Sukladno tomu, periodizacijska tipologija gradi se prvenstveno na žanrovskim karakteristikama, uz kombinaciju dijakronijske

49

i sinkronijske istraživačke pozicije. U aksiološkom smislu načelno nema ograničenja, tj. obrađuju se autori što se po generičkim osobinama uklapaju u određene tipološko-klasifikacijske strukture. Odnosi među segmentima ovakvog oblika izučavanja književnosti na svim razinama uspostavljeni su tako da izražavaju strukturalnu, uzročno-posljedičnu povezanost u kojoj svaki element književnopovijesne strukture ima svoju funkciju.

Žanrovsko recepcijska književnopovijesna podvrsta istraživala bi literaturu određenog žanra, nastojeći obuhvatiti cjelinu književne građe na temelju koje izvodi periodizacijsku podjelu. U vrijednosnom smislu može predstavljati svojevrsnu povijest čitanja u kojoj se daju pregledi različitih čitateljskih (prosječnog čitatelja, književnog kritičara, povjesničara književnosti) interpretacija. Periodizacija je u znaku književnoteorijskih kategorija, ali se ne zanemaruju ni izvanknjiževne činjenice što su bile presudne za razvoj i usmjerenje određenih književnih ideja i ostvarenja.

Imajući u vidu da podvrste tradicionalnih i žanrovskih povijesti književnosti, u metodološkom smislu, slijede razvojnu putanju europske i svjetske metodološke misli koja se, pojednostavljeno, kreće od pozitivističke, potom tzv. imanentnih metodoloških orijentacija, preko strukturalizma i semiotike do recentnih poststrukturalističkih, na teoriji dekonstrukcije zasnovanih metodoloških pozicija, navedene bi književnopovijesne podvrste mogle poslužiti i kao predložak za širi književnopovijesni metodološki kontekst.

Mostar, 18. veljače 2004.

____________________ ______________________ ___________________ Prof. dr. Ante Stamać Prof. dr. Ivo Pranjković Perina Meić

50

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOdsjek za zapadnoslavenske jezike i književnostiIvana Lučića 3, Zagreb

U Zagrebu, 11. travnja 2005.

Vijeću poslijediplomskih studija

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o uvjetima za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje teme za disertaciju Petra Vukovića

Na sjednici održanoj 20. srpnja 2004. godine Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga

fakulteta u Zagrebu imenovalo u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti ispunjava li Petar

Vuković uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i

može li se odobriti tema disertacije pod naslovom Prednosti dvorazinske valencijske sintakse

u sintaktičkom opisu slavenskih jezika (na primjeru češkoga i hrvatskoga) (mentorica: dr sc.

Dubravka Sesar, red. prof.). Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću svoj

I Z V J E Š T A J

Svojoj molbi za prihvaćanje teme i odobrenje izrade disertacije pod naslovom Prednosti

dvorazinske valencijske sintakse u sintaktičkom opisu slavenskih jezika (na primjeru češkoga i

hrvatskoga) Petar Vuković priložio je: životopis s popisom radova, indeks studija i sinopsis

predložene disertacije.

Petar Vuković rođen je 10. srpnja 1975. godine u Subotici (Srbija). Državljanin je

Republike Hrvatske. Nakon mature na jezičnoj gimnaziji u Subotici, iste se 1994. godine

upisao na studij kroatistike i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine

1996. usporedno se upisao i na studij slavistike, odnosno češkoga i ruskoga jezika s

književnostima (A) te poljskoga jezika i književnosti (B). Prvu studijsku kombinaciju

diplomirao je 1999. godine, a drugu 2001. Na Poslijediplomski doktorski studij lingvistike

upisao se akad. godine 2000./2001. U roku je ispunio sve obveze, predao sve seminarske

radove i s izvrsnim prosjekom ocjena položio sve propisane ispite. U skladu s programom,

51

poslijediplomski je studij završio 10. srpnja 2003. godine obranom kvalifikacijske radnje pod

naslovom Rečenice s blokiranom pozicijom subjekta u češkom i hrvatskom (mentor prof. dr.

sc. Dubravka Sesar) te time ispunio uvjete za prijavu doktorske disertacije.

Oba dodiplomska studija i poslijediplomski studij Petar Vuković je završio s izvrsnim

uspjehom. Godine 1995. dobio je Rektorovu nagradu za seminarski rad u okviru kolegija

Hrvatska usmena književnost. Njegovo je stručno usavršavanje započelo već tijekom

dodiplomskoga studija. Godine 1993. stekao je Cambridgeov Certificate in Advanced

English. U zimskom semestru 1998./1999. godine studirao je je kao CEEPUS-ov stipendist na

Karlovu sveučilištu u Pragu, a u ljetnom semestru 2001./2002. na Masarykovu sveučilištu u

Brnu – kao stipendist toga sveučilišta. Sudjelovao je i na Slavističkim ljetnim školama – u

Pragu 1997. te u Brnu 1999. U ožujku i travnju 2004. boravio je kao CEEPUS-ov stipendist

na Sveučilištu u Beču.

Od 23. studenoga 1999. godine zaposlen je kao znanstveni novak na projektu

"Istraživanje zapadnoslavenskih jezika" (130717), a od lipnja 2002. radi na projektu

"Zapadnoslavenski jezici u usporedbi s hrvatskim" (0130417), voditeljice prof. dr. sc.

Dubravka Sesar. Kao široko obrazovan slavist posebno aktivno surađuje na bohemističkom

dijelu projekta. Na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike u okviru studija češkoga jezika i

književnosti održava seminare iz prevođenja čeških tekstova i češkoga jezika za slaviste.

Aktivno sudjeluje i u izradi prijedloga reforme studija bohemistike prema načelima Bolonjske

deklaracije.

Do sada je Petar Vuković objavio tri opsežna znanstvena rada: O pisanju izvedenica od

stranih vlastitih imena u hrvatskome, Fluminensia br. 2/2002., Rečenice s blokiranom

pozicijom subjekta u češkom i hrvatskom, Suvremena lingvistika br. 53-54/2002., te Croatian

Galicias: Ideologies of Literary Representations, Studien des Instituts für Donauraum und

Mitteleuropa, br. 4/2004.

Sa S. Ribarovom izradio je konverzacijski priručnik Chorvatský konverzační slovníček –

tiskan u seriji "Hrvatski jezični suvenir" naklade Ljevak, Zagreb 2004.

Uspješno se bavi i prevođenjem; objavljen mu je prijevod pripovijetke M. Platzove –

Sol, ovce i kamen, Tema br. 1-2/2004., te nekoliko prijevoda češke proze (J. Tvrdoč, J.

Trávníček) u časopisu Quorum 4/2004, za koji je s J. Hrabalom pripremio izbor iz suvremene

češke pripovijetke.

52

Sudjelovao je na tri međunarodna znanstvena skupa: na Trećem hrvatskom slavističkom

kongresu u Zadru 2002., na Konferenciji polaznika poslijediplomskih studija u Krakovu i

Lavovu 2003. te na skupu HDPL-a u Splitu 2004. Dva njegova izlaganja sa skupova u Zadru i

Splitu – Jezično naslijeđe XVIII. stoljeća u hrvatskome i češkome kao problem kulturnog

pamćenja; O semantičkom subjektu u tzv. besubjektnim rečenicama – prihvaćena su za tisak.

Tema koju je Petar Vuković izabrao za svoju disertaciju nastavak je njegovih

dosadašnjih istraživanja na području sintakse slavenskih jezika. Polazeći od tzv. tradicionalne

sintakse, ovo istraživanje slijedi razvitak i preobrazbe sintaktičke teorije u 20. stoljeću,

analizira različite metode sintaktičkoga opisa, uspoređuje rezultate najnovijih istraživanja te

suvremene teorijske spoznaje o dvorazinskoj valencijskoj sintaksi primjenjuje na hrvatski

jezik. Riječ je o teoriji kojom su se hrvatski slavisti bavili sporadično i koja do sada nije

primijenjena na hrvatsku normativnu sintaksu. Teorija je utemeljena na glavnim postavkama

gramatike ovisnosti, a u velikoj se mjeri nastavlja i na funkcionalno shvaćanje sintakse, koje

je u sklopu Praškoga lingvističkog kruga zastupao V. Mathesius. Za dvorazinsku je

valencijsku sintaksu karakteristično jasno razlikovanje saussureovskog languea i parolea, što

u sintaktičkoj analizi znači diferenciranje rečenice i iskaza. Ona usto u sintakse uvodi

relevantna semantička obilježja te sintaktičkoj analizi pristupa s dviju razina, gramatičke i

semantičke. Za razliku od uglavnom spekulativne generativne gramatike, koja se najčešće

oslanja na engleski jezični materijal, dvorazinska valencijska sintaksa nastala je na osnovi

empirijskih istraživanja te iz potrebe da se razvije pojmovni aparat uporabiv ponajprije u

sintaktičkom opisu češkoga. Zbog velike tipološke bliskosti slavenskih jezika taj je teorijski

okvir pogodno uporište i u sintaktičkom opisu drugih slavenskih jezika (postavke dvorazinske

valencijske sintakse do sada su dijelom primijenjene u opisu sintakse slovačkoga i ruskoga).

Osnovni je cilj ovoga rada dokazati da dvorazinska valencijska sintaksa pruža bolju osnovu za

sintaktički opis slavenskih jezika nego tradicionalna sintaksa i generativna gramatika, pri

čemu glavninu dokaza čine primjeri iz češkoga i hrvatskoga. U prvom će dijelu rada biti

izložene osnove te teorije te prikazan njezin dijakronijski razvoj od početaka do prvih godina

XXI. stoljeća i njezin odnos prema teorijama na koje se poziva. Metodološke novosti koje ta

teorija uvodi bit će demonstrirane najprije usporedbom nekoliko sintaktičkih opisa češkoga

utemeljenih na različitim teorijskim pristupima, a zatim i primjenom osnovnih postavaka

dvorazinske valencijske sintakse u opisu hrvatskoga. Na kraju rada bit će sumirane

komparativne prednosti dvorazinske valencijske sintakse pri opisu sintaktičke strukture

slavenskih jezika, posebice češkoga i hrvatskoga, ali i predložene korekcije eventualnih slabih

mjesta u teoriji, koja bi mogla doći do izražaja u njezinoj primjeni na novi, ponajprije hrvatski

53

jezični materijal. Tako će ovaj rad biti posve nov i znanstveno utemeljen prinos traženju

odgovora na još otvoreno pitanje mogućnosti da se teorija dvorazinske valencijske sintakse

primijeni na slavenske jezike, a poglavito na hrvatski.

