Efikasnost javnih dobara

Seminarski rad:

EFIKASNOST JAVNIH DOBARA

Mentor: Student:

Prof. Adnan Efendić Menal Berilo, 68427

Page 2 of 14

Sadržaj

Sadržaj……………………………................................................................... 2

Uvod……………………………………………………………………………………………… 3

Pojam i karakteristike javnih dobara………………………………………………. 4

Klasifikacija javnih dobara…….…………………………………………………………. 5

Upravljanje javnim dobrima……….…………………………………………………… 7

Cijena javnih dobara………………………………………………………………………. 8

Privatna dobra javnog sektora……………………………………………………….. 10

Efikasnost I javna dobra…………………………………………………………………. 11

Zaključak……………………………………………………………………………………….. 13

Literatura………………………………………………………………………………………. 14

EKONOMIJA JAVNOG SEKTORA

Page 3 of 14

UVOD

U uslovima tržišne ekonomije, država i tržište se međusobno trebaju nadopunjavati, jer tržište nije savršeno u svom djelovanju već proizvodi određene nesavršenosti, pa se država javlja kao korektor koji ispravlja njegove nesavršenosti. Mnogo je razloga koji ukazuju na neophodnost postojanja javnog sektora i učešća države, jer privatni sektor i tržišni mehanizmi nisu u mogućnosti da realizuju sve ekonomske i socijalne funkcije.

Kada se radi o privatnim dobrima, svaki građanin izražava svoju naklonost prema njima kroz količinu dobara koje želi kupiti i kroz raspoloživa novčana sredstva kojima ih kupuje, i u tom smislu može se govoriti o djelovanju zakonitosti tržišta. Međutim, kad su u pitanju javna dobra, građani ne iskazuju direktno svoje želje i potrebe za njima, pa država i javni sektor stupaju na scenu nagađajući želje potrošača (građana) za javnim dobrima. Upravo se u ponudi javnih dobara i usluga javnog sektora ogleda jedan od osnovnih nedostataka djelovanja mehanizma tržišta. Naime, određena proizvodnja ili djelatnosti su karakteristične po tome što imaju izuzetan značaj za funkcionisanje društva u cjelini, iz čega proizilazi potreba da se nađu u domenu javnog vlasništva, da se na adekvatan način reguliše njihovo funkcionisanje i da budu organizovane saglasno principima monopola, što se suprotstavlja mehanizmu i principima djelovanja tržišta.

U ovom radu će biti ukratko predstavljeni pojam i osnovne karakteristike javnih dobara, njihova klasifikacija, načini upravljanja javnim dobrima i formiranje cijene javnog dobra, te međusobni odnos javnog i privatnog sektora.


Page 4 of 14

POJAM I KARAKTERISTIKE JAVNIH DOBARA

Sa ekonomskog aspekta, javno dobro je svako dobro koje ima karakteristike nekonkurentnosti i neisključivosti (korištenje dobra od strane jednog pojedinca ne isključuje niti umanjuje značaj tog dobra za drugog pojedinca).

Javnim dobrom, dakle, smatra se svako dobro koje služi većem broju korisnika, čije su koristi raširene na cijelu društvenu zajednicu i, što je najvažnije, to su ona dobra kod kojih uključivanje novih korisnika u njihovo korištenje ne umanjuje zadovoljstvo i stepen korištenja dotadašnjih korisnika. Na primjer, čist zrak koriste podjednako svi, a uključivanje novog korisnika ne umanjuje mogućnost korištenja tog istog zraka postojećim korisnicima niti proizvodi dodatne troškove. Javno dobro se mora ponuditi i učiniti dostupnim svim korisnicima pod jednakim uslovima, iz čega slijedi da nije lako utvrditi naklonosti i potrebe korištenja pojedinih javnih dobara, jer ih potencijalni korisnici ne žele otkriti.

Naime, niko nije spreman da plati neko javno dobro koje mu je dostupno besplatno. Upravo zato se ta dobra ne mogu razmjenjivati na tržištu i umjesto tržišta mora se pronaći neki drugi mehanizam kojim bi se korisnici privoljeli da otkriju svoje potrebe za javnim dobrom, a to je moguće u političkom procesu odlučivanja (odluke u javnom sektoru donose se u procesu javnog izbora putem glasanja).

