Evaluacijski izvještaj –

„Prevencijskih i intervencijskih projekata

udruge Mentor“

– Splitsko dalmatinska županija

Pripremila: Nataša Škrbić,

konzultantica za javni i neprofitni sektor

u suradnji s Teom Radić, voditeljica ureda udruge Mentor

Zagreb, lipanj-srpanj, 2013.

2

SADRŽAJ:

1. Uvod u evaluaciju

2. Relevantnost prevencijskih projekata s obzirom na potrebe i prioritete javne

politike

3. Prevencijski programi i projekti udruge Mentor

4. Procjena ostvarenosti ciljeva prevencijskih projekata „Iskra“ udruge Mentor

4.1 Ciljevi i ukupan obuhvat korisnika projektima „Iskra“ u SDŽ

4.2. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih dionika –

osvrt na razdoblje 2008 - 2012.

4.3. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih dionika –

osvrt u 2013.

4.4. Prepoznati izazovi

5. Zaključci i preporuke

Vanjska evaluacija omogućena je financijskom podrškom Ureda za

suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj ove

publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava

stajalište Ureda.

3

1. Uvod u evaluaciju

Udruga Mentor je tijekom višegodišnje provedbe brojnih projekata provodila isključivo

unutarnji monitoring i evaluaciju. Vanjskom evaluacijom projekta, a kroz procjenu

ukupnog utjecaja projektnih aktivnosti u okviru projekta „Iskra“ u proteklih pet godina

provedbe, planirano je unaprijediti provedbu programa prevencije ovisnosti što je ujedno

bio i jedan od osnovih ciljeva Natječaja Ureda za suzbijanje zlouporabe droga kojim su se

osigurala sredstva za evaluaciju.

Udruga za građansko obrazovanje i društveni razvoj – DIM Zagreb, koja ima višegodišnje

iskustvo rada na razvojnim projektima kroz mrežu suradnika i aktera na području

društvenog razvoja, utvrdila je opseg vanjske evaluacije, koju je provela stručna

suradnica DIM-a Nataša Škrbić, konzultantica za javni i neprofitni sektor iz Zagreba sa

višegodišnjim iskustvom monitoringa i evalucije kao i razvoju programa društvenog

razvoja (CV evaluatorice dostupan na LinkedIn mreži).

Svrha vanjske evaluacije je analizirati postignuća te pridonijeti preporukama za daljnje

projektne aktivnosti i organizacijski aspekt rada udruge općenito.

Opseg evaluacije s obzirom na raspoložive resurse bio je ograničen, no uključio je

sljedeće metode:

pregled i analizu te odabir ključnih materijala i dokumenata koji su proizašli iz

projekata „Iskra“ provedenih u razdoblju od 2008. do 2012. godine na području

Splitsko-dalmatinske županije. Ova aktivnost vršila se ograničeno, u suradnji s

udrugom s obzirom na limitiran opseg analize;

analizu evaluacijskih pisanih osvrta sudionika sa predavanja i posebno sa

radionica;

polustrukturirane intervjue (grupne i individualne) s 18 dionika; stručnim timom

udruge (suradnicima koji su proveli projekt u svrhu identificiranja ključnih osvrta

o postignućima i prijedloga za unaprjeđenje aktivnosti ubuduće), stručnim

službama škola odnosno pedagoškim djelatnicima škola s kojima je udruga

ostvarila suradnju (škole u Splitu i Kaštel Lukšiću) i sa roditeljima koji su bili

uključeni na predavanjima i u radionice (10 roditelja);

izradu kratkog završnog evaluacijskog izvještaja s preporukama za nastavak.

2. Relevantnost prevencijskih projekata s obzirom na potrebe i prioritete javne

politike

Prema raspoloživim podacima za 2012. godinu, godišnje se u Hrvatskoj liječi od bolesti

ovisnosti o drogama otprilike 8.000 osoba (bolnički i izvanbolnički obuhvat). U 2012.

godini na liječenju je bilo 7.855 osoba što je 2,5% više nego prethodne godine (7.665

osoba). Broj novih osoba u sustavu liječenja kontinuirano se i dalje smanjuje. U 2012.

godini prvi put je liječeno 1.120 osoba (u 2011. – 1.151). U sustav i dalje godišnje ulazi

više neopijatnih nego opijatnih ovisnika. Prema spolu i dobi, muškaraca liječenih ovisnika

bilo je 82,5 % prošle godine i 17,5% žena. Sveukupno je u dobi do 19 godina bilo 592

osobe (7,5%).

U sedam županija broj ovisnika na 100.000 stanovnika je viši od prosjeka

Hrvatske. To su: Istarska županija (588,3), zatim Zadarska (472,0), Grad Zagreb

(430,0), Šibensko-kninska (382,6), Primorsko-goranska (373,0), Dubrovačko-

neretvanska (351,5) te Splitsko-dalmatinska (332,2). Tako je 2012. na ukupno

304.915 stanovnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježeno 1.013 liječenih ovisnika,

od kojih je 113 osoba prvi put liječeno.

4

Prema istraživanju koje su provele Lasta Unković (MOBMS) i dr.sc Marijana Majdak

(Sveučilište u Zagrebu) 2007. godine na području Splita, a u obuhvatu od ukupno 196

učenika dviju srednjih škola (50,5% M; 45,5% Ž) podaci govore da je trećina ispitanika

barem jednom u životu konzumirala neki oblik psihoaktivne droge, a da 21% njih drogu

konzumira svakodnevno. Iz rezultata istraživanja vidljivo je i da najveći broj njih

najčešće konzumira kanabinoide (marihuanu i hašiš), čak 80,1%, dok se rjeđe

konzumiraju halucinogeni (ecstasy i LSD) 7.4% i stimulanti (amfetamin i kokain) 4.2%.

Prema Nacionalnom programu djelovanja za mlade od 2009. do 2013. godine,

sve značajnije mjesto među zdravstvenim poteškoćama mladih danas zauzimaju

poremećaji i bolesti povezane s određenim ponašanjima, navikama i stilovima življenja,

što uključuje prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje duhana, uživanje

psihoaktivnih droga, rizično seksualno ponašanje i spolno prenosive bolesti, neadekvatna

tjelesna aktivnost, kvaliteta prehrane, poremećaji uzimanja hrane i posljedice prometnih

nesreća i dr.).

U Republici Hrvatskoj se istraživanjem ESPAD (engl. The European School Survey

Project on Alcohol and Other Drugs) na nacionalnoj razini prate trendovi vezani uz

konzumiranje opojnih droga učeničke populacije. Istraživanje koje provodi Hrvatski zavod

za javno zdravstvo, koordinatorica dr. Marina Kuzman, od 1995. god do 2003. god.

bilježi alarmantni porast trendova eksperimentiranja petnaestogodišnjaka sa opojnim

drogama. Prema podacima, tijekom tog perioda Hrvatska se svrstala u vrh europskih

zemalja po konzumiranju sredstava ovisnosti od strane učeničke populacije. Istraživanje

ESPAD, provedeno tijekom 2007. god, ukazalo je na blagu stagnaciju eksperimentiranja

petnaestogodišnjaka sa pušenjem i opojnim drogama, dok je upotreba alkohola i dalje

u vrlo zabrinjavajućem porastu. Pijenje alkohola kod petnaestogodišnjaka svrstalo je

Hrvatsku 2007. godine iznad prosjeka zemalja obuhvaćenih istraživanjem u odnosu na

1995. god. kada je Hrvatska bila znatno ispod prosjeka.

Posljednje istraživanje ESPAD provedeno za 2011. godinu ukazuju da postoji

trend povećanja i osobito rizičnog pijenja, definiranog kao pijenje 40 i više puta

u životu te „ekscesno pijenje“ ili „binge drinking“. Svaki drugi dječak i svaka

četvrta djevojčica pili su alkohol 40 i više puta u životu do dobi od 15 do 16 godina. Više

od 5 pića u jednoj epizodi pijenja pilo je u posljednjih mjesec dana (od dana provedenog

istraživanja) 59% dječaka i 48% djevojčica. Za oba pokazatelja trendovi su u porastu.

Podaci o najnovijem istraživanju ESPAD dostupni su i u Nacionalnoj strategiji razvoja

zdravstva 2012.-2020.

Prema procjenama SZO-a, pušenje je u Hrvatskoj vodeći uzrok opterećenja bolestima

(izraženo u stopi izgubljenih godina zdravoga života - DALY), s udjelom od 15,8%. Prema

podacima HZA-e iz 2003., u Hrvatskoj je pušilo 27,4% osoba (33,8% muškaraca i 21,7%

žena) u dobi 18 i više godina, što je više od prevalecije pušenja u državama članicama

EU-a prije 2004. godine (25,6%) kao i u novim članicama (25,4%). Procjenjuje se da od

bolesti vezanih uz pušenje u Hrvatskoj godišnje umire više od 9.000 ljudi ili svaka peta

do šesta umrla osoba. Prema podacima istraživanja ESPAD iz 2007. godine, u posljednjih

mjesec dana je pušilo 38% dječaka i jednaki postotak djevojčica, a eksperimentiranje s

duhanom započinje u sve ranijoj dobi. Prema podacima Svjetskog istraživanja o uporabi

duhana u mladih (GYTS, 2007.) u Hrvatskoj je 67,1 % učenika u dobi od 13-15 godina

probalo pušiti ili je eksperimentiralo s cigaretama.

