107

108

109

O PRIJEVODIMA I PREVO–ENJU

U meunarodnim knji\evnim odnosima vrπe veomava\nu ulogu razliËiti posrednici. Poredbenim je istra\i-vanjima nedvoumno utvreno, da strani ugledi ne djelu-ju uvijek izravno, nego se naprotiv ovakvi utjecaji ostva-ruju mnogo ËeπÊe neizravnim putem. Gotovo uvijek trebastoga pretpostaviti nekoga posrednika, koji prima stranepobude i predaje ih svojim zemljacima.

Ako sva pitanja, koja se odnose na poredbenu ili kompa-rativnu povijest knji\evnosti, razdijelimo na dva velikaskupa> ≈davanje√ i ≈primanje√, emisija i recepcija, stavitÊemo posrednike u sredinu. Svojim posredovanjem izme-u dvaju kulturnih podruËja oni vrπe dvostruk posao, jerprimaju i daju u isti mah.1 A kako svaki posrednik straneuglede nekako preudeπava, da ne velimo iskrivljuje, to jeizvanredno va\no ustvrditi, da li je ovaj ili onaj domaÊipisac upoznao strano djelo izravno ili neËijim posredova-njem. Samo tako moÊi Êemo ispravno ocijeniti strani utje-caj, buduÊi da je posrednik mo\da πtogod oduzeo ili do-dao, Ëega nema u originalu. Strani ugledi do\ivljaju re-dovno svakojake preobrazbe dok ne stignu do cilja, araπËinjajuÊi takove strane utjecaje u domaÊoj knji\evnostiknji\evni historik mora voditi raËuna o toj pojavi. Zato jei posve razumljivo, ako neki komparatisti obraÊaju oso-

1 Vidi> Poredbena ili komparativna knji\evnost (Mala knji\nica Matice hr-vatske) Zagreb, 1932. ∑ Posrednici izmeu domaÊe i strane knji\evnosti (str.62-70). Primjeri komparativnih istra\ivanja (str. 43-44).

110

bitu pa\nju pitanju posrednika. Paul Van Tieghem, au-toritet na polju poredbene knji\evnosti, predla\e πto viπei poseban naziv za ovu granu poredbenih istra\ivanja>mezologija (od grË. mesos, koji je u sredini). Ta bi naukakao podvrsta komparativne povijesti knji\evnosti okupi-la sve probleme, koji se odnose na knji\evne prijenose iposredovanja meu narodima.2

Knji\evni su posrednici veoma raznoliki. Jedni pripada-ju onome narodu, koji ∑ u tom sluËaju ∑ prima stranepobude< drugi pripadaju narodu, koji daje. Ovi potonjinisu tako brojni kao oni prvi, ali treba i o njima misliti.Jedni su pisci prvoga reda, istinski predstavnici knji\ev-noga \ivota svoga naroda, drugi su Ëedni kritiËari, aka-demski struËnjaci ili amateuri, a ponekad i opskurni nad-niËari na knji\evnoj njivi, pojedinci, koji su odavna zabo-ravljeni, premda su svojim tako reÊi anonimnim radomsna\no djelovali na knji\evni razvitak svoga vremena. Tise ljudi Ëesto regrutiraju sa periferije narodnog teritori-ja, Ëesto su podrijetlom ili odgojem ≈mjeπanci√ sa dva iliËak viπe materinjih jezika. »esto su i veliki putnici, kojise vole skitati svijetom, ili pak ljudi kojima se sudbinapoigrala davπi im prilike da upoznaju izravno strane ze-mlje i narode.

No treba napose istaknuti da ≈posrednici√ ne moraju bitiindividui, kakve smo netom spomenuli. Druπtveni milieu,knji\evne ≈πkole√ i grupe, kne\evski dvorovi ili graanskisaloni ∑ sve su to ambijenti, koji su veoma Ëesto izvrπiliposredniËku ulogu primajuÊi i πireÊi strane knji\evnepobude. Meunarodna povijest knji\evnosti bilje\i nekegradove, kupaliπta ili turistiËka stjeciπta, mjesta, koja su

2 Littérature comparée (Collection Colin). Paris, 1931. ∑ Les intermédiaires(str. 152-167).

111

pogodovala kulturnom zbli\avanju meu knji\evnicimaili obrazovanim amateurima razliËnih naroda. Posred-niËku ulogu vrπe dalje i brojne periodiËke publikacije,novine i Ëasopisi, pa knji\evna i znanstvena druπtva,klubovi ili udru\enja, kojima je zadaÊa da porade okouzajamnog upoznavanja i zbli\avanja izmeu dvaju naro-da ili dr\ava. Zamaπitu posredniËku ulogu vrπi na pr. ikazaliπte (o kinu i radiu da i ne govorimo)> repertoar sva-koga veÊega kazaliπta je ogledalo, u kojem se reflektirajumeunarodna knji\evna strujanja, kazaliπte je registra-tor javnog miπljenja, njegovih sklonosti i potreba.3

Sve bi to trebalo ilustrirati brojnim primjerima,4 no to binas odvelo predaleko. Pozabavit Êemo se stoga samo naj-va\nijom pojavom knji\evnoga posredovanja meu naro-dima> prijevodima i prevoenjem.

I likovne umjetnosti i glazba imaju svoje posrednike, kojistranom djelu olakπavaju pristup u domaÊu kulturnusferu. No njihova je misija zavrπena, kad su kako takopripravili javno miπljenje informirajuÊi svoje zemljakenovinskim Ëlancima, knjigama, predavanjima itd. Slije-di izlo\ba ili koncert, opÊinstvo reagira ili ne reagira, pri-ma ili odbija, struËnjaci mudruju, ali strano umjetniËkodjelo zbori samo, njegov je govor internacionalan i jedna-ko razumljiv (ili nerazumljiv) pripadnicima razliËitihnaroda i jezika. Glazbena kompozicija, slika ili kip ≈govo-

3 Isp.> Francuski pisci na hrvatskoj pozornici (Hrvatsko Kolo, XIV). ∑ Lapart de l’étranger dans le répertoire du Théâtre national de Zagreb (Revue deLittérature comparée, 14e année, No. 1).4 Bilo bi na pr. vrijedno istra\iti i prikazati posredniËku ulogu kulturne in-stitucije opÊe narodnog karaktera kao πto je Matica hrvatska, koja je svojimknjigama i Ëasopisima uvijek podr\avala i podr\aje kontakt sa prosvjetnim\ivotom naprednog inozemstva davajuÊi tako znaËajnih pobuda i primjeradomaÊim nastojanjima. ∑ Isp. Poredb. knji\., str. 69-70.

