EVROPSKA EKONOMIJA

EVROPSKA KOMISIJA GENERALNA DIREKCIJA ZA EKONOMSKE

I FINANSIJSKE POSLOVE

POVREMENI DOKUMENTI

Br. 1 � januar 2003. godine

Zapadni Balkan u tranziciji priredila

Generalna direkcija za ekonomske i finansijske poslove

http://europa.eu.int/comm/economy_finance

Sadr�aj

Stranica 1. Osnovni ekonomski trendovi na Zapadnom Balkanu 1 2. Fiskalna konsolidacija na Zapadnom Balkanu 6 3. Albanija 17 4. Bosna i Hercegovina 24 5. Hrvatska 31 6. Federalna Republika Jugoslavija (FRJ) 38 7. Kosovo (FRJ) 46 8. Biv�a Jugoslavenska Republika Makedonija (BJRM) 52

1. Osnovni ekonomski trendovi na Zapadnom Balkanu • U toku 2001. i 2002. godine regija Zapadnog Balkana nastavila je br�e

da se razvija u skladu sa svjetskom ekonomijom, dok je inflacija polako ali sigurno opadala.

• Trgovinski deficiti upoređeni sa BNP-om jo� uvijek su veliki, ali

značajni privatni povrati novca, pozitivni balansi usluga i slu�beni transferi poma�u da se ograniči trenutni deficit obračuna.

• Nastavljanje stabilizacije i procesa reformi u regiji pobolj�alo je

ekonomsku klimu. Međutim, mnogi izazovi jo� uvijek le�e ispred, kao �to je borba protiv korupcije, dovr�avanje procesa privatizacije i reforma javnog sektora.

Regija Zapadnog Balkana sastoji se od relativno malih ekonomija1. Dok je najveća zemlja po broju stanovnika Federalna Republika Jugoslavija (FRJ) sa 8.6 miliona ljudi, Hrvatska je najveća kada se stanovi�ta ekonomije, sa vi�e od 22 milijarde eura. Stanovni�tvo cijele regije je gotovo 25 miliona ljudi, �to je jednako 6.5% stanovni�ta EU ili jedna trećina deset pristupajućih zemalja. Ukupni BNP cijele regije dose�e 50 milijardi eura, �to je jednako otprilike 0.6% BNP EU ili 40% BNP Portugala. BNP po osobi po trenutnim nominalnim stopama razmjene u regiji iznosi otprilike 1800 eura, sa značajnom razlikom između BNP po osobi u Hrvatskoj (oko 5100 eura) i drugih zemalja Zapadnog Balkana, koji je ispod 19002 eura (vidi grafikon 1).

Prateći oporavak u 2000. godini nakon krize na Kosovu iz 1999. godine, regija Zapadnog Balkana nastavila je sa rastom od 4% u 2001. godini, uprkos usporavanju svjetske ekonomije. Između pojedinačnih zemalja i entiteta, stope rasta su pokazale značajne razlike. Kosovo je prikazao najveći porast u 1 Zapadni Balkan uključuje Albaniju, Bosnu i Hercegovinu (BiH), Hrvatsku, Federalnu Republiku Jugoslaviju (FRJ), Kosovo (FRJ) i Biv�u Jugoslavensku Republiku Makedoniju (BJRM). Osim ako je drugačije naznačeno, kroz tekst podaci za FRJ ne uključuju Kosovo (FRJ), koje je od 1999. godine pod specijalnim mandatom Misije UN-a za Kosovo (UNMIK), prema rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a broj 1244. Svi prosjeci za regiju mjere se nominalnim BNP-om, osim ako je drugačije naznačeno. 2 Prema Svjetskoj banci, od jula 2002. godine, ekonomije Zapadnog Balkana mogu biti klasificirane kao zemlje sa ni�im srednjim prihodom (BNP između 746 USD i 2975 USD), osim Hrvatske koja je zemlja sa vi�im srednjim prihodom (BNP između 2976 USD i 9205 USD).

stvarnom BNP (+11%), nakon njega Albanija (+6.5%) i FRJ (+5.5%), dok se ekonomija Biv�e Jugoslavenske Republike Makedonije (BJRM) smanjila za 4.1%, uglavnom zbog etničkih kriza koje su izbile u proljeće. Kontinuirani proces stabilizacije i reformi u regiji preveden je u jo� jednu pozitivnu ekonomsku performansu Zapadnog Balkana u toku 2002. godine. Za regiju kao cjelinu, stvarni BNP bi se mogao povećati za gotovo 4% upoređeno sa 2001. godinom, ali njegov nivo će ostati ispod onoga sa početka devedesetih godina.

Značajan napredak napravljen je u smanjivanju inflacije. Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Hrvatska i BJRM su dosljedno odr�avale stope inflacije od jedne brojke u toku protekle četiri godine. Krajem 2001. godine, prosječna stopa inflacije za ove četiri dr�ave bila je 2.9%. Sveukupna slika regije iskrivljena je relativno visokom inflacijom od 39% na kraju 2001. godine u FRJ, koja je međutim rapidno opala od nivoa sa kraja 2000. godine od 113%, �to je uzrokovano cijenom liberalizacije u toj godini. Trend u regiji ostaje pozitivan u 2002. godini, kako bi se inflacija sa kraja godine za regiju kao cjelinu trebala spustiti na nekih 6%, upoređeno sa 12% u 2001. godini, i tako dostići prvi put od 1997. godine jednocifrenu stopu. Sveukupno, politike zasnovane na vanjskim upori�tima doprinijele su stabilnosti u ekonomiji i cijenama. S obzirom da su sve ekonomije u regiji relativno otvorene za trgovinu, prevladavajući re�im stopa razmjene je formalni ili neformalni povod za vanjsko upori�te. Albanija, Hrvatska, Srbija i BJRM su izabrale neformalni povod, dok je BiH formalno usvojila valutni odbor koji je povezan za euro. U većini slučajeva, euro je valuta koja je izabrana kao vanjsko upori�te. U Crnoj Gori euro kru�i kao jedino zakonito sredstvo plaćanja, dok je na Kosovu (FRJ), njegovo kori�tenje legalizovano, iako jugoslovenski dinar ostaje zakonsko sredstvo plaćanja. Samo se albanski lek trenutno neformalno ve�e za US dolar. Zemlje Zapadnog Balkana su pokazale velike fiskalne deficite u 2001. godini, sa izuzetkom FRJ koja je zabilje�ila generalni deficit vlade (prije grantova) od 1.3% BNP-a, i Kosovo (FRJ), koje je pokazalo vi�ak od 1.3% isključujući rashode kapitala. U drugim zemljama regije, generalni deficit vlade za 2001. godinu kao stopa za BNP bio je u prosjeku 6% veći. Očekuje se da će se fiskalni deficiti povećati za 2002. godinu osim za FRJ, uključujući Kosovo. Sljedeće poglavlje daje analizu fiskalne situacije u regiji.

U 2001. godini, međunarodna trgovina za regiju kao cjelinu nije bila pod uticajem globalnog pada. Drugu godinu zaredom, i uvoz i izvoz su zabilje�ili pozitivni rast u nominalnim terminima, zadr�avajući zamah nakon posebno lo�ih performansi u 1999. godini (vidi tabelu 1). Međutim, rast uvoza nadjačao je rast izvoza, �to je rezultiralo progresivnim pogor�avanjem trgovinskog balansa u regiji. U 2001. godini, deficit trgovine u odnosu na BNP bio je značajno veći, varirajući od gotovo 12% u BJRM do 47% na Kosovu (FRJ). Ovaj rezultat se reflektuje u trgovinskom deficitu cijele regije sa EU-om, koji se značajno povećao u toku zadnje dvije godine, do�av�i do vrijednosti otprilike 6.7 milijardi eura u 2001. godini (procjena). Povećani deficiti trgovine nisu neophodno negativan razvoj, posebno kada su povezani za ekonomski rast i potrebu za uvozom da bi se zadovoljile rastuće potrebe za investicijama i/ili kada su nadoknađene vi�kom u balansu usluga. Uvođenje autonomnih mjera trgovine od strane EU u 2000. godini, dozvoljavajući slobodan pristup tr�i�tu EU, predstavlja bitan preduslov za razvoj izvoznog sektora u regiji. Kao �to je pokazano u grafikonu 2, EU je uveliko glavni trgovinski partner zemalja Zapadnog Balkana. U 2001. godini, za cijelu regiju, udio trgovine sa EU u totalnoj trgovini bio je ne�to vi�e od 50%, krećući se od oko 80% u Albaniji do vi�e od 40% u FRJ. U 2002. godini, ne očekuje se da će se trgovinski deficiti značajno pobolj�ati. Trenutni računovodstveni podaci daju svjetliju sliku upoređenu sa trgovinskim balansima, zahvaljujući značajnim privatnim vraćanjima novca, pozitivnim balansima usluga i slu�benih transfera (posebno veliki u FRJ uključujući i Kosovo). U 2001. godini, BiH je zabilje�ila najveći trenutni deficit obračuna, koji je bio 22.3% BNP-a, dok je Kosovo (FRJ) pokazalo značajan vi�ak od 9% BNP-a, uglavnom zbog slu�benih transfera, koji su bili jednaki 70% BNP-a-. U drugim zemljama, trenutni deficit obračuna za 2001. godinu kretao se od 10.6% u BJRM do 3.1% u Hrvatskoj, gdje je sektor turizma proizveo vi�ak koji je jednak nekih 13% BNP-a. U 2002. godini, trenutni deficit obračuna se očekuje da će se pogor�ati u dvije najveće ekonomije, Hrvatskoj i FRJ, vodeći do povećanja u prosječnom deficitu za regiju do 7.1% sa 6% u 2001. godini. U 2001. godini, strane direktne investicije (FDI) u regiji nastavili su da se povećavaju i do�le su do 2.5 milijardi, uduplavajući se od 1998. godine i dolazeći do vi�e od 5% BNP-a Zapadnog Balkana, cifra koja je čak i veća nego isti udio u 8 zemalja centralne istočne Evrope (CEEC-8) kandidata za

