Epiktet - Prirucnik

KruZak, 2006. Epiktet

PRIRUČNIK

CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica — Zagreb

UDK 17.034 1 Epictetus

EPICTETUS Priručnik / Epiktet; preveo i priredio

Pavel Gregorić. - Zagreb : KruZak, 2006.

Prijevod djela: Epiktetou Encheiridion. -Kazala.

ISBN 953-6463-77-6

I. Epictetus — Filozofska misao II. Stoicizam — Etika

460213020

ISBN 953-6463-77-6 KruZak

Zagreb, 2006.

Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača, osim u slučajevima kratkih navoda u stručnim člancima. Izrada kopija predstavlja povredu zakona.

Preveo i priredio P A V E L G R E G O R I Ć

Pregled sadržaja

Predgovor VII

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk i

Epiktetov Priručnik / ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΩΝ

4 ι

Odstupanja od kritičkog izdanja Gerarda Botera 86

Bilješke

Kazalo pojmova 99

Kazalo imena 103

Predgovor

Ova knjižica proizašla je iz materijala za seminar ο Epiktetu koji sam održao na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zimskom semestru akademske godine 2004-05. U uvodu sam pokušao obraditi glavna pitanja stoičke etike te objasniti ključne pojmove i postavke, kako ranijih stoičkih filozofa tako i samoga Epikteta. Uvod je, dakle, zamišljen kao prope-deutički tekst i namijenjen je onima koji se po prvi puta susreću s ovom problematikom. Pri sastavljanju uvoda imao sam dva osnovna cilja u vidu. Prvi cilj je upoznati čitatelja sa stoičkom praktičnom filozofijom općenito, a drugi cilj je pripremiti ga za temeljitije razumijevanje Epiktetova Priručnika. Kao što je obično slučaj s tekstovima te vrste, mnoge tvrdnje morale su ostati bez podrobnijih obrazloženja i potkrepa, a neka zanimljiva pitanja bez spomena.

Prijevod prati grčki izvornik koji inače nije lako dostupan hrvatskim čitateljima. Izvornik je sastavljen prema najboljem suvremenom izdanju koje je priredio G . Boter, The Encheirid-ion oj Epictetus and its Three Chnstian Adaptations: Transmis-sion and Cntical Editions, Leiden, 1999. Malobrojna odstupanja od Boterovog izvornika popisana su na kraju knjižice. Gotovo sva odstupanja utemeljena su na rukopisnoj tradiciji, ali s obzirom da grčki tekst nije kritičkog već priručnog karaktera, nisam navodio ο kojim se rukopisima radi. Zainteresirani čitatelj lako će to pronaći u Boterovom kritičkom aparatu. S obzirom na to da je interpunkcija u Boterovom izdanju suvremena, r i jetko sam od nje odstupao i takva odstupanja nisam popisao.

Bilješke uz prijevod dopunjuju Uvod tumačenjima pojedinih mjesta u Epiktetovom Pnručniku. U bilješkama često upućujem na relevantna mjesta u Uvodu kako bih olakšao snalaženje čitateljima koji nisu najprije pročitali Uvod. Upućivanja na pri-

VII

Predgovor

marnu literaturu, napose na Epiktetovo opsežnije djelo [Razgovori), koje na žalost nije u cijelosti prevedeno niti na jedan južnoslavenski jezik, nastojao sam ograničiti. Upućivanja na sekundarnu literaturu sam izbjegavao, no vjerujem da je to d i jelom nadoknađeno posljednjim odjeljkom Uvoda koji sadrži odabranu sekundarnu literaturu.

Zahvalio bih članovima seminara, napose Marini Katinić koja mi je dala nekoliko korisnih jezičnih opaski uz prijevod. Posebnu zahvalnost dugujem Fil ipu Grgiću koji je pročitao više verzija uvodnoga teksta i prijevoda s bilješkama i dao mi niz lucidnih primjedbi i sugestija. Hvala i Josipu Talangi na komentarima uz posljednju verziju rukopisa, te izdavaču na prijateljskoj potpori i profesionalnosti.

Budući da je Steinmannovo izdanje Epiktetova Pnručnika prva knjiga kojom se moja kći M i a nasladila, ovu knjižicu posvećujem njoj.

U Zagrebu, kolovoz 2005. P.G.

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk

1. Sreća Predočimo si Ivana koji se u ranu zoru teškom mukom budi i ustaje iz kreveta. Zašto je Ivan ustao iz kreveta? Zbog toga što je htio doći na posao na vrijeme. A zašto je htio doći na posao na vrijeme? Zbog toga što želi biti primjeran zaposlenik. A l i zašto Ivan želi biti primjeran zaposlenik? Zbog toga što želi povišicu. A zašto želi povišicu? Zato što želi kupiti novi automobil. Ovaj odgovor većina ljudi bila bi spremna prihvatiti kao konačan. Krajnji razlog Ivanovog ranojutarnjeg ustajanja, i vjerojatno cijelog niza drugih Ivanovih radnji, jest kupnja novog automobila.

Međutim, zahtjevnijeg čitatelja vjerojatno ne bi zadovoljio taj odgovor, pa bi on pitao zašto Ivan želi kupiti novi automobil. Pretpostavimo da Ivan želi kupiti novi automobil zato što bi ga veselilo voziti novi automobil. A l i zašto bi ga to veselilo? N a primjer, zbog toga što smatra da će biti sigurniji na cesti i da će mu putovanja biti udobnija. Taj bi odgovor vjerojatno zadovoljio i prilično zahtjevne čitatelje. Krajnji razlog Ivanovog ranoj utarnjeg ustajanja jest sigurnost i udobnost. Gotovo da nema smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost — zar to ne žele svi ljudi?

Grčki su filozofi smatrali da ima smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost. Svi bi se oni složili da Ivan to želi zbog toga što smatra da će ga to učiniti sretnim, i l i barem pridonijeti njegovoj sreći. Ono što nema smisla pitati jest zašto Ivan želi biti sretan, jer je to konačna svrha Ivanovog i života svakog drugog čovjeka. Sve Ivanove radnje u konačnici streme ostvarenju sreće, dok ostvarenje sreće nema neki daljnji cilj. Sreća je tako za grčke filozofe krajnji cilj svih ljudskih radnji.

Hrvatska riječ "sreća" u prethodnom odlomku prevodi grčku riječ "eudaimonia", što iz više razloga nije dobar prijevod. Prvo,

VIII 1

Pavel Gregorić

riječ "sreća" u hrvatskom je jeziku višeznačna. "Sreća" može značiti pozitivan ishod spleta okolnosti; što je taj ishod manje statističke vjerojatnosti, govorimo ο većoj sreći. Tako se za čovjeka koji dobije na lutriji kaže da je sretan. "Sreća" može značiti i veliku radost odnosno ushićenje. N a primjer, za sportaša koji okićen zlatom stoji na postolju i sa suzama u očima sluša svoju himnu zna se reći da "plače od sreće". Postoji i jedno značenje riječi "sreća" koje se dade povezati s prethodna dva, ali je ipak bitno različito. To značenje nije lako odrediti, ali ako ga opišemo kao stanje ispunjenosti možda ćemo steći predodžbu ο čemu se radi. Primjerice, za čovjeka kojemu ide dobro u životu — koji je zdrav, ima ugodan dom, dragu obitelj, dobar posao, uživa ugled u društvu - mnogi bi rekli da je "sretan čovjek". Pri tome ne kane ustvrditi tek to da su mu okolnosti u životu bile blagonaklone, a još manje da je obuzet ushićenjem, jer će ga nazvati sretnim i kada spava i kad je zaokupljen nekom kratkotrajnom brigom. Kada ga nazivaju sretnim po svoj prilici hoće kazati da je on ispunjeno ljudsko biće, i l i bar da bi se mogao takvim smatrati.

Drugi razlog zbog kojega hrvatska riječ "sreća" nije zadovoljavajući prijevod jest taj što ona ne prenosi važne konotacije grčke riječi "eudaimonia". Etimološki, ta riječ sugerira božansku naklonost. Biti eudaimbn znači, doslovce, biti u vlasti dobroga božanstva. Za stare Grke sretni ljudi bil i su miljenici bogova. I to se ne očituje tek u kratkotrajnom i l i sporadičnom uspjehu, nego u dobrom življenju koje obilježava veći dio vijeka sretnih ljudi. Dok riječ "eudaimonia' tako ima konotacije božje blagodati i postojanosti, riječ "sreća" ima konotacije slučajnosti i kratkotrajnosti. Nadalje, Grc i bi jedino za čovjeka rekli da je eudaimon, a nikako za neracionalna bića, pa tako niti za malu djecu. I dok je eudaimonia tako ograničena specifično na ljude, riječ "sreća" ne sugerira slično ograničenje. Nema nikakve prepreke da se za kućnoga ljubimca koji je obasut nesvakidašnjom pažnjom i ljubavlju vlasnika, na primjer, kaže da je sretan.

Svrha ovih napomena nije bila pripremiti teren za neki bolji i l i domišljatiji prijevod grčke riječi eudaimonia; riječ "sreća"


vjerojatno je najmanje loš prijevod. Svrha je bila približiti se onome što se t im riječima hoće označiti, a to je konačan cilj specifično ljudskog života. Kao što smo kazali, među grčkim filozofima nije bilo nikakvog spora oko toga da čovjek po prirodi ima konačan cilj i da je to sreća. Spor je nastajao oko toga što je sreća i od čega se sastoji, to jest što sve čovjek mora imati da bi bio sretan.

N a primjer, Aristotel je smatrao da čovjek mora imati minimum prije svega duševnih kvaliteta (karakterne i intelektualne vrline), zatim tjelesnih kvaliteta (zdravlje, snaga, ljepota), i izvanjskih stvari (bogatstvo, poznanstva, ugled). Zbog toga što sve te stvari doprinose sreći, Aristotel ih je nazivao dobrima. Naime, dobro je za grčke filozofe ono što čini i l i uvjetuje ljudsku sreću. N o bilo je filozofa koji se nisu slagali s Aristotelovim gledištem. Sokrat je smatrao da stvari kao što su zdravlje, snaga, bogatstvo i ugled ne doprinose sreći ako se njima ne koristi ispravno. Čovjek koji se krivo koristi svojom snagom i l i bogatstvom, na primjer, vrlo lako može nauditi i sebi i drugima. Stoga je on te stvari odbijao nazvati dobrima. Naime, prema Sokra-tovom mišljenju, dobro ne može imati negativne, već uvijek i isključivo pozitivne učinke, i to ne tek za samoga djelatnika nego i za druge ljude. Hoće l i se netko svojom snagom il i bogatstvom koristiti na svoj vlastiti i probitak drugih ljudi ovisi ο tome zna l i se on koristiti takvim stvarima, a takvo znanje Sokrat je nazivao vrlinom. Stoga je za Sokrata vrlina odnosno znanje jedino intrinzično dobro, porok odnosno neznanje jedino intrinzično zlo, dok stvari poput ugleda i bogatstva nisu niti dobre niti loše.

Sokrata su u tom razmišljanju slijedili i stoici. O n i su dijelili Sokratovo poimanje dobra i naučavali da postoji samo jedno dobro, a to je vrlina shvaćena kao znanje, i samo jedna loša stvar, a to je nedostatak vrline, odnosno porok shvaćen kao neznanje. Sve ostale stvari, uključujući one koje se obično smatraju dobrima, zapravo nisu ni dobre ni loše, nego su - kako stoici to kažu - indiferentne (adiaphora). Nazivajući ih "indiferentnima" stoici žele reći da te stvari ne prave nikakvu razliku za ljudsku sreću -

2 3

Pavel Gregorić

niti joj doprinose niti je ugrožavaju. Pa ipak, s obzirom na naš ustroj, neke indiferentne stvari u normalnim okolnostima treba odabirati, a neke izbjegavati. Primjerice, u normalnim okolnostima prikladno je odabirati život i izbjegavati smrt, odabirati zdravlje i izbjegavati bolest, odabirati bogatstvo i izbjegavati siromaštvo. Tako su stoici medu indiferentnim stvarima razlikovali one kojima treba dati prednost [proegmena) i one kojima ne treba dati prednost (apoproegmend). N o postoje iznimne okolnosti u kojima je prikladno odabrati nešto od onoga čemu inače ne treba dati prednost. Da spomenemo najradikalniji primjer kojega ćemo se ponovno dotaknuti kasnije: stoici su držali da postoje okolnosti u kojima je prikladno odabrati smrt pred životom i počiniti samoubojstvo, što je vlastitim primjerom dokazalo više stoičkih filozofa.

Osim podjele na dobre, loše i indiferentne stvari, za stoike je važna i podjela na stvari koje su do nas (ta eph' hemin) i stvari koje nisu do nas [ta ouk eph' hemin). Do nas su one stvari nad kojima imamo potpunu kontrolu, stvari čija je realizacija i l i ne-realizacija u cijelosti rezultat našeg izbora. Takve stvari su dobro i zlo, odnosno vrlina i porok. Nisu do nas sve one stvari nad kojima nemamo potpunu kontrolu, stvari čija realizacija i l i ne-realizacija nije u potpunosti rezultat našeg izbora. Jasno je da bolest i smrt, na primjer, nisu do nas, jer imamo vrlo malo kontrole nad njima, ako je uopće imamo. A l i niti bogatstvo i ugled nisu do nas, čak i ako ih već posjedujemo, zbog toga što njihovo održavanje dobrim dijelom ovisi ο različitim prilikama nad kojima nemamo nikakve kontrole. Primjerice, bogatstvo bankara ovisi ο stabilnosti tečaja, a ugled političara ο slici koju ο njemu daju mediji. Općenito kazano, dok su jedino dobro i zlo do nas, indiferentne stvari nisu do nas.

Stoici smatraju da većina ljudi pravi veliku životnu pogrešku kada misli da su indiferentne stvari dobre i l i loše, jer na taj način svoju sreću vežu uz postizanje i l i izbjegavanje onih stvari koje nisu do njih. Naime, misliti za indiferentne stvari da su dobre i l i loše znači vezati svoju sreću za nešto što je nestalno, za nešto nad čime čovjek nema potpunu kontrolu. Stoga ako smatramo


da su bogatstvo i ugled nešto dobro, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo postići, ako ih ne uspijemo zadržati, i l i samo ako naslutimo da bismo ih mogli izgubiti. A k o smatramo da su bolest i l i smrt nešto loše, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo izbjeći i l i samo ako naslutimo da bi nas mogle snaći.

Stoik pak svoju sreću veže uz postizanje onoga što je odista dobro i izbjegavanje onoga što je odista loše, a to su vrlina i vrla djela odnosno porok i poročna djela. Dakle, on svoju sreću veže uz postizanje onoga što je do njega, nad čime on u potpunosti vlada. Sto se pak indiferentnih stvari tiče, stoik će njih odabirati u skladu s prirodom i kako mu razum nalaže s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi, ali on niti u jednom trenutku neće strepiti nad njima i prekomjerno se oko njih truditi, jer njegova sreća ne ovisi ο takvim stvarima. Čak i ako on zbog spleta okolnosti koje nisu u njegovoj moći oboli i padne na prosjački štap, njegova vrlina ostaje netaknuta, a s njom i njegova sreća.

A l i kako takav čovjek, shrvan bolešću i prisiljen na milostinju, sebe ipak može smatrati sretnim? Stoici imaju odgovor na to pitanje. Međutim, on zalazi dublje u stoičku filozofiju, napose njihovu filozofiju prirode, tj. fiziku. Kao što je rekao Kriz ip (oko 280-oko 206. pr. n. e.), treći čelnik stoičke škole i najutjecajniji stoički filozof, "ne postoji nijedan drugi i l i prikladniji način pristupanja teoriji dobrih i loših stvari, vrlina i sreće nego na osnovi prirode kao cjeline i uprave svemirom."1

Ukratko, za stoike je svemir jedna složena hijerarhijska cjelina uređena na najbolji i najracionalniji mogući način. To znači da sve ima svoje mjesto i da se sve događa prema unaprijed utvrđenom i savršeno racionalnom planu. Čovjek je privilegirani djelić te cjeline utoliko što mu je podarena racionalnost pomoću koje može pojmiti strukturu svijeta i svoj položaj u njemu, te sukladno tome i živjeti. Zenon iz Citija (334-262 pr. n.e),2

osnivač stoičke škole, stoga je tvrdio da je konačni cilj života "življenje u skladu s prirodom" (homologoumenos zen). Onaj pak

1 Plutarh, Ο stoičkim protuslovljima 1035C. 2 Ovoga Zenona ne smijemo brkati sa Zenonom iz Eleje koji je poznat po svo

j im paradoksima ο kretanju, napose onomu ο Ahileju i kornjači.

4 5

Pavel Gregorić

tko svoju unutrašnju prirodu uskladi s prirodom svemira, taj neće nailaziti na prepreke i njemu će život teći glatko. Zato su stoički filozofi, od Zenona pa nadalje, sreću određivali kao "gladak tijek života" [eurrhoia biou).

A k o je svemir odista uređen na najbolji mogući način, slijedi da je smisleno što su stvari takve kakve jesu, što se bića ponašaju na način na koji se tipično ponašaju, što se događaji odvijaju upravo onako kako se odvijaju. M i ne možemo uvijek uvidjeti smislenost i racionalnost svakog pojedinog događaja, ali to je zbog toga što nismo savršeno racionalni i nemamo pred očima "veliku sliku". Da jesmo savršeno racionalni, uviđali bismo smislenost svakog pojedinog događaja, i l i bismo u najmanju ruku znali da mora postojati smisao i dobar razlog za svaki pojedini događaj. Epiktet tako kaže: "Za svaki događaj u svemiru lako je pohvaliti providnost ako čovjek u sebi ima ove dvije kvalitete — sposobnost sagledavanja onoga što se svakome događa i — zahvalnost."3

Zbog toga što vjeruju da je sve u svijetu unaprijed predodređeno, stoici su vjerovali u proricanje. Proricanje je u antici bilo cijenjeno umijeće koje se izvodilo na razne načine: putem snova, halucinacija, nebeskih pojava, ponašanja ptica, vizualnih uzoraka u utrobama žrtvenih životinja itd. Krizip je pozivanjem na tradicionalno umijeće proricanja dokazivao da svijetom upravlja sudbina koja nije ništa drugo nego mreža uzroka. Jer da ne postoji takva mreža, stvari bi se odvijale spontano i proricanje bi se svodilo na nasumično pogađanje s polovičnim uspjehom, pa uopće ne bi moglo steći status umijeća i biti na cijeni.

Ovdje valja naglasiti da stoici nisu smatrali da je sve u svijetu tek unaprijed određeno njegovim prethodnim stanjima, nego da je određeno na najbolji mogući način. Kao što smo napomenuli, svijet je za stoike savršena struktura koja povezuje sve njegove dijelove i događaje. Kad čovjek shvati taj red, vidjet će da je svaka pojedina stvar i svaki pojedini događaj prilagođen ostatku te strukture. Čovjek to mora shvatiti da bi bio vri i sretan, jer mu taj uvid omogućuje da se usredotoči na postizanje onoga što je

3 Epiktet, Razgovon 1.6.i.


odista dobro, na izbjegavanje onoga što je odista loše, i na in-diferentnost oko indiferentnih stvari. I obratno, ako čovjek ne stekne taj uvid, on će biti loš jer će imati pogrešan sustav vrijednosti zbog kojega će stalno krivo postupati te biti uznemiren i nesretan. Kleant (331-232. pr. n. e.), drugi predstojnik stoičke škole, tako pjeva: "Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste mi odredili mjesto. Ja ću spremno slijedit'; ne budem l i htio — ako postanem loš - ništa manje ja ću slijedit'!"4

Vratimo se sada na početno pitanje: kako stoici mogu naučavati da čovjek koji ima vrlinu, ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju, sebe ipak može smatrati sretnim? Zbog toga što vr l i na predstavlja konačno ostvarenje čovjekove prirode kojom on postiže potpuni sklad s prirodom svemira. Seneka (1. pr. n. e. -65 n. e.), jedan od kasnijih predstavnika stoičke škole, tako kaže da je vrli čovjek "jednak bogu".5 Prije nego što kažemo nešto više ο stoičkom razumijevanju vrline, netko bi mogao iznijeti sljedeći prigovor. A k o i prihvatimo iznesenu teoriju, možda čovjek koji ima vrlinu ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju zaslužuje naše divljenje, ali je l i on odista sretan? Možda možemo dopustiti da bi on sebe trebao smatrati sretnim zbog svoje vrline, ali je l i on sam iznutra sretan kad je obuzet bolovima, gladan i žedan?

Stoici opet odgovaraju potvrdno. Čovjek koji ima vrlinu i l i njoj teži znade da postoje viši razlozi zašto se našao u nedaći. A k o ništa drugo, nedaće mu pružaju priliku da pokaže svoju vrlinu. Epiktet to na jednom mjestu iskazuje vrlo upečatljivo: "Daj mi sad, Zeuse, koju god nedaću hoćeš, jer ja imam sredstvo koje si mi t i podario i načina da si budem na čast u svakoj pril ici." 6 "Sredstvo i načini" ο kojima Epiktet ovdje govori jest čovjekova racionalna duša koja mu omogućuje spoznaju strukture svijeta i pravih vrijednosti, a na čast će si biti tako što u nedaća-

4 Ovaj citat iz Kleantove glasovite himne Zeusu nalazi se u posljednjem poglavlju Epiktetovog Priručnika.

5 Seneka, Pismo Luciliju 92.30. 6 Epiktet, Razgovori I.6.37.

6 7

Pavel Gregorić

ma neće zapomagati, nikome neće predbacivati, neće se predavati emocijama, već će podnositi patnje s vedrinom u duhu. Vedrinu duha u nedaći stoik crpi, s jedne strane iz uvjerenja da postoji neki viši razlog u najboljem mogućem poretku stvari zbog kojega je njega dopao taj položaj, i s druge strane iz uvjerenja da su njegovo tijelo, život, glad i žed, bolovi — baš kao i najveći užici — mahom indiferentne stvari, dok je jedina dobra stvar na svijetu vrlina kojoj on teži i kojoj se upravo takvim svojim ponašanjem približava. Iz takvog odnosa stoika prema životnim nedaćama potječe izraz koji je i danas u optjecaju: "podnositi nešto stoički". N o pri tome je važno naglasiti da stoi-cizam ne uči kako stisnuti zube - kako to slikovito kaže Richard Sorabji, jedan od vodećih suvremenih poznavatelja stoi-cizma - nego kako promijeniti način gledanja na stvari tako da uopće nije potrebno stiskati zube.

2. Vrlina Kao što smo već naznačili, u svojem poimanju vrline stoici su se uvelike oslanjali na Sokrata kakvoga nam prikazuje Platon u svojim ranim, tzv. "sokratovskim" dijalozima, napose u dijalogu Protagora. Ondje Sokrat zastupa tri međusobno povezana stajališta koja su još u antici bila kontroverzna: (i) da je vrlina znanje; (2) da je vrlina jedna jedinstvena stvar; (3) da je vrlina nužna i dovoljna za sreću.

(1) Kada Sokrat tvrdi da je vrlina znanje, čini se da hoće reći kako se vrlina sastoji u ispravnom i neoborivom poimanju onoga što je odista dobro i loše za čovjeka, a onaj koji ima takvo poimanje ne može a da ne ide za onim dobrim i da ne izbjegava ono loše. Stoga je vrlina nekakvo praktično znanje i l i umijeće (techne), naime umijeće valjanog življenja. Stavovi vrloga čovjeka u pogledu životnih pitanja, a odatle i njegovi postupci, uvijek su međusobno konzistentni. I zbog toga što su konzistentni, nitko takvoga čovjeka ne može zateći u protuslovlju u pogledu životnih pitanja - onako kako je Sokrat u Platonovim ranim dijalozima svoje sugovornike redovito hvatao u protuslovljima.


Tako su i stoici smatrali da je vrlina znanje, u prvom redu znanje onoga što je dobro, onoga što je loše, i onoga što je indiferentno, a potom i znanje različitih radnji koje su prikladne s obzirom na razne prilike i odnose u kojima se čovjek nalazi. Potpuno usvajanje tog znanja omogućuje čovjeku da u svakoj situaciji ispravno reagira. Naime, posjedujući takvo znanje, čovjek će u svakoj pojedinoj situaciji znati prepoznati je l i ona vezana uz nešto dobro, uz loše i l i indiferentno. A k o je situacija vezana uz dobro, on će se angažirati tako da ga poluči. A k o je situacija vezana uz nešto loše, on će se angažirati tako da ga izbjegne. A ako je situacija vezana uz nešto što je indiferentno, on će djelovati onako kako to razum nalaže s obzirom na dane okolnosti. N a primjer, suočen sa zahtjevom tiranina da izda prijatelja i l i će biti pogubljen, stoik će razmišljati: "Biti pogubljen znači izgubiti život, a život je nešto indiferentno; izdaja prijatelja je nešto loše, jer je suprotna vrlini (hrabrosti), dok je zaštita prijatelja sukladna vrlini; prema tome, neću izdati prijatelja." Suočen pak sa zahtjevom pljačkaša da preda novac iz blagajne, stoik će razmišljati otprilike ovako: "Pljačkaši traže novac pod prijetnjom smrću. I smrt i novac u blagajni su indiferentne stvari, no s obzirom na to da sam ja po zanimanju blagajnik, prikladno je da sačuvam novac; prema tome, neću i m predati novac." Dakako, životne su situacije uvijek mnogo složenije od naznačenih, tako da bi stoik trebao razmotriti mnogo veći broj faktora, no ovi primjeri pokazuju otprilike na koji način će ih on razmatrati.

Više ο prikladnim radnjama bit će rečeno u 4. poglavlju. Ovdje valja napomenuti da je za stoike vrlina u konačnici znanje cjelokupne stoičke filozofije. Gore smo vidjeli kako stoička fizika pruža osnovu za etiku. Preostali, treći dio filozofije jest logika. Slično kao i fizika - koja obuhvaća kozmologiju, teologiju, psihologiju pa i ono što nazivamo "metafizikom" — stoička logika je mnogo šira od discipline koju danas nazivamo t im imenom. Logika u stoika obuhvaća sve discipline koje se bave mišljenjem i govorom [logos). To uključuje epistemologiju, logiku u današnjem smislu, te filozofiju jezika i retoriku.

9

Pavel Gregorić

Ukratko, ono što stoička logika čovjeku omogućuje jest da bolje razumije te učinkovitije obrazlaže i brani svoje stavove i postupke. Tako da i logika, kao treći dio filozofije za stoike, na neki način potkrepljuje i učvršćuje etiku. Općenito se može kazati da su stoici etiku stavljali u središte svog filozofskog sustava kojega su uspoređivali, između ostaloga, s voćnjakom: ograda predstavlja logiku, zemlja i voćke fiziku, a plodovi etiku.

(2) Iz Platonovih dijaloga može se iščitati da je Sokrat tvrdio kako su pojedinačne vrline zapravo različiti aspekti jedne te iste stvari koju je on nazivao znanje [episteme] i l i razboritost [phronesis). Drugim riječima, postoji jedna stvar, znanje i l i razboritost, koja se u različitim prilikama očituje kao umjerenost, hrabrost i l i pravednost. Stoici su prihvaćali taj stav. Budući da je vrlina razboritost, odnosno znanje onoga što treba činiti, pojedinačne su vrline znanja onoga što treba činiti u različitim okolnostima: umjerenost je znanje onoga što treba odabirati, hrabrost je znanje onoga što treba podnositi, a pravednost je znanje onoga što kome pripada. N a jedinstvu vrline naročito je insistirao Zenonov istaknuti učenik, Ariston s otoka Hija (3. st. pr. n. e.). O n je vrlinu kao jedinstveno stanje duše nazivao "zdravljem", u čemu je opet nasljedovao Sokrata, i protivio se diferencijaciji vrlina koju su Zenon i Krizip ipak dopuštali. Kako god bilo, osim četiri primarne vrline, stoici su imali čitav katalog sekundarnih vrlina od kojih je svaka potpadala pod neku primarnu vrlinu.

Iz Sokratova stava ο jedinstvu vrline slijedi da ako je netko hrabar čovjek, onda je on i razborit i hrabar i pravedan. Stoici su to prihvaćali i odatle izvodili neke vrlo upadljive zaključke. Tvrdili su tako da jedna vrlina sa sobom povlači sve ostale. Primjerice, čovjek ne može biti hrabar, a da ne bude ujedno i razborit i umjeren itd. To ne znači, dakako, da čovjek koji nema vrlinu ne može postupiti hrabro. Čovjek često može postupati hrabro, ali dokle god njegovi postupci nemaju potpuno čvrsto uporište u znanju ο tome što treba podnijeti, njemu će stoici nijekati hrabrost. Stoici su tako povlačili strogu razliku između prikladne radnje [kathekon], kao što je hrabri postupak obično-


ga čovjeka, i savršeno prikladne radnje koja ima čvrsto uporište u vrlini [katorthomd), a to je hrabri postupak čovjeka koji ima vrlinu hrabrosti odnosno nepokolebljivo znanje onoga što treba podnijeti. Znanje pak ο tome što treba podnijeti moguće je usvojiti samo ako se usvoji i znanje drugih stvari, ponajprije znanje ο onome što je dobro, što loše, a što indiferentno. I tako da bi čovjek imao neku pojedinačnu vrlinu, on mora imati c i jelu Vrlinu.

Odatle slijedi i da nedostatak jedne vrline povlači za sobom nedostatak svih ostalih vrlina. Jer ako čovjek nije hrabar, njemu nedostaje znanje onih stvari koje treba podnijeti, a s time mu nedostaje i cjelovito znanje onoga što je dobro, što je loše, a što indiferentno. Prema tome, čovjek će i l i biti savršeno vri, i stoga će imati sve pojedinačne vrline, i l i uopće neće biti vri, pa stoga neće imati niti jednu pojedinačnu vrlinu. Također, stoici su tvrdili da onaj koji djeluje u skladu s jednom vrlinom, djeluje u skladu sa svim vrlinama. Na primjer, onaj koji djeluje hrabro, ujedno djeluje i razborito i umjereno, i pravedno.