U stvarnosti, ne postoji takvo dobro koje je apsolutno nekonkurentno I neisključivo. Savremena ekonomska nauka definiše i sistematizuje javna dobra polazeći od obične podjele svih dobara na privatna i javna. S tog aspekta, javna dobra se odlikuju sljedećim karakteristikama:

1) u njihovom korišćenju važe principi nerivalstva („i ja i ti i drugi“) i neisključivosti(niko ne može biti spriječen u korišćenju);

2) praktično je nemoguće naplatiti njihovo korišćenje;3) trošak proizvodnje je nedjeljiv, pa je granični trošak jednak nuli.


Page 5 of 14

KLASIFIKACIJA JAVNIH DOBARA

Obezbjeđenje javnih dobara važno je za funkcionisanje svake države, jer pojedinci zadovoljavaju svoje potrebe upotrebom odgovarajućih javnih dobara i uživanjem odgovarajućih usluga. U klasifikaciji javnih dobara moraju se u obzir uzeti dvije činjenice:

1. Ako je dobro klasifikovano kao javno, tada mora biti distribuirano od strane države na način da bude svima jedako dostupno, pri čemu je granični trošak (trošak dodatnog korisnika) jednak nuli;

2. Javna dobra i usluge su prioritet državi zbog državnih rashoda za finansiranje tih dobara i zbog postizanja javnih interesa. Iako svi imaju jednako pravo korištenja, može se javiti situacija pretjeranog iskorištavanja javnog dobra, pa je potrebno pružiti veću količinu dobara i usluga. To za posljedicu može imati smanjenje kvaliteta javne usluge i veće troškove finansiranja javnog dobra, pa je država primorana isključiti pojedince iz korištenja javnog dobra.

Država može obezbijediti sljedeće vrste javnih dobara:

a. Čista javna dobrab. Nečista javna dobrac. Mješovita javna dobra id. Zaslužna (meritorna) javna dobra

Čista javna dobra imaju dva karakteristična svojstva - u njihovoj potrošnji nema isključivosti (svi ih mogu koristiti pod jednakim uslovima) i nema rivaliteta (nema konkurencije, jer ih pruža samo javni sektor). Čista javna dobra obuhvataju dobra koja nije moguće obezbijediti u dovoljnim količinama primjenom principa tržišne efikasnosti, a to su narodna odbrana, policija, sudstvo, zaštita životne sredine i sl. Njihova isporuka ne može se obezbjediti na tršištu, jer ih karakterišu nekonkurentnost u potrošnji (korišćenje javnog dobra od strane jednog lica ne umanjuje korisnost koju ono pruža drugim licima) i neisključivost (nemogućnost da ih bilo ko spriječi da ih koristi).


Page 6 of 14

Nečista javna dobra su dobra kod kojih nisu prisutne ili ne u istoj mjeri sve karakteristike javnih dobara. Tačnije rečeno, iz potrošnje nečistih javnih dobara moguće je isključiti pojedine potrošače. To su dobra kod kojih, osim elemenata javnosti, postoje I elementi privatnosti. Drugim riječima, u pitanju su dobra čije bi se obezbjeđenje moglo organizovati na tržišnim principima (kao kod privatnih dobara), ali je interes države da ona budu korišćena od strane svih građana (npr. javni saobraćaj, obrazovanje, zdravstvena zaštita i slično).

Mješovita javna dobra su dobra i usluge koje istovremeno imaju karakter i javnih I privatnih dobara i po pravilu se lokalno obezbjeđuju. Mješovita dobra su ona koja imaju samo jednu od karakteristika čistih javnih dobara – ili isključivost ili konkurentnost. Kod obezbjeđivanja mješovitih javnih dobara potrebno je imati u vidu broj potrošača i teritoriju na kojoj se dobro obezbjeđuje. Primjer mješovitog javnog dobra je auto-put.

Zaslužna (meritorna) javna dobra su ona čije korištenje država nameće, jer pojedinci od toga imaju koristi. Takav primjer je osnovno obrazovanje. Sam pristup javnim dobrima uslovljen je je područjem (sektorom) koji distribuira javno dobro i opskrbljuje građane, a glavni javni sektori su:

1) VLAST – održava opštu, političku i ekonomsku stabilnost države. Efikasnim javnim djelovanjem i donošenjem odluka u korist javnog interesa, nosioci javnih funkcija omogućuju optimalno zadovoljstvo svojih građana.

2) ODBRANA I BEZBJEDNOST – svaki građanin želi se osjećati sigurno i zaštićeno u području u kojem živi, pa je održavanje spoljne i unutrašnje bezbjednosti (javnog reda i mira, prevencija sukoba i kriminala) glavna aktivnot ovog sektora.