112

re√ opÊim jednim jezikom. Taj jezik treba ponekad tu-maËiti, objaπnjavati i gonetati, ali se ne mo\e ≈prevodi-ti√, kao πto se prevode ljudski jezici.

Kad se radi o knji\evnom djelu, ovaj prijelaz od narodado naroda, ovo presaivanje u strani ambijent mnogo jekompliciranije. Upoznavanje mo\e da zapoËne novinskimËlancima ili broπurama, ali je to tek uvod. Od poznavaËastrane knji\evnosti saznat Êemo za koje strano ime, mo\dai krupno, ali nama dotad nepoznato< saznat Êemo za oso-bine ovoga ili onoga pisca, njegove ideje, njegove umjet-niËke kvalitete i ∑ napokon ∑ zaπto je taj pisac ≈aktuelan√i zaπto bismo ga morali upoznati. No upoznati ga mo\emosamo tako da proËitamo njegovo djelo. Zato treba pozna-vati jezik, kojim je to djelo pisano. Ne poznajemo li ga, neÊe nam preostati drugo, nego da posegnemo za prijevo-dom. Knji\evnici velikih naroda toliko su sretni, da ihbezbrojni stranci mogu Ëitati u originalu, buduÊi da sunauËili taj strani jezik. Knji\evnici malih naroda mogu,da tako ka\em, na prste izbrojiti svoje inozemne ËitaËe,koji su podobni da ih Ëitaju u originalu. Mali narodi mora-ju ∑ silom prilika ∑ uËiti strane jezike, a i veliki kandasve viπe uviaju, da nitko nije dovoljno bogat i sna\an, ada bi se mogao ograditi kineskim zidom i dostajati samsebi. A kako je meunarodni \ivot sadaπnjice izvanrednoisprepleten i povezan bezbrojnim nitima, to se zacijelopoveÊao i broj onih, koji mogu strana knji\evna djela upo-znati u originalnom obliku. Ipak je to neznatna elita> grosËitatelja upuÊen je na prijevode. Pa i oni koji se zanimajusamo za jednu ili dvije strane knji\evnosti, moraju se ikod zgode slu\iti prijevodima, jer ne mo\e svatko biti nekiMezzofanti!

Tako je prijevod oduvijek najva\nije sredstvo meuna-rodnih knji\evnih odnosa, a studij prijevoda i prevodi-

113

laca jedno od najva\nijih poglavlja poredbenog istra\i-vanja knji\evnosti. HoÊemo li odrediti sudbinu kojeg stra-nog djela u svojoj zemlji, utjecaj stranog pisca na domaÊegili obrnuto, strane izvore bilo kojega knji\evnog spomeni-ka, pozajmice ili pobude idejne, tematske ili formalne ∑uvijek treba zapoËeti prouËavanjem prijevoda.

No ako su prevodioci vrπili odvajkada izvanredno va\numisiju, ako su oduvijek bili glavni faktor u knji\evnimizmjenama i pobudama, ne valja zaboraviti, da je pojam≈prijevoda√ priliËno evoluirao teËajem vjekova. PrevestiznaËi reproducirati potpuno i vjerno neki tekst slu\eÊi sedrugim jednim jezikom.5 Ali nekad se nije tako mislilo.Sve do 19. vijeka postupalo se mnogo slobodnije, a tada-πnje bismo prijevode nazvali danas parafrazama ili adap-tacijama. Mnogi od tih starih prijevoda nisu raeni pre-ma originalu, veÊ po drugom kojem prijevodu ili obradbi.Tako su neki narodi srednje Evrope, pa i mi Hrvati, upo-znavali Shakespearea u njemaËkim obradbama (Dingel-stedt), kao πto je Talijanima i ©panjolcima slu\io u veÊinisluËajeva francuski prijevod Le Tourneurov. Pa i onda,kad su se prevodioci slu\ili originalom, nameÊe se pita-nje, je li prijevod potpun, i onda ∑ je li toËan_ IsporeujuÊitekstove uvjerit Êemo se prije svega, da li prevodilac nijeizostavio Ëitave odsjeke i nije li dodao πtogod. To je prviposao, ako hoÊemo kritiËki ocijeniti prijevod. Suvremeniprevodioci ne skraÊuju tako radikalno i bezobzirno tekstoriginala, kao πto se to nekoÊ Ëinilo. Dandanas se to deπavarjee. No i nekoÊ nije prevodilac izostavljao Ëitave strani-ce zbog neke lijenosti ili liËnih prohtjeva, nego zato, jermu je tako nalo\io nakladnik. Ljudi ne vole predugaËke

5 ≈Une reproduction integrale et aussi fidèle que possible, dans une autrelangue, d’un texte donné√ (Litt. comp., str. 161).

114

stvari, a razliËni opisi, razmatranja ili druge digresije nesmiju odviπe smetati radnju. Iz prijevoda je nadalje treba-lo izbaciti sve, πto bi moglo nekako pozlijediti vladajuÊiukus> neobiËne metafore, odviπe soËne izraze, uopÊe svestilske ≈nastranosti√. Prijevod je prema tome mogao bitisamo blijeda slika originala, ako ne karikatura ili falsi-fikat. Ne valja zaboraviti ni vjersku ili politiËku cenzuru,na koju su se nakladnici i prevodioci takoer morali obazi-rati. Ta nisu li ≈velike teme√ (les grands sujets) bile za-branjene francuskim knji\evnicima velikoga klasiËnogvijeka_

Ne samo dakle, da nekadaπnji prijevodi nisu bili gotovonikada potpuni, nego nisu bili ni vjerni. KlasiËni je pri-mjer, kako se nekada prevodilo, Youngov sluËaj. »uveneNoÊne misli (Night-Thoughts) preveo je na francuski je-zik spomenuti Le Tourneur skalupivπi od devet pjevanjaoriginala dvadeset i Ëetiri. Osim toga je posve izmijenioosnovni karakter Youngova pjesmotvora, pa su narodiju\ne Evrope, koji su upoznali engleskog preromantikapo francuskom prijevodu posve drukËije reagirali, negokad bi upoznali original ili kakav vjerniji prijevod.

