Poštovani nastavnici, dragi

učenici!

Na početku smo još jedne

nastavne godine u kojoj nas

čekaju brojni novi izazovi.

Budući da smo uvijek spre-

mni i odgovorni, vjerujem

da nam zadatci neće biti

problem te da ćemo ih bez

većih poteškoća s uspjehom

savladati. Krenuli smo s

kurikularnom reformom.

„Škola za život“ s Hrvatskim

jezikom, Matematikom i

stranim jezicima dio je naše

svakodnevnice. Omogućava

veću slobodu u kreiranju

nastavnih sadržaja, daje

vam kreativnost u radu.

Pruža učenicima znanje u

kojem forma nije važna

koliko sadržaj i način izved-

be. Želim svima puno uspje-

ha i pozitivnih emocija.

Dragi nastavnici, pred va-

ma je najveća odgovornost

jer moramo svi zajedno

opravdati povjerenje koje su

nam dali roditelji pri upisu

svoje djece u našu Školu. I-

majte na umu da uspjeh nije

uvijek sve što se vidi, on će

doći kada se ne budemo na-

dali, ali budemo u njega vje-

rovali. Onog trenutka kada

učitelj bude moga reći: „Djeca

sada rade kao da ja ne posto-

jim.“, bit će pravi znak tog

uspjeha. Zato dragi učenici i

poštovani nastavnici, budite

kreativni, svatko na svoj na-

čin, puni optimizma i pozitiv-

ne energije krenimo „Školom

za život“ u novu 2019./2020.

školsku godinu.

Vaša Ravnateljica,

Lidija Žaper, prof.

Svezak 3., Izdanje 1.

Početak nove školske godine

Strip junak

Naš učenik 2. g razrednog

odjela, Antonio Šipalo,

svojim nas iznimnim rado-

vima uveseljava svakodne-

vno. Naš učenik uživa crta-

jući stripove na engleskom

jeziku. Njegova mentorica,

prof. Sanja Vakanjac-

Ivezić, pomaže mu u tome.

Bravo Antonio!

rujan 2019.

rujan 2019.

E k o n o m s k a i u p r a v n a š k o l a O s i j e k

EKOOS Posebne zanimljivosti:

ERASMUS+ CREATOR

PROJECT

MATURALNO PUTOVANJE

U ŠPANJOLSKU

MOGUĆNOST ŠKOLOVA-

NJA U INOZEMSTVU

PRVO HRVATSKO SVEUČI-

LIŠTE

TREBA LI NAM ZAISTA

NACIONALNI STADI-

ON?

IZGARANJE AMAZONSKE

PRAŠUME

INTERVJU MJESE-

CA—PROF. HRVOJE 3

VINKOVAČKE JESE-

NI 2019. 5

BARANJSKI FERIVI

POLUMARATON 6

VENECIJA 8

LITERARNI KUTAK 9

ZAŠTO TREBATE

POČETI SVIRATI 13

SABATON-

NAJNOVIJI ALBUM 15

U OVOM BROJU:

Kao rezultat Era-

smus+ CREATOR

projekta, u kojem

naša škola aktivno

sudjeluje, objavljen

je dokument s priku-

pljenim učeničkim

radovima iz škola s

područja Njemačke,

Rumunjske, Sloveni-

je, Italije i Hrvatske.

Naši su nastavnici i

učenici tijekom mje-

seca ožujka održali

radionice, a u prilo-

ženom dokumentu

vidljivi su i njihovi

rezultati.

U izradi su sudjelo-

vali učenici 1., 2. i 3.

razreda (ukupno 13

učenika) koji su za-

jedničkim radom

osmišljavali vlastite

poduzetničke ideje.

Nastavnici su ih e-

ducirali i usmjerava-

li u oblikovanju vlas-

titih poduzetničkih

ideja.

Sve detaljne infor-

macije o radovima

samih učenika nala-

ze se u službenom

dokumentu projek-

ta:

https://docs.wixstatic.com/

ug-

d/592161_d865317580964c

da8e0276281827cc12.pdf?

in-

dex=true&fbclid=IwAR30Et

fdTtsIEk4-

RT5EzZ5ct08BBKDPEVpZ

UmQervyFJsbbg5cubcYC-uI

S tra ni ca 2

MATURALNO PUTOVANJE U ŠPANJOLSKU

ERASMUS+ CREATOR PROJECT – Učenički

radovi

Figueresu. Tijekom

boravka u Lloret de

Maru učenici posjeću-

ju Blanes, botanički vrt

Marimurtra, živopisnu

Tossu de Mar, Vitešku

večeru i Flamenco.

Obišli smo i svetište

Montserrat nedaleko

Barcelone. U povratku

smo obišli gradove

francuske Rivijere i

azurne obale, Canes,

Nicu te kneževinu Mo-

naco. Grad Verona o-

duševio nas je ljubav-

nom pričom Romea i

Julije, dok smo u Pa-

dovi više naučili o Sv.

Lepoldu Bogdanu

Mandiću. Sve što je

planirano, realizirano

je ovom ekskurzijom.

Naši su učenici 3. raz-

reda uz pratnju svojih

razrednika, od 22. ko-

lovoza do 31. kolovoza

2019. godine posjetili

predivnu suncem oku-

panu Španjolsku. Pos-

jetili su Veneciju, poz-

nati Trg sv. Marka kao

i Duždevu palaču. Cje-

lodnevni boravak u

parku Gardaland, sva-

komu je pružio jedin-

stveni užitak. Jedan

su dan obišli i najljep-

ši katalonski grad Bar-

celonu te se upoznali s

kulturnim obilježjima

grada. U nastavku pu-

tovanja prisustvovali

smo umjetničkom ra-

du Salvadora Dalija u

Maturalna

ekskurzija 3.

razreda

rujan 2019.

E K OO S

Dejan Goljevački, mag. oec.

Izvor foto: https://bhvedu.com/2019/04/04/projekt

-erasmusplus-poucavanje-poduzetnistva/

S ve za k 3 . , I zd an je 1 .

Poštovani profesore

Kovač, zahvaljujemo

što ste odvojili vrijeme

za sudjelovanje u inter-

vjuu mjeseca rujna. Za-

početi ćemo s nekim

lakšim pitanjima…

Novinarka: K oliko dugo

radite u Ekonomskoj i u-

pravnoj školi Osijek?

Prof. Kovač: U Ekonom-

skoj i upravnoj školi Osijek

radim otprilike 15 godina,

nakon prve prestao sam

brojati…

N: K ako doživljavate

reformu „Škola za život“?

Donosi li ona napredak u

obrazovanju?