Ocjenjujemo da Petar Vuković ispunjava sve uvjete predviđene programom

Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i sve zakonske odredbe za pristupanje

izradi doktorske disertacije iz izabranoga područja. Svojim kvalifikacijskim radom,

objavljenim znanstvenim radovima i suradnjom na znanstvenoistraživačkim projektima Petar

Vuković se kvalificirao da u dogovoru s mentoricom prof. dr. sc. Dubravkom Sesar nastavi

svoja istraživanja. Stoga predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskoga fakulteta

da prihvati predloženu temu disertacije – Prednosti dvorazinske valencijske sintakse u

sintaktičkom opisu slavenskih jezika (na primjeru češkoga i hrvatskoga) – te uputi

kandidata u daljnji postupak.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

3. Dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

54

Fakultetsko vijeće Petar VukovićFilozofskog fakulteta Grada Chicaga 9Sveučilišta u Zagrebu ZagrebIvana Lučića 3Zagreb


PREDNOSTI DVORAZINSKE VALENCIJSKE SINTAKSE U SINTAKTIČKOM OPISU

SLAVENSKIH JEZIKA NA PRIMJERU ČEŠKOGA I HRVATSKOGA JEZIKA


Polje: jezikoslovlje

Grana: slavistika

Sintaktički opisi slavenskih jezika, kao i cjelokupna zapadna sintaktička tradicija, temeljili su se sve do polovice XX. stoljeća na teorijskim načelima tzv. tradicionalne sintakse, koja se u posljednje doba sve češće naziva i gramatikom rečeničnih članova. Sintaktička je teorija međutim upravo od 1950-ih do danas doživjela mnogobrojne preobrazbe koje su omogućile da se metodologijski dosljednije, iscrpnije i sažetije opišu poznate sintaktičke zakonitosti, a sofisticiraniji je instrumentarij usto pridonio i nastanku posve novih spoznaja. Iako najveći dio sintaktičkih istraživanja danas polazi od dviju dominantnih novijih teorija, generativne gramatike i gramatike ovisnosti (čiju jezgru čini teorija valencije), odjeci takva razvoja u pojedinim se slavenskim filologijama razlikuju, a upravo bohemistika i kroatistika mogu poslužiti kao primjeri koji stoje na oprečnim polovima.

Dok su u kroatistici naime noviji utjecaji uglavnom pojedinačni te je tako izostao i koncentrirani rad na opisu sintaktičkog ustroja hrvatskoga utemeljen na iznova promišljenome teorijskom okviru, češki lingvisti od 1970-ih do danas razvijaju cjelovitu sintaktičku teoriju, poznatu pod nazivom dvorazinska valencijska sintaksa. Središnju ulogu u njezinu zasnivanju ima František Daneš. Teorija je utemeljena na glavnim postavkama gramatike ovisnosti, a u velikoj se mjeri nastavlja i na funkcionalno shvaćanje sintakse, koje je 1930-ih i 1940-ih u sklopu Praškoga lingvističkog kruga zastupao Vilém Mathesius. Za dvorazinsku je valencijsku sintaksu karakteristično jasno razlikovanje saussureovskog languea i parolea, što u sintaktičkoj analizi znači diferenciranje rečenice i iskaza. Ona usto u obzor sintakse uvodi relevantna semantička obilježja te rečenici pristupa analizirajući je na dvije razine, podjednako njezinu gramatičku i semantičku strukturu, tzv. gramatički i semantički rečenični uzorak. Prema shvaćanju koje se zastupa u ovoj teoriji, središnje mjesto u rečenici ima predikator, tj. potencijalni predikatni izraz – bilo glagolski

55

bilo glagolsko-imenski. Upravo predikator svojim semantičkim obilježjima, odnosno svojim valencijskim potencijalom, otvara druge sintaktičke pozicije.

Za razliku od uglavnom spekulativne generativne gramatike, koja se u onim svojim elementima u kojima se poziva i na konkretan jezični materijal oslanja najčešće na engleski, ovaj je odvjetak gramatike ovisnosti nastao na temelju empirijskih istraživanja te iz potrebe da se razvije pojmovni aparat uporabiv ponajprije u sintaktičkom opisu češkoga. Zbog velike tipološke bliskosti slavenskih jezika taj bi teorijski okvir međutim mogao biti pogodno uporište i u sintaktičkom opisu drugih slavenskih jezika – sami su češki lingvisti pojedinim aspektima te teme posvetili nekoliko manjih studija, a postavke dvorazinske valencijske sintakse već su primijenjene u opisima nekih elemenata sintaktičkog ustroja slovačkoga i ruskoga jezika.

Osnovni je cilj ovog rada na temelju šire koncipirane argumentacije pokazati da je dvorazinska valencijska sintaksa uistinu teorijski okvir koji može pružiti bolju osnovu za sintaktički opis slavenskih jezika nego tradicionalna sintaksa i generativna gramatika. Glavninu će dokaza pritom činiti primjeri iz češkoga i hrvatskoga, a manjim dijelom i iz slovačkoga i ruskoga.

U prvom će dijelu rada biti izložene osnove te teorije te prikazan njezin dijakronijski razvoj od početaka do prvih godina XXI. stoljeća, a u sklopu toga i njezin odnos prema drugim teorijama na koje se u svojem utemeljenju pozivala.

Metodološke novosti koje ta teorija uvodi bit će demonstrirane najprije usporedbom nekoliko sintaktičkih opisa češkoga utemeljenih na različitim teorijskim pristupima, a zatim i primjenom osnovnih postavaka dvorazinske valencijske sintakse u opisu hrvatskoga – središnje će točke tog opisa biti razredba hrvatskih predikatora te analiza osnovnih rečeničnih uzoraka. Nakon usporedbe dobivenoga nacrta sintaktičke strukture hrvatskoga s operacionalizacijom ove teorije u bohemistici, slovakistici i rusistici, na kraju će rada biti sumirane komparativne prednosti dvorazinske valencijske sintakse pri opisu sintaktičke strukture slavenskih jezika, posebice češkoga i hrvatskoga, ali i predložene korekcije eventualnih slabih mjesta u teoriji, koja bi mogla doći do izražaja u njezinoj primjeni na novi, ponajprije hrvatski jezični materijal.

Ovaj bi rad tako predstavljao prinos traženju odgovora na još otvoreno pitanje mogućnosti da se teorija dvorazinske valencijske sintakse primijeni u slavenskim jezicima općenito.

Mentorica: Voditeljica poslijediplomskog Kandidat:

studija lingvistike:

prof. dr. sc. Dubravka Sesar dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Petar Vuković

U Zagrebu, 20. svibnja 2004.

56

VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena podobnosti kandidata i teme doktorske disertacije

Vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li Nina Tuđman Vuković ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sintaktičko-semantička analiza.

O utvrđenome podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica Nina Tuđman Vuković, asistentica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, rođena je 1974. godine u Zagrebu. Upisala je i diplomirala studij engleskog jezika i književnosti i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine. Poslijediplomski studij lingvistike upisala je 1998. godine te položila sve propisane ispite s prosječnom ocjenom 4,9, izradila je sve propisane seminarske radove, i obranila kvalifikacijski rad 15. siječnja 2002. godine.

Prisutpnica je dosad objavila četiri izvorna znanstvena članka i jedno prethodno priopćenje. U prvom znanstvenom radu (Metaforična značenja i korpus: neke implikacije za leksikografiju, 2000, sa S. Fulgosi) analiziraju se metaforička značenja u građi računalnog jezičnog korpusa, te su obrađene konceptualne metafore ljudi su biljke i ideje su biljke. Metaforička značenja dovode se u vezu s osnovnim prototipnim značenjem i pokazuje suodnos frekvencija osnovnog i metaforičkog značenja. Drugi rad (Pričati: novi lik u priči o glagolima govorenja, 2000. sa Žic Fuchs) obrađuje značenjski bliske lekseme govoriti, razgovarati i pričati. Cilj je analize pokazati zašto se glagol pričati pojavljuje u substandardnim sintagmama poput pričati engleski, itd. U radu pod naslovom Relevantnost frekvencije jezične uporabe pri opisu strukture leksema (2002. sa S. Fulgosi) ispituje se valjanost testova za određivanje prototipnih značenja polisemnih leksema koji uključuju jezične frekvencije. U četvrtom znanstvenom članku pod naslovom Spatial Language: A Contrastive Analysis of the English over and the Croatian preko (2002-3) daje se pregled postojećih kognitivno-semantičkih analiza riječi over te provodi mrežna analiza konceptualno srodnog hrvatskoga prijedloga preko. Osim navedenih znanstvenih radova pristupnica je održala četiri referata, dva na međunarodnim i dva na domaćim skupovima.

Nina Tuđman Vuković predlaže u svome sinopsisu kao predmet doktorske disertacije značenjsku analizu glagola govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku. Cilj joj je rasvijetliti konceptualnu strukturu ovih skupina glagola te prirodu njihovih međusobnih odnosa sa simboličkim (sintaktičkim) jezičnim strukturama zadanih glagola u svakom pojedinom jeziku. Rezultat semantičke analize glagola govorenja trebao bi dati uvid u značenjsko-uporabni ustroj pojedinih glagola, ali što je još važnije, cjelovitu sliku jezičnoga podsustava karakteriziranog domenom govorenja. Kontrastivni dio ove disertacije, tj. usporedba dvaju semantičkih polja glagola govorenja, trebala bi pokazati kako govornici tih dvaju jezika konceptualiziraju iskustvo samog govorenja i jezične interakcije uvjetovane širim kulturalnim

57

kontekstom. Treba naglasiti da se kognitivni semantičari rijetko odlučuju za kontrastivne analize čitavih semantičkih polja iako se upravo u takvome pristupu mogu razotkriti značenjske, konceptualne i strukturalne različitosti. Takav kontrastivni pristup je novost u suvremenom kognitivno-funkcionalnom pristupu semantičkom polju te će zbog toga zahtijevati razradbu vlastitoga metodolškog aparata, tj. modela za kontrastivne značenjske analize glagola i iz drugih semantičkih polja.

