Eugen Kumii:

Eugen Kumii:

Gospoa Sabina

I.

U jednoj od najzabaenijih ulica grada Zagreba stanovae Viktor Ribievi, mladi veseo te zdrav i vrst kao dren. Soba mu je bila u staroj kuerini naherena krova, izboenih i pocrnjelih zidova i mranih stuba. Ribievi je plaao stanarinu udovi Regini, koja mu bjee smjestila u sobu svoje najljepe pokustvo. Ta bi udova esto ogovarala svoga stanara, no on nije za to mario jer je dobro znao kako se udova trsi da mu u svaem ugodi, i da joj je ba on najmiliji stvor na svijetu, izuzevi njenu debelu, bijelu maku. Viktor Ribievi bijae kojeta, no pospanac nije bio, jer bi dolazio kui obino poslije ponoi, a u pokladno doba i kasnim jutrom. Njegovo hodanje po starom podu, a esto bi i pjevao u ranu zoru, sve to nije bunilo pobonu udovu Reginu koja izabirae u nesnenim noima najprikladnije brojeve za razne ambo i terno, molei se pri tom munom poslu svojim nebeskim zatitnicima; no njezini srdani i topli uzdisaji ne mogahu nikako probiti krova stare kuerine, te se vinuti u visinu do onih zatitnika dobre i estite udove, gospoe Regine Lukaek.Bilo je u pokladno vrijeme kad je, jedne veeri, stajao Viktor Ribievi pred ovelikim i raspuknutim zrcalom, gladei pomno svoju kratku kosu i punu plavu bradu. Na stolu, izmeu lojem pokapanih knjiga, gorjela je tanka lojanica. Plamen joj drhtao i slabo rasvjetljivao troni i klimavi namjetaj i arene slike to prikazivahu neke Napoleonove bitke, etiri godinja doba u spodobi mladih ena, pa napokon jedan crn okvir bez slike. Po slamnatim stolicama, po podu i na divanu, ma svuda je bilo razbacanih haljina. Miris sapunae dizao se iz otvorena umivala i irio se mrzlim i vlanim zrakom, a koa na Ribievievim golim rukama sve se jeila od jake studeni, te je bila posuta onim malim bijelim mjehuriima, kao to to biva na koi purana kad ga oskube.Ribievi se bio ba umio. Lice, rumeno i oblo, mekana brada i vlana mu kosa, sve se sjajilo i latilo pri nemirnu svjetlu one lojanice koju je Viktor bio uzeo u ljevicu, te je nosio oko glave da bolje uredi svoju kosu. Kad bude gotov, poe k pei, pogladi je na vie mjesta kao da je draga, pa osvjedoivi se da pe ne ostaje vrua kroz cijeli jedan tjedan, gurne ljutito nogom jedno drvce, to je bilo u kutiu na podu, nasmijei se dosta gorko i pogleda u strop svoje sobe nekako neveselo. Otvori zatim vrata, isprui glavu u hodnik i povikne:- Ej, gospoo, cipele!- Odmah, gospodine, odmah! - zakvri glas negdje u mraku.Domala se pootvore vrata, a u sobu se isprui crna i nagrepana ruka i nad njom stara i koata glava, iljasta nosa, narovanih obraza i stisnutih usnica. Ruka poloi na pod iste cipele.- Dragi gospodine, e, ma zar se vi ne bojite prehlade? Oh, uvajte se, ta, pripovijedala sam vam da mi je mu od prehlade obolio i...- Da, pripovijedali ste. I vi ste, dakle, imali mua? - naali se Ribievi.- Mua! Ma i kakva mua! Ta, zaboga, ogrnite se ime! - zamauka starica glavom.- Gospoo, u meni je topla krv!- Da, ali se moe i ta vaa topla krv ohladiti!- Ne bojte se za mene, draga i dobra gospoo! Da, imate pravo: studeno je u sobi! Gospoo, pribliite se, amo ruke, da se malko zavrtimo.- Gospodine, dragi gospodine, a to vam je danas? - branila se udova Regina, no Ribievi je uze za mrave ruke, pa je stane obraati oko sebe.- Gospodine, ostavite me, oh, oh, glava mi se vrti nemojte, oh, oh, ma'nite se zaludnice! Vidi vraga, molim vas, joj, moja stara glavo, gospodine, molim, vrtoglavica, oh, oh, ih, ih, molim, molim! - Ribievi, drei udovu za ruke i vrtei je naglo oko sebe, bjee je uzdigao u zrak. Starici ispadoe s nogu neke stare i iroke zimske papue. Ona moljae i hihotae, no sve uzalud. Ribievi je bio visok i jakih miia, udova malena i laka kao perce u njegovim akama. Kad je ve nije mogao vrtjeti, posadi je na stolac.- Gospodine, zar ste danas enuli pameu? Ah jadnoj, puknut e mi glava! - uzdisala starica pritiui rukama elo.- Gospoo, je l' te, sad vam nije studeno? Eto, sada barem znate kako e vam dua letjeti oko Sunca i zvijezda kad...- Da, da, kad umrem! A to vam se danas zbilo da ste tako veseli? - pitala ga starica i neprestano klimala sijedom glavom.- Idem k svojoj Zorkici! Vi poznate moju Zorkicu, a?- Da, poznam je, no jote nije vaa! Ah, milota je ono od djevojke!- Ako jo nije moja, bit e!- E, lako za to! Teko je udati djevojku dan dananji! - uzdahne udova i promotri svoga lijepoga stanara.- ujte, draga gospoo, ja bih vas...- Teko, dragi gospodine - zaljulja glavom Regina razumjevi ta hoe Ribievi.- Ali, ali, da vas lijepo umolim? - ponovi Viktor svoju molbu smijeei se i laskavim glasom.- Vjerujte mi: nemam, nemam...- Do prvoga! - nakrivi Viktor Ribievi glavu i metne desnicu na prsa.- Koliko? - apne Regina i pogleda ga ispod oka.- Hm! - Pet! Do prvoga! - ponovi sveanim glasom Ribievi.- Pet forinti? - zaudi se starica i pogleda alostivo uvis.- Gospoo! - umoli Viktor i slatko joj se nasmijei.- Dat u vam sutra! Danas nemam - apne starica i zguri se na stolici uprijevi male i ugasle oi u pod.- ivjela gospoa Regina Lukaek! - viknu Ribievi. - Dobro, dakle sutra!- Gospodine, vi ste danas pomahnitali! Oh, mladost, mladost! - zalomi Regina rukama.- Zar vam ve nisam rekao da idem danas k draesnoj, k divnoj Zorkici? - kliktae sada Ribievi skaui sobom i maui rukama.- K Lozarovim idete, dakle?- Da, k Zorkici, mojoj boanstvenoj Zorkici! Evo glave ako ima ljepe djevojke u Zagrebu! Gospodo, ona vam je prava, potpuna krasota! - tvrdio je Ribievi najveim arom oduevljenja.- Bilo je vrijeme kad sam i ja k Lozarovim zalazila, no sada je drukije. Mnoga je oluja odonda prohujala nad mojom glavom. Davno sam se trgla iz ivota, jadna sam, onemoala sam, te nisam vie ni za kakvo drutvo. Eh, to u, sirota! - jadikovae Regina, a u crvenim oima valjahu joj se suze.- Nisam li vas onomadne sreo na stubama kod Lozarovih? - upita je Viktor glasom to odavae iskrenu suut. On nije poznavao prolosti stariine, no slutio je da je proivjela boljih dana.- Da, sreli ste me. Bila sam kod gospoe Sabine u nekom poslu... Znate, mi ene, mi se povjeravamo jedna drugoj, pa se i rtvujemo lasnije negoli mukarci. to ja Sabini ee uinim, to ne bi tko drugi htio obaviti...- Sabini..., vi..., rtve? Gospoo, ja vas ne razumijem!- Oh, da mi je mu iv, ne bih ja znala za takve poslove! - uzdahne udova tuno.- Takve poslove! Kakve to poslove? - zabrine se Viktor i elo mu se namrgodi.Udova Regina otare oi hrptom mrave desnice, stisne usne i ree kroz ona dva-tri zuba:- Pst! ujte: gospoa Sabina veli da ima kod kue odvie zlata i srebrnine, pa da je to mrtva glavnica!- A, a! Vi ste joj unovili tu srebrninu u zalagaonici? - upadne joj Viktor u rije.- Gospodine, neka to ostane meu ovim zidovima! Da, nije od mene lijepo to sam to izbrbljala.Viktor se zamisli i ree nakon kratke stanke:- Gle, to nisam mislio od gospoe Sabine.- E, nije Sabina ba od onih ena koje bi prevrnule, da mogu, kuu na dimnjak. Vremena su takva! Gospodine, molim vas, da ne izustite gdjekoju rije o tome!- Ta nisam valjda dijete!- A kada ete noas u postelju?- Ne znam. Tko bi to znao!- Kod Sabine bit e, bez sumnje, i onaj tat!- Hribar vas je, dakle, prevario za veliku svotu?- Ta kazivala sam vam! Oh, ono je grozan ovjek! Prevario me za hiljadu forinti. Straan je ono lihvar! Gospodine, uvajte se Hribara!- Ja se ne paam s onakvim ljudima - slegne Viktor ramenima.- E, zar sam ja znala da je takav kad sam dola k njemu prvi put?- Gle, gle, dakle i Sabina..., i Sabina zalae...- Gospodine, zaboravite to vam rekoh!- I Sabina..., i Sabina! - govorae Ribievi sam u sebi.- Gospodine, razvruit u dvije velike opeke, lijepo u ih umotati krpama i poloiti do nogu u vaoj postelji da se stoplite kad doete kui. Molim vas o Sabininoj srebrnini ni rijei! Gospodine, uvajte svoje zdravlje! Laku no! Molim vas!- Gospoo, laku no! Ljubim ruke!- Bilo je toga dok mi nisu bile ovako crne i nagrepane! Oh, straan ste vi ovjek!Udova izie klimajui i zatvori za sobom vrata. Jo koji asak ulo se gdje vue iroke zimske papue po podu mranoga hodnika. Ribievi uze urno etati sobom. Njegovo se lice sve to vema mrailo. Ovako zamiljen poe do jednoga stolca, gdje su mu bile debele zimske hlae, koje bjee te veeri svukao, da odjene druge, crne. Podigne hlae, pa drei ih asak uvis, zamisli se i nasmijei se, kao da neto ne vjeruje, no ipak segne rukom u dep. Izvue iz njega nekakve kljue, jednu rukavicu i malu, oglodanu monjicu, koju isprva stisne prstima te kad osjeti da je u njoj neto tvrda otvori je, stisne usne, zaklima glavom, zapue kroz nozdrve i turi novarku u dep. Opet uze etati.- Kad e doi ona bluna? - uzdahne glasno i priblii se vratima da prislukuje. U kui je bilo sve tiho, samo negdje u dvoritu ulo se plakanje djeteta, a to plakanje dolazilo je kao izdaleka, kao iz podzemna stana. Viktor zadrhta od studeni. Ogrne se kabanicom i zguri se na divanu. Njegove velike sive oi bludile su sada po zelenkasto bojadisanim zidovima i po arenim slikama. Lojanica se na stolu silno puila, dim se ravno dizao i hvatao stropa. U sobi zasmrdi paljevinom. Ribievi se prene iz svojih misli i pritri k lojanici da ugasi modru hartiju, kojom bijae omotana ta lojanica. On u poslu, a neko pokuca na vrata.- Do vraga! Naprijed! - poviknu Ribievi ljutito gasei mali poar.- Zdravo, Viktore! O, o! to ti se to dogodilo? Nemoj opei prste! Ma, sveca mi, ovdje je ba studeno! - ree Mavro arini tarui ruku o ruku. Bio je to mlad ovjek, odebeo, pune brade i neto elave glave.- Studeno?... Da, studeno! No emu se ti svlai kad ti je studeno? Mavro, sjedi.Opet neko pokucne.- Naprijed! - viknu prijatelji.Sad uljeze trhonoa drei ovelik zamot.- No, jeste li donijeli? - upita ga Viktor, a Mavro ravnae na nosu naoare da bolje vidi trhonou.- Evo, gospodine - odgovori trhonoa i poloi zamot na sto, naglo i plaho, pa odskoi k vratima i pogladi velik i neuredan brk.- Je li broj 44? - upita Ribievi poslunika odmatajui zamot u kojem je bila jedna nova koulja.- Rekao mi je gospodin u duanu da nema za sada koulja tako irokih pri vratu, pa vam je poslao broj 42.