Prof. Kovač: Doživlja-

vam ju za sada preko ono-

ga što sam vidio u mediji-

ma i preko svog sina koji je

krenuo u prvi razred osnov-

ne škole prema tom progra-

mu, međutim u našoj školi,

konkretno za strukovne

predmete, ona još nije u

primjeni. Moj dojam je da

se radi o nečemu o čemu

roditelji i učenici vrlo malo

znaju. Ne znam puno više o

tome ni ja kao roditelj dvoje

osnovnoškolaca iako je re-

formu pratila agresivna

promocija u medijima. Mis-

lim da će za ocjene o tome

donosi li ona napredak u

obrazovanju, trebati proći

par godina pa da se vidi

koji su rezultati reforme.

N: Jeste li oduvijek htje-

li postati nastavnikom ili

ste imali neki drugi posao iz

„snova“ koji ste htjeli raditi?

Prije posla u školi, jeste li

radili neki drugi posao?

Prof. Kovač: Nisam imao

viziju raditi u školi iako sam

sada treća generacija nasta-

vnika u ovoj školi. Naime,

moja baka i mama isto su

radile u ovoj školi pa ja evo

nastavljam obiteljsku tradi-

ciju. Prije škole bio sam 3

godine u „MIO d.d. metalskoj

industriji“ u Osijeku gdje sam

radio u vanjskoj trgovini. U

međuvremenu sam završio

školu za web dizajn, radio

sam jedno vrijeme kao web

dizajner i istovremeno pre-

davao u jednoj informatičkoj

školi. Kada se pojavilo radno

mjesto u našoj školi, prešao

sam ovdje i evo me tu već 15

godina.

N: Koliko su se generaci-

je učenika promijenile u od-

nosu na prije?

Prof. Kovač: Ne znam ,

možda smo se i mi nastavnici

promijenili? Ma sva djeca su

uvijek ista, samo su danas

mladima puno dostupnije

informacije, raznorazni me-

dijski sadržaji i sve ostalo.

Jedino, danas se socijalizaci-

ja mladih odvija više preko

društvenih mreža, a manje

uživo. Sada imaju drugačije

frizure, nose poderane hlače,

mnogi su i istetovirani što je

prije bilo vrlo, vrlo rijetko…

N: I sami ste bili učenik

ove škole, je li se puno toga

promijenilo od tada?

Prof. Kovač: Ovisi u ko-

jem smislu… Promijenili su

se nastavnici. Većina onih

koja je meni predavala, sada

su u zasluženoj mirovini, od

„mojih“ nastavnika ostala je

samo nekolicina. Mi smo

možda (sigurno) bili

„nestašniji“, ali u smislu da

smo imali više mašte u smiš-

ljanju raznih smicalica u

školi. Nama je internet bio

grad, ulica, korzo, trg i sl.

Sada toga više nema u tom

smislu. Danas djeca više

gledaju u ekrane, manje ih

zanima ono što se zaista

događa u školi i oko njih.

N: Čime se bavite u slo-

bodno vrijeme? Imate li neki

hobi?

Prof. Kovač: U slobodno

vrijeme treniram Hrkljuš

kako bi postigao savršenstvo

u toj plemenitoj igri i igram

„Čovječe ne ljuti se“.

N: Imate li nekog kućnog

ljubimca?

Prof. Kovač: Imam psa,

Minu. Čistokrvni mješanac iz

Azila. Udomili smo ju prije

pet mjeseci i postala je pravi

član obitelji. Pomaže mi ka-

ko bih se natjerao na šetnju,

što je kažu, dobro za zdrav-

lje.

N: K oji biste grad željeli

posjetiti? Zašto?

Prof. Kovač: Želio bi pos-

jetiti Berlin, New York, Pa-

riz, Firencu, Amsterdam,

London, Dublin, Niodaklev-

ce, Reykjavik, Edinburgh,

Galway, Istambul, Copenha-

gen… Zašto? Zato što još

nisam bio tamo.

Hvala Vam na odvoje-

nom vremenu.

Novinarka: Barbara Oreč,

4.a

S tra ni ca 3

Intervju mjeseca—prof. Hrvoje Kovač

rujan 2019.

Radio sam

jedno vrijeme

i kao web

dizajner.

rujan 2019.

U suradnji s BHV Edu-

cationom iz Zagreba za

učenike 3. i 4. razreda

organizirano je 18. rujna

2019. godine predavanje

na temu „Mogućnost

školovanja u inozem-

stvu“. Učenici su upoz-

nati s mogućnošću ško-

lovanja u inozemstvu

(Danska, Velika Britani-

ja, Italija, Njemačka,

Švicarska, itd.) te samoj

proceduri prijave i oda-

bira najboljeg kandidata.

S tra ni ca 4

Prvo hrvatsko sveučilište

PREDAVANJE—MOGUĆNOST ŠKOLOVANJA U

INOZEMSTVU

pa, 6 poslijediplomskih

studija, izvanrednih i do-

punskih studija s ukupno

oko 3400 studenata (s ap-

solventima). Godi-

ne 1961. osnovana je i Peda-

goška akademija (1979.

godine pripojena je Filozof-

skom fakultetu). Godi-

ne 1998. iz Filozofskog fa-

kulteta u Zadru izdvojena je

Visoka učiteljska škola. Os-

nivanjem sveučilišta, te su

ustanove sa studentskim

centrom preinačene u 16

sveučilišnih odjela i stu-

dentski centar. Na proslavi

600-te obljetnice prvog

sveučilišta na tlu Hrvat-

ske, 1996. godine u Zadru,

predstavnici Ministarstva

znanosti i tehnologije Repu-

blike Hrvatske, Filozofskog

fakulteta u Zadru, Grada

Zadra, Zadarske županije i

Zadarske nadbiskupije, ak-

lamativno su izrazili volju i

Kao prvo hrvatsko sveučili-

šte smatra se Filozofsko-

teološko učilište domini-

kanskog reda u Zadru os-

novano davne 1396. godi-

ne. Sveučilište drži tradiciji

dužu od 600 godina, a prvi

osnivač bio je vrhovni Pog-

lavar dominikanskog reda,

Raimund de Vineis iz Ca-

pue. Tadašnje sveučilište

moglo se pohvaliti visokoš-

kolskom nastavom. Nakon

raspada starog sveučilišta

1807. godine, kada su ga

ukinule francuske okupa-

cijske sile, 1955. godine

osnovan je Filozofski fakul-

tet u Zadru, kao dio sveuči-

lišta u Zagrebu, u čijem je

sastavu ostao 19 godina.