pristupanje EU u 2004. godini (vidi grafikon 3). Ovaj rezultat mo�e biti djelimično obja�njen ni�im nivoom BNP u Zapadnom Balkanu u odnosu na CEEC-8. U stvari, kada se gleda po osobi dotoci od FDI za 2001. godinu u regiji bili su jednaki 100 eura, nivo koji je značajno ni�i kada se pogleda prosjek CEEC-8 zemalja (oko 250 eura). U 2001. godini, najveći dotok FDI bio je usmjeren ka Hrvatskoj i BJRM. U potonjem slučaju, privatizacija telekom operatera sama je osigurala dotok kapitala jednak 9.5% BNP-a. Dok su investicije zeleno polje do sada bile zanemarive, u ovom stadiju dotoci FDI za regiju uglavnom su vezani za privatizaciju. Sve u svemu, prosječni dotoci FDI, skupa sa drugim neto dotocima privatnog kapitala, jo� uvijek su nedovoljni da finansiraju velike trenutne deficite obračuna (vidi tabelu 2). S toga, većina zemalja, sa izuzetkom Hrvatske, nastavljaju da se oslanjaju na zvaničnu finansijsku pomoć. U 2002. godini, dotoci FDI za regiju, kao procenti BNP-a, očekuje se da ostanu �iroko stabilni, da se povećaju u BiH i FRJ, i da se značajno smanje u BJRM.

Pozitivni politički i institucionalni razvoj postavio je temelje za privlačenje stranog kapitala na Zapadni Balkan. Progresivno vraćanje mira i sigurnosti i perspektiva integracije regije u EU kroz proces stabilizacije i priključivanja značajno su pobolj�ali političku sliku za budućnost u regiji3. �tovi�e, zemlje Zapadnog Balkana su načinile napredak u reformiranju svojih ekonomija, posebno u područjima privatizacije malih i srednjih preduzeća i liberalizacije trgovine, gdje je ustanovljena �iroka regionalna mre�a ugovora o slobodnoj trgovini zahvaljujući trgovinskoj inicijativi koju je sponzorirao Pakt o stabilnosti4. Reforme bankarskog sektora također su napredovale. Hrvatska i

3 Informacije o akcijama EU koje daju podr�ku procesu stabilizacije i priključenja dostupne su na: http://europa.eu.int/comm/external_relations/see/actions/index.htm 4 Pakt o stabilnosti, koji je pokrenut u junu 1999. godine na inicijativu EU, je politička deklaracija o obavezivanju i nacrt ugovora o međunarodnoj suradnji da se razvije dugoročna strategija za stabilnost i rast u Jugoistočnoj Evropi. Trgovinska inicijativa je dio radnog stola o rekonstrukciji ekonomije, suradnji i razvoju, i fokusira svoje napore na liberalizaciju i olak�avanje trgovine kroz smanjivanje i ukidanje dad�bina i ne-dad�binskih barijera za trgovinu u okviru međuregionalne trgovinske suradnje.

BJRM su praktično zavr�ile privatizaciju tog sektora, Federacija BiH je privatizirala najveće banke, dok je FRJ načinila značajna pobolj�anja u restruktuiranju i či�ćenju bankarskog sektora i ojačavanju nadgledanja rada banaka. Ove pozitivne korake, međutim, trebaju pratiti druge reforme, prije svega, puno po�tivanje vladavine zakona i borba protiv korupcije, transparentnost pravnog okvira, stvaranje efikasnijih infrastruktura i, uop�tenije, ustanovljavanje okru�enja pogodnog za biznis. Zajedno sa ovim prijeko potrebnim reformama, od ekonomija Zapadnog Balkana se očekuje da nastave tranziciju ka ekonomijama razvijenog tr�i�ta kroz implementaciju bitnih strukturalnih reformi, prije svega, zavr�avanje procesa privatizacije, stvaranje jakog i efikasnog finansijskog tr�i�ta, koje je u mnogim zemljama regije jo� uvijek u stadiju embrija, i reforme javnog sektora, ustanovljavanje centralnog trezornog sistema � koji je dosad najnapredniji u Albaniji i Hrvatskoj � i kroz ojačavanje upravljanja javnim rashodima.

Donatorska potpora, i u obliku subvencija i zajmova, igra bitnu ulogu u finansiranju investicija, podr�avanju reformi i ispunjavanju balansa finansijskih potreba za isplatu. Donatorska potpora neznatno se povećala u 2002. godini (vidi tabelu 3). Dok EU nastavlja da bude glavni donator, udio IFI potpore � najveći dio toga je u obliku zajmova � se povećava. Očekuje se da se ovaj trend nastavi u srednjoročnom periodu sa pomjeranjem sa subvencija na zajmove, kako se faza rekonstrukcije većinski zavr�ava a zemlje primaoci su razvili svoj pristup IFI-u i pobolj�ali svoj kapacitet apsorpcije vezan za profitabilne investicione projekte.

Kvadrat 1 Koordinacija donatora Evropska komisija i Svjetska banka imaju vodeću ulogu po pitanju koordinacije ekonomske pomoći zemljama Zapadnog Balkana. Komisionar za ekonomske i monetarne poslove i predsjednik Svjetske banke supredsjedavaju Grupom za upravljanje visokog nivoa (HLSG), koja se u osnovi sastoji od ministara finansija zemalja G8 i �efova velikih IFI-ja. HLSG ima za cilj da osigura strategijski pravac procesu ekonomske rekonstrukcije, stabilizacije, reforme i razvoja u regiji, uključujući socijalnu i institucionalnu dimenziju, i u zemljama i na regionalnom nivou, i da osigura efikasnu provedbu ove strategije. �tovi�e, HLSG nadgleda implikacije izvora za međunarodnu zajednicu i proces mobilizacije donatora, i poma�e u koordinaciji i nadgleda odgovarajuće uslove potpore, osigurava ustaljenost kriterija na kojim je finansiranje donatora postavljeno. Da bi pomogao Evropskoj komisiji i svjetskoj banci u njihovom kontinuiranom radu koordinacije ekonomske pomoći za regiju, HLSG je odlučio da ustanovi grupu za upravljanje radnog nivoa (WLSG), koja se sastoji od vi�ih du�nosnika koji predstavljaju članove HLSG-a. WLSG radi skupa i na tekućim osnovama i sastaju se kada je neophodno. Evropska komisija i Svjetska banka ustanovili su Ured za jugoistočnu Evropu (zdru�eni ured), koji je zadu�en za koordinaciju donatora i mobilizaciju pomoći5. 2. Fiskalna konsolidacija za Zapadnom Balkanu Zemlje Zapadnog Balkana se suočavaju sa kombiniranim nasljedstvom administriranih ekonomija i oru�anih sukoba. Ovo nasljedstvo je, do određenih stepena, okarakterisano slabom upravom javnim sektorom, netransparentnim procedurama i obračunom bud�eta, značajnim subvencijama cijena, monetarizacijom fiskalnih deficita i nagomilavanjem neisplaćenih dugova i dugova. Dok je u posljednjih nekoliko godina postojao napredak da se ova pitanja razmotre u kontekstu programa stabilizacije i strukturalnih reformi koje podr�ava IMF, i dalje jo� mnogo toga ostaje da bude učinjeno. Veličina dr�ave. Relativni fiskalni pritisak i udio generalnih vladinih rashoda u BNP-u značajno varira �irom regije. U BiH, rashodi vlade jo� uvijek uzimaju 58.6% BNP-a. Ovo je zbog broja faktora: te�kog tereta administracije dva entiteta � Federacije i Republike Srpske � i kantona i op�tina, �to se pretvara u visoke tro�kove naknada i plata, jo� uvijek veliki udio armije i bitnu te�inu socijalnih rashoda. S druge strane spektra Albanija, i do određenog stepena BJRM, imaju mnogo ni�i udio javnih rashoda u BNP-u (32.2% i 36.8%), ali Albanija ima mnogo slabiji poreski sistem i u�u osnovu nego druge zemlje regije i manje razvijene javne slu�be. Potonja opservacija mo�e se primijeniti i na Kosovo (FRJ) gdje se investicije rashoda finansiraju van trenutnog bud�eta koji samo djelimično prikazuje ukupne javne tro�kove. FRJ i Hrvatska su u veoma sličnoj situaciji po pitanju relativnog tereta prihoda i rashoda na BNP (vidi tabelu 4 i grafikon 5). Sa generalnim vladinim rashodima od oko 50% BNP-a, ove zemlje su u situaciji bli�oj onoj zemalja EU gdje oni pokrivaju 47.4%.