- Vi ste magare!- Gospodine, molim lijepo, ne srdite se, ako ne vjerujete da sam pitao kako mi naloiste...- Tornjajte se iz sobe! Na, dr'te! - ljutio se Ribievi, meui nekoliko novia u crvenu poslunikovu ruku.Poslunik strugnu iz sobe, a Mavro arini opomenu prijatelja:- Viktore, oblai se da ne zakasnimo! Ve je osam sati! Zorka eka...- Oj, krasna Zorkice!- Ti, sretnie!- Evo me odmah! Prokleta koulja! Gle, ne mogu je ni na se navui! uj, kako uti! Kao lovorovo lie u bujnoj umici kad piri lagodan vjetri! Ej, zar nisam pjesnik? Tako ti je, brate, kad je ovjek zaljubljen! Sjedi, Mavro! Molim te, sjedi pa uei smotku, ako koju ima. Uh, zaguit u se u ovoj koulji! A, nita, nita, i srce mi se gui u ljubavi! Da, zbilja, jesi li ti u fraku?- Nisam.- Nisi?- emu to?- E, to e, ja moram u frak, jer nemam...- Crnoga kaputa valjda?- Pogodio si! Oh, slatka Zorkice!- Slatka ovako, slatka onako, to ti hasni, kad te Zorka ne voli!- Ta, molim te!... Voli? E, e, e, voljet e ona mene! - pohvali se Viktor.- A njezin otac?- Bluna! - mahne Ribievi.- A majka?Ribievi pogleda prijatelja, nasmijei se i ne ree nita. Viktor bijae te veeri vanredno veseo.- Ljubi li ti uistinu Lozarovu Zorku? - upita ga Mavro posve ozbiljno. Mavro bi se rijetko naalio.- Ljubi?... Ljubi?... Da, ljubim! Ja mislim da ljudi krste ljubavlju ovo uvstvo koje ja za nju u srcu osjeam.- To mi je drago. Zorka je dobra i lijepa. Bit e sretan, dragi Viktore - ree mu prijatelj i uzdahne kao da on sam nije sretan.- Lijepa djevojka, a, zar ne?- Nema sumnje - nakloni se arini. On je te rijei izgovorio, mislei o neem drugom.- Dakako da nema sumnje - ponovi Viktor.- Lijepa, krasna, sve je ona - rei e sada Mavro otegnuto i hladno. Ovaj je put mislio na Zorku.- Ti si pravi zasukani birokrat. Da, inovnik hladan, trijezan... inovnik, pravi inovnik! - klimae Viktor.- inovnik?... To i jesam. Molim te, to misli time rei?- Ja?- Da, ti - uozbilji se arini.- Ah, slatka Zorko! Divota od djevojke! Mavro, nisi li ti opazio onaj njen punani stas, draesni joj hod, ono gipko ljuljanje? A njene rajske oi, vesele, duhovite, nemirne i vragoljaste? Mavro, vjeruj mi, lica onako mila nema ti od Urala do Balkana - govorae Viktor hodajui sobom i traei rubac, rukavice i duhan. On to nije govorio iz srca, zanosom, ve onako iz ale, no bio je osvjedoen o istinitosti svojih rijei.Mavro ga nije sluao, a kad svri opisivanje Lozarove Zorke, upita ga malne stidljivo:- A hoe li biti kod Lozarovih i...?- Rua?- Da - ree Mavro tiho i porumeni.Viktor pogleda njegovu nad elom elavu glavu, pristupi k njemu, poloi mu ruku na rame, kimnu i apnu mu u uho:- Mavro, tvoj je glas sada drhtao!- Ne luduj! - strese se Mavro.- O, o! Ljudi vele da ljubav oplemenjuje ovjeka, a ti si, eto, podivljao!- Molim te! - hoe ozbiljno Mavro.- Dakako, i ona e biti! Mavro, ti si strano zaljubljen! E, nisi sam! Daj amo ruku!- Molim te, hajd'mo! Ti misli, dakle, da e i Rua...- Ali, nisam na dvoumici: da, da, bit e i Rua!- Hajd'mo! - apne Mavro, a licem ga obli rumenilo radosti.Kad budu na ulici, stade Ribievi naglo i poe opipavati svoje depove gledajui znaajno u lice prijatelju koji ga upita:- to trai?- Zaboravio sam novarku kod kue! Zna, ovjek uvijek treba po koju forintu za sluinad; kavanu, smotke!- Dat u ti ja; no sad valja da se pourimo!- Ti si divan ovjek! - klikne Viktor i nasmijei se u brk, pa proveze jaku desnicu pod lijevo pazuho svoga najboljega prijatelja.- Hoe li biti mnogo ljudi kod Lozarovih? - upita arini urno hodajui.- Ne znam. Valjda.- Gospoa Sabina otmjena je dama, zar ne?- Dakako, otmjena i vanredno ljubazna. Prava ti je milina s njom govoriti. Ona je plemkinja, no ne koi se kao mnoge graanske ene. Vidi, brate, ti zna da sam ja demokrat, no vjeruj mi da smo mi demokrati na krivom putu kad preziremo pravo plemstvo, ono starinsko plemstvo. Ja drim da se ovjek uistinu oplemeni kad ivi u obitelji kao to je Lozarova.- ujem da Sabina nije vrla kuanica - primijeti Mavro.- Povodi se za ostalim svijetom. Zar ne zna za sve dananje zahtjeve drutva? No sve ene nisu jednake; uj, ako Zorka bude sa mnom dijelila moj udes... Da, vjeruj mi, to ti zavisi od supruga...- Zorka je dobra djevojka, ali svijet o njoj odvie govori! Poznam reenicu: Zlo po mukarca o kome se ne govori, zlo po enu o kojoj se govori.- Kazat u ti: Zorka je ljepotica, posjeuje plesove i ostale zabave, ljubazna je i mila, pa, eto, odatle potjee ta njezina glasovitost! Uostalom, dragi Mavro, i u tebe je runa navada da rado ogovara ljude - naali se Viktor.- Hoemo li ostati dulje vremena na toj zabavi?- Dakako da hoemo! Dobre sam danas volje, mada i nisam prole noi mnogo spavao. Ej, mogu ti ja probdjeti i tri noi jednu za drugom uz aicu dobra vina i meu iskrenim prijateljima! Ah, skupe su te poklade!- A tko te sili da troi? - upita ga Mavro nehajno. On je alio svoga prijatelja.- Da, kada emo ako ne sada dok smo mladi?- Mladi?... Ta, eto nam trideset godina za vrat sjelo!- Mavro, tako mi zdravlja, pravo veli! Jest, ja sve sam sebi velim: "Viktore, Viktore, opameti se, omudri se!" no ne mogu, pa ne mogu. Al vjeruj mi, opametio sam se donekle; nisam vie kakav sam bio pred nekoliko godina. Da, razumijem, to je jasno, ja se ne bih smio skitati po noi, ta, katar me gui u grlu svakoga jutra! Uh, istina, mi previe pijemo! Mavro, ja sam ti velika bitanga, ta, zamalo da se nisam ve propio. Boga mi, ne znam emu to vodi? Ah ta prokleta ea, ta vjena, neprestana ea! No sluaj: nije ba ni ta ea svemu kriva, ve i neka luda privika na prijatelje, na svjetlost plina i na dim smotaka, pa ono glupo raspravljanje o politici, one nazdravice domovini, meu razlivenim vinom. Ja ti, uistinu, ne znam zato mi toliko pijemo!Mavro ga nije sluao, a kad svri pljusak rijei, upita ga:- Ti, dakle, misli da e i ona doi?- Tko?... A da, Rua. Gle, Mavro, ti si silno uzrujan! Ti me nisi ni sluao!Prijatelji umuknu asak, a onda e Ribievi:- Mavro, uje!- A?- Mavro, da se spasem, valja da se oenim, da se udomim! Ti nema pojma kako mi je neugodno pri srcu kad uniem nou u svoju jadnu, pustu sobu. Vjeruj mi, plaim se svoje sobe, plaim se samoe. Brate, ja sam ti stvoren za obiteljski ivot! Ne, ne mogu ve ovako ivjeti, ta, poinio sam ve svako zlo, jedino to ne kradem, to ne ubijam ljude! Mavro, ipak sam veliki dobriina, moje srce nije loe! Da sam se rodio u Engleskoj ili u Francuskoj, bio bih pametan ovjek!- Tako!- Da, tako! Mene moe spasti od propasti samo pametna ena!- Tvoji su nazori vrlo udnovati.Prijatelji umuknu. Idui samotnim ulicama, svaki je za se neto mislio i preumljavao. Viktor je Ribievi snatrio o lijepoj plavokosoj djevojci jaka i bujna tijela, o tihoj branoj srei i o toplim sobama. arini se sjeao Karlovca i jednoga prozora u Karlovcu gdje je viao prekrasnu crnooku djevicu, koja mu je i sada lebdjela pred oima. Mavro arini bio je sretan i blaen, hodao je veselo jer je njegovo srce, slatkim nemirom uzrujano, nasluivalo da e se sastati s tom dragom djevojkom. Promiljavae kako da joj progovori, to e mu ona rei, pa se radovao da e joj moi zaviriti u duu, da e se s njim lako sporazumjeti, te da je njeno srce dobro i plemenito.Prijatelji stignu na Jelaiev trg. Bila je kruta zimska no. U rijetkoj se magli razabirao banov spomenik, te se priinjao mnogo veim negoli je uistinu... Zrake plina duljile se mirno u ledenom i ukoenom zraku, a uto svjetlo irilo se po gomilama blatna snijega, to je leao uz smrznute plonike. Po staklu prozora onih kavana na trgu vialo se cvijee od leda, a iza toga cvijea stajahu neke nepomine sjene, valjda glave kakvih putnika, vojnika ili neenja. Iz Ilice se uo jak topot konjskih kopita i um i kripanje kola, pod kojima pucae sleeno blato na cesti. Sredinom trga etahu dva gradska straara, a na njima bi katkad neto zasjalo. Duani bijahu ve svi zatvoreni, samo u jednog poslastiara sjedilo je na crvenim stolicama nekoliko vojnikih asnika to se razgovarahu s jednom blijedom gospoom, drei kapu na koljenima a sablju meu nogama. Mnogi prozori na trgu bijahu slabo rasvijetljeni. Velika bolnica bila je obavita maglom, u kojoj se gubio njezin krov. Do bolnice prodavao je malen ovuljak peene kestene grijui crne ruke nad svojom robom. Miris peenih kestena prostirao se u sivom i mrzlom zraku. Kad je taj ovuljak puhao u vatru, moglo se vidjeti njegovo mrko lice, oareno sjajem ugljena. Ulicama je prolazilo malo ljudi, a i ti su brzali i stiskali se u svoje haljine, tako da im nije nego nos bio izloen otroj studeni.Kad stigoe Ribievi i arini pred jednu kavanu, zavire u nju kroz velika vrata pa se nasmijee opazivi mlada ovjeka koji se bio naslonio objema laktima na mramornu plou blagajne. Djevojka to je sjedila na stolici blagajne smijukala se onom mladiu lijeno i sumorno.- Gle, Milana! - ree Ribievi.- Da, ini mi se da je ono Krikovi! - potvrdi Mavro prignuvi se i namjetajui na nosu naoare koje su mu se bile zamaglile.- Ona plavka vrlo je lijepa. I ja se s njom poznam. To ti je vrlo estita djevojka! Gle, gle, kako joj Krikovi neto tumai! Silno joj nabraja! O krasan, vragometan ti je taj deko! Istina, ne zna mnogo, no vrlo je otmjen. Najljepe se ene jagme za njim!- Ta molim te, kako te mogu zanimati takvi ljudi?- Sluaj me, Mavro! Milan je dobar sa Zorkom; njega smatraju Lozarovi lanom svoje obitelji, pa bi on mogao, zna, u potrebi i za mene koju rei!- On je dakle Zorkin prijatelj? - naali se arini, no u njegovim rijeima bilo je neto ujedljivo i bodljikavo. Mavro bjee jednoga dana vidio Zorku i Milana u nekoj samotnoj ulici, gdje su se povjerljivo razgovarali, ogledavajui se poput zaljubljenih, kojima nije milo da ih tko opazi.- Ti si suvie zloban! - nasmije se usiljeno Ribievi i sae jakim ramenima.Mavro i Viktor uniu u Ilicu, a nekoliko asova zatim eto ih pred lijepom velikom kuom. Svi prozori prvoga sprata sjajno su rasvijetljeni; po proelju suprotne kue ire se velike ljage svjetla to iba iz stana gospoe Sabine pl. Lozarove.

II.