Dotadašnje sveučilište

smatralo se najvećim sveu-

čilištem na hrvatskom Jad-

ranu. Filozofski fakultet u

Zadru imao je 16 odsjeka i

17 različitih studijskih gru-

Sveučilišna

tradicija u Zadru od

1396. godine.

E K OO S

Izvor foto: http://www.reyeurope.org/partners/bhv-education/

težnju za osnivanjem

(obnovom) sveučilišta u

Zadru te zauzeli zajednički

stav o potrebi pokretanja

inicijative za osnivanjem

sveučilišta. Hrvatski Sa-

bor RH donio je Zakon o

osnivanju Sveučilišta u

Zadru 4. srpnja 2002. godi-

ne. Privremeni rektor,

prof.dr.sc. Damir Ma-

gaš, imenovan je 5. rujna

2002. godine inicijativom

Vlade Republike Hrvat-

ske. Danas je Sveučilište u

Zadru najveće potpuno

integrirano sveučilište u

Republici Hrvatskoj, s 27

sveučilišnih odjela.

Novinar: učenik Kristijan

Kaniža, 4.b

Izvor foto: http://

doditeuzadar.blogspot.com/p/

sveu.html

Izvor foto: http://

doditeuzadar.blogspot.com/p/

sveu.html

Izvor foto: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveu%

C4%8Dili%C5%A1te_u_Zadru

Dejan Goljevački, mag. oec.

S ve za k 3 . , I zd an je 1 .

Festival Vinkovačke

jeseni osnovan je u

rujnu 1966. godine te

je ubrzo nakon toga

postao jedan od najpo-

znatijih festivala u cije-

loj Hrvatskoj. U prvi

plan festivala stavlja se

njegovanje narodnih

plesova, nošnji i običa-

ja kako bi se očuvale

vrijednosti narodnog

života Slavonije.

Ove godine, 54. po re-

du Vinkovačke jeseni,

održale su se od 13. do

22. rujna 2019. godi-

ne. Tema ovih Vinko-

vačkih jeseni vrlo je

zanimljiva, „Tri nam

drage riječi“. Ako ima-

te barem malo slavon-

ske krvi, znate o čemu

se ovdje radi – Slavo-

nija, Srijem i Baranja.

Vinkovačke jeseni kra-

si i njihov prepoznat-

ljiv grb poznatog vin-

kovačkog umjetnika,

akademskog slikara i

scenografa Joze Mata-

kovića.

Osim raznih poznatih

izvođača (Željko Bebek,

Massimo, Jelena Rozga,

Maja Šuput i dr.) održa-

ti će se i folklorne veče-

ri, dječji mimohod,

večer mode i ljepote i

mnogo drugih aktivnos-

ti.

Ovogodišnje Vinkova-

čke jeseni nude veliki

izbor koncerata pozna-

tih izvođača, ljepote sla-

vonskih običaja te ga

smatram najzanimljivi-

jim događajem u ovom

dijelu Hrvatske. Vinko-

vačke jeseni također

„uče“ mlađu populaciju

kako je važno sačuvati

slavonske običaje.

Novinarka: učenica A-

na Koprivnjak, 2.b

S tra ni ca 5

VINKOVAČKE JESENI 2019.

Festival Vinkovačke

jeseni osnovan

je 1966. godine

rujan 2019.

Izvor foto: http://vinkovackejeseni.hr/

Izvor foto: http://vinkovackejeseni.hr/simbol-vinkovaca-i-

slavonije/?

fbclid=IwAR3Bs03M308Lc8INQWTfShdqVh31tBy0Qd3E31Tm

VOKiAKrGxgKuoM4F604

Baranjski Ferivi poluma-

raton održava se već 4.

godinu za redom u Parku

prirode Kopački rit pod

organizacijom Atletskog

kluba "Slavonija Žito" Osi-

jek. Ove godine 22. rujna

održana je utrka koja je

krenula ispred dvorca Tik-

veš. Uz trčanje polumara-

tona postoji i obiteljska

utrka, poslovna štafeta i

naravno nešto za one mla-

đe, a to su dječje utrke.

Ove godine odlučila sam

sudjelovati, ali ne kao na-

tjecateljica, već kao volon-

terka. Sve je bilo odlično

organizirano. Kada smo

tamo došli, prvo smo se

svi upoznali i to su zaista

divna poznanstva te vje-

rujem da ćemo se opet

sretati na sljedećim vo-

lonterskim događanjima.

Razredna prijateljica Lu-

cija i ja bile smo zadužene

za regulaciju prometa te

smo nakon doručka i ju-

tarnje kave, s još par vo-

lontera, otišle na parking

kako bismo usmjeravali

automobile. Kada smo

završile taj dio posla, bile

smo zadužene za usmje-

ravanje trkača. Naravno i

između toga, našlo se vri-

jeme za stanku, druženje i

upoznavanje. Posljednji

od zadataka bila je dodje-

la medalja djeci. Bio je

organiziran i prijevoz u

Osijek te smo se svi opet

okupili na jednom mjes-

tu. Sada su s nama bili i

posjetitelji i trkači, mjes-

ta za sjedenja nije bilo,

ali je bilo pregršt smijeha

i zabave. Volontiranje će

mi ostati u lijepom

sjećanju i nadam se da ću

ga uskoro ponoviti. Svi-

ma preporučujem prija-

vu na neko događanje jer

je takvo iskustvo neproc-

jenjivo.

Novinarka: učenica Lu-

cija Bertol, 3.b

S tra ni ca 6

Baranjski Ferivi polumaraton

čestitati na ostvarenom

uspjehu. U dodjeli meda-

lja pomogao mi je još je-

dan volonter, a ubrzo

nam se pridružila i Lucija.

Nakon podjele medalja,

imali smo osiguran ručak,

no brzo smo se vratili na

posao. 4. Baranjski polu-

maraton mi se uistinu

svidio i iskreno se veselim

sljedećim volontiranjima.

Novinarka: učenica Luci-

ja Sudetić, 3.b

Svako je volontiranje priča

za sebe pa tako i ovo. Divno

iskustvo, nova, a i po neka

stara poznanstva i nama u

korist - suncem okupan dan.

Organizatori su nam podije-

lili majice, a mi smo se vo-

lonteri "bacili" na posao.

Prijateljica iz razreda Lucija

i ja bile smo u regulaciji pro-

meta, stoga smo otišle na

parkiralište i upućivale voza-

če gdje se sve smiju parkira-

ti. Nakon toga smo otišle na

trkačku stazu kako bismo

trkačima pokazali smjer tr-

čanja. Trkači su otrčali za-

divljujućih 21 kilometar. O-

sobno sam bila na početku

staze pa sam već nakon pola

sata bila gotova i dobila novi

zadatak - dijeljenje medalja

mlađim natjecateljima. Vi-

djevši sreću na licima djece,

bilo mi je iznimno zadovolj-

stvo dodijeliti im medalje i

rujan 2019.