3) ZDRAVSTVO – održava i podiže kvalitet zdravlja populacije meke zemlje.4) OBRAZOVANJE – omogućuje sticanje znanja, vještina i vrijedosti koje su

potrebne ljudima da kvalitetno i uspješno doprinesu ostvarenju radnih i društvenih uloga.

5) OKOLINA – pružanje kvalitetne prirodne okoline i cjelokupna zaštita okoliša.


Page 7 of 14

UPRAVLJANJE JAVNIM DOBRIMA

Da bi upravljanje javnim dobrima od strane države bilo kvalitetno i efikasno, ona svoje upravljanje mora regulisati državnim aktima i propisima na način da javna dobra zaštiti od svih negativnih učinaka i potencijalnih oštećenja. Prilikom upravljanja javnim dobrima, država se može susresti sa nekim problemima. Naime, postoje situacije kada određeni sektori i preduzeća svojim direktnim uticajem ometaju ili potpuno onemogućuju državi pružanje javnih dobara i usluga. Najčešći problemi s kojima se država susreće u upravljanju javnim dobrima su:

1. pojava „slobodnih jahača“ ili švercera – pojedinci koji koriste javna dobra, a ne plaćaju ih. Oni znaju da neće biti isključeni iz korištenja javnog dobra, bez obzira da li doprinose njegovom finansiranju ili ne. Ovaj problem država može riješiti uvođenjem javnih dobara koje imaju karakteristiku isključivosti (npr. Kablovska televizija) ili pomoću pritiska društva (na način da se slobodni jahači djelimično isključe iz zajednice).

2. eksterni efekti – aktivnosti koje proizvode korist ili štetu drugih, s tim da drugi ne plaćaju za tu aktivnost ili im se ne pokriva trošak te aktivnosti; mogu biti negativni (njihova proizvodnja uzrokuje negativne posljedice po okolinu, pa je društvena granična korisnost od potrošnje javnog dobra manja od privatne granične korisnosti) i pozitivni (djelovanje jednog subjekta indirektno uzrokuje koristi drugima).

3. tržišni neuspjeh – javlja se kada cijena dobara i usluga ne odražava prave troškove njihove proizvodnje i potrošnje.

U cilju suzbijanja navedenih problema, potrebna je intervencija države u smislu regulacionih mjera, subvencija, poreza, investicija u dobra i usluge i sl. Da bi državna intervencija bila efikasna, potrebno je prije njenog provođenja dobro proučiti sve troškove i koristi koje ona donosi. To se najbolje može vidjeti provođenjem tzv. cost-benefit analize, koja analizom troškova (cost) i koristi (benefit) upoređuje sve prednosti i nedostatke potencijalnog preduzeća u koje država planira ulagati.


Page 8 of 14

CIJENA JAVNIH DOBARA

Osnovna razlika između djelatnosti javnog i privatnog sektora ogleda se u prirodi njihove motivacije. Kod djelatnosti privatnog sektora, to je maksimizacija profita, a u slučaju javnih dobara, njihov motiv često nije vezan za ostvarenje maksimizacije profita. Formiranje odgovarajućih cijena u javnom sektoru nije u funkciji ostvarenja što većeg profita, već nastojanja da se, na neki način, poveća obim potrošnje i doprinose razvoju datog javnog sektora. Na drugoj strani, postoji određen broj javnih djelatnosti ili funkcija koje ne isključuju mogućnost ostvarivanje profita, pri čemu su nosioci tih funkcija onemogućeni od strane različitih državnih instanci da slobodno određuju visinu cijene,najviše radi zaštite potrošača i stvaranja uslova za dostizanje društvenog optimuma. Riječ je o privrednim granama i preduzećima koja su najčešće osnovana kao javna, u čijem poslovanju država, kao zastupnik opšteg društvenog interesa, ostvaruje uticaj na određivanje obima proizvodnje, ali i na formiranje cijena.

Cost-benefit i cost-effectiveness analiza

Glavna odlika cost-benefit analize je da se, na osnovu pomenutog modela, vrši poređenje svih prednosti (benefit) i troškova (cost) određenog projekta, prevashodno investicionog. Korišćenje cost-benefit analize često se primenjuje u slučaju velikih javnih radova, u prvom redu - u domenu infrastrukture - dakle, riječ je o oblastima koje su najčešće ubrojane u javna dobra i koje odlikuje naglašeniji javni interes i ulaganje društvenog kapitala. Cost-effectiveness analiza je srodna cost-benefit analizi, a najčešće se upotrebljava u procesu poređenja i vršenja izbora investicionih altrnativa. Primjenjuje se u slučaju investicionih projekata koji podrazumevaju unaprijed određene ciljeve, identične za sve mogućnosti, te je, posredstvom cost-effectiveness analize, potrebno izabrati jednu od njih.