Prijatelji se popnu u prvi sprat bijelim stubama, uu u predsoblje i tu se nasmiju videi ovjeka u godinama, odebela i posve elave glave, kako tepa po licu Reziku, lijepu sobaricu gospoe Sabine. - O, o, gospodine Hribaru! - usklikne Ribievi.- No, no, to je, to viete, mladi gospodine? - obrani se Hribar mljaskajui usnama.- to je? to je? Ma, rekao bih, svia vam se Rezika! Nemate zla ukusa, gospodine! Smijem li estitati? - upita i prui mu ruku Ribievi.- Tiho, molim, tiho! Meni, meni da se Rezi... Rezika svia? Gospodine, gdje vam je pamet? Vi ne znate to govorite! Molim vas, ne ludujte! - hoe sada Hribar dostojanstveno, s nekom nadutou i puui poput zeca.- Dobro, dobro! To su vai poslovi! Mi ionako nismo nita vidjeli - mahne Ribievi objema rukama.Ilija Hribar zamumlja neto, okrene se dostojanstveno, otvori vrata velike sobe, a elava mu glava zasja na jaem svjetlu, pa iezne meu ostalim glavama.Iz sobe se uo amor veselih Sabininih gosti; iz kuhinje valjao se dugim hodnikom miris raznih jela. Ribievi se i arini ogledaju u zrcalu, poprave kosu i ovratnike, pa uu u salon.- O, ivjeli! Zar se tako kasno dolazi? Da ste mi zdravo, mlada gospodo! - pozdravi ih domain Ivan pl. Lozar maui rukama i njiui krupno tijelo na kratkim nogama.Mladii se porukuju s domainom, a on stane zvati enu:- Sabino, gdje si, draga Sabino? Evo naih milih gosti, evo ih, doli su!Sad se priblii gospoa Sabina. Moglo joj je biti neto vie od etrdeset godina. Bila je srednjega stasa, punana, sva obla, te pristala, malne lijepa.- Gospodo, ve sam bila ljutita na vas! - ree Sabina mrgodei se i smijeei se u jedan mah.Mlada se gospoda duboko naklone i poljube joj ruku. Sabinina ruka bijae uvijek hladna. Ribievi je bio smeten.- Ljutita? Vi ste, milostiva gospoo, bili ljutiti? Veoma alim to smo zakasnili - nakloni se opet Mavro arini.- Ta znate i sami da nam je dosadno bez vas! - uzdahne Sabina, nasmijei se i potepa lepezom Mavra po ramenu.- Gospoo, vaa dobrota... - htjede neto rei Viktor.- O, dragi Ribieviu, vi dobro znate da mi je na jeziku to mi je na srcu - pohvali se Sabina, te nakrivivi glavu gledae mladie ispod oka poput raznjeene djevojice.- Sabino, tko ne cijeni tvoje kreposti? - uzdahne aljivo Ilija Hribar lovei jedan pram vlasi iza uha i vukui ga preko elava tjemena. Ilija Hribar je bio stari prijatelj obitelji Lozarove.- uj, Ilija, meni je teko prepirati se s tvojom uenom glavom - odgovori Sabina, ako i neiskreno, a ono barem iskrenim glasom, tako da se na njene rijei Hribar osovio, naduo i hladno promjerio mlade prijatelje svojim lukavim pogledom.- No, sad je dosta te ale - ree Sabina murei u Hribara. - Draga gospodo, zar ne bi poli malko gdje su ostali, gdje se plee? Tamo je mladi narataj, ja ne sluam rado laskanja! Prola su vremena kad mi je to godilo! Da, da, tamo je mjesto ovim naim mladim prijateljima, tamo je bojno polje, tamo su neosvojena srca! O, i mene je obletavalo jato oboavatelja dok su mi rue na licu cvale! Zar ne, dragi Ivane, zar to nije istina? - upita Sabina okrenuvi se prema svome muu.- Sabino, ti e uvijek ostati mlada! Ali si vragoljasta! - morao se nasmijeiti njezin mu, Ivan pl. Lozar.- Ali je slatka! - apnu arini Ribieviu u uho diui mu s ramena nekakvu pahuljicu.- I iskrena, vjeruj mi! - odvrati hladno Ribievi, koga bjee proniklo te veeri nejasno uvstvo kajanja i eznua za obiteljskim ivotom. On je ve nazrijevao u Sabini svoju buduu punicu, te mu se nisu sviale Mavrove ale.Gospoda prou kroz vie soba rukujui se i pozdravljajui se s gostima. Stan gospoe Sabine bio je velik, no i nekako neprijatan. inilo se da se nalazi u kakvom duanu pokustva, gdje se trgovcu rasprodalo najvei dio robe putem ovrhe. U cijelom namjetaju nije bilo ukusa ni reda, jer bijae sve pomijeano i u slogu i u bojama, a tome je razlog to bi Sabina u novanoj stisci prodala sad jedan divan i nekoliko naslonjaa, sad dva ormana, pa bi opet kupila, ako se slui da doe do novca, ono to joj trebalo u kui. Sabina je ivjela naveliko, a ljudi se nisu tome udili jer su znali da je donijela velik miraz svome muu koji bijae vii inovnik. Hodajui i alei se sa svojim gostima, ipak je Sabina mogla upotrijebiti jednu zgodu i upitati svoga mua:- Tko je danas pozvao na zabavu ovu dvojicu?- Draga Sabino, misli li Ribievia i arinia? - zaudi se Ivan pl. Lozar.- Da; ti zna da amo dolaze da se napiju i najedu, pa onda lau djevojkama, pune im glave kojekakvim ludorijama. Ribievi..., arini! Ma to je gladna sirotinja!- Sabino draga, ta, zar mi nisi ba ti naloila da ih amo pozovem? - ispria se Lozar snudeno.- Ti zna da su mi odurni.- Ja mislim da e Ribievi...- ta?... Ne budali! - ree Sabina i oinu ga ljutitim pogledom.- estit je on! Mogla bi Zorka s njime biti sretna! - usudi se rei Lozar gledajui uvis.- Ja mu je ne bih dala. Ta, zaduen je preko glave! - apne Sabina, a onda obrativi se mladim prijateljima ree glasno i slatko:- No, draga gospodo, je li vam drutvo po volji? Uinila sam sve to sam mogla da vam zadovoljim.arini i Ribievi zahvale se dubokim naklonom.- Ima ih dosta u fraku! - apne Ribievi ariniu.- Vidim - odgovori mu ovaj nehajno promatrajui u drugoj sobi, u plesaonici, krasnu vitku crnooku djevojku, koja gledae ba u njega, jer joj se injae vrlo poznatim.Djevojka je uprla svoje velike i misaone oi u Mavra, a na rumenim usnama igrae joj stidan smijeak. Vidjelo se da se udi neoekivanu, nesluenu dolasku gospodina arinia. Kad se osvjedoi da vidi uistinu arinia, da to nije opsjena, draesna joj radost zasja na prekrasnom licu, koje plane ivim rumenilom. Krasna djevojka ne mogae skinuti s njega svojih oiju, to su se bile irom otvorile, malne prestravile. Mavro arini drhtae. One crne oi mamile su ga sve blie i blie, on se utapljae u njihovu sjajnom krugu, a Ruino lice, zadahnuto ljubavnim preobraenjem, milo se smijeilo pred njim, bljeskalo i rasvjetljivalo mu duu.Mavro ue u plesaonicu i nakloni se arobnoj djevojci i neto starijoj gospoi, koja stajae uz nju. Sabina upozna arinia s gospoama:- Gospodin arini, prijatelj moje kue - gospoa Martini i gospoica Rua, njezina neakinja! Dragi ariniu, evo kakvih krasnih rua nalazite u mojoj kui! - ree Sabina laskavim glasom, mahnuvi lepezom prema Rui, koja obori svoje crne i sjajne oi.Gospoa Jela Martini bila se naklonila ariniu hladno i tek primjetljivo, a njezina draesna neakinja ljubazno i umiljato.- Gospoice, vi ste mi neto poznati - ree arini.- Ja? - izusti tiho Rua i porumeni.- Da, samo od vida - doda Mavro.- Mogue da nas poznate - rei e udova Jela nehajno.- Dakako, sjeam vas se vrlo dobro! Viao sam vas u Karlovcu, ako se ne varam - govorae Mavro prekinuto, a glas mu jednako drhtao.- Moda, gospodine. Da, i meni se ini, da vas poznam - odgovori mu djevojka zvonkim i toplim glasom koji dirnu u Mavrovo srce ve ionako uzrujano.- Da, vi ste stanovali u onoj ulici, to..., e znam ja - kimnu Mavro ustrmivi svoj pogled u Ruine oi.- Vi znate i za ulicu? - uplete se udova Martini koju iznenadie ta odvie ljubazna tumaenja. Udova se namrgodila opazivi kako Sabina zaueno slua taj razgovor. Rua se uzbuni. Njezine draesne grudi naglo se dizahu i padahu, a njene se duboke oi upiljie u arinievo lice, pa im zjenice nemirno igraju, ire se i milo sijevaju.Sabina se smijeila i lagano klimala i svakoj je rijei pripisivala neku osobitu veliku vanost. Bila je i glasno ahnula jedanput, a uz to sve je mirkala u svoju jedinicu kao da hoe rei udovi Jeli: moje dijete ne sklapa poznanstva s mladim ljudima!Zorka se bila naslonila o glasovir to bijae na drugoj strani te prostrane sobe. Ona se zagledala u neku knjigu i hinila je da je duboko zamiljena, da nije opazila nadole gospode. Njezine gole i bijele ruke sjajile su se na jakom svjetlu, to joj obasipavae rascvjetano tijelo, jaki vrat, puna i caklea se ramena i krasnu oveliku glavu. Duga modra haljina od svile, sapela je o bokovima, pa se sputala na pod voskom namazan, u velikim naborima, sva naikana skupocjenim ipkama. Rub haljine gurnula je nogom postrance, te se vidjela njena proraunato izloena noga u bijeloj cipeli. Zorka je gvirila u knjigu kao da mora proniknuti neku partituru.Pred glasovirom je sjedio mrav ovjek, koata i crvena lica, jakih i irokih laloka, plosnate otraga glave. I dugaki ilavi vrat bio mu je crven. Taj gospodin zvao se Celestin Solari. Sjedio je s nekom nehajnou, a uistinu se trsio da oponaa kakva velika umjetnika, no umorna umjetnika. Udarao je u tipke samo jednim prstom poput klonula genija koji se zamislio u nejasne misli ne znajui kako da svri svoju sonatu. Solari se nije bavio glazbom, nije znao ni note itati, no rado bi govorio o glazbi kao i o svim ostalim umjetnostima i znanostima. Taj ovjek plosnate glave jednako je pogledavao Zorkina snjena ramena. Njegov je pogled bio naas plah, poudan i divlji, naas otar, zasien i sumoran. Oi mu se uvukle duboko pod elo te se inile upljima.Sabina bjee pozvala dva puta Zorku da se priblii gostima, no Zorka se priinjala da ne uje, a kad je zovne trei put, hotimice drhtnu, okrene se i poloi knjigu na glasovir.- Gospodo, oprostite! itah Beethovena..., oprostite! - ispria se Zorka pribliivi se i ne pogledavi nikoga u lice.- Ovo moje dijete unitit e oi; neprestano ui i ita - jadikovae gospoa Sabina i zabrinuto promatrae svoju jedinicu.- teta bi bila tih krasnih oiju! - uzdahne Mavro arini rukujui se sa Zorkom, a zurei u zjenice draesne Rue koja mu se zahvali smijekom.- Da, teta! - potvrdi Viktor Ribievi.- Boanstvene oi! Kano dvije sjajne zvijezde, posve sline majinima! - ree naglo Solari, i, kad svri, ostanu mu usta posve otvorena.- Prijatelj Solari ima pravo - pridoda Ilija Hribar useknuvi se velikim modrim rupcem.- Ti si velik mudrac! - odgovori Hribaru Sabina zlovoljno.Zorka, sluajui ta laskanja, pogleda Ruu koja se edno drala i mislila o ariniu. Zorka je uistinu Ruu nazivala svojom najboljom prijateljicom. I Ruina tetka nije sluala taj razgovor nego je promatrala skupocjene Sabinine haljine i pomiljala: te krpetine stoje Sabinu koju stotinu forinti; da, barem dvije stotine, a to je mjesena plaa njezinoga mua. Ba mi je ao to sam amo dola, no ta u, moram radi Rue. Ali za koga se kiti ova Sabina? Ma deset godina bit e starija od mene! Zlo e doi na ovu kuu; ta, zar nisu ve sve rasuli? Ova kua ve je Petrova, a ako nije sva, bit e domala! Oh, lude li ene! - Da, sad se sjeam: ve mi je danas morala povratiti onaj novac! Dosta sam bila luda kad sam joj posudila ono pet stotina! - uzdahnu Jela Martini.Ruina je tetka bila udova i veoma bogata. Mnogo se ljudi otimalo o njenu ruku i njen imetak. Bila je to ena mirna i bezazlena. ivjela je bezbrino, polazila zabave i utiavala svoju savjest, osvjedoavajui se da to ini samo radi svoje neakinje. Jeli je moglo biti oko trideset i pet godina, no inila se mlaom. Bila je srednjega stasa, jaka, kratka ivota, neto suvie bujnih grudi; bijela i rumena u licu. Ve je cijelu godinu dana tugovala za muem, koji joj je namro velik imetak bez potomaka. Udova je Martinika bila dobra ena, blage udi, i eznula je za obiteljskim ivotom. Uz velik imetak bilo joj teko ivjeti onako osamljenoj, a kod takve kue treba mudre glave da nadzire i ovo i ono. Jela bijae u dui osvjedoena da su mukarci mudriji od ena.Dok je Jela razmiljala o sudbini svoje prijateljice Sabine, sve se glave okrenue prama vratima odakle je dolazila mrava i vanredno visoka ena, odjevena u blijedoutu haljinu od svile. Po haljini su bile priite nekakve crvene vrpce. To je bila gospoica Irena Lozar, sestra domaina Ivana pl. Lozara.