Prema podacima iz Nacionalnog programa djelovanja za mlade od 2009. do 2013.

godine zlouporaba droga je kompleksan medicinsko-društveni fenomen s brojnim

zdravstvenim, društvenim i ekonomskim posljedicama za pojedinca, obitelji i zajednicu, a

smrtnost je među ovisnicima o psihoaktivnim drogama značajno, nekoliko puta viša no u

općoj populaciji iste dobi. Prvo uzimanje bilo koje droge zbiva se u dobi od oko 16

godina, prvo uzimanje heroina sa 20 godina. Prije trinaeste godine je 4% mladića i 3%

djevojaka iskušalo marihuanu.

5

Posljednje istraživanje županijskog Zavoda za javno zdravstvo koje se provodi

svake četiri godine na uzorku od 2.000 15-godišnjaka pokazalo je da se

tinejdžeri u Splitsko-dalmatinskoj županiji opijaju i drogiraju više od svojih

europskih vršnjaka. Sociologinja Roberta Matković koja je sudjelovala u istraživanju

kaže "Ono što je nas stvarno začudilo je da 28 posto mladih koristilo neka ljepila,

sredstva za otapanje ili nešto slično tome. Jednostavno nam nije jasno jesu li mladi krivo

shvatili pitanje, iako se ne može krivo shvatiti pitanje, ili se nešto događa vani, a da

stručne razvojne službe i stručnjaci još uvijek ne znaju o čemu se radi". Matković dodaje

kako su podaci poražavajući i na razini cijele Hrvatske. Veća dostupnost i male cijene

novih vrsta opijata poput osvježivača zraka uzrok su ovim podacima, unatoč kvalitetnim

preventivnim programima koji se provode. Ispitivanja su pokazala da više nema spolnih

razlika među mladim ovisnicima.

Način života današnjih obitelji uključuje izražene napore za osiguravanjem

egzistencijalnih potreba, nedostatak vremena za obiteljsku inerakciju i komunikaciju te

narušenu tradicionalnu poziciju roditelja. Ulogom stečeni autoritet utječe, između

ostalog, i na loše snalaženje roditelja u vlastitoj ulozi; zabrinuti za golu egzistenciju

mnogi zakazuju u nekim ili mnogim aspektima svoje roditeljske uloge. Roditelji su

nesigurni u svoje odgojne postupke, nedovoljno upoznati sa razvojnim fazama djece i

adekvatnim odgojnim postupcima i stilovima kojima mogu dodatno ojačati protektivnu

ulogu obitelji. Vidljivo je da su pomaknute i izbrisane granice unutar obiteljske strukture i

uloge, a ovisnički oblici ponašanja nemaju granica ni unutar cjelovitih ili necjelovitih

obitelji. Često iz neznanja i nemoći roditelj na krizu u odnosu odgovara neefikasnim

ponašanjem baš kao što i dijete na svoju krizu odgovora konzumiranjem alkohola ili

droga. Posebno osjetljivi period odrastanja je razdoblje adolescencije čiji je nedjeljivi dio

odupiranje autoritetu roditelja. U adolescenciji se javlja potreba za oslobađanjem od

autoriteta roditelja, a istovremeno i osjećaj straha od odrastanja i odgovornosti i pokušaj

održavanja veze s roditeljima. U nastojanju da razviju vlastiti identitet adolescenti imaju

potrebu pripadanja vršnjačkim grupama, čije će norme i vrijednosti i sami prihvaćati.

„Kod jednih mladih ta je potreba više, a kod drugih manje izražena, ali zbog grupnog

konformizma (neću da budem crna ovca) i u za to pogodnim situacijama (rođendanske

zabave, tulumi i slično) mnoge djevojke i mladići, bez obzira na rizike, pristaju da (prvi

put) uzmu drogu ili se uključe u neki drugi, u društvu kao cjelini nepoželjni oblik

ponašanja“ (grupa autora, Avanturizam roditeljstva - adolescencija, prevencija, 1999).

Budući da je obitelj prvi odgojni i zaštitni čimbenik u razvoju mlade osobe, nužno je

posebnu pozornost usmjeriti na izgradnju i jačanje kvalitetnih i poticajnih odnosa među

njenim članovima, što uključuje i poboljšanje roditeljskih znanja i vještina, te time i

unapređenje njezine odgojne funkcije. Iako rođenjem djeteta roditelj preuzima jednu od

najzahtjevnijih uloga u životu, u Hrvatskoj se ne provodi sustavna edukacija i priprema

roditelja za tu važnu ulogu. Stoga je potrebno poučavati roditelje o odgojnoj ulozi jer je

roditelj model, uzor i voditelj. Iskustva iz prakse pokazuju da često dolazi do zamjene

uloga u obitelji i da roditelji, u najboljim namjerama, djeci daju previše slobode kojoj

nisu dorasla. Sloboda i pravo uključuje i odgovornost prema sebi i prema drugima, a

odgoj za odgovornost u opisanim slučajevima često izostaje. Istraživanja pokazuju da

nesretne cjelovite obitelji prouzrokuju veće poteškoće kod djece nego razvedene obitelji,

ukoliko se tijekom razvoda vodilo računa o emocionalnim potrebama djece.

Istraživanja pokazuju da adekvatna roditeljska uključenost u život mlade osobe

može reducirati rizik mogućeg eksperimentiranja sa psihoaktivnim

supstancama, čak i kod adolescenata kod kojih je rizik pojačan – poput onih koji imaju

poteškoće sa kontroliranjem emocija, buntovno se ponašaju ili su tjeskobni. Istraživanje

ESPAD je pokazalo da su izravno važni čimbenici koji doprinose povećanju rizika

ovisničkih ponašanja kod djece roditeljski stavovi, roditeljske navike, roditeljski nadzor,

obiteljsko funkcioniranje i komunikacija. Ključnim se pokazalo kako djeca doživljavaju

roditeljsko ponašanje.

6

Nacionalna strategija suzbijanja zloporabe droga u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2012. do 2017. godine također naglašava kako se preventivni programi

u obiteljskom okruženju trebaju usmjeriti afirmaciji pozitivnog roditeljstva i biti

osmišljeni za poboljšanje obiteljskog povezivanja i odnosa, sve s ciljem

povećanja uloge obitelji u prevenciji ovisnosti.

I u Nacionalnom programu prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno –

obrazovnom sustavu, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od

2010. do 2014. godine, naglašeno je kako preventivni programi u obiteljskom

okruženju trebaju poboljšati obiteljsko povezivanje i odnose uključujući roditeljske

vještine, praksu za razvoj komunikacije i oblikovanje obiteljske politike za nekorištenje

supstanci. Drugim riječima, ako se projektne aktivnosti usmjere na obiteljske intervencije

za opću populaciju, može se dugoročno pozitivno promijeniti specifično obiteljsko

ponašanje što će rezultirati ukupnim smanjenjem rizika za konzumiranje droga.

Relevantnost prevencijskih programa ogleda se i u uspostavljenoj

institucionalnoj koordinaciji. Što se tiče horizontalne i vertikalne policy

koordinacije, važnu ulogu u provođenju različitih preventivnih aktivnosti na razini

odgojno-obrazovnih ustanova imaju učitelji, nastavnici i koordinatori školskih

preventivnih programa, a na razini regionalne samouprave županijski koordinatori i županijsko povjerenstvo.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta imenovalo je za svaku županiju županijskog

koordinatora za provođenje programa prevencije ovisnosti u osnovnim i srednjim

školama. Županijski koordinatori obvezni su članovi županijskih povjerenstava za

suzbijanje zlouporabe droga koja su osnovana pri svim županijama. Osnovna zadaća

županijskih koordinatora je prikupljanje i ujedinjavanje programa prevencije ovisnosti za

osnovne i srednje škole prikupljenih od voditelja programa u školama te izrađivanje

školskoga preventivnog programa za županiju u suradnji sa županijskim povjerenstvom i

županijskim uredom nadležnim za obrazovanje te dostava na odobrenje Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Također, sve više na važnosti dobiva i evaluacija, a Ured za droge na Internetskim

stranicama, objavio je i prvi nacrt EMCDDA-ovih Smjernica za evaluaciju prevencije

droga iz serije publikacija i policy smjernicama Europskog centra za praćenje droga i

ovisnosti o drogama.1 Ove Smjernice nude praktične savjete kako osigurati optimalnu

kvalitetu i dobru praksu u aktivnostima za evaluaciju prevencije ovisnosti o drogama,

dajući popis pitanja koja se moraju postaviti prilikom eveluacije intervencije, zajedno s

primjerima dobre prakse i rječnikom termina. Smjernice nisu namijenjene samo

stručnjacima koji rade u području droga, nego i znanstvenicima, onima koji kreiraju

politiku i ostalima manje neposredno uključenima na tom polju. Ova bi publikacija trebala

svima omogućiti da osiguraju ispravnu evaluaciju prevencije droga i da odluke o

financiranju donose na osnovi najbolje moguće informacije. Iz dokumenta je razvidan i

drugi važan alat EMCDDA-ovog projekta evaluacije, a to je Banka evaluacijskih

instrumeneta, koja slijedi strukturu i filozofiju Smjernica. Banka je zbirka

visokokvalitetnih, široko korištenih instrumenata, s općim uvodom u implementaciju i

prilagodbu tih instrumenata u specifičnim sredinama. Svaki instrument je popraćen

komentarom, a Banka je opremljena sredstvima za pretraživanje radi lakšeg dohvata

instrumenata za različite ciljeve i sredine. Banka stoji na raspolaganju na Internetu.