5 Za vi�e informacija vidi web stranicu koju odr�ava zdru�eni ured http://www.seerecon.org/.

Skora�nje fiskalne performanse bile su nejednake. Sveukupno u regiji, prosječni generalni vladin deficit se pro�irio u protekle tri godine na nekih 6% BNP-a (izmjereni prosjek), zbog povećanja u BJRM i FRJ, �to je kompenziralo smanjenja koja su zabilje�ena drugdje. Ovi podaci međutim moraju biti sagledani oprezno, posebno u slučaju FRJ gdje do 2000. godine veliki udio javnih rashoda nije zabilje�en, zbog značajnih kvazifiskalnih aktivnosti i nakupljanja neisplaćenih dugova.

Fiskalna situacija se pobolj�ala u nekim zemljama. U Albaniji fiskalna konsolidacija se odigrava polako ali sigurno: vlasti su bile u mogućnosti da podignu fiskalne prihode za 3% BNP-a od 1999. do 2002. godine. Kosovo (FRJ) je pratilo čak i dramatičnije fiskalno pobolj�anje kroz povećanje fiskalnih prihoda, koji su skočili za 10.8% BNP-a od 2000. do 2002. godine. U Hrvatskoj, u toku proteklih nekoliko godina odigrao se značajan proces konsolidacije: generalni rashodi vlade smanjeni su za nekih 5% BNP-a od 1999. do 2002. godine. Međutim, deficit bud�eta samo se sporije smanjivao.

BiH je postigla značajnu fiskalnu konsolidaciju u 2001. �2002. godini. Generalni deficit vlade prije subvencija pao je sa 20% BNP-a u 2000. godini na 14.5% u 2001. godini i planiran je za 11.6% u 2002. godini. U druge dvije zemlje, FRJ i BJRM, bliska pro�lost je okarakterisana ni�im deficitima gotovine u apsolutnim terminima, ali trend u toku zadnje tri godine je bio negativan i fiskalna situacija u obje zemlje će zahtijevati značajne napore prilagodbe u bliskoj budućnosti. U FRJ, planirani deficit se pro�irio do 5.7% u 2002. godini, nakon drastičnih prilagodbi bud�eta u 2001. godini koje su rezultirale ni�im deficitom (1.3% BNP-a). U BJRM, iznenadno povećavanje vojnih rashoda u kontekstu etničkih konflikta iz proljeća 2001. godine nau�trb gubitaka u prihodima od poreza. Ovo je dovelo do značajnog deficita u bud�etu u 2001. godini (6.2% BNP-a), upoređeno sa pozitivnim balansom u 2000. godini. Ova veoma raznolika situacija ima ogromne posljedice: dok se sve zemlje regije trenutno suočavaju sa značajnim deficitima (od 3.4 do 11.6% BNP-a za planirani bud�et u 2002. godini prije subvencija), fiskalne strategije moraju da budu skrojene tako da uzimaju u obzir specifičnu situaciju svake dr�ave. Proces konsolidacije u Albaniji i na Kosovu (FRJ) nastavit će da zahtijeva dalje ojačavanje baze prihoda i značajno pro�irenje osnove poreza, gdje zemlje poput BiH, Hrvatske i FRJ mogu te�ko dalje povećati teret poreza: teret, u potonjim zemljama je na strani rashoda, uključujući moderniziranje javne administracije i na kontinuiranim strukturalnim reformama na strani izvora, prvenstveno po pitanju politike poreza i administracije. Rashodi

Prosječno, generalni vladini rashodi obuhvatali su 47% BNP-a u 2002. godini. Sveukupni trend (vidi grafikon 5) jeste lagano pribli�avanje veličine dr�ave u ekonomiji ka odr�ivijim nivoima, uzev�i u obzir potrebe i finansijska ograničenja zemalja Zapadnog Balkana. Ovom prilagođavanju međutim nedostaje dovoljno sna�an zamah. U zemljama sa najvećim javnim sektorom � BiH, Hrvatska i FRJ � proces bi mogao biti ubrzan kroz stro�e stavljanje prioriteta na javne rashode, modernizaciju administracije i hrabrije mjere likvidacije neodr�ivih subvencioniranih javnih preduzeća. Sveobuhvatni vi�egodi�nji vladin okvir rashoda usvojen je u broju zemalja. U Albaniji i BJRM, strategija za umanjenje siroma�tva i rast (PRGS) usvojeno je respektivno u proljeće 2002. godine i ljeto 2002. godine, i predviđa trogodi�nji srednjoročni okvir rashoda koji pokriva prioritetne potrebe u područjima kao �to je zdravstvo, obrazovanje i nadograđivanje osnovne infrastrukture. Ovaj proces je također napredovao u BiH u 2001. godini i FRJ u 2002. godini gdje je usvojen posredni PRGS. Međutim, veza PRGS-a sa procesom bud�eta nije direktna i ostaje da se vidi kako će svaka vlada prevesti PRGS prioritete u obaveze bud�eta. Plate i politike zaposlenja su ključni elementi fiskalnih programa prilagodbe i često su predmet te�kih diskusija sa IMF-om. Politika smanjivanja javnih plata u broju zemalja je rezultirala značajnim gubitkom kupovne moći javnih zaposlenika i bila je pokretač socijalnih tenzija. Zakon o javnim platama o prosjeku u 2002. godini predstavljao je ne�to manje od 10% BNP-a u regiji. Značajno smanjivanje ovih rashoda desilo se u Hrvatskoj od 1999. do 2002. godine � od nekih 2 posto poena BNP-a � i javne plate sada predstavljaju 10.6% BNP-a (u 2002. godini) proporcija koja se mo�e porediti sa prosjekom EU od 10.3% BNP-a. U BJRM javne plate kao proporcija BNP-a također su smanjene u tom istom periodu za 1.5 posto poena BNP-a. Međutim, prethodna vlada suočena sa izborima 2002. godine, odlučila je u proljeće da poveća prosječne plate javne administracije za 10%, nakon nekoliko godina zamrzavanja. U Srbiji, u prvoj godini stabilizacije (2001. godina) zaposlenost je o�tro srezana za 20%, a zakoni o platama su zamrznuti u svim javnim preduzećima, gdje su plate bile oko 20% iznad prosjeka. Većina zemalja jo� nije usvojila suglasne politike o javnim platama i zaposlenosti, uključujući modernizaciju javne administracije. Subvencije. Direktne subvencije cijena se generalno rapidno elimini�u sa gotovo kompletnom liberalizacijom cijena (sa brojem izuzetaka u slučaju poljoprivrede, komunalija i javnog transporta). Međutim, u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana subvencije javnim preduzećima jo� uvijek su značajna komponenta javnih rashoda. Usprkos njihovom �iroko priznatom anti-natjecateljskom uticaju, oni su de facto dio vladinog socijalnog tro�enja da bi se odlo�ilo otpu�tanje i likvidacija javnih preduzeća i te�ki su da se naglo eliminiraju. Čak i u Hrvatskoj uveliko najrazvijenijoj zemlji regije po pitanju BNP-a po osobi i među najnaprednijim u procesu tranzicije, subvencije preduzećima, posebno brodogradili�tima, i poljoprivredi jo� uvijek su činili 4.3% BNP-a u 2001. godini, nivo koji je značajno iznad trenutnog 1% udjela dr�avne pomoći u BNP-u EU. U drugim zemljama, usprkos nekompletnim podacima, dostupne informacije također pokazuju lagano umanjivanje. U FRJ