(3) Sokrat je smatrao da je vrlina sve što je čovjeku potrebno da bi bio sretan. Štoviše, on nije smatrao da je vrlina tek dovoljna, nego i da je nužna za ljudsku sreću. Kao što smo već napomenuli, koje god stvari čovjek mogao imati, bez vrline on ne može biti sretan jer neće znati valjano koristiti one stvari koje ima. Sokratovo su mišljenje dijelili i stoici. N o oni su ga još izoštrili izričitom tvrdnjom da između vrline i poroka nema ničeg srednjeg. Čovjek je i l i vri pa stoga sretan, i l i poročan pa stoga nesretan. Čak i onaj koji se jako približio vrlini, još uvijek je poročan i nesretan. Krizip je to ovako iskazao: "Kao što se onaj koji je udaljen jedan lakat od površine mora ne utapa ništa manje od onoga koji je potopljen pet stotina hvati, isto tako niti oni koji su se vrlini približili nisu ništa manje u poroku od onih koji su daleko od nje."7 Imamo l i u vidu stoičko poimanje vrline - koje izgleda iznimno strogo i zahtjevno — razložno je upitati se ima l i itko vri i sretan na ovome svijetu, i l i smo svi poročni i

7 Navod zabilježen u Plutarha, Ο zajedničkim poimanjima 1063A.

10 11

Pavel Gregorić

nesretni? Štoviše, je l i ikada postojao vri i sretan čovjek, uključujući i stoičke filozofe?

Njihov će nas odgovor u prvi mah začuditi. On i smatraju da se takav čovjek još nije rodio. Idealu stoičkog mudraca, čovjeka koji je potpuno vri i istinski sretan, možda su se približili neki iznimni pojedinci, poput Sokrata, Zenona i l i Diogena 8, ali čak ni oni nisu utjelovili taj ideal. A l i ako je vrlina, a onda i sreća, čovjeku nedostupna, koja je onda korist od stoičke filozofije?

Stoici su bil i potpuno svjesni zahtjevnosti svoje filozofije u svjetlu ljudskih ograničenja, tako da nisu gajili iluzije ο os-tvarivosti ideala mudraca. N o taj ideal predstavlja uzor kojemu bi se ljudi trebali nastojati što više približiti, pa su stoici stavljali naglasak na to približavanje, odnosno na proces napredovanja [prokope). Možda netko poput Sokrata nije bio potpuno vri i sretan, ali on je u svakom slučaju svoju prirodu ozbiljio u većoj mjeri nego netko tko se idealu mudraca i ne pokušava približiti. Već je to vrijedan cilj koji će u čovjekov život unijeti više racionalnosti, konzistentnosti i neuznemirenosti, te ga na taj način približiti sreći. 'Ako vrlina obećava sreću (eudaimonia)," kaže Epiktet, "neuzbuđenost (apatheia) i gladak tijek života (eurrhoia), onda je zacijelo i napredak prema vrlini napredak prema svakom od tih ciljeva."9

3. Psihologija Najveću prepreku za proces napredovanja predstavljaju emocije [pathe).l° Emocije su "neracionalna kretanja duše" koja dovode do toga da čovjek postupi drukčije nego što bi bilo prirodno. N o odakle u čovjeku emocije, kad je za stoike ljudska duša po

8 Diogen iz Sinope (oko 412-oko 320. pr. n. e.) bio je Sokratov štovatelj i osnivač kiničke škole. To je onaj Diogen koji je živio u bačvi i ο kojemu su se raspredale brojne anegdote u antici, od kojih je možda najpoznatija ona ο traženju čovjeka svijećom. Stoici su bil i pod utjecajem kiničke škole, a Diogen je bio jedan od njihovih uzora.

9 Epiktet, Razgovon I.4.3. 1 0 Grčka riječ pathos obično se prevodi kao "emocija" il i "strast". N o t i prijevo

di etimološki nisu zadovoljavajući jer nemaju prizvuk trpljenja, zatečenosti, pogodenosti, pa čak i bolesti.

Uvod u* stoičku etiku i Epiktetov nauk

svojoj prirodi skroz racionalna? Za neke druge filozofe, koji su smatrali da ljudska duša ima i iracionalni dio, to pitanje ne predstavlja problem. N a primjer, Platon i Aristotel su smatrali da emocije potječu iz iracionalnog dijela duše i da čovjek postupa u skladu sa svojim emocijama kada ih njegov racionalni dio duše ne uspije obuzdati. N o rani stoici, za razliku od Panetija (oko 185-109. pr. n. e.) i Posidonija (135-51. pr. n. e.) koji su obilježili srednji period stoičke škole, ne prihvaćaju razdiobu duše na racionalni i iracionalni dio, pa ne mogu dati slično obrazloženje. Zato oni daju jedno drukčije, po mnogo čemu zanimljivo obrazloženje. Da bismo razumjeli to obrazloženje, međutim, moramo najprije dati skicu relevantnog dijela stoičke psihologije. Taj dio važan je i za razumijevanje nekih ključnih mjesta u Epikteta.

Stoici smatraju da osjetilna bića stalno primaju predodžbe i l i utiske (phantasiai). Većinu tih utisaka putem čula proizvode izvanjski predmeti, iako postoje utisci koji nisu prouzročeni vanjskim predmetima, kao u slučaju snova i halucinacija. Nadalje, od utisaka koje proizvode izvanjski predmeti, mnogi vjerno predstavljaju te predmete, ali postoje i utisci koji ih predstavljaju iskrivljeno, kao u slučaju varki i izobličenja. T i utisci koji potječu od predmeta koji zbilja postoje i koji su u dušu utisnuti u potpunom skladu s t im predmetima, smatrao je Zenon, omogućuju istinito zahvaćanje odnosno spoznaju (katalepsis) predmeta. Stoga ih se nazivalo ' spoznajnosnim utiscima" [phan-tasia kataleptike). Zenon je tvrdio da su spoznajnosni utisci kr i terij istine, odnosno ono što je na prirodan način dostupno svakom racionalnom biću kao osnova razlikovanja istinitoga od lažnoga. Kao takvi, spoznajnosni utisci za stoike predstavljaju čvrsti temelj znanja. Tu teoriju napadali su skeptički filozofi iz Platonove Akademije i prisilili Zenona i Krizipa da dodatno razrade svoj pojam spoznaj nosnog utiska, no u te razrade ovdje ne moramo ulaziti.

Pril ikom primanja utiska duša je pasivna. Njezin aktivni moment u racionalnih bića stoici su nazivali "pristanak" (sun-katathesis). Naime, pristanak je takoreći voljni čin kojim se

12 13

Pavel Gregorić

potvrđuje sadržaj utiska, kao da u sebi kažemo: "Da, stvar je odista takva kakva je dana u utisku!" N o pristanak ne zahtijeva da se bilo što verbalizira, bilo u sebi i l i na glas. Dovoljno je jednostavno uzeti da je stvar onakva kakvom se doima. Pristankom na utisak, dakle, imamo vjerovanje da je predmet odista onakav kakvim je predstavljen u utisku. Stoici su smatrali da treba dati pristanak samo spoznaj nosnim utiscima, što bi dovelo do pravog znanja [episteme) kao skupa istinitih stavova medu kojima nema protuslovlja.

Nadalje, kao racionalna bića, ljudi imaju racionalne utiske {phantasiai logikai), odnosno utiske koji se ne sastoje samo od predstave nekog predmeta nego i od pojmovno uobličenih i jezično iskazivih pomisli ο njemu. Kakve će to pomisli biti ovisi ο tome kako je čovjek odgojen i obrazovan, kakvim je utjecajima bio izložen itd. Te pomisli mogu biti teorijskog i l i praktičnog karaktera. N a primjer, kada ugledam šalicu kave na svom stolu pomislim da je okrhnuta i l i prevelika (pomisli teorijskog karaktera); i l i pak pomislim da je kava u šalici ukusna i l i nezdrava (pomisli praktičnog karaktera). Prema tome, za racionalni utisak bi se moglo reći da je zahvaćanje predmeta pod određenim opisom: kao ovakvo i l i onakvo.

Kada imam utisak praktičnog karaktera — dakle utisak u kojemu je predmet popraćen nekakvom vrijednosnom prosudbom, npr. da je predmet dobar, ugodan, prirodan i si. — ako na njega pristanem, u meni se automatski javlja poriv [horme). A k o pristanem na utisak koji sadrži pozitivnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevantni predmet zadobijem i l i da relevantni čin izvršim. A k o pristanem na utisak koji sadrži negativnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevantan predmet i l i čin izbjegnem (takav negativni poriv stoici su nazivali "odvraćaj", aphorme).

Poriv pak automatski dovodi do svrsishodnog kretanja. N a primjer, ako pr imim utisak da je šalica kave ukusna i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje poriv da uzmem gutljaj kave, a taj poriv izravno dovodi do toga da pružim ruku, uhvat im šalicu i prinesem je ustima. A k o primim utisak da je šalica


kave nezdrava i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje odvraćaj koji dovodi do toga da izbjegavam šalicu kave. A k o pak jednom il i drugom utisku uskratim pristanak, poriv ne nastaje i ja ne djelujem na relevantan način u vezi s tom šalicom kave.

Koje i kakve utiske primamo nije pod našom kontrolom, pa stoga za njih nismo niti odgovorni. N o odgovorni smo za pristanak, jer on predstavlja odlučni moment u funkcioniranju racionalnog bića. Dati pristanak na utisak u kojemu je neki predmet predstavljen na određeni način znači imati vjerovanje {dogma) odnosno prosudbu [hupolepsis] da taj predmet jest takav. Racionalno biće daje i l i uskraćuje pristanak utiscima koje ima s obzirom na svoj širi vrijednosni i spoznajni okvir, tj. s obzirom na skup vjerovanja koji racionalno biće ima ο sebi i stvarima oko njega. Nastavimo prijašnji primjer: da sam imao neke druge utiske, tj. da sam pomislio da kava podiže krvni tlak, da je moj krvni tlak ionako visok, da visoki krvni tlak predstavlja prijetnju mom zdravlju, a da je moje zdravlje indiferentna stvar koju je u postojećim okolnostima racionalno odabrati, ja bih bio uskratio pristanak svojem utisku šalice kave kao nečeg ukusnog. Tako ne bi došlo do mog poriva za konzumacijom kave i posezanja za šalicom, pa ne bih niti djelovao na način koji šteti mom zdravlju. Odatle možemo zaključiti da su stoici zahtijevali da stalno pazimo na svoje utiske, da ih odvagu-jemo s drugim utiscima i razmišljamo ο tome kojim utiscima trebamo dati a kojima uskratiti pristanak. Zato Epiktet kaže: "Prva i najveća zadaća filozofa jest procjenjivati utiske, razluči-vati ih i ne prihvatiti niti jedan koji nije procijenjen."11 Vratit ćemo se na ovu temu kada budemo govorili ο "ispravnoj upotrebi utisaka" u Epikteta.

Stoici su razlikovali više tipova poriva. Jedan važan tip poriva čine želja [prexis] i zazor [enklisis). Zelja je poriv koji nastaje pristankom na utisak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto dobro. Zazor je pak poriv koji nastaje pristankom na utisak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto loše. Većina

1 1 Epiktet, Razgovon I.20.7.

14 15

Pavel Gregorić

ljudi općenito vjeruje da su indiferentne stvari, npr. život, zdravlje i novac nešto dobro, a smrt, bolest i siromaštvo nešto loše. Zbog tog pogrešnog vjerovanja želje i zazori većine ljudi su pogrešni, a takve su i njihove radnje koje odatle slijede. Njihove želje i zazori su pogrešni ne samo zbog toga što uključuju pogrešna vjerovanja ο tome što je dobro a što loše, nego i zbog toga što ljudi obično imaju i niz oprečnih vjerovanja, što ih dovodi u sukob sa samim sobom i čini ih uznemirenima. Primjerice, onaj koji vjeruje da je novac nešto dobro obično vjeruje i da je krađa nešto loše. A k o ugleda novčanik na podu i otuđi ga, kaj at će se što se nije uzdržao. A k o se pak uzdrži, bit će mu žao što nije posegnuo za lakom zaradom. Dakle, u svakom slučaju bit će uznemiren. Takve želje i zazori su pogrešni i zbog toga što su to obično porivi vezani za stvari koje nisu do djelatnika, pa kad ne uspije steći ono što smatra da je dobro i l i izbjeći ono što smatra da je loše, djelatnik će biti nesretan. Takve pogrešne želje i zazore stoici nazivaju žudnjama (epithumiai) i strahovima (phoboi), a to su dvije od ukupno četiri osnovne vrste emocija [patke). Preostala dva tipa su ugoda (hedone) i bol (lupe). Ugoda je pogrešna reakcija na prosudbu da čovjek već uživa u nečemu dobrom, a bol pogrešna reakcija da ga je već zapalo nešto loše. Sva četiri osnovna tipa u sebi sabiru brojna druga stanja koja su stoici pažljivo katalogizirali, npr. žudnja obuhvaća srdžbu, mržnju, seksualnu požudu, ljubavnu čežnju itd., dok strah obuhvaća oklijevanje, agoniju, šok, sram, paniku, užas itd.

Iz ove teorije slijedi da emocije nisu nekakvi razumu izvanjsk i čimbenici s kojima se ovaj bori s više i l i manje uspjeha, kao kod Platona i Aristotela, već proizlaze iz neadekvatnog funkcioniranja razuma koji ima pogrešna vjerovanja i posudbe. I što netko ima više pogrešnih vjerovanja, to će više djelovati emotivno, to će češće biti u sukobu sam sa sobom, to će više odstupati od svoje racionalne prirode, a sve to sa sobom neminovno povlači uznemirenost i nesreću. Zato je neuzbuđenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia), jedna od najvažnijih zadaća stoika. Jedini pak način da se čovjek oslobodi od emocija, prema stoičkom stajalištu, jest da se uklone pogrešna


vjerovanja koja uzrokuju emocije i da se ona zamijene ispravnim vjerovanjima koja su, dakako, sadržana u stoičkom nauku. I što će netko više napredovati na putu prema stoičkom idealu mudraca, to će on imati više ispravnih vjerovanja, to će ona biti međusobno konzistentnija, i to će se ona u većoj mjeri podudarati s božanskom racionalnošću koja upravlja svijetom. Ta eliminacija emocija jedna je od najistaknutijih značajki stoičke filozofije. Tu značajku i danas čujemo u pridjevu "stoički".

4. Prikladne radnje N o što ako su želja i zazor usmjereni na ono što je istinski dobro odnosno loše? Sto kada imamo želju za vrlinom i svemu što je vrlo, i kada imamo zazor prema poroku i svemu što je poročno? U tom slučaju pristanak na relevantni utisak dovodi do odgovarajućeg poriva, no takav poriv neće biti emocija (pathos), nego "dobra afektivna reakcija" (eupatheia). Takve afektivne reakcije su u skladu s razumom. One čovjeka ne dovode u sukob sa samim sobom i ne ugrožavaju njegov unutrašnji mir i sreću. Zato su stoici dali posebna imena ispravnoj želji i zazoru: htijenje (boulesis) i oprez (eulabeia). Ispravni parnjak ugode je radost (chara), a to je valjana reakcija na prosudbu da čovjek već uživa u nečemu istinski dobrom, što podrazumijeva da je on već vri. Ispravnog parnjaka boli nema, jer ako je čovjek već vri, u njemu nema ništa poročno, dakle ništa istinski loše, tako da ne može niti reagirati na to. To ukazuje da ispravne afektivne reakcije zapravo pripadaju samo mudracima.

N o što je s onima koji nisu mudraci, ali prakticiraju stoičku filozofiju i napreduju prema tom idealu? O n i znaju razliku između dobrih, loših i indiferentnih stvari, te između onih indiferentnih stvari koje imaju prednost i one koje nemaju prednost. On i će u normalnim okolnostima pokušavati zadobiti indiferentne stvari koje imaju prednost, a izbjegavati one koje nemaju prednost. Primjerice, oni će imati poriv za hranom i pićem, te izbjegavati mjesta opasna po život i zdravlje. Međutim, njihov poriv neće proizlaziti iz utiska popraćenog pogrešnom prosudbom da su hrana i piće nešto dobro, a mjesta

16 17

Pavel Gregorić

opasna po život i zdravlje nešto loše, nego prosudbom da su to stvari koje su prirodne, u smislu da njihovo stjecanje odnosno izbjegavanje održava i pospješuje čovjekov opstanak i njegovu racionalnu prirodu. Takav tip poriva stoici su zvali "odabir" (ek-loge), a radnje koje su predmet te vrste poriva nazivali su "prikladnim radnjama" [kathekontd). Vidjet ćemo da se Epiktet drži ovog nauka, ali da odstupa od ortodoksne terminologije, što može stvoriti zbrku.

Prikladne su radnje, dakle, radnje koje imaju racionalno opravdanje i koje su u skladu s ljudskom prirodom. One proizlaze iz dvije vrste poriva: odabira i dobre afektivne reakcije. Primjeri prikladnih radnji su, primjerice, jedenje, izbjegavanje po život opasnih mjesta i situacija, poštivanje roditelja, izvršavanje političkih dužnosti i si. Neprikladne radnje su one koje nemaju racionalno opravdanje i u sukobu su s ljudskom prirodom, a proizlaze iz treće vrste poriva, naime iz emocija. Primjeri neprikladnih radnji su kako gladovanje tako i preždera-vanje, zatim nepotrebno izlaganje pogibelji, nebriga za roditelje, neispunjavanje političkih dužnosti. Međutim, u specifičnim je situacijama prikladno odabrati i neku od onih indiferentnih stvari koje nemaju prednost, odnosno učiniti nešto što bi se u normalnoj situaciju ubrajalo pod neprikladnu radnju. N a primjer, prikladno je gladovati kada se, uzimajući u obzir okolnosti i raspoložive opcije, procijeni da je štrajk glađu najbolji način da se spriječi neki poročni čin. Ili, da ponovimo primjer koji je karakterističan za stoike, prikladno si je uzeti život u okolnostima u kojima je napredovanje prema vrlini u potpunosti onemogućeno. Te inače neprikladne radnje u ovim su slučajevima prikladne jer racionalno opravdanje proizlazi iz iznimnih okolnosti.

Iz svega ovoga jasno slijedi da prikladne radnje nisu dužnosti, kako se grčka riječ kathekon zna prevoditi na hrvatski jezik posredovanjem Ciceronovog inače korektnog latinskog prijevoda officium. Naime, u svakodnevnom govoru dužnost je čin koji izvršavamo jer ga nekome na nekoj osnovi dugujemo. Prikladna radnja nije čin koji izvršavamo jer ga nekome dugujemo, već


zbog toga što je za nas prirodno i l i racionalno da ga izvršimo. To valja imati na umu kada čitamo prijevode Ciceronova spisa De officiis koji je stoičku etiku učinio prisutnom kroz renesansu i novi vijek.

U vezi s prikladnim radnjama treba spomenuti još nešto. Prikladne radnje tiču se indiferentnih stvari, stvari koje nisu do nas. Takve su stvari unaprijed određene sveopćim kozmičkim planom, a čovjek se tom kozmičkom planu mora prilagoditi. Kao što Epiktet sažeto veli: "Ne traži da se stvari događaju onako kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju."12 N o problem je u tome što čovjek ne poznaje sveopći kozmički plan, pa ne zna je l i njegov odabir konzistentan s kozmičkim planom. Da bi uskladili čovjekovu sklonost da slijedi prirodne stvari s poštivanjem sveopćeg kozmičkog plana ο kojemu zadobivanje tih stvari ovisi, stoici uvode pojam "poriva uz ogradu" [hupexaire-sis). Naime, ako je čovjek svjestan da predmet njegovog poriva ovisi ο sveopćem kozmičkom planu i da bi ishod mogao biti i nepovoljan, njegovi porivi bit će blaži, smotreniji. N a taj način čovjekova će priroda biti usuglašena s kozmičkom prirodom, on će ostati unutar granica razuma i neće trpjeti uznemirenost kad mu se planovi i nastojanja izjalove.

5. Sklonost prema drugim ljudima Vidjeli smo da stoici drže kako su prikladne radnje u skladu s ljudskom prirodom. N o odakle to slijedi? Konkretno, zašto bi bilo prirodno poštivati roditelje, obazirati se na druge ljude, izvršavati političke dužnosti? Da bismo vidjeli kako stoički nauk odgovara na to pitanje, moramo se osvrnuti na stoičku teoriju ljudskog razvoja.

Stoici tvrde da sve životinje, pa tako i čovjek u djetinjstvu, najprije ima urođenu sklonost [pikeidsis] prema samoodržanju. Ta sklonost tjera životinju i dijete da instinktivno pronalaze ono što je nužno za opstanak (npr. hrana, piće, sklonište), i da izbjegava ono što ugrožava opstanak (npr. provalije, vatra, zvijeri).

1 2 Epiktet, Priručnik §8.

18 19

Pavel Gregorić

Isto tako, s nekim životinjama čovjek dijeli urođenu sklonost prema svojim najbližima. Kao što se životinje instinktivno brinu za svoje mlade, isto tako i čovjek ima usađenu sklonost prema svojoj djeci, a onda i prema ostalim članovima obitelji. Ta sklonost već na pred-racionalnoj, životinjskoj razini osigurava da pojedinac ne mari samo za svoj vlastiti nego i za opstanak i dobrobit svojih najbližih. Dakle, mi smo tako ustrojeni da se brinemo za članove svoje obitelji. N o s nastupom racionalnosti, što se prema stoicima događa oko četrnaeste godine života, čovjek razvija i moralnu svijest — on počinje osjećati sklonost i prema drugim racionalnim bićima: najprije prema svojim susjedima, pa sugrađanima, pa sunarodnjacima, i konačno prema svim ljudima. Hijeroklo, stoik iz i . stoljeća n. e., kaže: "Sto je veća krvna udaljenost, to će blagonaklonost biti nešto umanjena, no mi se ipak moramo truditi oko njena poravnanja."13 Prema tome, u stoičkoj etici sklonost prema svim ljudima krajnja je konzekvenca sklonosti prema sebi samome. Moja sklonost prema vlastitom opstanku i dobrobiti, ukoliko sam racionalno biće, jamči sklonost prema opstanku i dobrobiti svih ostalih racionalnih bića.

Zašto ne protegnuti stoički princip sklonosti i dalje, pa tvrditi da čovjek u sljedećem koraku ima sklonost i prema ostalim životinjama, pa prema biljkama, i najzad prema neživim stvarima, te tako prema cijelome svijetu? Najzad, naša racionalna duša sazdana je od iste tanane tvari, pneume, koja svakoj stvari u svijetu daje karakterističan oblik i postojanost te joj omogućuje ponašanje koje je za nju tipično. Iako bi se to zacijelo svidjelo suvremenim pobornicima prava životinja i filozofima ekologije, to nije u suglasnosti sa stoičkim naukom. Kao što smo ranije natuknuli, stoici su smatrali da je svijet ustrojen hijerarhijski, s čovjekom pri vrhu piramide, tako da sve ostale žive i nežive strukture u konačnici postoje radi čovjeka i za njegovu korist.

S obzirom na svoje uloge u obitelji, susjedstvu, gradu, zemlji, i konačno u svijetu koji dijelimo s drugim ljudima, postoje radnje koje je za nas prirodno i racionalno činiti, u tom smislu da

1 3 Stobej, Antologija IV.27.23.


one unapređuju naš opstanak i dobrobit. A te radnje su, dakako, prikladne radnje. N a primjer, za mene kao roditelja prikladno da svoje dijete hranim i štitim, kao susjeda da plaćam pričuvu, kao građanina da izađem na glasanje, i kao građanina svijeta da pomognem strancu u nevolji. Sve takve radnje su u skladu s našom prirodom i proizlaze iz nama urođenih sklonosti.

Stoici su, dakle, bil i osjetljivi na svu različitost uloga koje čovjek ima u društvu. Nauk ο sklonosti odnosi se uglavnom na one uloge u kojima se čovjek zatječe rođenjem. N o postoje i uloge koje čovjek svojevoljno odabire, kao što su zanimanje, politička funkcija, sudjelovanje u nekim zajedničkim aktivnostima, članstvo u udruženjima i tome slično. I te vrste uloga sa sobom povlače prikladne radnje. Tako Panetije smatra da se prikladne radnje mogu podijeliti prema četiri osnovne uloge (personae) koje čovjek ima u životu. Prva je uloga racionalnog bića koju dijelimo sa svim drugim ljudima. Druga je uloga pojedinca sa svojim fizičkim, karakternim i intelektualnim značajkama. "Tim dvama gore spomenutim ulogama dodana je treća, koju nameće neka slučajnost i l i okolnost, a onda i četvrta, koju prihvaćamo po vlastitoj odluci. Državne i vojne ovlasti, plemenit rod, javne počasti, bogatstvo, mogućnosti, i sve tome suprotno, stvar je slučajnosti i podložno je okolnostima. Koju smo pak ulogu sami spremni preuzeti ovisi ο našoj volji. Stoga se neki posvećuju filozofiji, neki pravu, a neki govorništvu.. ."M

Koja je radnja u određenoj situaciji prikladna čovjek može utvrditi sagledavajući ulogu koja mu u toj situaciji pripada. 'Ako si vijećnik nekoga grada," kaže Epiktet, "ne zaboravi da si v i jećnik; ako si mlad, ne zaboravi da si mlad; ako si star, da si star; ako si otac, da si otac. Naime, svaki od tih naziva, ako se ο njemu razmisli, uvijek ukazuje na pripadne radnje."15 Istu misao nalazimo u Priručniku §30, gdje stoji da čovjek mora naučiti razmišljati ο svojim ulogama, tj. "odnosima", jer su prikladne radnje uglavnom određene njima.

1 4 Ciceron, Ο dužnostima 1.115. 1 5 Epiktet, Razgovori II.10.10-11.

20 21

Pavel Gregorić

Budući da su svemir zamišljali kao racionalno uređenu cjelinu sa svojim zakonitostima, stoici su ga znali uspoređivati s državom, a ljude koji u tom svemiru žive nazivali su građanima svemira, odnosno "kozmopolitima" [kosmou polites). Taj izraz skovali su kinički filozofi, a stoici su ga preuzeli i dalje razradili. Biti građanin svijeta za Zenona je značilo biti svjestan svog mjesta u svijetu i pokoravati se njegovim uredbama. Zbog toga u Zenonovoj Državi građani svijeta nisu svi ljudi, nego samo mudraci. N o kasniji su stoici smatrali da su svi ljudi građani svijeta utoliko što su racionalna bića, dakle bića koja imaju sposobnost da shvate svoje mjesto u svijetu i pokoravaju se njegovim uredbama. "T i si građanin svijeta," kaže Epiktet, " i njegov dio — i to ne jedan od sporednih nego jedan od njegovih glavnih dijelova — jer možeš razumjeti božansku upravu i zaključiti što odatle slijedi."' 6 Budući da su svi ljudi stoikovi sugrađani u kozmičkom gradu - bez obzira na njihov spol, društveni položaj, narodnost i l i državljanstvo — na njih je usmjeren niz stoikovih prikladnih radnji. Odatle slijedi drukčiji, pravedniji odnos stoika prema robovima, ženama i strancima od onoga tradicionalnoga. Stoga možemo zaključiti da nauk ο sklonosti [pikeidsis] koja se zasniva na univerzalnoj ljudskoj racionalnosti stoičkoj etici daje upadljivo humanistički ton.

6. Epiktetov život i djelo Epiktet je rođen oko 55. godine u Hijeropolu, današnjoj Pa-mukkali u jugozapadnoj Turskoj. U R i m je došao u djetinjstvu kao rob bogatog i utjecajnog slobodnjaka Epafrodita, koji je bio tajnik najprije Neronov, a potom i Domicijanov. Epiktet je bio hrom, što jedan izvor pripisuje reumatizmu, a drugi Epafrodi-tovoj okrutnosti. Još kao robu, Epiktetu je Epafrodit dopustio da pohađa predavanja Muzonija Rufa i vjerojatno ga nedugo zat im oslobodio. Pod Muzonijevim pokroviteljstvom, Epiktet je počeo predavati filozofiju. Godine 95. car Domicijan je protjerao sve filozofe iz Rima i Italije, nakon čega se Epiktet preselio u Nikopol , nedaleko današnje grčke luke Preveza, gdje je

1 6 Epiktet, Razgovori II. 10.3.


otvorio svoju školu. Nikopol je bio bogato političko i ekonomsko središte rimske uprave u zapadnoj Grčkoj, jedna od glavnih luka na morskom putu iz Italije u Grčku, tako da su Epiktetovu školu ondje mogli pohađati mnogi rimski uglednici i njihovi sinovi. Postoji izvještaj i ο prijateljevanju s carem Hadrijanom. Simplicije izvješćuje da je Epiktet u starosti posvojio napušteno dijete i nakon cijelog života provedenog u celibatu uzeo ženu kako bi dijete imalo svu potrebnu skrb. Pretpostavlja se da je Epiktet umro oko 135. godine.

Po uzoru na Sokrata i svog učitelja Muzonija, Epiktet je djelovao živom riječju i sam nije pisao. N o njegove razgovore i predavanja zapisao je jedan od njegovih učenika, Flavije Arijan, koji je kasnije ostvario uspješnu političku i vojničku karijeru. Dvanaest knjiga predavanja nije sačuvano. O d osam knjiga Razgovora {Diatribai) sačuvane su ukupno četiri, koje obasežu oko 300 stranica tiskanog teksta. U njima su zabilježeni Epiktetovi razgovori s učenicima i posjetiteljima raznih profila i životnih okolnosti, iako se u većini slučajeva vjerojatno radi ο fiktivnim razgovorima pomoću kojih je Epiktet, zacijelo inspiriran Sokratom, poučavao. U poslanici koja prethodi Razgovonma, Arijan kaže da je samo zabilježio Epiktetove razgovore, no zapisani je materijal vrlo vjerojatno organizirao i stilski dotjerao sam Arijan.