ProuËavajuÊi prijevode ne valja sve netoËnosti strpati uisti koπ. Neke se netoËnosti i ne osjeÊaju> ne kvare os-novni ton originala< druge su mo\da neugodne ali nisukatastrofalne, dok su treÊe upravo neoprostive. Prevodi-lac mo\e krivo shvatiti tekst i krivo ga prevesti. Bijelomjesto crno! Mo\e neπto prevesti otprilike, pribli\no toËno,mo\e koju sitnicu dodati ili izostaviti, ako ne poznaje do-voljno jezik ili radi nepa\ljivo. Kako su god sve te omaπkeneprijatne, a kadikad teπko terete prevodioca, ipak je lakoutvrditi ispitujuÊi publiku, da se Ëitalac na te potankostimnogo me osvrÊe (osim ako je smisao sasvim izvrnut ilinerazumljiv). No ako prevodilac sistematski ≈ispravlja√

115

tekst, izostavljajuÊi ovo, a dodavajuÊi ono< ako se mjestoodreenih izraza slu\i perifrazama, onda nije Ëudo, akou prijevodu teπko prepoznajemo original, ili ga uopÊe neprepoznajemo. Izblijedio i razvodnjen, tekst ovakova pri-jevoda ne mo\e doËarati stilske osobine originala buduÊida je prevodilac izbrisao, koliko je mogao, sve ono, Ëimese to djelo odvaja od prosjeËnog ukusa.

Tako su francuski prevodioci 18. vijeka oblaËili ≈na fran-cusku√ (à la française) engleske i njemaËke pisce bezobzira na lokalni kolorit i umjetniËke osobine ovih pisa-ca. Tako su u prvom francuskom prijevodu Clarisse Har-lowe brisani realistiËno-naturalistiËni odsjeci (smrt glavnejunakinje!), kao πto su u prvim prijevodima Wertherabrisani romantiËni odsjeci pro\eti Osijanom. Ni Richard-son ni mladi Goethe ne progovaraju u tim prijevodimasvojim jezikom i naËinom. Prevodioci se nisu nimalo obazi-rali na lokalnu boju, dok su romantici padali u drugi ek-strem> istiËuÊi znaËajne pojedinosti stvarali su nehoticekarikature. Stoga ni romantiËni prijevodi nisu uvijek vjer-ni, iako su prosjeËno kudikamo bolji od prijaπnjih prijevo-da.

Kadgod je koji strani autor prevoen viπe puta na istijezik i u razliËno doba, treba svakako isporeivati poste-pene prijevode. Ne samo da bismo odredili, koji je pri-jevod bolji. U tim se postepenim prijevodima ogledajumodne promjene, tu se jasno mo\e razabrati kako jedante isti pisac djeluje na razliËite generacije. Ima i kulturno-historijskih kurioziteta, koji ovakovim poreivanjem do-laze na javu. Isporedimo li na pr. francuske prijevodeOthella, opazit Êemo, da se kobni Dezdemonin rupËiÊpretvorio doskora u narukvicu, pojas, vrpcu, uvojak kose...dok> napokon nije opet postao rupcem. Zaπto_ Jer se rijeË≈mouchoir√ francuskom opÊinstvu onoga doba uËinila

116

straπno nepristojna, pa je prevodilac morao muku muËi-ti, da tu sramotu nekako izbriπe. ZnaËajno je, da prvi pri-jevod, koji nije bio namijenjen pozornici, ima joπ taj ne-sretni rubac, dok svi potonji prevode taj izraz neËim dru-gim. Tek su se romantici usudili nazvati taj predmetpravim imenom na pozornici, a pravo reËe Hugo, da jeromantizam nasadio crvenu frigijsku kapu i francuskomvokabularu. I taj ≈mouchoir√ je revolucionarna tekovina!

Nije moguÊe raspravljati potanje o prijevodima, a da sepri tome ne obaziremo i na prevodioce. Njihov \ivotopis,njihova knji\evna karijera, druπtveni polo\aj ∑ sve su tova\ne indikacije, koje Êe nam objasniti koju tu zagonetkunjihove prevodilaËke djelatnosti, stvari, koje ne proizlazedirektno iz samoga teksta.

ProuËavanje prijevoda provodi se sistematski tek posljed-njih decenija. U inozemstvu je u tom smislu veÊ dostauËinjeno. Kod nas se doduπe veoma Ëesto polemizira oprijevodima i prevodilaËkoj djelatnosti,6 a da pri tom nisuraπËiπÊeni neki osnovni pojmovi. Malo je koje pitanjemetodiËki prouËeno, premda je graa veoma obilata iponekad zaista zanimljiva. To su pitanja aktuelna i va\na.Dragocjeni materijal za povijest hrvatske knji\evnosti,ali neprouËen, pa ni sreen.

Je li na pr. tko sistematski prouËio hrvatske prijevodeShakespeareovih drama> od prvih pokuπaja s njemaËkogajezika do suvremenih prijevoda jednoga KriπkoviÊa iliBogdanoviÊa, koji su pravi πekspirolozi_ Nije. A Shake-speare je jedan od onih klasika svjetske knji\evnosti, koji

6 Isp. na pr. ≈Sodobnost√ (Ljubljana) od 4. III. o. g. ili ≈S. K. Glasnik√ (Beo-grad) od 16. III. o. g. odgovarajuÊi ≈Obzoru√ od 28. II. o. g., te ≈Obzor√ od 30. V.o. g.