E K OO S

S ve za k 3 . , I zd an je 1 .

Gledajući iz kuta navi-

jača nacionalni je sta-

dion, onako na prvu,

svakako nešto što želj-

no iščekujemo i nešto

čemu se veselimo. No,

sagledamo li situaciju

racionalno iz kuta pro-

sječnog hrvatskog gra-

đanina kojemu nogo-

met nije „najbitnija

sporedna stvar“ dolazi-

mo do pitanja postav-

ljenog u naslovu. Pre-

ma nekim informacija

izgradnja nacionalnog

stadiona novčano bi

iznosila oko 120 mili-

juna eura. Osim što bi

to bio nacionalni stadi-

on na kojem bi igrala

reprezentacija, taj sta-

dion također bi se kori-

stio za utakmice GNK

Dinamo Zagreba. Sve

to lijepo zvuči, no ipak,

takav način ulaganja

nije česta pojava u Hr-

vatskoj, no osobno mi-

slim, a i vjerujem da će

se mnogi složiti kako je

to u današnjoj financij-

skoj situaciji u sportu

nepotrebno ulaganje ili

laički rečeno „bacanje

novca“. Ako ćemo osta-

ti na temi sporta i ula-

ganja u nogomet u Hr-

vatskoj, umjesto da se

120 milijuna eura „baci“

na izgradnju nacional-

nog stadiona koji će se

napuniti 2 do 3 puta

godišnje, a ostale dane u

godini biti poluprazan,

zašto taj novac ne bismo

podijelili i doveli u red

sve stadione 1. HNL-a?

U 1. HNL-u definitivno

ima jako puno posla što

se tiče održavanja stadi-

ona — od travnjaka koji

više sliče pašnjacima pa

sve do svlačionica, zaho-

da, tribina u raspadu.

Svakako bi hrvatski no-

gomet više profitirao od

ravnopravne raspodjele

novca nego od ulaganja

u jedan veliki projekt

kao što je nacionalni

stadion. Također se tre-

ba pitati zašto bi Hrvat-

ska reprezentacija igrala

samo u Zagrebu? Tko to

može odrediti? Nogo-

met je tu zbog navijača,

bez navijača nogomet ne

može opstati. Zar su sa-

mo Zagrepčani zaslužili

gledati reprezentaciju?

Mislim da svi jednako

zaslužujemo gledati Mo-

drića, Lovrena, Rakitića

i ostale Vatrene. Ako se

malo odmaknemo od

sporta i osvrnemo se na

zdravstvo ili školstvo,

bez problema možemo

uvidjeti da radnika u

tim sektorima nedosta-

je, da su radni uvjeti

loši, a plaće nedovoljne

s obzirom na zanima-

nje. Dok doktori odlaze

iz države u potrazi za

boljim životom, a oni

što ostaju ovdje s nama,

vode svoje „životne bor-

be“ za veće plaće i bo-

lje životne uvjete

(velikom većinom neus-

pješno), zar netko zaista

razmišlja o ulaganju

120 milijuna eura u na-

cionalni stadion? Je li

to isplativo? Procijenite

sami… S obzirom na sve

probleme s kojima se

Hrvatska susreće unu-

tar sporta i izvan njega,

investirati u nacionalni

stadion zaista nema

smisla! Što će od toga

biti i hoćemo li uopće

dobiti nacionalni stadi-

on ili će tih 120 milijuna

eura „magično nestati“

ostaje za vidjeti…

Novinar: učenik Leo-

nardo Bijelić, 2.b

S tra ni ca 7

Treba li nam zaista nacionalni stadion?

rujan

2019.

rujan 2019.

Izvor foto: http://republika.eu/novost/43888/navijaci-osijeka-nastavljaju-

bojkot

Venecija je talijanski grad

koji se počeo razvijati u 5.

stoljeću na 117 otoka i o-

točića. Tamo su, bježeći od

Huna, progonjeni stanov-

nici Akvileje pobjegli na

neke od močvarnih otoka.

697. godine osnovali su

svoju državu na čelu s Duž-

dom. Smatra se da su se

prvi stanovnici naselili na

skupinu malih otoka naz-

vanih Rivus Altus (visoka

obala) ili Rialto. Kada su u

11. stoljeću nastale tržnice,

ta je četvrt postala trgova-

čkim centrom Venecije.

Zaštitnik je Venecije sv.

Marko čije su kosti mleta-

čki trgovci donijeli iz Alek-

sandrije u Veneciju. Vene-

cija se brzo razvila u veliku

vojnu, pomorsku i trgova-

čku silu i zavladala Jadran-

skim i Sredozemnim mo-

rem. 1204. godine uslijed

križarskih ratova, Dužd En-

rico Dandolo osvojio je i

opljačkao Carigrad. U 15.

stoljeću Venecija broji više

od 200.000 stanovnika,

središte je svjetske trgovi-

ne, najveći je lučki grad na

svijetu i dostiže svoj vrhu-

nac. U to vrijeme nicale su

nove palače, bogato opre-

mljene od umjetnika kao

što su Tintoretto, Verone-

se, Tizian i Giorgione.

Grad je imao 150 kanala i

400 mostova. Pad Veneci-

je započeo je kada su Tur-

ci osvojili Carigrad, a kas-

nije i slabljenjem mleta-

čke trgovine kada je Por-

tugal otkrio morski put do

Indije. Tijekom 18. sto-

ljeća Venecija je postala

najelegantnijim i najljep-

šim gradom u Europi koji

je značajno utjecao na

umjetnost, arhitekturu i

književnost. Nakon 1070

godina Mletačka Republi-

ka izgubila je svoju neovi-

snost kada je Napoleon

Bonaparte 12. svibnja

1797. godine osvojio Vene-

ciju. Danas je Venecija

jedno od najprivlačnijih

turističkih odredišta u svi-

jetu. Najpoznatija su mje-

sta u gradu Trg sv. Marka

s istoimenom bazilikom i

zvonikom Campanile, Du-

ždeva palača s arkadama,

sustav kanala s gotovo če-

tiri kilometra dugim kana-

lom Grande, iznad kojeg je

poznati most Rialto, Most

uzdaha, Bazilika svete Ma-

rije od Zdravlja, palača Ca

'd'Oro i brojne druge zna-

menitosti. Venecija je uis-

tinu mjesto koje inspirira i

vrijedi je posjetiti barem

jednom u životu, grad koji

svojom bogatom poviješću

očarava i ostavlja bez da-

ha.