Iz sačuvanih i izgubljenih zapisa Epiktetovih predavanja, A r i jan je izlučio, dotjerao i poredao niz odlomaka u zasebno djelce koje je naslovio Priručnik [Encheiridion),17 Izdavači u 16. stoljeću organizirali su te odlomke u 62 (G. Haloander, 1529.) odnosno 79 poglavlja (H. Wolf, 1560.), dok se od 18. stoljeća uvriježila podjela na 52 (J. Upton, 1741.) odnosno 53 poglavlja (J. Schweighauser, 1798.). Suvremeni izdavači drže se podjele na 53 poglavlja, no u toj podjeli poglavlja 5, 14, 19 i 48 zacijelo se sastoje od više cjelina. Stoga je najrecentniji izdavač (G. Boter,

1 7 Popis svih paralela između Razgovora i Priručnika može se naći u G . Boter, The Encheiridion of Epictetus and its three Christian Adaptations, Bril l , Leiden, 1999; str. 427-431.

22 23

Pavel Gregorić

!999·) svako od tih poglavlja razdijelio u dvije cjeline, i u tome ga slijedi ovo izdanje grčkoga teksta i prijevod.

Čini se da je Arijanov motiv pri sastavljanju Priručnika bio da na jednom mjestu prikupi one Epiktetove misli za koje je smatrao da mogu poslužiti kao praktični vodič za početnike u stoičkoj filozofiji. U svojem komentaru uz Pnručnik Simplicije kaže da je Arijan to djelce tako naslovio "zbog toga što ono treba uvijek biti spremno i pri ruci [procheiron) onima koji hoće valjano živjeti."18 Štoviše, cijeli niz pojedinačnih naputaka za ponašanje u određenim situacijama Epiktet uvodi riječima "... neka ti pri ruci [procheiron) bude ovo...", što je vjerojatno utjecalo na Arijanov odabir naslova.

N a prvi pogled čitatelju bi se moglo učiniti da su 53 poglavlja Pnručnika nanizana bez posebnog reda. Međutim, danas je prihvaćeno da se određeni redoslijed ipak može razabrati, iako postoje neslaganja oko detalja. U uvodnom odjeljku Pnručnika Epiktet razlikuje tri vrste stvari koje su do nas, a to su prosudba, poriv, te želja i zazor. Vidjet ćemo kasnije da te tri vrste stvari konstituiraju tri filozofska područja koja se često spominju u Razgovorima.19 Ovdje je dovoljno spomenuti da redoslijed poglavlja Priručnika odražava ta tri područja, iako ne odviše čvrsto. Nakon uvoda (§1) slijede poglavlja većinom posvećena želji i zazoru (§2-29), zatim poglavlja većinom posvećena porivu i prikladnim radnjama općenito (§30-45) i specifično za one koji su odabrali život filozofa (§46-52). Prosudba i pristanak spomenuti su na više mjesta u prolazu, te se čini da oni nisu predmet zasebnih poglavlja, osim možda §44-45. Razmjerno slabu obradu tog područja možemo obrazložiti činjenicom da se

1 8 Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik 1.26-28. 1 9 U podjeli područja koju nalazimo u Razgovorima Epiktet govori ο pris

tanku, a ne ο prosudbi. N o ključni element svake prosudbe, kao što je spomenuto u 5. odjeljku, jest pristanak koji se utisku daje i l i uskraćuje, tako da se ovdje zacijelo radi ο jednom te istom području. Također, kada se govori ο području poriva misli se na poriv u rodnom smislu, što obuhvaća poriv u specifičnom smislu, kao pozitivni impuls, i odvraćaj, kao negativni impuls.


njega trebaju latiti - kao što napominje Epiktet 2 0 — tek oni koji su već uznapredovali u stoičkoj filozofiji, a ne oni koji tek počinju. Osim toga, temeljitija bi obrada morala zaci u tehničke pojedinosti stoičke logike, a to bi početnicima zadavalo poteškoće. N a koncu, zaključno poglavlje (§53) donosi četiri pamtljiva citata koji sažimaju neke bitne momente stoičkog nauka.

Ovdje možemo spomenuti da Priručnik ne odražava neke upadljive značajke Epiktetovog nauka zabilježene u Razgovorima. Izdvojit ćemo Epiktetovu pobožnost. Naime, Epiktet je jedinstven po svojem žaru kada govori ο bogu, njegovoj brizi za ljude i potrebi pokoravanja bogu. To je Epikteta učinilo vrlo bliskim ranim kršćanskim misliocima, a kasnije je dovelo čak i do pokušaja utvrđivanja međusobnih utjecaja između Epikteta i nekih knjiga Novoga zavjeta. N o zašto te značajke nema u Priručniku? Vjerojatno je nema stoga što Arijan nije naumio sastaviti praktični vodič specifično u Epiktetov nauk, nego u stoičk i nauk općenito. Zato je ispustio one elemente Epiktetovih predavanja koji su karakteristični za njegovo naučavanje, i poslužio se onima za koje je smatrao da odražavaju univerzalne stoičke principe.

Ο popularnosti Epiktetova Priručnika u kasnijoj antici svjedoči činjenica da je Simplicije, istaknuti novoplatonovac i jedan od najvažnijih komentatora Aristotelovih djela, napisao već spomenuti komentar uz taj tekst. Nakon objavljivanja Polizi-janova prijevoda Priručnika na latinski jezik 1497. godine, taj je tekst ubrzo postao popularan diljem Europe, a poznato je i nekoliko kršćanskih preinaka za monastičku uporabu u kojima se, na primjer, Sokratovo ime zamjenjuje imenom Sv. Pavla. Jus-tus Lipsius, flamanski humanist koji je u 16. stoljeću pokušao oživjeti stoičku filozofiju, Epiktetov je Priručnik nazvao "dušom stoičke moralne filozofije".

Epiktet, Razgovon III.2.5.

24 25

Pavel Gregorić

7. Epiktetov nauk Pregled koji smo dali u odjeljcima 1-5 mogli bismo nazvati pregledom ortodoksnog stoičkog nauka jer se uglavnom temelji na svjedočanstvima djela ranih stoičkih filozofa. Stoici tzv. srednjeg perioda, Panetije i Posidonije, unijeli su brojne inovacije i preinake u stoički nauk, a to je utjecalo i na stoike kasnog, odnosno rimskog perioda kojemu pripada i Epiktet. N o s obzirom na niz citata kojima smo ilustrirali pojedine teze može se zaključiti da se Epiktet u velikoj mjeri držao ortodoksnog stoičkog nauka. Poznati francuski istraživač stoičke filozofije, Emile Brehier, rekao je da se Epikteta ne može dovoljno preporučiti onima koji žele razumjeti ranu Stou. Pa ipak, Epiktet nije slijepo slijedio Zenona i Krizipa, već je stoičkom nauku dao vlastiti pečat jačim naglašavanjem nekih elemenata tog nauka, preinačivanjem drugih, i uvođenjem novih. U ovom bismo poglavlju htjeli naznačiti neke od tih elemenata značajne za razumijevanje Priručnika.

(A) Tri područja filozofije Da bismo shvatili Epiktetovu podjelu na tri područja filozofije, moramo se podsjetiti da je Sokrat filozofiju smatrao potragom ne za bilo kakvim znanjem, već za onom vrstom znanja koja upravlja čovjekovim životom. Sokrat je takvu vrstu znanja uspoređivao s umijećem [techne), što podrazumijeva ne samo poznavanje konačnog cilja i pojedinih koraka k tom cilju, nego i uvježbanost u t im koracima. Stoici su i u tome bi l i Sokratovi baštinici. On i su etimologiju riječi "filozofija" uzimali vrlo ozbiljno. Filozofija je ljubav, odnosno težnja prema mudrosti. Za stoike "mudrost je znanost božanskih i ljudskih stvari, a filozofija <tj. ljubav prema mudrosti> je vježbanje odgovarajućega umijeća."21 Ugrubo, odgovarajuće umijeće nije tek znanje cjelokupnog stoičkog sustava koji vrlinu postavlja kao konačan cilj i koji čovjeku omogućuje da u svakoj situaciji shvati koje korake treba poduzeti da bi se primaknuo tom cilju, nego i

2 1 Ps.-Plutarh, Ο filozofskim mišljenjima 874E (= Aetije, Placita 273.11-14 [Diels]).


uvježbanost u izvođenju tih koraka. Drugim riječima, biti filozof znači ne samo poznavati filozofsku teoriju i načela koja iz nje slijede, nego prije svega živjeti prema t im načelima, prakticirati filozofiju u svakoj situaciji, na svakom koraku. "Kao što je graditeljev materijal drvo a kiparov bronca, tako je i život svakog čovjeka materijal životnog umijeća," kaže Epiktet. 2 2 To "životno umijeće" [techne pen bion) jest filozofija.

Epiktet na više mjesta u Razgovorima (npr. 1.4.11, 1.17.20—26, II.8.29, III.2.1-5, III.12.13-14, IV.10.13) filozofiju dijeli na tri područja [topoi). To je podjela filozofije shvaćene upravo kao životno umijeće, pri čemu svaki dio odgovara jednom području primjene tog umijeća. Naime, kada Epiktet govori ο želji, porivu i pristanku (tj. ο želji i zazoru, porivu i odvraćaju, te pristanku i l i prosudbi), on govori otprilike ο tri domene u kojima se čovjek treba uvježbati da bi napredovao k vrlini i eventualno ostvario sreću. Štoviše, on nam naznačuje i na koji način se uvježbati u svakoj domeni.

Prije nego što kažemo nešto ο svakoj pojedinoj domeni, treba napomenuti da Epiktetovu podjelu na tri praktična područja primjene filozofije moramo razlikovati od ranije spomenute podjele filozofije na fiziku, logiku i etiku. Ovo potonje je podjela na tri teorijska područja filozofije, odnosno tri dijela govora ο filozofiji. Malo kasnije ćemo vidjeti na koji se način ove dvije podjele mogu povezati.

(i) Zelja i zazor. U 4. odjeljku objasnili smo da su želja i zazor porivi koji nastaju uslijed pristanka na utiske koji predmete predstavljaju kao dobre odnosno kao loše. Budući da čovjekova sreća ovisi ο ostvarenju onoga što smatra dobrim i izbjegavanju onoga što smatra lošim, svoju želju i zazor čovjek treba oblikovati na taj način da se osigura od neuspjeha u postizanju onih stvari koje želi i izbjegavanju onih stvari od kojih zazire. N o čovjek to može postići jedino tako da želju i zazor usmjeri na predmete koji su do njega, a to su stanja njegove duše i činovi koji iz tih stanja proizlaze. Prema tome, želju treba usmjeriti na prirodne i dobre stvari koje su do njega (vrla stanja duše i vrle

2 2 Epiktet, Razgovori 1.15.2-3.

26 27

Pavel Gregorić

radnje), a zazor na one protuprirodne i loše stvari koje su do njega (poročna stanja duše i poročne radnje). A k o pak svoju želju i zazor čovjek usmjeri na predmete koji nisu do njega (indiferentne stvari), to više neće biti želja i zazor u strogom smislu riječi, nego emocije. Podsjetimo se da su indiferentne stvari u rukama sudbine, pa kad čovjek ne uspije postići i l i kada izgubi ono što pogrešno smatra dobrim (npr. zdravlje, bogatstvo, ugled), odnosno kada ne uspije izbjeći i l i riješiti se onoga što pogrešno smatra lošim (npr. bolest, siromaštvo, beščast), on će biti uznemiren, uplašen, zavidan, nesretan.

Za Epikteta je karakteristično insistiranje da čovjek koji napreduje mora potisnuti želju za onim dobrim i potpuno se usredotočiti na zazor od onog lošeg.23 Razlog za to je sljedeći. Kada čovjek nauči razlikovati između onoga što jest i onoga što nije do njega, te u sklopu onoga što je do njega između vrlih i poročnih stanja duše, on će odmah željeti vrla i zazirati od poročnih stanja duše. Međutim, vrla stanja duše nastupaju kao rezultat cjelokupnog čovjekovog moralnog napora, tako da dolaze tek na kraju. Zbog toga je bolje potisnuti i l i barem odgoditi želju za vrl im stanjima duše i potpuno se usredotočiti na izbjegavanje poročnih stanja duše. Inače bi čovjek mogao postati nestrpljiv, a to bi zakočilo njegov napredak.

(ii) Ροήν i odvraćaj. Epiktet upotrebljava pojam "poriva" drukčije nego rani stoici, ograničavajući ga na onaj tip poriva koju su rani stoici nazivali "odabir" (ekloge). K o d poriva i odvraćaja čovjek je okrenut prema van, prema onome što nije do njega. Predmet poriva i odvraćaja su prikladne radnje, dakle radnje koje je racionalno činiti jer održavaju čovjekovu vlastitu prirodu i prirodu drugih racionalnih bića. Iako je prvo područje najvažnije, Epiktet smatra da bi bilo pogrešno sve svoje napore usmjeriti na to područje. To bi zahtijevalo povlačenje iz svijeta, posvemašnji asketizam koji je za stoike protuprirodan. "Jer ne smijem biti bešćutan (apathes) poput kipa, već održavati svoje prirodne i stečene odnose kao pobožna osoba, sin, brat, otac,

2 3 Epiktet, Priručnik §2, §48; Razgovori III.9.22, III.12.8, III.13.21. Usporedi Marko Aurelije, Samome sebi ΙΧ.7.1 i ΧΙ.37.1.


građanin."24 Čovjek treba izvježbati svoj poriv i odvraćaj tako da teži za ispravnim stvarima, dakle za stvarima koje imaju racionalno opravdanje. Također, tu težnju valja ostvariti na ispravni način, što se prije svega odnosi na poriv uz ogradu [hu-pexairesis). Kada teži za ispravnim stvarima, čovjek to treba činiti sa sviješću da je možda već predodređeno da on u tome ne uspije. To će ga učiniti staloženijim i mirnijim kad stvari koje nisu do njega ne ispadnu onako kako bi on to htio i l i kako je planirao.

(iii) Pnstanak. Kao što smo ranije kazali, racionalna bića utiscima daju i l i uskraćuju pristanak, ovisno ο širem spoznajnom i vrijednosnom okviru koji imaju. Dati pristanak na neki utisak znači vjerovati da je predmet odista onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju praktičnih utisaka izravno vodi u činjenje. Uskratiti pristanak nekom utisku znači ne vjerovati da je predmet onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju praktičnih utisaka inhibira činjenje. Kada bi čovjek svoj pristanak tako izvježbao da ga daje isključivo istinitim utiscima, on b i postao nepogrešiv. Sva njegova vjerovanja bila bi istinita i ne bi imao protuslovna vjerovanja. N o Epiktet smatra da se na vježbanje pristanka treba usredotočiti tek onaj koji se već izvježbao u prva dva područja i odmakao u napredovanju. Uvježbavanjem pristanka čovjek dodatno učvršćuje svoje želje i zazore te porive i odvraćaje "tako da mu niti u snovima, p i janstvu i l i potištenosti nijedan utisak ne promakne neispitan."25

Iz svega što je rečeno slijedi da uvježbanost u prvom području čovjeka lišava uznemirenosti i uzbuđenja; uvježbanost u drugom području čovjeka čini dobrim članom obitelji, političke i kozmičke zajednice, staloženom i mirnom osobom; uvježbanost u trećem području čovjeku daje sigurnost, nepokolebljivost i čvrstinu. Ova tri područja mogu se povezati s tri dijela filozofije. Dok je treće područje ponajprije vezano uz logiku, a drugo uz etiku, prvo područje veže se uz fiziku. Ukratko, da bi čovjek znao što željeti i od čega zazirati, u konačnici mora poz-

2 4 Epiktet, Razgovori III.2.4. 2 5 Epiktet, Razgovori III.2.5.

28 29

Pavel Gregorić

navati prirodu svemira i svoje mjesto u njemu. Nakon što smo rekli nešto ο Epiktetovoj trodiobi filozofije u

Razgovorima, treba naglasiti da se u Priručniku §52 izlaže nešto drukčija trodioba. Prvo je područje primjene načela, drugo je područje dokazivanja načela, a treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna područja. Dok treće područje iz Priručnika bjelodano odgovara trećem području iz Razgovora i usko je povezano s logikom, oko preostala dva područja postoje dvojbe. N o čini se da prvo područje iz Priručnika obuhvaća prva dva područja iz Razgovora i odnosi se na etiku, dok se drugo područje iz Priručnika u konačnici odnosi na fiziku koja za stoike sadrži krajnje dokaze etičkih načela.26 A k o je to točno, možemo zaključiti da se Priručnik uglavnom bavi prvim od triju područja spomenutih u §52, tj. područjem primjene načela.

(B) Ispravna upotreba utisaka Iako Epiktet na nekoliko mjesta u Razgovorima uspostavlja hijerarhiju među trima područjima, on smatra da na njima treba raditi istodobno. Vježbanje želje i zazora, poriva i odvraćaja te pristanka ima zajednički nazivnik koji u Epikteta glasi "ispravna upotreba utisaka". Kao što smo naznačili, ljudi su stalno "bombardirani" različitim utiscima. N a mnoge od njih pristanak se daje automatski, pa ljudi bez razmišljanja vjeruju da su kojekakve stvari dobre i l i loše, prikladne i l i neprikladne, istinite i l i neistinite. Zavedeni tako svojim utiscima, ljudi imaju pogrešna vjerovanja i prosudbe, zbog čega u sva tri područja djeluju pogrešno, a to pak dovodi do uznemirenosti, pokvarenosti i ob-manutosti. Jednom riječju, ljudi se utiscima koriste na neispravan način i to ih čini nesretnima.

Ispravna upotreba utisaka najprije podrazumijeva odgađanje pristanka da bi se taj utisak ispitalo. Evocirajući Sokrata koji u Platonovom Teetetu i Sofistu tvrdi da je razmišljanje dijalog duše same sa sobom, Epiktet kaže da s utiskom treba povesti dijalog: "Da ne bi bio zaveden jačinom utiska, reci mu: 'Sačekaj me malo, utisku1. Daj da vidim kakav si i ο čemu si. Daj da te ispi-

2 6 V i d i bilješku 87 uz §52.


tam."'27 Utisak se može ispitati na različite načine. N a više mjesta, primjerice u Priručniku §34, Epiktet govori ο tome da utisak valja odvagnuti s drugim utiscima, npr. s utiscima štetnih posljedica koje bi mogle uslijediti ako se tom utisku dade pristanak, s utiscima korisnih posljedica koje bi mogle uslijediti ako se tom utisku uskrati pristanak, s utiscima drugih predmeta i alternativnih radnji itd. Ta sposobnost odvagivanja utisaka konstitutivna je za Epiktetovo shvaćanje racionalnosti. "A za koju svrhu nam je uopće racionalnost dana od prirode? Za ispravnu upotrebu utisaka."28

U Priručniku §1 Epiktet kaže da utisak treba prosuđivati mjerilima stoičkog nauka, pri čemu najprije treba utvrditi je l i predmet predstavljen utiskom do nas i l i nije. Nakon što se to utvrdilo, vjerojatno slijedi da treba utvrditi je l i on prirodan i l i protuprirodan, pa ako je do nas i prirodan, onda je dobar i treba ga željeti; ako je do nas i protuprirodan, onda je loš i treba od njega zazirati; ako nije do nas i prirodan je, onda ima racionalno opravdanje i treba imati poriv za njim; ako nije do nas i protuprirodan je, onda nema racionalno opravdanje i treba ga izbjegavati.

Odatle vidimo da se izvježbanost u prva dva područja svodi na ispravnu upotrebu utisaka. Možemo pretpostaviti da postoje slični načini utvrđivanja je l i utisak istinit i l i neistinit (sjetimo se "spoznajnosnih utisaka"), tako da će isto vrijediti i za treće područje. Prema tome, kad Epiktet nalaže ispravnu upotrebu utisaka, on zapravo nalaže neprekidno propitivanje naših vjerovanja i prosudbi ο stvarima. Za Epikteta je to kardinalno životno načelo zbog toga što naša vjerovanja i prosudbe određuju naše djelovanje, a ο našem djelovanju ovisi naša sreća. "Kao što je Sokrat govorio da se ne smije voditi neispitani život," veli Epiktet, "isto tako se ne smije pripustiti neispitani utisak."29

Epiktet, Razgovori II.16.24—25; usp. III.12.15. Epiktet, Razgovori I.20.5. Epiktet, Razgovori III.12.15; usp. Platon, Sokratova obrana 3835.

30 3i

Pavel Gregorić

(C) Volja Riječ koju u neprilici prevodimo kao "volja" jest proairesis. Tu riječ u etiku je uveo Aristotel. Za njega je proairesis, pojednostavljeno rečeno, sposobnost odlučivanja ο tome što činiti u pojedinim situacijama nakon temeljitog promišljanja ο konačnom cilju i koracima koje treba poduzeti da bi se taj cilj ostvario. Proairesis je, smatra Aristotel, pouzdaniji pokazatelj čovjekovog karaktera nego njegova djela. N a jednom mjestu Aristotel kaže da je proairesis "um koji želi i l i želja koja razmišlja, i takav princip jest čovjek".3 0

Iako ne posjedujemo neovisne potvrde da je Epiktet čitao Aristotela, njegovo poimanje proairesisa slično je Aristotelovom. I Aristotel i Epiktet ograničavaju proairesis na ono što je do nas. Za obojicu proairesis uključuje racionalnost. Obojica usko povezuju proairesis s čovjekovim karakterom. Štoviše, obojica poistovjećuju osobu s proairesisom. N o vidjet ćemo da je to poistovjećenje u Epikteta dalekosežnije nego u Aristotela.

Za stoike svaki čovjek posjeduje dio božanstva u sebi, a taj dio je njegova racionalna duša, odnosno ono što su stoici nazivali "upravljački dio" (to hegemonikon). Racionalna duša je subjekt iskustva jer su utisci preinake u njoj. Osim toga, ona prosuđuje istinitost i vrijednost utisaka te u skladu s time im daje i l i uskraćuje pristanak. Zbog toga što svatko od nas ima različito iskustvo, jer primamo različite utiske, i što različito prosuđujemo, jer različito dajemo i l i uskraćujemo pristanak, racionalna duša svakoga od nas je različita. Zapravo, svatko od nas je ponajprije svoja racionalna duša, sa svojom individualnom poviješću i svojim dispozicijama. Kada bilo tko od nas kaže "Ja", on misli ponajprije na svoju racionalnu dušu.

Međutim, Epiktet ne poistovjećuje čovjeka s njegovom racionalnom dušom, nego s onim vidom racionalne duše koji se tiče praktične primjene racionalnosti i koji je izravno odgovoran za čovjekovu sreću i l i nesreću u životu. Taj vid Epiktet naziva proairesis: "T i nisi meso i dlake, nego proairesis. A k o ti je

3 0 Aristotel, Nikomahova etika VI.2 ii39b4~5.


proairesis dobar, tad jesi dobar."31 Proairesis je onaj vid racionalne duše koji upotrebljava utiske, koji sukladno toj upotrebi ima želje i zazore te porive i odvraćaje, koji pokreće čovjeka na djelovanje. A k o ispravno upotrebljava utiske, proairesis će željeti ono što je odista dobro i zazirati od onoga što je odista loše, i imat će porive i odvraćaje koji imaju racionalno opravdanje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti neuznemiren, slobodan od emocija, izvršavat će prikladne radnje i to na pravi način. A k o je pak zaveden utiscima, proairesis će imati pogrešne želje i zazore, te imati neopravdane porive i odvraćaje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti uznemiren, rastrgan emocijama, sklon izvršavanju neprikladnih radnji. "Bit dobra," kaže Epiktet, "nekakvo je stanje proairesisa, bit zla isto tako. A što su onda izvanjske stvari? One su materijali za proairesis koji će u postupanju s njima stvoriti vlastito dobro i l i zlo. Kako će stvoriti dobro? Tako što se neće diviti materijalima. Jer kada su vjerovanja ο materijalima ispravna, proairesis je dobar, a kada su iskrivljena i izopačena, proairesis je loš."32

Čovjek je u dobrom položaju utoliko što je proairesis u potpunosti do njega, a dobar proairesis je izvor svih čovjekovih dobara i temeljni uzrok njegove sreće, dok je loš proairesis izvor svega lošeg u čovjeku i temeljni uzrok njegove nesreće. Hoće l i ga on ispravnom upotrebom utisaka učiniti dobrim i l i će ga zaveden utiscima učiniti lošim — prodati ga, kako Epiktet zna kazati — to ovisi ο čovjeku. Prema tome, svaki čovjek je odgovoran za svoj proairesis. Štoviše, on je prije svega ostaloga odgovoran za svoj proairesis, jer proairesis određuje sveukupno čovjekovo djelovanje.

Sada kad nam je jasnije što znači riječ "proairesis' u Epikteta, valja reći nešto ο prijevodu te riječi. Ona se obično na hrvatski prevodi kao "izbor" i l i "odluka", no to je odviše ograničeno. Možda bi se proairesis opisno moglo prevesti kao "moralni karakter", no tome bi se moglo prigovoriti da proairesis može

3 1 Epiktet, Razgovon III.1.40. 3 2 Epiktet, Razgovon I.29.1-3.

32 33

Pavel Gregorić

biti i loš, dakle nemoralan. Vjerojatno nema posve zadovoljavajućeg prijevoda te riječi. U prijevodu Pnručnika rabimo riječ "volja"/i to ponajprije iz povijesnih razloga. Naime, Epiktetov pojam proairesisa snažno je utjecao na Augustinovu klasičnu formulaciju pojma volje [voluntas). Kao i proairesis, volja je nešto što prethodi djelovanju i što može biti dobro i loše. Dobra volja je i za Epikteta i za Augustina najveće dobro, izvor svih čovjekovih vrlina. Najzad, kao i proairesis, dobru volju "treba samo htjeti da b i se imala".33

Ovdje možemo spomenuti da jedan aspekt Augustinovog slojevitog problema slobodne volje ima svoj parnjak u stoicizmu. Vrlo pojednostavljeno kazano, ako Boga krasi providnost, on unaprijed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju. To znači da je nužno da čovjek oblikuje svoju volju na onaj način na koji je Bog unaprijed znao da će je čovjek oblikovati, odakle slijedi da je čovjekova volja oblikovana po nužnosti, a ne slobodno. Augustin odgovara da konkluzija ne slijedi. To što Bog unaprijed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju ne znači da postoji ikakva prisila nad čovjekovim oblikovanjem vlastite volje. Naprotiv, ono što Bog unaprijed znade jest kako će čovjek iskoristiti svoju slobodu u oblikovanju vlastite volje. Nešto slično nalazimo i u stoicizmu. Budući da je u svemiru sve unaprijed određeno, unaprijed je određeno i to kakav će biti čovjekov proairesis, pa slijedi da proairesis nije odista do njega. A l i to ne slijedi, tvrde stoici. Unaprijed je određeno da će čovjekov proairesis biti takav i takav upravo zbog toga što će ga čovjek slobodno odlučiti izgraditi na taj način. Stoici bi rekli da je "su-dosuđeno" da čovjekov proairesis bude takav i takav, naime su-dosuđeno je čovjekovom slobodnom odlukom da ga učini takvim.

(D) Sloboda Epiktet naglašava važnost slobode za čovjekovu sreću. Moglo bi se pomisliti da je to razumljivo s obzirom na činjenicu da je Epiktet bio rob, pa je bio posebno osjetljiv na vrijednost slo-

3 3 Augustin, Ο slobodi volje 1.12.26.


bode. N o Epiktet ne govori ο slobodi u tom smislu. Njegov je pojam slobode takav da može bez ustručavanja reći da je on kao rob slobodan, dok je njegov gospodar rob. Ο kakvom se to pojmu slobode radi?

"Slobodan je onaj čovjek koji nije sprečavan," piše Epiktet, "onaj kojemu su dostupne stvari koje hoće. Onaj pak kojega se može spriječiti, prisiliti, sputati, i l i ga uvaliti u nešto protiv njegove volje, taj je rob."34 Budući da vanjske stvari nisu do nas, u vezi s njima mi možemo biti spriječeni, prisiljeni i sputani. Stoga ako vanjske stvari smatramo dobrima i želimo ih, m i smo robovi. N a primjer, ako želimo zdravlje i l i bogatstvo, bit ćemo zapriječeni kad se razbolimo i l i kad nas netko okrade. U toj spriječenosti da ostvarimo i l i posjedujemo ono što želimo mi nismo slobodni.

Jedini način da čovjek bude slobodan jest da želi isključivo one stvari koje su do njega, jer za njihovo ostvarenje nema zapreka. Točnije kazano, jedina zapreka ostvarenju tih stvari je čovjek sam. A k o čovjek ne odluči svoj proairesis učiniti dobrim, ako ne odluči učiniti svoje želje i porive ispravnima i racionalnima, dakako da neće željeti stvari koje su do njega i da će stoga biti spriječen u njihovom ostvarenju. N o ako odluči svoj proairesis učiniti dobrim i usavršiti svoje želje i porive, nema nikakvih zapreka da on to ostvari. I u tom odsustvu svih zapreka ostvarenju spomenutih stvari čovjek je slobodan. Prema tome, sloboda leži u čovjekovom proairesisu, u usklađivanju njegovih želja i poriva s kozmičkom prirodom. "Put koji vodi u slobodu, jedino dokinuće ropstva, jest moći cijelom dušom reći: 'Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste mi odredili mjesto!'"35

Isaiah Berlin u svom poznatom ogledu ο dva pojma slobode ovakvo individualističko i apolitičko shvaćanje naziva "strateškim povlačenjem u unutrašnju kulu" koje je karakteristično

3 4 Epiktet, Razgovon IV.1.128; usp. 1.12.8-16. 3 5 Epiktet, Razgovon IV.1.131. Ovo je Epiktetov omiljeni citat iz Kleantove

himne Zeusu koji nalazimo i na koncu Priručnika.