subvencije su do�le do 4.3% BNP-a u 2002. godini. Trenutni trogodi�nji program koji podr�ava IMF predviđa progresivno smanjenje subvencija do 3% u 2005. godini. U Albaniji dio cijena, posebno cijene struje, nastavljaju da budu subvencionirane. Vlasti su planirale progresivno ukidanje subvencija za struju u toku sljedeće dvije godine. Smanjivanja u vojnim rashodima su bitan potencijalni izvor u�teda i prilagođavanja. Manjak usklađenih i transparentnih podataka u ovom polju čini uporedbu te�kom. U BiH, nivo rashoda za odbranu (9% sveukupno u 2000. godini uključujući tro�enje van bud�eta) ostaje pretjerano visoko posebno zbog kontinuiranog zajedničkog tereta dvije odvojene armije, tako da je dalja demobilizacija vojnika od ključne va�nosti. U BJRM, vlasti su navele da očekuju da do sredine 2003. godine demobili�u vojno osoblje koje je bilo regrutovano u toku krize u proljeće 2001. godine, �to se očekuje da će doprinijeti procesu fiskalne konsolidacije. U Hrvatskoj, udio tro�enja na odbranu smanjio se kroz vrijeme da pokriva 2.3% u 2001. godini, ali velikodu�ni sistem za ratne veterane povećao je socijalna tro�enja. U septembru 2002. godine, vlada se odlučila na internu reorganizaciju vojske čiji je cilj bio smanjivanje ukupnog broja osoblja sa trenutnih 40000 na 27000. Prihodi Trend fiskalnih prihoda kao omjer BNP-a, kao razvoj koji je primijećen za rashode nije homogen u regiji: nedavna tendencija varira između značajnih povećanja u Albaniji i na Kosovu, gdje se gradi ojačana poreska administracija, i smanjenje u Hrvatskoj, za nekih 5% BNP-a u toku zadnje tri godine, u skladu sa sveukupnim smanjivanjem relativne veličine Vlade Hrvatske. U FRJ i BJRM, relativni teret poreza ostao je stabilniji. BiH ostaje uveliko zemlja sa najvećim teretom poreza, sa generalnim prihodima vlade (prije subvencija) od 47% BNP-a u 2002. godini. Pro�irenje poreske osnove je ključno pitanje i postalo je ključni element fiskalnih politika u regiji. U Albaniji, vlasti su uspjele da povećaju prihode domaćih poreza i poreza na uvoz kao udio u BNP-u od 5 posto poena između 1996. i 2001. godine, prije svega zbog pobolj�anja u poreskoj i carinskoj administraciji. Međutim ovo je te�ak proces. Poljoprivreda prije svega, koja prema slu�benim brojkama predstavlja trećinu BNP-a, jo� uvijek nije oporezovana. U Srbiji, vlasti su već poduzele veću reformu poreza u 2001. godini, obuhvatajući smanjenje u broju poreza i pro�irenje poreske osnove prije svega kroz eliminaciju izuzetosti od poreza da bi se smanjile iskrivljenosti i povećala efikasnost. Ustanovljavanje PDV-a, neophodno da zamijeni zastarjele re�ime poreza na prodaju sa ka�njivim kaskadnim efektima, često je dugačak i te�ak proces, koji zahtijeva broj preliminarnih koraka da bi se pobolj�ale sposobnosti poreske administracije. To je u osnovi strukturalna reforma, koja također igra ključnu ulogu u borbi protiv korupcije i ponovnom uvođenju neformalnog sektora u registrovanu ekonomiju. PDV je pokrenut u julu 1996. godine u Albaniji i trenutno predstavlja oko 45% poreskih prihoda. U Hrvatskoj, PDV je uveden u 1998. godini i trenutno je naj�iri izvor fiskalnih prihoda,

predstavljajući vi�e od 50% prihoda od poreza. U BJRM, PDV je uspje�no pokrenut u aprilu 2000. godine i nedavne performanse prihoda u prvoj polovini 2002. godine bile su izvanredne, također prikazujući rast koji se nastavlja. U Crnoj Gori zakon o PDV-u odobren je u decembru 2001. godine i očekuje se da stupi na snagu u toku 2003. godine. Srbija je, u sporazumu sa IMF-om, odlo�ila pokretanje PDV-a do januara 2004. godine. Uvođenje PDV-a u Bosni i Hercegovini trenutno nije predviđeno prema trenutnom petnaestomjesečnom programu IMF-a za 2002. � 2003. godinu. Ponovno uvođenje u registriranu ekonomiju dijela značajnog neformalnog sektora u BiH bi bilo bitan instrument politike i doprinijelo bi ustanovljavanju jedinstvenog ekonomskog prostora. Indirektni poreski sistem je jo� uvijek u oba entiteta baziran na jednostavnim porezima na prodaju. Odgovornosti i rizici proiza�li iz bud�eta Biv�i javni obračuni često su bili podcijenjeni stvarni fiskalni deficiti. Jedan od glavnih razloga bio je nakupljanje neisplaćenih dugova međunarodnim kreditorima, preduzećima nabavljačima, zaposlenicima javnog sektora ili penzionim sistemima. U 1999. godini generalni vladin bud�et za FRJ bio je izbalansiran po pitanju gotovine, međutim neke procjene su ukazivale na mogući deficit od jedne milijarde USD u stvarnim obavezama. U 2000. godini, deficit na osnovu obaveza bio je procjenjivan na nekih 10% BNP-a u odnosu na samo 1% na osnovama gotovine. U BiH, gdje su prijavljeni �iroko rasprostranjeni neisplaćeni dugovi, koji se računaju u prosjeku na 3% BNP-a između 1998. � 2000. godine, neto akumulacija neisplaćenih dugova značajno je umanjena u 2001. godini na malo ispod 1% BNP-a, usprkos oslabljenog rasta. Veličine i karakteristike javnog duga je drugo ključno pitanje koje utiče na fiskalnu odr�ivost i konsolidaciju. BiH je uveliko zemlja sa najvećim teretom javnog duga. Uključujući vanjske javne obaveze (58% BNP-a), zahtjeve koji se pojavljuju iz zamrznutih depozita valuta (30% BNP-a) i domaćih neisplaćenih dugova potro�nje (10%), javne obaveze su trenutno procijenjene na nekih 100% BNP-a.

Tabela 5 Indikatori statusa u fiskalnoj konsolidaciji i reformama na Zapadnom Balkanu Albanija BiH Hrvatska FRJ Kosovo (FRJ) BJRM Deficit bud�eta za 2002. godinu (gen.vla.) - prije subvencija - poslije subvencija (relativno za BNP)

8% 5.7%

11.6 % 5.5%

6.6% 6.6%

5.7% 4.7%

6.1% 5.6%

3.4% 3.4%

Oslanjanje na strano finansiranje kao proporciju deficita bud�eta (2002. godina)

60% 93% 62% 70% 79% uključujući potrebe programa javnih investicija koji je 100% finansiran od strane donatora.

100%

Zajmovi dati vladi od strane Centralne banke

Nije dopu�teno prema statutu CB, osim za kratkoročne zajmove (manje od 6 mjeseci) i do određenog ograničenja.

Nije dozvoljeno prema upravnim pravilima valutnog odbora.

Zabranjeno prema novom zakonu Centralne banke iz 2001. godine.

Ograničenje godi�njeg IMF programa davanja zajmova bankarskog sektora od 0.5% do 1% od BNP-a u 2002.-2004. godini.

Nije relevantno (nema centralne banke).

Nije dozvoljeno prema statutu Centralne banke, osim za neobnovljive jednodnevne zajmove.

Ustanovljavanje jedinstvenog trezora

Sredina 1993. godine.

Bud�eti za 2002. godinu su prvi koji će biti izvr�eni kroz novi trezorski sistem entiteta. Dr�ava je također provela svoj sistem sredinom 2002. godine.

Uprava bud�eta je centralizovana u Ministarstvo finansija, uključujući jedinstven obračun trezora.

Srbija: preduzeti su pripremni koraci i očekuje se da će biti operativno do marta 2002. godine. Crna Gora: operativno početkom 2002. godine.

Trezor je pod Centralnom fiskalnom vladom (CFA). CFA i Ministarstvo finansija i ekonomije bit će spojeni do kraja 2002. godine.

Počelo u 1999. godini.

Izdavanje T-mjenica / T-obveznica / međunarodnih obveznica

Prva T-mjenica izdata u junu 1994. godine

Do sada nije postojalo. Konzervativna fiskalna politika pod CBA ograničenjima domaćeg uzimanja kredita.

T-mjenice se izdaju od 1996. godine. Euro-obveznice se izdaju od februara 1997. godine.

Jo� nije planirano (vladine obveznice se izdaju samo da bi se isplatili zamrznuti depoziti stranih valuta.

Do sada nije postojalo.

Jo� nije planirano (vladine obveznice se izdaju samo da bi se isplatili zamrznuti depoziti stranih valuta.

Uvođenje PDV-a

Juli 1996. godine

Razmatra se ali jo� nije uključeno u program.

1998. godina Srbija: planirano za 2004. godinu. Crna Gora: PDV odobren u decembru 2001. godine. Uvodi se u januaru 2003. godine.

Juli 2001. godine

April 2000. godine

Postojanje / van bud�etnih fondova

Ne, osim rashoda kapitala koje finansiraju subvencije stranih donatora.

Značajan javni sektor aktivnosti van bud�eta, uključujući projekte vanjskog finansiranja kapitala.

Transferi za bud�et u ranoj 2002. godini, osim u slučaju dva nedavno stvorena fonda.

Konsolidirano u republičke bud�ete u Srbiji i Crnoj Gori u toku 2001. godine.

Ne, međutim svi rashodi kapitala su do sada van bud�eta (finansirani subvencijama donatora).

Četiri van bud�etska fonda (penzije, zdravstveno osiguranje, zaposlenost, regionalni i nacionalni put).