117

su kod nas mnogo prevoeni, pa je veoma pouËno i zani-mljivo usporeivati ove sukcesivne prijevode istoga dje-la. Isto vrijedi i za Dantea u hrvatskoj knji\evnosti, pa iza neke modernije autore svjetskoga glasa (Heine) ili poje-dina djela (Mériméeova Colomba). Neki veliki prevodio-ci, koji su obogatili hrvatsku knji\evnost brojnim prije-vodima stranih remek-djela, od kojih su neki izvrsni,zaslu\ili bi takoer opπirniju monografiju. Tako na pr.Iso VelikanoviÊ, koji je preveo na hrvatski i Don Quijoteai Fausta i Ëitavoga Dostojevskoga, da spomenemo samoove primjere. Ili Nikola AndriÊ, koji se (puπtajuÊi ovdjepo strani njegov ostali rad) afirmirao svojom ≈ZabavnomBibliotekom√ kao veoma va\an faktor u prenoπenju stra-nih knji\evnih djela u naπu sredinu. ZnaËajna je i njego-va prevodilaËka politika> oËigledno favoriziranje francu-skih i slavenskih pisaca na raËun ostalih i to u prvomeredu njemaËkih.

Potrebne bi nam bile i neke statistike o naπoj prijevodnojliteraturi. Romanski seminar zagrebaËkog sveuËiliπtaizrauje takav jedan popis> bibliografiju naπih prijevodas romanskih jezika (a obuhvata i neke srpske i slovenskeprijevode). Kako je god ova bibliografija veoma nepotpu-na i Ëesto netoËna, ipak je to veÊ sada va\no pomagalo zaporedbena istra\ivanja.

Posebno i svakako veoma interesantno poglavlje tvorepisci, koji su sami prevodili svoja djela. Ima i u naπoj,knji\evnosti takvih primjera. VojnoviÊ, TresiÊ, Nazor...preveli su neka svoja djela na talijanski i zadivili stranupubliku svojim poznavanjem tuega jezika. No da autor-prevodilac nije uvijek najkompetentniji tumaË djela, kojese prevodi, svjedoËi sluËaj Tommaseovih Iskrica> redigi-rajuÊi talijanski tekst pisac je pomno odstranio sve ono,

118

πto mu se Ëinilo odviπe slavenskim, da ne bi pozlijediotalijansku osjetljivost.7

Neki prijevodi klasiËnih djela svjetske knji\evnosti, nami-jenjeni omladini, iskrivljuju sasvim osnovno obilje\je dje-la. Takove su neke adaptacije Robinsona ili Don Quijotea,koje Ëita i naπa omladina. Trpka ironija Cervantesova,kojom autor πiba sama sebe, \estoka mizantropija Defoe-ova, njegov ≈rousseauizam√ ∑ svemu tome ni traga u timprepriËavanjima, koja su kudikamo popularnija od izvor-noga teksta. Tome se ne treba Ëuditi. Ta koliki tobo\eobrazovani ljudi poznaju Goetheova Fausta po ∑ Gouno-dovoj operi!

Ima zaista svakojakih prevodilaca. Eto na pr. od starih©piro DimitroviÊ-Kotoranin, umirovljeni Ëasnik i ≈povla-πteni√ prevodilac Hrvatskoga kazaliπta u prvoj periodislu\benog njegova opstanka (nakon 1860). Preveo je sto-tine kazaliπnih komada (sve s njemaËkoga), a prevodeÊi∑ kako bismo danas rekli ∑ u ≈seriji√ nije si mnogo tr’oglave, hoÊe li prijevod biti vjeran ili bar nekako toËan. Netrenuvπi okom napisao je u jednoj rimskoj tragediji Shake-speareovoj ovu reËenicu> ≈Besposlen pop jariÊe krsti.√ Notakav ili sliËan malheur se mo\e desiti i modernom prevo-diocu, koji je uz to veoma uva\en i vrijedan knji\evnik,kao πto je na pr. prevodilac Wildeova komada Glavno jeda se zove Ernest, koji je rijeË ≈extension√ preveo sa≈proπirenje√, premda se radi o sveuËiliπnoj ekstenzi ili ∑kako mi tu instituciju zovemo ∑ PuËkom sveuËiliπtu.

Bezbrojni su sluËajevi, kad prevodilac nikako ne dose\eautora. Nije nipoπto rijetkost, da kakva markantnog pis-

7 Ovu zanimljivu informaciju dugujem prof. J. Dayreu, koji je netom dovrπiojednu raspravu o Tommaseu.

119

ca velike jedne strane knji\evnosti prevede bezimeni dile-tant, koji ne poznaje pravo ni jezika. Ne Êemo nabrajatidomaÊih primjera, ima ih i onako previπe. No ima i sluËaje-va, kad je prevodilac tako reÊi iznad samoga pisca> nije litu\no, da je osrednji pustolovni roman kao πto je ZatoËe-na ljubav Albert Jeana morao prevesti ovako velik pje-snik kao πto je Tin UjeviÊ_

Treba li konaËno joπ istaknuti, da uz tolike samozvaneprevodioce, o kojima Êemo ovaj put radije πutjeti, hrvat-ska knji\evnost broji mnogo odliËnih knji\evnika i nauËe-njaka, koji su se bavili prevodilaËkim radom. Treba li na-pose hvaliti prevodilaËku djelatnost jednoga DomjaniÊaili Nazora_ Nisu li Heinea (da spomenemo samo ovaj jedanprimjer) prevodili kod nas prvi ljudi> ©enoa, KranjËeviÊ,BaπagiÊ, DomjaniÊ, BegoviÊ, Nazor... Da ostale naπe ≈hei-neide√ i ne navodimo.

Sve je to premalo poznato i neistra\eno. Tko od brojnihDomjaniÊevih poπtivaËa zna, da je Dragutin M. DomjaniÊprevodio s njemaËkoga, francuskog, ruskog, Ëeπkog, slo-venskog, da ∑ s mad\arskoga i s provansalskog jezika, ida bi njegovi pjesniËki prijevodi ispunili mo\da i omaπnuknjigu_

Ne valja zaboraviti ni uËene neke filologe, koji su svojimprijevodima veoma zadu\ili hrvatsku knji\evnost. TakoMaretiÊ, struËnjak za poredbenu indo-evropsku grama-tiku, prevodi Homera, Vergilija, Ovidija... a jedan od prvihnaπih orijentalista, pokojni Safvet-beg BaπagiÊ, presaujeu hrvatsku knji\evnost turske, arapske i perzijske pjesni-ke.