Novinar: učenik Domagoj

Kasapović Jurković, 4.b

S tra ni ca 8

Venecija

E K OO S

S ve za k 3 . , I zd an je 1 .

Moje ime je Mario. Mojim roditeljima jako se svidjelo to ime kada sam se rodio. Ne mogu ih kriviti

doduše, i meni je simpatično. To jest, bilo mi je simpatično. Sve dok nisam krenuo u srednju školu…

9. je rujan, odnosno prvi dan drugog razreda srednje škole. Preko ljeta se nisam uopće promijenio i

mrzim se zbog toga. Visok sam 180 cm, imam 50 kg, lice mi je tu i tamo pokriveno prištićima, i da bi sve

bilo potpuno, nosim naočale s debelim staklima. Kao da tražim maltretiranje... Ali imam jednu tajnu koju

nitko ne zna. Najbolje da nitko nikada ne sazna. Prije dvije godine, u osmom razredu osnovne škole, primi-

jetio sam da me privlači isti spol. U prvom razredu nitko me nije primjećivao. Nitko mi nije želio biti prija-

telj. Apsolutno nitko. Tu i tamo bih čuo nekakva dobacivanja na hodniku ili u razredu, uglavnom na račun

svoga izgleda. Nekada poneka svađa, otprilike njih četvero protiv mene. Nikada mi nisu fizički naudili, za

što sam zbilja zahvalan jer se ne bih uspio obraniti. Nije baš da sam se uspio obraniti ni od verbalnog nasilja

doduše. Kada bih im pokušao vratiti, oni bi postrožili pristup i, na kraju krajeva, ja bih se rasplakao. Činje-

nica da me muči manjak socijalne inteligencije, ne pomaže ni najmanje. „Mario! Gdje si ti više?! Zakasnit

ćeš u školu!“ Očev odriješiti glas natjerao me da se trgnem i prestanem gledati u svoj odraz i nabrajati sve

stvari koje ne volim. Ali i to je bolje od odlaska u školu. Putem do škole obično pokušavam ne razmišljati o

svim stvarima koje sam proživio prošle godine u svojoj školi. Od stalnih podbadanja i dosjetki na račun

svog izgleda i ponašanja do straha od izlaska iz stana. Plan je bio da preko ljetnih praznika počnem raditi na

sebi, počnem vježbati i možda pronađem svoj životni stil. Ništa od toga nije se dogodilo jer je majka htjela

otići s nama na dvomjesečno ljetovanje. Bespotrebno je govoriti, očito je da sam proveo ljeto pržeći svoja

blijeda leđa i trbuh na divnoj plaži na Hvaru. Da sam imalo potamnio, možda bih izgledao bolje, ali uspio

sam samo pocrvenjeti. Uzimam stvari i pokušavam se što više primiriti i prestati tresti kako tata ne bi niša

primijetio. Čim sam došao pred školu i stao čekati zvono za prvi sat, odmah sam ih vidio. Luka, Hana, Ma-

tea, Toni, David i Sara. Cijela ekipa mojih omiljenih nasilnika na okupu. Brzo sam maknuo pogled kada

sam vidio da me Hana gleda i priča nešto, nakon čega su se i ostali okrenuli prema meni. Kolektivno su kre-

nuli, na što je moje krhko tijelo reagiralo i počelo se još više tresti. Spasilo me zvono i samo su me pogledali

te ušli u školu. Znao sam, znali su i oni da ovo nije gotovo. Po mojoj procjeni, ovo je tek počelo... Sam sam

kriv, zašto sam ih gledao ako znam kakvi su, zašto sam uopće došao u školu? Trebao sam roditeljima reći

što se događa i prebaciti se u drugu školu. Zašto ja nikad ništa ne mogu dobro napraviti? Ponekad se os-

jećam tako glupo i bezvrijedno. Pognute glave, ušao sam u školu i zaputio se prema svom razredu. Smračilo

mi se pred očima kad sam vidio cijelu ekipu ispred učionice. Čim su me ugledali, pogrdno su se nasmijali.

Odlučio sam samo pognuti glavu i nastaviti svojim putem do učionice, ali ne živimo u savršenom svijetu i to

se nije dogodilo. Zakoračio sam prema njima, činili su se tako dalekima i nakon što sam prehodao, podmet-

nuli su mi nogu dok sam prolazio. Nisam siguran tko je bio, ali znam da su oči cijelog razreda bile uprte u

mene. Da bi stvar još gora bila, osjetio sam nečiju toplu pljuvačku kako klizi niz moj vrat i upija se u moju

majicu. Nisam se trudio ni pogledati ih, već sam samo nastavio do svog mjesta. Sjedim u prvoj klupi do pro-

fesorovog stola, što im olakšava da mi često dobacuju svakakve stvari i gađaju me. Naučio sam ignorirati to

sve, ali zato su i profesori… Na njima se vidi da sve čuju i vide sve što se događa. Nemam povjerenja ni u

koga. Zvonilo je za početak sata i svi su sjeli na svoja mjesta kada je profesor Matematike ušao u učionicu, s

nekim novim, meni nepoznatim učenikom. „Ovo je Pavao Matijević. On je novi učenik, preselio je u Osijek

iz Siska i sada će nastaviti ovdje školovanje. Nadam se da ćete mu izići ususret i pomoći mu ako nešto treba.

Pavao, ima slobodno mjesto tu kraj Marija, u prvoj klupi, možeš tu sjesti.“ Jadan, pomislih.

Ovo će biti dugačak put školovanja za mene, a sada i za njega.

Nastavit će se…

Laura Novotni, 4.a

S tra ni ca 9

Literarni kutak

rujan 2019.

Izvor foto: https://silasmanhood.photoshelter.com/image/I0000ulLZXW1jnRg

SVJETIONIK

Ponekad sam ocean...

Ponekad sam nebo...

Ponekad sam obala...

Ali večeras sam svjetionik...

Na rubu...

Usred ničega...

Sam...

Izgaram...

Napušten...

Žudim za zrnom pažnje zalutalih lađa.

Ali nema ih...

Nema nikoga...

Svjetlo se polako gasi...

Nastaje tama...

Ostalo je samo uzburkano more koje briše svaki trag.

Prepusti se...

Neka nosi te u dubine vječnoga sna..

Ničega više nema,

Čuje se samo val koji udara o žal.

Plačući za prijateljem starim,

Što dao je sve,

A dobio je ništa...