Izvješće koji opisuje Banku trenutno je na raspolaganju EMCDDA-u. Sve to ukazuje na

1

http://nijd.uredzadroge.hr/wpcontent/uploads/2009/01/Prirucnik_o_evaluaciji_preventiv

nih_programa_zadnje_lektorirano.doc

7

sve veći značaj kvalitete i sustavne provedbe preventivnih programa u zajednici koji se

trebaju redovno evaluirati.

3. Prevencijski programi i projekti udruge Mentor

Udruga Mentor je osnovana i registrirana u lipnju 2008. god, a svoju misiju ostvaruje

kroz realizaciju tri ključna programska cilja sukladno Statutu:

1. Unaprjeđivanje skrbi za fizičko i mentalno zdravlje;

2. Prevencija svih oblika rizičnih ponašanja – prevencija ovisnosti, nasilja, rizičnih

ponašanja u prometu, spolno-rizičnih ponašanja, te autoagresivnih i drugih oblika

ponašanja koja predstavljaju razvojni rizik za djecu i mlade, njihove obitelji i širu

zajednicu;

3. Promicanje inovativnih metoda poučavanja i cjeloživotnog obrazovanja, a koje

obuhvaća sve oblike učenja – formalne, neformalne i informalne – s ciljem

poboljšanja znanja, vještina i sposobnosti.

Preventivni odgoj je prva stepenica zaštite mentalnog zdravlja i treba ga započeti u

najranijoj dobi. Nedovoljna zastupljenost ovog oblika skrbi o djeci/mladima potaknula je

tim stručnjakinja društveno-humanističkog usmjerenja na formiranje organizacije sa

svrhom poboljšanja mentalnog zdravlja. Radno iskustvo tima udruge Mentor u području

psihosocijalne podrške i prevencije svih oblika asocijalnih ponašanja datira od 1993.

godine.

Prvi Mentorov projekt „Iskra“ počeo se provoditi 2008.g., neposredno nakon osnivanja

udruge, uz financijsku podršku Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske

solidarnosti. Od tada do danas projekt se kontinuirano provodi u suradnji sa školama

Splitsko-dalmatinske županije, a sredstva za provedbu ovog projekta osigurana su do

31.12.2013.g. Tijekom pet godina provedbe projekt je sufinanciran od strane

Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva socijalne

politike i mladih i Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske u

ukupnom iznosu od 231.000,00 HRK, zatim od strane suradnika u projektu koji

osiguravaju prostore i opremu za aktivnosti te vlastitim resursima udruge. Temeljem

mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

izdalo je u srpnju 2009.g. suglasnost za provedbu ovog projekta u školama.

Drugi Mentorov projekt „Želim, znam, mogu“ počeo se provoditi u veljači 2009.g., i

provodi se kontinuirano do danas, uz financijsku podršku Grada Splita u ukupnom iznosu

od 105.056,00 HRK. Svrha projekta je povećanje razine znanja i vještina mladih koje će

im omogućiti da se efikasno nose sa svakodnevnim izazovima i pritiscima kao i povećanje

razine informiranosti i samouvida mladih o štetnim posljedicama rizičnih ponašanja.

Aktivnosti projekta su ciklusi radionica za djecu i mlade. Projekt se provodio u suradnji sa

Skautskim klubom Marjan iz Splita i Graditeljsko-geodetskom tehničkom školom iz Splita,

a ove će se godine provesti u OŠ Blatine-Škrape u Splitu. I ovaj projekt je podržan od

strane suradnika u provedbi koji osiguravaju prostor i opremu za aktivnosti, a provedbi

doprinose i resursi udruge Mentor.

„Učenje ne mora biti mučenje“ projekt je koji se provodio u 2010. god., uz financijsku

podršku Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u iznosu od

30.300,00 HRK. Svrha projekta je poboljšanje kvalitete življenja mladih usvajanjem

inovativnih metoda učenja i pamćenja koji će doprinjeti smanjenju pojavnosti svih oblika

rizičnih ponašanja. Aktivnosti obuhvaćene projektom su radionice za srednjoškolce putem

kojih se povećava učinkovitost u školi i reducira školski neuspjeh kao faktor rizika.

Projekt se provodio u suradnji sa Školom za dizajn, grafiku i održivu gradnju iz Splita.

Projekt „O alkoholu imaju pravo znati“ kojim povećavamo razinu znanja o fenomenu

zlouporabe alkohola i posljedicama na individualnoj, obiteljskoj i društvenoj razini i na

taj način utječemo, između ostalog, i na tolerantne stavove zajednice prema pijenju

8

alkohola, prvenstveno je namijenjen onima koji su u najtješnjem odnosu sa djecom, a to

su njihovi roditelji i učitelji. Projektom su obuhvaćene i javne tribine za predstavnike

lokalne samouprave, zatim predstavnike relevantnih institucija/ustanova, predstavnike

organizacija civilnog društva koje svoje aktivnosti usmjeravaju djeci i mladima i borbi

protiv alkoholizma, predstavnike medija, te građane. Projekt se provodio u Makarskoj,

Omišu i Starome Gradu. Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u

odgojno-obrazovnom sustavu kao jedan od ciljeva ima i edukaciju svih sudionika

školskog preventivnog programa o sredstvima ovisnosti i problemu ovisnosti, i kao takav,

ovaj se projekt provodio od 2011. do 2012. godine uz financijsku potporu Ministarstva

zdravlja i socijalne skrbi u iznosu od 45.000,00 HRK.

Mentorov projekt „MOVE – kratka motivacijska intervencija“ proveden je tijekom

2011. i 2012. godine uz financijsku podršku Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih

droga Vlade RH u iznosu od 7.000,00 HRK i Ministarstva socijalne politike i mladih u

okviru projekta PUP-prevencijom u praksi. Svrha projekta je podizanje razine

kompetentnosti stručnjaka u području socijalne skrbi koji se u svom svakodnevnom radu

susreću sa mladima rizičnih ponašanja. Edukacija „MOVE“ se sastoji od 12

dijelova/modula koji se provode tijekom tri dana. Primjenjena metoda rada je radionica.

Projekt je proveden u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb Split.

„PUP – Prevencijom u praksi“ projekt je iz 2012. godine, financiran od Ministarstva

socijalne politike i mladih u iznosu od 68.700,00 HRK. Cilj ovog projekta je povećati

razinu znanja i vještina stručnjaka u području odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi o

etiologiji rizičnih ponašanja, o zlouporabama droga i njihovom suzbijanju kroz smanjenje

potražnje putem programa univerzalne, selektivne i indicirane prevencije te ih osposobiti

za učinkovitiji rad s djecom/mladima te skrenuti pozornost šire javnosti na problem

ovisnosti u zajednici i važnost preventivnih programa.

4. Procjena ostvarenosti ciljeva prevencijskih projekata „Iskra“ udruge Mentor

4.1 Ciljevi i ukupan obuhvat korisnika projektima „Iskra“ u SDŽ

Opći cilj projekta „Iskra“ je unaprjeđivanje skrbi za fizičko i mentalno zdravlje te

prevencija rizičnih ponašanja mladih s naglaskom na prevenciju ovisničkih oblika

ponašanja. Specifični cilj je smanjenje pojavnosti eksperimentiranja i konzumiranja

legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti od strane djece i mladih na području Splitsko-

dalmatinske županije kroz sljedeće aktivnosti:

informiranje roditelja o trendovima eksperimentiranja učenika sa sredstvima

ovisnosti i o njihovim dugoročnim utjecajima na fizičko i mentalno zdravlje,

povećavanje razine znanja i vještina roditelja, potrebnih za kvalitetniju obiteljsku

interakciju i efikasnije postizanje odgojnih uloga,

skretanje pozornosti roditelja na važnost roditeljske uloge u prevenciji ovisničkih

oblika ponašanja,

razvijanje suradnje između škole i obitelji u preventivnom djelovanju,

skretanje pozornosti šire javnosti na problem ovisnosti u zajednici i važnost

preventivnih programa.

Tijekom pet godina provedbe projekt „Iskra“ je sufinanciran od strane Ministarstva

obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva socijalne politike i mladih

i Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade republike Hrvatkse u ukupnom iznosu od

231.000,00 HRK, uz dodatna nefinancijska sredstva od strane suradnika u projektu koji

osiguravaju prostore i opremu za aktivnosti te vlastitim financijskim i nefinancijskim

resursima udruge. Ukupno gledano, može se reći da je projekt više nego troškovno

učinkovit jer je ukupan obuhvat korisnika visok u odnosu na ukupan trošak

projekta.

9

Projektom je realizirano ukupno 55 predavanja i 24 radionice za roditelje u školama u

Splitsko-dalmatinskoj županiji u gradovima/mjestima Dugi rat, Kaštela, Klis,

Makarska, Mravince, Muć, Podgora, Seget, Solin, Split, Šestanovac, Trogir,

Tučepi. Najveći obuhvat po u školama u svim navedenim mjestima u županiji

bio je 2011. godine što je vidiljivo iz tablice obuhvata prema lokacijama:

Mjesto obuhvata / godina

i broj sudionika

2008

2009

2010

2011

2012 UKUPNO

Split 152 / 91 94 53 390

Makarska / 62 31 39 27 159

Podgora / / / 14 / 14

Tučepi / / / 37 / 37

Seget / / / 20 / 20

Šestanovac 18 / / 16 / 34

Trogir / / 25 61 / 86

Kaštela 56 / / 39 / 95

Solin / / 100 48 / 148

Dugi rat 49 / / / / 49

Klis / / / 48 / 48

Muć / / / 18 / 18

Mravince / / 12 / 12 24

UKUPNO

275

62

259

434

92 1122

Predavanjima je obuhvaćeno 1.122 roditelja koji su informirani o trendovima

eksperimentiranja učeničke populacije sa sredstvima ovisnosti, a koji

zahtijevaju pojačane napore u prevenciji kako bi se utjecalo na smanjenje

interesa djece i mladih. Pri tom je potrebno naglasiti kako obuhvat kao i kontinuitet

provedbe ovise o raspoloživim sredstvima i projektnom financiranju, te se u tom smislu

može povećati uz strateško diverzificiranje metoda kojim se roditelji i učenici, ali i škole i

šira zajednica uključuju u ovakve programe.