- A, evo nae ljubazne gospoice Irene! - usklikne Celestin Solari klanjajui se Lozarovoj sestri, koja se pribliavae hodajui poput loe glumice kad eli da joj ljubavnik-kralj neto razjasni.Irena se nakloni prignuvi visoko tijelo ba toliko da se nije moglo rei: nije se naklonila.- Kako ste, draga gospoice? - upita Ilija Hribar istei naoare modrim rupcem i gledajui u stakla prema svjetlu.- Ja? - zapjeva Irena okrenuvi prema Hribaru glavu, tako da su joj iskoile i nategnule se ile na dugakom i mravom vratu.- Da, gospoice! - nakloni se Hribar.- Hvala, gospodine, boli me glava! - potui se Irena i pritisne elo prstima.- A zato suvie itate? - zamljaska Hribar i teko uzdahne kao da i on odve ita.- Dakako, kad mi sestra uzme knjigu u ruke, ne ispusti je dok je ne proita. teta to nije Irena mukarac! Oh, to bi bio uenjak! - ree Lozar njiui se na kratkim valjuastim nogama.- Ivane! - ukori ga Irena oborivi edno oi.- Molim, to je istina! Dakako da je istina! - usklikne Lozar.- Gospoice, vi, bez sumnje, mnogo itate! - osmjehnu se Irena Rui, a Zorku, koja je malo itala, ukori strogim pogledom.- itam - kimnu Rua.Zorka zakaljuca i izbei se iza Irene.U taj as zbude se vrlo neugodan prizor za sve prisutne. Tu meu gostima bio je i djeak Silvio, brat Zorkin. Silviju je bilo oko deset godina, a bijae prava kuga svojoj tetki Ireni, jer nije nikada mirovao, jer joj je uvijek zanovijetao. Stari je Lozar naao svom siniu stroga uitelja, a Silvio ostao isti. Irena bila sjela na rub naslonjaa otmjeno, kako se pristoji u tako odlinom drutvu. Sjedei tako, opipavala je veliku crvenu ruu u kosi to je bila sva posuta nekakvim bijelim prakom. Mali Silvio stajae iza Irenina naslonjaa rairenih nogu i straga prekrienih ruku, te sluae to gospoda govore. Irena bijae toga dana ivo iukala maloga Silvija, kome su sada sive oi zlorado sijevale. Silvio se plaho ogleda, uhvati straga naslonja, povue ga naglo k sebi, a gospoica Irena spuzne na glatki pod, gdje se prevali na lea. Svi se osupnu i kriknu. Mali Silvio strugnu iz sobe kao strijela. Zorka poleti za njim da ga toboe uhvati, no ona mu ree, viknuvi za njim u svoju sobu:- Sakrij se pod moj krevet!- Uasno, grozno! - krijetala gospoica Irena diui se s poda. Solari joj pruio obje ruke.- Oh, ti zlosretni deko! - vikao Ivan Lozar.- Sabino, sramota, uasno! Gle, evo kako si lijepo odgojila svoga sina! Oh, ja ne mogu vie ivjeti u ovoj kui! To je grozno, grozno! - ljutila se Irena.- Ne moe vie ivjeti u ovoj kui? A ti poi u samostan! - plane Sabina. Okrenuvi se gostima, nastavi: - Gospodo, oprostite! Ta znate to su djeca! Oprostite!- Oh, grozni, prokleti deko! ekaj ti, besramnie! - grozila se Irena drui cijelim tijelom. Ona nije znala ta da uini od jarosti i od stida.- No, prestani ve jednom! to mi dijete proklinje? Ta nije te ubio! Pala si na pod, a to se esto zbiva i na plesu - ree Sabina i okrenu joj lea, pa je jo jednom preko ramena prezirno pogleda.- Gospoice, umirite se, nije nita! - stane je tiati Solari.- To su posljedice modernoga uzgoja, posljedice liberalizma - apne Hribar udovi Jeli, koja se zaudi rijei: liberalizam.- Ah, sramote, sramote li! - uzdisae Irena.Zorka se tekom mukom suzdrava od smijeha; mae glavom prema tetki i ape Rui: - To ti je, to ti je original!Rua, alei Irenu, nasmijei se suutno i ukorno. Taj je ukor uvrijedio Zorku.- Gospodo, k stolu! - poviknu u sretan as domain Ivan pl. Lozar iz druge sobe, pa se tako proe na noni red, zastrijevi koprenom zaboravi neugodan Irenin pad.arini ponudi ruku Zorki. Pred njima iahu Rua i Ribievi.- Gospodine, zar ne da je krasna moja prijateljica Rua u ovom bijelom odijelu s modrim cvijeem? - apne Zorka.- Da, prekrasna! - odgovori joj arini i uzdahne.- Prekrasna? - zaudi se Zorka i gane se od neugodnosti.- Tako rekoh - ustvrdi arini zamiljeno.- I Ribievi je prekrasan - apne Zorka i pogleda Mavra nadajui se da e ga njezine rijei neugodno iznenaditi, no ne opazivi na Mavrovu licu nikakve promjene, smrkne joj se malko elo.Sva se gospoda namjeste oko velika stola na kojem stajahu hrpe vitkih staklenka izmeu razna voa i cvijea. uto se vino sjajilo u bocama kao da su pune plamena, a crvenika bacae svoje rumenilo na snjeni ubrus i na lijepo stolno posue. Sobom se rasplinuo ugodan miris peenke, voa i cvijea. U velikoj je pei veselo praskao plamen. Ugodno bijae u toj toploj sobi; na svaijem je licu sijevala radost. Mlai se kriomice pogledavahu, smijeei se zbog onoga prizora koji je bio ozlovoljio neke pametnije ljude i gospoicu Irenu. Uvrh stola sjedila je gospoa Sabina, zdesna joj bio Solari, a slijeva udova Jela. Ostali sjedoe kako je kome gdje bilo naznaeno mjesto. Bilo je tu trgovaca, inovnika pa i nekoliko ljudi bez stalna zanimanja. Rua i Ribievi sjedili su nasuprot ariniu i Zorki. Sabina bi priredila svake godine po jednu sjajnu "zabavnu veer", no danas se sakupilo kod nje najvema trideset osoba, sve blii prijatelji. Zabava bi morala biti srdana, bez prisiljene ukoenosti. Ljudi su rado zalazili u Sabininu kuu, jer govorahu ti isti ljudi da se kod Sabine sakuplja ba cvijet najotmjenijeg drutva glavnoga grada. Sabinina kuhinja bila je na dobru glasu.- Molim te, draga Sabina, ja ne vidim Jakova! Zar nije kod kue? - opazi Ivan Lozar.Sabina svrne okom po gostima, elo joj se smrai, pa uozbiljivi se, odgovori jetko:- Ne znam, gdje je taj deko... Gle, ni Milan nije jote doao! Oh, ta me netanost moe razljutiti!- Pozovi gospodina Vojnia - naloi Zorka sluzi. Zorka je ula rijei svoje majke, no priinila se kao da ih ne uje, pa je ono zapovjedila sluzi, alei se s Ribieviem.Malo potraja i doe u sobu Jakov Vojni, mladi visoka i krasna stasa, plave brade i kose. Drao se veoma ozbiljno, malne dostojanstveno. Jakov sjedne negdje pri dnu stola, na svoje obino mjesto. Bio je on pravnik u zadnjem teaju, a stanovae u Lozarovoj kui da pouava maloga Silvija. Zorka je s njim uila povijest i zemljopis. Tako se, barem, u kui govorilo.Ilija Hribar namjesti bolje naoare na debelom nosu, uzvine malko glavu nad desno rame, stisne usne i pogleda Vojnia, namrgodi se, pa se opet nagne nad svoj tanjir i pone naglo jesti.- Nikad nita od toga Vojnia! - uzdahne saalno Solari, pribliiv se k Sabini koja ga pogleda i slegne ramenima.Lozar se osmjehnu Jakovu Vojniu i pokazao mu rukom jela i staklenke, kao da mu je htio time rei: dragi Jakove, jedite, pijte i ne sramite se! To sokolenje Lozarovo bilo je Jakova uvrijedilo, no Lozar to nije opazio, jer se bio zagledao u boce, gdje se iskrilo zlatno vino. Na Lozarovu licu vidjela se velika briga. Prenuo bi se samo asak, progovorio bi koju rije s udovom Jelom, a onda bi se opet zamislio. Njegovo bi lice zadobilo tada izraz teke neizvjesnosti, izraz ovjeka, koji se glupo podaje svojoj sudbini. U sobi je bilo vrue. Na Lozarovu elu caklile su se debele kaplje znoja. Gosti nisu promatrali njegovo lice, jer je razgovor bio openit i ivahan. Samo je gospoa Sabina opazila da su joj mua snale neke brige, no ona, njegova ena, dobro mu je poznavala ud, pa s toga nije sebi ni trla glave. Trudila se da se pokae veselom i bezbrinom, no radost njena lica bijae lana, posmijeh neiskren, ljubeljivost prisiljena. Njene nemirne oi pogledavahu na sve strane, naglo, proraunato, ne odavajui nikakva uvstva. Pod blijedim elom bile su te oi prevelike, a premalo sjajne; nisu te mogle dragati, jer u njima nije bilo ni one vlane i mile mekoe ni srdanosti, ve neto lukavo, hinjeno, nestalno i zasieno. Te Sabinine oi bile su lijepe i bojom i oblikom, no nisu bile ni duboke, ni misaone, ve oprezne i tvrde, kao da je iza njih sila zbijena i hladna mesa.Negdje u po veere bane u sobu mlad ovjek, veoma vitka stasa, bjeloputna lica, plavih zalizaka i malih bria, te se stane klanjati na sve strane, murei u goste zelenkastim staklenim oima. Pristupi Sabini, otmjeno i vano joj poljubi ruku, pa onako prignut uini glavom polukrug u zraku, smijeei se neprestance. Zatim pogladi svoje bijele ruke, dodirnu ovratnik, izvue ove koulje ispod rukava fraka, poravna kosu, ogleda se u zrcalu, zakaljuca i sjedne napokon do Zorke.- Divan mladi! - uzdahne Ilija Hribar i ispije po ae vina, oblie usne, cmokne jezikom, pa opet uzdahne: - Divan mladi!- A gdje si ti, Milane, dosada bio? - upita Sabina pridolicu razvalivi hotimice oi kao da se nada nekoj velikoj novosti.- Milostiva gospoo, da, znate, molim lijepo, da, oprostite mi, mi smo imali sjednicu za onaj ples u dobrotvorne svrhe, da, dobro... dobrotvorne. Oho, to e biti kra... krasan ples! Itekako! Naravno, sva aristokracija, ban, svi e doi! Milostiva, oprostite, molim lijepo, oprostite! - ispriavao se Milan Krikovi izgovarajui rijei bez ikakva naglaska, silomice kroz nos, vrlo otmjeno.Ribievi pogleda znaajno arinia. Tim pogledom htio mu je rei: gle kako bezobrazno lae taj Milan Krikovi! Ta zar ga nismo vidjeli u kavani, gdje se razgovarao s onom djevojkom?!Zorka, sjedei meu Milanom i ariniem, opazi onaj vani Ribieviev pogled, pa slutei da se taj pogled tie ispriavanja Milanova, upita tiho Mavra arinia:- Zato vas je Ribievi ovako zaueno i znaajno pogledao?- Mene? - lecne se Mavro.- Da!- Kada?- Ma evo, ovaj as!- A da, imate pravo! Mi smo...- Govorite, govorite!- to da vam, gospoice, kaem?- Brzo govorite!- Mi smo vidjeli gospodina Krikovia... u kavani, gdje se razgovarao...- U kavani! - zaudi se Zorka. - Da, on se, bez sumnje, razgovarao s onom djevojkom...- Ne, gospoice, itao je neke novine - odgovori arini smeteno.- Molim vas, kaite istinu!- Bio je vrlo zadubljen u te novine; da, zadubljen, ta, znate da se..., da se dan-dananji svi Milani bave politikom - naali se Mavro naglasivi rije: Milan. Zorka se nasmijeila kao da razumije alu.Milan Krikovi, drei u jednoj ruci no a u drugoj vilice, ree Sabini kroz nos, posve razvodnjeno:- Da, zbilja! Milostiva gospoo, malo da nisam zaboravio! Dakako, znajte, u naoj sjednici mi smo se usudili izabrati vas patronessom naem plesu! Dakako, he, he, he! Svi lanovi burnim pljeskanjem odobrie moj, da, molim, moj prijedlog.- Ta je sjednica bila, valjda, danas poslije podne - opazi Zorka kao nehajno.- to, divna gospoice? Da, danas, malo prije nego to sam amo doao, odobrie moj prijedlog svi lanovi, bez iznimke svi, dakako svi!- Divan mladi! - zamljaska Hribar miui naglo usnicama kao da neto vae.- Je li tvoj prijedlog odobrila i kasirica one kavane? - apnu mu u uho Zorka.Milan poloi na stol no i vilice i odgovori joj u uho:- Molim te, ne budi glupa!Zorka drhtne i pocrveni. Njezina majka je opazila taj kratki domjenak i neto se smutila.- Sabino, hoe li usreiti gospodu svojim patronatom? - upita Ivan Lozar vrlo zabrinuto, gledei svejednako u strop, kao da tu trai odgovor na svoje pitanje.Sabina mu ne odgovori, no on je dobro znao da nije preula njegovo pitanje.- A kad je taj ples? - kimnu Solari prama Milanu, gladei svoju otru bradu, koja je bila tamnija do uiju negoli pod ustima.- Za koji dan, gospodine! Dakako, vi ete nas, gospodine, poastiti? - nakloni se Milan.- Dragi Milane, vi ste jo mladi, imate dosta vremena da togod za ovjeanstvo uinite, no mi...- Gospodine, molim vas! Svima bi nam ao bilo da ne doete - nakloni se opet Milan.- ujte, to vam je vrlo teko! Odvie, odvie posla! - potui se Solari.- Dakako, odve posla! - uzdahne sada Ilija Hribar. - Mi, uistinu, nemamo vremena da togod za narod uradimo. Ja bih morao, na primjer, dobiti od vlade dopust da svrim jednom zapoetu radnju. Da, kod nas jote nijedna struka nije obraena, a istina je da sam se ba dosta namuio, no..., no to se i opaa - svri Hribar i otare elo velikim rupcem.