Izvor: Evropska komisija

Međutim broj nesigurnosti po pitanju pravnog statusa zahtjeva za ratnom od�tetom i količinu duga koju će vladini bud�eti konačno morati da preuzmu ukazuju na dodatni rizik za bud�et: prema nekim procjenama, zahtjevi za ratnom od�tetom, mogli bi dodati nekih 50% na BNP za javne obaveze. Hrvatski javni dug povećao se sa 29.3% BNP-a u 1997. godini na 57.5% u 2002. godini, od čega je rastući udio finansiran izvana. Kako prihodi od privatizacije nestaju, trenutni trendovi dinamike duga ne mogu biti odr�ani. BJRM ima odr�iviju situaciju u ovom smislu, gdje je javni dug procijenjen na 45% BNP-a u 2002. godini. Slično, u BiH, često nejasna situacija po pitanju nakupine nagomilanih internih neisplaćenih dugova predstavlja značajnu prijetnju bud�etu nekih zemalja. U Albaniji, značajna količina vladinih dugova i neisplaćenih dugova između preduzeća (nekih 3.2% BNP-a) očekivalo se da će biti razmatrana u kontekstu utvrđivanje čistog dobitka. U FRJ dogovor u Pari�kom klubu krajem 2001. godine dao je zemlji velikodu�ne uslove olak�avanja duga (66% trenutne neto vrijednosti). Međutim, vanjski dug, koji je ili javni ili dr�avno garantiran i koji je stajao na 140% BNP-a u 2000. godini, smatra se da će ostati na nekih 67% BNP-a u 2002. � 2004. godini. Obaveza duga, koja je bila ometena, naknadno je nastavljena i zahtijeva značajne i povećane aproprijacije za obje republike u srednjoročnom terminu. Obaveze dr�ave kao osiguravatelja garancije za strane zajmove, ako se uzme u obzir �iroko ra�ireni okvir za izvr�avanje ove garancije, je dodatni potencijalni crpitelj javnih finansija. U Srbiji i Crnoj Gori veliki broj preduzeća jo� uvijek nije ispunio obaveze svojih dugova vezane za nezavisno garantirane komercijalne zajmove i veliki udio ovih zajmova će zahtijevati intervenciju dr�ave kao davaoca garancije, da isplati dati vanjski dug. Ovo će staviti dodatne zahtjeve na javne finansije. Ovo će učiniti fiskalnu konsolidaciju izazovnim zadatkom u nadolazećim godinama, usprkos velikodu�nom olak�avanju od dugova dobivenog u Pari�kom klubu. Finansiranje fiskalnog deficita Politike stabilizacije sada su praktično eliminirale monetarizaciju javnih deficita. U nekim zemljama, poput BJRM, Centralna banka je zakonom onemogućena da daje zajmove dr�avi (vidi tabelu 5). U drugim zemljama poput FRJ, postavljen je limit uzimanja zajmova koji je blisko nadgledan u kontekstu programa IMF-a. Glavni izvori finansiranja za javne deficite su time interno uzimanje kredita od banaka ili domaćinstava, eksterna pomoć (zajmovi ili subvencije) i privatizacijske priznanice. Domaće uzimanje kredita na Zapadnom Balkanu osiguralo je u prosjeku manje od 0.5% izvora BNP-a da bi se finansirali deficiti bud�eta za 2002. godinu. Albanija je jedina zemlja gdje je veliki udio � vi�e od jedne trećine � generalnog vladinog deficita finansirano zajmovima banaka. U Bosni i Hercegovini prema odredbama Valutnog odbora, entitetima je onemogućeno da uzimaju kredite od Centralne banke. �tovi�e, prema dodatnim ugovorima IMF-a, njima je samo dozvoljeno ograničeno uzimanje kredita iz domaćih

komercijalnih banaka. U BJRM interno uzimanje kredita je ograničeno na komercijalne banke, koje imaju visoku likvidatornu poziciju. Jedine zemlje gdje su mjenice i obveznice trezora uvedene su Albanija i Hrvatska (vidi tabelu 5). U Albaniji su vlasti uvele T-mjenice u 1994. godini ali slaba situacija ekonomije nije dozvolila značajan razvoj ovog instrumenta kao sredstva finansiranja bitnog deficita bud�eta. U Hrvatskoj T-mjenice su doprinijele finansiranju gotovo polovice deficita centralnog bud�eta u 2001. godini. Privatizacija mo�e osigurati bitne javne izvore, i u isto vrijeme dotoke stranih direktnih investicija i čvrste valute. U prosjeku, privatizacijske priznanice pokrivaju 1.4% BNP-a u regiji i doprinose finansiranju 20% javnog deficita. Međutim, ovaj izvor javnih prihoda je privremen, ne regularan i njegov potencijal se precjenjuje: u većini slučajeva tr�i�na vrijednost javnih preduzeća koja se prodaju pokriva samo mali dio njihove uknji�ene vrijednosti. U Hrvatskoj, privatizacijske priznanice iznosile su gotovo 5% BNP-a u 1999. godini i finansirale su veliki udio javnog deficita, ali sada opadaju i čak se predviđa da će pasti ispod 2% BNP-a u 2003. godini. U BJRM, dogodila se iznimna situacija sa prodajom telekom operatera stranom investitoru u januaru 2001. godine, koja je osigurala značajan jedinstven prihod, koji je do�ao do otprilike 9.5% BNP-a, i doprinijeo da se uspje�no prebrodi �ok proljetne krize koja je izbila nedugo nakon toga. U Srbiji priznanice 2002. godine bile su značajno iznad planiranih nivoa. Međutim ukidanje duga umjesto prodavanja preduzeća, dok su bila neophodna da se dozvoli zaključenje prodajnih ugovora, očekuje se da značajno smanji buduću neto vrijednost privatizacijskih priznanica. U BiH, nedostatak zamaha reformi i spremnosti stranih investitora da učestvuju u procedurama prodaje usporava proces privatizacije velikih preduzeća. U Albaniji, privatizacija fiksne telefonske kompanije, koja je predviđena u početnim pretpostavkama bud�eta za 2002. godinu, očekuje se da će osigurati prihode od 1.5% BNP-a odgođena je, �to je pokrenulo značajni posao rebalansiranja u proljeće 2002. godine. Umjesto da bude sredi�nji dio fiskalne politike prihoda, privatizacija u ovom kontekstu treba biti posmatrana kao prioritet da se sre�u ponavljajući negativni tokovi iz dr�avnog bud�eta i da se pobolj�a upravljanje i vođenje kompanija. Strano finansiranje, uzev�i ograničenu dostupnost domaćih izvora, je ključno pitanje, prvenstveno za projekte investicija koje zahtijevaju dugoročne obaveze. U prosjeku vi�e od dvije trećine (vidi tabelu 6) javnog deficita trenutno finansiraju vanjski izvori. Hrvatska je jedina zemlja koja je imala kontinuirani pristup međunarodnom tr�i�tu kapitala kroz protekle godine. Za druge zemlje, ovi izvori finansiranja uglavnom dolaze od potpore donatora, uključujući IFI. U zemljama poput Albanije i BiH koje imaju ograničene kapacitete uzimanja kredita, veliki udio ovih vanjskih izvora je u toku nekoliko proteklih godina bio osiguran u potpuno ili djelimično povla�tenim uslovima. Tendencija donatora da smanjuju programe pomoći zahtijevat će značajne

promjene u izborima: udio zajmova u vanjskim finansiranjima, prvenstveno od IFI-a, očekuje se da će se povećati.

Strukturalne reforme Iznad novih poreskih politika instrumenata, broj strukturalnih reformi su od krucijalne va�nosti u procesu fiskalnog prilagođavanja. Ujedinjavanje bud�eta, ojačavanje administrativnih kapaciteta, posebno poreske administracije, i ustanovljavanje jedinstvene kontrole trezora svih linija ministarskih rashoda su neki od prvih koraka koji trebaju biti učinjeni. Eliminacija biroa za platni promet naslijeđenih iz socijalističke ere je veliki korak koji zahtijeva značajno ispitivanje sposobnosti poreske administracije, sa transferom ka ministarstvu finansija broja funkcija za prikupljanje poreza koje su prije nosili biroi za platni promet. Ovo se dogodilo u 2001. godini u BiH i BJRM, a sada se planira za 2003. godinu u Srbiji i Crnoj Gori. Ukidanje van-bud�etarnih fondova koji su se mno�ili na kraju socijalističkog perioda i u toku oru�anih neprijateljstava u regiji također je krucijalno pitanje da se osigura fiskalna odr�ivost i bilo je kontinuirani zahtjev IMF-a u kontekstu diskusija o novim programima podr�anih fondom. U Hrvatskoj, od 2002. godine, svi prethodni van bud�etski fondovi prebačeni su u bud�et, prateći preporuke IMF-a i Svjetske banke. Međutim, dva nova stvorena fonda (za razvoj i zaposlenost) su samo blago vezani za bud�et i nisu integralni dio bud�eta. �tovi�e, veliki tro�kovi infrastrukture bit će kanalisani kroz vladine organizacije. U BJRM veliki udio javnih rashoda jo� uvijek je odvojen da bi se transferirao u četiri van bud�etna fonda: penzioni fond, fond za zdravstveno osiguranje, fond za zaposlenje i fond za regionalni i nacionalni put. Prva tri fonda upila su sredstva ekvivalentna 14% BNP-a BJRM u 2001. godini. Ustanovljavanje centralnog sistema trezora, kontroliranje rashoda po liniji ministarstava je esencijalni korak u procesu fiskalne konsolidacije, bio je dugotrajno postizan u broju zemalja. Sistem trezora već je uveden u Albaniji i Hrvatskoj. U BJRM, gdje je proces tranzicije počeo već u ranim devedesetim