Smatramo da je pristupnica svojim kvalifikacijskim radom i objavljenim radovima kvalificirana da u dogovoru s mentorom dalje istražuje i piše doktorsku disertaciju iz izabranoga područja pa predlažemo Vijeću da prihvati temu Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sintaktičko-semantička analiza.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Milena Žic-Fuchs, red. prof. član povjerenstva

3. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof u miručlan povjerenstva

U Zagrebu, 31. ožujka 2005.

58

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Nina Tuđman VukovićVajdin vijenac 410010 Zagreb


GLAGOLI GOVORENJA U ENGLESKOME I HRVATSKOME JEZIKU: SEMANTIČKO-SINTAKTIČKA ANALIZA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: jezikoslovljeGrana: anglistika

UvodPredmet doktorske disertacije značenjska je analiza glagola govorenja u engleskome i

hrvatskome jeziku i to u teorijskom okviru kognitivne lingvistike. Disertacija će rasvijetliti

konceptualnu strukturu ove skupine glagola u engleskome i hrvatskome jeziku, te prirodu

njena međuodnosa sa simboličkim jezičnim strukturama zadanih glagola u svakom pojedinom

jeziku, kao i na usporednoj razini.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Opći teorijski okvir u kojemu će se analiza provoditi bit će određen postavkama

teorijske kognitivne lingvistike, ali će svoje korijene nužno imati u dosadašnjim lingvističkim,

a posebice semantičkim teorijama. Kognitivna lingvistika odabrana je kao teorijski temelj iz

nekoliko razloga. Prvo, budući da se značenje ne može promatrati kao izolirana pojavnost,

treba uočiti odnos značenja, kao i jezika općenito, s mišljenjem i kulturom, te njihovu

međusobnu spregu. Kognitivna lingvistika, u sklopu kognitivne znanosti općenito, vrlo je

otvorena za takvo viđenje jezičnih pojavnosti jer promatra sve čovjekove sposobnosti kao

integrirani sustav.

59

Drugo, proučavanje značenja u teorijskome okviru kognitivne lingvistike pretpostavlja

organizaciju kategorija koja se uvelike razlikuje od klasičnoga, aristotelovskog poimanja

kategorizacije. Radi se o kategorijama koje nisu čvrsto određene konačnim brojem nužnih i

dovoljnih obilježja, već postoji središnji kognitivno istaknuti član koji nazivamo prototipom, a

pripadnost kategoriji određuje se na temelju veće ili manje sličnosti s prototipom. Takva

organizacija postoji i u kategoriji glagola govorenja koja je ustrojena tako da u jezgri

kategorije postoji nekoliko osnovnih, bliskoznačnih glagola (u engleskome speak, talk, say i

tell, u hrvatskome govoriti, pričati, reći, kazati), a ostali glagoli unutar polja organizirani su

oko središte jezgre kao manje ili više udaljeni od prototipa. Značenjska poveznica svih

glagola upravo je kognitivna domena govorenja, dok su za pojedine konceptualne podskupine

glagola uz govorenje bitna i znanja iz drugih domena.

Treće, budući da je glagol kategorija koja se postavlja kao okosnica rečenice, te

neposredno ili posredno upravlja drugim rečeničnim elementima, u obzir moramo uzeti čitavu

strukturu rečenice, odnosno konstrukcije u kojima se zadani glagol javlja. Pritom polazimo od

pretpostavke suvremenih kognitivnih pristupa poput kognitivne gramatike i konstrukcijske

gramatike da gramatika nije algoritam već su sve simbolične jezične jedinice, uključujući i

konstrukcije, dio istoga skupa, neovisno o stupnju apstraktnosti. Time značenjska analiza

glagola postaje i analizom cjelovitih konstrukcija u kojima se on javlja., bez obzira radi li se o

tradicionalnim rečeničnim dijelovima poput subjekta, predikata, objekta i drugih, ili pak o

nešto više semantički određenih Tesnièrovih aktanata (Tesnière 1959) ili pak sasvim

funkcionalno usmjerenih Fillmoreovih dubinskih padeža (Fillmore ). Pritom radovi

spomenutih autora predstavljaju važne korake u semanticizaciji viđenja rečeničnih elemenata

i viđenju glagola kao semantičko-sintaktičkog uporišta rečenice.

Uže područje rada

Semantičko-sintaktička analiza glagola govorenja predstavlja složen problem. Prvo,

potrebno je objasniti postojanje nekoliko konceptualno vrlo sličnih osnovnih glagola (say,

speak, talk i tell u engleskome, te govoriti, kazati, pričati i reći u hrvatskome), opisati njihov

značenjski ustroj, te steći uvid u njihove međusobne odnose. Drugo, potrebno je pobliže

ispitati mjesto značenjskih podskupina i pripadajućih im glagola u odnosu na navedene

osnovne glagole govorenja. Konceptualne strukture u engleskome i hrvatskome jeziku valja

opisati te usporediti sličnosti i razlike u konceptualizaciji iskustva govorenja i kulturnim

zadanostima. Također, valja opisati i pojavu djelomičnih semantičko-sintaktičkih preklapanja

60

dvaju ili više glagola koja se često smatraju nepravilnima, a do kojih dolazi uslijed

dijakronijskih promjena u vidu proširenja pojedinih značenja i istiskivanja istovjetnih

značenja drugih glagola.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Rezultat semantičke analize glagola govorenja u sklopu jednoga jezičnoga sustava

(engleskoga ili hrvatskoga) ponudit će, osim uvida u značenjsko-uporabni ustroj pojedinih

glagola, i cjelovitu sliku jezičnoga podsustava karakteriziranog domenom govorenja, koji pak

odražava i način mišljenja uvjetovan širim kulturalnim kontekstom. Nadalje, usporedba dvaju

semantičkih polja glagola govorenja, engleskoga i hrvatskoga, pokazat će kako govornici tih

dvaju jezika konceptualiziraju iskustvo govorenja i jezične interakcije kao širega pojma.

Kognitivni semantičari ne odlučuju se često za kontrastivne analize čitavih semantičkih polja,

iako su u sklopu funkcionalnih pristupa vrlo brojni radovi koji se bave različitim načinima

sintaktičkog kodiranja pojedinih semantičkih pojavnosti. Takav kontrastivni englesko-

hrvatski pristup čini novost u suvremenom kognitivno-funkcionalnom pristupu jednom

konceptualnom polju, te će zbog toga zahtijevati razradbu vlastita metodološkog aparata, to

jest modela za kontrastivne značenjske analize glagola iz drugih semantičkih polja.


Kao glavnim izvorima stvarne jezične uporabe glagola govorenja koristit ćemo se

višemilijunskim računalnim korpusima, i to stomilijunskim Britanskim nacionalnim

korpusom (British National Corpus, BNC) za pisani i govoreni engleski jezik i

dvanaestmilijunskom inačicom Hrvatskoga nacionalnog korpusa (HNK) za pisani hrvatski

jezik, te vlastitim primjerima govorenog hrvatskoga jezika. Ta jezična građa omogućit će uvid

u velik broj primjera različitih uporaba zadanih glagola, raspon sintaktičkih konstrukcija i

semantičku prirodu njihova užeg ili šireg konteksta, te u frekvencijske odnose različitih

konstrukcija. Međutim, kvantitativna analiza sama po sebi nema objasnidbenu vrijednost pa je

za potpunu značenjsku analizu nezaobilazan kvalitativni, introspekcijski uvid (vidi npr. Talmy

2000a: 4-6) u strukturu leksema i njihove odnose, temeljen na jezičnoj intuiciji izvornoga

govornika. Na temelju kvantitativnih podataka i kvalitativne analize izradit će se opis

strukture pojedinih glagola te značenjskih skupina kojima pripadaju.

Struktura rada

61

U uvodnome će se dijelu ukratko opisati razlozi i osobitosti značenjske analize skupine

glagola koje veže zajednička kognitivna domena govorenja. Drugi dio donijet će teorijsko-

povijesni pregled bavljenja leksičkim značenjem te značenjem na sintagmatskoj razini.

Pritom će se najviše pozornosti posvetitiNajviše pozornosti posvećuje se semantici 20.

stoljeća, odnosno povezivanju pogleda na značenje Ferdinanda de Saussurea i njegova

jezičnoga znaka, strukturalističkihzma pravaca i funkcionalno usmjerenih pristupa,

posebno kognitivne lingvistike. U trećemu dijelu dat će se prikaz konceptualne podloge

glagola govorenja u smislu kognitivnih domena koje se aktiviraju pri konceptualizaciji

značenjski srodnih skupina glagola. Navest će se i objasniti apstraktni shematski obrasci

struktura glagola govorenja, koji pak svoja ostvarenja dobivaju u sintaktičkim

konstrukcijama kakve nalazimo u stvarnoj jezičnoj uporabi. U četvrtom dijelu provest će

se analiza korpusnih konkordancija engleskih i hrvatskih glagola govorenja. Glagoli će biti

svrstani u značenjske skupine, nakon čega će se provesti i njihova sintaktička analiza. Na

temelju analize bit će doneseni zaključci o semantičko-sintaktičkom ustroju glagola

govorenja za engleski i hrvatski jezik, te će se napraviti međujezična usporedba.


Mentorica Voditeljica Poslijediplomskog studija lingvistike

Kandidatkinja

prof. dr. Milena Žic Fuchs dr. Vesna Muhvić Dimanovski Nina Tuđman Vuković

62

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

Vijeću poslijediplomskog studija

Predmet: Ocjena podobnosti kandidata i teme doktorske disertacije

Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo nas je u Povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj zadovoljava li Jerica Ziherl uvjete predviđene programom Poslijediplomskog studija povijesti umjetnosti za pristupanje izradi i obrani disertacije, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom Antun Motika – razdoblje od 1930. do 1953. s podnaslovom Od "Pariške škole" do "intimističke" koncepcije modernizma, a da se za mentora imenuje dr. sc. Zvonko Maković, docent. Na temelju potpune propisane dokumentacije i uvida u predloženu temu, podnosimo slijedeće

Izvješće

Pristupnica Jerica Ziherl rođena je 15. rujna 1959. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirala 1988. i stekla zvanje diplomirani historičar i povjesničar umjetnosti. Dvije godine radila je kao nastavnik povijesti umjetnosti u srednjoj školi (1990. – 1992.), a dvije godine kao kustos u zavičajnom muzeju Poreštine u Poreču (1992. - 1994.). Godine 1993. upisala je poslijediplomski studij iz povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1994. stekla je zvanje kustosa. Od 1995. zaposlena je na Otvorenom učilištu Novigrad – Cittanova, gdje je bila ravnateljica od 1999 do 2003. godine, kada počinje raditi kao voditeljica galerije Rigo u Novigradu. Sudjelovala je na pet znanstvenih i stručnih skupova, te bila urednicom dvaju zbornika znanstvenog karaktera.