- Je li to ona radnja o kojoj smo govorili? - upita Irena Hribara, koji kimnu i ree:- Straan je to posao!- Oh, krasno! Sav e svijet govoriti o vama kad bude gotovo! - uzdahne Irena.- Gospoice, molim, molim! - branio se Hribar. On je ve dvadeset godina pripovijedao o svojoj zapoetoj radnji.- Naa se vlada vrlo malo brine za pozitivne znanosti - zapiskuta opet Irena.- Da, za pozitivne, za pozitivne - doda Milan Krikovi smijeei se gostima. Milan je bio osvjedoen da briljira u tom drutvu poput najsjajnije zvijezde.- Draga Ruo, koliko je ve sati? - upita udova Jela svoju neakinju tepajui rukom po ustima da se ne opazi zijevanje.Rua malko porumeni. Milan pogleda najprije udovu, pa onda Sabinu, koja mu namignu osmjehnuvi se porugljivo. U tom asu priinila se Sabina Mavru ariniu posve prostom enom.- Zar ti je dosadno kod mene? - upita Sabina Jelu.- O ne! - odgovori udova kroz prigueno zijevanje.Sabina se priblii Solariu i ree mu tiho:- Smijene li ene! Ja ne znam ni sama kako mi se uunjala u kuu ova udova. E to u? Danas se dolazi u doticaj sa svakojakim ljudima.- Jela je veoma dobra gospoa, pa i...- Lijepa partija, dragi Solariu. Nije stara, dosta je lijepa, neto glupa, no ima novaca, a to je glavna stvar.- Ja da se enim! Ja, udovac!- Pa zato ne? Pokojna Solarika bila je najsretnija ena! - ree Sabina tiho, a gledae mu ivo u oi.Solari uhvati neto brade prstima, metne dlake meu zube, te griskajui ih, ogledne se plaho i ree upljim glasom:- emu sada taj razgovor?I Sabina i Solari bijahu u tom trenutku vrlo neprijazna, da, malne odurna lica. Sabina se silomice nasmijei i svali na svoga susjeda pogled poput site make; Solarieve oi divlje sijevnu, pa se naglo povuku u svoje koate i duboke rupe.Dok Sabina i Solari tako aptahu, razmahalo se drutvo, te se vikalo, smijalo i napijalo na sve strane. Milan Krikovi, dok se tako builo, apne Zorki:- Sutra poslije podne...- Ne mogu - odgovori mu djevojka obazrijevi se plaho.- Zorko!- Nikako! - apnu ona ljutito.- Duice! - umoli je Milan.- uti! - opomenu ga Zorka tiho, a onda ree neto glasnije: - Molim vas, je li uistinu Rua tako krasna kako to mnogi naklapaju?- To su luaci; - od Zor... Zorkice nema ljepe u Zagrebu!- Milane, ja sam ljutita na tebe! - opet e Zorka tiho.- Hm! Ljutita, dakle? A zato ljutita? - nasmijei se Milan i ogleda svoje nokte.- Tiho! Gleda nas Ribievi! Nije mi drago da nas tko promatra.- Znam, no i onaj na kraju stola, onaj Voj... Vojni! Zar se ne zove tako? - upita Milan, a dobro je znao da se onaj na kraju stola zove Vojni.- to je s Vojniem? - Zorka e ozbiljno.- I on u te bulji!- On!... Zbilja? - apnu Zorka radosno.- Vidi, protiv Ribievia neu nita da kaem, no onoga Voj...- Vojnia! - pomogne mu Zorka, uprijevi u njega oi.- Ja ga ne prezirem! - pocrveni Zorka i podigne desno rame.- Dakako, ti ga ljubi...- Ne luduj! Zar zna ti to je ljubav?- Zorkice, sutra, dakle! - apne Milan nakon kratke stanke.- Ne znam - nakrivi glavu Zorka i zatvorivi usta usisa u nozdrve mnogo zraka.Ve se ispilo mnogo nazdravica, a Zorka i Milan jote bi aptali da nije ustao Ilija Hribar, ravnatelj stola, da nazdravi prijatelju Solariu kao velikom uenjaku, silnom znaaju, suncu potenja, te kao prokuanom i portvovnom otadbeniku. Dok se Hribar trsio da iznese na vidjelo sve silne vrline svoga prijatelja, vladala je potpuna tiina u sobi, te se ulo samo ahanje gospoice Irene, koja se ubrajala u ceh slavnih suvremenika, pa to potpunim pravom, po mnijenju g. Ilije Hribara. Sunce zae a mjesec izae; Hribar sjedne a Solari ustane. iroke mu se laloke ganu, velika i otra jabuica poskoi mu u grkljanu, oi mu isplaze iz svojih rupa i sijevnu svetim arom. Lice mu se preobrazi, kosa digne uvis, pa kad mu stanu micati i zlatne usne, cijela se Nijagara najlaskavijih superlativa iz njih istoila. Hribar, gladei svoju elavu glavu, edno sluae svoga prijatelja, dok je uzveliavanje pljutalo. Suze zanosa i radosti zalie Irenine oi. Ona blagosiljae providnost to joj je dosudila da moe sluati takve velikane.Kad bude govor svren, ustane Milan Krikovi, poe u plesaonicu, pa udari u tipke glasovira. Zvuci valcera izmame mlae ljude iz sobe gdje se veeralo. No i majke i tetke dou u plesaonicu te posjedaju na crvene stolice da promatraju zabavu, za koju su ve bile njihove noge, kako su same govorile, neto preteke. Ples odmah otpoe.Ribievi je obavio desnicom jaki struk bujne i stasite Zorke, pa valsira zanosno, kao nikad u svom ivotu. Licem mu se prolilo arko rumenilo, pomuene oi mu plivaju u nekom prijatnom osjeanju, a na pootvorenim usnama krili mu se vie negoli radostan posmijeh. Pred njegovim zjenicama cakle se Zorkina jaka i okrugla ramena, posuta prakom, rekao bih, samljevenim staklom. Prsa mu se ire, jer milotno i omamno mirie bie Zorke, kojoj je put bijela poput slonove kasti, topla i neto uznojena. Maglica, to joj titra nad ramenima, vije mu u lice, na zapuhe, kad se naglo s njom okrene. Ribievi je osvjedoen da e biti najsretniji suprug, da e uz Zorku uivati najtiu sreu, najvee blaenstvo. On je o tom osvjedoen, jer mu se neka slast splela i preplela cijelim biem, jer mu noge podrhtavaju, kao da mu ih netko potkosio, jer mu je neka raskona uzrujanost svladala srce i poremetila u njemu odmjereno kolanje krvi.I Zorka je blaena. Ona osjea da joj Ribievi ruku stie, ona zna da nije hinjen taj stisak, ta njegovi pogledi jasno joj vele da je on strastveno ljubi, da gine za njom; no, i ona bi njega ljubila jer je ime Viktor zvuno i gospodsko ime, pa i noga mu je lijepa, a otmjeno je odjeven i duhovit je, a zar joj nije jednom rekao, na nekom plesu, da je u nje samo jedna pogreka, a ta je pogreka to je ona, Zorka, suvie lijepa, da, suvie krasna! Da, Zorka bi ga ljubila, ali njoj se i Vojni svia, a to krianje osjeanja vrlo joj smeta, ona ne zna za koga da se odlui; teko je to, veoma teko, jer Vojni nije jote namjeten, doim bi je mogao suprug Ribievi pratiti na plesove, na zabave. Dakako da bi mogao, to je jasno, ta on ima ve sada stalnu plau, pa ako se i ne bi uvalila u gospotiju, ivjeli bi kao to ive i drugi, a dok se Ribievi neto vie popne, pripomagali bi roditelji. Oh, ona je osvjedoena da e ipak Ribievia ljubiti, da e uzdisati i ivjeti samo za njega i za svoju draesnu i zlatokosu djeicu, za male Ribievie! Zorku obletavahu ovakve radosne misli; no ona zadnja misao, o malim Ribieviima, bila joj je gorka i pomutila joj je svu radost.- Zorko, zato ste tako nemilosrdni? - aptae Ribievi, a dah mu bio suh i vru.- Ja nemilosrdna!... Molim vas, dra... dragi Viktore! - odgovori mu Zorka zadihavajui se i naglo blijedei.- Zorko, divna Zorko, izustite samo jednu rije utjehe! Zorko, spasite me... ja trpim!- Prestanimo, ne mogu vie plesati, nije mi dobro! - to e rei ljudi to toliko vremena pleemo?- Toliko vremena! Meni se ini da ste mi u naruju jedan cigli as - uzdahne Viktor i stisne joj lijepu i oveliku ruku.- Razgovarasmo se i zaboravismo se! - anu Zorka njeno.- Vi ste, Zorko, blijedi! - zaudi se Viktor i zabrinuto je pogleda.- Prestanimo, molim vas - Zorka e tiho i bojaljivo.Prestanu, pou u jedan kut sobe, pa tu sjednu jedno do drugoga. Zorka gledae zamiljeno u supor preda se. Bila je vrlo snudena. Velika sumornost prostrla se po njenu licu.Milan Krikovi stisne obrve, zamuri u Zorku, zaljulja glavom, sae ramenima, te uze udarati u tipke glasovira veom silom, nekom odlunou. Njemu je bilo ao to je Zorka onako naglo problijedjela.Ples se ve posve razmahao. Pod se trese, uje se odmjereno sklizanje nogu, par leti za parom, mijeaju se crne i plave glave u svjetlu, to lagano podrhtava. Uvojci i svakojake pletenice njiu se i poskakuju po golim ramenima. Ta se ramena otkrivaju na mahove iza mukih crnih haljina, da se zasjaje i da se opet sakriju u onom vrtlogu. Zrakom se rasplinulo neto omarno, ivo, a sve to titra i blijeti u onoj prijatnoj i raskonoj toploti to obavija Sabinine goste. Iz plesaonice vidi se niz rasvijetljenih soba, a tamo u treoj sobi sjede uza sto neki stariji ljudi, sijedi, elavi, crvenih obraza, te mau rukama, ustaju, drei ae u ruci, piju, viu neto, sjedaju i opet grabe neto po stolu.Gospoa Sabina dola je u plesaonicu i uvalila se u velik, crven naslonja, udobno, zaboravno, gospodski. Glavu je malko nagnula prema Iliji Hribaru, koji sjedi do nje. Kako se sasvim utisla u naslonja, velike joj se grudi uzdigle i izboile. ivot njene crvene haljine od baruna napet je na svakom avu, pa se i udi udova Jela, koja je promatra ispod oka, jer ne pojmi kako moe Sabina disati onako sapeta. Sabina, ta lijepa i zdrava ena, ta otmjena gospoa, promatra svoje goste, svakome klima, svakome se smijei, a njezin posmijeh, ako i nije odsjev srdane iskrenosti, ipak preleti dosta ljubeljivo i laskavo preko njezinih crvenih usana, dok se napokon, iza velike lepeze ne pretvori u posmijeh zabrinutosti, dosade i prezira. Sabini bit e vie od etrdeset godina. Njezina crna i posve glatka kosa sjaji se kao gavranovo krilo. Lice joj je oblo, puno i bijelo, a samo pod oima prelazi ta bjelina u ukastu boju, koja se slijeva u modrastu pod samim dugim trepavicama. Te trepavice neprestance dru. Sabina svakim askom zatvarae oi, samo kad bi se hotimice udila, otvorila bi ih irom, na dulje vremena. Nad ustima crne joj se maleni, mekani brii, tek da ih opaa, kao da je mah nad njima huknuo.Malo podalje sjede Solari i Irena, Lozarova sestra. Djevojka prevre oi, bijele i velike. Te su oi iskoile iz svojih jama i sjeaju te na kuhanu ribu. Irena se smijei, vide joj se dugaki, uti i neto pocrnjeli zubi, vide se oba niza tih zuba, i jote dosta crvena mesa gdje su izrasli. Svaka njezina usna za sebe se smijei, na svoj nain, jer se te usnice teko mogu sastati. I bridasta ramena gospoice Irene su gola, a te kosti prevuene su mrkom i kao oparenom koom. Irena sve se njei i mazi oko Solaria, a to moe Sabinu razgnjeviti i ogoriti. Solari slua i ne slua Lozarovu sestru; njegovi pogledi trae bogatu udovu Jelu, a esto i njenu draesnu neakinju Ruu, no ovu potonju oprezno, kradom.- Vidi li onaj kostur? - upita Sabina Hribara, maui lepezom silovito, tako da su joj leprale na grudima nekakve vrpce.- Irenu? - odgovori Hribar saalno i puhne kroz nos.- Da! Ala je glupa!- Zato? - zaudi se Ilija Hribar i sakupi usne pod nozdrvama.- Ti pozna Solaria - apne Sabina i zaljulja glavom.- Poznam; dakako da poznam! He, vrlo pametan i uman ovjek! - odvrnu Hribar, te zatvorivi oi raskrili malko ruke.- Prevejanac da mu nema para! - kimnu Sabina nagnuvi se do Hribarova ramena. Njezine se oi otvorie u taj as posvema, gornja usna joj se uzvinu i otkri niz jakih i otrih zuba, snjenih poput mlijena jantara.- Oh, vi, ene! Sabino, nemoj tako!Sabina mu se porugljivo nasmijei, a on doda:- No, no, i ja se..., da..., i ja se slaem donekle...- Donekle?- I ja se slaem s tvojim mnijenjem. Dakako, prevejanac, da, lo... lopov!- Zar ne vidi kako bulji u Ruu?- On?... Gle, vidi vraga! No on se vrze i oko udove! - ree Hribar kao nehajno.- Da, nitarija! - Prvu je enu zatukao, a sad hoe da vjena dvije u jedan mah!- Sabino, dakle zatukao prvu?Sabina zirne u Hribara nepovjerljivo. Hribar naglo izusti:- Zatukao?... Ne vjerujem..., to jest..., on je kadar to uiniti!- Gledaj, gledaj, kako mu se Irena kesi, kako oima prevre! Oh, ti, bluno! Ha, ha, ha, molim te, pogledni je! Ma, pravi kostur, stara daska, nit' ena, nit' mukarac! - govorae Sabina u lepezu.