godinama, postavljanje trezora je inicirano tek u 1999. godini i jo� uvijek je bilo u procesu provedbe: do 2002. godine javni obračun nije pratio tro�kove na osnovama obaveze. Dvolinijski računovodstveni sistem bit će uveden počev�i od 2002. godine na probnim osnovama. U BiH, sistem trezora je tek pokrenut u ranoj 2002. godini na entitetskom nivou, sa planovima da se pro�iri na lokalne vlasti i van bud�etske fondove u sljedećih 18 mjeseci. Sistem trezora se očekuje da će u potpunosti pokrivati operacije na dr�avnom nivou do sredine 2002. godine, i na kraju 2003. godine i sredine 2004. godine u Federaciji odnosno RS-u. U Crnoj Gori posredni sistem trezora postao je operativan u ranoj 2002. godini i preuzeo je punu kontrolu ministarske linije obračuna. U Srbiji, poduzet je broj pripremnih koraka a rashodi linije ministarstava su stavljeni pod kontrolu Ministarstva finansija. Su�tinske funkcije trezora bile su u funkciji u septembru 2002. godine, ali puno ustanovljavanje trezora očekuje se tek u 2003. godini, prvenstveno sa stvaranjem centralnog odjela za obračune u Ministarstvu finansija u martu 2003. godine. Izazovi Broj izazova le�i ispred u kontekstu dizajniranja i provedbe fiskalne politike na Zapadnom Balkanu. I�čekivano isključivanje u fazama fondova donatora subvencija zahtijevat će dodatne fiskalne prilagodbe u onim zemljama koje se uglavnom oslanjaju na koncesijsku pomoć, prvenstveno Albaniju, BiH i Kosovo (FRJ). BJRM, koja je dostigla promociju u julu 2002. godine6 i vi�e nije u mogućnosti da prima IDA finansije, morat će se osloniti na manje uslovnog finansiranja, ali će sveukupno u�ivati solidniju fiskalnu situaciju. U FRJ, gdje je proces tranzicije koji je iako prilično dinamičan počeo najkasnije od svih, bud�et će nastaviti da se oslanja na bitno vanjsko finansiranje, gdje nivo koncesijalnosti ostaje nesiguran. Liberalizacija trgovine se odvija na asimetričan način, kako se slobodan pristup tr�i�tu EU za većinu proizvoda automatski dobiva kroz autonomne mjere trgovine (ATM) EU. Dok se očekuje da će pojačati rast, kako ugovori stabilizacije i priključenja (SAA) progresivno stupaju na snagu, imat će negativni uticaj na fiskalne prihode kada zemlje regije budu morale da snize vlastite carinske takse. Dodatno, u kontekstu procesa stabilizacije i priključenja, zemlje Zapadnog Balkana sada zaključuju broj bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini sa svojim susjedima, �to također podrazumijeva gubitke u carinskim taksama, kao i WTO obaveza za nove članove. Ovaj razvoj u liberalizaciji trgovine u svim zemljama Zapadnog Balkana zahtijevat će ili sazrijevanje fiskalnog sistema, prvenstveno pro�irenje baze poreza i ojačavanje indirektnih izvora poreza ili dalje postavljanje prioriteta na javne rashode, da bi se nadoknadili izgubljeni carinski prihodi.

6 Prihod po osobi u BJRM pre�ao je ograničenje operativnog prihoda po osobi koji predstavlja mogućnost kori�tenja sredstava Međunarodnog udru�enja za razvoj (IDA), koji je za fiskalnu 2002. godinu bio 2000 BNP-a po osobi od 885 USD.

Prijavljeni �iroko ra�ireni opseg korupcije i bitnost nezvaničnog sektora u nekoliko zemalja regije imaju daleko dose�ne ekonomske posljedice, uključujući, ne najmanje bitno, značajne gubitke u prihodima od poreza i doprinosa socijalne za�tite. Prema rangiranju raznih slu�benih i neslu�benih izvora, broj zemalja ove regije smatra se zemljama sa najvećom korupcijom u svijetu. Procent firmi koje često podmićuju procijenjen je u Anketi biznis okru�enja i performansi preduzeća iz 2002. godine koja je provedena zajednički između EBRD-a i Svjetske banke na 36% u Albaniji, 23% u BJRM, 22% u BiH, 16% u FRJ i 13% u Hrvatskoj. Rje�avanje pitanja korupcije zahtjeva jake političke javne obaveze i vodstvo, jasna pravila nabavke i konsistentne anti-korupcijske planove, uključujući pobolj�avanje administrativnih i sudskih kapaciteta. Smanjivanje veličine nezvaničnog sektora, uvodeći ga u registriranu ekonomiju, je također od ključne va�nosti. To nadalje zahtijeva zavr�avanje uvođenja PDV-a i politika koje će promovirati fleksibilnost tr�i�ta rada, stvaranja preduzeća i SME razvoj, prije svega ukidanje nezgrapnih administrativnih procedura. Ovi izazovi će zahtijevati kontinuirane ambiciozne reforme i konstantno nadgledanje fiskalne situacije u zemljama regije, sa ciljem da se osigura odr�ivost i da se od bud�eta svake vlade napravi efikasan instrument ekonomske politike. 4. Bosna i Hercegovina • Visoke stope rekonstrukcije i rasta koji zavisi od pomoći značajno su

opale tako da je izazov sada da se stvori samo-odr�ivi domaći rast. • Bitno je da nova vlast, koja će biti formirana nakon izbora u ranom

oktobru 2002. godine, nastavi i ubrza napore reformi u BiH. • Program reformi �poslovi i pravda� usvojen u julu identificira

područja gdje je napredak hitno potreban, kao �to je pobolj�anje okoline za biznis i pobolj�avanje efikasnosti javnog sektora. U isto vrijeme novi potporni ugovor IMF-a, potpisan u augustu 2002. godine, treba dati okvir za nastavljanje reformi stabilizacije, kroz mjere usmjerene na osiguravanje fiskalne i vanjske odr�ivosti.

• Proces stabilizacije i priključenja daje sveobuhvatni okvir za

kontinuirane institucionalne, političke i ekonomske reforme. Nakon formiranja novih vlada u BiH, mogao bi se pokrenuti izvje�taj o provedivosti, u pogledu pregovora za Ugovor o stabilizaciji i priključenju.

Makroekonomski razvoj Rast BNP-a. Podaci ukazuju da su visoke stope rasta BNP-a koje su pratile rekonstrukciju BiH od kraja rata u 1995. godini konstantno opadale (vidi grafikon 7). Stope rasta za 2001. godinu revidirane su prema dole, od nekih 5% do 2.3%, zbog usporavanja u FBiH i recesije u RS-u. Aktivnosti izgradnje su usporile (-4.5% u Federaciji i �18% u RS-u za 2001. godinu) kako je dotok pomoći opao. U Republici Srpskoj, industrijska proizvodnja je opala za 14% u 2001. godini, a usporavanje se nastavilo u ranoj 2002. godini gdje su podaci o industrijskoj proizvodnji za prvo tromjesečje pokazali opadanje godinu za godinom od 12%. U Federaciji industrijska proizvodnja od januara do septembra se povećala za 7.5% po sistemu godinu za godinom upoređeno sa istim periodom iz 2001. godine. Najnoviji podaci predla�u da je �etva bila jaka i da bi se stvarna proizvodnja u Bosni i Hercegovini za 2002. godinu mogla povećati vi�e nego 2.5% kao �to je procijenjeno sredinom godine.

Zvanične brojke od juna 2002. godine ukazuju na stepen nezaposlenosti od 42% (40% u 2001. godini), iako nezvanične procjene Svjetske banke ukazuju da je stopa samo polovina zvanične brojke, zbog velikog nezvaničnog sektora. Nedavna blaga povećanja su uglavnom zbog smanjivanja vojske. Monetarna stabilizacija. Inflacijski pritisci nastavljaju da budu obuzdavani zbog nastavljenog striktnog praćenja pravila dogovora valutnog odbora, ustanovljenih sredinom 1997. godine, �to je također dovelo do sveopćeg prihvatanja zajedničke valute, konvertibilne marke (KM). Ovo je početno pokrenuto na 1:1 osnovama u odnosu na njemačku marku a sada se ve�e za euro (u odnosu od 0.51129 eura za 1 KM). Prije značajna razlika u inflaciji između entiteta sada se izjednačava na ni�em nivou: u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) inflacija je bila dobro ispod 2% u protekle tri godine, dok je konstantno usporavala u Republici Srpskoj (RS), do�av�i do brojke od jedne cifre u 2001. godini. Povećana ekonomska integracija između dva entiteta bila je odlučujući faktor u ovom izjednačavanju. �irom BiH kao cjeline, u 2001. godini prosjek inflacije je bio 3.3% sa stopom krajnjeg perioda od 0.8%, prikazujući efekt stabilizacije valutnog odbora. Podaci do septembra 2002. godine pokazuju da inflacija prodajnih cijena i u Federaciji i u RS-u ostaje u opadajućem trendu. Stopa razmjene. CPI zasnovana zaista efikasna stopa razmjene opala je nekih 5% u 2001. godini, reflektujući o�tar porast vrijednosti jugoslavenskog dinara. Ovo je osiguralo ne�to mjesta za povećanje tro�kova radnih jedinica, �to će se morati pomno nadgledati u budućnosti da bi se izbjeglo ozljeđivanje natjecateljstva u BiH. Fiskalna situacija. Usprkos slabom rastu, BiH je uspjela da u 2001. godini umanji visoki generalni vladin deficit (prije subvencija, na osnovama obaveze) sa 20% BNP-a u 2000. godini na nekih 14.5% BNP-a. Sa prihodima od