Radionicama je obuhvaćeno 52 roditelja koji su kroz interaktivan rad pod vodstvom

stručnog tima udruge na sustavan i aktivan način obradili sve ono što je značajno za

kvalitetan odnos roditelj – dijete. To uključuje rad na stavovima i uvjerenjima, kao i na

samoprocjeni vlastitog ponašanja i osjećaja osobnog zadovoljstva u ulozi roditelja,

osvijestavanje činjenice da svojim ponašanjem i osobnim primjerom mogu biti uvjerljivi

model mladima, izabirući i podržavajući zdrave stilove življenja i gradeći kvalitetne

odnose u obitelji i okolini. Radionice, među ostalim imaju namjeru pokazati kako roditelji

koji su spremni raditi na sebi prihvaćaju da je u današnjem okruženju potrebno učiti i

uvježbavati vještine koje će pomoći uspješnijem ostvarivanju odgojnih ciljeva.

Teme ciklusa radionica za roditelje uvijek su razrađene prema potrebama korisnika,

a obuhvaćale su sljedeća područja obiteljske intervencije:

Osnovne psihičke potrebe/ želje /odnosi – Kroz odnose i interakciju sa

drugim ljudima zadovoljavamo naše temeljne psihičke potrebe za

ljubavlju/pripadanjem, uvažavanjem slobodom i zabavom. Dugoročno

nezadovoljene potrebe vode nas k osjećajima nezadovoljstva, nesretnosti,

tjeskobe,… Kako zadovoljavati vlastite psihičke potrebe i razvijati odnose sa

10

drugim, važnim ljudima u našem životnom okruženju i pri tome izabrati zdravi stil

življenja i biti u svojoj ulozi roditelja vjerodostojan model za identifikaciju?

Komunikacijske disfunkcije – Poruke koje šaljemo djeci često neopravdano

generaliziraju i etiketiraju dijete te na taj način, prihvaćanjem „etikete“, dijete

odustaje i ne razvija adekvatno svoje sposobnosti. Pristaje na našu sliku, sliku

roditelja, o njemu i etiketa postaje izgovor, uvriježeni obrazac ponašanja.

Djeci/mladima je potrebna ljubav, ohrabrivanje i prihvaćanje važnih osoba u

njegovom okruženju kako bi razvili pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje i

samopouzdanje. Samoprocjena obiteljske komunikacije, vrijeme za razgovor,

razmjenjivanje misli i osjećaja uz uzajamno prihvaćanje i uvažavanje,

prepoznavanje poruka koje čine komunikaciju između roditelja i djeteta

neučinkovitom, prakticiranje vještine aktivnog slušanja, te verbalne i neverbalne

komunikacije.

Samopoštovanje - Na čemu se temelji samopoštovanje djeteta i koja je njegova

uloga; uloga roditelja i roditeljskih stilova odgoja u razvoju samopoštovanja, kako

prepoznati nisko samopoštovanje i što za dijete znači nisko samopoštovanje, kako

pomoći djetetu da razvije osjećaj vlastite vrijednosti i pozitivnu sliku o sebi kao

važan intrapersonalni faktor u prevenciji ovisnosti.

Granice u odgoju - Granice koje odgojitelji postavljaju u odgoju odnosno pravila

ponašanja mogu biti mladima oslonac u procesu odrastanja - okviri koji pomažu

razlikovanje dobrog od lošeg, poželjnog od nepoželjnog, opasnog od bezopasnog.

One će pomoći odrastanju u zrelu, odgovornu i samostalnu osobu. Granice koje

se postavljaju bez objašnjenja, koje sužavaju slobodu, koje su lišene logičnog

smisla, neprimjerene dobi, najčešće izazivaju frustracije kod mladih. One su

svojevrsne kočnice jer otežavaju stjecanje samopouzdanja, aktualizaciju

potencijalnih sposobnosti, prihvaćanje osobne odgovornosti. Granica koja se mora

poštivati „zato što ja tako kažem“ neće pripomoći odrastanju i sazrijevanju mladih

u odgovornu osobu jer bude revolt i želju za otporom.

Rješavanje sukoba – Ponašanje, stavovi i vrijednosti roditelja imaju veliki

utjecaj na djecu. Poučavanjem djece nenasilnom rješavanju sukoba tako da

raspravimo problem s njima, potaknemo ih na razmišljanje o tome što se može

dogoditi ako probleme rješavaju nasiljem ili ako problem riješimo bez nasilja,

poučavamo ih kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja. Naši

osjećaji su prihvatljivi, ali svako ponašanje nije prihvatljivo, pogotovo ne

ponašanje u kojem drugu osobu onemogućujemo da zadovolji svoje potrebe za

pripadanjem/uvažavanjem/slobodom. Stoga je odgovornost roditelja/učitelja

kreiranje sigurnog okruženja u kojem djeca zadovoljavaju svoje potrebe.

Odgovornost i posljedice – Primjenjujući pristup „umjesto“ djeteta i

preuzimajući djetetove zadatke umjesto da razvijamo njegove sposobnosti, ili

postupajući „prema“ djetetu kažnjavanjem, kritiziranjem, zanovijetanjem,

…uskraćujemo dijete u preuzimanju osobnih odgovornosti. Ako je dijete zrelo i

spremno činiti stvari samostalno, dopustimo mu to jer time jačamo njegovo

samopouzdanje u vlastite sposobnosti. U protivnom, kao roditelji koji radimo

„umjesto“ djeteta ili postupamo „prema“ djetetu kreiramo okruženje/stvaramo

uvjete u kojem naše dijete ne može djelotvorno zadovoljavati vlastite potrebe (za

uvažavanjem, za istraživanjem, slobodom izbora).

Uloga obitelji u prevenciji ovisnosti – obiteljske navike, obiteljsko

funkcioniranje, postavljanje jasnih pravila, dosljednost, razvijanje samopoštovanja

i poticanje odgovornosti kod djece, razvijanje emocionalnih i socijalnih vještina,

razrješavanje frustracija, transgeneracijski prijenos roditeljskih modela

11

ponašanja; faktori za razvoj ovisnosti, kako prepoznati znakove uzimanja

sredstava ovisnosti, kako razgovarati s djecom o sredstvima ovisnosti

Radionice su se odvijale svaka dva tjedna i naišle su na vrlo dobar prijem stručnih službi

jer pokrivaju jaz u sustavu koji ne pokrivaju ni stručne službe škola niti centri za socijalni

rad ili obiteljski centri koji bi trebali osigurati dostupnost ili barem financiranje ovakvih

pograma.

4.2. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih

dionika – osvrt na razdoblje 2008-2012.

Osim što je odaziv roditelja na predavanjima i radionicama opravdao sva očekivanja

tokom prethodnih pet godina provedbe projekta, udruga Mentor prikupila je povratne

informacije od 976 sudionika, većinom roditelja, no i odgojno - obrazovnih djelatnika koji

su bili uključeni u projekte. Svrha je bila osvrnuti se na uspješnost predavanja i

radionica, mjereno kroz tri kriterija kvalitete: relevantnost i primjerenost

sadržaja; korisnost informacija koje su pružene; te kvalitetu pristupa i izvedbe

kroz procjenu voditelja radionice.

Za potrebe evaluacije, analizirani su kumulativno podaci koji ukazuju na visoku razinu

zadovoljstva sva tri praćena kriterija (prosječno oko 95%) sa zanemarivim

udjelom nezadovoljnih.

Zadovoljstvo radionicama i predavanjima:

Procjena

zadovoljstva u

odnosu na:

Zadovoljan % Djelomično

zadovoljan

% Nezadovoljan

Sadržaj 941 96% 35 4% 0

Informacije 917 94% 58 6% 1

Voditelje

predavanja/radionice

945 97% 28 3% 3

Koliko su provedene aktivnosti važne korisnicima, razvidno je iz komentara roditelja u

pisanim osvrtima u okviru interne evaluacije udruge Mentor2 koja se provodila nakon

predavanja i radionica u razdoblju od 2008 do 2012:

„Češće organizirati ovakva predavanja, hvala!“

„Kontinuirano tijekom školske godine obvezna predavanja.“

„Zahvalna sam svima koji su za ovo zaslužni, jer sam imala mnogo koristi. Želim

vam mnogo uspjeha u budućem radu“

„Što više predavanja u sličnim terminima sa sličnim temama svima bi koristile.