- Da, pravo ima! Zar se Solari nee s njom vjenati? - nakesi se Hribar.Sabina gurnu Hribara laktom, pogleda ga zaueno i apne:- Zar to eli? Ilija, ta si pitao? Ti hoe da ti se smijem? No, kanimo se Irene! - mahne Sabina lepezom, te naslonivi glavu na oslon sjedala, uozbilji se i upita ga, murei u svjetiljku, to je visila po sredini sobe: - Jesi li ve govorio s Petrom Vojniem?- A! - tre se Hribar na stolici i zavrti glavom.- Nisi? - upita Sabina jako otegnuto.- Ne! - puhne Hribar.- Ja trebam - smrkne se Sabina.- Petar je velika tvrdica! Ne da, pa ne da! Petar veli da ova tvoja kua ne vrijedi koliko ti misli - ree Hribar alosnim glasom.Sabina naglo zatvori lepezu.- Sabino, jesi li govorila? - upita tiho i nakon kratke stanke Hribar.- S udovom Jelom?- Da!- Nisam! - odgovori ona otro i zagleda se u ljude to su plesali.Hribar upre ruke u svoja rairena koljena, prigne se prema Sabini, pa kimnuv ponosno glavom, stisne usne i izree, vano naglaujui svaku stavku:- Dakle ti dri da me udova ne bi odbila?- Hoe li da s njom govorim? Udova je vrlo bogata, vrlo bogata!- Ni ja nisam bogalj... A moje ime? - osovi se Hribar.- Tvoje ime?... Meni se ini da udova ne dri mnogo do slavnih imena!- Sabino, ti nisi ba u najpovoljnijim...Sabina prekrii noge i pogleda u rt svoje lijepe cipele, kojom je naglo micala.- Sabino, zna i sama da udova ima dosta novaca. Ti si njena prijateljica, nagovaraj je.- Da, ona mi je iskrena prijateljica - odgovori Sabina, jote jednako tresui rtom svoje cipele.- Govori, dakle, postaraj se da se...- Ti doepa njene kese...- Oh, oh, dakako, i to, no udova mi je i draga! - nakesi se Hribar i proe rukom preko glave.- Lijepa ena! Gle, ti si zaljubljen... Ilija, trebam sutra; ne zaboravi!- E, e, kuat u, no valja da govori s udovom!- Amo ruku! Ne, ne trebam tvoje ruke!- Sabino, zar ti do moje rijei nita ne dri?- Ja?... Idem k udovi - apnu Sabina i htjede ustati, no opazivi Ruu kod tetke, osta na svom mjestu.- Rua je lijepa, Ilija, hoe da njoj togod kaem?- Molim te! Gle, ti se sa mnom ali! - nasmije se Hribar usiljeno.- Priekajmo dok se Rua odmori, jer ne mogu udovi govoriti u njenoj prisutnosti.Sabina i Hribar nastave svoj razgovor. Nisu dugo ekali jer domala stupi pred draesnu djevojku Mavro arini. Mladi se nakloni i umoli je da se s njim okrene nekoliko puta. Rua se milo osmijehnu, porumeni, ustane, poloi lepezu na krilo svoje tetke, a onda, podavi se njeno i povjerljivo u ariniev naruaj, zaplovi plesaonicom. Mavro je osjeao sada njenu mekanu ruku u svojoj ljevici, te bi on i stisnuo bio tu ruku, no bojao se da bi Rua jako porumenjela, da bi ga s posmijehom ukorila, da bi moda i zadrhtala. Njegova desnica lagano obavijae vitki i gibljivi struk, te sreno poivae na njezinim draesnim bokovima, no on to nije znao jer ga bjee oarao njezin neprestani radosni smijeak, jer ga omamljivae miris njene valovite i sjajne kose, jer se utapae u milju njene velike, rairene i misaone zjenice. Pred oima mu bljeskae njezin slatki posmijeh, to je sinuo na rumenim i vlanim usnama, da se odatle prospe i razmreka po cijelom milolikom licu, da sine stostrukom draesti na svakom potezu, na svakom uzvisku, u svakoj jamici toga bajnoga lica. Mavro je utio da mu srce dre, da ga tu neto slatko stee, a Rua se sjeala svoga prozora u Karlovcu, sjeala se svoje tuge to je bila zaokupila kad nije vie viala Mavra; no sada je dri u naruju onaj o kome je toliko puta snivala. Rua je znala da bi bila srena da je uvijek obavija Mavrova desnica. Ona miljae da ne bi mogla onako sama ivjeti, da bi uvenula, da bi umrla, a sad joj je bilo tako ugodno osjeajui neki slatki srh to joj je gmiljio cijelim mlaahnim tijelom.Rua je poznavala Mavra arinia samo od vida, no vrlo ga je dobro poznavala, jer ga je esto vidjela u Karlovcu, gdje je on bio na kratko vrijeme u slubi. Kad bi arini pripovijedao da je lijepo u Karlovcu, da je to najnarodniji grad, te da ima u njemu krasnih djevojaka, to bi on uvijek mislio na Ruu, jer mu se ona bila duboko usjekla u pamet i u srce. Kad je jo boravio u Karlovcu, etao bi iz puste dokolice, tako mu se onda inilo, pod Ruinim prozorima, no kad ga kasnije premjestili u glavni grad, esto bi osjeao da mu neto u srcu nije u redu, a onaj prozor u Karlovcu i onu lijepu crnokosu glavicu nije nikako mogao istrgnuti ni iz srca ni iz pameti. Jednoga dana, kad je ve snovao da skoi do Karlovca, opazi Ruu u Zagrebu, u Ilici. Sav uzdrhta od radosti. Jote istoga dana sazna da e Rua dulje vremena ostati kod svoje tetke, koja je ve nekoliko godina stanovala u Zagrebu. I Jela je bila Karlovanka.Mavro arini poznavao se s Ribieviem iz Bea, gdje su bili zajedno na naucima, a doavi u Zagreb, odvede ga Viktor u kuu gospoe Sabine. Lijepa Zorka u brzu se ruku s njim sprijatelji. Taj mladi i mualjivi inovnik vrlo joj se sviae, no u kui, a i izvan nje, ve se pogovaralo da e Ribievi doskora prstenovati Zorku. To se natucalo onako izdaleka, neizvjesno.Kad je Sabina prolazila plesaonicom da se priblii udovi Jeli, opazi je Solari, te videi da je sama, pohiti k njoj, ponudi joj ruku i tiho joj ree:- Sabino, valja da ti neto kaem!- Izvoli! - odgovori Sabina hladno.- Irena je poludjela!- To si mi htio rei?... Samo to?- Da, samo, samo to! Sad mi je spoitavala to se obazirem za onom udovom!- Jelom?- I za njezinom neakinjom!- I za njom?- Da, za Ruom! - ree Solari, a usta mu ostanu otvorena.- I ja sam ve to opazila! - kimnu Sabina vrsto naglasivi rije: to.- Sabino, pomisli, ovako ne moe potrajati; nije poteno od mene... Ja sam mu prijatelj! - klimae Solari gladei bradu.- Lozaru? - apne Sabina i naglo stane zatvarati i otvarati oi.- Tvoja mi je srea na srcu!- Tako? Nisam znala da si tako nezahvalan! - ree Sabina okornim glasom i uzvinu glavu nad zatiljak.- Ova kua nije ve tvoja; vjerovnici ne mogu ekati... Ti zna, to se mene tie, budi mirna!- Ti hoe da...?- Ja ti elim pomoi. Rua je bogata...- Hvala bogu! - uzdahne Sabina... - Dakle u tom grmu lei zec!- Sabino...Sabina zamuri i ugrize donju usnicu.- Djevojka je bogata - apne Solari.- No? - ree Sabina, i udari zatvorenom lepezom o dlan.- Da... dijelimo?- A!- Ne vjeruje?- Smijeno! Govori s njenom tetkom... Smijeno, jedan hoe neakinju, drugi tetku! - istisnu Sabina kroz zube.- Tetku! - zinu Solari.- Da, Hribar!- Gle, to je sunulo u glavu toj liji! - muklo e Solari. U taj as, oi mu sijevnue od jarosti.- Molim te, ne benavi! Sutra trebam! Obeao si mi! Zar misli da sam ve zaboravila?- Sabino!- ta je?- Ti si me ve unitila! Odakle da ti nasmaem toliko novca?- Vrati mi to sam ti dala prije pet godina!- Ve sam ti vratio!- Ni deseti dio! Ja ekam sutra! Obeao si mi, zar tvoja rije...?- Ne vrijedi nita u ovom sluaju!- Pa ti veli da je Hribar lija?- Sabina - zakrinu Solari prigueno i stegnu joj ruku da je od boli zadrhtala.Solari se udalji iz plesaonice ne pozdraviv nikoga. Prolazei zatim onom sobom gdje se veeralo, opazi Lozara, koji se bio uvalio u jedan naslonja. Lozar je drao au vina na koljenu i zurio pospano u sto. Lice mu je bilo crveno, nabuhlo i narovano.- O, o! Zar ve odlazite? - upita Lozar Solaria.- Boli me glava, pa ve je i kasno!- Vi ste divan ovjek! Da, da, rano spati, rano spati, to je red: dakako, divan ovjek! - klimae Lozar debelom glavom, na kojoj su se sjajile kratke prosijede vlasi.- Laku no! - promrmlja Solari i ispadne iz sobe. Lozar zavrti prstima desne ruke pred elom, te pone mrmljati sam u sebi: E, uena glava taj Solari, da, uena glava, no vrlo je bezo... bezobrazan... A to to velim? Bezobrazan...? Da, tako je! Dakako da je bezobrazan!... Ej, divan je to ovjek!... Hi, hi, hi, trbuh domovina, on otadbenik, tukao se po trbuhu, da, kad smo ono suvie gucnuli na moj imendan! A tko je taj Solari, a tko je taj njegov prijatelj Hribar?... Zdravlja mi, nala vrea zakrpu! Hi, hi, hi! - zamauka Lozar debelom glavom, pa ispivi pola ae, nastavi: - E, e, e! To su veliki ljudi, patrioti, za... zastupnici, uenjaci! Da, da, Hri... Hri... Hribar i Solari i Sol..., ti imaju soli u glavi! Zar ne veli Sabina, moja ena Sabina, da se moramo ponositi to k nama dolaze... Hm!... No zato hm? Zar se ja, moda, ne ponosim? Da, Sabina ima pravo, dakako da ima pravo moja ena Sabina, moja divna enica! Sabina, vjeruj! - kimnu Lozar sada i ispije donju polovicu u ai, pa nastavi: - Divno vino, divno, vjeruj da se ponosim, oho, molim lijepo i te kako, da se diim!... Solari... talenat... veleum... Hribar... divno... divan ples... dobra veera... domovina, da, rtve znanosti... uenjaci... ue... njaci - svri Lozar, slatko usnuvi.Lozar poe domalo silno hroptati i hrkati. Njegova debela i oiana glava uvalila se u tustilo kratka vrata, kojemu se koa dizala iznad koulje u mesnatim kolobarima. Jedno mu je oko posve zaklopljeno, a drugo napola otvoreno, te se vidi u njemu mezdra, crvena od upale. Brci mu se objesie preko klepavih i nadutih usnica. Cijelo obrijano lice oblilo mu se tamnim rumenilom. Noge su mu protegnute i rairene, a ruke mu vise niz iroki naslonja.Kad je Solari onako naglo otiao od Sabine, plesala je lijepa udova. Sabina se uas bila sabrala i sjela do Rue, no nije se s njom mogla razgovarati jer se Rua malo mogla odmarati, onako lijepa i vrsna plesaica.- No, draga Jelo, ti mi se vrlo lijepo zabavlja - ree joj Sabina malo kasnije, kad ju je doveo na mjesto neki gospodin.- Ah, onaj ti se ne zna ni maknuti! - potui se Jela na svog zadnjeg plesaa. Bila je sva zasopljena.- Jelo, odmori se sada; zar ti nije muno? Strano die! Da ti istinu kaem, malko smo prekrupne za ples! - naali se Sabina.- I godine su tu! - nasmije se Jela.- A ta bih ja morala rei? Ja sam od tebe starija barem za etiri godine!- Da, da, meni je trideset i pet - otkri Jela istinu.- No vidi, za jednu se prevarih! - lagae Sabina odbivi pet.- A, briga me, samo kad sam zdrava! - slegne udova ramenima i otare rumeno i znojno lice.- E, dobro je tebi, Jelo! Nema nikakve brige, sama si, bez djece...- To mi nije ba drago - prekine joj rije Jela.- uje, Jelo, iskrena sam ti prijateljica, pa zato da se s tobom ne porazgovorim kao s roenom sestrom? - pone Sabina ozbiljnim glasom.Jelu ganu Sabinine rijei. Udova je bila dobra i bezazlena, te do skrajnosti povjerljiva.- Jelo, ti zna da te rado uza se viam - nastavi Sabina slatkim glasom, koji je odmah prodro u Jelino srce i uzbunio je.- to eli rei, Sabino? - uzvrpolji se udova.- to elim rei? - kimnu Sabina alostivo.Udova se preplai i uhvati je za ruke.- Sabino, govori!- Vidi, ti si mlada ena, lijepa, mila...- Sabina, molim te! - pocrveni udova.- A zato da ne kaem istinu? Ti si jo mlada i draesna, a zna kakav je svijet...- to misli? - tre se estita udova.- Svijet najvoli ocrnjivati takve ene kakva si ti - ree Sabina utjeljivo.- Mene ocrnjivati? A to ja kome inim? - problijedi udova.- O tome se ne govori! - mahne Sabina. - Ti si draesna i mila, ljudi ti zavide na tvom imetku, a mene srce boli kad ujem zlobne jezike...- To su izmiljotine!- Znam, slatka prijateljice, no tko da zatvori usta svijetu?- A briga me! - ree Jela. - Govorimo o drugim stvarima!- Ne, ne, Jelo, tebe valja da bude briga! Ti moe lasno zaepiti usta svijetu; to zavisi od tebe! - nasmijei joj se Sabina.- O meni?- Da; udaj se, udaj se! - apne Sabina:Udova porumeni i sva se smuti.- Ima ih dosta koji ginu za tobom! - stade je Sabina dalje nagovarati.Jela obori glavu i uze se smijeiti.- Jelo, ja poznajem Zagreb, poznajem ljude, a kaem ti, tvoja mi je srea na srcu. Teko se namjeriti na vrijednu muku glavu, no ima ih ba i u ovoj kui koji su vrijedni svake ene. Draga Jelo, osamljena ena - izgubljena je.- Pa ta misli? - upita Jela tiho i pogleda je velikim, modrim oima.