Page 9 of 14

Sljedeća dva dijagrama prikazuju jedan od eksternih efekata koji ima značaj u cost-benefit analizama, a to je tzv. potrošačev višak.

(Na dijagramu (a) krivulja T predstavlja krivulju agregatne potražnje za nekom robom od strane 10.000 potrošača. Prvih hiljadu potrošača spremno je da kupuje po cijeni C1 i višoj, drugih hiljadu potrošača po cijeni C2 i višoj, itd. Ukoliko je cijena formirana na nivou C5, površina OKRC5 predstavlja ukupni trošak kupovina, dok je potrošačev višak predstavljen osjenčenom površinom RC5C i predstavlja razliku između maksimalnih cijena (koje su potrošači spremni da prihvate) i realne (stvarne) cene C5, po kojoj se odvija kupovina datog proizvoda. Ipak, cijena C5 još uvek je visoka, te preostalih pet hiljada potrošača nisu u mogućnosti da prihvate kupovinu po toj ceni. Ukoliko se, zahvaljujući nekoj novoj investiciji, otvore mogućnosti za sniženje cijene određenog proizvoda ili usluge na nivo C6 (dijagram (b)), doći će do povećanja iznosa potrošačevog viška (osjenčena površina RC5C6R1), pa će kod učešća šest hiljada potrošača u procesu kupovine visina cijene da iznosi C6.)


Page 10 of 14

PRIVATNA DOBRA JAVNOG SEKTORA

Privatni interes od eksploatacije javnog dobra ostvaruje se u svim segmentimaživota – javno dobro dostupno je pojedincu na svakom koraku i u svako vrijeme, u neograničenim količinama, a samom besplatnom uslugom od korištenja javnog dobra.

pojedinac ostvaruje korist.PRIVATNA DOBRA KOJA NUDI JS su dobra koja imaju visoke granične troškove vezane za ponudu dodatnim pojedincima.

DISTORZIJE U PONUDI JAVNIH DOBARA

PONUDA VODE

PONUDA NEKIH ZDRAVSTVENIH USLUGA


Page 11 of 14

EFIKASNOST I JAVNA DOBRA

Efikasna razina ponude privatnog dobra

određuje se usporedbom granične korisnosti dodatne jedinice tog dobra s graničnim troškom proizvodnje te jedinice

Efikasna proizvodnja

granična korisnost = granični trošak

Kod javnih dobara granična korisnost određuje se zbrajanjem pojedinačne granične korisnosti svih koji koriste to dobro.


Page 12 of 14

Javna dobra i neuspjeh tržišta Ljudi se mogu ponašati kao slobodni i neplaćati onoliko koliko im je program u stvari koristan. Upravo zbog prisutnosti slobodnih tržištima je teško efikasno pružiti javna dobra. Ako se javna dobra proizvode efikasno, onda su potrebne subvencije ili da za njih u potpunosti plaća država. Primjer: oprašivanje komaraca koje je neisključivo, neekskluzivno


Page 13 of 14

ZAKLJUČAK

Korisnici javnih dobara zainteresovani su za ona javna dobra gdje njihova korisnost prelazi cijenu koju oni plaćaju za ta dobra. Građani žele čistiji vazduh, kvalitetno i perspektivno obrazovanje, sigurne saobraćajnice, naprednu zdravstvenu zaštitu i sl., a sve to uz najniži trošak.

U stvarnosti, to nije lako izvesti, jer za unapređenje kvaliteta javnih dobara državi trebaju dodatna finansijska sredstva, koja može obezbijediti povećanjem izdataka građana. S druge strane, države su ionako sve više suočene sa manjkom sredstava u budžetu,brojnim trendovima u vidu demografskih promjena, starenja stanovništva, povećanog broja nezaposlenih, opadanja poreskih prihoda i dr.

Jedno od mogućih rješenja koja mogu doprinijeti rješavanju navedenih problema su različiti oblici i projekti javno – privatnog partnerstva, kojima se omogućuje pružanje javnih dobara i usluga, uz ostvarenje efektivnih ušteda i uz veću novčanu vrijednost javnih usluga nego što bi ih imale da su realizovane aktivnostima samo javnog sektora.


Page 14 of 14

LITERATURA

www.globalizacija.com

www.google.ba


http://www.google.ba/

http://www.globalizacija.com/

Documents

Efikasnost javnih dobara