Hvala, dođite opet.“

„Trebalo bi jednom tjedno imati radionicu ili predavanje za roditelje jer osnova za

sve je promijeniti roditelja, onda je to lako primijeniti na djetetu.“

„Mislim da je to program koji bi svi roditelji trebali čuti pa makar ga ne primijenili

u svom odnosu s djetetom.“

„Da program traje cijelu godinu.“

„Češće organizirati ovakva predavanja, hvala!“

„Predavanje će mi pomoći u daljnjem odgoju moje djece“

Osim interesa roditelja projekt „Iskra“ pokazao je da su i pedagoški djelatnici

odgojno-obrazovne ustanove ovakav oblik suradnje ocijenile relevantnim i

2 Interna evaluacija dostupna u arhivi udruge Mentor.

12

kvalitetnim što najbolje ilustriraju dva izdvojena pisana osvrta;

„Mišljenja smo da na ovom projektu ne treba stati već u kontinuitetu nastaviti s

radionicama ne samo s roditeljima naše škole nego ponuditi program i ostalim školama.“

„Kao stručni suradnici prepoznajemo vrijednost i značaj edukacije roditelja i

osnaživanje njihove kompetencije u odgoju djece...stoga izražavamo zadovoljstvo

ovakvim oblikom i načinom suradnje te nam je želja da se suradnja nastavi.“

Na kraju pojedinih ciklusa radionica roditelji su ih ocijenili putem Upitnika za evaluaciju

uspješnosti radionica. Upitnik se sastoji od 12 pitanja, zatvorenog i otvorenog tipa, a

ispunilo ga je 29 sudionika/ca edukacije. Svrha ispitivanja jest utvrditi u kojoj su

mjeri pružena znanja i vještine ispunila očekivanja roditelja, koliko su primjenjiva u

svakodnevnom životu te u kojoj mjeri su provedenim radionicama ostvareni ciljevi

projekta:

Na skali od 1 do 5 (1=“vrlo nezadovoljan/a“, 2=“nezadovoljan/a“, 3=“umjereno

zadovoljan/a“, 4=“zadovoljan/a“, 5=“vrlo zadovoljan/a“) sudionici radionica za roditelje

ovako ocjenjuju zadovoljstvo provedenim radionicama:

Na pitanje u kojoj su im mjeri radionice ispunile očekivanja, sudionici odgovaraju:

13

Kada je riječ o količini pruženih znanja i vještina koje su usvojili na radionicama,

sudionici se opredjeljuju za svoje mišljenje, na skali od 1 do 5 (1=“nedovoljno“, 2=“vrlo

malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“, 5=“mnogo“):

Količinu stečenih znanja i vještina koja su primjenjiva u svakodnevnom životu sudionici

ocjenjuju na skali od 1 do 5 (1=“nedovoljno“, 2=“vrlo malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“,

5=“mnogo“):

Na pitanje u kojoj su mjeri ostvareni ciljevi ovog programa, na skali od 1 do 5

(1=“nedovoljno“, 2=“vrlo malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“, 5=“mnogo“), sudionici

odgovaraju:

a) Informirati roditelje o trendovima eksperimentiranja učenika sa sredstvima ovisnosti

o njihovim utjecajima na fizičko i mentalno zdravlje – dvadeset sudionika ocjenjuje

ostvarenost ovog cilja ocjenom 5, devet ocjenom 4.

b) Povećati razinu znanja i vještina roditelja, potrebnih za kvalitetniju obiteljsku

interakciju i efikasnije postizanje odgojnih uloga - dvadeset sudionika ocjenjuje

ostvarenost ovog cilja ocjenom 5, devet ocjenom 4.

c) Skrenuti pozornost roditelja na važnost roditeljske uloge u prevenciji ovisničkih oblika

ponašanja – dvadeset sedam sudionika ocjenjuje ostvarenost ovog cilja ocjenom 5,

dvoje ocjenom 4.

14

d) Razvijati suradnju škole i obitelji u preventivnom djelovanju – dvadeset dva

sudionika ocjenjuje ostvarenost ovog cilja ocjenom odličan, sedam ocjenom 4.

Sudionici smatraju da će svih pet tema doprinijeti izgradnji odnosa sa djetetom.

Sudionici smatraju da je bilo „jako puno“ (14), „dosta“ (14), „djelomično“ (1) i „malo“

mogućnosti za razmjenu ideja i iskustava tijekom radionica.

Rad voditeljica radionica sudionici ocjenjuju „odličnim“ (25) i „vrlo dobrim“ (3). Na

pitanje otvorenog tipa što bi trebalo poboljšati u radu voditeljica radionica,

sudionici izdvajaju:

-Dati spisak literature ili nekih vježbi za „domaći rad“ kako bismo ostali što više u

kontaktu s onim što smo prošli na radionicama.

-Omogućiti više vremena za konstruktivan razgovor.

-Davati još više primjera iz života.

-Osigurati više vremena za predavanje i komunikaciju.

-Trebala bi inzistirati na uključenosti svih roditelja (par).

-dobiti materijale u bilo kakvom obliku koji su pokazivani na slajdovima.

Na pitanje što im se na radionicama najviše svidjelo, sudionici navode:

-Otvorena komunikacija svih sudionika radionice.

-Stručnost, spontanost, suradnja.

-Svidjelo mi se što je voditeljica pripremila dovoljan broj vježbi koje su mi pomogleda

malo više razmislim o nekim svojim postupcima, kao i da se poistovjetim sa djetetom i

njegovim razmišljanjima i osjećajima.

-Način na koji roditelji otvoreno i iskreno razgovaraju o problemima.

-Sve je jako dobro prezentirano.

-Novi pogled na svakodnevne probleme i situacije.

-Velike mogućnosti edukacije, komunikacije i ugodnog druženja.

-Općenito sve.

-Informiranost, opuštena atmosfera, „ugodna“ grupa i voditeljica koja nas je strpljivo

vodila sve ovo vrijeme. Na predavanje sam dolazila rado, a ne po „obavezi“.

-Razmjena mišljenja i iskustava tijekom radionice.

-Konkretne vježbe, i puno međusobnog razgovora – interakcija.

-Razmjena iskustava, samoprocjena.

-Otvorena komunikacija, zreli nivo razgovora.

-Otvorenost roditelja, spremnost na suradnju i pomoć.

-Praktični radovi, primjeri iz prakse.

-Nova znanja – ideje o tome gdje griješim i ideje o tome kojim putem krenuti.

-Odgovornost voditeljice.

-Ugodna i ležerna radna atmosfera.

-Dobra komunikacija, opuštena atmosfera.

-Jednostavnost, lako je sve primijeniti u svakodnevnoj komunikaciji – ne samo s djecom.

-Kontakt s drugim roditeljima, razmjena iskustva, novi pogled na nešto svakodnevno.

-To što kroz lagane, sitne zadatketoliko toga otkrijemo o sebi i o našim odnosima.

-To što smo dosta razgovarali i mogli podijeliti svoja iskustva, a često dobili i odgovore

na neka neizrečena pitanja.

Najmanje im se svidjelo:

-Trajanje.

-Potreba pojedinih sudionika da vode „glavnu riječ“.

-Manjak vremena za razgovor.

-Kratko je trajalo.

-Najmanje mi se svidjelo što u radionici nije sudjelovala stalna grupa roditelja, već je

varirao broj roditelja, stalno su „rasli“ novi.

-Pasivnost nekih sudionika.

-Izostanak polaznika.

-Mali odaziv roditelja.

15

-Samo to što je, u stvari, bilo jako malo roditelja i mislim da su propustili zaista prave

stvari i opipljive teme.

O utjecaju radionica na njih osobno, kao i na obiteljske odnose i interakciju u

obitelji, sudionici navode:

-Pozitivno. Svakako sam uspjela bar malo integrirati toga u svakodnevni život što je već

puno.

-Pozitivno u svakom pogledu: proširilo moje vidike, potvrdilo djetetu koliko nam je stalo

do njega.

-Više pazim na osjećaje svoga djeteta, pazim da komunikacija bude pozitivna.

-Nastojim što više primijeniti naučenog i da se znam kontrolirati u određenim

situacijama. Manje kritiziram, više surađujemo.

-Radionice su pozitivno utjecale na mene osobnojer sam uspjela više razmisliti o nekim

momentima u svome odgoju i trudim se (kao i suprug kojem sam prenijela informacije i s

kojim sam o tome razgovarala) primijeniti neka nova saznanja i postupke u svome

odnosu prema djeci.

-Kada se nađem u nekoj sličnoj situaciji pokušavam na što smireniji i bolji način pristupiti

tom problemu jer znam da samo na taj način dobivam veće rezultate.

-Na mene jako dobro jer sam mislila da sam jako dobro odgojila svoju djecu, ali sam

vidjela da imam propusta i da sam mogla još još bolje i da mogu još bolje.

-Potiču me na dublja i češća razmišljanja o iznesenim temama.

-Više o njima razmišljam (o onome što se radilo na radionicama) u svakodnevnim

životnim obiteljskim situacijama i interakcijama.

-Potakle su me na razmišljanje i samoprocjenu. Potvrdile su moje stavove o odgoju

djeteta i potakle me da nastavim u istome smjeru.

-Zahvalna sam svima koji su za ovo zaslužni, jer sam imala mnogo koristi. Želim vam

mnogo uspjeha u budućem radu!

-Povećala samosvijest o vlastitim postupcima, obiteljska situacija je još smirenija.

Potvrda o pravom pristupu djetetu. Treba vječno raditi na sebi i nastojati povećati

kvalitetu ukupnih obiteljskih odnosa.

-Mislim da se poboljšao i unaprijedio moj odnos sa djetetom i da ću biti barem malo

kvalitetniji i bolji roditelj.