34 35

Pavel Gregorić

za svijet u kojemu je život težak i neizvjestan.36 I odista, da bismo razumjeli uspjeh stoicizma u antici, moramo se prisjetiti da u to vrijeme nije bilo sustava zdravstvene zaštite, da je stopa mortaliteta bila vrlo visoka, da su društvene i političke prilike bile nepredvidljive. Ljudi su se mnogo češće suočavali s neimaštinom, glađu, bolestima, progonstvima, sakaćenjima i smrću nego što je to danas slučaj. U takvim okolnostima ljudi su pronalazili utjehu i ohrabrenje u filozofiji koja naučava da je čovjek djelić bogom prožetog svemira u kojemu se sve odvija na unaprijed utvrđeni i najbolji mogući način. To je ljudima davalo snage da prihvate sve što ih u životu snalazi bez kompromitiranja osobnog i profesionalnog integriteta, i to s utješnim osjećajem da uloženi napor i samokontrola nisu uzaludni jer predstavljaju trijumf racionalnosti kojim čovjek doprinosi racionalnosti svijeta. Tu grčku ideju savezništva s bogom imanentnim u prirodi i čovjeku, iz koje je antički duh pola tisućljeća crpio moralnu snagu i utjehu, povijesno je prevladala židovsko-kršćanska ideja ο transcendentnom bogu i vječnom životu na onome svijetu.

8. Izdanja Epiktetovih djela i odabrana literatura Standardno izdanje grčkog teksta sačuvanih Epiktetovih djela je H . Schenkl, Epicteti Dissertationes ab Arriano digestae, Teubner, Leipzig, 1894, 2 i 9 i 6 . N a Schenklovom izdanju temelji se pristupačnije izdanje Epiktetovih djela s engleskim prijevodom: W. A . Oldfather, Epictetus: The Discourses as reported by Arnan, the Manual, and Fragments, 2 sv., Loeb Classical Librarv, Cam-bridge Massachusetts, 1925-1928. Također, vrlo dobar i šire dostupan prijevod cjelokupnih Epiktetovih djela na neki od svjetskih jezika jest onaj engleski koji je priredio C. G i l l , Epictetus: The Discourses, The Handbook, Fragments, Everyman, London, 1995.

Schenklovo izdanje Pnručnika temelji se na onom Schweighauserovom iz 1798., iako dodaje novi kritički aparat.

3 6 V i d i I. Berlin, "Dva poimanja slobode" u Četiri eseja 0 slobodi, preveo N . Petrović, Feral Tribune, Split, 2000.


Nakon Schweighauserovog, jedino pravo kritičko izdanje jest G . Boter, The Encheiridion oj Epictetus and its three Chnstian Adaptations, Brill , Leiden, 1999. To je bez sumnje najbolje izdanje grčkog izvornika Epiktetovog Pnručnika, s minucioznim opisom rukopisne građe i transmisije te vrlo detaljnim kritičkim aparatom. U istom svesku nalaze se kritički tekstovi triju kršćanskih adaptacija Pnručnika, od kojih jedna nikada prije nije bila objavljena.

O d prijevoda na suvremene jezike ponajbolji i najpristu-pačniji su: (engleski) Ν. P. White, Epictetus: The Handbook, Hackett, Indianapolis and Cambridge, 1983; (njemački s grčkim tekstom) K. Steinmann, Epiktet: Handbiichlein der Moral, Reclam, Stuttgart, 1992; (francuski s grčkim tekstom) P. Hadot, Arrien: Manuel d'Epictete, Livre de Poche, Pariš, 2000.

Knjižica Flavije Anjan: Pnručnik Epiktetov, Kultura, Beograd, 1958. donosi zastarjeli prijevod Miloša N . Durića na srpski jezik i uvod koji je mjestimice informativan a predstavlja sažetak poglavlja ο stoicizmu iz Durićeve knjige Istonja helenske etike, Zavod za udžbenike, Beograd, 1961. Postoji i knjiga Epiktet: Knjižica 0 moralu; Razgovon, C I D - N O V A , Zagreb, 2002, ali ona je nestručno priređena i zapravo ne donosi prijevod Epikteta s grčkoga jezika. 3 7

Nekoliko glavnih antičkih izvora za poznavanje stoičke etike prevedeno je na srpski jezik. VII. knjiga Života i mišljenja istaknutih filozofa Diogena Laertija predstavlja važan izvor, no prijevod A . Vilhara (Beograd, 4 i 99 i ) nije osobito pouzdan. Tu su i prijevodi dvaju Ciceronovih spisa, Ο krajnostima dobra i zla (preveo P. Pejčinović, Sarajevo, 1975) i Ο dužnostima (preveo V . Tomović, Beograd, 1955; N o v i Sad, "1987), te Senekinih Pisama pnjateIju (preveo A . Vilhar, Nov i Sad, 1978).

Iz stručne literature na hrvatskom jeziku najpotpuniji uvid u stoičku filozofiju s iscrpnom i preglednom bibliografijom čitatelj može dobiti iz niza od sedam stručnih članaka posvećenih stoicizmu u zbirci Helenistička filozofija: Epikurovci, stoici, skeptici koju su priredili P. Gregorić, F. Grgić i M . Hudoletnjak

3 7 V i d i moj prikaz tog izdanja u Gordogan 4-5 (2005), str. 227-229.

36 37

Pavel Gregorić

Grgić, KruZak, Zagreb, 2005. Tu valja izdvojiti temeljiti i opsežni članak B. Inwooda i P. Doninija "Stoička etika", preveden iz zbirke The Cambridge History of Hellenistic Philosophy, koji su priredili K. Algra i suradnici, Cambridge, 1999. Ta obimna zbirka članaka vodećih svjetskih stručnjaka predstavlja izvrstan uvod u pojedine škole, discipline i probleme karakteristične za helenističku filozofiju.

O d monografija posvećenih cjelokupnoj stoičkoj filozofiji još uvijek je korisna studija M . Pohlenza Die Stoa: Geschichte einer geistigen Bewegung, 2 sv., Gottingen, 1948-1955, 6 i986 . Manjega su obima, i možda prikladnije kao uvodno štivo, knjige J. M . Rist, Stoic Philosophy, Cambridge, 1969, F. H . Sandbach, The Stoics, London, 1975 i Τ Brennan, The Stoic Life: Emotions, Du-ties, and Pate, Oxford, 2005. Također, tu je zbirka članaka raznih autora koji pružaju uvod u glavne aspekte stoičke filozofije, The Cambndge Companion to the Stoics, koju je priredio B. Inwood, Cambridge, 2003.

O d temeljnih radova posvećenih ranoj stoičkoj etici treba spomenuti sada već klasično djelo B. Inwooda, Ethics and Human Action in Early Stoicism, Oxford, 1985. Među brojnim člancima ο stoičkoj etici izdvajamo G . Striker, "Following Na ture: A Study in Stoic Ethics", Oxford Studies in Ancient Philoso-phy 9 (1991), str. 1—73, M . Frede, "On the Stoic Conception of the Good", Topics in Stoic Philosophy, ed. K. Ierodiakonou, O x -ford, 1999, str. 74-94, te A . A . Long, "Stoic Eudaimonism" u autorovoj zbirci Stoic Studies, Cambridge, 1996, str. 179—201. N a hrvatskom jeziku pažnju zaslužuje rad M . Hudoletnjak Grgić "Stoički fizikalizam i etički idealizam" u Godišnjaku za filozofiju 2003, str. 129—147.

Epiktetom se koncem 19. stoljeća sustavno bavio A . Bonhof-fer, čije su studije još uvijek korisne, napose Epictet und die Stoa, Stuttgart, 1890. i Die Ethik des Stoikers Epictet, Stuttgart, 1894. Među recentnom literaturom izdvaja se odličan uvod u Epiktetovu misao iz pera A . A . Longa, Epictetus: A Stoic and So-cratic Guide to Life, Oxford, 2002, u kojoj se može pronaći i iscrpna bibliografija ο djelima posvećenima Epiktetu. O d


recentnijih članaka posvećenih Epiktetovom etičkom nauku možemo izdvojiti J. Hershbell, "The Stoicism of Epictetus", Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1986), str. 2148—2163, R. Dobbin, "Prohairesis in Epictetus", Ancient Philos-ophy 11 (1991), str. 111-135, te R. Kamtekar, "ΑΙΔΩΣ in Epictetus", Classical Philology 93 (1998), 136-160.

O n i koje zanima misao Marka Aurelija i utjecaj koji je na nju izvršio Epiktet svakako trebaju pročitati knjigu P. Hadota La Citadelle interieure: Introduction aux Pensees de Mare Aurele, Pariš, 1992, 2i997, koja je već prevedena na engleski, njemački i talijanski jezik. Za utjecaj Epikteta na ranokršćansku misao treba pogledati Bonhofferovu knjigu Epictet und das Neue Testament, Giessen, 1911, te članak A . Jagu, "La Morale d'Epictete et le christianisme" u Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1989), str. 2164-2199.

Iz više popularne literature, pronicljiv i vrlo duhovit prikaz stoičkog filozofa može se naći u Lukijanovim Svjetonazorima na dražbi (priredio Ρ Gregorić, KruZak, Zagreb, 2002). Siri interes za Epikteta u Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih desetak godina pobudile su dvije knjige. Prva je roman T. Wolfa, A Man in Puli iz 1998. godine. Roman govori ο nepravedno osuđenom mladiću iz Californije koji se u zatvoru slučajno susreće s Epiktetovim tekstom i odlučuje primijeniti njegov nauk u svom životu. Druga knjiga je biografsko djelo vice-admirala J. B. Stockdalea Courage Under Pire: Testing Epictetus 's Doctrines in a Laboratory of Human Behaviour iz 1994. godine. U tom djelu Stockdale opisuje kako mu je Epiktet, napose Priručnik koji je djelomice znao napamet, pomogao da kao zarobljeni pilot američke mornarice preživi sedam i pol godina zatočeništva u zloglasnom zatvoru u Sjevernom Vijetnamu gdje je iz dana u dan bio okrutno mučen. U vezi s time možemo spomenuti da je stoicizam oduvijek bio posebno primjenjiv u vojsci, ο čemu govori recentna studija N . Sherman Stoic Warriors: The Ancient Philosophy behind the Military Mind, Oxford, 2005.

38 39

Epiktetov Priručnik

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ



1. Των όντων τά μεν εστίν εφ* ήμΐν, τά Si ουκ εφ*

ήμΐν. εφ* ήμΐν μεν ύπόληφις, ορμή, ορεζις, εκκλισις και

ivi λόγω ο σα ημέτερα εργα' ουκ εφ* ήμΐν Si τό σώμα, ή

κτήσις, 8όζαι, άρχαΐ και ivi λόγω δσα ούχ ημέτερα

εργα.

και τά μεν εφ* ήμΐν εστι φύσει ελεύθερα, ακώλυτα,

άπαραπό8ιστα, τά Si ουκ εφ* ήμΐν ασθενή, δούλα, κωλυτά,

άλλότρυα. μεμνησο οΰν οτι, Ιάν τά φύσει δούλα ελεύθερα

οιηθής και τά αλλότρια Γδια, εμπο8ισθήση, πενθήσεις,

ταραχθήση, μεμφη και θεούς και ανθρώπους- εάν Si το

σον μόνον οιηθής σον είναι, τό 8ε άλλότριον, ώσπερ

εστίν, άλλότριον, ού8είς σε αναγκάσει ού8εποτε, ού8είς

σε κωλύσει, ου μεμφη ού8ενα, ουκ εγκαλέσεις τινί, άκων

πράξεις ού8ε εν, ού8είς σε βλάφει, εχθρόν ούχ έξεις, ού8ε

γάρ βλαβερόν τι πείση.

τηλικούτων οΰν εφιεμενος μεμνησο οτι ου 8εΐ μετρίως

κεκινημενον άπτεσθαι αυτών, αλλά τά μεν άφιεναι

παντελώς, τά 8ε ύπερτίθεσθαι προς τό παρόν, εάν 8ε και

ταύτα θελης και άρχειν και πλουτεΐν, τυχόν μεν ουδ'

αυτών τούτων τεύξτ] 8ιά τό και τών προτέρων εφίεσθαί'

πάντως γε μήν εκείνων άποτεύξτ] 8ι ών μόνων ελευθερία

και ευδαιμονία περιγίνεται.

ευθύς οΰν πάση φαντασία τραχεία μελέτα επιλεγειν

οτι "φαντασία εΐ, και ού πάντως τό φαινόμενον"' έπειτα

ι. N e k e stvari su do nas, a neke nisu do nas. D o nas su prosudba, poriv, želja, zazor i j ednom riječju sve ono što je naše djelo. 1 N i s u do nas naše tijelo, naš imetak, ugled, položaj i j ednom riječju sve ono što nije naše djelo.

Stvari koje su do nas po pr i rodi su slobodne, nesprečive, nesputane, a one koje nisu do nas su slabe, ropske, sprečive i tude. Zapamt i stoga da ako po pr i rod i robovske stvari budeš smatrao slobodnima i one tude vlastitima, bi t ćeš sprečavan, jadikovat ćeš, bit ćeš uznemiren, predbaci-vat ćeš i l judima i bogovima. A k o pak samo ono što je tvoje budeš smatrao svojim, a ono tude budeš smatrao — kao što i jest - tuđim, ni tko te nikada neće prisiljavati, n i tko te neće sprečavati, n ikome nećeš predbacivati, nikoga p roz i vati, n i t i jednu jedinu stvar nećeš činiti prot iv svoje volje, n i tko t i neće škoditi, nećeš imat i neprijatelja, jer ništa štetno nećeš trpjeti.

Stremeći dakle za tako važnim stvarima, zapamti da i h se ne smiješ lati t i ako si tek umjereno potaknut, nego neke moraš potpuno ostaviti, a druge za sada odgoditi . 2 A ako b i ht io i te prevažne stvari i položaj i bogatstvo, možda nećeš uspjeti ostvariti n i t i ove potonje jer stremiš i za prethodnima, a te prethodne posve sigurno nećeš ostvariti — jedine stvari pu t em koj ih dolazi sloboda i sreća.

Stoga se nauči svakom grubom ut isku kazati: "Samo si utisak i uopće ne ono što se pojavljuje." 3 Po tom ga ispitaj i

42 43

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν €^€ταζ€ αυτήν και 8οκίμαζζ τοις κανόσι τούτοις οΐς

€χ€ΐς, πρώτω Se τούτω και μάλιστα, πότβρον π€ρι τα £</>'

ήμΐν βστιν ή πζρί τα ουκ ic/S ήμΐν καν nepi τι των ουκ

i φ* ή μ ιν ή, πρόχζιρον βστω το οιότι ουδέν προς σβ.

2. Μέμνησο Οτι όρβξβως μ€ν €παγγβλία το €πιτυχ€ΐν

ου όρέγη, βκκλίσβως Se Ιπαγγζλία το μη irepirreaeiv

βκ€ΐνω ο €κκλίν€ταΐ' και 6 μβν iv ope^ei άποτυγχάνων

ατυχής, 6 Se iv €κκλίσ€ΐ πβριπίπτων 8υστυχής. αν μβν

οΰν μόνα έκκλίνης τα παρά φύσιν των Ιττι σοι, oiSevi ών

€κκλίν€ΐς π€ριπ€σή' νοσον δ' αν €κκλίνης ή θάνατον ή

πβνίαν, 8υστυχήσ€ΐς. άρον ούν τήν €κκλισιν άπό πάντων

των ουκ €(/>'ήμΐν και μβτάθβς €πι τα παρά φύσιν των €</>'

ήμΐν. τήν ορβξιν Se παντζλώς Ιπι του παρόντος άveλe^ αν

τ€ γάρ όρέγη των ουκ βφ* ήμΐν τίνος, άτυχβΐν ανάγκη,

των τβ ίφ* ήμΐν όσων όρέγζσθαι καλόν αν, oiSev ού84πω

σοι πάρεστι. μόνω Se τω όρμάν και άφορμάν χρω,

κούφως μίντοι και μζ$ ύπβζαιρβσβως και άν€ΐμβνως.

έκαστου των φυχαγωγούντων ή χρβίαν παρε

χόντων ή στβργομβνων μέμνησο Ιπιλβγειν όποιον βστιν,

άπό των σμικροτάτων άρξάμενος. αν χύτραν στέργης, ότι

"χύτραν στ<=ργω"' κατζαγβίσης γάρ αυτής ου ταραχθήση.

αν παι8ίον σαυτοΰ καταφιλής ή γυναίκα, ότι άνθρωπον

καταφιλβΐς' αποθανόντος γάρ ου ταραχθήση.

4· Ό τ α ν άπτβσθαί τίνος βργου μβλλης, ύπομίμνησκβ

σβαυτόν όποιον Ιστι το βργον. iav λουσόμβνος άπίης,

πρόβαλλβ σβαυτω τά γινόμενα iv βαλανβίω, τους

άπ ο ρ ραίνοντας, τους €νσ€ΐομ€νους, τους λοι8οροΰντας, τους

E p i k t e t o v Pnručnik

prosudi pomoću tih mjerila koje posjeduješ, ponajprije i ponajviše time odnosi li se on na stvari koje su do nas, ili na one koje nisu do nas, pa ako se radi ο nekoj od onih koje nisu do nas, neka ti pri ruci bude da se to tebe ne tiče.

2. Zapamti da želja obećava da ćeš steći ono što želiš, a zazor da te neće zapasti ono od čega zazireš. Onaj koji ne uspije u želji nema sreće, a onaj koga zapadne ono od čega zazire je zle sreće.4 Stoga ako zazireš samo od protuprirodnih medu stvarima koje su do tebe, neće te zapasti ništa od čega zazireš. Ako pak zazireš od bolesti, smrti ili siromaštva, bit ćeš zle sreće. Stoga odagnaj zazor od svih onih stvari koje nisu do nas i preusmjeri ga na protuprirodne među stvarima koje su do nas. Zelju pak za sada potpuno dokini, jer ako želiš nešto od onoga što nije do nas, nužno nećeš imati sreće; a ako želiš nešto od onoga što jest do nas i što bi bilo valjano željeti, to ti još nije dostupno.5 Služi se jedino porivom i odvraćajem,6 ali lagano, s ogradom7 i blagošću.8

3. Kod svake stvari koja zaokuplja dušu, pruža korist ili je voljena, sjeti se kazati kakva je, počevši od onih najsitnijih. Ako voliš neki ćup, sjeti se kazati: "Volim ćup") jer kad ga razbiješ nećeš biti uznemiren. Ako ljubiš svoje dijete ili ženu, sjeti se kazati da ljubiš ljudsko biće, jer kad umre nećeš biti uznemiren.9

4. Kad se namjeravaš latiti nekog posla, podsjeti se kakav je to posao. Ako se ideš okupati, predoči si ono što se događa u kupalištu: ljude koji prskaju okolo, koji se naguravaju, koji psuju, koji kradu. I sigurnije ćeš se latiti

44 45

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ κλέπτοντας. και οϋτως άσφαλεστερον άφη του έργου, εάν επιλεγης ευθύς οτι "λούσασθαι θελω και την εμαυτού προαίρεσιν κατά φύσιν έχουσαν τηρήσαι." και ωσαύτως εφ* εκάστου έργου, ούτω γάρ, αν τι προς το λούσασθαι γενηται εμπόδιον, πρόχειρον εσται διότι "άλλ' ού τούτο ήθελον μόνον, αλλά και την εμαυτού προαίρεσιν κατά φύσιν εχουσαν τηρήσαΐ' ού τηρήσω δε, εάν αγανακτώ προς τά γινόμενα."

5a. Ταράσσει τούς ανθρώπους ού τά πράγματα, αλλά

τά περί τών πραγμάτων δόγματα, οίον ό θάνατος ούδεν δεινόν (επει και Σωκράτει αν εφαίνετο), αλλά τό δόγμα τό περι του θανάτου, διότι δεινόν, εκείνο τό δεινόν εστίν, δταν οΰν εμποδιζώμεθα ή ταρασσώμεθα ή λυπώμεθα, μηδεποτε άλλον αίτιώμεθα, άλλ' εαυτούς, τουτεστι τά εαυτών δόγματα.

5b. *Απαιδεύτου έργον τό άλλοις εγκαλεΐν εφ* οΐς αυτός πράσσει κακώς' ήργμενου παιδβυβσβαι τό εαυτώ' πεπαιδευμένου τό μήτε άλλω μήτε εαυτώ.

6. *Επι μηδενι επαρθής άλλοτρίω προτερήματι. ει ό ίππος επαιρόμενος ελεγεν οτι "καλός είμι*, οίστόν αν ην σύ δε δταν λεγης επαιρόμενος δτι "ΐππον καλόν εχω*, ϊσθι δτι επι ίππου άγαθώ επαίρη. τί ούν εστι σον; χρήσις φαντασιών, ώσθ* δταν εν χρήσει φαντασιών κατά φύσιν οχής, τηνικαύτα επάρθητί' τότε γάρ επι σώ τινι άγαθώ επαρθήση.

η. Καθάπερ εν πλω του πλοίου καθορμισθεντος ει εξέλθοις ύδρεύσασθαι, οδού μεν πάρεργον και κοχλίδιον άναλεξη και βολβάριον, τετάσθαι δε δει τήν διάνοιαν επι τό πλοΐον και συνεχώς επιστρεφεσθαι μή ποτε ό κυβερνήτης καλεση, καν καλεση, πάντα εκείνα άφιεναι, ίνα μή δεδεμενος εμβληθής ώς τά πρόβατα' ούτω και εν τω

4 β


tog posla ako si smjesta kažeš: "Želim se okupat i i sačuvati svoju v o l j u 1 0 u p r i rodnom stanju." I isto tako k o d svakog posla. Na ime , na taj način, ako naiđeš na neku prepreku k o d kupanja, bi t će t i p r i ruci ovo: ' A l i nisam htio samo to, nego i sačuvati svoju vol ju u p r i rodnom stanju. A neću je sačuvati ako se b u d e m srdio zbog onoga što se događa."

5a. Ljude ne uznemiruju stvari, nego vjerovanja ο stvarima. Primjerice, smrt nije ništa strašno (inače b i se i Sokratu učinila strašnom), 1 1 nego vjerovanje da je smrt nešto strašno - to je ono strašno. Stoga kada smo spriječeni i l i uznemireni i l i nas bol i , nikada nemojmo drugoga k r iv i t i , nego nas same, to jest naša vlastita vjerovanja.

5b. Djelo je neodgojenoga prozivat i druge za ono što sam radi kr ivo, prozivat i samoga sebe djelo je onoga koj i se tek počinje odgajati, a ne prozivat i n i t i drugoga n i t i sebe djelo je već odgojenoga. 1 2

6. 1 3 N i u čemu se ne diči tuđom vrsnošću. K a d b i konj dičeći se rekao "Lijep sam", to b i bi lo podnošljivo. A l i kada t i dičeći se kažeš "Imam lijepoga konja", znaj da se dičiš dob rom koje pripada konju. Sto je onda tvoje? Upo t r eba utisaka. Stoga, kad se u upotrebi utisaka nalaziš u p r i rodn o m stanju, tada se diči, jer tada ćeš se dičiti n e k i m svojim dobrom.

7. K a d u putovanju morem brod pristane, a t i b i se htio iskrcati da potražiš vodu, usput b i mogao p o k u p i t i k a k v u školjkicu i l i cvijetak, dok pozornost treba usmjerit i na b rod i stalno se obazirati neće l i kormi la r 1 4 pozvat i na polazak, pa ako pozove, sve to treba ostaviti kako ne b i bio ukrcan vezanih udova poput stoke. Isto tako i u životu:

47

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ βίω, εάν διδώται άντι βολβαρίου και κοχλι8ίου γυναικάριον

και παι8ίον, ού8εν κωλύσει" iav Si ό κυβερνήτης καλεση,

τρέχε επι τό πλοΐον άφεις εκείνα άπαντα μη8ε επι

στρεφόμενος" εάν Si γέρων ής, μη8ε απαλλαγής ποτε του

πλοίου μακράν, μή ποτε καλούντος ελλιπής.

8. Μή ζήτει τά γινόμενα γίνεσθαι ώς θέλεις, αλλά

θελε τά γινόμενα ώς γίνεται, και εύροήσεις.

9· Νόσος σώματος εστίν εμπό8ιον, προαιρέσεως 8ε ού, εάν μή αυτή θελη. χώλανσις σκέλους εστίν εμπό8ιον, προαιρέσεως 8ε ού. και τούτο εφ* εκάστου τών εμπιπτόντων επίλεγε" εύρήσεις γάρ αυτό άλλου τινός εμπό8ιον, σον 8ε ού.

ί ο . Έφ* εκάστου τών προσπιπτόντων μεμνησο επιστρέφων επι σεαυτόν ζητείν τίνα 8ύναμιν έχεις προς τήν χρήσιν αυτού, εάν καλόν ΐ8ης ή καλήν, εύρήσεις 8ύναμιν προς ταύτα εγκράτειαν εάν πόνος προσφερηται, εύρήσεις καρτερίαν αν λοώορία, εύρήσεις άνεζικακίαν. και ούτως εθιζόμενόν σε ού συναρπάσουσιν αι φαντασίαι.

ι ι . Μη8εποτε επι μη8ενός εϊπης οτι "απώλεσα αυτό", αλλ οτι απεοωκα . το παιοιον απευανεν, απεοουη. ή γυνή άπεθανεν\ άπε8όθη. τό χωρίον άφηρεθη; ούκούν και τούτο απεοουη. αλλα κακός ο αψελομενος. τι οε σοι μέλει 8ιά τίνος σε ό 8ούς άπήτησε; μέχρι δ' αν 8ι8ώ, ώς αλλότριου αυτού επιμελού, ώς τού πανδοχείου οι παριόντες.

12. Ει προκόφαι θέλεις, άφες τούς τοιούτους επι-λογισμούς· "αν αμελήσω τών εμών, ούχ εζω 8ιατροφάς"' "αν μή κολάσω τον παΐ8α, πονηρός εσταιΓ κρεΐσσον γάρ εστι λιμώ άποθανεΐν άλυπον και άφοβον γενόμενον ή ζην


ako ti je umjesto cvijetka ili školjkice dana ženica ili djetešce/5 ništa loše u tome. A l i ako kapetan pozove, ostavi sve to i trči na brod ne obazirući se ni na što. A ako si star, ne idi daleko od broda, da ne zakasniš kada budeš pozvan.

8. Ne traži da se stvari događaju onako kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju, pa će ti sve ići glatko.16

9. Bolest je poteškoća za tijelo, ali ne i za volju, ako ona to ne želi. Šepavost17 je poteškoća za noge, ali ne i za volju. I to si kaži kod svake stvari koja te zadesi: uvidjet ćeš da je to poteškoća za nešto drugo, ali ne i za tebe.18

10. Kod svake stvari koja te zadesi sjeti se okrenuti se u sebe i istražiti kakvu moć imaš za upotrebu te stvari. Ako ugledaš ljepotana ili ljepoticu, pronaći ćeš moć za takve stvari, a to je uzdržanost. Ako te snađe tegoba, pronaći ćeš izdržljivost. Ako te snađu grdnje, pronaći ćeš strpljenje.19 I kad se tako navikneš, utisci te neće zavesti.

11. Nikada ni za što ne kaži "Izgubio sam to", nego "Vratio sam". Dijete ti je umrlo? Vraćeno je. Žena ti je umrla? Vraćena je. Imanje ti je oduzeto? Dakle, i ono je vraćeno. 'Al i onaj koji mi ga je oduzeo je loš čovjek!" A što se tebe tiče čijim je posredovanjem davatelj to od tebe zatražio natrag? Dokle daje, brini se za to kao da je tude, kao posjetitelji za gostionicu.20

12. Ako želiš postići napredak, odbaci ovakva razmišljanja: 'Ako budem zanemarivao svoje obaveze, neću imati što jesti", "Ako ne budem kažnjavao svoga slugu, bit će nevaljao". Jer bolje je umrijeti od gladi lišen bola i straha,

48 49

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν έν άφθόνοις ταρασσόμβνον. κρβΐσσον δέ και τον παΐδα κακόν eivai ή σέ κακοδαίμονα. άρζαι τοιγαροΰν άπό των σμικρών. έκχ€Ϊται τό έλάδιον, κλέπτεται το οΐνάριον έπίλβγζ ότι "τοσούτου πωλβΐται άπάθβια, τοσούτου άταραζία' προίκα δέ ουδέν πζριγίνζταιΓ

Οταν δέ καλής τον παΐδα, ένθυμού ότι δύναται μή ύπακοΰσαι, ή ύπακούσας μηδέν ποιήσαι ών θέλ^ις' άλλ'

ούχ ούτως βστιν αύτώ καλώς ΐνα έπ έκβίνω ή τό σέ μή ταραχθήναι.

13. Ει προκόφαι θέλβις, ύπόμβινον έ'νβκα τών έκτος άνους δόξαι και ηλίθιος, μηδέν βούλου δοκβΐν έπίστασθαί' καν δόξης τις eivai τισιν, άπιστοι σεαυτώ. ΐσθι γάρ ότι ου ράδιον και τήν προαίρβσιν τήν σβαυτοΰ κατά φύσιν έ'χουσαν φυλάζαι και τά έκτος, άλλ' ανάγκη του έτερου έπιμζλούμβνον του έτερου άμ^λήσαι.