Od vremena studija pristupnica pokazuje široki interes za struku te objavljuje znanstvene i stručne radove. To uočavamo u tri objavljena znanstvena rada:

63

1. Sveti Petar u Šumi- baština koju valja upoznati i sačuvati, Vizualna kultura i likovno obrazovanje, Hrvatsko vijeće međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti, Zagreb, 2001, str. 409-417. (rad nastao u suradnji s Mirjanom Benjak).2. Mascarellijeve novigradske slike iz 1953. godine (Prilog revitalizaciji hrvatske poslijeratne likovne baštine), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa "Novigrad-Cittanova 599 - 1999", Pučko otvoreno učilište, Novigrad, 2002, str.178-186.

3. Pročelje crkve Sv. Pelagija u Novigradu, analiza jednog arhitektonskog segmenta u kulturološkom kontekstu, Zbornik za umetnostno zgodovino, XXXVIII, Ljubljana, 2002, str. 234-249.

Među objavljenim stručnim radovima Jerice Ziherl ističu se slijedeći: 1. Novigrad/Cittanova, kulturno povijesni vodič, Turistička zajednica, Novigrad, 1998, str. 3 - 55.2. Suprotstavljanje i kontinuitet Novih tendencija, Pučko otvoreno učilište, Poreč, 2001. 3. Dobro uređeni kaos, Galerija Cvajner, Pula, 2002.4. Appunti sull'arte contemporanea Croata, Museo dell'aredo contemporaneo Russi/Ravenna, 2002.5. Slikarska/likovna kolonija RivieraPoreč: umjetnost kao kontinuitet određenog vjerovanja, Rivirea Holding d. D., Poreč, 2003, 6. Anselmo Tumpić, Praesens no. 3, Cultural Ltd. Partnership, Budapest, 2003.

7. Nova istarska umjetnost, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek, Osijek, 2004.

8. Strah i bijeg od realnosti dekadentnih zapadnjaka, Život umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2004.

9. Rovinj: Umjetnička adresa pedesetih (prilog poznavanju suvremene hrvatske umjetnosti), Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2004, str. 269-278.

Jerica Ziherl upisala je Poslijediplomski znanstveni studij povijesti umjetnosti i izvršila je sve obveze iz dvogodišnjeg programa studija u ak. god. 2001/02 (odslušana nastava, predani pismeni radovi, položeni ispiti). Vijeće poslijediplomskog studija povijesti umjetnosti na sjednici održanoj 18. 10. 2002. godine odobrilo joj je upis na treću godinu doktorskog studija.

Nakon upisa u šesti semestar doktorskog studija, pristupnica je prijavila temu doktorske disertacije te izradila i predala sinopsis disertacije. Pristupnica je prema "Pravilniku o poslijediplomskome znanstvenom studiju povijesti umjetnosti" dužna radnju dovršiti u roku od tri godine nakon odslušanog šestog semestra, a prije obrane doktorskog rada objaviti znanstveni rad iz tematike disertacije u časopisu koji se međunarodno referira.

Iz sinopsisa disertacije pod naslovom "Antun Motika – razdoblje od 1930. do 1953." s podnaslovom "Od "Pariške škole" do "intimističke" koncepcije modernizma", kao i iz do sada objavljenih radova, moguće je uočiti da pristupnica Jerica Ziher posjeduje potrebna znanja za izradu znanstvenog rada. Pristupnica će znanstveno obraditi iznimno značajno razdoblje stvaralaštva jednog od najznačajnijih likovnih umjetnika u Hrvatskoj. Iako je o Antunu Motiki do sada objavljeno više publikacija, izostala je cjelovita znanstvena obrada i valorizacija njegova djela, te interpretacija konteksta u kojem je nastajalo njegovo stvaralaštvo. Struktura planirane disertacije Jerice Ziher razdijeljena je na tri osnovna dijela: s obzirom na stilske pravce prve polovice dvadesetog stoljeća, socijalno-kulturne i ideološke prilike, te tumačenje umjetnosti Antuna Motike kroz diskurs likovne kritike.

64

Sinopsis disertacije Jerice Ziherl dobro je koncipiran, a kandidatkinja svojim dosadašnjim radom i poznavanjem literature pokazuje da može uspješno savladati predloženu temu čija opravdanost proizlazi već iz izrazitog značaja opusa Antuna Motike za povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Antun Motika je u svojim djelima anticipirao neke pojave koje su se kasnije razvijale na području Europe te je sasvim sigurno da njegovo djelo zaslužuje primjerenu recepciju i izvan granica Hrvatske.

Pristupnica ispunjava sve uvjete predviđene programom jednogodišnjeg doktorskog studija povijesti umjetnosti jer je izvršila sve obveze (položila sve ispite, s mentorom dogovorila temu i metodologiju disertacije) te da je do sada objavila više znanstvenih i stručnih radova.

Temeljem ispunjenih formalnih uvjeta, uspješnosti tijekom poslijediplomskog studija, dosadašnjim znanstvenim i stručnim radovima te predloženom temom i sinopsisom disertacije povjerenstvo predlaže da se Jerice Ziherl odobri izrada doktorske disertacije pod naslovom Antun Motika – razdoblje od 1930. do 1953. s podnaslovom Od "Pariške škole" do "intimističke" koncepcije modernizma uz mentorstvo docenta dr. sc. Zvonka Makovića.

Zagreb, 15. veljače 2005.

Povjerenstvo:

dr. sc. Frano Dulibić, docentpredsjednik povjerenstva

dr.sc. Zvonko Maković, docentčlan

dr. sc. Sanja Cvetnić, docentčlan

Izvješće je prihvaćeno je na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 18.

veljače 2005. godine.

65

Fakultetsko vijeće Jerica ZiherlFilozofskog fakulteta Karpinjanska 14Sveučilišta u Zagrebu 352466 Novigrad CittanovaIvana Lučića10000 Zagreb


ANTUN MOTIKA - RAZDOBLJE OD 1930. DO 1953.Od "Pariške škole" do "intimističke" koncepcije modernizma

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijesti umjetnosti

Umjetničko djelovanje Antuna Motike (Pula, 30. XII. 1902 - Zagreb, 13. II. 1992) u historiografiji hrvatske povijesti umjetnosti doticano je kao značajni segment hrvatske umjetnosti 20. stoljeća, ali je bilo fragmentarno interpretirano i stilski različito iščitavano. Hrvatska je povijest umjetnost (G. Gamulin, R. Putar, D. Schneider) odredila važnost Antuna Motike istražujući formalna i tematska obilježja, prvenstveno njegova slikarskoga medija, a stilski ga je odredila kao predstavnika postimpresionističke prakse i njezinih inačica (lirski postimpresionizam, intimistički postimpresionizam). Vrijedni prinos poznavanju umjetnosti Antuna Motike ostvaren je retrospektivnom izložbom autora D. Glavana 2002. Međutim i tu je izostala poredbena i kontekstualna analiza, kao i interpretacija umjetnikova stvaralaštva. Istodobno, Motikina retrospektiva pokazala je da se umjetnik sustavno bavio istraživanjima u različitim umjetničkim medijima, čemu povijesno umjetnička struka do danas nije pridavala značaj. S obzirom da su za razvoj Motikine oblikovne sintakse značajni upravo njegovi atelijerski eksperimenti (dekalkomanija, kolaži, fotografije, frotaži, proučavanje lumino-kinetičkih efekata, primjena organskih materijala itd) koje radi od 1940. do 1950, u razdoblju u kojem prevladavaju ideološki proklamirane estetike, označavaju Antuna Motiku kao jednog od onih umjetnika koji sudjeluju u dekonstruktivnim postupcima razbijanja modernističkog akademizma. Također se pokazalo da Antun Motika sudjeluje kao aktivna komponenta u razvojnom procesu hrvatske umjetnosti, naročito u razdoblju od 1930. do 1953, kada unosi nove morfološke i stilske elemente u recentnu likovnu produkciju, što je neposredno utjecalo na pristup temeljnim likovnim i estetskim problemima trenutka. Stoga bi zadaća ove radnje bila objedinjavanje, interpretiranje i valoriziranje najznačajnijeg razdoblja Antuna Motike te inkorporiranja njegova značenja i mjesta unutar hrvatske umjetnosti 20. stoljeća.

Uže područje ovoga rada je povijest hrvatske likovne umjetnosti (moderna, soc-realizam, umjereni modernizam) sagledane u kontekstu složenosti povijesnih, političkih i kulturoloških prilika određenog razdoblja.

Osnovni ciljevi istraživanja u radu su: a) odrediti razvojni put hrvatske likovne umjetnosti u razdoblju prve polovice 20. stoljeća, b) odrediti teme, sadržaje, tehnike, odnosno likovne elemente i pitanje "stila" u radovima Antuna Motike, c) analizirati utjecaj europske umjetnosti modernizma na stvaralaštvo Antuna Motike, d) analizirati kritičku recepciju umjetnosti Antuna Motike, e) odrediti izražajne modele i načine ponašanja unutar sistema umjetnosti (socijalno angažirana umjetnost, autonomna umjetnička praksa, totalitarna retorika, institucionalno organizirani umjetnički život itd.)

Istraživanje umjetničkog djelovanja Antuna Motike u navedenom razdoblju metodološki će biti zasnovano na komparativnoj analizi i interpretaciji hrvatskog slikarstva, na komparativnoj analizi i interpretaciji francuskog i talijanskog slikarstva, na analizi recepcije umjetnosti Antuna Motike kroz diskurs likovne kritike te na primjeni suvremenih teorijskih modela modernizma i visokog

66

modernizma, odnosno u slučaju Motike, jedne "intimističke" koncepcije modernizma čije je ishodište slikarstvo tzv. "Pariške škole". U istraživanju obradit će se: a) radovi Antuna Motike u galerijskim i muzejskim zbirkama u Hrvatskoj kao i u dostupnim privatnim zbirkama, b) arhivski izvori u specijaliziranim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, c) relevantna domaća i strana literatura.