-Na mene i moju obitelj jako pozitivno. Toliko pozitivno da mi se čini da sam skoro pa

riješila problem sa svojim djetetom, a time i poboljšala interakciju cijele obitelji.

-Danas je prvi dan ostatka mog i njihovih života.

-Osobno sam primjenila neke naučene alate i bili su jako učinkoviti.

-Stvorio se temelj za neke promjene. Ako sam znala što nije dobro, do sada nisam

nalazila rješenja. Na radionici sam uvidjela da promjene ne dolaze brzo, ali sigurno ne

dolaze ako se nikada ne počne.

-Pomalo se promjene dešavaju u našoj obitelji, odlučila sam što točno želim popraviti u

našim odnosima i radim na tome, osjećam i vidim da djeca i suprug primjećuju

promjenu, reagiraju na moju promjenu.

-Već sam spomenula kako mi je jako značila razmjena iskustava, jer uvijek od nekoga

možeš nešto naučiti. Mislim da je moj odnos dobio na kvaliteti, a valjda će interakcija to

potvrditi.

4.3. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih

dionika – osvrt u 2013.

U okviru ove evaluacije, provedeni su intenzivni individualni i grupni polu-strukturirani

intervjui sa ključnim dionicima koji su bili uključeni u provedbu projekata udruge Mentor

u razdoblju 2008. do 2012. godine.

Evaluacijski intervjui odvijali su se 26. lipnja 2013. u Splitu od 9.30 do 18 sati, a

obuhvatili su ukupno 18 dionika, pedagoških djelatnika iz suradničkih

16

institucija/škola, stručne suradnike projektnog tima udruge Mentor i roditelje učenika

osnovnih i srednjih škola. U evaluaciji su sudjelovale/i: Nediljka Tadin, pedagog OŠ

Ostrog (Kaštel Lukšić), Anita Jović, defektolog OŠ Split 3, Marija Kapović, psiholog

Graditeljsko-Geodetska tehnička škola, stručni/projektni tim udruge Mentor - Silvana

Nikolić Perasović, dipl. sociolog, Marija Mojaš Andrijašević, dipl. pedagog, Toni Maglica,

prof. defektolog, Igna Brajević Gizdić, spec. psihijatar, Nives Urlić, odgajatelj te

roditelji/korisnici radionica za roditelje (Galić Ana, Lučić Ivona, Lulić Tanja, Ramljak Lada,

Smoljanović Željka, Sočo Jadranka, Skorup Vinko, Čaplja Željana, Antulov Jasna, Franić

Natalija).

Prema osvrtima sudionika, i nakon dvije godine, predavanja i radionice udruge Mentor

ostavile su odjek, što ilustriraju sljedeći izdvojeni iskazi dionika:

„…Kao škola smo otvoreni za edukacije ovoga tipa, na ovaj način stručnoj službi

škole uvelike je olakšana realizacija obaveznog preventivnog programa…upute na

radionicama bile su praktične te su ispunile očekivanja roditelja. Interakcija na

radionicama bila je otvorena, bez straha i nelagode roditelji su postavljali pitanja i

nije se osjetila razlika u odnosu izvoditeljice aktivnosti naspram roditelja različitog

obrazovnog/ ekonomskog statusa. Sudionici su se na radionicama zadržavali dulje

od predviđenog, bili su željni znanja i grupnog razgovora…poruke koje škola šalje

nudeći roditeljima ovakve radionice: „Vi ste nam važni“; „Tu smo zbog vas“;

„Vaša djeca su nam važna“; „Niste sami u problemima“ i to je onaj cilj koji mi kao

škola tradicionalno nastojimo postići, jer škola treba nastaviti odgovarati

potrebama zajednice. Suradnja s udrugom je bila izvanredna, profesionalna i

kvalitetna.“ OŠ Ostrog (Kaštel Lukšić), Nediljka Tadin, pedagog

„…Tematski sadržaj školskog kurikuluma poklapa se s temama radionica i

predavanja udruge Mentor, čime se direktno doprinosi realizaciji našeg

preventivnog programa koji smo obavezni provoditi. Stručna služba je sudjelovala

na svakoj radionici i predavanju, a povratne informacije roditelja su pozitivne.

Roditelji su bili motivirani na rad s vanjskim suradnicima te zadovoljni realizacijom

projektnih aktivnosti. Do sada nismo imali radionice s roditeljima, Zavod za javno

zdravstvo jednom godišnje održi predavanje za sve roditelje odjednom i tada je

odaziv nedovoljan. “ OŠ Split 3, Anita Jović, defektolog

Stručne službe škola i same organiziraju predavanja, no kapaciteti su nedostatni s

obzirom na brojne obaveze. Vijeća roditelja su uključena u ovaj oblik predavanja i

radionice iako te oblike roditeljske participacije tek treba jačati u našim školama po uzoru

na trendove u razvijenim demokracijama. Škole sve više koriste i nove tehnologije (web

stranica) i medije, društvene mreže, kao način oglašavanja školskih aktivnosti te i na taj

način promoviraju doprinos zajednici.

Što se tiče prijedloga za nastavak od strane djelatnika stručnih službi škola, oni su brojni

jer su resursi za rad u školama i za roditelje ograničeni. Ističu se potreba za nastavkom

suradnje, kontinuitet radionica te uključivanje i drugih sadržaja koji se odnose i na

bihevioralne ovisnosti (kocka, klađenje) koji su sve učestaliji.

Majke, roditelji, sudionice radionica koje su se odazvale na ovu evaluaciju i nakon dvije

godine ističu kako su ove radionice značajno doprinijele kvaliteti komunikacije, radu na

sebi, odnosu sa djetetom pa čak i drugim dionicima. Nekoliko osvrta majki izdvojeno je

koji ilustriraju dojam koji su na njih ostavile radionice:

„Nitko nas ne uči biti roditelj, po meni ovakve radionice treba održavati u

vrtiću…promijenila sam pristup problemima kao i način komunikacije s djecom.“

17

„Sadržaj radionica dobro je osmišljen, sudjelovanje mi je pomoglo u odnosu s

djecom.“

„Došla sam po preporuci stručne službe (dobra procjena), radionica mi je došla

kao 'dar s neba'…dobila sam odgovore koje nisam dobila od Centra za socijalnu

skrb kao samohrana majka.“

„Shvatila sam da moram biti dosljedna, govorit istinu, odgovarat na sva pitanja

djeteta…kroz sudjelovanje sam mogla analizirati odnos s djetetom, potvrditi što

dobro radim. Suprugu sam redovno prepričavala što se događalo na radionicama

tako da je i on na taj način bio uključen.“

Sve majke ističu potrebu za nastavkom rada i žele sudjelovati i dalje te daju preporuke

za radionice. U individualnom razgovoru je sudjelovao i jedan otac koji ističe iznimnu

vrijednost radionica i ulogu Vijeća za roditelje na predavanjima i u radionicama. U

razgovoru ističe kako su na roditeljskim sastancima prenosili roditeljima što su saznali te

na taj način osigurali veći obuhvat roditelja i prijenos informacija. No, postoji potreba za

nastavkom te kontinuitetom rada što sada nije bilo moguće osigurati zbog diskontinuiteta

financiranja.

Što se tiče osvrta stručnog tima udruge Mentor, postignuća koja tim ističe odnose se

primarno na to da su sadržaj i metode rada primjerene dionicima svih razina

obrazovanja, naišli su na dobar prijem i u školama i od strane roditelja, fleksibilni su po

pitanju dinamike provedbe aktivnosti koje prilagođavaju školskom kalendaru. Tim stalno

razvija radionice i predavanja i usko surađuje iako se radi o dislociranim stručnjacima

koji rade na drugim radnim mjestima, udruga je mjesto okupljanja u kojem svoje stručne

i humanističke interese najbolje ostvaruju.

U provedbi projekta u 2013. godini, stručni tim udruge Mentor, planira u suradnji sa

odgojno-obrazovnim ustanovama, provesti edukaciju dodatnog broja roditelja i to

ciklusom radionica efektivnog roditeljstva za skupinu od 15 roditelja te serijom tematskih

predavanja na roditeljskim sastancima za do 300 korisnika/ca. Kvalitetnom suradnjom

odgojno-obrazovnih institucija sa stručnim timom udruge Mentor maksimalno će se

iskoristiti mogućnosti pozitivnog utjecaja i podrške roditeljima, a time i djeci/mladima.

Kao i do sada, aktivnostima će biti obuhvaćene i škole na području Splitsko-dalmatinske

županije kako bi se edukacija roditelja provela i na područjima nedovoljne pokrivenosti

uslugama.

4.4. Prepoznati izazovi

Među glavnim izazovima koji prepoznaju svi dionici je nedostatak kontinuiteta nakon što

projekt završi, što je uvjetovano sadašnjim sustavom financiranja koje treba unaprijediti.

Osim toga, manji odaziv roditelja (i to uglavnom žena/majki) na radionice koje značajno

pospješuju razvoj kompetencija također je prepoznat kao izazov uvjetovan nesklonosti

radu na sebi kao i tradicionalno uvjetovanom percepcijom rodnih uluga. Još jedan izazov

koji prepoznaju neki dionici je manji/slabiji obuhvat učenika i obitelji u riziku, što je

uvjetovano kako lošim odazivom upravo tih obitelji, ali i preporukom dionika da se što

više rade univerzalni programi sa svima. Ipak, postoji potreba za dobro planiranom

kombinacijom univerzalne i indicirane prevencije odnosno univerzalnog i selektivnog

pristupa kojim bi se ubudeuće radilo više sa ovim skupinama roditelja i učenika što je

moguće unaprijediti u narednom razdoblju. Zato je potrebno osigurati koordiniranu i

učinkovitu suradnju kao i protokole između udruge Mentor, centara za socijalnu skrb na

području županije i odgojno obrazovnih ustanova. No, preduvjet su održivi

izvaninstitucionalni programi financirani od strane države što je i očekivani ishod reforme

socijalne skrbi.