S tra ni ca 10 E K OO S

Izvor foto: http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/marija-sardelic-svjetionik-u-

noci/47893

S ve za k 3 . , I zd an je 1 .

Jesenji san

U jesen ranu, kada Sunce još blista,

Pogledah u nebo i duša mi bješe čista.

Zagledah se u tlo gdje mali žir leži,

Zatim pogledah u nebo,

Za njim moja duša teži.

Bijah u parku gdje glava mi tonuše poput sidra u more,

A misli, one odletiše visoko gore.

Tamo vidjeh samo sretna lica,

Gdje čini se, tuga je besmislica.

U dubokom snu smijah se poput maloga miša,

Postade mi hladno i probudi me jaka kiša.

Odjednom sve je stalo.

Sve činilo se tako malo.

I dok tuga na licu s vremenom se stapa,

Zapitah se, koja mi je sljedeća etapa?

Karla Milinković, 4.b

S tra ni ca 11

rujan 2019.

Izvor foto: http://eatlovesleep.hr/pobijedi-jesensku-melankoliju-i-uzivaj-u-ovim-danima/

S tra ni ca 12 E K OO S

Čisto bijela

I.

Topla kiša mekano pada, čisti palubu jedrenjaka Tatiane Ivanov, dok joj povjetarac gladi ala-

bastarsku kožu i mrsi svilenu kosu. Jedrenjak nije bio impresivan kao grandiozni aristokracijski jedre-

njaci plemstva Poroshke i Liburnije. To je bio jedrenjak za teške plovidbe i uzburkana mora koja je

morao preploviti svaki mjesec dana. Koliko god bilo kvalitetno drvo od kojeg je rađen, nakon svakog

novog putovanja bio bi u komadima…

Tatiana nije htjela preplanuti jer to nije priličio plemstvu, ali joj to nije uspjelo, koža joj je po-

primila boju pustinjske Sahare, nije bila naviknuta na pakleno sunce koje ističe boju Smaragdnog mo-

ra. Smaragdno more nije imalo hladne vode kao gradovi Tocka i Kaplya, dva najveća grada u kraljev-

stvu. Tocka je bio glavni grad gdje je kraljevska obitelj živjela iznad nebeskih otoka, a Kaplya je bila

strateški važan trgovački grad, pun zabave. Tatiana je gledala na Hladni ocean kamo su se i uputili…

Ona je bila na putu radi uspostavljanja trgovačke rute s nekoliko manjih otoka. Budućnost Kraljevstva

Poroshke bila je neizvjesna radi borbe za tron. Stari kralj bio je na smrtnoj postelji… Vjetar je bio ne-

predvidljiv i oblaci su se počeli skupljati, pretvarajuće nebo u crnilo. Jedrenjak se morao privremeno

zaustaviti u najbližoj luci jednog provincijskog gradića na prijelazu iz Smaragdnog mora u Hladni oce-

an, taman na lijevoj strani novonapravljenog kanala radi lakše plovidbe.. Kanal se zvao Ekvilibrijum,

bio je širok 100 metara tako da se vidio sav uloženi trud u klesanje safira koji su prirodno okruživali

rubove kanala. Uklesani kipovi prikazivali su motive koralja te raznih pomorskih životinja i nimfi iz

antičkih priča o Kraljevstvu na dnu oceana. Ekvilibrijum je bio dugačak 13 km, a na svakom je kilome-

tru bila kula visoka do početka oblaka te bijele zidine koje su odvajale Poroshku i Liburniju. Te su dvi-

je sestrinske države spajale dva spektakularna safirska mosta koja su simbolizirala povezanost tih dvi-

ju država. Kroz svaku je državu-grad tekla rijeka. Gradić na rubu kanala bio je jednostavan grad, ome-

đen bijelim zidinama kula i staklenim krovovima, tipičan izgledu imućnijeg pomorskog gradića na

ovom dijelu države. Dok se ona smještala u grandioznu sobu luksuznog hotela, njezini su podanici

spavali na ulicama, neki u prebivalištima. No oni su joj bili lojalni bez obzira na sve, kriza u državi

odnijela je sve blagodati Kraljevstva, a ona po tom pitanju nije mogla ništa učiniti. Ruke su joj bile

„vezane“ državnim protokolima.

Njezini su mornari bili zanimljiva skupina ljudi, od tmurnih zemljaka do veselih Cigana crne

kose i ljubičastih očiju. Svake noći slavili su uz litre i litre alkohola, a ona bi im se pridružila prekrive-

na šarenim maramama i obučena u prosjačku ne bi li se uklopila. Plesali su uz cigansku glazbu, a dje-

ca su se igrala špekulama. Ta je glazba „dirala“ u dušu i domoroce koji bi im se bez imalo oklijevanja

pridružili u zabavi i piću. Tako je bilo i ove noći i trajalo je do zore… Od umorne i neprospavane noći,

odlučili su ostati još jedan dan…

Nastavlja se…

Lana Zubak, 4.a

Izvor foto: https://wanderwisdom.com/travel-destinations/A-Haunted-Caribbean

rujan 2019.

Gitara je jedan od najpopularni-

jih instrumenata u glazbi, instru-

ment koji uporno odolijeva prom-

jenama glazbe. Gitara je zauzela

svoj položaj u glazbi još 50-ih

godina prošlog stoljeća. Gitara se

nalazi u svim žanrovima, od roc-

ka, jazza, bluesa, metala, popa pa

do rapa i disca, bilo to u obliku

„sample-a“, gitarističkog sola,

riffa koji vodi pjesmu, uloge vo-

kala ili instrumenta koji se nalazi

u pjesmi radi stvaranja boljeg

ritma. Danas ćete jako teško naići

na pjesmu u kojoj nema gitare u

bilo kojem obliku. No, ovaj čla-

nak nije namijenjen „hvalisanju“

gitare (dobro, u jednu ruku mož-

da malo jest), ovaj članak je za

vas koji su bar jednom razmišljali

o tomu trebaju li početi svirati

gitaru. U članku ću dati nekoliko

razloga zašto svirati gitaru. Jedan

od najčešćih razloga, a ujedno i

onaj koji sam čuo mnogo puta

jest da sviranjem gitare možete

privući suprotan spol. Sjetite se

nekog benda kojeg slušate ili za

koji znate, garantiram vam da su

privukli mnogo djevojaka u ne-

kom periodu svog djelovanja.