poreza koji uglavnom nisu promijenjeni, i drugim prihodima koji su opali za 1% BNP-a, ovo umanjivanje je bilo vođeno stranom rashoda bud�eta, sa ukupnim rashodima koji su opali sa �irokih 66.5% BNP-a u 2000. godini na 61% BNP-a u 2001. godini. Ova umanjenja su ostvarena kroz smanjivanja u penzijama ali također u tro�enjima investicija koja su ni�a finansiranja grantova učinila neophodnim. Gomile neisplaćenih dugova iz domaćeg tro�enja nastavila su da se povećavaju za 1% BNP-a u 2001. godini, međutim mnogo sporije nego u 2000. godini, da bi dosegle 10% BNP-a. U 2002. godini vlasti su ciljale na daljnji napredak sa konsolidiranim deficitom bud�eta od 11.5% (5.5% nakon subvencija), i dalji pad na 7% BNP-a u 2003. godini (3% nakon subvencija). Podaci za 2002. godinu za deficit vlade u skladu su sa ovim ciljem sa performansama prihoda za prvih devet mjeseci su bolji od očekivanih. Sveukupno, fiskalne performanse se pobolj�avaju ali ostaju nestabilne. Sa odvojenim fiskalnim tijelima natjecanje za poreze preovladava i niti jedna institucija nije sama odgovorna za totalnu fiskalnu poziciju u BiH. Gomile javnog duga, uključujući domaće neisplaćene dugove (od nekih 10% od BNP-a isključujući ratne kompenzacije i zamrznute depozite strane valute), očekuje se da će se podići sa 68% BNP-a s kraja 2001. godine na 71% BNP-a na kraju 2003. godine. Međutim, uključujući zamrznute račune strane valute (30% od BNP-a) i potencijalne zahtjeve za ratnom od�tetom (mo�da vi�e od 50% BNP-a) ukupni nagomilani javni dug je preko 150% BNP-a. Ovi veliki zahtjevi na vladu moraju biti razmotreni. Visoki rashodi vođeni su visokim platama javnog sektora i isplatama ratnim veteranima. Osnova prihoda entiteta je uska sa 90% ukupnih prihoda Federacije koji dolaze iz indirektnih taksi, dok prodaje, akcize i carinske takse pokrivaju svega 56% ukupnih prihoda RS-a. Federalni sistem dodaje veliku komplikaciju stvaranju fiskalne politike, posebno, u smislu neophodnog temeljitog istra�ivanja indirektnog oporezivanja i uvoda PDV-a. Postoji potreba da se harmonizuju sistemi i odgovornosti da bi se izbjeglo �tetno natjecanje za poreze i da se poreska politika načini koherentnijom. Kvadrat 2 BiH � institucionalni okvir Ustav BiH daje samoograničene nadle�nosti Vladi dr�ave. Dr�avni bud�et, kojem nedostaju vlastiti prihodi, većinski zavisi od transfera entiteta da bi ispunio svoje osnovne obaveze, a to je prije svega obaveza prema stranom dugu. Kompleksno uređenje u kojem entiteti, Republika Srpska (RS) i Federacija (FBiH), i Brčko u�ivaju veliki stepen autonomije, uključujući nad fiskalnom politikom �to je često učinilo te�kim identificiranje jedinstvenog nacionalnog cilja politike. Upravo su ova kompleksna ustavna uređenja, uključujući bitnu ulogu Visokog predstavnika, ono �to igra bitnu glavnu ulogu po pitanju razvoja ekonomskog okvira. Vanjska situacija. Podaci su slabi, ali oporavak izvoza koji je pokrenut u 2000. godini čini se da nastavlja u 2001. godini a uvoz također ostaje sna�an uprkos slabljenja domaće potra�nje i ni�e stope pomoći za rekonstrukciju. Međutim, deficit trgovine ostaje velik na nekih 36% BNP-a. Zarade od usluga i komisionarski prihodi opali su za 8% odnosno 5%. Podaci za prvo tromjesečje 2002. godine za Federaciju i RS pokazuju opadanje izvoza i uvoza, iako je trgovinski deficit za prvo tromjesečje za Federaciju ostao sličan nivou prvog

tromjesečja za 2001. godinu, dok se u RS-u deficit trgovine smanjio za 7% upoređeno sa istim periodom prethodne godine. Trenutni deficit obračuna ostaje značajan i (isključujući zvanične transfere) čak se povećao na 23% BNP-a u 2001. godini sa 21.5% u 2000. godini. Očekuje se da će ostati velik ali ojačavanje javne u�teđevine treba doprinijeti malom pobolj�anju ove godine (na nekih 21% BNP-a). EU pokriva oko 45% izvoza BiH dobara, gdje je Italija najbitnije tr�i�te, i oko 30% BiH uvoza. Trgovinski sporazum iz 2000. godine između EU i BiH dozvoljava slobodan pristup većini dobara. Međutim, da bi se u potpunosti iskoristila prednost ovog sporazuma, BiH se mora uskladiti sa EU veterinarskim i biljno-sanitarnim standardima, tako �to će brzo ustanoviti odgovarajuće procedure certifikacije koje će biti u skladu sa standardima EK. BiH je, skupa sa drugim zemljama Jugoistočne Evrope, potpisala Memorandum o sporazumu o olak�avanju i liberalizaciji trgovine koji je razvijen kroz Pakt stabilnosti, i po kojem će trgovina proizvodima biti progresivno liberalizovana. Od sredine 2002. godine sporazumi o slobodnoj trgovini bili su na snazi između BiH i svih drugih republika biv�e Jugoslavije. Nastavljaju se pregovori sa Albanijom, Rumunijom, Bugarskom i Turskom a pristupanje WTO bi se moglo dogoditi početkom 2003. godine ako pripreme prođu kao �to je planirano. FDI ostaje veoma slab sa opadanjem u neto FDI -u na 145 miliona eura u 2001. godini upoređeno sa 163 miliona eura u 2000. godini. Očekuje se da će se FDI povećati ove godine (projecirano na 260 miliona eura) i od vitalne je va�nosti da se provedu napori da bi se pobolj�ala klima za investicije uzev�i u obzir potrebu da se privuku vi�i nivoi privatnog kapitala u kontekstu opadanja dotoka pomoći. Usprkos niskim nivoima FDI, sna�ni dotoci stranih valuta zabilje�eni su u zadnjem tromjesečju 2001. godine u kontekstu uvođenja euro novčanica i kovanica u 12 zemalja EU. Pojedinačne razmjene njemačkih maraka (prethodno neregistriranih) za KM dovele su do velikog povećanja u monetarnim nakupinama. �irok porast novca povećao se za 89% u toku 2001. godine upoređeno sa stopom rasta od 14% u 2000. godini. Rezerve stranih valuta dosegle su preko pet mjeseci uvoza na kraju 2001. godine upoređeno sa okvirno dva mjeseca uvoza na kraju 2000. godine, i očekuje se da će dosegnuti preko �est mjeseci uvoza u 2002. godini. Vanjski dug. Vanjski dug je stajao na 58% BNP-a na kraju 2001. godine (i procjenjuje se na 56% u 2002. godini). Struktura po zajmodavcu pokazuje da se 50% duguje Svjetskoj banci, 19% Pari�kom klubu, 5% Londonskom klubu i 4% IMF-u. Obaveza duga kao procenat izvoza robe i nefaktorskih usluga je relativno niska, dajući sliku koncesijske prirode velikog dijela duga i po�eljnim sporazumima o reprogramiranju duga. Međutim, ukupna obaveza vanjskog duga će se povećati u srednjoročnom terminu sa 81-og miliona USD u 2001. godini na 200 miliona USD do 2004. godine (udio obaveze duga otprilike 9%) kako se isplate međunarodnim finansijskim institucijama povećaju.