- Ma udim se to se nisam dosad domislila! No to je vrlo teko, jer i on veli da mu je dobro i ovako bez ene. teta za toga ovjeka! - uzdahne Sabina.Uto se priblii Zorka pleui s Vojniem. Sabina upita svoju kerku:- Zorka, jesi li vidjela gospodina Hribara? Je li ve moda otiao kui?- Ta, eno ga tamo! Hoe da mu to kaem? - upita Zorka zastavi za asak.- Plei, duice, plei! - ree joj majka i pogleda je otro. Sad se obrati k udovi i upita je: - Ti poznaje, Jelo, gospodina Hribara? Ah, to je vrlo Naobraen ovjek! Ti bi bila srena!- Ja srena s Hribarom? - osupne se udova.- Da, mila Jelo! Hribar je vrlo estit ovjek. Zna li ti tko je Hribar?- Kako da ne znam!- Ime se njegovo pronosi cijelim svijetom!- Tko to kae?- Pitaj Solaria!- to, Solaria da pitam? - zaudi se Jela. - Ta Solari mi je rekao da je Hribar neznalica, lukavac i ta ti ja znam...- A kad ti je to rekao? - ugrize se Sabina za usnicu.- Danas, poslije veere!- udnovato! Ti ga nisi razumjela; on je, valjda, mislio nekoga drugoga!- Drugoga! Al' kad ti velim...- No, ima vremena, govorit emo o toj stvari! Doi u za koji dan do tebe. Gle, gle, tvoja se Rua danas predivno zabavlja - smijeila se Sabina usiljeno.- Ta mlada je i zdrava!- A tetica ima svega i svaega! Oh, sretan li je Mavro arini!- Mavro arini! - razvali oi udova. - to govori? Misli li onoga mladog inovnika?- Gle, tetica dakle nita ne opaa! Ta zar ne vidi kako se zagledava jedno u drugo?- Zagledava? A ta u! - uzdahne Jela.- A eno tamo moje Zorkice!- Neto je blijeda... Sabino...- Izvoli?- Nadam se da e me doskora posjetiti, zna, ona svotica! Oprosti to te sjeam...- Dobro, dobro, draga Jelo! Donijet u ti svakako sutra!Gospoe nastave svoj razgovor mudro i oprezno.Sa Zorkom je plesao Jakov Vojni. Drei tu jaku i rascvjetanu djevojku u naruju, s nekim je ponosom osovio glavu i gledao preko njezina ramena. Plesao je polagano i pristojno, a ponajvie podaleko od gospoe Sabine. Jakov Vojni bijae visoka stasa, krepak i vrst kao drijen. Crno mu odijelo pristajalo kao da je na njemu saliveno. Pred svakim se zrcalom dulje vremena vrtio i ogledao da li mu je glatka i sjajna plava kosa u potpunu redu. On se sviao Zorki vie nego ikoji drugi; sklad njegova, uistinu prekrasna stasa posve ju je oarao, a alila je to njegove male i sive oi nisu bile plave, velike i duboke, no opet se tjeila to mu je lice pravilne ljepote, to ima krasnu punu bradu, to mu je put snjena, zubi maleni i bijeli. Jakov bijae njezin uitelj. Kad bi joj tumaio povijest, nijemo bi se zagledala u njegove iste i gospodske ruke, na kojima je svaki nokat bio pravo remek-djelo marljivosti. Vojni je mnogo do sebe drao, a to se ba Zorki mililo jer je znala da on igra na veliku lutriju samo radi nje. Zorka je strepjela pred pomilju da bi mogla ostati usidjelicom, jer je imala svaki dan pred oima tetku Irenu; no ne samo to, nego je ona uope eznula za branom sreom.Vojni joj ne ree ni rijei dok mu ona nije progovorila.- Molim vas, Vojniu, to ste tako zamiljeni? - upita ga tiho Zorka.- Ja zamiljen? - odgovori iznenaen. On je u taj as gledao njezin lijepi vrat i jedno njezino uho, koje bijae posve ruiasto jer je kroza nj udarala svjetlost.- Da, vi! Zar ste ljutiti? Nijedne rijei nisam ula iz vaih usta!On jote gledae ono krasno, prozrano i ruiasto uho, iza koga je lepralo nekoliko vlasi, od kojih bi se pojedini prihvatili njena uznojena vrata.- Vojniu, to vam je danas? - umoli Zorka opet.- Nita, gospoice. Vi ste vrlo blijedi.Zorkin vrat porumeni, no ona ne obori glave nego mirno ree:- Da, ve jedan sat osjeam da mi nije dobro, Vojniu, je l' to ljubav kriva?- Ljubav?... Zar vi koga...?- No, no, izrecite! - kimnu Zorka i prestane plesati.Vojni joj ponudi ruku, pa se stanu etati jednim dijelom sobe. Sad prestane i ples. Vojni je utio.- Dakle? Zar neete svriti to ste zapoeli govoriti? - navali Zorka.- Htio sam vas pitati da li koga ljubite - izusti Vojni ujedljivo.- Vi ste okrutni, Vojniu; emu me alostite? To od vas nije plemenito! Uistinu, vi ste okrutni!- Ne ja, nego vi ste okrutni! - odgovori on, a glas mu drhtae.- Ljubim vas, no ne bih smjela! - uzdahne Zorka tuno. - Vi znate da se majka ljuti na me... Oh, koliko trpim radi vas! - potui se ona i stisne mu ruku.- Gospoice, ljubav rui sve zapreke...- Vojniu, ja sva drem! Ostavite me! Idem u svoju sobu da se odmorim, da odahnem! - govorae naglo Zorka. Njoj se, uistinu, maglilo pred oima.- elite li da vas pratim?- Ne, hvala! Opazila bi majka!Zorka mu se sjetno osmjehnu, pa se udalji iz plesaonice, naglo idui. Vojni se zbuni; on gledae zaueno u vrata Zorkine sobe. Noge mu klecahu; srce mu silovito tuklo za tom krasnom plemkinjom koja ga je ljubila, koja je samo za njega ivjela. Jakov je bio o tome osvjedoen jer mu ona bjee rekla da je on najljepi mladi u Zagrebu, pa kad je uistinu takav, zato da ga Zorka ne ljubi?Milan Krikovi bjee opazio kako se Zorka udaljila, te lukavo izae iz plesaonice na druga vrata. Idui zatim naokolo, kroz vie soba Sabinina stana, doe pred vrata Zorkine sobe. Zorkina je soba imala dvoja vrata; jedna u plesaonicu, druga na hodniku. Milan otvori vrata koja su vodila na hodnik, prui unutra glavu, te murei i smijeei se upita:- Zorkice, ta si se amo sakrila?Zorka drhtnu, pogleda ga tuno i oajno kimnu. Sjedila je na divanu i drala rubac na ustima.- to je, Zorko? Ti suvie plee!- Milane, to e biti sa mnom? - uzdahne teko Zorka.Milan sjede do nje i uze joj desnicu.- Zorko, zar mi nee rei ni rijei?... A, a, sad znam, zato si alosna: ti misli da te majka nee pustiti na na ples. Ja u je moliti, ja u...- Ples! - zaklima tuno Zorka. - Molim te, ne luduj! Meni nije dobro! - zajeca sada.- Tebi nije dobro! - osupne se Milan i problijedi.- Ta ve ti rekoh pred koji dan... Savjetuj mi, Milane, ta da uinim.- Ja da ti savjetujem?... Zorka, ti se vara, da, ti se vara... - govorae on zamiljeno.- Ah, jadne li mene! - uzdahne djevojka.Milan je pogleda suutno, pa ustane sav uzrujan i ree joj:- Da, ti se vara, Zorka, zbogom! Umiri se, molim te! - Prui joj ruku, ali je ona ne htjede primiti. Milan izie na hodnik, pootvori vrata, protisnu glavu u sobu, pa smijeei se usiljeno, opet je pozdravi: - Zorko, zbogom! Dakle sutra po podne! - kimnu i otie.Zorka uzdahne, pa pokrije lice rukama i zajeca tiho.Iz plesaonice se uo veseo amor, um haljina, grohot i pokoji povik. Slabo je svjetlo svjetiljke padalo na lijepo pokustvo te udobne, tople i mirisave sobe. Kroz prozor vidjele su se grane jednoga stabla, a kroz te grane dvije sjajne i malene zvijezde na tamnom modrilu zapadnoga obzorja. No se bila razvedrila. U polusjeni priinjala se Zorka mnogo veom. Zelenkasto svjetlo tiho se sjajilo na golim joj ramenima. U toj sobi bijae toplo, no Zorkino elo bilo je studeno kao i ruke na kojima joj se jeila bijela i glatka koa. Mrzli srsi prolaahu njenim ubavim tijelom i probijahu joj kosti, a u grudima ju je neto peklo; srce joj se stezalo i naglo tuklo. Pred njom je bila njena mekana postelja, napola otkrivena. Po visokim jastucima i po bijelim pokrivalima plivae ono zelenkasto svjetlo none svjetiljke i mamilo je na poinak. Zorka bjee uronila u nevesele misli kad se jednim mahom otvore vrata. Djevojka se nemilo trgnu i upita preplaeno:- Tko je?- Tiho!- Vi, Vojniu? - drhtne Zorka.- Ja sve ekam i ekam, povratit ete se u plesaonicu, no vas nema...- Molim vas, ostavite me!- Zorko, je li vam bolje?- Vojniu, iziite na ova vrata, na hodnik. Bojim se da vas je tko opazio kad ste amo uli. Molim vas, ostavite me! - drhtala je Zorka, i pokazivala mu vrata.- Umirite se, nitko me nije opazio, ni vaa majka. Ona se razgovara s onom udovom. Zorko, umirite se, ja u, evo, odmah otii. ujte, samo nekoliko rijei...- Dragi Vojniu, idite, zaboga, idite!- Zorko, dopustite da sjednem do vas!- Oh, boe! Zar ste poludjeli? Oh, vi, mukarci, vi ne znate ta je milosre!- Samo na asak! Dozvolite! - ree Jakov i sjedne do nje.- Oh, koliko sam nesretna! ta hoete, to elite?Vojni je primi za ruke.- Vojniu, molim vas!- Zorko, zar me vi ne ljubite? - upita on tiho, stiui joj ruku koja je drhtala kao i njegova.- Da, da, ja vas ljubim, no emu ta ljubav? Ja ne mogu biti vaom. Zar ne vidite zapreke? Vojniu, ja sam nesretna, strano nesretna! - uzdahne Zorka, a suze joj obliju lice.- Zorko, jesam li ja kriv za te suze...?Djevojka se tre cijelim tijelom, pogleda uvis, uzdahne, ne ree nita, nego mu se nasloni na grudi i opet zajeca. Njezin dah bijae jak i topao.- Mila Zorko, oh, kako vas oboavam! Da, ja vam ne mogu rei sve to sada u srcu osjeam! Zorko, jedan cjelov, jedan jedini spasio...- Na, evo, dva, tri, je l' dosta. Sada me ostavite; Vojniu, molim vas!- Oh, kako sam blaen! Zorka, vai su cjelovi tako slatki, vae su rijei... - ne svri Vojni, jer se naglo otvorie vrata.U sobu je bila stupila Sabina i prepala se, videi uz Zorku mukarca.- Zorko, ta je to?- Majko, ja...- Vojniu, vi, vi tu! Divno, ma prekrasno!- Gospoo, oprostite...- Mir! - istisnu muklo Sabina.- Gospoo, budui da je sluaj htio da me ovdje... - pone Vojni uzbunjeno i donekle sveano, no Sabina mu presijee rije:- Ne ludujte!- Gospoo, mi se ljubimo, to zna bog, dakle, ja molim za...- Vi ste bezobrazni! - nasrne na njega Sabina.- Majko, molim te!- uti! Ni rijei!... Gospodine! - nakloni se Sabina pokazujui vrata Vojniu.- Idem, dobro, idem! - izmuca Vojni i iulja se iz sobe gledajui u velike Sabinine oi koje su grozno sijevale u onom zelenkastom svjetlu.Kad Vojni izie, zakljua Sabina vrata plesaonice. Prekrii ruke nad trbuhom, uzvine glavu i ree prezirno:- Zorko, srami se! Zapamti, ja neu zaboraviti ove noi! Ja u te ve nauiti kako se estite djevojke grle s beskunicima!- Vojni nije beskunik! - usudi se Zorka tiho.- Srami se!- Molim te, daj mi mira!- Gle, bezobraznice! Zorko, ti ne poznaje svoje majke! - grozila se Sabina.- ta?... Ne poznajem?- ta hoe time rei? - zakrinu muklo Sabina i uhvati je za ruku.- Ja... Nita! Molim te, ma'ni me se! Idi, eka te drutvo!- Govorit emo! Ja u te ve opametiti!- Da, govorit emo! Molim te, ne mui me!- Lezi sada! Neu da te na plesu vie vidim! Svuci se! Zar ne uje? Zorko, Zorko! - zaprijeti Sabina, otvori vrata i ue u plesaonicu smijeei se slatko nekim gostima.Zorka iupa sada cvijee iz kose, rastrga rukavice i ipke po grudima, te se stane svlaiti naglo i bacati odijelo po sobi. Drui od gnjeva, baci se u postelju, okrene se prema zidu i utisne glavu u jastuke. Njezina ramena podrhtavahu. Plakala je od jarosti.Malo zatim kazivae Sabina Hribaru da nisu sve nade iezle, da se moe govoriti s udovom Jelom o onoj poznatoj velevanoj stvari. Ribievi, saznavi od Sabine da Zorki nije dobro i da je legla, potrai staroga Lozara. Nae ga i probudi ga u onom naslonjau.- O, o, uenjaci, a gle, vi ste, naravno, vi niste uenjak, vi, vi, Ribieviu - mrmljae Lozar tarui oi.- Ej, gospodine, bismo li mi jednu? - upita Ribievi nosei desnicu k ustima i okreui tu desnicu kao da neto u grlo lijeva.- Dakako, ali bez onih nazdravica, znate, onako prijateljski. Gle, dugo sam spavao! Hi, hi, hi, jopca sam prospao! Znate, stara glava, a meni to odmah udari u moane, no, no kad zaspim uricu, sve je u redu. Dragi Ribieviu, sjednite evo ovdje! O, o, o! Vi ste vragometan deko! Molim vas, nemojte se baviti politikom, evo, toite, tako, a sad kuc, kuc, tako, bog nas poivio!Dugo su vremena pili. Ribievi je spavao te veeri kod Lozarovih jer se bio suvie nakitio.U tri sata poslije ponoi isprati Mavro arini do kue Ruu i tetku joj. Pred vratima utisne cjelov na ruku draesne djevojke. Tetka to nije opazila.

III.