No Ëemu nabrajati dalje primjere, kad se iz ovih nekolikomo\e razabrati, kolika je graa, koju bi trebalo veÊ jed-nom prouËiti i obraditi. Prijevod kao element meuna-

120

rodne kulture predstavlja Ëitav skup problema, a potiËe inaËelna neka pitanja neposrednog praktiËnog znaËenja.To objaπnjava i razmjerno brojne polemike u naπoj πtam-pi o prijevodima i prevoenju> da li je uopÊe oportuno iz-davati tolike prijevode, koji ∑ vele ∑ konkuriraju domaÊojknji\evnoj produkciji. Bilo kako mu drago, djelatnostprevodilaca prelazi granice samoga knji\evnog rada. Zanarode kao πto je naπ, prijevodi su vele va\an, nena-doknadiv faktor u prosvjetnom \ivotu. Knji\evnom hi-storiku su to dragocjeni dokumenti. U tom ogledalu naÊiÊe komparativni historik hrvatske knji\evnosti odrazeknji\evnih interesa i duπevnih potreba. A i nakladniËkespekulacije i prevodilaËki kurioziteti mogu poslu\iti kaova\an putokaz. OpÊa orijentacija javnoga miπljenja odra-zuje se u tim prijevodima, kadikad posve jasno, a kadikadi zamagljeno.

Izbor i postupak kod prevoenja su indiciji, koji mogubiti veoma pouËni. »esto su ta otkriÊa \alosna. U prevodi-laËkoj knji\evnosti naπih dana ima odviπe ≈adaptacija√,koje nisu nastale zbog nekih estetskih ili ideoloπkih obzi-ra. Pravi je razlog neznanje, nedostatak ukusa ili savje-sti, a kriv je i prevodilac i nakladnik. Ima dakako Ëasnihizuzetaka, no \eljeli bismo, da ih bude viπe.

©to je prijevod< koja su glavna svojstva dobra prijevoda<da li je prijevod izravan ili posredan, da li je potpun, vje-ran u cjelini, toËan u potankostima ∑ to su eto pitanja, nakoja treba odgovoriti, ne zaboravljajuÊi ni osobu prevodi-oËevu. A kako je god kritika prijevoda minuciozan posao,ipak to nije (ili bar ne treba da bude) prosto cjepidlaËenjei filoloπko nadmudrivanje. Djelatnost prevodilaca nijesamo intelektualno-umjetniËka, nego je ≈politiËka√, a uduhovnom zbli\enju meu narodima i stvaranju meu-narodnih kulturnih strujanja vrπe prevodioci nadasve

121

va\nu ulogu. Ipak uz ova knji\evno-historijska razmatra-nja opÊega karaktera ne smijemo smetnuti s uma ni te-hniËku stranu> kako se prevodi_

≈Vjeπtina prevoenja√ ili ≈Savjeti prevodiocima√ mogaobi glasiti naslov ovakva poglavlja. Ili ≈Uspomene jednogaprevodioca√, koji je mnogo i svaπta prevodio stekavπi takoodreeno iskustvo.

Gotovo svi oni, koji su mnogo prevodili, moraju priznati(i ako je to viπe puta neprijatno), da su prevodili ≈svaπta√i da ima prijevoda, koji im baπ ne slu\e na diku. Ali pre-vodilac ne bira uvijek ono, πto Êe prevesti (to je ∑ πto viπe∑ gotov izuzetak), pa mora da se rodio pod sretnom zvi-jezdom, ako se namjeri na knjigu, koja odgovara njego-vim intimnim sklonostima< djelo, koje Êe radosno primiti≈pod svoje√. Ima i takvih susretaja (premda su relativnorijetki), kad autor, kojega prevodimo, izrazuje naπe osje-Êaje, odgovara na pitanja, koja nas muËe, kazujuÊi sveono, πto se nama vrze po glavi, a da je sve to nekako pre-obra\eno, ljepπe i Ëistije. Takva su Ëuvstva obuzimalaBaudelairea, dok je prevodio Edgara Poea, svoga ≈duho-vnog brata√ ili H. H. Ewersa, dok je prevodio Villiers del’Isle-Adama. No to su izuzetne svetkovine, a raznolikostprijevoda, koje nam je sluËaj nametnuo, mo\e takoeruroditi dobrim plodom. Nije to loπa stvar! Bitne razlikemeu djelima, koja prevodimo, razliËni si\ei, razliËit naËinizra\aja, razliËiti knji\evni temperamenti, osnovne razlikeu stilu, a i kvaliteti ∑ sve su to pojave, koje zahtijevajuveliku moÊ adaptacije. To je izvrsna vje\ba, a njena jepedagoπka vrijednost nesumnjiva. Takve vje\be obogaÊujuintelektualni obzor prevodioËev, pa ako vrijedi, ona Buf-fonova> ≈Le style, c’est l’homme√, asimilirajuÊi razliËnestilove, prevodilac pro\ivljuje nekoliko \ivota. Prevoditiknji\evno djelo znaËi \ivjeti s autorom pod istim krovom,

122

pratiti ga ne samo u sveËanim zgodama, nego biti uz njegai u Ëasovima klonuÊa i sumnje, da bi se ∑ mo\da Ëas za-tim ∑ uspeli s njim na vrhunac. To je gotovo braËna za-jednica! Prevodilac prisustvuje piπËevim nastojanjima,poletnom zamahu i krzmanju, neprekidnoj borbi za πtopotpunijim i jaËim izra\ajem. Iz bliza gleda i ocjenjujenjegove neuspjehe, ali i pobjede. Otkrit Êe omaπke, kojeizmiËu najpozornijem ËitaËu, ali se ujedno opaja ljepota-ma, za koje ne zna opÊinstvo (pa ni knji\evno obrazovanaelita). A kad takav jedan prevodilac izriËe sud o prevede-nom djelu, osniva se taj sud redovno na brojnim faktimai dugotrajnom, intimnom iskustvu.