14a. Έάν θέλης τά τέκνα σου και τήν γυναίκα και τους φίλους πάντοτε ζην, ηλίθιος €ΐ' τά γάρ μή έπι σοι θέλβις έπι σοι eivai και τά αλλότρια σά eivai. οϋτω καν τον παΐδα θέλης μή άμαρτάν€ΐν, μωρός er θέλεις γάρ τήν κακίαν μή eivai κακίαν, άλλ' άλλο τι. έάν όρ€γόμ€νος μή άποτυγχάνβιν, τούτο δύνασαΐ' τούτο ούν άσκβι ο δύνασαι.

14b. Κύριος έκαστου εστίν ο τών υπ εκείνου θζλομένων ή μή θβλομένων έ'χων τήν έζουσίαν €ΐς τό πβριποιήσαι ή άφβλέσθαι. όστις ούν έλβύθβρος eivai βούλεται, μήτ€ θ€λέτω τι μήτ€ φβυγέτω τών έπ* άλλοις' ei δέ μή, δουλβυβιν

ανάγκη.

15. Μέμνησο ότι ώς έν συμποσίω σβ δβι άναστρέφζσθαι. π€ριφβρόμ€νον γέγονέ τι κατά σέ; έκτβίνας τήν χβίρα


nego živjeti u izobilju uznemiren. A bolje je i da ti sluga bude nevaljao, nego da ti budeš nesretan. Stoga poeni od malih stvari. Prolilo se malo ulja? Ukradeno je malo vina? Kaži si: 'Toliko košta neuzbuđenost, toliko neuzne-mirenost,21 a ništa se ne dobiva badava."

Kada pozoveš slugu, imaj na umu da on može ne poslušati te, ili poslušavši te ne učiniti ništa od onoga što želiš. A l i nije on tako važan da ο njemu ovisi hoćeš li ti biti pošteđen uznemirenosti.

13. Ako želiš postići napredak, neka te ne smeta ako se zbog izvanjskih stvari činiš nemarnim i bedastim. Nemoj htjeti ostavljati dojam da <o njima mnogo> znadeš. I ako se nekima čini da si netko važan, ne vjeruj u sebe.22 Naime, znaj da nije lako sačuvati i vlastitu volju u skladu s prirodom i vanjske stvari, već je nužno u brizi oko jednoga zanemariti drugo.

14a. Ako želiš da ti djeca, žena i prijatelji zauvijek žive, bedast si jer želiš da stvari koje nisu do tebe budu do tebe, te da tuđe stvari budu tvoje. Isto tako, ako želiš da ti sluga ne griješi, lud si jer želiš da nevaljalost ne bude nevaljalost, nego nešto drugo. Ako pak hoćeš da ti želje ne budu neuslišane, to možeš ostvariti. Stoga vježbaj ono što možeš ostvariti.

14b. Gospodar svakog čovjeka jest onaj koji ima moć da ispuni ili uskrati one stvari koje ovaj želi odnosno ne želi. Stoga tko hoće biti slobodan, neka niti želi niti izbjegava što je do drugih. U suprotnom je nužno robovati.

15.23 Zapamti da se <u životu> trebaš ponašati kao na gozbi. Idući od jednoga do drugoga jedan pladanj je došao i

50 51

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ κοσμίως μετάλαβε, παρέρχεται; μή κάτεχε, οΰπω ή κει; μή επίβαλλε πόρρω τήν ορεξιν, άλλά περίμενε μέχρις άν γένηται κατά σέ. ούτω προς τέκνα, ούτω προς γυναίκα, ούτω προς αρχάς, ούτω προς πλούτον και εση ποτέ άξιος τών θεών συμπότης.

άν δε και παρατεθέντων σοι μή λάβης, άλλ' ύπερίδης, τότε ού μόνον συμπότης τών θεών εση, άλλά και συνάρχων. ούτω γάρ ποιών Διογένης και Ηράκλειτος και οι όμοιοι άξίως θείοι τε ήσαν και ελέγοντο.

16. "Οταν κλαίοντα ΐδης τινά εν πένθει ή άποδημοΰντος τέκνου ή άπολωλεκότα τά εαυτού, πρόσεχε μή σε ή φαντασία συναρπάση ώς εν κακοΐς όντος αυτού τοις εκτός, άλλ' ευθύς έστω πρόχειρον οτι "τούτον θλίβει ού τό συμβεβηκός (άλλον γάρ ού θλίβει), άλλά το δόγμα τό περί τούτου." μέχρι μέντοι λόγου μή οκνει συμπεριφέρεσθαι αύτώ, καν ούτω τύχη, και συνεπιστενάζαΐ" πρόσεχε μέντοι μή και εσωθεν στενάξης.

\η. Μεμνησο δτι υποκριτής ει δράματος οίου άν θέλη ό διδάσκαλος- άν βραχύ, βραχέος' άν μακρόν, μακρού· άν πτωχόν ύποκρίνασθαί σε θέλη, ΐνα και τούτον εύφυώς ύποκρίνη' άν χωλόν, άν άρχοντα, άν ίδιώτην. σον γάρ τούτ εστι, τό δοθέν πρόσωπον ύποκρίνασθαί καλώς-έκλέζασθαι δ' αυτό άλλου.

ι 8 . Κόραζ δταν μή αΐσιον κεκράγη, μή συναρπαζέτω σε ή φαντασία, άλλ' ευθύς διαίρει παρά σεαυτώ και λέγε Οτι "τούτων ουδέν έμοι βτπσ^μα^νβται, άλλ' ή τω σωματίω μου ή τω κτησειδίω μου ή τω δοζαρίω μου ή τοις τέκνοις ή τή γυναικί. έμοι δε πάντα αϊσια σημαίνεται, εάν έγω θέλω- δτι γάρ άν τούτων άποβαίνη, έπ έμοί


do tebe? Ispruži r u k u i pristojno u z m i svoj dio. D r u g i te zaobišao? N e zaustavljaj ga. Još nije stigao? N e turaj svoju želju daleko naprijed, nego pričekaj dok ne dođe do tebe. Tako čini s djecom, sa ženom, s položajima, s bogatstvom, i j ednom ćeš postati vrijedan gošćenja s bogovima.

A k o pak ne uzmeš i kada t i se posluži, nego prezreš, tad ćeš b i t i ne samo sugozbenik bogova, nego i njihov suvladar; 2 4 Na ime , tako su učinili Diogen, Herak l i t i njima slični, pa su s p ravom b i l i i nazivali se "božanski". 2 5

16. K a d vidiš nekoga da plače u t uz i zbog otputovaloga sina i l i uništene imovine, pazi da te tvoj utisak ne zavede na pomisao da je taj čovjek u izvanjskim okolnost ima koje su loše, nego neka t i odmah pr i ruci bude ovo: "Njega ne muči ono što se dogodilo (jer nekoga drugoga ne muči ) 2 6 , nego njegovo vjerovanje ο tome." Sto se pak riječi tiče, ne oklijevaj b i t i uz njega, i ako se takvo što dogodi, čak i jadikovat i s njim. A l i pazi da ne jadikuješ i iznutra. 2 7

17. Zapamt i da si glumac u predstavi k a k v u pisac želi, u kratkoj ako želi kratku, u dugoj ako želi dugu. 2 8 A k o želi da glumiš prosjaka, pobr in i se da i t u ulogu valjano odglu-miš. Isto tako i bogalja, vladara, i l i običnog čovjeka. N a tebi je dobro odglumit i dodijeljenu ulogu, a na drugome odabrati je. 2 9

18. Kada gavran zloguko grakne 3 0 , neka te tvoj utisak ne zavede, nego u sebi odmah napravi raz l iku i kaži: "Nijedan od t i h k r ikova ne navješćuje meni, nego i l i m o m slabašnom tijelu, i l i m o m ma lom imetku , i l i m o m k r h k o m ugledu, i l i djeci, i l i ženi. M e n i pak sve samo dobre stvari naviješta — ako ja to želim. Jer što god od toga da se obis t i -

52 53

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν έστιν ώφεληθήναι άπ αυτού."

ι ga. Ανίκητος είναι δύνασαι, έάν εις μηδένα αγώνα καταβαίνης ον ουκ εστίν έπι σοι νικήσαι.

i g b . Ό ρ α μή ποτ€ ίδών τίνα προτιμώμενον ή μέγα δυνάμ€νον ή άλλως εύδοκιμούντα μακαρίσης ύπό της φαντασίας συναρπασθείς. έάν γάρ έν τοις έφ"ήμΐν ή ουσία του αγαθού ή, ούτε φθόνος οϋτ€ ζηλοτυπία χώραν εχεί' σύ τ€ αυτός ου στρατηγός, ου πρύτανις ή ύπατος εΐναι θελήσεις, άλλ' ελεύθερος· μία δέ οδός προς τούτο, καταφρόνησις τών ούκ €</>' ήμΐν.

2θ. Μέμνησο ότι ούχ ο λοιδορών ή τύπτων υβρίζει, άλλα το δόγμα τό περί τούτων ώς υβριζόντων, όταν ούν έρεθίση σέ τις, ΐσθι ότι ή σή σε ύπόληφις ήρέθισε. τοιγαροΰν έν πρώτοις πειρώ υπό της φαντασίας μή συναρπασθήναΐ' αν γάρ άπαξ χρόνου και διατριβής τύχης, ραον κρατήσεις σεαυτού.

21. Θάνατος- και φυγή και πάντα τά άλλα τά δεινά φαινόμενα προ οφθαλμών έ'στω σοι καθ* ήμέραν, μάλιστα δέ πάντων ο θάνατος· και ουδέν ουδέποτε ούτε ταπεινόν ένθυμηθήση ούτε άγαν επιθυμήσεις τινός.

22. Ει φιλοσοφίας επιθυμείς, παρασκευάζου αύτόθεν ώς καταγελασθησόμενος, ώς καταμωκησομένων σου πολλών, ώς έρούντων ότι "άφνω φιλόσοφος ήμΐν έπανε-ληλυσε και ποοεν ημιν αυτη η οψρυς; συ οε οφρυν μεν μή εχε, τών δέ βέλτιστων σοι φαινομένων ούτως εχου, ώς ύπό τού θεού τεταγμένος εις ταύτην τήν χώραν. μέμνησο δέ ότι, έάν μέν έμμείνης τοις αύτοΐς, οι


ni, do mene je iz toga izvući korist."

19a. Možeš b i t i nepobjediv ako ne stupiš n i t i u jedno natjecanje u ko jemu nije do tebe pobijediti .

19b. Kada vidiš nekoga koj i uživa najveće štovanje, koj i može učiniti vel ike stvari, i l i se na drugi način odlikuje, gledaj da nikada ne pomisliš, zaveden u t i skom, da je blažen. Jer ako je posjed 3 1 dobra do nas, n i t i pakost n i t i zavist nemaju mjesta. T i sam pak nećeš željeti b i t i n i zapovjednik, ni upravitelj, n i poglavar, 3 2 nego - slobodan. A jedan je put do toga: preziranje onih stvari koje nisu do nas.

20. Zapamt i da ne griješi onaj koj i grdi i l i tuče, nego vjerovanje ο t i m stvarima kao grješnima. Stoga kada te netko uznemir i , znaj da te to tvoja vlastita prosudba uznemir i la . Upravo zato prije svega pokušaj da te utisak ne zavede. Jer ako si j ednom uzmeš vremena i razmisliš, lakše ćeš vladati samim sobom.

21. N e k a t i preko dana pred očima bude smrt i i zgnanstvo i sve ostalo što se čini strašnim, a najviše o d svega tvoja smrt, pa nikada nećeš ni t i pomišljati nešto kukavno, n i t i odviše žudjeti za ičime. 3 3

22. A k o žudiš za fi lozofijom, odmah se p r ip remi na to da ćeš b i t i ismijavan, da će t i se mnogi rugati, da će t i govor i t i "Evo nam odjednom filozofal" i l i ' O d a k l e nam taj dignuti nos?" 3 4 T i pak nemoj dizati nos, nego se drži on ih stvari koje t i se čine najboljima onako kao da t i je bog to odredio, i zapamti da ako u njima ustraješ oni ko j i su te ranije ismijavali kasnije će t i se divi t i . A l i ako u njima pok-

54 55

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ καταγελώντες σου πρότερον ούτοι σε ύστερον θαυ-

μάσονταΐ' εάν Si ήττηθης αυτών, διπλούν προσλήφη

καταγελωτα.

23. Έάν ποτε σοι γενηται εζω στραφήναι προς το βούλεσθαι άρεσαι τινί, ΐσθι οτι άπώλεσας την ενστασιν. άρκού οΰν iv παντι τω είναι φιλόσοφος- ει Si και 8οκ€ΐν βούλει, σαυτώ φαίνου και ικανός εστι.

24. Ούτοι σβ οι διαλογισμοί μή θλιβετωσαν "άτιμος εγώ 8ιαβιώσομαι και ού8είς ού8αμού." el γάρ ή ατιμία εστί κακόν, ού 8ύνασαι iv κακώ εΐναι 81 άλλον, ού μάλλον ή iv αίσχρώ. μή τι ούν σον εστίν έργον τό αρχής τυχεΐν ή παραληφθήναι εφ* εστίασιν; ού8αμώς. πώς ούν ετι τοΰτ εστίν ατιμία; πώς Si και ού8είς ού8αμού εση, ον iv μόνοις eivai 8εΐ τοις επί σοι, iv οίς εζεστί σοι eivai πλείστου άξίω;

άλλά σοι οι φίλοι αβοήθητοι έσονται; τι λέγεις τό αβοήθητοι; ούχ εξουσι παρά σου κερμάτιον, ού8ε πολίτας "Ρωμαίων αυτούς ποιήσεις, τις ούν σοι εΐπεν δτι ταύτα τών εφ* ήμΐν εστίν, ουχί 8ε αλλότρια έργα; τίς 8ε δούναι

δύναται ετερω α μή έχει αυτός; "κτήσαι ούν," φησίν, "ίνα ήμεΐς εχωμεν." ει 8ύναμαι κτήσασθαι τηρών εμαυτόν αί8ήμονα και πιστόν και μεγαλόφρονα, 8είκνυε τήν όδόν

και κτήσομαι. ει δ' εμε άζιούτε τά αγαθά τά εμαυτού άπολεσαι, ΐνα ύμεΐς τά μή αγαθά περιποιήσησθε, οράτε ύμεΐς πώς άνισοι εστε και αγνώμονες, τι 8ε και βούλεσθε μάλλον, άργύριον ή φίλον πιστόν και αι8ήμονα; εις τούτο ούν μοι μάλλον συλλαμβάνετε, και μή 8ι ών άποβαλώ αυτά ταύτα, εκείνα με πράσσειν άζιοΰτε.

αΛΛ ή πατρίς, οσον επ εμοι, ψησιν, αροηοητος εσται." πάλιν, ποίαν και ταύτην βοήθειαν; στοάς ούχ εξει


lekneš, navući ćeš si dvostruku porugu.35

23. Ako se ikada nađeš usmjeren prema van zbog toga što se nekome hoćeš svidjeti, znaj da si izgubio svoje životno načelo. Zato se u svemu zadovolji time da budeš filozof. A ako hoćeš da te takvim i smatraju, samome sebi tako izgledaj i to je dovoljno.36

24. Neka te ova razmišljanja ne tište: "Proživjet ću beščasno i nigdje ništa od mene."37 Jer ako beščašće jest zlo, ne možeš u zlu ogresti zbog drugoga, isto kao niti u nevaljalštini. Je li onda tvoja zadaća steći vlast ili biti pozvan na objed? Nipošto. Kako to onda ipak može biti beščašće? I kako to nigdje ništa od tebe, kad se trebaš istaknuti jedino u onome što je do tebe, gdje se možeš pokazati najviše vrijednim?

A l i za prijatelje ćeš biti beskoristan? Kako misliš "beskoristan"? Neće od tebe dobiti par novčanica, niti ćeš ih učiniti rimskim građanima. Odakle ti onda da su te stvari do nas, a ne tuđe zadaće? Tko to može drugima dati ono što sam nema? "Onda stječi," kaže, "kako bismo mi imali." Ako mogu steći a da samoga sebe sačuvam čestita, poštena i ponosna, pokaži mi put i ja ću stjecati. A l i ako od mene tražite da izgubim vlastita dobra kako biste vi pribavili stvari koje nisu dobre, pogledajte kako ste nepravični i nerazumni! I što biste radije imali: nešto novčića ili poštena i čestita prijatelja? Onda mi radije u tome pomozite, i ne tražite od mene da činim one stvari zbog kojih bih te vrline izgubio.

"Ali za domovinu ćeš," kaže, "koliko je do tebe, biti beskoristan." A l i opet, ο kakvoj se tu koristi zapravo radi?

56 57

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν διά σέ ούτε βαλανεΐα. και τι τούτο; ουδέ γάρ υποδήματα

εχει διά τον χαλκέα ουδ' όπλα δ ta τον σκυτέα' ίκανόν δέ,

αν έκαστος εκπλήρωση το εαυτού έργον, ει δέ άλλον τινά

αυτή κατεσκεύαζες πολίτην πιστόν και αίδήμονα, ουδέν

αν αυτήν ώφέλεις; "ναι ." ούκούν ουδέ σύ αυτός ανωφε

λής αν εΐης αυτή. "τίνα ούν" φησί, "εξω χώραν έν τή πόλει;" ήν αν

δύνη φυλάττων άμα τον πιστόν και αίδήμονα. ει δέ έκείνην ώφελεΐν βουλόμενος αποβάλεις ταύτα, τι όφελος αν αύτη γένοιο αναιδής και άπιστος άποτελεσθείς;

25. Προετιμήθη σού τις έν εστιάσει ή έν προσαγορεύσει ή έν τω παραληφθήναι εις συμβουλίαν; ει μέν αγαθά ταύτα έστι, χαίρειν σε δει Οτι ετυχεν αυτών έκείνος' ει δέ κακά, μή άχθου Οτι σύ αυτών ούκ έτυχες.

μέμνησο δέ ότι ού δύνασαι μή ταύτα ποιών προς τό τυγχάνειν τών ούκ έφ* ήμΐν τών Ισων άξιούσθαι. πώς γάρ ΐσον έ'χειν δύναται ό μή φοιτών έπι θύρας τινός τω φοιτώντι, ό μή παραπέμπων τω παραπέμποντι, ο μή έπαινών τω έπαινούντι;

άδικος ούν εση και άπληστος, ει μή προϊέμενος ταύτα άνθ* ών εκείνα πιπράσκεται, προίκα αυτά βούληση λαμβάνειν, αλλά πόσου πιπράσκονται θρίδακες; όβολού, αν ούτω τύχη. αν ούν τις προέμενος τον όβολόν λάβη θρίδακας, σύ δέ μή προέμενος μή λάβης, μή οΐου ελαττον εχειν τού λαβόντος- ώς γάρ έκεΐνος εχει θρίδακας, ούτω σύ τον όβολόν όν ούκ εδωκας. τον αυτόν δή τρόπον και ενταύθα, ού παρεκλήθης έφ* έστίασίν τίνος; ού γάρ εδωκας τω καλούντι όσου πωλεΐ τό δεΐπνον. επαίνου δ' αυτό


Domovina neće zahvaljujući tebi dobiti trijemove ili kupelji. Pa što onda? N i cipele nema od kovača niti oružje od postolara. Dovoljno je da svatko izvršava svoj posao. A l i ako joj još nekog građanina učiniš poštenim i čestitim, zar joj nećeš učiniti nikakvu korist?38 Hoćeš. Dakle, ni ti sam nećeš joj biti beskoristan.

'Al i kakav ćeš onda položaj," kaže, "imati u državi?" Onaj koji možeš čuvati i istovremeno biti pošten i čestit. A ako u želji da njoj budeš od koristi odbaciš te stvari, od kakve bi joj mogao biti koristi ako postaneš besraman i nepošten?

25. Nekome je ukazana veća čast nego tebi na objedu, u pozdravu ili u pozivu na vijećanje? Ako su to dobre stvari, trebaš se radovati što ih je taj čovjek stekao. A ako su loše, ne budi zlovoljan što ih ti nisi stekao.

Zapamti da ako ne poduzimaš iste korake <kao i drugi> kako bi stekao stvari koje nisu do nas, ne možeš niti zahtijevati jednak udio u njima. Jer kako bi onaj koji ne pohodi kuću nekog uglednika mogao imati jednako kao i onaj koji je pohodi, onaj koji nije u pratnji kao i onaj koji jest, onaj koji ne hvali kao i onaj koji hvali?

Stoga si nepravedan i nezasitan ako nisi platio koliko te stvari koštaju, a hoćeš ih besplatno uzeti. Koliko košta salata? Recimo pet kuna. Ako netko plati pet kuna i uzme salatu, a ti ne platiš pa je ne uzmeš, ne smatraj da imaš manje od onoga koji je uzeo salatu. Jer baš kao što on ima salatu, ti imaš svojih pet kuna koje nisi dao. Isto tako zacijelo je i u onom slučaju. Nisi pozvan na nečiji objed? To je stoga što domaćinu nisi dao koliko košta taj obrok. A on košta hvale, košta pažnje. Ako ti je do tog objeda, plati

58 59

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ πωλεί, θεραπείας πωλεί, δός οΰν το διάφορον, εΐ σοι

λυσιτελεΐ, δσου πωλείται, εΐ δε κάκεΐνα θέλεις μή προΐεσθαι

και ταύτα λαμβάνειν, άπληστος εί και άβέλτερος.

ουδέν οΰν έχεις άντι τού δείπνου; έχεις μεν ούν το μή

67ταιν6σαι τούτον δν ούκ ήθελες, τό μή άνασχέσθαι αυτού

τών επι της εΙσόδου.

26. Τό βούλημα τής φύσεως καταμαθεΐν έστιν εξ ων ού διαφερόμεθα προς αλλήλους, οΐον δταν άλλου παιδάριον κατάξη ποτήριον, πρόχειρον ευθύς λέγειν δτι "τών γινομένων εστίν \ ΐσθι οΰν δτι, δταν και τό σον καταγή, τοιούτον εΐναι σε δει, όποιον δτε και τό άλλου κατεάγη. ούτω μετατίθει και επι τά μείζονα, τέκνον άλλου τέθνηκεν ή γυνή; ουδείς έστιν δς ούκ άν εΐποι δτι "άνθρώπινον '* άλλ' δταν τό αυτού τίνος άποθάνη, ευθύς "οΐμοι" και "τάλας εγώ", έχρήν δε μεμνήσθαι τι πάσχομεν περί άλλων αυτό άκούσαντες.

ιη. "Ωσπερ σκοπός προς τό άποτυχεΐν ού τίθεται,

ούτως ουδέ κακού φύσις εν κόσμω γίνεται.

28. Ει μεν τό σώμα σού τις επέτρεπε τω άπαντή-σαντι, ήγανάκτεις άν δτι δε σύ τήν γνώμην τήν σεαυτού επιτρέπεις τω τυχόντι, ίνα, εάν λοιδορήσηταί σοι, ταραχθή εκείνη και συγχυθή, ούκ αισχύνη τούτου ένεκα;

2Q. Εκάστου έργου σκοπεί τά καθηγούμενα και τά ακόλουθα αυτού και ούτως έρχου έπ' αυτό· ει δε μή, τήν μεν πρώτην προθύμως ήζεις άτε μηδέν τών εξής έντεθυ μη μένος, ύστερον δε άναφανέντων τινών αισχρών άποστήση.

θέλεις ^Ολύμπια νικήσαι; κάγώ, νή τούς θεούς· κομφόν γάρ έστιν. άλλά σκοπεί τά καθηγούμενα και τά ακόλουθα καί ούτως άπτου τού έργου, δει εύτακτεΐν, άναγκοτροφεΐν,

6ο

Epiktetov Pnručnik

onda koliko on košta. No ako želiš uzeti robu a da ne platiš cijenu, nezasitan si i priglup.

Zar onda ništa nemaš namjesto tog objeda? Valjda imaš ovo: nisi pohvalio domaćina, kojega nisi htio hvaliti, nisi morao trpjeti njegovu služinčad na ulazu.39

26. Volju prirode treba dokučiti iz onih stvari u kojima se ne razlikujemo jedni od drugih. Na primjer, kada sluga nekog drugog čovjeka razbije njegovu čašicu, odmah ti je pri ruci opaska: "To se događa." Stoga znaj da i kad se tvoja čašica razbije, trebaš biti isti onakav kao i kada se razbije čašica drugoga čovjeka. To proširi i na znatnije stvari. Umrlo je dijete ili žena drugoga čovjeka? Svatko bi rekao: "To je za ljude". A l i kad nečije vlastito dijete umre, odmah je 'Ajme!" i "Jadan ja!" Treba se samo sjetiti što osjećamo kada doznamo da se to dogodilo drugima.

27. Kao što se cilj ne postavlja radi promašivanja, isto tako se niti priroda opačine ne javlja u svijetu.40

28. Kada bi netko tvoje tijelo povjerio prvom čovjeku koji naiđe, ti bi se naljutio; ali to što svoj um povjeravaš bilo kome, tako da se on, ako te netko pogrdi, uznemiri i uzdrma, zar se zbog toga ne stidiš?41

2 C j . 4 2 Razmotri ono što prethodi svakom pojedinom činu i ono što iz njega slijedi, pa tek onda prioni na njega. U suprotnom ćeš najprije revno krenuti ne razmišljajući ο onome što slijedi, a poslije ćeš, kad se pojave neke neugodnosti, odustati.

Želiš pobijediti na Olimpijskim igrama?43 I ja, tako mi bogova! Zgodno je to. A l i razmotri ono što prethodi i ono što slijedi i tek onda se lati tog čina. Treba živjeti uredno,

61

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν άπεχεσθαι πεμμάτων, γυμνάζεσθαι προς ανάγκην, iv ώρα τεταγμένη, iv καύματι, iv φύχει, μή φνχρόν πίνειν, μή οΐνον, ώς ετυχεν, απλώς ώς Ιατρώ παραδεδωκεναι σεαυτόν τω επιστάτη, εΐτα εν τω άγώνι παρερχεσθαι, εστι δε οτε Χ^ϊρα εκβαλείν, σφυρόν στρεφαι, πολλήν άφήν καταπιεΐν, εσθ* οτε / χ α σ τ ι γ ω ^ ν α ι και μετά τούτων πάντων νικηθήναι.

ταύτα επισκεφάμενος, αν ετι θελης, ερχου επί το άθλεΐν. ει δε μή, ώς τά παιδία άναστραφήση, ά νυν μεν παλαιστάς παίζει, νυν δε μονομάχους, νύν δε σαλπίζει, εΐτα τραγωδεΐ' ούτω και σύ νύν μεν αθλητής, νύν δε μονομάχος, εΐτα ρήτωρ, εΐτα φιλόσοφος, Ολη δε τη φυχή ούδεν άλλ' ώς πίθηκος πάσαν θεαν ην αν ιδης μιμή και άλλο εξ άλλου σοι αρέσκει, ού γάρ μετά σκεφεως ήλθες επί τι ούδε περιοδεύσας, άλλ' εική και κατά φυχράν επιθυμίαν.

ούτω θεασάμενοί τίνες φιλόσοφον και άκούσαντες ούτω τινός λέγοντος, ώς Σωκράτης λέγει (καίτοι τις ούτω δύναται ειπείν, ώς εκείνος;) θελουσι και αυτοί φιλοσοφείν, άνθρωπε, πρώτον επίσκεφαι, όποιον εστι τό πράγμα' εΐτα και τήν σεαυτού φύσιν κατάμαθε, εϊ δύνασαι βα-στάσαι. πενταθλος είναι βούλει ή παλαιστής; ΐδε σεαυτού τούς βραχίονας, τούς μηρούς, τήν όσφύν κατάμαθε. άλλος γάρ προς άλλο πεφυκε.

δοκεΐς ότι ταύτα ποιών ωσαύτως δύνασαι εσθίειν, ωσαύτως πίνειν, ομοίως όργίζεσθαι, ομοίως δυσαρεστεΐν; άγρυπνήσαι δει, πονήσαι, άπό τών οικείων άπελθείν, ύπό παιδαρίου καταφρονηθήναι, ύπό τών απάντων καταγε-λασθήναι, εν παντι ήττον ^χειν, εν τιμή, εν αρχή, εν δίκη, εν πραγματίω παντί. ταύτα επίσκεφαι. ει θέλεις άντικαταλλάξασθαι τούτων άπάθειαν, ελευθερίαν, άτα-


pazi t i na prehranu, uzdržavati se od slatkiša; vježbati p o d silu, i to u utvrđeno vrijeme, i po vrućini i po hladnoći; ne smiješ p i t i hladno, a ponekad ni t i vino; jednostavno se moraš prepusti t i treneru baš kao liječniku; p o t o m treba ući u borbu, ponekad iščašiti ruku, i zv rnu t i gležanj, progutati mnogo prašine, ponekad ćeš b i t i bičevan, a nakon svega toga i poražen.

Tek nakon što si te stvari razmotrio, ako to još uvijek želiš, počni se natjecati. U suprotnom ćeš se stalno pre-domišljati poput djece koja se sad igraju hrvanja, sad gladijatora, sad sviraju trubu, p o t o m pišu tragedije. Tako ćeš i t i b i t i sad sportaš, sad gladijator, p o t o m govornik, za t im f i lozof, a ci je lom svojom dušom ništa. Poput majmuna, svaki pr izor koj i vidiš imitiraš i stalno t i se sviđa nešto novo, jer n i do čega nisi došao promišljeno i l i razmotrivši stvar sa svih strana, već nasumce i bez gorljivosti.