18

No, zbog još uvijek visoko centralizirane prirode sustava planiranja postoji

nedovoljno iskustvo s integralnim planiranjem na lokalnoj razini. Planiranje za

budućnost uglavnom postoji na razini pojedinih pružatelja usluga pri čemu svaka

organizacija nastoji odrediti kako postići što bolji razvoj i proširiti mrežu usluga koju

pruža. U takvom okruženju postoje mnogi dobri primjeri ostvarenog inovativnog pristupa

i razvoja. Stoga, najveći izazov koji preostaje, osim provedbe svih deklariranih

ciljeva obrazovne, ali i socijalne refome reforme i javnih politika, je - kako

optimalno usmjeriti i uskladiti pozitivna iskustva u razvoju integrirane mreže

pružatelja usluga (integrated social services network), koja odražava lokalne potrebe i

omogućava korisnicima pristup različitim uslugama u njihovoj lokalnoj zajednici, te kako

osigurati dugoročno financiranje onih nevladinih organizacija koje već dugi niz godina

pružaju socijalne usluge, a da unatoč prepoznatoj kvaliteti i priznanjima, ne uspijevaju

osigurati dugoročno održiv status u sustavu kombinirane socijalne politike.

5. Zaključci i preporuke

Iako opsegom ograničena, ova evaluacija projekata udruge Mentor ukazala je na izrazitu

potrebu za osiguranjem kontinuiranih, održivih visokokvalitetnih programa

prevencije za roditelje i učenike osnovnih i srednjih škola na području Grada Splita i

Splitsko dalmatinske županije.

Doprinos udruge Mentor na području prevencije rizičnih ponašanja u široj zajednici

prepoznaje se kroz programe edukacije koje udruga provodi za ciljne skupine: mlade,

roditelje, odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručnjake. U proteklih pet godina kroz razne

oblike edukacija (predavanja, radionice, javne tribine, okrugle stolove) prošlo je preko

10 000 korisnika (3 157 direktnih, 7 000 indirektnih), Mentor je četverostruko uvećao

prihode, proširio mrežu ustanova, institucija i udruga s kojima surađuje, dobio suglasnost

Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za provedbu projekata u školama. Odgojno-

obrazovne institucije sa područja grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije obraćaju se

Mentoru i traže provođenje edukacija za učenike, roditelje i učitelje.

Potrebe za projektima Iskra, koji je obuvaćen ovom evaluacijom iskazuju podjednako

ključni dionici. Stručne službe škola koje imaju obavezu provoditi programe

prevencije, no zbog potkapacitiranosti nisu u mogućnosti same kreirati sve

programe ili motivirati roditelje, često jedino rješenje nalaze u suradnji s

udrugama koje mogu ponuditi kvalitetne programe. S druge strane, stručne služne

škola bave se nizom drugih aktivnosti tako da je primjereno prepustiti dio

obaveza drugim akterima koji mogu doprinijeti kvalitetnijom ponudom te preuzeti

punu odgovornost za kreiranje, provedbu i praćenje programa.

Kvalitetni programi uključivanja roditelja u radionice za razvoj kompetencija čime se

pospješuje posredno i rana intervencija u slučaju rizičnih skupina učenika, veliki su

potencijal za daljnju razradu i širenje kruga dionika.

Prema dostupnim informacijama te osvrtima ključnih dionika, stručne službe škola i

roditelja kao i tima udruge Mentor, koji su bili uključeni u evaluaciju, može se

zaključiti da su se dosadašnjim projektom udruge Mentor u školama postigli

sljedeći glavni rezultati i učinci/utjecaj;

povećana je dostupnost i raznolikost kvalitetnog preventivnog programa

na području ovisnosti u osnovnim školama, čime se direktno doprinosi

provedbi preventivnog programa koji je u okviru školskog kurikuluma za

škole obavezan;

19

povećana je suradnja između škola i organizacija civilnog društva koje kroz

razvoj kvalitetnih suradničkih odnosa i mreža doprinose razvoju socijalnog

kapitala i osiguravaju pretpostavke za provedbu komplementarnih

aktivnosti nužnih za provedbu kvalitetnih programa prevencije u zajednici;

u školama u kojima se ovaj projekt provodio, značajno je povećan opseg

preventivnog rada tj. konkretno, obuhvat roditelja predavanjima i

radionicama, u odnosu na razdoblje prije raspoloživosti programa udruge

Mentor u istim školama. Projekt je osim toga bio usmjeren na razvoj

roditeljskih kompetencija čime se direktno ostvaruju ciljevi univerzalne

prevencije u području rane obiteljske intervencije.

Prevencija svih oblika rizičnih ponašanja je jedan od programskih ciljeva

udruge Mentor. Provođenjem programa kojim se između ostalog unaprijeđuju

izvaninstitucionalne socijalne usluge koje doprinose smanjenju pojavnosti

rizičnih ponašanja, prioriteti su i Ministarstva socijalne politike pa politike na

državnoj razini trebaju biti bolje koordinirane.

S obzirom na referentni okvir Strategije Europa 2020. koje je Republika Hrvatska

obavezna provoditi u razdoblju od 2014. do 2020. te u okviru nje smjernice Europske

platforme za suzbijanje socijalne isključenosti i smanjivanje siromaštva postoje

brojne mogućnosti za financiranje ovakvih programa. Kroz strukturne fondove i programe

zajednice, posebno Europski socijalni fond, ESF, stručni tim udruge ima iznimno dobru

priliku razviti kvalitetne programe, edukacije i savjetovanja kroz direktan rad u školama

ali i nove inovativne društvene mreže te brojne druge edukacije za ciljne skupine za što

treba pouzdanog partnera u školama, državnim institucijama i javnom sektoru kroz

stabilno sufinanciranje i partnersku podršku nadležnih državnih institucija koje su

zadužene za programiranje sredstava, ali i motiviranje predlagatelja na prijave

kvalitetnih projekata.

Programi prevencije vještina spadaju u tzv. troškovno učinkovite odnosno cost-

effective intervencije što potvrđuju svjetska iskustva i preporučuje Svjetska

zdarvstvena organizacija. S obzirom da su trendovi rizičnih ponašanja mladih

uzlazni, da se pojavljuju i razvijaju novi oblici rizičnih ponašanja (ovisnost o

kladionicama, cyberbullying,..) programi prevencije putem jačanja i razvijanja životnih

vještina i usvajanje tehnika učenja svakako su utemeljeni i za zajednicu prihvatljivi.

Što se tiče glavnih preporuka za naredno razdoblje, one su usmjerene na

donositelje odluka o financiranju programa prevencije ovisnosti i udrugu

Mentor;

Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH i županijski koordinatori za

prevenciju ovisnosti sa nadležnim ministarstvima zaduženim za

financiranje udruga, posebno Ministarstvom socijalne politike i mladih te

Uredom za udruge Vlade RH trebaju napokon osigurati učinkovit policy

okvir za licenciranje i akreditaciju programa koji će se potom sustavno

financirati jer je osnovni izazov za udruge održivost kvalitetnih programa.

Kao i druge kvalitetne udruge u Republici Hrvatskoj i udruga Mentor mora osigurati

kontinuirano visoku kvalitetu programa, uz istovremeno iznimno ograničena sredstva i

diskontinuitet financiranja, i to unatoč tome što je prepoznata kao kvalitetan suradnik

odgojno-obrazovnim inistitucijama i što provodi program koji je relevantan s obzirom na

prioritete javne politike Republike Hrvatske i njenih institucija kao i prioritete Europske

unije. S obzirom da je projekt Iskra i troškovno učinkovit, moguće ga je uvrstiti u

programe koji imaju preporuku za financiranje, čime bi se osigurala jasnija uputa nižim

razinama vlasti (regionalnoj i lokalnoj samoupravi) o sufinanciranjju ovakvih programa.

20

Pri tom treba imati na umu da je kontinuitet i stabilnost udruge važna za razvoj

kvalitetnih programa te je financiranje potrebno osigurati tijekom cijele godine, a ne

samo tijekom školske godine. Preporuke za oblikovanje i izradu programa koji će se

akreditirati trebaju izraditi nadležne institucije, a udruga treba doraditi i pripremiti svoj

program za te svrhe.

Udruga Mentor treba na vrijeme razmotriti uvjete za uvođenju certifikata kvalitete kojim

Ured i Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) jamče

učinkovitost i kvalitetu programa i koji bi kasnije trebao omogućavati prioritet pri

financiranju od strane tijela državne uprave i jedinica lokalne i regionalne (područne)

samouprave, te detektiranje i predlaganje primjera dobre prakse iz Republike Hrvatske u

Portal najboljih praksi EMCDDA-a.

Udruga Mentor treba nastaviti provedbu kombiniranog programa

predavanja i radionica na području cijele Splitsko-dalmatinske županije,

posebno obuhvatiti mjesta u kojima takvi programi nisu dostupni prema

preporuci i u suradnji sa županijskim koordinatorom za prevenciju

ovisnosti.