Sabinina spavaa soba punila se ve neveselom svjetlosti zimskoga dana. Sunce uprlo svoje ute trake u platnene zastore visokih prozora i uljalo se u sobu pri dnu zastora koji nisu bili posve sputeni, na crvene jastuke gdje se sjajila zlatna i krivudasta crta svjetla. Dvije velike postelje zapremile su dobar dio tople i udobne sobe. Po mekanim modrim naslonjaima, po stolicama, na divanu, svuda su leale enske haljine, ispremijeane s mukima. S jedne stolice visile su hlae kratkih i irokih nogavica, na divanu, obrnute prema prozoru, rairile su se bijele donje haljine gospoe Sabine poput zrakoplova, pa misli sad e se dii u zrak. Sa stola spao na pod Lozarov kaput, te je puzei po njemu odnio na svojim dlakama i neto praine, jer se stol jae sjaji na onom mjestu gdje je kaput leao. Ve se posve razdanilo. Ilicom prolaze omnibusi, koije i druga kola, a stakla na prozorima podrhtavaju. U sobi se uje udaranje njihala na uri to visi na zidu, te jako disanje ispod blazina. Jedan sunani trak zahvatio je pozlaen okvir neke slike, to predouje djevojku u haremu, pa lazei i titrajui po njoj prosuo se po blazinama velikih postelja, gdje su se protegnuli omani ljudi. Blazine se visoko diu, kao nabreknut val. Iz jednoga kreveta visi obla ruka, gola do lakta, glatka i bijela kao snijeg. Kratki i mesnati prsti razmaknuti su, a na jednom se sjaje dva zlatna prstena. Od ruiasta dlana do lakta tee modra i nabreknuta ila pod prozirnom koom bjeloputne Sabine.Negdje oko devet sati lijeno se netko gane na jednom krevetu, zapuhne ponovo, a asak zatim isprue se na pokrivala dvije rutave muke ruke. Blazina se makne i nadigne, pomoli se debela i oiana glava, otvori oi i naglo ih stisne. Ivan Lozar sjedne na postelju i protare prstima oi. Lice mu je nabuhlo, pogled sumoran, tuan i tup. Obazre se plaho, pogleda bojaljivo na blazinu druge postelje, pa kad se osvjedoi da je nadignuta, i kad vidje onu crnu glavu svoje ene, lice mu se naoblai, sve ile oko njegovih oiju popuste, a debeli se podonjaci spuste i raire; donja mu se usnica klepavo objesi, posve klone duhom, velika ga slabina obuzme.Ivan Lozar jote pogleda u jaki zatiljak svoje ene, te pomislivi da ona tvrdo spava, glupo se naceri svojoj srei, i spusti se tiho i oprezno na pod, bojei se da bi se ipak mogla ganuti ona njezina plea, pred kojima je on strepio, kao to strepe zloinci pred gomilom spisa, nahrpanih na suevu stolu.Lozar pogleda na sat, i tiho uzdahnuvi: "Oh, zakasnit u u ured!", stane traiti onako mamuran svoje odijelo koje bijae svuda porazbacano. Njegova je koulja bila na divanu, no Sabina je bacila na nju svoje bijele donje haljine. Lozar nije znao kako da izvue svoju koulju ispod enine haljine, jer se bojao da e platno, onako tvrdo, suvie zautati. On se bojao te enine haljine kao crnoga vraga, ako je ona i bila bijela, no napokon se sretno doepa svoje koulje. Kad se napola obue, pristupi k umivalu, ali pogledavi u onu crnu Sabininu glavu, zaklima glavom i lukavo se nasmijei mislei: "Neu se sada posve umiti jer bi je probudilo pljuskanje vode". Namoi stoga samo jedan kraj otiraa, te si nakvasi i proulji oi. Oblaei se, svakim bi askom kradomice zirnuo u krupna Sabinina plea, pa ako mu se i priinjalo da se miu ta plea, da mu prijete, da mu srce pritiu, ipak bi mu posmijeh omaknuo debelim brkom. Bio je osvjedoen da e sretno utei iz sobe; no blazina se makne, on se tre i zapanjeno ustremi pogled u postelju. "Sad sam gotov!" pomisli Lozar, i poloi na pod cipele koje je ve u ruci drao da ih obuje vani na hodniku.Sabina gurne pokrivalo s prsiju, pridigne se, protare oi, a kad opazi mua, lice joj se smrkne.- Koliko je sati? - upita ona zijevajui.- O... osam, osam, malo vie, da, neto vie - promuca Lozar.- Ne lai! - ukori ga ona trpko.- Da, domalo je devet! Sabino, molim te, spavaj, spavaj - smijeio se Lozar silomice i slatko je nukao da spava.- ta! - ree prezirno Sabina, pa ga oinu pogledom te stane rasputati crnu i glatku kosu, koja joj se prospe po bijelim i zaobljenim ramenima.- Molim te, Sabino, govori tiho da ne probudi... - kimnu Lozar i pokae palcem desnice blinju sobu.- Da ne probudim!... Koga? - zaudi se Sabina i pogleda u vrata one sobe, razvalivi oi.- Da, da, ti ne zna da do nas spava Ribievi, Sabino, molim te...- Ivane, zar je naa kua gostionica? Ah, to je strano, to je grozno! - razljuti se Sabina i prebaci bujnu kosu na pognuta lea.- Sabino, molim te... Zna, prijatelj je neto odvie pio...- Prijatelj! iji? ekaj, pokazat u mu ja vrata! To je, da, to je... - ne svri Sabina "neto grozno", nego se prisili da bude ljubaznijom, bila se neemu dosjetila.- Sabino, jo je rano, molim te, spavaj, molim te - osokoli se Lozar opazivi onu promjenu na njenu licu.Sabina se zamisli gledajui u vrata sobe gdje je spavao Ribievi. Njezino lice odavalo je u taj mah neku zabrinutost. Ona je htjela da Ivan opazi taj izraz njena lica, njene misli, te mu se stoga i nasmijeila, no uvidjevi da je mu ne razumije, sklopi pred sobom ruke i uzdahne: Moja Zorka!Tada bude Lozaru jasno to mu ena misli rei.- Dakako, naa Zorka... On... Ribievi je dobriina; tko da zna to djevojka misli?... Ja drim da ga ona voli - klimae Lozar, idui k vratima sobe.- Stani, molim te - apne Sabina i snudi se oborivi oi na uzglavlje.- A? - tre se Lozar i osta na mjestu kao prikovan.- Ivane, nemoj se ljutiti! Ti zna da tedim koliko mogu...- Da, da - ree Lozar i problijedi.- Ivane, ja trebam danas oveu svotu. Ivane, molim te, ne ljuti se - moljae Sabina ganutljivim glasom.Lozar zatetura do divana i spusti se na nj. Pograbi se objeruke za glavu, te oajno uzdahne:- Novaca, novaca!... Ja sam propao!- Valja da platim neke raune, pa valjda neemo ostati bez novia, ta gdje je jo prvi od mjeseca? - ree Sabina tuno. Spustivi glavu na jastuke, podvije pod njom lijepe svoje ruke.- Novaca, novaca! Sabino, zar si uistinu odluila da poludim? - glavurdae Lozar buljei u svoju krupnu enu.- Dragi Ivane, ne alosti me! - nasmijei se Sabina usiljeno. Gledajui u prozore, nastavi s nekim osvjedoenjem: - Te malenkosti lasno emo urediti...- Malenkosti!... Hiljade da su malenkosti! Sabino, ja sam propao! Sabino, ti si me unitila! - jadikovae Lozar ljuljajui se na divanu.- Ivane, ti si maloduan! - ree Sabina suspreui svoj gnjev. - Propao!... Zato propao? - povikne i pridigne se na postelji! - Ivane, zar nije ova kua naa? Zar nemam ja zlata i srebrnine? Ivane, molim te, ne budi djetinjast!- eno, eno! - zdvajae Lozar tarui oi crvene od estoke upale.- uj me, dragi Ivane! U nudi lasno emo sebi pomoi! Sad idi u ured, idi, dragi Ivane! Za dva sata poslat u ti Zorkicu, dat e joj novaca. Ivane, poljubi me, Ivane, zar ne uje? Ajde, poljubi svoju enicu! - moljae Sabina nekom milostivom njenosti i dubokim osjeanjem sopstvene tajne pretenosti.Ivan se smuti, svlada ga bolno ganue. Glas njegove ene bijae tako sladak. Pristupi k postelji i poljubi enu pod donjom usnom, no ona ne bijae time zadovoljna, nego ga ogrli i vie mu cjelova utisne sred usana. Lozarovo se srce umeka.- Oh, Sabino, Sabino! - uzdahne on silno.- Dragi Ivane, umiri se, nemoj se toliko brinuti jer nije vrijedno, vjeruj mi! Sada idi, idi! Kasnije u poslati Zorku k tebi...Lozar je pogleda alosno pa izie iz sobe glavinjajui.Sabinu salete sada nevesele misli. Nakon poduljega vremena mahne rukama, licem joj preleti drzovit posmijeh, gurne ljutito pokrivalo sa sebe i izvue se iz postelje. Stupi pred veliko zrcalo, sama se sebi nasmijei, te odluno kimne glavom. Kad se odjene, pozove Reziku, sobaricu.- Izvolite, milostiva? - upita krupna i lijepa Rezika hrapavim glasom.- Tiho! Je li gospodin Ribievi jote u kui?- On jote spava - odgovori Rezika smijeei se Sabini u zrcalo. Sabina je u taj par metala na lice neki bijeli praak stojei pognuto pred ogledalom, te je tako pogledavala sobaricu u staklu. Rezika je bila iza nje.- Rekla si da spava? - upita Sabina strogim glasom.- Da, milostiva; uasno hre! Ah, to je straan ovjek! - uzdahne Rezika.- Idi, probudi ga! Reci mu, umoli ga, neka me eka u salonu! Idi! - zapovjedi Sabina okrenuvi se naglo prema njoj i uprijevi joj pronicav pogled u oi.Sobarica se smuti i porumeni. Naklonivi se, izie sva pokunjena i zbunjena pred onim pogledom.Sabina se ueta po sobi snujui neto, a kad bude naistu, poe u drugu sobu, gdje otvori ladicu pisaega stola. Tu stane premetati hartije. "Evo!" - apne dignuvi uvis jednu ispunjenu staru mjenicu. Povrati se u spavau sobu i pozvoni. Kad uljeze sobarica, urui joj neto novaca i poalje je da joj kupi jedan blanket za mjenicu na pet stotina forinti. Rezika se domalo povrati, ovrivi tano nalog milostive gospoe.- Idi! - pokae Sabina vrata sobarici koja je zaueno gledae.Sabina ispuni sada istu mjenicu drei se svoga formulara, one stare mjenice. Zatim nae jedno pismo bogate udove Jele, pa, oponaajui svaki potez njenoga potpisa, krivotvori prihvat na mjenici potpisavi ime: Jela Martini. Kad svri svoj posao, baci mjenicu u jednu ladicu. Poe u salon gdje je Ribievi ve ekao. Bio je vrlo zlovoljan, osjeao je da ga neto i u grlu i u srcu pali. Njegove sive oi bile su manje negoli obino. Sabina uljeze u salon s nekim milim i radosnim posmijehom na usnama. Ribievi naglo ustane i nakloni se veoma zbunjeno i plaho.- Kako ste spavali, Ribieviu? - upita ga Sabina materinskom zabrinutosti, te mu prui prijateljski i srdano svoju bijelu ruku, koju on smjerno poljubi.- Hvala, milostiva, dobro, vrlo dobro! - odgovori Viktor gledei joj preko ramena i tarui elo prstima lijeve ruke.- No, to me veseli, a i drago mi je to noas niste poli doma. Bilo je kruto studeno; kad se izlazi iz tople sobe... - smijeila se Sabina i neprestano mu drala u rukama desnicu gladei je lako i hinei da to ini onako u zaboravu, nehotice.Ribievi se neprestano klanjao otmjenoj gospoi. Njezina ljubaznost bila ga je ganula i osokolila.- Jeste li dobro spavali? - upita naglo Sabina, te poloivi mu ruku na rame, priblii se njegovu licu i gledae ga pitajuim pogledom.- Izvrsno! - nakloni se Viktor.- A kako ste se noas zabavljali? - apne Sabina i zaviri mu pronicavo u oi.- Dobro... vrlo dobro! - odvrnu tiho Viktor i osmjehnu se gospoi.- Da, opazila sam, opazila sam... da ste se lijepo zabavljali - kimnu Sabina zaprijetivi mu kaiprstom desnice.- Gospoo, dok nije ieznula...- Zorka? - Sabina e udei se i nakrivivi glavu.- Da, gospoica Zorka - odvai se Viktor, zurei preko Sabinine glave u jednu veliku sliku.Sabina mu se nasmijei srdano, materinski, zabrinuto i radosno. Htjela je rei tim smijekom: Znam sve, vi se ljubite, bit e neto, no ja sam majka, te se ne smijem prenagliti.Ribievi makne glavom, osovi se i pogleda Sabinu pouzdano, moleim pogledom.- Milostiva gospoo, ja, uistinu...- Da, da, ja znam da vi ljubite moju Zorku - upadne mu Sabina u rije, pa naglo doda: - A znate li vi, dragi Ribieviu, gdje stanuje neki Petar Vojni?To pitanje priini se Viktoru udnovatim. On odgovori:- Ne znam, gdje stanuje, ali ga poznajem od vida. Vi mislite, gospoo, onoga bogatoga Vojnia, strica Jakova Vojnia, koji je uitelj u vaoj kui?- ta? - zaudi se Sabina. - Zar je ipak Petar Vojni stric Jakovu, uitelju moga Silvija? A, to nije mogue!- Jeste, milostiva; ja vam kaem potpunu istinu!- Jakov ima tako bogata strica, a ivi pouavajui djecu! To je veoma udnovato!- Ako mi, gospoo, ne vjerujete, a vi izvolite pozvati Jakova da se osvjedoite...- Ta pred koji dan upitah ga da li mu je Petar Vojni rod a on mi ree da nije.- Nije istinu govorio! Izvolite ga, milostiva, amo pozvati, pa da vidimo hoe li jo tvrditi da mu Petar nije stric.- Nema ga vie u mojoj kui! - ree Sabina zamiljeno i gledajui Viktora u udu.- No, noas je bio na plesu! Govorio sam s njime, da, govorio...- Ostavimo to! - mahne Sabina objema rukama. - Petar mu je, dakle, stric! udno! Sjednite, dragi Ribieviu! Molim vas, Jakov mi nije nikada kazivao o svom stricu; da, ni od drugih nisam to znala.- Vjerujem vam, gospoo. Petar Vojni prost je ovjek, a Jakov se stidi svoga strica. Isprva je Jakov stanovao kod strica, no neke razmirice nastae meu njima, te su ve dvije godine protekle to Jakov ovako ivi. ujem, stari Vojni tvrdi da mu Jakov nije u rodu kad mu ga tko spomene. Stari je velika tvrdica. Kako ujem, bit e trideset godina otkako je doao u Zagreb bez krajcare u depu, a sada, vele ljudi, da je jak gazda. Jakov je seljaki sin, hoe da bude velik gospodin, pa se srami svoga porijekla. Ja drim da Jakov nije otvorena glava. Zar niste opazili, milostiva gospoo, kako je naduven, kako se neprestano trsi da bude otmjen i duhovit?- Imate pravo! Jakov bijae samo dva mjeseca u mojoj kui, no vjerujte mi: bio mi je ve dovde - puhne Sabina i proe kaiprstom preko ela.- I meni je dosadan taj Jakov! - ree Ribievi, kome ve dozlogrdi taj razgovor.- Mislite li vi, dragi Viktore, da mu je stric uistinu bogat kako to svijet naklapa? - upita Sabina nekako nehajno.- Ja drim da se ljudi ne varaju. Oh, stari ima dosta novine! - uzdahne Viktor i zaljulja glavom.- Nije sva srea u novcu! - osmjehne se Sabina, a onda, pogledavi u prozore, doda: - Gle, ve je kasno, a Zorka jo spava! - Sabina je hotimice napomenula Zorku.- Spava? - apne Viktor i porumeni malko.- Moda sniva o... - ne svri Sabina, gledajui ivo u Viktorove oi. - ujete, dragi Ribieviu, - nastavi Sabina vrlo naglo i nekom nehajnou, kao da eli govoriti o kakvoj sitnici; - ujete, dragi prijatelju, ja bih vas neto umolila...- Gospoo! - nakloni se Ribievi pripravan da slua.- Poznajete li vi udovu Jelu Martiniku?