SaopÊio sam te misli nekom zgodom jednom velikom su-vremenom piscu, kojega sam prevodio (bio je to Luc Dur-tain), a on mi je ∑ zamislivπi se ∑ dao pravo i smijeπeÊi sedodao> ≈Nije mi to nikad bilo sasvim svijesno, no vjerujtemi, odsad Êu se pomalo plaπiti svojih prevodilaca√.

On se nije trebao plaπiti, ali nema sumnje, da Ëovjek onekim piscima ima mnogo bolje miπljenje dok ih poznajesamo po Ëitanju, jer su mu tek prigodom prevoenja otkrilisvoje pravo lice.

To je idealna dobit prevodioËeva. Ne treba posebno isti-cati, da Êe prevodilac prevodeÊi veoma razliËite stvari steÊi∑ prije ili kasnije ∑ odreenu rutinu u prilagoivanju iu\ivljavanju. Nakon πto se toliko namuËio nastojeÊi upor-no da svlada kojekakve zapreke, uËinit Êe mu se najposli-je da nema stvari ≈neprevedivih√. Laici se veoma radoslu\e ovim izrazom> njima se sve Ëini neprevedivo, dok Êe≈profesional√ veoma rijetko kazati, da se neπto ne da pre-vesti, zato jer je ova ili ona poteπkoÊa nepremostiva. Daka-ko, prijevod je uvijek prijevod, πto Êe reÊi surogat, jeka,odraz ili sjena neke stvari, a ne stvar sama. No kad Ëovjekpomisli na majstorije, πto su ih izvrπili prevodioci< kad se

123

sjeti prijevoda, koji su prava Ëuda, ne Êe se zadovoljitipovrπnim krilaticama o nu\nim nedostacima svakogaprijevoda, kao da svaki ≈traduttore√ mora zaista biti i≈traditore√. Ako je iπta ≈neprevedivo√, onda je to Poeov≈Gavran√ (The Raven). PrevodeÊi ovu pjesmu nije bio sret-ne ruke ni Mallarmé. A ipak se naπao jedan njemaËkiprevodilac (koji je prevodio i naπe stvari) i prepjevao ≈Ga-vrana√ tako savrπeno, da je saËuvavπi smisao, saËuvaopriliËno potpuno i sasvim osobit ritam i veoma komplici-rane srokove, boju i ton originala (Otto Hauser). ≈Nepreve-diva√ je na prvi pogled i Ëuvena Valéryova pjesma o ≈Pri-morskom groblju√ (Le Cimetière marin), a ipak je velikomjednom pjesniku uspjelo, da je prepjeva (Rilke). Nepreve-divi su, ako hoÊete, i Shakespeareovi Soneti i Baudelai-reovo CvijeÊe zla (Les Fleurs du mal), a ipak je StefanGeorge preveo gotovo sve te stvari na njemaËki. Ili Heineu prijevodu TjutËeva (veliki ovaj ruski pjesnik mnogo jeprevodio) ili Elisabet Barrett-Browning, ili poznata Pla-tenova pjesma ≈Grob u Busentu√ (Das Grab im Busento),kako ju je prepjevao Carducci... A ima i u hrvatskoj knji\e-vnosti takovih primjera> neke Heineove i Carduccievepjesme u prijevodu Vladimira Nazora, Mistralova ≈Ma-gali√ ili neke Jamesove stvari, kako ih je preveo Domja-niÊ, neka pjevanja Danteova Pakla u prijevodu MihovilaKombola, BeneπiÊevi pjesniËki prijevodi s poljskoga, nekiodlomci Shakespeareovih drama u prijevodu KriπkoviÊevuitd. To nisu prijevodi, veÊ ≈transupstancijacije√!

A ima ∑ hvala Bogu ∑ i pisaca, koji su bolji u prijevodunegoli kad ih Ëitamo u originalu. Ima u svjetskoj knji\e-vnosti dosta velikih autora, koji se mnogo ne brinu zajezik ili formalno savrπenstvo. A ima i primitivaca, kojisu nesumnjivi talenti, ali im nedostaje knji\evne obra-zovanosti. Dobar prevodilac znat Êe odstraniti svu silukrupnih i sitnih nedostataka, a da pri tom saËuva liËne

124

osobine piπËeve. To neka poslu\i kao utjeha i poticaj onimsavjesnim prevodiocima ∑ poËetnicima, koji se smatrajunedostojnim slu\benicima pisca, kojega valja prevesti. Nobrojniji su oni poËetnici, koji nemaju pojma, kakav je tote\ak i delikatan posao pa u svom neznanju tvrdo vjeru-ju, da je svaki prijevod lako sklepati, πto br\e ∑ to bolje.Drugi opet misle, da je dosta ako je prijevod tekstovnotoËan. No prijevod mo\e bit doslovno toËan, a da ipak nijevjeran. Prevoenje je takoer u neku ruku stvaralaËkirad. Djelo, koje prevodimo u drugi jedan govor, treba daponovno i stvorimo. Prevodilac treba da ≈montira√ tekstpoput stroja, koji smo rastavili u najsitnije dijelove, amoramo ga ponovno sastaviti na drugom mjestu. Ima≈strojeva√, koji su sastavljeni baπ kao i prije, a ipak ne Êeda idu. ©to im nedostaje_ Ima ≈robotâ√, koji su posve na-lik na Ëovjeka, a ipak su mrtvi. Nemaju duπe! ∑ Takvi sui neki prijevodi> toËni su, a ipak su nijemi. Ne Êe da progo-vore! Prevodiocu je uspjelo da sastavi novo tijelo, ali ganije umio uskrisiti udahnuvπi mu nov \ivot.