S obzirom na dislociranost/potencijale sadašnjeg stručnog tima, što je komparativna

prednost tima, osim Splita u kojem program treba ciljati na dodatne škole u kojima nema

dostupnih programa, treba intenzivirati planove rada uz područje oko Kaštela i Makarske

te zaleđa (Šestanovac) ovisno o prioritetima županijskog koordinatora za prevenciju

ovisnosti i drugih dionika. Potrebno je osigurati intenzivniju koordinaciju kako bi se

planovi usmjerili na područja s najvećim deficitom, a u kojima se tijekom godina

praćenja pojavljuju nepoželjne pojave ovisnosti. No, pri tom treba osigurati podršku

udruzi kroz financiranje, i/ili adekvatno sufinanciranje kako bi udruga mogla potraživati

sredstva i iz drugih izvora.

Udruga Mentor treba nastaviti provedbu dosadašnjih predavanja i

radionica, ali i drugih inovativnih „mentorskih“ programa koji su već u

pripremi ili u provedbi udruge na području cijele Splitsko-dalmatinske

županije, uz povećanje dostupnih programa za rizične učenike i obitelji u

riziku u Gradu Splitu.

U suradnji sa Centrima za socijalnu skrb i školama potrebno je ojačati suradnju na

obuhvatu onih obitelji koje su u riziku gubitka roditeljske skrbi, a čija su djeca i sama

vođena kao rizična, no izvan škola kako bi se izbjegla stigmatizacija i učenika i roditelja.

Udruga ukoliko osigura sredstva treba takve programe provoditi u vlastitim prostorijama

kako bi se izbjegla stigmatizacija. S obzirom da centri provode mjere obiteljsko-pravne

zaštite (posebno rano interventne mjere mjera upozorenja ili nadzora nad roditeljskom

skrbi), upravo su centri u mogućnosti upućivati i „nedobrovoljne“ roditelje korisnike u

savjetovališta i radionice kojima je izrečena jedna od mjera kako bi se jačale obitelji i

prevenirali veći rizici. S druge strane, udruga je u izvrsnoj poziciji razviti kvalitetan

mentorski projekt „mladi za mlade“ i za učenike u riziku koristeći obližnji resurs za

volontiranje kroz studentski kampus, kako bi istovremeno ostvarivala ciljeve socijalne

kohezije i promovirala pozitivne „ogledne modele“ među mladima. Iako prema brojnim

ispitivanjima i djevojčice i dječaci u jednakom postotku konzumiraju i alkohol i droge, ti

podaci se razlikuju u odnosu na opijatske korisnike droga te je u planiranju univerzalnih i

selektivnih preventivnih programa potrebno voditi računa o rodnoj distribuciji te planirati

diverzificirane rodno utemljene programe.

21

Udruga Mentor treba izraditi smjernice ili cjeloviti kurikulum za program

koji provodi u školama kako bi osigurala jedinstvene ishode te u

budućnosti potencijalno taj kurikulum osigurala za više škola na području

županije ili na nacionalnoj razini, u suradnji s drugim dionicima.

Iako je potrebna opsežnija evaluacija, procjena je da udruga Mentor treba izraditi

kurikulum i/ili odgovarajuće smjernice za edukativni/savjetodavni sadržaj koji provodi.

Ovisno o daljnjem razvoju programa i suradnji s dionicima, kurikulum treba biti oblikovan

na način da odgovara potrebama i tima udruge Mentor radi standradiziranja kvalitete i

sadržaja te vanjskih dionika, uključujući i AZOO Agencije za odgoj i obrazovanje koja je

zadužena za stručno usavršavanje nastavnika, a s kojom se također preporuča ostvariti

suradnja u sklopu daljnje provedbe modernizacije škola i EU fondova.

Udruga Mentor može, ukoliko se osigura financiranje, razviti

prepoznatljiv pilot program za mlade iz sustava socijalne skrbi koji

spadaju u visoko rizičnu skupinu mladih.

S obzirom na stručne kapacitete i afinitete stručnog tima udruge te kvalitetnu suradnju

sa školom u Kaštelima, udruga je u poziciji razraditi program prevencije za mlade u

sustavu socijalne skrbi koji bi mogao imati dodatne elemente i za koji bi u suradnji s

nadležnim Ministartsvom socijalne politike i mladih trebalo zagovarati prioriteno

financiranje.

Oko 20% mladih koji izlaze iz domova socijalne skrbi i udomiteljskih obitelji, u Hrvatskoj

završavaju kao beskućnici, a jedan značajan dio postaje ovisan o drogi/alkoholu te je za

tu distinktivnu i specifičnu skupinu potrebno razviti rano interventne programe koji za

sada nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati niti dostupni u Hrvatskoj. Takav program treba

definirati kao jedan od strateških programa udruge Mentor za područje Dalmacije što

uključuje i Dubrovačko-neretvansku županiju. Ovisno o planu razvoja ljudskih kapaciteta

program može biti usmjeren na razvoj vještina stručnih službi i udomitelja koje će same

provoditi programe ili mentore, ili na direktnu provedbu programa usmjerenu na mlade.

Udruga Mentor treba u okviru institucionalne potpore razviti plan

organizacijskog razvoja nakon strateškog plana za razdoblje od 2014 do

2020.

S obzirom na potencijal i kvalitetu udruge, u planu organizacijskog razvoja treba

definirati glavne izvore financiranja iz EU fondova, područja razvoja ljudskih resursa i

povećanje broja zaposlenih na 3 stalno zaposlene, osiguranje stalno dostupne mreže

suradnika u SDŽ te program za edukaciju putem društvenih mreža kako bi se proširio

obuhvat na one roditelje i mlade koji nisu obuhvaćeni direktnim radom ili koji žele

dodatne follow up aktivnosti.

U okviru ovog plana treba mapirati i ključne lokacije i suradničke programe koji bi se

potencijalno proširili do 2020., te ukoliko je potrebno i u skladu s ovim preporukama

revidirati strateški plan udruge do 2020.

U razvoju ljudskih resursa i novom zapošljavanju početno se može osigurati

zapošljavanje prespektivnih mladih stručnjaka i kroz program Garancija za mlade te

drugih mjera politike zapošljavanja s obzirom da adekvatan sustav financiranja udruga

još nije uspostavljen. Time se mogu dobro povezati zapošljavanje mladih iz pomagačkih i

društveno humanističkih profesija sa potrebama razvoja preventivnih programa u

zajednici što sve zajedno doprinosi ciljevima postizanja socijalne kohezije i strateškog

okvira Europa 2020 koje je Republika Hrvatska obavezna provoditi.

22

Bez stabilizacije kadra u udruzi i osiguranja najmane tri stalno zaposlene osobe, uz

očuvanje kvalitetne suradničke mreže od najviše pet vanjskih honorarnih (dislociranih na

drugim lokacijama u županiji) suradnika, neće se moći održati ni dalje razvijati programi

koji bi osigurali adekvatan obuhvat i pepoznatljhivost programa kao ni održivost

financiranja.

Istodobno, kroz strukturne fondove i programe zajednice, posebno ESF, stručni tim

udruge ima iznimno dobru priliku razviti kvalitetne programe, edukacije i savjetovanja

kroz direktan rad u školama ali i nove inovativne društvene mreže te brojne druge

edukacije za ciljne skupine za što treba pouzdanog partnera u školama, državnim

institucijama i javnom sektoru kroz stabilno sufinanciranje i partnersku podršku.

23

Izvor:

ESPAD (engl. The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs)

[http://vippraiahotel.com.br/omaf.html?h=1504279]

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, „Izvješće o osobama liječenim zbog zlouporabe

psihoaktivnih droga u Hrvatskoj u 2012. godini“

[http://vippraiahotel.com.br/omaf.html?h=1504279]

Lalić, D. (1999) Avanturizam roditeljstva: adolescencija, prevencija. Split: Liga za

borbu protiv narkomanije.

Nacionalni program djelovanja za mlade od 2009. do 2013. godine

[http://www.hzz.hr/DocSlike/Nacionalni_program_za_mlade_2009-2013.pdf]

Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno –

obrazovnom sustavu, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od

2010. do 2014. godine

[http://mladi-eu.hr/wp-

content/uploads/2012/11/Nacionalni_program_prevencije_ovisnosti_s_koricom.pdf]

Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.

[http://hkzr.hr/hr/wp-content/uploads/2012/09/Nacionalna-Strategija-Razvoja-

Zdravstva-2012-2020.pdf]

Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2012. do 2017. godine

[http://www.uredzadroge.hr/wp-

content/uploads/2013/02/Nacionalna_strategija_suzbijanja_zlouporabe_droga_2012.-

2017._final.pdf]

Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije

[http://www.nzjz-split.hr/]

Opisni obrazac prijave projekta „Iskra“ na natječaj Ureda za suzbijanje zlouporabe

droga Vlade RH, a za dodjelu financijskih sredstava projektima koji donose nove ideje i

nove modele razvoja i/ili nove načine rješavanja postojećih problema u području

prevencije ovisnosti

Radni listovi u Radionicama za roditelje „Iskra“:

1. Kako se ponašam tijekom razgovora? - Izvor: P.Brajša (2000.): Umijeće

razgovora, C.A.S.H., Pula

2. Krug temeljnih psihičkih potreba - Izvor: I.Longo (2006.): Biti djetetu blizu, Liga

za prevenciju ovisnosti, Split

3. Vi ste na redu – ponašanja koja koristite kad ne znate što raditi – Izvor: P.Good

(2009.): Kako pomoći klincima da si sami pomognu , Alinea, Zagreb