Tako kad l judi vide filozofa i čuju da netko govori kao Sokrat 4 4 (iako je pitanje može l i i tko govori t i kao on), i sami žele filozofirati. Čovječe, prvo razmotr i ο kakvoj se to stvari radi. Po tom ispitaj svoju prirodu, <i v id i> možeš l i to podnijeti . Hoćeš b i t i petobojac i l i hrvač? Pogledaj svoje mišice, svoja bedra, ispitaj svoj kuk. Jer jedan je stvoren za ovo, drugi za ono.

Misliš da p r i t o m možeš isto onako jesti, isto onako pi t i , slično se ljutit i , slično negodovati? Treba probdjeti, pomučit i se, otići od svojih bližnjih, b i t i prezren od svoga sluge, b i t i ismijavan od svih, u svemu b i t i podređen, u časti, u vlasti, u parnici, u svakoj pr i l ic i . To razmotr i ako želiš spomenuto mijenjati za neuzbuđenost, slobodu, neuznemirenost. A k o ne, ostavi se toga. N e m o j poput

62 63

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ ραζίαν el δε μή, μή προσάγε, μή ώς τά παιδία νυν

φιλόσοφος, ύστερον δε τελώνης, είτα ρήτωρ, εΐτα επίτροπος

Καίσαρος' ταύτα ού συμφωνεί, ένα σε δει ανθρωπον ή

αγαθόν ή κακόν είναι- ή τό ήγεμονικόν σε δει έξεργάζεσθαι

τό σαυτού ή τά εκτός' ή περί τά εσω φιλοτεχνεΐν ή περί

τά εξω' τουτέστιν ή φιλοσόφου τάζιν έπέχειν ή ίδιώτου.

3 θ . Τά καθήκοντα ώς έπίπαν ταΐς σχέσεσι πα-ραμετρεΐται. πατήρ έστιν υπαγορεύεται έπιμελεΐσθαι, παραχωρεΐν απάντων, άνέχεσθαι λοιδοροΰντος, παίοντος. "άλλά κακός πατήρ εστι." μή τι ούν προς αγαθόν πατέρα φύσει ωκειώθης; ού άλλά προς πατέρα, ό αδελφός άδικεΐ; τήρει τοιγαρούν τήν τάζιν τήν σεαυτοΰ προς αυτόν, μηδέ σκοπεί τί εκείνος ποιεί, άλλά τι σοι ποιήσαντι κατά φύσιν εζει ή σή προαίρεσις. σε γάρ άλλος ού βλάφει, άν μή σύ θέλης' τότε δε εση βεβλαμμένος, δταν ύπολάβης βλάπτεσθαι. οϋτως ούν άπό τού γείτονος, άπό τού πολίτου, άπό τού στρατηγού τό καθήκον εύρήσεις, έάν τάς σχέσεις εθίζη θεωρεΐν.

31. Τής περί τούς θεούς ευσέβειας ΐσθι δτι τό κυριώτατον εκείνο εστίν, όρθάς ύπολήφεις περί αυτών έ'χειν ώς όντων και διοικούντων τά δλα καλώς και δικαίως, και σαυτόν εις τούτο κατατεταχέναι, τό πείθεσθαι αύτοίς και εΐκειν πάσι τοις γινομένοις και άκολουθεΐν έκόντα ώς ύπό τής άριστης γνώμης έπιτελουμένοις. ουτω γάρ ού μέμφη ποτέ τούς θεούς ούτε εγκαλέσεις ώς άμελούμενος. άλλως δε τούτο ούχ οίον τε γίνεσθαι, έάν μή άρης άπό τών ούκ έφ* ήμΐν και έν τοις εφ* ήμΐν μόνοις θής τό αγαθόν και τό κακόν, ώς άν γέ τι εκείνων ύπολάβης αγαθόν ή κακόν, πάσα ανάγκη, δταν άπο-


djece biti sad filozof, a poslije carinik, zatim govornik,, a potom Cezarov namjesnik.45 Te stvari ne idu skupa. Moraš biti jedan čovjek, ili dobar ili loš.46 Moraš izgraditi ili svoj upravljački dio4 7 ili izvanjske stvari. Moraš primjenjivati svoju vještinu ili na unutrašnje ili na vanjske stvari. To znači zauzeti poziciju ili filozofa ili običnoga čovjeka.

30. Prikladne radnje uglavnom su određene odnosima.48

Netko ti je otac? Podrazumijeva se da ćeš brinuti za njega, povlađivati mu u svemu, podnositi njegove grdnje i kažnjavanja. "Ali loš je otac!" Zar ti je po prirodi dan dobar otac? Ne, nego samo otac. Brat ti čini nepravdu? Onda zadrži svoj položaj prema njemu i ne obaziri se na to što on čini, nego na to što ti trebaš učiniti kako bi tvoja volja bila u skladu s prirodom. Jer tebi drugi ne nanosi štetu ako ti to ne želiš. Štetu ćeš pretrpjeti tek kada prosudiš da si je pretrpio.49 Tako ćeš otkriti prikladne radnje prema susjedu, sugrađaninu, vojskovođi — ako se navikneš razmišljati ο odnosima.

31. Sto se tiče štovanja bogova, znaj da je najvažnije ο njima imati ispravne prosudbe (npr. da postoje i upravljaju svime valjano i pravedno), samoga sebe u taj okvir smjestiti, vjerovati im i prihvaćati sve što se događa i svojevoljno to slijediti kao izvršenje najboljeg nauma. Jer na taj način nikada nećeš predbacivati bogovima ili ih optuživati za nebrigu. A to se drukčije ne može postići nego da dobro i loše ne gradiš od onoga što nije do nas, nego ih tražiš jedino u onome što je do nas. Ako bi ipak prosudio da je nešto od onoga što nije do nas dobro ili loše, kada ne bi uspio dobiti ono što želiš ili kada bi te zapalo ono što ne želiš,

64 6 5

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ τυγχάνης ών θέλεις και περιπίπτης οίς ού θέλεις, μέμφασθαί σε και μισεΐν τούς αιτίους, πέφυκε γάρ προς τούτο πάν ζώον, τά μεν βλαβερά φαινόμενα και τά αίτια αυτών φεύγειν και εκτρέπεσθαι, τά 8ε ωφέλιμα και τά αΐτια αυτών μετιέναι και τεθαυμακέναι. άμήχανον ούν βλάπτεσθαί τινα οίόμενον χαίρειν τω δοκούντι βλάπτειν, ώσπερ και τό αύτη τη βλάβη χαίρειν αδύνατον.

ένθεν και πατήρ ύπό υιού λοιδορεΐται, Οταν τών δοκούντων αγαθών είναι τω παίδι μή μεταδιδώ' και Πολυνείκην και Έτεοκλέα τούτ έποίησε, τό αγαθόν οΐεσθαι τήν τυραννίδα, διά τούτο και ό γεωργός λοιδορεί τούς θεούς, διά τούτο ό ναύτης, διά τούτο ό έμπορος, διά τούτο οι τάς γυναίκας και τά τέκνα άπολλύντες. όπου γάρ τό συμφέρον, έπεΐ και τό ευσεβές.

ώστε όστις βττιμ,βλβΓτοα τού όρέγεσθαι ώς δει και έκκλίνειν, έν τω αύτώ και ευσέβειας επιμελείται, σπένδειν δέ και θύειν και άπάρχεσθαι κατά τά πάτρια έκάστοις προσήκει καθαρώς και μή έπισεσυρμένως μηδέ άμελώς μηδέ γλίσχρως μηδέ υπέρ δύναμιν.

32. "Οταν μαντική προσίης, μέμνησο ότι τί μέν άπο-βήσεται ούκ οΐδας, άλλά ήκεις ώς παρά τού μάντεως αυτό πευσόμενος, όποιον δέ τι εστίν, είδώς έλήλυθας, εΐπερ ει φιλόσοφος, εί γάρ έστί τι τών ούκ έφ ήμΐν, πάσα ανάγκη μήτε αγαθόν αυτό είναι μήτε κακόν, μή φέρε ούν προς τον μάντιν ορεζιν ή εκκλισιν (ει δη μή, τρέμων αύτώ πρόσει), άλλά διεγνωκώς ότι πάν τό άποβησόμενον άδιάφορον και ουδέν προς σέ, όποιον δάν ή, εσται αύτώ χρήσασθαι καλώς και τούτο ούθεις κωλύσει.

θαρρών ούν ώς έπι συμβούλους ερχου τούς θεούς' και λοιπόν όταν τί σοι συμβουλευθή, μέμνησο τίνας συμβούλους παρέλαβες και τίνων παρακούσεις άπειθήσας. ερχου δέ

66


posve sigurno bi prekorio i zamrzio one koji su to prouzročili. Sve su životinje po prirodi takve da stvari koje im izgledaju štetne i njihove uzroke izbjegavaju i odbijaju, a korisne stvari i njihove uzroke slijede i uzdižu. Zato nije moguće da se netko tko smatra da je pretrpio štetu raduje onomu za kojega misli da mu je nanio štetu, baš kao što je nemoguće radovati se i samoj šteti.50

Odatle sin grdi oca kad mu otac ne da stvari za koje sin misli da su dobre. A mišljenje da je tiranija nešto dobro stvorilo je Polinika i Eteokla.51 Zbog toga i zemljoradnik proklinje bogove, i moreplovac, i trgovac, i oni koji su izgubili ženu i djecu. Jer gdje im je korist, tamo im je i pobožnost.

Tako da onaj koji se brine da želi i zazire kako treba, samim time se brine i za pobožnost. A svakome dolikuje prinositi žrtve ljevanice i paljenice te otpočinjati obrede prema običajima predaka, činiti to čista srca, ne brzopleto, niti nemarno, ni sirotinjski ni iznad mogućnosti.52

32. Kada ideš u proročište, zapamti da ne znaš što će se dogoditi, već dolaziš k proroku da to doznaš;53 ali ako si filozof, došao si već znajući kakvo je to što će se dogoditi. Naime, ako je to neka od onih stvari koje nisu do nas, sigurno nije niti dobro niti loše.54 Zato proroku ne nosi želju ili zazor (u suprotnom ćeš mu doći sa zebnjom), nego sa spoznajom da je sve što će se dogoditi indiferentno i ništa što se tebe tiče, i kakvo god da bilo, moći ćeš s tim postupiti valjano i to ti nitko neće priječiti.

Zato samo hrabro idi bogovima kao savjetodavcima. I inače kada ti netko nešto savjetuje, sjeti se kakve si to savjetnike stekao i ο koga ćeš se oglušiti ako ne poslušaš. A

67

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ έπί τό μαντεύεσθαι, καθάπερ ήζίου Σωκράτης, £</>' ών ή πάσα σκέφις τήν άναφοράν είς τήν εκβασιν έχει και ούτε εκ λόγου οϋτ€ εκ τέχνης τινός άλλης άφορμαί δίδονται

7 7 θ ό ? τό συνιδβιν τό προκείμενον.

ώστε δταν δεήση συγκινδυνεύσαι φίλω ή πατρίδι, μή μαντεύεσθαι el συγκινδυνευτέον. και γάρ άν προείπη σοι ό μάντις φαύλα γεγονέναι τά ιερά, δήλον δτι θάνατος σημαίνεται ή πήρωσις μέρους τινός τού σώματος ή φυγή- άλλ' αιρβι ό λόγος και συν τούτοις παρίστασθαι τω φίλω και τή πατρίδι συγκινδυνεύειν. τοιγαρούν τω μείζονι μάντβι πρόσεχε, τω Πυθίω, δς έξέβαλε τού ναού τον ού βοηθήσαντα άναιρουμένω τω φίλω.

33· Τάξον τινά ήδη χαρακτήρα σεαυτώ και τύπον ον φυλάξεις έπί τε σεαυτού ών και άνθρώποις έντυγχάνων.

σιωπή τό πολύ έστω ή λαλείσθω τά άναγ/^αια και δι ολίγων, σπανίως δέ ποτε καιρού παρακαλούντος επι τό λέγειν λέζον μέν, άλλά περί ούδενός τών τυχόντων μή περί μονομαχιών, μή περί ιπποδρομιών, μή περί αθλητών, μή περί βρωμάτων ή πομάτων, τών έκασταχοΰ λεγομένων, μάλιστα δέ μή περί ανθρώπων φέγοντα ή έπαινούντα ή συγκρίνοντα, άν μέν ούν οίος τε ης, μέταγε τούς σούς λόγους και τούς τών συνόντων επί τό προσήκον, ει δέ εν άλλοφύλοις άποληφθείς τύχοις, σιώπα.

γέλως μή πολύς έστω μηδε έπί πολλοίς μηδέ άνειμένος. δρκον παραίτησαι, ει μέν οίον τε, εις άπαν, ει δέ

μή, έκ τών ενόντων.

εστιάσεις τάς εξω και ίδιωτικάς διακρούου' έάν δέ ποτε γένηται καιρός, έντετάσθω σοι ή προσοχή μή ποτε

Epiktetov Pnručnik

na proricanje idi baš kao što je Sokrat nalagao, u slučajevima gdje je svrha raspitivanja pronalaženje izlaza i gdje nema pomoći ni od razuma niti od nekog drugog znanja za razumijevanje onoga što je posrijedi.55

Stoga, kada se treba izložiti pogibelji skupa s prijateljem ili domovinom, ne pitaj proročište trebaš li se izložiti pogibelji. Jer ako ti prorok i priopći da je znamenje nesklono, očito je da pretkazuje smrt ili gubitak nekog dijela tijela ili bijeg. No razum nalaže da se s time nosiš i da se skupa s prijateljem ili domovinom izložiš pogibelji. Stoga slušaj većega proroka, onoga Pitijskog,56 koji je iz hrama izbacio čovjeka koji nije pomogao prijatelju na samrti.57

33. Postavi si već sada jednu osobnost i obrazac ponašanja kojega ćeš se držati i kad si sam i kad se nađeš medu ljudima.58

Uglavnom šuti ili govori samo ono što je nužno i to kratkim rečenicama. A u rijetkim prilikama koje ti nalažu da govoriš, ti govori, ali ne ο bilo čemu; ne ο gladija-torskim borbama, ne ο konjskim utrkama, ne ο sportašima, ne ο jelu ili piću — ο tim sveprisutnim predmetima razgovora - a ponajmanje ο ljudima, kudeći ih, hvaleći ili praveći usporedbe medu njima. Ako dakle možeš, svoje i riječi svojih bližnjih navodi na ono što je primjereno. A ako se dogodi da se nadeš sam medu strancima, šuti.5 9

Ne smij se mnogo, niti zbog mnogo stvari niti neodmjereno.60

Izbjegavaj prisege; ako možeš, potpuno, a ako ne, koliko je moguće.6 1

Izbjegavaj javne i priproste svečanosti. A ako se nametne prilika, neka ti pažnja bude usmjerena na to da

68 69

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν άρα ύπορρυής εις ίδιωτισμόν. ΐσθι γάρ ότι, iav 6 εταίρος ή με μολυσμένος, και τον συνανατριβόμενον αύτώ μο-λύνεσθαι ανάγκη, καν αυτός ών τύχη καθαρός.

τά περί τό σώμα μέχρι της χρείας φίλης παραλάμβανε, οίον τροφάς, πόμα, άμπεχόνην, οίκίαν, οίκετείαν τό δέ προς δόξαν ή τρυφήν άπαν περίγραφε.

περί αφροδίσια εις δύναμιν προ γάμου καθαρευτέον άπτομένω δέ ών νόμιμόν έστι μεταληπτέον. μή μέντοι επαχθής γίνου τοις χρωμένοις μηδέ ελεγκτικός, μηδέ πολλαχοΰ τό ότι αυτός ού χρή παράφερε.

εάν τις σοι άπαγγείλη ότι ό δεινά σε κακώς λέγει, μή άπολογού προς τά λεχθέντα, άλλ' άποκρίνου διότι "ήγνόει γάρ τά άλλα τά προσόντα μοι κακά, έπεί ούκ αν ταύτα μόνα ελεγεν."

εις τά θέατρα τό πολύ παριέναι ούκ άναγκαΐον. ει δέ ποτε καιρός εΐη, μηδενί άλλω σπουδάζων φαίνου ή σεαυτώ, τουτέστι θέλε γίνεσθαι μόνα τά γινόμενα και νικάν μόνον τον νικώντα' ούτω γάρ ούκ έμποδισθήση. βοής δέ και τού έπιγελάν τινι ή έπι πολύ συγκινεΐσθαι παντελώς άπέχου. και μετά τό άπαλλα^τ^ο^ μή πολλά περί τών γεγενη μένων διαλέγου, Οσα μή φέρει προς τήν σήν έπανόρθωσιν εμφαίνεται γάρ έκ τού τοιούτου ότι έθαύμασας τήν θέαν.

εις ακροάσεις τινών μή εική μηδέ ραδίως πάριθί' παριών δέ τό σεμνόν και τό ευσταθές και άμα άνεπαχθές φύλασσε.

όταν τινί μέλλης συμβάλλειν, μάλιστα τών έν υπεροχή δοκούντων, πρόβαλε σαυτώ τί αν έποίησεν έν τούτω Σωκράτης ή Ζήνων, και ούκ απορήσεις τού χρήσασθαι


ne posrneš u priprostost. Jer znaj da ako je jedan zaglibio, onda je nužno zaglibio i drugi koji se s njim druži, makar on sam slučajno bio čist.62

Tjelesne potrepštine, poput hrane, pića, odjeće, kuće i posluge, pribavljaj samo da bi zadovoljio najosnovniju potrebu. A ono što služi ugledu ili raskoši u cijelosti isključi.63

Što se tiče seksa, koliko je moguće treba se uzdržavati prije braka. A tko ga iskuša, vezu treba učiniti zakonitom.64 No ne zamjeraj i ne odgovaraj one koji ga prakticiraju, niti često spominji da ga sam ne prakticiraš.65

Ako ti netko dojavi da taj i taj ο tebi ružno govori, ne brani se od tih navoda, već odgovori: "On zacijelo ne zna moje ostale nedostatke, inače ne bi samo te iznio."

Nije nužno često ići u kazalište. A ako se nametne prilika, pokaži da ti nije stalo ni do koga drugog osim do sebe, a to će reći: želi da se dogode samo one stvari koje se događaju i da pobijedi samo onaj koji pobjeđuje. Tako nećeš biti sprečavan.66 U cijelosti se kloni buke, ruganja nekome ili velike uzbuđenosti; i kada izađeš, ne razgovaraj mnogo ο događajima <u predstavi> ukoliko to ne pridonosi tvom poboljšanju, jer bi se iz takvih reakcija činilo da te predstava oduševila.67

Na predavanja nekih ljudi ne odlazi niti nasumce niti olako.68 A kada odeš, zadrži ozbiljnost i staloženost skupa s uljudnošću.

Kad se namjeravaš s nekim susresti, a ponajviše kad se radi ο nekome od iznimna ugleda, predstavi si što bi u toj prilici učinio jedan Sokrat ili Zenon,69 i nećeš biti u ne-

70 71

ΕΠΙΚΤΗΤΟ Υ ΕΓΧΕΙΡΙΔ ΙΟΝ

προσηκόντως τω έμπεσόντι.

δταν φοιτάς προς τινα τών μέγα δυναμένων, πρόβαλε σεαυτώ δτι ούχ εύρήσεις αυτόν ένδον, δτι άποκλεισθήση, δτι έντιναχθήσονταί σοι αί θύραι, δτι ού φροντιεΐ σου. καν σύν τούτοις έλθεΐν καθήκη, έλθών φέρε τά γινόμενα και μηδέποτε εϊπης αυτός προς σεαυτόν δτι "ούκ ην τοσούτου"- ίδιωτικόν γάρ και διαβεβλημένον προς τά εκτός.

έν ταΐς όμιλίαις άπέστω τό σαυτού τίνων έργων ή κινδύνων επι πολύ και άμέτρως μεμνήσθαι. ού γάρ ώς σοι ηδύ εστι τό τών σών κινδύνων μεμνήσθαι, ουτω και τοις άλλοις ήδύ εστι τό τών σοι συμβεβηκότων άκούειν. άπέστω δέ και τό γέλωτα κινεΐν ολισθηρός γάρ ό τρόπος εις ίδιωτισμόν και άμα ικανός τήν αιδώ τήν προς σέ τών πλησίον άνιέναι.

επισφαλές δε και τό εις αίσχρολογίαν έμπεσεΐν. δταν ούν τι συμβή τοιούτον, άν μέν εύκαιρον ή, και έπίπληζον τω προελθόντί' ει δέ μή, τω γε άποσιωπήσαι και έρυθριάσαι και σκυθρωπάσαι δήλος γίνου δυσχεραίνων τω λόγω.

34· Όταν ηδονής τίνος φαντασίαν λάβης, καθάπερ έπί τών άλλων, φύλασσε σεαυτόν μή συναρπασθής ύπ* αύτής' άλλ' έκδεζάσθω σε τό πράγμα και άναβολήν τινα παρά σεαυτού λάβε. έπειτα μνήσθητι αμφοτέρων τών χρόνων, καθ* δν τε απολαύσεις τής ηδονής, και καθ* δν απόλαυσαν ύστερον μετανοήσεις και αυτός σεαυτώ λοιδορήση' και τούτοις άντίθες δπως άποσχόμενος χαιρήσεις και επαινέσεις αυτός σεαυτόν. άν δέ εύκαιρον φανή άφασθαι τού έργου,


doumici oko toga kako se primjereno ponijeti u toj situaciji.

Kada ideš nekome tko ima veliku moć, predstavi si da ga nećeš naći u zgradi, da nećeš biti primljen, da će ti vrata biti zatvorena, da te neće saslušati. Ako je uza sve to ipak prikladno otići, kada odeš podnesi posljedice i nikada ne reci samome sebi: "Nije bilo vrijedno tolikog truda," jer to bi bio priprost i iskvaren odnos prema izvanjskim stvarima.70

U druženjima izbjegavaj često i neumjereno spominjanje svojih djela i podviga. Jer drugima nije tako drago slušati ο tvojim zgodama kao što je tebi drago spominjati svoje podvige. Izbjegavaj i nasmijavanje, jer to je sklizak put u priprostost koji je ujedno sklon umanjiti poštovanje tvojih bližnjih prema tebi.

A opasno je i upuštati se u nepristojne razgovore. Stoga kada se zatekneš u takvom nečem, ako je zgodna prilika, ukori onoga koji je prevršio mjeru. Ako pak nije zgodna prilika, pokaži svoje nezadovoljstvo takvim razgovorom time što ćeš ušutjeti, pocrvenjeti i smrknuti se.

34. Kada ti se javi utisak neke ugode, kao i s drugim utiscima, budi na oprezu da te on ne zavede; nego neka ta stvar pričeka, a ti malo otegni. Potom si predoči oba razdoblja, ono u kojemu ćeš uživati u ugodi, i ono u kojem ćeš se nakon uživanja kajati i samoga sebe prekoravati. I tome suprotstavi <utisak> kako ćeš se radovati i samoga sebe hvaliti nakon što se uzdržiš. Ako učini da je dobra prilika upustiti se u takav čin, pazi da te ne nadjača njego-

72 73

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν

πρόσεχε μή ήττήση σε τό προσηνές αυτού και άγωγόν,

άλλ' άντιτίθει πόσω άμεινον τό συνειδέναι σεαυτώ ταύτην

τήν νίκην νενικηκότι.

35· "Οταν τι διαγνούς Οτι ποιητέον έστί, ποιής, μηδέποτε φύγης όφθήναι πράσσων αυτό, καν άλλοΐόν τι οι πολλοί μέλλωσιν περί αυτού ύπολαμβάνειν. ει μέν γάρ ούκ ορθώς ποιείς, αυτό τό έργον φεΰγε' ει δέ ορθώς, τί φοβή τούς έπιπλήζοντας ούκ ορθώς;

3θ. 1^9 το ήμερα εστι και νυς εστι προς μεν το διεζευγμένον μεγάλην εχει άξίαν, προς δέ τό συμπε-πλεγμένον άπαζίαν, ούτω και τό τήν μείζω μερίδα έκλέζασθαι προς μέν τό σώμα έχέτω άζίαν, προς δέ τό τό κοινωνικόν έν εστιάσει οίον δει φυλάζαι, άπαζίαν εχει. όταν ούν συνεσθίης έτέρω, μέμνησο μή μόνον τήν προς τό σώμα άξίαν τών παρακειμένων όράν, άλλά και τήν προς τον εστιάτορα οΐαν δει φυλαχθήναι.

37· Έάν υπέρ δύναμιν άναλάβης τι πρόσωπον, και έν τούτω ήσχημόνησας και ο ήδύνασο έκπληρώσαι παρέλιπες.

38. Έν τω περιπατεΐν καθάπερ προσέχεις μή έπιβής ήλω ή στρέφης τον πόδα, ούτω πρόσεχε μή και τό ήγεμονικόν βλάφης τό σεαυτού. και τούτ αν €</>' έκαστου έργου παραφυλάσσωμεν, άσφαλέστερον άφόμεθα έκαστου.

39· Μέτρον κτήσεως τό σώμα έκάστω ώς ό πούς υποδήματος, έάν μέν ούν έπι τούτου στής, φυλάξεις τό μέτρον έάν δέ ύπερβής, ώς κατά κρημνού λοιπόν ανάγκη φέρεσθαί' καθάπερ και έπι τού υποδήματος, έάν υπέρ τον πόδα ύπερβής, γίνεται κατάχρυσον υπόδημα, εΐτα πορ-φυρούν, εΐτα κεντητόν. τού γάρ άπαξ υπέρ τό μέτρον όρος ούθείς έστιν.


va ugodnost i zavodljivost. Tome suprotstavi <utisak> k o l iko je bolje b i t i svjestan da si pobijedio u takvoj borbi .

35. Kada činiš nešto uvidjevši da to treba učiniti, nikada ne izbjegavaj da te se v id i kako to činiš, čak i ako će većina l judi ο tome imat i drukčiju prosudbu. Jer ako ne činiš ispravno, izbjegavaj sam taj čin. A ako činiš ispravno, zašto se bojiš onih koj i će t i neispravno predbacivati?

36. Kao što iskazi "Dan je" i "Noć je" u disjunkciji imaju v e l i k u vrijednost, a u konjunkcij i su bezvrijedni, tako i izabiranje veće porcije može imat i nekakvu vrijednost za tijelo, ali je za valjano očuvanje zajedništva u blagovanju bezvrijedno. 7 1 Stoga, kad blaguješ s nek im, sjeti se da ne gledaš samo na vrijednost ponuđene hrane za tijelo, nego i na to kako da svom domaćinu iskažeš dužno poštovanje.

37. A k o na sebe preuzmeš neku ulogu koja prelazi tvoje mogućnosti, e m ćeš se t ime osramotiti, e m ćeš propust i t i ulogu koju si mogao odigrati.

38. Kao što u šetnji paziš da ne staneš na t rn i l i ne iščašiš nogu, isto tako pazi da ne oštetiš svoj upravljački dio. I ako na njega pazimo k o d svakog pojedinog čina, sigurnije ćemo na nj pr ionut i .

39. Svakome je tijelo mjera imetka kao i noga cipele. Stoga, ako na tome staneš, sačuvat ćeš mjeru. A k o prestupiš, nužno ćeš pasti u provaliju. Kao i s c ipe lom, ako pretjeraš u vezi sa stopalom, doći će pozlaćena cipela, a p o t o m purpurna, čipkasta. Jer kad jednom pređeš mjeru, više nema granice.

74 75

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ 4<3. Αι γυναίκες ευθύς άπό τεσσαρεσκαίδεκα ετών ύπό

τών ανδρών κυρίαι καλούνται, τοιγαρούν όρώσαι δτι άλλο μεν ουδέν αύταΐς πρόσεστι, μόνον δέ συγκοιμώνται τοις άνδράσι, άρχονται καλλωπίζεσθαι και έν τούτω πάσας εχειν τάς ελπίδας, προσέχειν ούν άζιον ίνα αΐσθωνται δτι έπ ούδενι άλλω τιμώνται ή τω κόσμιαι φαίνεσθαι και αίδήμονες.

^ι.Αφυιας σημείον τό ένδιατρίβειν τοις περί τό σώμα, οΐον επι πολύ γυμνάζεσθαι, επι πολύ έσθίειν, έπι πολύ πίνειν, επι πολύ άποπατεΐν, όχεύειν. άλλά ταύτα μέν έν παρέργω ποιητέον, περί δέ τήν γνώμην ή πάσα έστω επιστροφή.

42. "Οταν τις σε κακώς ποιή ή κακώς λέγη, μεμνησο δτι καθήκειν αύτώ οίόμενος ποιεί ή λέγει, ούχ οίον τε ούν άκολουθεΐν αυτόν τω σοι φαινομένω, άλλά τω έαυτώ' ώστε ει κακώς αύτώ φαίνεται, εκείνος βέβλαπται δσπερ και έζηπάτηται. και γάρ τό αληθές συμπεπλεγμένον εάν τις ύπολάβη φεύδος, ού τό συμπεπλεγμένον βέβλαπται, άλΧ ό εξαπατηθείς, άπό τούτων ούν ορμώμενος πράως έξεις προς τον λοιδορούντα. έπιφθέγγου γάρ εφ* εκάστου οτι εοοςεν αυτω .

43· Πάν πράγμα δύο έχει λαβάς, τήν μέν φορητήν, τήν δέ άφόρητον. ό αδελφός έάν άδικη, εντεύθεν αυτό μή λάμβανε δτι αδικεί (αύτη γάρ ή λαβή έστιν αυτού ού φορητή), άλλά εκείθεν μάλλον, δτι αδελφός, δτι σύντροφος, και λήφη αυτό καθ* δ φορητόν έστιν.