ToËnost je svakako baza ozbiljnoga prevodilaËkog rada.Ipak ne valja zatajiti, da prevodilac mora katkada svije-sno odstupiti od teksta, eda bi spasio opÊi ton djela. Morabiti netoËan, da bude vjeran! Doslovnom toËnoπÊu iskrivilibismo Ëesto Ëitav smisao i napisali besmislicu. Da na pr.francusku reËenicu> ≈C’est une bonne poire√ prevedemosa> ≈Ovo je dobra kruπka√, kad ≈poire√ oznaËuje u famili-jarnom govoru glupa Ëovjeka_ Ili Êemo izraz ≈chevalierd’industrie√ prevesti> ≈industrijski vitez√ (kao πto je touËinio jedan novogrËki prevodilac Prévostove Manon Les-caut), kad ovakav kavalir ne znaËi drugo no ≈hohπtapler√!Pa ni vlastita imena ne smijemo mehaniËki prenositi izoriginala u prijevod. Ako Francuz govori na pr. o Charen-tonu ili Bicêtreu, nema nikakova smisla saËuvati ovaimena u prijevodu, kad Charenton i Bicêtre ne oznaËuju

125

niπta drugo no ∑ hrvatski reËeno ∑ Stenjevac, to jest lud-nicu. Pa i mi, kad govorimo o Lepoglavi, Mitrovici ili Zenicipomiπljamo prije svega na kaznene zavode, koji se nalazeu tim mjestima davajuÊi spomenutim imenima posebnoobilje\je. Pa i liËna imena (a kamoli nadimci, koji su re-dovno izra\ajniji!) zadaju savjesnom prevodiocu Ëestogrdnih muka. Mnoga su imena postala opÊi pojmovi, pase piπu i malim slovom kao u francuskom jeziku ≈catin√ili ≈goton√, (koje su isprva bile Katice ili Grete), pa trebasvakako nastojati, kako Êemo u prijevodu naÊi zgodnuzamjenu. Ostavimo li na primjer u hrvatskom prijevodrijeËi ≈Tartarin√ ili ≈tarasconade√, ne Êemo ni u kojemsluËaju proizvesti direktnoga dojma na Ëitaoca. TrebapronaÊi neπto πto evocira u nama pojam hvalisavosti,brbljanja i ju\njaËkoga razmetanja, onako kao πto odioz-ni izraz ≈rasica√, kojim se vole slu\iti neki naπi ljudi, neoznaËuje nikakvu posebnu rasu, nego odreeni psiholoπkitip, Êud ili znaËaj. Pa ni tobo\e bezazlena i posve obiËnaimena nemaju u svim jezicima, ni u svako doba, istu afek-tivnu vrijednost, pa su prema tome razliËna znaËenja.Jeannot (Ivica) oznaËuje u klasiËnom francuskom jeziku∑ bedaka, a kad Maupassant jednoj πepavoj slu\avci, kojuBog zaista nije obdario nikakvom ljepotom, ni duπevnom,ni tjelesnom, nadijeva ime Céleste, a nekom tupavomseljaËini ime Césaire, jasno je, da ta vlastita imena ima-ju karikaturno znaËenje, jer treba da istaknu svojomopreËnoπÊu dominantno neko svojstvo. No πto je u jed-nom jeziku neobiËno, pompozno ili ≈romantiËno√, ne morada pobuuje sliËne asocijacije u drugom jeziku, a prevodi-lac se mora truditi, kako Êe transponirati ovakva imena,da bi saËuvao znaËenje, koje im je autor dao.

To su naËelna pitanja o sloboπtinama i du\nostima prevo-dioca. Svaki prevodilac, koji nije neznalica ili pak odviπeuËena glava bez mrvice umjetniËkog osjeÊanja, rado Êe

126

priznati, da ima zgoda, kad treba biti netoËan u pojedi-nostima, da se ne bi izobliËio glavni smisao s obzirom nacjelinu.

Time smo se takli kapitalnog pitanja> tko smije i mo\eprevoditi_ Ili drugim rijeËima> kakvim se svojstvima moraodlikovati prevodilac_

Prvi je uvjet svakako znanje jezika. I to dvostruko pozna-vanje jezika, buduÊi da se operacija vrπi na mjeπovitupodruËju. Ne poznavajuÊi dovoljno oba jezika> jezik origi-nala i jezik prijevoda, ne bi se nitko smio odva\iti naprevoenje. Osim u pedagoπke svrhe. To je onda πkolskavje\ba, kao i ≈slobodni sastavak√. No kao πto πkolske za-daÊe, pa ni one najbolje i najzrelije, nitko (osim autora)ne smatra knji\evnim djelima, tako i prevodilaËke vje\bebuduÊih prevodilaca nitko pametan ne Êe smatrati knji-\evnim prijevodima. Prevoditi knji\evna djela smije zajavnost samo knji\evnik, koji je viËan baratati knji\evniminstrumentima. Jer samo jeziËno znanje ne stvara knji-\evnika.

To su opÊi preduvjeti. Svaki prijevod pretpostavlja pose-bne neke sposobnosti i znanje. Tako valja bar doneklepoznavati epohu i druπtveni milieu, u kome se odigravaradnja (ako prevodimo narativno kakvo djelo)< treba znatii tehniËko nazivlje, a prouËiti i neke stilske nijanse, odkojih smo neke veÊ spomenuli> vlastita imena i nadimci,pa argotiËki izrazi (slang), igre rijeËi i sl. TehniËko naziv-lje relativno je najlakπe prikupiti. Prevodimo li kakavroman iz pomorskog \ivota, obratit Êemo se na kakvogpomorskog struËnjaka, koji Êe nam protumaËiti potrebneizraze uputivπi nas eventualno na specijalne rjeËnike ilienciklopedije. Prevodimo li kakav seljaËki roman, pitatÊemo za savjet kojega agronoma ili etnografa itd. Mnogoje te\e pogoditi dijaloπki ton. Puk govori svojim jezikom,