Struktura rada podijeljena je na tematske cjeline sagledane u kontekstu: a) razvojnog puta likovne umjetnosti od moderne, modernizma, soc-realizama do umjerenog modernizma, b) socijalno-kulturnih i ideoloških prilika te c) praćenje, posredovanje i tumačenje umjetnosti Antuna Motike kroz diskurs likovne kritike.

U uvodnom razmatranju donosi se historiografija hrvatske umjetnosti prve polovice 20. stoljeća s posebnim osvrtom na tendencije njezina likovnoga segmenta kao i opći pogled povijesno-umjetničke discipline na stvaralaštvo Antuna Motike.

Prva cjelina obuhvaća, uz biografske činjenice, kronologiju umjetničkog opusa Antuna Motike, koju pratimo od njegova prvog boravka u Parizu 1930-1931. godine, gdje umjetnik dolazi u dodir s postimpresionističkom tradicijom europskog slikarstva, pa do njegove samostalne izložbe slika u Rijeci 1953. Unutar tih godina likovni se govor Antuna Motike, nakon postakademijskog traženja i previranja, zasniva na stilizaciji, apstrahiranju i minimaliziranju vidljivog svijeta te stvaranju suverenosti osobnog izraza, što bi podrazumijevalo tipologiju umjetnosti koja se, u formalnom i jezičnom rasponu, približila - ali nikada do potpunog i istinskog priključivanja - radikalnijem poimanju apstrakcije.

Druga cjelina radnje razmatra socijalno-kulturne i ideološke kontekste hrvatskoga modernističkog tijeka umjetnosti. Posebna tema cjeline odnosi se na razdoblje sučeljavanja socijalističkog realizma i modernizma u kojem dolazi do promjene orijentacija i shvaćanja na području likovnih umjetnosti: od antimodernističke retorike soc-realizma do raznolikijih koncepcijskih alternativa "umjerenog modernizma".

Treća cjelina obuhvaća historiografiju i historizaciju hrvatske likovne kritike u razdoblju prve polovice 20. stoljeća. Premda u (dobrovoljnoj) samoizolaciji, čestoj dizlociranosti od većih kulturnih središta i prividno po strani od recentnih zbivanja, likovna je kritika Antuna Motiku smatrala jednim od navitalnijih protagonista hrvatske umjetničke scene. Svojim javnim nastupima (osobito samostalnim izložbama 1933. i 1952. godine), iskazuje najradikalnije istupe iz tradicije mimetičkog u domenu "apstraktnog" slikarstva hrvatske moderne, što je neposredno utjecalo na formiranje jedne drukčije, suvremenije i osobito - slobodnije umjetničke atmosfere. Cjelinu zaključujemo izložbom "Arhajski nadrealizam" (1952), koja postaje povodom jednoj od ključnih teorijskih i ideoloških rasprava u hrvatskoj likovnoj kritici (R. Putar - G. Gamulin - V. Richter) i tako utječe na daljnji, pluralističkiji razvoj kritične misli, a time i na promjenu općih pogleda na pitanja moderne umjetnosti.

Novigrad, 15. siječnja 2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatica:

dr. sc. Zvonko Maković, doc. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof. Jerica Ziherl

67

KFakultetsko vijeće Dubravka Mandušić

Filozofskoga fakulteta Ive Kerdića 39Sveučilišta u Zagrebu 10 040 ZagrebIvana Lučića 310 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

INFORMACIJSKA PISMENOST KAO KLJUČNI ČIMBENIK OBRAZOVANJA U VISOKOOBRAZOVNIM SUSTAVIMA REPUBLIKE HRVATSKE

(S posebnim osvrtom na poljodjelski visokoobrazovni sustav)

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanosti

Uvod

Nastankom globalnog informacijskog društva učenje je na svim područjima postalo cjeloživotno učenje. Ono se sve više uklapa u neprekidno usavršavanje odnosno ne prestaje izlaskom pojedinca iz formalnog obrazovnog sustava, nego se u različitim oblicima nastavlja do kraja njegove radne karijere. Naravno pri tome glavnu ulogu imaju novi načini stjecanja i prenošenja znanja i stručnosti. U implementaciji znanja najznačajniju ulogu ima informacijska pismenost koja otvora put pri rješavanju problema i odabira potrebnih informacija bez kojih je obrazovanje nemoguće. Informacijska pismenost je sposobnost pojedinca da u bujici informacija prepozna potrebnu informaciju, ocijeni ju kao valjanu te efikasno upotrijebi nađenu informaciju.U zadnje dvije godine u Hrvatskoj se snažno uvode informacijsko-komunikacijske tehnologije, čime je Hrvatska postala jedna od prvih zemalja u tranziciji koja je izradila Strategiju informacijske i komunikacijske tehnologije. Hrvatski poljodjelski sustavi uveliko utječu na učinkovitost svih ostalih sustava koji funkcioniraju u našoj gospodarskoj i društvenoj zbilji, pa stoga, moraju biti zasnovani na visokim tehnologijama, kako u tehnološkim procesima i postignućima, tako i u izgradnji nužno potrebitih informacijskih sustava, kako bi cjelokupni sustav mogao djelotvorno funkcionirati. Informacijsku pismenost potrebno je razvijati na svim razinama obrazovanja, a cilj naših obrazovnih institucija trebao bi biti školovanje na samo informatički nego i informacijski pismenih stručnjaka pripremljenih za cjeloživotno učenje.

Teorijska podloga i aktualne spoznaje

Republika Hrvatska je 2002. usvojila prijedlog podprojekta Vlade Republike Hrvatske "Informacijska i komunikacijska tehnologija" kao dio strategijskog razvitka "Hrvatska u 21. stoljeću". Iz navedenog dokumenta argumentirati će se podaci o trenutačnom stanju hrvatskog obrazovnog sustava s posebnim osvrtom na poljodjelski sustav i strategijama implementacije novih struktura u ine. Nadalje, argumentirati će se statistički podaci o zastupljenosti

68

informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnim i visokoobrazovnim sustavima Republike Hrvatske prema podacima IDC Hrvatska.

Uže područje rada i praktična primjenjivost rada

Istraživanje će biti primjenjivo u domeni uvođenja novih načina učenja u sustave obrazovanja s posebnim osvrtom na poljodjelske obrazovne sustave, a uže područje na važnost modernizacije i povećanju učinkovitosti stjecanja što korisnijeg znanja te razvoju temeljnih sposobnosti i pismenosti.

Ciljevi istraživanja

Cilj magistarske radnje bio bi pokazati kolika je informacijska opismenjenost stanovništva u Republici Hrvatskoj (posebno visokoobrazovanog na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu), te mjere koje bi se trebale poduzeti da bi i u Hrvatskoj informacijsko i komunikacijsko opismenjivanje dobilo na vrijednosti. Na tim spoznajama treba izgraditi model koji će pokazati važnost informacijske pismenosti u poboljšanju kvalitete obrazovanja u poljodjelstvu. Cilj rada također je prikazi koliko i što je potrebno da bi se hrvatski poljodjelski sustavi obrazovanja uskladili s europskim modelima kako u strukturi tako i u unutarnjoj organizaciji.


Osnovne istraživačke metode biti će ankete koje će se provoditi među studentima prve godine Poljoprivrednog fakulteta te znanstvenim novacima i asistentima na zavodima Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te usporedna statistička analiza podataka prikupljenih anketama i analiza sadržaja. U istraživanju će biti korišteni sljedeći postupci (metode): komparacija poznatih i novih spoznaja, kompilacija relevantnih spoznaja i klasifikacija relevantnih podataka.

Struktura rada

U uvodnom dijelu objasniti će se razlozi i problemi spomenutog istraživanja, očekivanja i ciljevi. Zatim slijedi dio u kojem će se obrazložiti pojmovi informacijske pismenosti, razlika pojmova informacijska i informatička pismenost. U nekoliko slijedećih poglavlja bit će riječi o ulozi informacijske pismenosti u implementiranju informacijske i komunikacijske tehnologije (usporedba Hrvatske sa zemljama Europske unije), novim metodama učenja (e-learning, metode e-learninga, virtualne škole, vanjska suradnja i dr.) te statistički podaci o zastupljenosti novih metoda u hrvatskim poljodjelskim obrazovnim institucijama. U završnom poglavlju napraviti će se usporedba tih sustava, mogućnost implementacije inih u poljodjelske sustave, te prednost i nedostaci navedenih modela.

Zagreb, 02.03.2005.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidataili zamjenika

___________________ ___________________ ________________

prof.dr.sc. Vladimir Mateljan prof.dr.sc. Aleksandra Horvat Dubravka Mandušić

69

Fakultetsko vijeće Luka ŠešoFilozofskog fakulteta Kuniščak 44Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

Razvoj etnoloških istraživanjaOd ideje o narodoznanstvu do moderne hrvatske etnologije

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest/etnologija/kulturna antropologija

Izradom magistarskog rada namjera mi je da sintetski prikažem razvoj hrvatske etnologije. Tema nije dovoljno proučavana, a potreba da se ona obradi osjeća se kako u povijesnoj znanosti tako i u etnologiji/kulturnoj antropologiji.

Teorijska podloga predloženog rada proizlazi iz dugogodišnjeg istraživanja hrvatske etnologije koja se razvijala kroz više «škola» i znanstvenih pravaca te na temelju različitih teorijskih paradigmi i metodoloških utemeljenja (evolucionizam i kulturnohistorijska metoda) koja su bila dominantna u većem dijelu 20. stoljeća. Služeći se historiografskom metodom u radu će se istraživati djelatnost etnoloških institucija u Hrvatskoj osnovanih krajem 19. i u 20. stoljeću (Odbor za narodni život i običaje, Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Etnografski muzeji, muzejske zbirke, Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za antropologiju), njihova bogata rukopisna i ostala građa te će se također istražiti djelatnost etnologa u ne-etnološkim institucijama, ali u okviru etnologije. Kroz istraživanje znanstvenih etnoloških pristupa, koji su u početku etnološki bili pod vodstvom Odbora za narodni život i običaje, a kasnije u okviru Odsjeka za etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dat će se pregled suvremenih pravaca i istraživanja koja su oblikovana kroz dominantne inozemne utjecaje i opće društvene i političke prilike. Isto tako, proučavanjem rada osnovanih etnografskih muzeja, etnoloških zbirki i etnološke djelatnosti uopće, pokazat će se razvoj etnološke znanosti u Hrvatskoj. Proučavanjem rada svih etnoloških institucija pokazat će se razvoj hrvatske etnologije prema najsuvremenijim svjetskim pravcima i znanstveno teorijskim raspravama te također razvoj istraživanja koja su usko vezana za hrvatsko društvo, prostor i politiku određenog perioda. Kroz istraživanje etnološke djelatnosti dat će se analiza etnoloških dostignuća te će se istražiti srodnost različitih pravaca i međudjelovanja iz čega će se moći dati ukupna ocjena nacionalne etnologije tog razdoblja.