Strukturalne reforme Politike poreza i carine. Napravljen je napredak u ovim područjima u 2001. godini sa izjednačavanjem indirektnih poreskih stopa �irom entiteta, i uvođenje entitetskog trezornog sistema daje bolju kontrolu nad obavezama i rashodima. Međuentitetska harmonizacija se nastavlja, sa ukidanjem duplog oporezivanja međuentitetske trgovine koje će se dogoditi u julu 2002. godine. Restruktuiranje poreske i carinske administracije također je u procesu u oba entiteta. Program ureda za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) koji je finansiran od strane EU i uključuje pomoć od evropskih stručnjaka za poreze i carine, doprinosi razvoju poreskog i carinskog sistema zasnovanog na modernim evropskim standardima. Privatizacija. Performanse privatizacije bile su razočaravajuće u oba entiteta, sa posebno sporim performansama u RS-u. Odgađanja u rezultat dijelom pretjerano optimističnih očekivanja vlasti o tr�i�noj vrijednosti preduzeća, ali također zbog nedostatka trenutnih informacija o dugovima preduzeća. Dok je privatizacija malih i srednjih preduzeća praktično zavr�ena u oba entiteta, napredak prodaje �strategijskih� preduzeća, koja bi mogla privući strane investitore, kaska u pozadini. Osam velikih preduzeća su obilje�ena za privatizaciju u 2002. godini u Federaciji, a u RS-u vlasti planiraju da zavr�e proces privatizacije srednjih preduzeća do kraja 2002. godine. U septembru je usvojen novi Zakon o bankrotu, koji bi trebao pomoći da se pobolj�a poslovno okru�enje. Trenutna vlada je također poku�ala da pobolj�a ovo okru�enje olak�avajući i ulazak i izlazak firmi, sni�avajući administrativne tro�kove, i ojačavajući pravni okvir za strane direktne investicije. Reforme finansijskog sektora. Cilj privatiziranja svih banaka do kraja 2002. godine očekuje se da će biti okvirno ispunjen u prvom tromjesečju 2003. godine. Nedavni napredak je bio ohrabrujući i strani kapital u bankarskom sektoru je značajan. Postoje jo� �est banaka koje trebaju biti privatizovane u Federaciji i osam u RS-u. Na kraju godine biće 29 banaka u Federaciji i 13 u RS-u, ali spajanja, kao i povećavanja u zahtjevima za minimalni kapital i ojačavanje regulative će umanjiti ove brojeve. Agencija za osiguravanje dr�avnog deficita stvorena je od dvije entitetske agencije u augustu 2002. godine. Ustanovljena je adekvatna bankarska regulativa koja uključuje pravila za nadgledanje i promi�ljenu regulativu, iako odgovornost za ovo ostaje na entitetima a ne na Centralnoj banci. U ovom kontekstu, progres se također posti�e u pomjeranju ka jedinstvenom regulatoru bankarskog sektora, kroz harmonizaciju legislative. Početkom 2002. godine otvorena je burzovna razmjena u Banjoj Luci i Sarajevu, ali kapitalizacija tr�i�ta jo� uvijek je beznačajna. Iako su se performanse zajmova BiH banaka značajno pobolj�ale, komercijalno davanje zajmova ostaje u stvari veoma nisko, sa malo dugoročnih zajmova od banaka i time slabo razvijena posrednička uloga

banaka. Ovo je većinski zbog ni�eg ekonomskog rasta, �to ograničava profitabilne �anse za davanje zajmova, i činjenice da mnoge kompanije u BiH moraju biti restruktuirane. To također daje sliku te�kog okru�enja za biznis i kratkoročnu prirodu depozita. U ovakvom okru�enju, banke tra�e sigurnost ili garancije za zajmove, na primjer kroz kolateralno jamstvo. Međutim, uzev�i u obzir slabosti u pravnom sistemu za imovinska prava, takve garancije nisu lagane za provedbu. U sektoru osiguranja, do sada samo osiguranje za odgovornost treće strane postoji u BiH. Ne postoji pravni okvir o superviziji, na tr�i�tu gdje su u opticaju isplate velikim svotama gotovine. EU osigurava potporu za pravljenje nacrta modernog zakona o osiguranju, koji će ustanoviti pravni okvir, uključujući dr�avnu komisiju za osiguranje koja će nadzirati nadgledna tijela entiteta. Korupcija. Poslijeratna situacija u BiH bila je posebno provodljiva za razvoj praksi korupcije i postoji koncenzus i van i unutar dr�ave da je korupcija �iroko rasprostranjena. Korupcija u BiH ima mnoge oblike i utiče kako na poslove tako i na privatna lica. Ona se kreće od mita do naprednih administrativnih formalnosti ili autorizacija, do selektivnosti u procjenama poreza i prikupljanju procesa i napadne prodaje krijumčarene robe. Usprkos sveobuhvatne anti-korupcijske strategije koja je u funkciji već nekoliko godina koju provodi OHR i broj donatora i međunarodnih organizacija u suradnji sa vlastima BiH, BiH treba da učini dodatne napore da bi se problem korupcije zaista počeo rje�avati. Korupcija ima efekt korozije na javno pouzdanje u politički sistem i ekonomski razvoj će krenuti br�e samo kada investitori budu radili unutar zajedničkog i transparentnog sistema. Kako se nivoi korupcije smanjuju, BiH će također osigurati prijeko potrebne dodatne fiskalne prihode. Međunarodni odnosi Odnosi sa IMF-om. U maju 2001. godine, IMF je zavr�io svoj konačni pregled za stand-by aran�man (SBA) iz maja 1998. godine. Nakon nekih odgađanja, prvenstveno zbog neslaganja sa vlastima entiteta o benificijama boraca i penzija, novi petnaestomjesečni SBA od otprilike SDR 67.6 miliona odobren je od strane odbora IMF-a u augustu 2002. godine. Prva tran�a od SDR 19.6 miliona isplaćena je nedugo zatim. Program se fokusira na politike za postizanje post-rekonstrukcijskog rasta kroz kontinuirano obavezivanje pravilima valutnog odbora i dalje značajne fiskalne konsolidacije. Dodatno, program predviđa strukturalne reforme u područjima poreske politike, privatizacije, trgovinske politike i pobolj�anja poslovnom okru�enju. Odnosi sa Svjetskom bankom. Nakon početne poslijeratne strategije zasnovane na rekonstrukciji, naglasak Svjetske banke pomjerio se ka pomaganju BiH da postigne odr�iv rast. Sa ovim ciljem gotovo je finaliziran drugi kredit za strukturalnu prilagodbu javnih finansija (PFSAC II) od 72 miliona USD. Ovo nadograđuje na prve operacije i cilja da se pobolj�a međuentitetska koordinacija, postavljanje prioriteta za javne rashode i pobolj�anje upravljanja bud�etom i dugovima, te pitanja penzione i socijalne

sigurnosne mre�e. U maju 2002. godine odobren je kredit za prilagodbu okru�enja pogodnog za biznis (BAC) od 44 miliona USD kao potpora vladinom programu za pobolj�avanje klime za investicije. Kredit za prilagodbu privatizacije preduzeća i banaka (EBPAC) od 50 miliona USD finaliziran je ranije ove godine, a drugi kredit prilagodbe socijalnog sektora (SOSAC II) je u pripremi. Pomoć Evropske zajednice (EC). Evropska zajednica je davala potporu procesu ekonomskih reformi u BiH kroz makrofinansijsku pomoć EC. U maju 1999. godine Vijeće je odlučilo da osigura BiH makrofinansijsku pomoć u vrijednosti od 60 miliona (odluka 1999/325/EC), u kontekstu IMF programa koji je usvojen u maju 1998. godine. Pomoć Evropske zajednice dodijeljena je u tri tran�e, u skladu sa progresom reformi, sa finalnom tran�om dodijeljenom krajem 2001. godine. U kontekstu novog programa IMF-a, Vijeće Evropske unije odlučilo je 05. novembra 2002. godine da osigura BiH dalju finansijsku pomoć u vrijednosti do 60 miliona eura, koja će se sastojati od elementa zajma u vrijednosti do 20 miliona eura (sa sazrijevanjem od 15 godina) i elementom subvencije u vrijednosti do 40 miliona eura (odluka Vijeća 2002/883/EC). Kao prvi paket, implementacija ovoga će biti povezana za napredak u ekonomskim i strukturalnim reformama. EC je također davala potporu reformama zemlje kroz program OBNOVA, i od 2001. godine sa CARDS pomoći. CARDS godi�nji program za 2002. godinu usvojen od strane komisije u maju 2002. godine predviđa obavezivanje od 71.9 miliona eura. Pomoć se u principu fokusira na povratak izbjeglica, reforme poreza i carina, sudska i interna pitanja i ekonomski razvoj. Vi�egodi�nji indikativni program predviđa 63 miliona eura i 58 miliona eura za 2003. odnosno 2004. godinu. EIB je potpisao zajmove u vrijednosti od preko 160 miliona eura za sektore puteva, �eljeznice i struje. Napredak sa procesom stabilizacije i priključenja. Evropska komisija je nedavno odlučila da mapa puta koraka koji pokrivaju politička, ekonomska i demokratska pitanja, zatim pitanja vladavine zakona ljudskih prava su značajno kompletirana sa 15 od 18 ispunjenih koraka, i ne�to progresa na preostala tri. Nakon formiranja vlasti u BiH, Evropska komisija predviđa da stavi pred zemlje članice mogućnost otvaranja ostvarivog izvje�taja, dozvoljavajući da se donese odluka o tome da li krenuti sa pregovorima o ugovoru o stabilizaciji i priključenju.