Sviranje gitare u ljudima budi

neke nove osjećaje. Pretpostav-

ljam da kod žena postoji razlog

zašto muškarce, koje sviraju gita-

ru, smatraju atraktivnim, dok im

njihov instrument leži u rukama

preko ramena, dok im vjetar ot-

puhuje dugu (danas više kraću)

kosu koja im pada preko očiju,

dok stoje na nekom cool mjestu

(da, standardni rock klišej svakog

rock spota iz osamdesetih, duga

kosa, sunčane naočale itd). Drugi

razlog, ujedno i jedan od razloga

zašto sam počeo svirati gitaru,

jest taj što je sviranje gitare cool.

Ne mogu se sjetiti koliko sam

puta bio toliko zapanjen nekom

solažom, riffom ili melodijom

koja je bili odsvirana na gitari.

Moji roditelji, a pogotovo moja

starija sestra, pobudili su u me-

ni zanimanje za rock i metal

glazbu, glazbu koju slušam od

kada sam bio klinac i koja je

obilježila veliki dio mog života i

otvorila mi puteve prema dru-

gim vrstama glazbe. Još se dob-

ro sjećam kada sam kao klinac

bio zapanjen spotom benda

Linkin Parka ili Guns 'n' Rose-

sa. Moje prvo sjećanje vezano

uz to je upravo gitarist iz Guns

'n' Rosesa po imenu Slash koji

svira gitaru u spotu pjesme

Don't Cry, a stoji na stijeni i

svira jednu od najboljih solaža

u povijesti rocka. Ujedno je to

sjećanje vezano uz moju ljubav

prema rock glazbi. Kladim se da

među vama ima onih koji se

mogu poistovjetiti sa mnom.

Ovaj razlog vas možda može

malo iznenaditi, no mozak gita-

rista drugačije sprema informa-

cije, gitaristi drugačije razmiš-

ljaju. Njihov je mozak priviknut

na „multitasking“ zbog toga što

sviranje gitare zahtijeva koordi-

naciju lijeve i desne ruke (lijeva

ruka služi za hvatanje akorda i

individualnih nota na žicama

gitare koje se nalaze na njezi-

nom vratu, a desna ruka služi

za trzanje tih istih žica pomoću

trzalice ili prstiju), praćenje

ritma pjesme, akorda, postav-

ljanja lijeve ruke u određene po-

zicije i sviranje nota desnom ru-

kom, čitanje nota i sl. Također,

potiče kreativnost, jača prste,

potiče tjelesnu aktivnost i dr.

Sviranje gitare čak ima tu moć

da neki dosadnu zabavu učini

bar malo zabavnijom, da osoba

koja ima gitaru u rukama oko

sebe, okupi ljude koji će pjevati

neku pjesmu zajedno. Puno sam

puta to doživio. Također, gitara

je instrument koji se nalazi u

jako puno žanrova pa koji god

razlog odabrali za svoje sviranje,

neka bude onaj koji će vas voditi

naprijed prema cilju koji posta-

vite. Ne morate biti najbolji, ne

morate biti najpoznatiji gitarist/

ica na svijetu, bitno je da to za-

volite. Gitara me usmjerila pre-

ma mnogim stvarima koje me

prije nisu zanimale, upoznao

sam puno ljudi koji imaju intere-

se poput mene. To je razlog zašto

vam sviranje gitare može uljep-

šati život i učinit ga zabavnijim,

staviti pred vas nove izazove koje

možda želite savladati. I eto, ako

želite početi svirati gitaru, želim

vam puno sreće u tome, pripre-

mite se uložiti dosta vremena u

sviranje ovog prekrasnog instru-

menta.

Zero

S ve za k 3 . , I zd an je 1 . S tra ni ca 13

Zašto trebate početi svirati gitaru? rujan 2019.

Izvor foto: https://www.srednja.hr/svastara/nije-sve-u-notama-prva-skola-ucenja-gitare-po-sluhu/

S tra ni ca 14 E K OO S

Operacija Odysseus — nastavak

Ahilej je stajao ispred Andrewa, spremno čekajući njegov odgovor. Osmijeh mu se polako pojavljivao na licu,

pomičući cigaretu koja mu se nalazila u kutu usana, pokazujući bijele zube. Njegovo lice polako je dobivalo

zloćudan izgled. Andrew je progutao knedlu. „Da, gospodine“ odgovorio je na njegovo pitanje. Primijetio je

da se nije osjećao sigurno u njegovoj blizini. Osjećao je nešto zlo, nešto što je bilo spremno uživati u boli i

kaosu koji će ubrzo proizaći dok je stajao u Ahilejevoj blizini. Njegov ga je osmijeh pun sadizma plašio. No,

odlučio se boriti sa svojim strahom. „Zašto ste me spasili?“ pitao je Ahileja. Ahilej je udahnuo i polako ga po-

gledao. „Činio si mi se kao da ti je potrebna pomoć, no vjeruj mi, bolja je bilo kakva druga smrt nego ona koja

te tamo čekala. No, ne bi te odmah ubili, prvo bi te mučili i uživali u tvojim vriskovima, a onda kada budeš

poželio da si već mrtav, tada će tek doći ono što oni zovu „zabavnim“ dijelom.“ Ahilej mu je sve ovo govorio

ne mičući osmijeh sa svojih usana. „No, budi zahvalan što si još živ. Ovako ćeš imati priliku završiti ono što je

započeto“. Andrew ga je gledao sa strahom u očima. Pitao se tko je doista ovaj čovjek, osjećao je kako ga os-

jećaj da nešto nije u redu s njim, polako obuzima. U jednom pogledu taj osjećaj bio je odbojan, tjerajući ga na

razmišljanje o bijegu, s druge strane, u njemu je bilo nešto što ga je privlačilo k Ahileju, što mu je davalo neku

želju za osvetom. Spremao se Ahileja nešto upitati, no tada su se vrata otvorila. Svi ljudi koji su se do tada

nalazili na prvoj stanici, polako su prestali raditi i digli svoje poglede prema ONOME. Svijetlost je polako po-

čela obasjavati željeznicu. Koraci su počeli odjekivati, njihovi zvukovi postajali su sve glasniji dok su se pribli-