44· Ούτοι οι λόγοι άσύνακτον "έγώ σου πλουσιώτερός είμι, έγώ σου άρα κρείττων '· "εγώ σου λογιώτερος, εγώ σου άρα κρείττων". εκείνοι δε μάλλον συνακτικοί' "έγώ


40. Čim žene navrše četrnaest godina, muškarci ih oslovljavaju "gospoje". Zato kad vide da im ne preostaje ništa osim da spavaju s muškarcima, počinju se uljepšavati i u to polažu sve svoje nade. Stoga se vrijedi potruditi da uvide kako ih se cijeni isključivo zbog toga što se doimaju pristojne i čedne.72

41. Znak je lišenosti prirodnoga dara baviti se tjelesnim stvarima, primjerice odviše vježbati, odviše jesti, odviše piti, odviše se prazniti, općiti. Te stvari valja činiti usput, a sva briga neka bude usmjerena na um.

42. Kada ti netko učini nažao ili ružno ο tebi govori, zapamti da on to čini ili govori misleći da je to za njega prikladno. Ta ne može on postupati u skladu s onime što se tebi čini, već u skladu s onime što se njemu čini. Stoga ako se njemu čini krivo, oštećen je upravo onaj koji je u zabludi. Naime, ako netko istinitu konjunkciju smatra lažnom, neće konjunkcija biti oštećena, nego onaj koji je pogriješio.73 Na tome gradeći svoj poriv bit ćeš blag prema onome koji te grdi, jer ćeš na svaku takvu priliku reći: "Takvog je bio utiska!"74

43. Svaka stvar ima dvije drške, jednu nosivu i jednu nenosivu. Ako ti brat učini nepravdu, u tom se slučaju ne hvataj toga da ti on čini nepravdu (jer ta drška tog slučaja nije nosiva), nego radije toga da ti je on brat, da si uz njega odrastao, i uhvatit ćeš se tog slučaja za dršku koje je nosiva.

44. Ovi su argumenti nekonkluzivni:75 "Ja sam bogatiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe"; "Ja sam rječitiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe". Ovi su konkluzivniji: "Ja

76 77


σου πλουσιώτερός ειμι, ή έμή άρα κτήσις τής σής

κρείττων"' "έγώ σου λογιώτερος, ή έμή άρα λέξις τής

σής κρείττων\ συ δέ γ ε οΰτ€ κτήσις el ούτε λέζις.

45· Λούεται τις ταχέως' μή εΐπης οτι κακώς, άλλ' οτι ταχέως, πίνει τις πολύν οΐνον μή εΐπης οτι κακώς, άλλ' οτι πολύν, πριν ή γάρ 8ιαγνώναι τό 8όγμα, πόθεν οΐσθα ει κακώς; ούτως ού συμβήσεταί σοι άλλων μέν φαντασίας καταληπτικάς λαμβάνειν, άλλοις δέ συγκατατίθεσθαι.

46. Μηδαμού σεαυτόν εΐπης φιλόσοφον, μηδέ λάλει τό πολύ έν ίδιώταις περί τών θεωρημάτων, άλλά ποίει τά άπό τών θεωρημάτων, οίον έν συμποσίω μή λέγε πώς δει έσθίειν, άλλ' εσθιε ώς δει. μεμνησο γάρ δτι ούτως άφη-ρήκει πανταχόθεν Σωκράτης τό έπιδεικτικόν ώστε ήρχοντο προς αυτόν βουλόμενοι φιλοσόφοις ύπ' αυτού συσταθήναι, κάκεΐνος άπήγεν αύτούς' ούτως ήνείχετο παρορώμενος. καν περί θεωρήματος τίνος έν ίδιώταις έμπίπτη λόγος, σιώπα τό πολύ' μέγας γάρ ό κίνδυνος ευθύς έζεμέσαι ά ούκ επεφας. και δταν εΐπη σοι τις δτι ουδέν οΐσθα και σύ μή δηχθής, τότε ΐσθι δτι άρχη τού έργου, έπεί και τά πρόβατα ού χόρτον φέροντα τοις ποιμέσιν επιδεικνύει πόσον εφαγεν, άλλά τήν νομήν εσω πέφαντα ερια εξω φέρει και γάλα' και σύ τοίνυν μή τά θεωρήματα τοις ίδιώταις επιδείκνυε, άλλ' άττ αυτών πεφθέντων τά έργα.

47· Οταν εύτελώς ήρμοσμένος ής κατά τό σώμα, μή καλλωπίζου έπί τούτω" μήδ' άν ϋδωρ πίνης, έκ πάσης αφορμής λέγε δτι υδωρ πίνεις, κάν άσκήσαί ποτε προς πόνον θέλης, σεαυτώ και μή τοις έξω" μή τούς ανδριάντας


sam bogatiji od tebe, dakle moj je imetak bol j i od tvog"; "Ja sam rječitiji od tebe, dakle moj je govor bolj i od tvog". N o t i jamačno nisi n i t i imetak ni t i govor.

45. N e t k o se brzo pere; ne kaži da se loše, nego da se brzo pere. N e t k o pije mnogo vina; ne kaži da loše, nego da mnogo pije. Prije nego što pronikneš u vjerovanje <na k o j e m u se temelji neki č in> kako znaš da je loše učinjen? Tako t i se neće dogoditi da stekneš spoznaj nosne utiske jednih stvari, a drugima daš pristanak. 7 6

46. N i k a d a sebe ne nazivaj f i lozofom, n i t i mnogo pričaj među običnim l judima ο f i lozofskim načelima, nego čini ono što slijedi iz t i h načela. Primjerice, na gozbi ne govori ο tome kako treba jesti, nego jedi kako treba. Sjeti se da je Sokrat do te mjere izbjegavao svako pokazivanje da su m u l judi dolazi l i s m o l b o m da ih upozna s f i lozofima, što je on i činio. Tako je podnosio što je ostajao neprimijećen. 7 7 I ako b i se među običnim ljudima poveo razgovor ο filozofs k i m načelima, t i uglavnom šuti, jer postoji vel ika opasnost da odmah povratiš sve ono što nisi provario. I kada t i netko kaže da ništa ne znaš, a t i se na to ne naljutiš, tada znaj da si učinio p rv i korak. Budući da n i ovce ne nose past ir ima sijeno da b i pokazale ko l iko su pojele, nego pašu vare iznutra, a vani nose vunu i mli jeko - isto tako ni t i ne pokazuj običnim l judima svoja načela, nego pokazuj djela koja slijede iz provarenih načela.

47. Kada se u pogledu tijela privikneš na skroman život, nemoj se t ime dičiti. I ako piješ samo vodu, nemoj u svakoj p r i l i c i govori t i da piješ samo vodu. I ako se j ednom poželiš uvježbati u podnošenju napora, čini to za sebe, a

78 79

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν

περιλάμβανε' άλλά διφών ποτε σφοδρώς έπίσπασαι φυχρού

ύδατος και εκπτυσον και μηδενί εΐπης.

48a. Ίδιώτου στάσις και χαρακτήρ' ουδέποτε έξ εαυτού προσδοκά ώφέλειαν ή βλάβην, άλλ' άπό τών εζω. φιλοσόφου στάσις και χαρακτήρ' πάσαν ώφέλειαν και βλάβην έζ εαυτού προσδοκά.

48b. Σημεία προκόπτοντος' ούδένα φέγει, ούδένα επαινεί, ούδένα μέμφεται, ούδενι έγκαλεΐ, ουδέν περί εαυτού λέγει ώς οντος τινός ή ειδότος τι. όταν έμποδισθή τι ή κωλυθή, έαυτώ έγκαλεΐ. καν τις αυτόν έπαινή, καταγελα τού έπαινούντος αυτός παρ έαυτώ' καν φέγη, ούκ απολογείται, περίεισι δέ καθάπερ οι άρρωστοι, εύλαβούμενός τι κινήσαι τών καθισταμένων, πριν πήξιν λαβείν, ορεξιν άπασαν ήρκεν έζ έαυτού' τήν δ' εκκλισιν εις μόνα τά παρά φύσιν τών έφ* ήμΐν μετατέθεικεν. ορμή προς άπαντα άνειμενη χρήται. αν ηλίθιος ή άμαθης δοκή, ού πεφρόντικεν. ένί τε λόγω, ώς έχθρόν εαυτόν παραφυλάσσει και έπίβουλον.

49· Οταν τις έπι τω νοεΐν και έζηγεΐσθαι δύνασθαι τά Χρυσίππου βιβλία σεμνύνηται, λέγε αυτός προς σεαυτόν ότι "ει μή Χρύσιππος ασαφώς έγεγράφει, ουδέν αν εΐχεν ούτος έφί* ω σεμνυνεΐταιΓ έγώ δέ τί βούλομαι; καταμαθεΐν τήν φύσιν και ταύτη επεσθαι. ζητώ ούν τις έστιν ό έζηγούμενος και άκουσας Οτι Χρύσιππος έρχομαι προς αυτόν, άλλ' ού νοώ τά γεγραμμένα' ζητώ ούν τον έζηγούμενον. και μέχρι τούτων ούπω σεμνόν ουδέν, όταν δέ εύρω τον έξηγούμενον, υπολείπεται χρήσθαι τοις παρηγγελμένοις- τούτο αυτό μόνον σεμνόν έστιν. αν δέ


ne za svijet. Ne grli kipove.78 Ako jako ožedniš, uzmi gutljaj hladne vodne, ispljuni je i nikome to ne kaži.7 9

48a. Stanje i karakter običnoga čovjeka: korist ili štetu nikada ne očekuje od sebe samoga, nego od izvanjskih stvari. Stanje i karakter filozofa: svu korist ili štetu očekuje od sebe samog.

48b. Znakovi čovjeka koji napreduje: nikoga ne kudi, nikoga ne hvali, nikoga ne kori, nikoga ne proziva, nikada ne govori ο samome sebi da je netko važan ili da nešto znade. Kad je u nečemu spriječen ili zasmetan, sebe proziva. I ako ga netko hvali, u sebi se smije onome koji ga hvali. I ako ga netko kudi, on se ne opravdava. Ide po svijetu poput ranjenika, pazeći da ne udari ozlijeđeni dio tijela prije nego što zacijeli.80 Svaku je želju odagnao iz sebe, a zazor je prebacio isključivo na one protuprirodne među stvarima koje su do nas.81 U svemu se služi blagim porivom.82 Ako se učini priglupim ili neukim, ne mari. Jednom riječju, čuva se samoga sebe kao neprijatelja i izdajnika.

49. Kada se netko hvali svojom sposobnošću da shvati i rastumači Krizipove spise,83 kaži samome sebi: "Da Krizip nije nejasno pisao, ovaj se ne bi imao čime hvaliti." A što ja hoću? Spoznati prirodu i slijediti je. Zato tražim onoga koji će mi je rastumačiti, a čuo sam da je to Krizip, pa idem k njemu. A l i ne razumijem njegove spise. Zato tražim tumača. Do ovdje nema ničega hvale vrijednog. A kada pronađem tumača, preostaje mi primijeniti protumačene naputke. Jedino je to hvale vrijedno. Ako se pak divim samom činu tumačenja, zar ispadam išta drugo nego

80 81

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ αυτό τοΰτο τό εζηγεΐσθαι θαυμάσω, τι άλλο ή γραμματικός

άπετελέσθην άντι φιλοσόφου; πλην γ€ δη δτι άντι "Ομή

ρου Χρύσιππον έζηγούμενος. μάλλον ούν Οταν τις εΐπη

μοι ί{'έπανάγνωθί μοι τό Χρυσίππειον", έρυθριώ δταν μή

δύνωμαι δμοια τά έργα και σύμφωνα επιδεικνύειν τοις

λόγοις.

5θ . "Οσα προτίθεσαι, τούτοις ώς νόμοις εμμενε, ώς άσ€βήσων άν παραβής τι τούτων, τι δε ερεΐ τις περί σου,

μή έπιστρέφου' τούτο γάρ ούκέτι εστί σον.

51. Εις ποιον ετι χρόνον άναβάλλη τό τών βέλτιστων άζιούν σ€αυτόν και iv μηδενί παραβαίνειν τον διαιρούντα λόγον; παρείληφας τά θεωρήματα' οΐς έδει σ€ συμβάλλειν συμβέβληκας. ποιον ούν έτι διδάσκαλον προσδοκάς, ίνα εις εκείνον ύπερθή τήν επανόρθωσιν ποιήσαι τήν σεαυτού; ούκέτι ei μειράκιον, άλλά άνήρ ήδη τέλειος, άν νυν άμε-λήσης και ραθυμήσης και άεί υπερθέσεις εξ υπερθέσεων ποιή και ημέρας άλλας επ άλλαις όρίζης μεθ' ας προσέξεις σεαυτώ, λήσεις σεαυτόν ού προκόφας, άλλ' ιδιώτης διατελέσεις και ζών και αποθνήσκων, ήδη ούν άζίωσον σεαυτόν βιοΰν ώς τέλειον, ώς προκόπτοντα' και πάν το

βέλτιστον φαινόμενον έστω σοι νόμος απαράβατος, κάν έπίπονόν τι ή ήδύ ή ε'νδοξον ή άδοξον προσάγηται, μεμνησο δτι νύν ο άγων, και ήδη πάρεστι τά ^Ολύμπια και ούκ εστίν άναβάλλεσθαι ούκέτι, και δτι παρά μίαν ήτταν και ενδοσιν και άπόλλυται προκοπή και σώζεται. Σωκράτης ούτως άπετελέσθη, επι πάντων προάγων εαυτόν μηδενί άλλω προσέχειν ή τω λόγω. σύ δέ ει και μήπω ει Σωκράτης, ώς Σωκράτης γε εΐναι βουλόμενος οφείλεις βιοΰν.

E p i k t e t o v Priručnik

gramatičar umjesto filozofa? Dakako, osim što umjesto Homera tumačim Krizipa. Zato kada mi netko kaže: "Rastumači mi ulomak iz Krizipa," ja pocrvenim kad ne mogu pokazati djela koja su slična i u skladu s Krizipovim riječima.

50. Načela koja si sebi zadao drži se kao zakona, i kao da ćeš učiniti svetogrđe ako neko od njih prekršiš. I ne os-vrći se na to što netko govori ο tebi, jer to više nije tvoja stvar.

51. Koliko ćeš još vremena protratiti prije nego što počneš samoga sebe smatrati vrijednim najboljih stvari i više ni u čemu ne zastranjuješ od razuma koji povlači razlike?84 Primio si načela. Susreo si se s onima s kojima si se trebao susresti. Kakvoga onda još učitelja čekaš — da se njemu povjeri da tebe ispravlja? Nisi više dječarac, nego zreo čovjek. Ako sada to zanemariš, protratiš vrijeme, stalno iz jedne odgode stvaraš druge odgode, te stalno određuješ drugi dan kada ćeš se pozabaviti sobom, promaknut će ti da ne napreduješ, već da se pretvaraš u običnoga čovjeka, i u životu i u smrti. Smjesta se, dakle, smatraj vrijednim življenja kao čovjek koji je zreo, kao čovjek koji napreduje. I sve ono što ti se čini najboljim neka ti bude nepovrediv zakon. I ako te zapadne nešto što je naporno, ugodno, ugledno ili neugledno, sjeti se da je sada vrijeme za borbu, da su Olimpijske igre već počele,8 5 da više nema odugovlačenja, te da ο jednom jedinom porazu i ustupku ovisi hoće li tvoj napredak propasti ili opstati. Tako se Sokrat izgradio, jer se u svemu tjerao da ne obraća pažnju ni na što drugo osim na svoj razum. A ti iako još nisi Sokrat, živi kao da hoćeš postati Sokrat.

82 83

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν 52. Ό πρώτος και αναγκαιότατος τόπος έστιν έν

φιλοσοφία 6 της χρήσεως τών θεωρημάτων, οίον ό του μή φεύδεσθαί' ό δεύτερος ό τών αποδείξεων, οίον πόθεν ότι ού δει φεύδεσθαί' τρίτος ό αυτών τούτων βεβαιωτικός και διαρθρωτικός, οΐον πόθεν ότι τούτο άπόδειζις; τί γάρ έστιν άπόδειζις, τί ακολουθία, τί μάχη, τί αληθές, τί φεΰδος; ούκούν ό μέν τρίτος τόπος αναγκαίος διά τον δεύτερον, ό δέ δεύτερος διά τον πρώτον ό δέ αναγκαιότατος και Οπου άναπαυεσθαι δει, ό πρώτος, ήμεΐς δέ εμπαλιν ποιούμεν έν γάρ τω τρίτω τόπω διατρίβομεν και περί εκείνον έστιν ήμΐν ή πάσα σπουδή, τού δέ πρώτου παντελώς άμελούμεν. τοιγαρούν φευδόμεθα μέν, πώς δέ άποδείκνυται ότι ού δει φεύδεσθαι, πρόχειρον εχομεν.

53· *Επί παντός πρόχειρα έκτέον ταύτα'

Λγου οε μ, ω Ζευ, και συ και η Πεπρωμένη, όποι ποθ' ύμΐν εϊμι διατεταγμένος" ως εψομαι γ αοκνος' ην οε μη σελω, κακός γενόμενος, ουδέν ήττον εφομαι."

" "Οστις δ' ανάγκη συγκεχώρηκεν καλώς, σοφός παρ* ήμΐν και τά θεΐ' έπίσταταιΓ

" ^4λλ', ώ Κρίτων, ει ταύτη τοις θεοΐς φίλον, ταύτη γινέσθωΓ

" *Εμέ δέ "Ανυτος και Μέλητος άποκτεΐναι μέν δύνανται, βλάφαι δέ ού."


52. Prvo i najnužnije područje u filozofiji jest ono koje se tiče primjene načela, primjerice načela da se ne smije lagati. Drugo je područje ono koje se bavi dokazima, primjerice: Odakle slijedi da se ne smije lagati? Treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna, primjerice: Odakle slijedi da je to dokaz? Jer što je demonstracija, što je slijed, sukob, istina, laž?8 6 Stoga je treće područje nužno zbog drugoga, drugo zbog prvoga, a najnužnije i ono na kojemu se treba zadržavati jest prvo područje.87 A mi činimo obrnuto: bavimo se trećim područjem i njemu posvećujemo svu pažnju, dok potpuno zanemarujemo prvo područje. Zato s jedne strane lažemo, a s druge strane imamo pri ruci dokaze da se ne smije lagati.

53. U svakoj prilici pri ruci valja imati sljedeće:

"Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, Gdje god da ste mi odredili mjesto; Ja ću spremno slijedit'; ne budem li htio — Ako postanem loš - ništa manje ja ću slijediti"88

"Tko se nužnosti lijepo pokorio, Mudar je za nas i božanske stvari znade."89

'Ali , Kritone, ako je tako bogovima milo, tako neka bude!"90

"Mene Anit i Melet mogu ubiti, ali mi ne mogu naškoditi."91

84 85

Odstupanja od kritičkog izdanja koje je priredio Gerard Boter, The Encheiridion of Epictetus and its Three Christian Adaptations: Transmission and Critical Editions, Leiden, 1999.

Odstupanja su navedena prema poglavlju i njegovom retku u ovom izdanju.

Ovo izdanje Boterovo izdanje

2.13 κούφως μέντοι και κούφως και

4.2 όποιον i στ ι όποιον τι εστι 5a.2 οΐον ό θάνατος οίον θάνατος

7-4 μη ποτε μή τι 9-2 χώλανσις χώλωσις 11.5 δίδω διδώται 11.6 αλλότριου αυτού αλλότριων αυτών i4a.2 πάντοτε πάντως i 4 a . 5 εαν αν 17.6 δ' δε 18.2 λέγε οτι λέγε-18.3 επισημαίνεται σημαίνεται 24-3 κακόν. κακόν (ώσπερ έστ\ 25.1 Προετιμήθη ΕΙ προετιμήθη 25.4 σύ αυτών ούκ έτυχες σύ ούκ έτυχες 25-19 δός ούν τό διάφορον δός τό διάφορον 26.3 ευθύς λέγειν οτι ευθύς δτι

29-13 εκβαλεΐν βαλεΐν 29.20 θέαν ήν άν ΐδης θέαν εάν ΐδης

29-43 το σαυτού τοις αυτού 30.5 ωκειώθης; ού άλλά ωκειώθης, άλλά 30.10 γείτονος, άπό τού πολίτου πολίτου, άπό του

γείτονος

3i-i3 μέμφασθαί μέμφεσθαί 31.21 Πολυνείκην και ^Ετεοκλέα ^Ετεοκλέα και

Πολυνείκην

32-9 ή, έσται ... κωλύσει. 6

33-5 λέγειν λέξον μέν

33-44 πρόβαλε 33-47 πρόβαλε σεαυτώ ο τ ι 33-58 τρόπος 42.4 κακώς αύτώ φαίνεται

4 8 b . 3 οντος τινός

49-8 εξηγούμενον 51.2 διαιρούντα λόγον 51.4 ποιον ούν ετι 52.2 θεωρημάτων

0appc η (έσται ... κωλύσβ — θαρρών λέγειν τ ι ήξομεν πρόβαλλε πρόβαλλβ ο τ ι τόπος κακώς φαίνεται οντος τι εξηγησόμενον αίροΰντα λόγον ποιον ετι δογμάτων

86 87

Bilješke

1 O prosudbi (hupolepsis), porivu [horme], želji i zazoru [prexis kai enklisis), značenju i poretku tih pojmova, vidi Uvod, str. 14-16, 27-30.

2 Treba potpuno ostaviti sve one stvari koje nisu do nas, a to su indiferentne stvari kao što su zdravlje, bogatstvo, političke funkcije, ugled itd. Odgađa se pak stjecanje dobrih stvari kao što su sreća i neuznemirenost. Razlog tomu objašnjen je u narednom poglavlju.

3 Čini se da pod "grubim utiskom" [tracheia phantasia) Epiktet misli naprosto na bilo koji utisak u kojemu je nešto predstavljeno kao loše, npr. nešto bolno, tegobno ili strašno. Ako ispravno razumijem Epiktetov savjet, on preporučuje da budemo svjesni da nam se takve stvari samo pojavljuju kao loše, dok su zapravo indiferentne.

4 U ovoj rečenici radi se ο sreći u prvom od triju smislova razlučenih na početku 1. odjeljka Uvoda.

5 Usporedi §48b. 6 Za značenje riječi horme i aphorme vidi Uvod, str. 28-29. 7 Za pojam "poriva uz ogradu" [hupexairesis] vidi Uvod, str. 28-29. 8 Usporedi ovaj pasus s §48b, u kojemu se iznose pokazatelji

napredovanja. 9 Ista misao iskazana je još drastičnije u Razgovorima III.24.88: "U

trenucima kada se nečemu raduješ, predoči si oprečne utiske. Sto je loše u tome da usred cjelivanja djeteta prišapneš 'Sutra ćeš umrijeti' i prijatelju isto tako 'Sutra ćeš otputovati ili ti ili ja i nikada se više nećemo vidjeti?" Takav postupak za svrhu ima upoznavanje s budućim događajem [proendemein] kako čovjek u trenutku njegova nastupanja ne bi bio zatečen i reagirao emotivno; usp. §21 i 34. Epiktetov primjer tog postupka vezan uz gubitak djece tradicija pripisuje Anaksagori, usp. Diogen Laertije II.13, Galen, Ο naucima Platona i Hipokrata IV.7.9-10, Ciceron, Tuskulanske rasprave III.30.

1 0 Za proairesis vidi Uvod, str. 32-34. 11 Usp. Platon, Sokratova obrana 29a-b. 12 Onaj koji se tek počinje odgajati, odnosno onaj koji napreduje

[ho prokopton), jest osoba koja živi po načelima stoičkog nauka. Ona isključivo samu sebe proziva za vlastite pogreške; usp. §48b. Već odgojeni čovjek je stoički mudrac. On ne krivi niti sebe niti druge iz jednostavnog razloga što ništa ne radi krivo.

1 3 Usporedi fr. 16 (Schweighauser) = Stobej, Antologija III.4.92.

89

Bilješke 1 4 "Kormilar" je, dakako, racionalna kozmička priroda, bog, sudbina. 1 5 Epiktet često koristi deminutiv kada želi umanjiti vrijednost koja

se obično pripisuje označenoj stvari, odnosno kada želi upozoriti da je ona nešto indiferentno, a ne nešto dobro. Epikteta je u tome nasljedovao i Marko Aurelije, primjerice kada govori ο "tjelešcu" ili "dušici" (npr. Samome sebi ΧΙΙ.3, ΧΙΙ.26). U nastavku teksta grčki deminutivi prevedeni su hrvatskim deminutivima ili opisno.

1 6 Usp. Razgovon I.12.15: "Biti obrazovan znači naučiti željeti svaku stvar onako kako se događa." Vidi Uvod, str. 5—6 za ortodoksno stoičko određenje sreće (eudaimonid) kao "glatkog tijeka života" [eu-rrhoia biou).

1 7 Ovdje valja podsjetiti da je Epiktet bio šepav; vidi Uvod, str. 22. , 8 Za poistovjećenje čovjeka s njegovom voljom (proairesis), vidi

Uvod, str. 32-33. 1 9 Tri vrline koje Epiktet ovdje spominje - uzdržanost (enkrateia),

izdržljivost (karteria) i strpljenje (anexikakia) - podređene su umjerenosti (sophrosune) kao jednoj od četiri osnovne vrline u stoičkom nauku; vidi Uvod, str. 10.

2 0 Za ovu usporedbu vidi Razgovon I.24.14-15, 11.23.36-38. 2 1 Ovdje Epiktet navodi dvije sastavnice stoičkog poimanja sreće, a

to su neuzbudenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia) i sloboda od unutrašnjeg nemira i pomutnje (ataraxia).

2 2 Usporedi §48b. 2 3 Usporedi fr. 15 (Schvveighauser) = Stobej, Antologija III.4.91. 2 4 Ovo je Epiktetova pohvala kiničkom stavu kao svojevrsnom

objačanju stoičkoga stava. Dok su stoici naučavali da izvanjske stvari treba prihvaćati u skladu s racionalnom prirodom čovjeka i svemira, kinici su smatrali da izvanjske stvari treba u cijelosti prezirati. Onaj tko prezre i zanemari izvanjske stvari može se u potpunosti posvetiti stjecanju vrline. Usp. §igb.

2 5 Diogen iz Sinope (oko 403-321. pr. n. e.) bio je kinički filozof kojega Epiktet iznimno cijeni i često spominje u Razgovorima. Heraklit iz Efeza (oko 540-480. pr. n. e.) bio je jedan od najutjecajnijih filozofa prije Sokrata. Njegova filozofija pružila je osnove za stoičku fiziku.

2 6 Npr. stoičkog filozofa. 2 7 Prema ranim stoicima, sućut je jedna od emocija, pa je kao takvu

stoik mora izbjegavati. Epiktet drži da je u nekim situacijama ipak prikladno izražavati sućut. No to je samo ublaženje ortodoksnog stava, a ne i njegovo napuštanje. Naime, Epiktet nalaže da čovjek ne smije

Bilješke

odista ("iznutra") osjećati sućut, jer odista osjećati sućut značilo bi vjerovati da je osobu s kojom se suosjeća zadesilo neko zlo. Važnije od izražavanja sućuti možda je htijenje da se onome koji pati pomogne, a to će stoik pokušati učiniti ukazivanjem da je uzrok patnje u pogrešnoj upotrebi utisaka, tj. krivom vjerovanju da je ono što je čovjeka zadesilo neko zlo. Usp. Razgovori III.24, naročito odlomak 23: "Patnja drugoga pripada njemu, a moja meni. Zato ću svoju do kraja iskorijeniti, jer je ona do mene. Tuđu ću pokušati iskorijeniti koliko je moguće, ali neću pokušati do kraja."

2 8 "Pisac" je ovdje isto što i "kormilar" u §7; usp. bilješku 14. Alegorija života kao predstave vjerojatno potječe od Krizipa, a preuzeo ju je i Marko Aurelije u Samome sebi XII.36.

2 9 Odabir uloge ovisi ο piscu, tj. bogu. Usporedi §37. 3 0 Jedan od najučestalijih oblika proricanja budućnosti u antici bilo

je proricanje iz ponašanja ptica (augurium). Ο stoičkom odnosu prema proricanju vidi Uvod, str. 6. Usporedi §32.

3 1 Epiktet rabi riječ ousia, koju većina prevoditelja ovdje prevodi kao "bit" ili "supstancija". Točno je da na više mjesta Epiktet govori ο ousia tou agathou u smislu "bit dobra" (npr. I.29.1, II.8). No izvorno značenje riječi ousia je "posjed", "imetak", te na nekim mjestima (npr. Razgovor 111.7.9, III.24.3) znatno bolje odgovara smisao "posjed dobra"; usp. A. A. Long, Epictetus: A Stoic and Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 191, b. 9.

3 2 Grčke riječi strategos, prutanis i hupatos ovdje vjerojatno označuju tri političke funkcije u rimskoj državi, a to su pretor, prefekt i konzul. Te tri funkcije navedene su od niže prema višima, i predstavljaju stepenice u političkoj karijeri Rimljana (cursus honorum).

3 3 Onaj tko je svjestan da ga sudbina u bilo kojem trenutku može pogubiti ili staviti na muke osjećat će izlišnost stvari koje bi ga inače mogle navesti da učini nešto kukavno ili koje bi se mogle učiniti jako poželjnima.

3 4 Pretpostavljam da Epiktet ovdje reproducira učestale reakcije običnih ljudi onoga doba na osobe koje su se odlučile za studij filozofije. U Razgovorima I.11.39 čovjek koji studira filozofiju se opisuje kao "stvorenje kojemu se svi ismijavaju". Usporedi §29.

3 5 Osim početne poruge zbog odluke da studira filozofiju, druga poruga će uslijediti ako čovjek niti nakon studija filozofije ne usvoji načela koja će uvijek ravnati njegovim djelovanjem. U pozadini ovog odlomka je zamisao, uvriježena u antici, da filozofija prvenstveno daje načela dobrog življenja, a ne tek skup teoretskih znanja.