Magistarski rad će dati historiografski uvid i pregled razvoja spomenutih etnoloških institucija i pojedinačnih dostignuća te na jednom mjestu, što do sada nije učinjeno, objediniti rezultate. Uz izloženu sintezu magistarski rad će izložiti bogatu bibliografiju koja će dobro poslužiti za daljnji uvid u znanstvenu i stručnu etnološku djelatnost u Hrvatskoj.

70

Struktura magistarskog rada pratit će vremenski razvoj etnološke ideje od 19. stoljeća, kada počinje intenzivnije bavljenje etnologijom (narodoznanstvom) u sklopu narodnog preporoda. Slijedit će poglavlje o periodu u kojem se počinju formulirati smjernice etnološke struke i u kojem etnologija postaje znanstvena disciplina sa svojim institucijama i jasnijim odrednicama. Nakon toga će se pristupiti obrađivanju razdoblja između dva Svjetska rata u kojem se etnologija uvodi na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje se razvija na sveučilišnoj osnovi. Utjecaj društvenih i političkih događaja, znanstvenih pravaca i škola koje su utjecale i oblikovale etnološku znanost u razdoblju od 1945. do 1990. godine bit će tema sljedećeg poglavlja. Na kraju će se dati uvid u najnovija istraživanja na polju etnologije i kulturne antropologije te utjecaj društvenih događaja na njihov razvoj na samom kraju 20. i početkom 21. stoljeća. U zaključku magistarskog rada dat će se ocjena nacionalne etnologije i pokazati dostignuća koja su oblikovana različitim znanstvenim pravcima i društvenopolitičkim događajima u obrađenom vremenskom razdoblju. Magistarski rad će, uz bibliografiju, sadržavati odgovarajuća kazala i priloge.


Komentor: Voditeljica: Kandidat:

Dr. sc. Branko Đaković Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol Luka Šešo

Mentor:

Dr. sc. Ivo Goldstein

71

Fakultetsko vijeće Mario KevoFilozofskoga fakulteta Hrvatski institut za povijestSveučilišta u Zagrebu Opatička 10Ivana Lučića 3 10000 Zagreb10000 Zagreb


DEMOGRAFSKE PROMJENE U BRODSKO-POSAVSKOJ ŽUPANIJI

(1991.-2001.)

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Povijest

Grana: Nacionalna povijest

Unatoč malom vremenskom odmaku, ali i objavljenom nizu knjiga i radova koji se bave

različitom problematikom iz Domovinskog rata, ona još uvijek nije dovoljno istražena.

Osobito se to odnosi na pitanje žrtava te je zamjetan nedostatak sustavnih popisa žrtava, a

uslijed toga i demografskih studija koje bi obrađivale ovu problematiku.

Neki autori (F. Samardžić, Ž. Mužević i dr.), dotakli su se ove teme. Međutim, zajednički je

nedostatak većine ovih radova neujednačenost, raznorodnost podataka te izoliranost

istraživanja na samo vojne ili samo civilne žrtve. Autori su se usredotočili na demokratske

promjene i obrambene pripreme pa je viktimološka i demografska problematika ostala

nedovoljno istražena.

U dosadašnjoj literaturi ovoj problematici nije dana veća pozornost, pa ne postoji cjelovita

studija koja bi obrađivala žrtve i njihove demografske posljedice u pojedinim teritorijalno-

upravnim jedinicama, a kamoli za teritorij cijele RH. Ovaj rad je pokušaj da se ta praznina

popuni na primjeru Brodsko-posavske županije. Obradom pojedinih problema (demokratske

promjene, obrambene pripreme, svakodnevni život, stanje stanovništva, nacionalna, spolna i

dobna struktura, usporedba popisa stanovništva, poimenični popis žrtava, pitanje

demografskih gubitaka itd.), ovaj rad će nadopuniti spoznaje o žrtvama kao i o demografskim

posljedicama Domovinskog rata, a pokušat ću napraviti modelski obrazac primjenljiv i na

druge županije, odnosno gradove i općine u RH.

Koristit ću komparativnu, analitičku, deskriptivnu, statističku i usmenu metodu.

Konzultiranjem i kritičkim pristupom literaturi, tiskovinama, popisima braniteljskih i ostalih

72

udruga, podacima župnih ureda, arhiva ili baza podataka gradskih grobalja S. Brod i N.

Gradiška te podataka prikupljenih od obitelji žrtava oblikovat ću poimenični popis žrtava.

Usporedbom objavljenih izvora pokušat ću utvrditi demografske gubitke Brodsko-posavske

županije u Domovinskom ratu. Opisnom metodom prikazat ću geografske značajke prostora

bitne za razumijevanje problematike. Pri razmatranju problema žrtava koristit ću statističku

metodu.

U uvodnom dijelu prikazat ću aktualnu podlogu i dosadašnje spoznaje vezane uz temu. Iduća

cjelina sadržavat će sintezu zbivanja u RH te općinama S. Brod i N. Gradiška na početku rata.

Prikazat ću geografske i demografske značajke prostora, demokratske promjene, obrambene

pripreme te svakodnevni život stanovništva u ratnim uvjetima. Naročito ću obraditi

demografske prilike u županiji (broj stanovnika, nacionalnu, spolnu, vjersku i dobnu strukturu)

te ću usporediti popise stanovništva iz 1991. i 2001., nastojeći objasniti promjene izazvane

ratom. Ovaj dio rada sadržavat će podatke o žrtvama (spol, dob i sl.). Slijedeće poglavlje

donijet će poimenični popis žrtava koji će sadržavati osobne podatke (ime i prezime, mjesto i

vrijeme rođenja, mjesto i vrijeme stradanja, mjesto pokopa te stručnu spremu). U zaključku ću

sumirati rezultate te u prilogu dodati kronologiju stradanja.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof.dr. Ivo Goldstein Prof.dr. Mirjana Matijević-Sokol Mario Kevo

73

Lana BitencKrešimira IV 12

10310 Ivanić-Grad

LIKOVI KOMEDIJE DELL'ARTE: TRADICIJA I SUVREMENOST

sinopsis magistarskoga rada


Polje: znanost o književnosti

Komedija dell'arte kazališna je izvedba koja nastaje improvizacijom, bez utvrđenoga

teksta. Pojavila se u Italiji u drugoj polovici 16. st. kao, pretpostavlja se, reakcija glumaca na

eruditnu komediju koju su stvarali pripadnici intelektualne i društvene elite, a propirila se i na

ostala područja Europe te su se kasnije njezinim likovima koristili mnogi književnici, npr.

Moliére. Za komediju dell'arte karakterističan je određeni broj tipiziranih likova (maski).

U Hrvatskoj se o komediji dell'arte nije mnogo pisalo, a to potvrđuje i činjenica da na

našem jeziku postoje tek dvije knjige s tog područja, prijevod monografije Marija Apollonija

Povijest Commedie dell'arte te antologija scenarija i fragmenata u izboru, prijevodu i s

predgovorom Višnje Machiedo.

Istraživanje u ovom radu usredotočilo bi se na stalne likove, odnosno maske: Kapetan,

Doktor, Pantalone, Pulcinella, Zanni (Harlekin, Brighella, Pedrolino), Zaljubljeni (Flavio,

Isabella, Lelio, Vittoria), Kolumbina. Prikaz svake od tih maski obuhvatio bi ova područja:

karakteristike imena, status, kostim, podrijetlo (povijest), fizička pojava, maska, osobna

obilježja, držanje tijela, hod, poze, pokreti, geste, govor, životinja, odnosi, odnos prema

publici, uobičajena funkcija u radnji, karakteristike i lazzi, kako bi se što iscrpnije i

podrobnije uspjelo rekonstruirati njihovo djelovanje i ponašanje.

Analiza maski bila bi popraćena reprodukcijama njihovih likovnih prikaza ne bi li se

tako što bolje prezentirao njihov izgled, ali i karakterni odnosi među maskama.

Cilj je rada prikazati tradicionalne maske i njihovu prisutnost u teatarskoj sadašnjosti,

osobito u Italiji gdje su nastale.

Teorijsku i metodološku podlogu istraživanju dala bi ova stručna literatura: Roberto

Tessari, La Commedia dell'Arte nel seicento; Sirio Ferrone, La Commedia dell'Arte – Le

74

maschere; Tavian-Schino, Il Segreto della Commedia dell'Arte; John Rudlin, Commedia

dell'Arte; Pierre Louis Ducharte, The Italian Comedy.

Što se strukture tiče, rad bi se sastojao iz uvoda, dva središnja dijela i zaključka. U

uvodnom dijelu govorit će se o povijesti komedije dell'arte, prva središnja cjelina sadržavat će

pregled tradicionalnih maski, a druga će biti posvećena sadašnjosti, uz suradnju Marca Lulyja

(profesionalnog umjetnika komedije dell'arte iz Rima) koji danas djeluje diljem svijeta sa

svojim kazališnim radionicama i seminarima vezanima uz tu izvedbu. Ovdje, uz iscrpan

intervju s njim, te uz nekoliko prijevoda njegovih canovaccia koje trenutno izvodi sa svojom

družinom, namjeravam prikazati osnovne razlike i poveznice u stvaranju predložaka komedije

dell'arte.