živali Andrewu i drugim ljudima. I onda su počeli dolaziti, ljudi koji su Andrewu ulijevali strah. Pogledao ih

je i vidio mnoštvo ljudi, ljudi s krvavim licima i pogledima punim straha i boli. Ostali su ljudi na stanici pohr-

lili prema njima, spremni pomoći, vodili su ih prema dijelu stanice gdje su bile postavljene vreće za spavanje,

spremni im poviti rane i zaustaviti krvarenja. Prošle su dvije noći od kad su došli. Bili su zadnji koji su uspjeli

doći do željeznice. Ispričali su im o onome što se događa vani, rekli su da je rat započeo, da od njihovog grada

nije ostalo ništa, da su ulice bile umrljane krvlju i pune ljudi koji se nisu uspjeli skloniti. Rekli su im kako je

njihov grad bio meta. Andrew se cijelo vrijeme zapitkivao tko su doista ONI, oni koji su ih napali, ne znajući

im ime. Pokušao je zaspati, što je ubrzo i uspio. No, odjednom je primijetio kada je otvorio oči, da se nije više

nalazio na stanici, nego u ruševinama onoga što je prije zvao domom. Glava ga je strašno boljela, pokušavao

je ustati, no nije mogao, pri pokušaju, čuo je zveket lanaca. Pred njegovim očima su stajali drugi ljudi, naoru-

žani. „Vidim da si se probudio!“ Andrew je čuo glas koji se obraćao njemu. Bio je poznat, pripadao je Ahileju

koji je bio pored njega, također u lancima. Jedan od ljudi istupio je pred Ahileja. „Pa, tvoj otac doista je na-

pravio pravu strku, zar ne?“ rekao je glas, govoreći Ahileju. Čovjek je bio obučen u vojnu uniformu s puškom

u rukama, s kacigom na glavi i maskom kakvom nose specijalci. Posegnuo je prema njoj i skinuo ju. Lice mu

je imalo grimasu punu zabave, zabavljene s onime što se upravo događa Andrewu i ostalim ljudima s stanice.

Njegova plava kratko ošišana kosa njegovim je djetinje plavim očima davala skoro pa spokojan izraz, no, oži-

ljak koji je započinjao ispod njegovog oka, a završavao na kapku i ožiljak na njegovoj usni, dokazivali su ka-

kav je zapravo čovjek koji je stajao pred. Zapalio je cigaretu. „Znaš li zašto ste ti i tvoj prijatelji ovdje?“ upitao

je Andrewa. Andrew mu je htio odgovoriti, no nije mogao disati, sav zrak oko njega bio je gust i okretao mu

stomak, potičući u njemu želju za povraćanjem. „Da, čini se da smo totalno zaboravili na radijaciju. Moja gre-

ška“. Muškarac se počeo smijati. „Pa, jeste li spremni za malo zabave?“ rekao je stavivši cijev pištolja uz glavu

čovjeka koji je bio pored Ahileja. Ne dobivši odgovor, rekao je kako zabava može započeti, a prsti su mu kre-

nuli prema okidaču.

Zero

Izvor foto: https://pixabay.com/photos/black-and-white-railway-station-sw-2274601/

rujan 2019.

Švedski metal bend Sabaton

izdao je svoj 9. po redu stu-

dijski album pod nazivom

Great War koji je izašao u

srpnju ove godine. Album

se sastoji od pjesama koje

pjevaju o 1. Svjetskom ratu i

njegovim bitkama te pozna-

tim herojima koji su se bo-

rili u njemu. Osobno, meni

je ovo najbolji Sabatonov

album. Doduše, ja ih slušam

od 6. razreda osnovne škole

i volim općenito njihovu vr-

stu glazbe. Kada sam ih prvi

put čuo, odmah su mi se

svidjeli iako u početku ni-

sam znao o čemu pjevaju,

sve dok ih nisam potražio

na internetu i otkrio preko

Youtubea kanala. Nisam

poslušao sve Sabatonove

albume, poslušao sam ih

dosad možda 4 ili 5 i svi su

odlični. Isto tako, poslu-

šao sam i pjesmu Bi-

smarck koja je izašla u

travnju. Pjesma govori o

najvećem ratnom brodu

koji je Njemačka napravila

za vrijeme 2. Svjetskog

rata. Pjesma me oduševi-

la. Svakako preporučam

ovaj album svima koji vole

takvu vrstu glazbe.

Sonny

S ve za k 3 . , I zd an je 1 . S tra ni ca 15

Sabaton-najnoviji album rujan 2019.

Izvor foto: https://www.sabaton.net/band/

Uredništvo:

Doris Goljevački, prof.

Korektura:

Marijana Biljan, prof.

Recenzenti u ovom broju:

Dejan Goljevački, mag. oec.

Logo novina: Sanda Duk, dipl. oec.

Internetska stranica: Draženka Galošević, prof.

Trg sv. Trojstva 4

31000 Osijek

Ekonomska i upravna škola Osijek

zemlje. No mjesec dana kas-

nije, požari još uvijek gore…

Između siječnja i kraja srp-

nja, podatci brazilskog Nacio-

nalnog instituta za svemirska

istraživanja pokazuju kako je

u biomasi na području Ama-

zone otkriveno gotovo 16.000

aktivnih žarišta. Samo mjesec

dana kasnije, ta se brojka

gotovo utrostručila na više od

46.000 požara. Kako se sve

više požara stvaralo, iz Ama-

zone se u zrak počeo dizati

gusti dim. Jak vjetar počeo je

nositi dim južno i zapadno

prema atlantskoj obali Brazi-

la.

Amazonska prašuma, tj.

„pluća Zemlje“, nalazi se u

Brazilu, južnoj Americi. Po-

kriva 5.500.000 km2 , od ko-

jih trenutno 25.000 izgara.

Amazona, najveća bioraznoli-

ka prašuma na svijetu, gorjela

je brzinom koja nije viđena

gotovo deset godina. Smatra-

na je globalnom tragedijom.

Zapalili su ju poljoprivrednici,

požari su se raširili kroz sela,

uništili ekosustave i ubrzali

zagađenje zagrijavanjem kli-

me u atmosferi. Brazilska vla-

da, koja je kritizirana radi

ukidanja zaštite Amazoni,

poslala je vojsku i donijela

privremenu zabranu požara

koja se koristi za raščišćavanje

Većina ljudi i medija više je

zaokupljena Milanskim mod-

nim tjednom usprkos tomu što

izgara najveća prašuma u svi-

jetu, a dosta ljudi ni ne zna o

tom tragičnom događaju koji

će zasigurno imati velike pos-

ljedice na globalno zagrijava-

nje u bližoj budućnosti.

Novinarka: učenica Valentina

Beno, 2.b

Izgaranje amazonske prašume

031/212-670

fax: 399-353

e-mail: ured@ss-ekonomska-upravna-os.skole.hr

rujan 2019.

Web: http://ss-ekonomska-

upravna-os.skole.hr/

Izvor foto: https://www.nezavisne.com/nauka-tehnologija/

okolina/Brazil-iz-prasume-prati-klimatske-promjene/263836

Izvor foto: https://miss7zdrava.24sata.hr/eko/amazonija-gori-

zasto-je-to-i-nas-problem-18628