90 91

Bilješke 3 6 Epiktetov je savjet moguće protumačiti na dva načina: (1) Onaj

tko hoće da ga drugi smatraju filozofom, bez obzira je li on to odista ili nije, sve što treba učiniti jest uvjeriti samoga sebe da je filozof, pa će već i druge u to uvjeriti. (2) Onaj tko hoće da ga drugi smatraju filozofom mora najprije samoga sebe uvjeriti da on odista jest filozof, pa će ga tek onda i drugi smatrati filozofom. Usporedi li se ovo mjesto s Razgovonma IV.8, čini se da Epiktetov savjet treba razumjeti na drugi način.

3 7 Razmišljanja koja Epiktet u ovom poglavlju navodi i opovrgava po svoj su prilici negativne reakcije običnoga čovjeka na stoički nauk.

3 8 Ovdje Epiktet možda ima na umu Sokrata kojega su optuživali da je beskoristan jer se cijele dane samo potuca trgom i razgovara s kim stigne, a on je svoje sugrađane razgovorom poticao na vrlinu i činio ih boljim ljudima.

3 9 Za Epiktetovu čestu metaforu razmjene unutrašnje sreće za izvanjske stvari usp. Razgovon III.3.11 i dalje, te III.17.5, IV.3.7-8, IV.10.24.

4 0 Stoici drže da je svijet ustrojen na najbolji i najracionalniji mogući način. I dok je vrlina usklađenost s racionalnošću svijeta ("cilj"), porok predstavlja odstupanje od racionalnosti svijeta ("promašaj"). Vid i Uvod, str. 5-6.

4 1 "Povjeriti svoj um [gnome] nekome" ovdje znači imati upravljački dio duše (ίο hegemonikon) ustrojen na taj način da te drugi svojim ponašanjem ("ako te pogrdi") može uznemiriti.

4 2 Ovo poglavlje je izvadak iz Razgovora III.15.1-13. 4 3 Vidi dolje §51 i bilješku 85. Iz onoga što slijedi jasno je da

Epiktet na umu ima olimpijsku disciplinu hrvanja. 4 4 U rukopisima Razgovora III.15.8 umjesto Sokrata spominje se

Eufrat. Stoga neki priređivači Pnručnika, npr. Wolf, Steinmann i Oldfather, i ovdje navode Eufratovo ime umjesto Sokratova. Eufrat iz Tira bio je stoički filozof poznat po svojoj elokvenciji. Prema nekim izvorima bio je Muzonijev učenik, a onda možda i Epiktetov poznanik. Epiktet ga spominje i u Razgovonma IV.8.17. Za odmjeren prikaz Eufrata vidi M . Frede, "Euphrates of Tyre" u R. Sorabji (ur.), Aristotle andAfter, London, 1997, 1-11.

4 5 Usporedba s djecom, kao i usporedba s majmunom nekoliko rečenica ranije, ističe iracionalnost spomenutih postupaka. Prema stoičkom nauku, ljudi postaju racionalni tek oko 14. godine života; usp. Uvod, str. 20.

4 6 Stoici su smatrali da nema sredine između vrline i poroka. Svi

Bilješke

ljudi su ili vrli ili poročni. Vidi Uvod str. 11-12. 4 7 U stoičkoj psihologiji, upravljački dio (ίο hegemonikon) je glavni

aspekt duše koji spoznaje, odlučuje i pokreće na djelovanje. Vid i Uvod, str. 13-17.

4 8 Usporedi Razgovon II.10.1-11. Ο prikladnim radnjama [kathekontd] i njihovoj određenosti odnosima, vidi Uvod, str. 17-22.

4 9 Isto kaže i Marko Aurelije: "Ukloni prosudbu 'Oštećen sam' i šteta je uklonjena" {Samome sebi IV.7).

5 0 Epiktetov se argument u ovom odlomku može sažeti na sljedeći način. Ako (1) bogovi uzrokuju sve izvanjske stvari koje se ljudima događaju i (2) neke izvanjske stvari su loše, slijedi: (3) bogovi su prouzročili one loše stvari koje nas zapadaju, a odatle slijedi (4) bogovima predbacujemo i optužujemo ih za nebrigu, tj. ne štujemo ih. Da bi čovjek uistinu štovao bogove, on mora odbaciti konkluziju (4). Stoga najprije mora odbaciti premisu (2), jer tada više ne slijedi konkluzija (3), a odatle niti neželjena konkluzija (4).

5 1 Polinik i Eteoklo bili su sinovi Edipa i Jokaste. Zbog svađe oko toga tko će vladati Tebom oni su se međusobno zaratili i pogubili. Ο tome pričaju Eshilova tragedija Sedmonca pod Tebom, Sofoklova Antigona i Euripidove Feničanke.

5 2 Stoička teologija imala je malo toga zajedničkoga s popularnom religijom. Boga stoičke teologije štuje se usklađivanjem individualne s kozmičkom prirodom, a ne molitvama i žrtvama ljevanicama. Ο tome svjedoči prva rečenica ovog odlomka. Pa ipak, stoici su većinom uvažavali popularnu religiju i smatrali da je prikladno da čovjek, kao biće jedne zajednice, sudjeluje u vjerskim obredima te zajednice.

5 3 Stoici su vjerovali u proricanje budućnosti. Vidi §18 i bilješku 30, te usporedi Razgovon II.7.

5 4 Odnosno, to je indiferentno. Vidi Uvod, str. 3-4. 5 5 Vidi Ksenofont, Uspomene I.1.9 i IV.7.10. 5 6 Bog Apolon ima pridjev "Pitijski", odnosno Delfijski, zbog toga

što se u Delfima nalazilo Apolonovo svetište, najpoznatije i najposjećenije svetište u antičkoj Grčkoj. U svetištu je sjedila proročica, Pitija, preko koje je Apolon odgovarao na upite ο budućnosti.

5 7 Ovdje valja navesti Simplicijev komentar uz ovo mjesto: "Dvojica prijatelja su otputovali u Delfe i naišli na razbojnike. I dok su jednoga od njih razbojnici krenuli pogubiti, drugi mu nije pomogao jer se dao u bijeg, pa je stigao u svetište. I bog ga je izbacio rekavši: 'Bio si prisutan kraj prijatelja koji umire i nisi mu pomogao - nečist si kročio

92 93

Bilješke

u hram; iz odaje ove velebne izađi!' Očito je da ovaj, da je i htio, ne bi mogao prijatelja izbaviti od smrti, pa ipak se skupa s njim trebao izložiti pogibelji, pa čak i poginuti, ako je to bilo nužno da se prijatelju pomogne." Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 111.13—22.

5 8 Prema jednoj podjeli stočke etike (Diogen Laertije, Životi VII.84), posljednji, osmi dio obuhvaća etičke naputke, što u određenim vrstama situacije treba ili ne treba činiti. Neki su stoici dovodili u pitanje smislenost tog dijela etike, no čini se da Epiktet nije među njima. U ovom poglavlju nalazimo niz primjera takvih naputaka.

5 9 Nije jasno zašto Epitket smatra da svojim riječima ne treba utjecati i na ponašanje stranaca. Možda Epiktet pod "strancima" (allophuloi) misli na ljude koji govore drugi jezik, što bi onemogućavalo utjecaj posredovan riječima.

6 0 Smijeh je jedno od vanjskih očitovanja ugode, kao što je jadikovanje jedno od vanjskih očitovanja boli. Budući da su i ugoda i bol emocije kojih se stoik treba osloboditi, treba se osloboditi i njihovih vanjskih očitovanja.

6 1 Prisegnuti nešto znači zajamčiti da će se to u budućnosti dogoditi. S obzirom na to da čovjek ne zna što je sudbinom zacrtano da će se dogoditi, čovjek nije u poziciji da daje takva jamstva. Prisezanje se tako može shvatiti kao znak nadmenosti, pa Epiktet stoga preporučuje izbjegavanje prisega.

6 2 Sličan stav sadržan je i u našoj uzrečici: "S kim si, takav si." 6 3 Ovi naputci predstavljaju dobar primjer kiničkog nasljeđa u

stoičkoj filozofiji. 6 4 Većina antičkih filozofa - uključujući Platona, Antistena,

Diogena, Epikura, pa čak i Zenona - razdvajali su seks od braka. No tome su se suprotstavili već neki rani stoici, primjerice Antipater iz Tarsa. Epiktetov učitelj, Muzonije Ruf, otišao je najdalje u pohvali braka i bračne vjernosti.

6 5 Mnogi su filozofi u antici, medu njima i Muzonije, smatrali da seks valja prakticirati jedino u braku i to u svrhu rađanja djece. No čini se kako je Epiktet smatrao da bi seks bilo najbolje u cijelosti izbjegavati, što je on dokazao vlastitim primjerom.

6 6 Ako gledatelj poželi da se u predstavi nešto dogodi drukčije nego stoji u scenariju, ili ako se identificira s likom koji na kraju loše završi, gledateljeva će želja biti izjalovijena (spriječena) i on će zbog toga biti uznemiren.

6 7 Stoički su filozofi raspravljali ο kazališnim predstavama u

Bilješke

kontekstu teorije emocija. Naime, ako kazališne predstave u publici pobuđuju emocije, razumljivo je da će stoički filozof nalagati izbjegavanje kazališta. Međutim, neki stoički filozofi, poput Seneke, smatrali su da ono što kazališne predstave pobuđuju nisu prave emocije.

6 8 Epiktet vjerojatno misli na nastupe profesionalnih govornika i upozorava da neki od njih mogu biti tako dojmljivi da čovjeka ponesu i dovode u kušnju, pa stoga njihove nastupe ne valja uzimati olako.

6 9 Dakako, misli se na Zenona iz Citija, osnivača stoičke škole. 7 0 Usporedi §3 i bilješku 9. 7 1 Ti iskazi u disjunkciji ('Dan je' ili 'Noć je') su istiniti, a u

konjunkciji ('Dan je' i 'Noć je') su neistiniti. Kao što se istinitost tih dvaju iskaza uzetih zajedno prosuđuje prema njihovom logičkom kontekstu, isto tako i vrijednost pojedinih radnji treba prosuđivati prema njihovom širem kontekstu.

7 2 "Mnogi muškarci ženama u ranoj dobi počinju laskati, hvaliti i nazivati ih gospođicama iz nijednog drugog razloga nego da bi s njima spavali. Zbog toga je logično što se one za to pripremaju, uljepšavaju i u to polažu sve svoje nade. I za to ne treba njih okrivljavati toliko koliko muškarce koji ih iz tih razloga hvale" (Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 127.17-24). Epiktet ovdje anticipira suvremeni feministički argument ο podčinjavanju žena nametanjem spolnih uloga. Cini se da je Epiktet zagovarao spolnu jednakost, bar što se tiče odgoja i obrazovanja, slično kao i njegov učitelj Muzonije Ruf.

7 3 Konjunkcija (ίο sumpeplegmenon) je, u stoičkoj logici, iskaz sastavljen od dva nesastavljena iskaza povezana s veznikom " i " ; usp. §36 i bilješku 71.

7 4 Sličnu misao nalazimo kod Marka Aurelija: "Kada netko nešto zgriješi protiv tebe odmah se upitaj kakvu je prosudbu dobra ili zla imao kada je zgriješio. Kada to uvidiš smilovat ćeš mu se, i nećeš se niti čuditi niti ljutiti." (Samome sebi VII.22)

7 5 U stoičkoj logici, argument je nekonkluzivan (asunaktos) kada posljedica ne slijedi iz pretpostavki; usp. Sekst Empirik, Ocrti pironizma II.137-138.

7 6 Za "spoznajnosni utisak" (kataleptike phantasia) i "pristanak" (sunkatathesis) vidi Uvod, str. 13-14.

7 7 Usp. Razgovon IV.8.22-23. Ova Epiktetova opaska ο Sokratu možda potječe iz scene s početka Platonovog dijaloga Protagora gdje mladi Hipokrat traži od Sokrata da ga predstavi glasovitom sofistu Protagori (310b i dalje). Ο utjecaju tog Platonovog dijaloga na stoičko

94 95

Bilješke

poimanje vrline, vidi Uvod, str. 8. 7 8 Diogen Laertije (VI.23) izvješćuje da se Diogen iz Sinope, jedan

od stoičkih uzora, čeličio tako što se ljeti valjao po vrućem pijesku, a po zimi grlio zaleđene kipove. Kipovi su, dakako, bili na otvorenom. Čini se da je "grliti kipove" u Epikteta poslovičan izraz; usp. Razgovori III. 12.2, IV.5.14.

7 9 U Razgovorima III.12.17 Epiktet kaže: "Stoga je Apolonije lijepo govorio: A k o se želiš očeličiti, kada za žege budeš žedan, uzmi gutljaj hladne vode, ispljuni je i nikome to ne kaži.'" Vjerojatno se radi ο Apoloniju iz Tira, ranom stoiku koji je napisao knjigu Ο Zenonu.

8 0 Usp. §38. 8 1 Usp. §2, pretposljednja rečenica. 8 2 Usp. §2, posljednja rečenica. 8 3 Ο Krizipu vidi Uvod, str. 5—6. Usporedi ovaj odlomak s

Razgovorima 1.17.13-19. 8 4 Razum je ovdje predstavljen prvenstveno kao sposobnost

pravljenja razlika. Pri tome Epiktet najvjerojatnije na umu ima sposobnost pravljenja razlike prije svega između onoga što je do nas i onoga što nije do nas; usp. §1.

8 5 Život po stoičkim načelima Epiktet često uspoređuje s Olimpijskim igrama, npr. Razgovori I.29.36, III.22.58, III.24.52, III.25.4, IV. 4.24.

8 6 Epiktet ovdje navodi Krizipovo logičko pojmovlje. Demonstracija [apodeixis] je argument kojim se iz očitih ili prihvaćenih premisa izvodi neočita konkluzija. Slijed (akolouthia) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan povlači za sobom drugi, npr. 'Dan je' uključuje 'Svjetlo je'. Sukob (mache) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan isključuje drugi, npr. 'Dan je' isključuje 'Mračno je-

8 7 Prvo područje filozofije obuhvaća etiku, drugo fiziku, a treće logiku. Dok je to jasno za prvo i treće područje, u vezi s drugim treba podsjetiti da su stoici smatrali da se načela njihove etike zasnivaju na principima kozmičke i ljudske i prirode kojima se bavi fizika. Zabrana laganja u konačnici bi se obrazlagala najboljim ustrojem čovjekovog upravljačkog dijela i njegovom uskladenošću s kozmičkom racionalnošću. Vidi Uvod, str. 26-30.

U Razgovorima Epiktet daje nešto drukčiju podjelu na tri područja filozofije, no te su dvije podjele u konačnici spojive; vidi Uvod str. 30. Usp. P. Hadot, The Inner Citadel: The Meditations of Marcus Aurelius, Cambridge, M A , 1998, str. 82-98 i A. A. Long, Epictetus: A Stoic and

Bilješke

Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 112-126. 8 8 Izvadak iz Kleantove Himne Zeusu. Isti citat nalazi se u

Razgovorima II.23.42, III.22.95, IV.1.131, IV.4.34. 8 9 Euripid, fragment 965 (Nauck). 9 0 Nešto skraćeni navod Sokratovih riječi prema Platonovom

dijalogu Kriton 43d7~8. Isti citat nalazimo i u Razgovorima I.4.24 i I. 29.18.

9 1 Znatno prilagođeni navod Sokratovih riječi prema Platonovoj Sokratovoj obrani 3oc8-d2. Iste riječi zatječu se i u Razgovorima I.29.18, II. 2.15, III.23.21.

96 97

Kazalo pojmova

bol [lupe] 16, 93 b. 60

determinizam 6-7, 34 dobro [agathori) 3-5, 9, 11,

15; 17; 27, 33; 59; 65 loše, vidi zlo

emocije [pathe] 8, 12-17, 28, 33, 89 b. 27, 93 b. 60 i 67

filozof 24, 26-27, 57, 63-65, 67, 79, 81, 90 b. 36

filozofija 5, 9, 12, 25, 26-27, 55; 90 b. 34-36 područja prema stoicima 9; 2 7 ; 29-30; 95 b. 87

etika 9-11, 27, 92 b. 58 fizika 5, 9, 27 logika 9-10, 25, 27

područja prema Epiktetu 24-25, 27-30, 83-85

želja i zazor 27-28, 29, 30

poriv i odvraćaj 28-29 pristanak ili prosudba 29-30

htijenje [boulesis) 17 indiferentne stvari [ta

adiaphord) 3-5, 7, 8, 9, 11, 16, 17, 87 b. 2, 88 b. 15

konzistentnost 8, 9-10, 14, 16, 17, 29

kriterij istine 13 mudrost, mudrac [sophia,

sophos) 12, 22

načelo [thedrema) 30, 57, 79,83-85

napredovanje [prokope) 12, 27, 29, 49-51, 81, 83, 87-88 b. 12,

neuzbudenost, bešćutnost [apatheia) 12, 16, 28, 33, 63, 88 b. 21

neuznemirenost [ataraxia) 12, 16, 33, 87 b. 2, 45, 51, 65, 88 b. 21

neznanje [agnoia) 3, 8-12 odabir [ekloge) 18, 28 odnosi, vidi uloge odvraćaj [aphorme] 14-15,

45 oprez [eulabeia) 17

pobožnost 25, 65-67, 91 b. 50, 92 b. 52

poriv [horme] 14-16, 17, 24 kod Epikteta 28, 43, 45, 81

99

Kazalo pojmova

poriv uz ogradu [hupexairesis) 19, 29, 45, 81

porok [kakia) 3-5, 15, 17, 28 pneuma 20 prikladna radnja [kathekon,

ojficium) g ; 10-11, 18-19, 20-21, 33, 65

priroda 5, 61 život u skladu s 5

pristanak [sunkatathesis) 13, 15, 17, 24, 29-30, 32, 79 odgađanje 30

proricanje [mantike) 6, 53-55; 67-69, 89 b. 30

prosudba [hupolepsis) 15-16, 24, 29-30, 31, 32, 43, 47,

55/ 65 racionalnost [logos, logikos)

2, 5, 6, 7, 12-13, 14, 20, 21,

3i* 32-33; 36, 51/ 90 b. 40, 91 b. 45, 95 b. 84

radost [chard) 17

samoubojstvo 4, 18 sklonost [oikeiosis) 19-22 sloboda 34-36, 51, 55, 63 spoznaja [katalepsis) 13 sreća [eudaimonia) 1-8,

11-12, 27, 32, 33, 87 b. 2, 88 b. 21

strah [phobos) 16

stvari koje su do nas [ta eph' hemin) 4, 24, 27-28,

35; 43-45; 65 stvari koje nisu do nas [ta

ouk eph' hemin) 4, 28, 43-

45; 65, 67 sudbina 6, 7, 28, 35, 85, 88

b. 14, 93 b. 61 svemir, svijet [kosmos) 5-6,

19; 22 građanin svijeta 22

ugoda [hedone) 16, 93 b. 60 uloge [personae] 21, 65, 75 umijeće [techne) 8, 26 upravljački dio duše [to

hegemonikon) 32, 65, 75 90 b. 41, 91 b. 47

utisak [phantasia) 13-15, 30,

32, 73; 77 ispravna upotreba 30-31,

33; 43-45; 47; 49; 53; 55;73 87 b.9 praktični 14 racionalni [logike) 14 spoznajnosni [kateleptike)

13; 79 uznemirenost [tarache) 16,

3 ° ; 33; 43; 47; 5*; 55 vjerovanje [dogma), vidi

prosudba volja [proairesis) 32-34, 47,

49; 51; 65

Kazalo pojmova

vrlina [arete) 3-12, 17 znanje [episteme) 3, 8-12,

zazor [enklisis) 15-16, 17, 24, 27-28, 43, 45, 81

zlo [kakon) 3-5, 9, 11, 27, 33,

59; 6l, 65

13-14 želja [orexis] 15-16, 17, 24,

27-28, 43, 45, 81 žudnja [epithumia) 16

101

Kazalo imena

Anaksagora 87 b.9 Antipater 93 b. 64 Antisten 93 b. 64 Apolonije 94-95 b. 79 Arijan, Flavije 23-24, 25 Ariston s Hija 10 Aristotel 3, 13, 16, 32 Augustin, Aurelije 34 Aurelije, Marko 39, 88 b.

15, 89 b. 28, 91 b. 49, 94 b. 74

Berlin, Isaiah 34-35 Brehier, Emile 26 Ciceron, Marko Tulije 19,

87 b .9 Diogen iz Sinope 12 b. 8, 53,

89 b. 25, 93 b. 64, 94 b. 78

Epiktet 6, 7, 12, 15, 19, 21, 22-39

Epikur 93 b. 64 Eufrat 91 b. 44 Euripid 95 b. 89 Galen 87 b. 9 Heraklit 53, 89 b. 25

Homer 81 Kleant 7, 95 b. 88 Krizip 5, 6, 10, 11, 13, 26,

81, 89 b. 28, 95 b. 86 Ksenofont 92 b. 55 Lipsius, Justus 25 Panetije 13, 21, 26 Platon 8, 10, 13, 16, 30, 31

b. 29, 87 b. 11, 93 b. 64, 94

b. 77; 95 b. 90; 96 b. 91 Posidonije 13, 26 Ruf, Muzonije 22, 91 b. 44,

93 b. 64 i 65, 94 b. 72

Seneka 7, 93 b. 67 Simplicije 23, 24, 25, 92 b.

57; 94 b. ηι Sokrat 3, 8, 10, 11, 12, 26,

30, 31, 47, 63, 69, 71, 79, 83; 90 b. 38, 91 b. 44, 94 b. 77; 95 b. 90, 96 b. 91

Sorabji, Richard 8 Zenon iz Citija 5, 6, 10, 12,

13, 22, 26, 71, 93 b. 64 Zenon iz Eleje 5 b. 2

103

Izdanja izdavačke kuće KmZak 1. Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, 1995. 116,00 kn. 2. Gaius Iulius Caesar: De Bello Gallico. Liber primus, 1996. 66,00 kn. 3. K . R. Popper: Bijeda historicizma, 1996. 96,00 kn. 4. Jonathan Barnes: Aristotel, 1996. 96,00 kn. 5. Maja Hudoletnjak Grgić: Znanje i mijena: Parmenidova dva nauka,

1996. 96,00 kn. 6. Filip Grgić: Aristotelov nauk ο nužnosti i slučaju, 1997. 116,00 kn. 7. Arthur C . Danto: Preobražaj svakidašnjeg: Filozofija umjetnosti, 1997.

116,00 kn. 8. Werner Heisenberg: Fizika i filozofija, 1997. 96,00 kn. 9. Karl R. Popper: Ό potrazi za boljim svijetom: Predavanja i napisi iz

trideset godina, 1997. 140,00 kn. 10. Milan Polić: Čovjek - odgoj - svijet: Malafilozofijskoodgojna razložba,

1997. 120,00 kn. 11. Saul A . Kripke: Imenovanje i nužnost, 1997. 96,00 kn. 12. Platon: Menon, 1997. 120,00 kn. 13. David Ross: Platonova teorija ideja, 1998. 116,00 kn. 14. Mislav Kukoč: Kritika eshatologijskog uma: Problem otuđenja i

hrvatska filozofija prakse, 1998.152,50 kn. 15. Werner Heisenberg: Promjene u osnovama prirodne znanosti: Šest

predavanja; Slika svijeta suvremene fizike, 1998. 122,00 kn. 16. William K. Frankena: Etika, 1998. 96,00 kn. 17. Oliver Sacks: Čovjek koji je ženu zamijenio šeširom, 1998. 122,00 kn. 18. Euklid: Elementi I-VI, 1999. 244,00 kn. 19. Nigel Warburton: Filozofija: Osnove, 1999.122,00 kn. 20. Lord Acton: Povijest slobode: Odabrani spisi, 1999. 140,30 kn. 21. Willard Van Orman Quine: Riječ i predmet, 1999. 180,00 kn. 22. Peter F. Strawson: Analiza i metafizika: Uvod u filozofiju, 1999.122,00

kn. 23. George Berkelev: Odabrane filozofske rasprave: Rasprava ο načelima

ljudske spoznaje, Tri dijaloga između Hylasa i Philonousa, Ogled ο novoj teoriji vida, 1999. 152,50 kn.

24. James D . Watson: Dvostruka uzvojnica: Osobni prikaz otkrića strukture DNA, 2000. 110,00 kn.

25. John Rawls: Politički liberalizam, 2000. 250,00 kn.

26. Snježana Prijić-Samaržija: Društvo i spoznaja: Uvod u socijalnu spoznajnu teoriju, 2000. 200,00 kn.

27. Richard Wisser: Karl Jaspers: Filozofija u obistinjenju (Predavanja i članci), 2000. 170,00 kn.

28. Max Weber: Sociologija religije, 2000. 170,00 kn. 29. Ernest Nagel i James R. Newman: Godelov dokaz; Kurt Godel: Ο

formalno neodlučivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava I, 2001. 80,00 kn.

30. Friedrich August Hayek: Put u ropstvo, 2001. 120,00 kn. 31. Boran Berčić: Filozofija Bečkog kruga, 2002. 180,00 kn. 32. Michael Devitt i K i m Sterelnv: Jezik i stvarnost: Uvod u filozofiju

jezika, 2002. 180,00 kn. 33. Nelson Goodman: Jezici umjetnosti: Pristup teoriji simbola, 2002.

180,00 kn. 34. Alasdair Maclntvre: Za vrlinom: Studija ο teoriji morala, 2002.180,00

kn. 35. Thomas Nagel: Sto sve to znači? Vrlo kratak uvod u filozofiju, 2002.

80,00 kn. 36. Lukijan iz Samosate: Svjetonazori na drazbif 2002. 66,00 kn. 37. Igor Primorac (ur.): Suvremena filozofija seksualnosti, 2003. 190,00

kn. 38. Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003.

148,00 kn 39. Ronald Dworkin: Shvaćanje prava ozbiljno, 2003. 220,00 kn. 40. Peter Singer: Praktična etika, 2003. 190,00 kn 41. Karl R. Popper: Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji I-II, 2003.

350,00 kn.

42. P. Gregorić i F. Grgić (ur.): Aristotelova Metafizika: Zbirka rasprava, 2003. 240,00 kn.

43. Arnold Bennett: As: Priča ο čudnim zgodama u Five Townsu, 2003. 148,00 kn.

44. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog prefekta, 2003. 148,00 kn. 45. Karei Capek: Rat s dazdevnjacima, 2004. 148,00 kn. 46. Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn. 47. Daniel Bell: Komunitarizam i njegovi kritičari, 2004. 150,00 kn. 48. Igor Primorac (ur.): Patriotizam, 2004. 140,00 kn. 49. Ciri l Coh: Otkriveno lice kruga: Fenomenologija kruga - Platon,

Diirer, Magritte, Escher, 2004. 130,00 kn. 50. Gert Ledig: Odmazda, 2004. 108,00 kn. 51. Tihomir Vukelja: Nesjedinljivo znanje: Bohrov doprinos filozofskoj

spoznajnoj teoriji, 2004. 160,00 kn.

52. John Rawls: Pravo naroda, 2004. 120,00 kn. 53. John Dewey: Liberalizam i društvena akcija, 2004. 80,00 kn. 54. Tony Coady i Michael O'Keefe: Terorizam i pravednost: Moralni

argumenti u opasnom svijetu, 2004. 120,00 kn. 55. P. Gregorić, F. Grgić i M . Hudoletnjak Grgić (ur.): Helenistička filo

zofija, 2005. 240,00 kn.

56. Gordana Bosanac: Utopija i inauguralni paradoks: Prilog filozofsko-političkoj raspravi, 2005. 190,00 kn.

57. Epiktet: Priručnik, 2006. 66,00 kn.

Beletristička edicija KruZak & [ . . . ] - Bauerov pr i s tup DO SADA IZAŠLO: Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2002.

148,00 kn. Arnold Bennett: As: Priča ο čudnim zgodama u Five Townsu, 2003.

148,00 kn. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog prefekta, 2003. 148,00 kn. Karei Čapek: Rat s Dazdevnjacima, 2004. 148,00 kn. Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn. Ladislav Fuks: Miševi Natalije Mooshaber, 2004. 148,00 kn. Gert Ledig: Odmazda, 2004. 108,00 kn.

C R O A T I A N J O U R N A L O F P H I L O S O P H Y Pojedinačni svezak: institucije 130,00 kn, pojedinici 110,00 kn, studenti 50,00 kn. Godište (tri sveska): institucije 330,00 kn, pojedinci 180,00 kn, studenti 100,00 kn. PDV nije uračunat u cijenu.

FILOZOFSKE KNJIGE U PRIPREMI: A . R. Lacey: Rječnik filozofije, 2006. 160,00 kn. Joseph Raz: Moralnost slobode, 2006. 180,00 kn. Igor Primorac: Etika na djelu: Ogledi iz primijenjene etike, 2006.140,00 kn. David Bohm: Cjelovitost i imlicitni red, 2006, 190,00 kn. Nenad Miščević: Nacionalizam, 2006, 180,00 kn. Josip Marinković: Smisao pedagoške zbilje, 2006, 96,00 kn. George E . Moore: Principia ethica, 2006. 160,00 kn. Gilbert Ryle: Pojam uma, 2006. 120,00 kn. Daniel Dennett: Danvinova opasna ideja, 2006. 160,00 kn.

Izdavač KruZak d.o.o.

Adresa izdavača KruZak d.o.o. Zastavnice 29

10251 Hrvatski Leskovac

Tel +385 1 65 47 360

+385 1 65 47 361

E-mail [email protected]

http:// www.kruzak.hr

Tisak Kikagraf, Zagreb

Design korica D.N. d.o.o., Zagreb

Objavljivanje ove knjige pomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

mailto:[email protected]

http://www.kruzak.hr

Documents

Epiktet - Prirucnik