U Zagrebu

31. ožujka 2005.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja

dr.sc. Boris Senker dr.sc. Milivoj Solar Lana Bitenc

75

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakulteta Željka RadelićSveučilišta u Zagrebu Put Meja 7Ivana Lučića 3 21000 Split10000 Zagreb

KARAKTERIZACIJA ŽENSKIH LIKOVA U DRAMAMA BERNARDA SHAWAsinopsis magistarskog rada

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostiGrana: anglistika

1. Uvod

Napadajući dramske i teatarske konvencije svog vremena kao društvene konstrukte, G.B. Shaw stvara žanrovske 'anti-tipove' (Meisel, 1963) koji pokazuju kako su žanrovske konvencije neprikladne za prikazivanje zbilje i stoga umjetnički neprihvatljive u svom čistom, neparodiranom obliku. Međutim, stereotipovi su samo polazna točka Shawove karakterizacije. U ovom radu usredotočit ćemo se na Shawove ženske likove kao elemente šireg obrasca u kojem je žena ne samo dramski lik nego i tema, u nakani da istražimo kako je Shaw utjecao na promjenu načina razmišljanja o spolnim ulogama.

2. Teorijska podloga

Korpusu dramskih tekstova G.B. Shawa pristupit ćemo kao cjelini koja posjeduje unutarnju homogenost. Pozitivna feministička hermeneutika otkriva kako njegov tekst podriva vladajuću patrijarhalnu ideologiju, dok negativna hermeneutika otkriva njegovo sudioništvo s tom ideogijom tvrdeći da Shaw najčešće slijedi model reinskripcije neovisne žene u patrijarhalnu sredinu.S druge strane, postmoderno čitanje Shawa protuteža je pogledu na njega kao na viktorijanskog pisca. Ovaj kritički pristup nastoji pokazati kako Shaw dekonstruira tekst svog vremena da bi otkrio nesklad ispod površinskog sklada. Razumijevajući odnos između riječi i pogleda na svijet, on koristi riječi ne da bi održao uspostavljene strukture moći, nego da destabilizira svijet koji njegova publika prihvaća kao gotovu činjenicu (Dietrich, 1999). Poststrukturalistički pristup shawovskom tekstu (Gahan, 2004) predstavlja ga kao otvoreni tekst koji se može čitati i kao tekst svog vremena i izvan njega.

3. Uže područje rada

Uzimajući Shawov opus kao dijalektičku cjelinu a dramski lik kao strukturu unutar pojedine drame i unutar cjelokupnog mitskog svijeta, usredotočit ćemo se na razdoblje od 1903. do 1913. i na tri velike drame u kojima su mlade žene na pragu zrelosti glavni likovi: Man and Superman (1903), Major Barbara (1905) i Pygmalion (1913).

4. Ciljevi istraživanja

Unatoč upućenosti na realne društvene situacije i probleme svog vremena, Shaw je stvorio vlastitu estetsku stvarnost. Dinamički odnos uspostavljen između teksta, autora i publike

76

otkriva njegovu misiju: pokrenuti čitatelje vizijom nesavršene i promjenljive istine. Pitamo se je li moguće uspostaviti nov odnos između diskursa stvorenog u relaciji s određenom publikom i publike koja se promijenila i čiji interesi, kultura i ideologija nisu isti. Shawovi ženski likovi transcendiraju nametnuta društvena ograničenja, a napetost između biološke uloge žene i njezinih drugih potencijala i mjesta u društvu jest konflikt koji je i danas aktualan. Polazišna je pretpostavka ovoga rada da Shawova žena kao subjekt u potrazi za identitetom i ciljem, kao subjekt koji želi stvoriti sebe, ostaje relevantna i za današnju recepciju.

5. Metodološki postupci

Poststrukturalistički pristup predviđa obuhvat cjelokupnoga shawovskog teksta koji uključuje ne samo dramski opus nego i prozne i kritičke tekstove kojima Shaw uspostavlja svoju etiku i poetiku. Kroz strukturalnu analizu svake drame, koristeći izravna i neizravna vrela podataka o zadanim dramskim likovima, uključujući i ranije navedene kritičke osvrte, pokazat ćemo da su Ann Whitefield, Barbara Undershaft i Eliza Doolittle višedimenzionalno i dinamički koncipirani likovi koji su istovremeno funkcije dramske radnje, društveni i psihološki tipovi, ali i karakteri različiti od svih drugih. Njihova karakterizacija prikazat će se kao igra označivanja u kojoj sudjeluju dramski pisac, sam lik, ostale dramatis personae i kritičari. Istražit ćemo ih kao društvene i metafizičke paradigme kojima se binarna opreka muževno-ženstveno može promatrati kao kontinuum na kojem u različitim situacijama, različite osobe zauzimaju različite pozicije. I, na kraju, u ubersfeldskom modelu postavit ćemo shawovsku ženu kao subjekt kojem je «životna energija» (Life Force) adresat i adresant.

6. Struktura rada

Na početku će se Shawova 'drama ideja' prikazati kao reakcija na tradicionalni 'dobro sačinjen komad'. Potom će se njegova etika i poetika sagledati sa stajališta dekonstrukcije konvencionalnog morala, a tip 'nove žene' dovesti u vezu s fabijevskim feminizmom. U dijelu posvećenom spomenutim dramskim likovima, 'Pigmalionovim heretičnim kćerima i kreposnim ljubavnicama' lik Anne Whitefield interpretirat ćemo kao arhetip žene, Barbare Undershaft kao potpunu ženu, a Elize Doolittle kao bića u potrazi za identitetom. U zaključnom dijelu biti će riječi o ženi kao subjektu koji želi stvoriti sebe.

Željka Radelić dr.sc. Milivoj Solar dr.sc. Boris Senkerkandidatkinja voditelj studija mentor

77

Fakultetsko vijeće Ana PikunićFilozofskog fakulteta Jeretova 7a Sveučilišta u Zagrebu 23000 ZadarIvana Lučića 310000 Zagreb


LITURGIJSKE INSTALACIJE RANOKRŠĆANSKOG RAZDOBLJA NA ZADARSKOM PODRUČJU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija 1. Uvod s razlozima za predloženo istraživanje Liturgijski prostori u kojima se odvija neki religijski čin mogu biti koncipirani u više oblika, međutim posjeduju istovrsne liturgijske instalacije koje proizlaze iz potrebe obreda. Prostori kao što su oratorij, domus ecclesia, basilica, katekumeneion, baptisterij, konsignatorij, martirij, mauzolej u službi su, dakle, kršćanske liturgije koja se tokom vremena razvijala i mijenjala svoje obrasce. Slijedeći njenu transformaciju, mijenja se i raspored instalacija u prostorima (oltar, konfesija, katedra, subselij, ambon, ograda svetišta, solea, krsni zdenac). Istraživanjem liturgije dolazimo do koncepcije arhitekture i njenih elemenata na određenom zadarskom području.

2. Teorijska podloga i obrazloženje aktualnih relevantnih spoznaja: Dosadašnjim istraživanjima na zadarskom području utvrđena je brojnost lokaliteta te instalacija iz ranokršćanskog razdoblja. Determinirana su specifična lokalna obilježja u arhitekturi (npr. promjer apside širi od raspona glavnog broda), a izdvojene su i neke grupe namještaja u njihovoj opremi (primjer Jaderske radionice). Integralno istraživanje prostora i namještaja koje ću obrađivati u magistarskom radu, utemeljeno na povijesnim izvorima, dosada nije obavljeno. Kršćanstvo u Zadru javlja se vrlo rano. Tradicija bilježi ''zadarskog biskupa'' već 341. godine i tako svjedoči o crkvenoj organizaciji u prvoj polovini 4. st. Ujedno je to i terminus post quem za dataciju prvog oratorija. U drugoj polovini 4. st. (datirano godine 381. i spomenom biskupa Felixa) oratorij preuzima funkciju katekumeneiona u razvijenom episkopalnom kompleksu podizanom i tokom 5. st. Ujedno se unutar gradskog areala grade bazilike koje su tokom vremena mijenjale svoj prvotni izgled ili su potpuno nestale, a o njima svjedoči pripadajući im namještaj i povijesni podaci. Kršćanstvo se potom širi i van opsega gradskih zidina te u ruralna područja. Brojne građevine jednobrodne i trobrodne raščlambe, te njihov namještaj, evidentirani su na više mjesta često u skromnim ostacima, ali dovoljnim da potvrde proširenost religije i stila, te dadu argumente za usporedbe s ostalim centrima ranog kršćanstva.

3. Praktična primjenjivost spoznaja do kojih kanim doći: Navedeni lokaliteti i njihova oprema nisu proučavani sa liturgijskog aspekta. Kako je liturgija ishodište u koncepciji prostora, a ujedno i njegov cilj, posebno istraživanjem liturgije

78

u magistarskom radom nastojat ću doći do spoznaja koje ću primijeniti na određen prostor Zadra i njegove šire okolice, i to u određenom vremenu ranog kršćanstva.

4. Uže područje rada: Područje koje uključuje magistarski rad proteže se od Novalje na sjeveru pa do Srime na jugu. Dakle, osim njih uz to idu još ambijenti u Podvršju, Lepurima, Pridragi, Ninu, Zatonu, Mulinama na Ugljanu, Galovcu, Bičini, Korlatu, Ivinju pokraj Murtera, i naravno u Zadru.

5. Ciljevi istraživanja: Cilj istraživanja jest proučavanje liturgije na zadarskom području budući je ona osnovica za provedbu kulta, iz kojeg opet proizlaze liturgijske instalacije. One, pak, uvjetuju tipologiju arhitekture.

6. Metodološki postupci: Metodologija magistarskog rada bazira se na proučavanju liturgije iz koje izvlačim koncepciju prostora i postav instalacija. Rad će biti izrađen kao korpus arhitekture i njene skulpture na širem zadarskom području. Kroz njih nadalje provlačim komparativnu analizu. Uz rekonstrukciju oblika i statistički pregled prezentirat ću konkretne artefakte te ih pokušati uklopiti u prostor u kojem se izvorno vršili svoju funkciju.

7. Struktura rada, tj. kratak osvrt na elemente gradiva: U uvodnom dijelu radnje iznijet ću prostorne i vremenske okvire, odrediti cilj i dosadašnje spoznaje. Analitički dio rada započinje izradom tipologije arhitekture. Nakon toga najveći dio rada tretirat će različite liturgijske prostore uvjetovane funkcijom arhitekture. Za svaki tipološki niz nastojat ću dati rekonstrukciju liturgijskog namještaja, a time i liturgijskog prostora. U sinteznom dijelu dobivene rezultate ubacit ću u kronološki okvir, a navedeno zadarsko područje komparirati s ostalim ranokršćanskim centrima na našoj obali i u susjednim zemljama. Zaključni dio dati će, nadam se, eventualne nove spoznaje.