127

svaka druπtvena klasa ima svoje izraze, a premda knji-\evnik ne mora ropski kopirati ovaj specijalni naËin izra-\avanja, ipak mora opÊi knji\evni jezik nekako stiliziratii ≈obojiti√, da bi se ËitaËu, koji eventualno poznaje tajmilieu, uËinio vjerodostojan. ArgotiËki se izrazi morajuprevesti analognim argotiËnim izrazima, a nipoπto knji-\evnim jezikom, jer bi time krivotvorili stil originala. Tiizrazi mogu biti i pribli\ni, ne moraju imati bukvalno istoznaËenje, nego je glavno da daju tekstu prijevoda nekoopÊe obilje\je, koje je πto sliËnije originalu< da stvore at-mosferu, koja obavija originalni tekst. Poznato, je da jepuËka maπta najbogatija u iznala\enju i jeziËnoj tvorbi,kad se radi o izrazima ili frazama, koje zadiru u seksual-ni \ivot Ëovjeka. Taj ≈podzemni√ govor prodro je u litera-turu za vrijeme naturalizma, a tkogod je ikad prevodiokakav naturalistiËki roman (na pr. Zolu) znat Êe kakvaje muka s tim izrazima, kojih nema ni u jednom rjeËniku,a Ëesto ih Ëovjek ne poznaje ni u svom roenom jeziku.Zanimljivo je tom zgodom pripomenuti, da su ti izraziprimitivaca izvanredno sliËni u razliËnim jezicima, gdjeje iskljuËen svaki direktni utjecaj, pa moramo pretpostavi-ti neku opÊu dispoziciju za taj naËin izra\avanja.

Velike teπkoÊe zadaju konaËno i razliËni calemboursi (igrerijeËima). Calembour nije naroËito ≈plemenita√ figura, auporna igra rijeËima, koje su fonetiËki sliËne, odaje uvi-jek neku primitivnost. Ipak se mnogi veliki pisci diskret-no slu\e ovim stilskim sredstvom da poantiraju nekumisao, pa takve igre rijeËima mogu da djeluju sasvimprirodno i nimalo namjeπteno. No prevodilac Êe brzoiskusiti, da te prirodnosti smjesta nestaje, Ëim pokuπamopretoËiti ovakvu jednu frazu u svoj jezik. Onda trebatra\iti i tra\iti, ne bi li se dosjetili kakvoj analogiji, paeventualno i mijenjati smisao nekih pojedinosti, samo dasaËuvamo ono glavno i da stilski efekt bude pribli\no isti.

128

Evo na koncu nekoliko elementarnih savjeta!ProËitati pomno Ëitavo djelo, koje Êemo prevesti< pustitida na nas djeluje i da nas tako reÊi pro\me. Nastojati zavrijeme Ëitanja ili neposredno iza lektire protumaËiti svanejasna mjesta slu\eÊi se obiËnom filoloπkom metodom.Informirati se o tehniËkim nazivima i drugim osobinamateksta, raspitati se kod struËnjaka ili zaÊi u puk, meuradniπtvo ili seljaπtvo itd., da bi naπli domaÊi izraz, akoima u tekstu argotiËnih nekih izraza, koje mo\da razumi-jemo, ali im ne znamo ekvivalenta.Nakon ovog pripravnog rada skicirati prijevod, ne baπdoslovan, ali gotovo doslovan, πto Êe reÊi> neka prijevodbude πto toËniji, neka ne bude izostavljena ni jedna potan-kost, nijedan zarez ili uskliËnik! Taj prijevod ne Êe bitilijep, trebat Êe ga dobrano retuπirati da bi postao Ëitak.Ti Êe retuπi biti brojni, ako nismo vjeπti prevoenju iliako smo radili brzo i povrπno. Svakako je to finiji dio po-sla> umjetniËko udeπavanje, glaenje i poravnavanje pr-votnoga prijevoda, koji nam ∑ svojom toËnoπÊu ∑ pru\asigurno ishodiπte za daljni rad. Va\no je svakako, da seprevodiocu dade dovoljno vremena, da se izvrπi ≈inku-bacija√. Prijevod treba da dozri kao svako umjetniËko dje-lo. Svejedno je, da li prevodilac svoj tekst najprije skicira,pa onda oddiktira, ili ga diktira smjesta u stroj, pa ondaispravi otipkani tekst. Sve to zavisi o liËnim sklonosti-ma, obiËaju ili rutini prevodioca. No prilikom prve lektiretreba bezuvjetno oznaËiti sve va\nije pasa\e (koji sadr\eneke naroËite poteπkoÊe) i potcrtati sve nepoznate rijeËiili fraze. Tim Êemo postupkom uπtedjeti mnogo dvostru-ka posla i suviπnoga ponavljanja. »itajuÊi napokon kore-kture otkrit Êemo zacijelo joπ neke sitnije detalje, kojevalja ispraviti, da bi se pribli\ili \eljkovanom idealu to-Ëna i vjerna prijevoda, koji nije samo prijevod, nego i vri-jedna prinova domaÊoj knji\evnosti.

129

Misija, koja je namijenjena prevodiocima plemenita je izaista uzviπena. Knji\evni posrednici su faktori mira imeusobnog razumijevanja meu narodima, koji se to-liko glo\e i re\e jedni na druge. Mo\da svi diplomatskipaktovi i ugovori u prijateljstvu ne vrijede koliko dobarprijevod nacionalnoga jednog remek-djela, bio to Danteili Shakespeare, Molière ili Cervantes, Goethe ili Tolstoj.KritiËari ili prevodioci, oni, koji stranu pobudu primajugenijalnom intuicijom ili je πire opskurnom rabotom,knji\evne zvijezde ili anonimni radenici (neznani junaciistinskoga zbli\avanja meu narodima) ∑ svi ti pojedincisurauju u stvaranju velike duhovne zajednice ËovjeËan-stva, ≈svjetske literature√, koju je predvidio Goethe. Toje vrhovni ideal, mo\da i himera, osobito dandanas. Epo-ha, u kojoj \ivimo, koju ∑ bolje reËeno ∑ podnosimo, nepogoduje optimistiËkim predvianjima. Sizifov posao_Neka. Hvala Bogu, da joπ ima ljudi, koji mistiku mr\njekuπaju nadomjestiti mistikom opÊeg razumijevanja i sim-patije, nastojeÊi da ono, πto je strano, pribli\e naπem shva-Êanju i tako reÊi predobiju i osvoje. Nijedno veliko djelonije izvrπeno bez donkihotskog pouzdanja i vjere u neπto,Ëega mo\da nema. I meu knji\evnim posrednicima imatakvih Don Quijotea, koji slu\e nekom idealu. To se ne bismjelo zaboraviti.