POSLJEDNJI STIPANIIEsejNovakov roman suvremena kritika smatra najboljim djelom hrvatskoga realizma, to je vjerojatno stoga jer je pripovjeda realistian dokumentarist. Pria se bavi temom propadanja jedne stare patricijske obitelji pa roman moemo smatrati i obiteljskim. On je istovremeno i drutveni jer se bavi povijesnim i socijalnim okolnostima vremena koje takvo stanje uzrokuje. Roman ima politikih i regionalnih elemenata to je karakteristino za razdoblje realizma.U mnotvu epizoda Novak vjerno ocrtava tipinu patrijarhalnu obitelj stoga se u ovom eseju elim posvetiti likovima i obiteljskim odnosima.Kao apsolutni autoritet pojavljuje se, naravno, lik oca Ante koji odreuje ivote svih ostalih likova. Ante Stipani, kao sin jedinac, tatinu i prezir prema graanskoj sredini nasljeuje od svojih roditelja, a svoje vlastite neostvarene ambicije pokuava kompenzirati preko sina Juraja.Zbog svoje posveenosti Jurju, potpuno zanemaruje ker Luciju. Sinu treba dati sve. Ker nema nikakvih prava jer ona je enski slaba, nesposobna za velike, muke stvari. Njeno je mjesto u kui, oko kuhinje, a dunost joj je da slua glavu obitelji, bio to njen otac ili neki budui mu. Takve stavove moemo iitati iz misli i razgovora Ante Stipania, duboko svjesni da ti stavovi ni danas nisu samo prolost. Ba kako je Novak opisao tipinog mukarca u kui, i njegova supruga je dobila tipine odlike. Valpurga je tipian primjer onodobne ene beskrajno odane svome muu unato tome to duboko u sebi zna da to ne zasluuje. Njezina konstantna obespravljenost, poniznost i povjerenje nauili su je vjerovati kako je nesposobna dokuiti prave razloge takva ponaanja. Valpurga se, kao prava ena, opirala vlastitim instinktima i eljama te se u potpunosti podvrgavala autoritetu mua u koji nije posumnjala ni kada je otkrila njegovo pravo lice. Zatomila je sve nagone i osjeaje te svoj svijet otvorila muu i djeci, tako da u romanu Novak i ne iznosi njezine intimne strahove, u potpunosti je prikazana kao rtva koja svoju nesreu svjesno i mirno prihvaa kao sudbinu. Najvee su rtve Stipanieva egoizma njegova djeca, Lucija i Juraj, koji su isto tako pasivne rtve kao i njihova majka, no samo jer se ne mogu valjano suprotstaviti. Lucijinu slabost primjeujemo ve u vanjskom izgledu bjeloputa, krhka i boleljiva djevojka. Ona je mlada i lijepa djevojka kojoj je uskraeno sve to predstavlja ivotnu slobodu, pa ak i oeva ljubav i panja. itajui romane uivljava se u uloge za koje je potajno svjesna da ih nee proivjeti, a majka joj u skuenoj, mranoj i turobnoj sobici prua iluziju ivota te ide i korak dalje te alje lana ljubavna pisma kako bi joj dala motiva i nadu u bolja vremena koja neprestano najavljuje. Lucija iskae iz okvira zadanih tipova likova upravo zato to postoji visok stupanj idealizacije lika; ona se suprotstavlja autoritetu, misli svojom glavom te se tiho buni protiv nepravde u odnosu oca prema njoj i Jurju. Premda se prepustila ivotu takvom kakav jest, bila je svjesna da nita ne bi trebalo biti tako kako jest te je udila za ivotom kakve su imale njezine vrnjakinje. Jurja Stipaniaotac je oboavao i smatrao svojim nasljednikom. Majinu i sestrinu ljubav nije osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao te je zato razumljiv njegov odlazak i hladnoa koju je osjeao prema majci. Stipani je, moe se rei bio svoja vlastita rtva; zbog sina je potroio sav svoj imutak te doveo enu i ker do siromatva, a zbog sina se i puno puta ponizio te pogazio zadanu rije. Bio je neobino nadaren i mogao je ostvariti veinu oevih nadanja, no klicu njegova neuspjeha moda treba prepoznati u tome to je jo kao djeak sluao neumjerene oeve pohvale to je ojaalo njegovu samosvijest i oslabilo motivaciju, ali i odgovornost prema uspjehu.Iz svega moemo zakljuiti kako tragediju obitelji Stipani treba traiti prvenstveno meu njihovim zamrenim odnosima (koji su rezultat povijesnih okolnosti). Posebno je naglaena uzrono-posljedina veza meu likovima i vanjskim dogaajima koje odreeno ponaanje motiviraju, to na neki nain likove oslobaa izravne odgovornosti za njihove postupke jer ih opravdava faktorima na koje ne moe utjecati pojedinac kojemu je drutvena uloga dodijeljena.