Dr. Pavuša Vežić Dr. Ivo Maroević Ana Pikunić

79

Fakultetsko vijeće Alenka Radišić TasićFilozofskog fakulteta Tijardovićeva 10Sveučilišta u Zagrebu 21000 SplitIvana Lučića 3 mob. 098 861 39710000 Zagreb


UMJETNIČKI OBRT RAZDOBLJA ART DECOA U HRVATSKOJS posebnim osvrtom na Dalmaciju

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

1. Uvod

Naziv Art Deco odnosi se na stil u zapadnoj arhitekturi, dizajnu, kiparstvu i slikarstvu, koji se javlja u razdoblju od 1915. do 1940. godine. Stil svoj vrhunac u svijetu dostiže 1925. godine s pariškom Exposition Internationale des Arts Decoratifs et Industriels Modernes, odakle termin i vuče svoje porijeklo. World's Fair u New Yorku (1939-40) smatra se krajem razdoblja. U Hrvatskoj se Art Deco javlja po povratku naših umjetnika s pariške izložbe 1925. godine, kad Tomislav Krizman osniva društvo primijenjenih umjetnika «Djelo». Budući da, do danas, umjetnički obrt ovog razdoblja nije dovoljno istražen, javlja se potreba sustavnog istraživanja, obrade i interpretacije ove građe, jednako kao i analiza u kontekstu europskog dizajna tog razdoblja.

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Ova građa nikad nije cjelovito znanstveno obrađena. Dizajn je spomenut tek unutar monografskih obrada pojedinih umjetnika koji se, između ostalog, bave i njim. Dr. sc. Jasna Galjer napisala je nekoliko članaka vezanih za problematiku izložbe 1925. i dizajnerskog rada Tomislava Krizmana, a Grgo Gamulin spominje nekoliko umjetnika keramoplastičara i kipara u svom pregledu «Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća», no napominje potrebu ciljanog istraživanja njihovog djelovanja na području dizajna. Jednako je vrijedna i doktorska disertacija Ivane Šverko, nedavno objavljena kao knjiga.

3. Praktična primjenjivost spoznaja

Sistematska obrada ove teme, ne samo da će dati uvid u umjetnički obrt jednog razdoblja, već bi mogla baciti novo svjetlo na rad nekih umjetnika koji su se, osim svojim temeljnim interesima, bavili i umjetničkim obrtom te omogućiti dostupnost građe na jednom mjestu.

80

4. Područje rada

Plan istraživanja obuhvaća kulturološku i povijesnu sliku razdoblja, kao i analizu političkog i društvenog konteksta, koji svakako ne smje biti zanemaren, kad uzmemo u obzir društvenu prirodu dizajna. Slijedi kronologija razvoja stila, analiza kritike i onodobnih publikacija, analiza stila kroz monografsku obradu umjetnika, analiza ključnih djela te smještaj hrvatskog dizajna u kontekst južnoslavenskog i europskog dizajna od 1925. do 1940. godine 20. stoljeća.

5. Cilj istraživanja

Cilj je istraživanja sustavna obrada pojave i razvoja umjetničkog obrta Art Decoa u Hrvatskoj te njegov odnos prema istodobnim pojavama u Europi. Jednako je tako potrebna objektivna valorizacija hrvatskog dizajna u odnosu na južnoslavenski i europski.

6. Metodološki postupci

Istraživanje teme zasniva se na proučavanju i interpretaciji dostupne građe: arhivskih izvora, periodike, domaće i strane literature te analizi i interpretaciji djela sačuvanih kako u zbirkama muzeja i galerija, tako i u privatnim zbirkama.

7. Nacrt strukture rada

U uvodnom dijelu izložili bi se ciljevi i zadaci rada, jednako kao i metodološki postupci. Slijedio bi kulturološki i povijesni prikaz društveno-političkih prilika u Hrvatskoj, zatim pojava i razvoj Art Decoa u Hrvatskoj i Dalmaciji. U poglavlju Djelo bila bi prikazana djelatnost društva i obrađeni umjetnici koji su njeni članovi. U poglavlju Umjetnički obrt u Dalmaciji posebno bi se obradila djelatnost Kamila Tončića, Marije Gattin Nonveiller i Banovinske poslovne centrale. Stil Art Decoa analizirao bi se prema pojedinim proizvodima umjetničkog obrta (plakat, posuđe, tekstil, namještaj, reklamni oglasi, moda). U zaključku će se izložiti sintezni osvrt na rezultate istraživanja. Rad bi pratila sva potrebna dokumentacija, katalog te popis literature.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. sc. Ivana Šverko prof. dr. sc. Ivo Maroević Alenka Radišić Tasić

81

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Dijana PožarSveučilišta u Zagrebu Vladimira Nazora 20Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb 10000 Zagreb


NAČINI ZAŠTITE INDIVIDUALNE STAMBENE ARHITEKTURE (1900.-1918.)U SJEVERNIM DIJELOVIMA ZAGREBA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: zaštita kulturne baštine

Kratak uvodU radu će se proučiti strukturalne i morfološke karakteristike objekata individualnestambene arhitekture sagrađenih 1900.-1918. godine u sjevernim dijelovima Zagreba. Analizirat će se promjene nastale na pojedinim objektima tijekom vremena i utvrditi današnje stanje te ga usporediti s originalnim. Posebna pažnja posvetit će se uzrocima propadanja uzrokovanim starošću i promjenama nastalim ljudskim djelovanjem. Također će iznijeti prikaz objekata koji su registrirani kao spomenici kulture uz analizu karakteristika relevantnih za registraciju te predložiti eventualnu dopunu popisa zaštićenih objekata na osnovu komparativne analize.

Teorijska podlogaTeorijska podloga rada sastojat će se u proučavanju povijesnih i kulturnih uvjeta za razvojindividualne stambene arhitekture početkom dvadesetog stoljeća. Također, istražit će se doprinosi pojedinih arhitekata u urbanističkom i arhitektonskom pogledu kao i izvještaji i polemike u onodobnoj periodici. Ispitat će se odnos kasnijih generacija arhitekata koji su vršili dogradnje i pregradnje navedenih objekata sve do današnje situacije koja u nekim slučajevima pokazuje potpuno nerazumijevanje i negiranje koncepta stanovanja zasnovanog u ovom razdoblju.

Praktična primjenjivost spoznaja do kojih se kani doćiRezultati istraživanja primjenjivi su u praktičnoj zaštiti individualne stambene arhitekturespoznajama o umjetničkim i povijesnim vrijednostima pojedinih objekata i urbanističkih cjelina. Točno će se odrediti koji segmenti se mogu, a koji se ne bi smjeli mijenjati prilikom eventualnih prenamjena i pregradnji objekata tj. definirat će se zaštićene arhitektonske vrijednosti.

Uže područje radaU radu će se proučiti prostorni razvoj tj. parcelacija zemljišta kao osnovni preduvjet za početak izgradnje obiteljskih kuća. Detaljno će se analizirati položaj objekata u urbanističkom pogledu kao i smještaj u okviru pojedine parcele. Istražit će se oblikovne i strukturalne karakteristike na osnovu kojih će se dokazati stilska heterogenost tipična za period 1900.-1918. godine (klasicizam, secesija i protomoderna). Nadalje, kritički će se analizirati u kolikoj su mjeri tijekom vremena promijenjeni osnovni korpusi kuća, prostorni raspored, izgled pročelja i unutrašnja oprema te da li su te promjene kvalitativno utjecale na objekte i u kolikoj mjeri. Posebna pažnja posvetit će se promjenama uzrokovanim starošću i neadekvatnim ili nikakvim održavanjem što će se utvrditi istraživanjem današnjeg stanja u okviru čega statike, čvrstoće zidova, stanja krovišta, izloženosti vlazi i opće dotrajalosti. Valorizirat će se, osim

82

samih objekata, i njihov okoliš, u užem i širem smislu, kao važan sastavni dio same arhitekture koji se također treba štititi. Nakon valorizacije originalnog stanja te procjene opsega promjena istražit će se popis zaštićenih objekata u registru spomenika kulture i svojstva relevantna za dobivanje tog statusa. Nadalje, navest će se primjeri adekvatne adaptacije prema propozicijama konzervatorskih službi kao i potpune devastacije pojedinih objekata te, konačno, prijedlog dopune popisa registriranih objekata u svrhu njihove sustavne zaštite.

Ciljevi istraživanjaCilj ovog istraživanja sustavni je pregled i valorizacija objekata individualnog stanovanja u Zagrebu sagrađenih između 1900. i 1918. godine, tipa arhitekture koji je, više nego ostali, izložen neadekvatnim zahvatima i devastacijama, čak i potpunom uklanjanju, zbog toga što se u većini slučajeva radi o privatnom vlasništvu jedne osobe.

Metodološki postupciIstraživanje će se bazirati na proučavanju arhivske građe (Državni arhiv u Zagrebu, zbirke fotografija Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatski državni arhiv), napisa u onodobnoj periodici (Nacionalna i sveučilišna biblioteka) i tekstovima autora koji su se bavili ovom temom (Lelja Dobronić, Žarko Domljan, Jasna Galjer, Zlatko Jurić, Aleksander Laslo, Ivo Maroević, Olga Maruševski, Darja Radović Mahečić i drugi) u svrhu utvrđivanja izvornog stanja i naknadnih promjena na objektima. Popis objekata koji su registrirani kao spomenici kulture istražit će se u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba. Današnje stanje objekata utvrdit će se na osnovu opservacije i razgovora s vlasnicima.

Nacrt strukture radaU uvodnom dijelu bit će prikazan kratak razvoj parcelacije i urbanizacije podsljemenskihbrežuljaka kao osnovni preduvjet za početak razvoja individualne stambene arhitekture. Nakon toga će se kronološki analizirati objekti i promjene na njima zaključno s današnjim stanjem na osnovu čega će se izvršiti valorizacija i predložiti principi zaštite.

Mentor Voditelj poslijediplomskog studija

Prof. dr. sc. Ivo Maroević Prof. dr. sci. Ivo Maroević

Kandidat

Dijana Požar, dipl. povjesničar umjetnosti

83

Documents

F · Web viewF. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA. Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 4. svibnja 2005. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje