ebe dige ge ei dekroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz10-2012.pdf · telj Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu fra Josip Bebić i delegati za hrvatsku pastvu u zemljama

D 2384 € — 1,50€ —LISTOPAD/OKTOBER 2012 — BR./NR.10 (328)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

IN MEMORIAM

fra Bernard Dukić(1934.—2012.)

CASTEL GANDOLFO

Papa pozvao na poniznost i skromnost

Čovjek se mora osloboditi ponosa, kao Bog koji je postao posljednji, re-kao je papa Benedikt XVI. u svom nagovoru u nedjelju 23. lilstopada vjer-nicima, koji su se u velikom broju okupili u Castel Gandolfu. Papa je istak-

nuo da postoji duboka razlika između Boga i čovjeka u častohleplju. Bog sene boji poniziti i ispasti posljednji, dok mi koji smo maleni nastojimo na sve na-čine ispasti prvi. Sin Božji biva predan ljudskim rukama, koje će ga ubiti. Nje-govi učenici, međutim, to nisu mogli shvatiti, jer su mislili ljudskom logikom, pri-mijetio je Papa. Slijediti Krista pretpostavlja čovjekovo radikalno obraćenje,promjenu u načinu mišljenja i življenja. Treba otvoriti srce i slušati kako bi nasBožje svjetlo osvijetlilo i iznutra promijenilo. Ključno pitanje u kojem se Bog ičovjek razlikuju je ponos. Bog je punina svega i spreman je ljubiti i darovati ži-vot. U ljudima je ponos duboko ukorijenjen te traži neprestani nadzor i čišće -nje za razliku od Blažene Djevice Marije, koja je posvema sinkronizirana s Bo-gom, rekao je Sveti Otac i preporučio vjernicima da je s povjerenjem zazivajuda bi nas naučila kako vjerno slijediti Isusa na putu ljubavi i poniznosti. IKA

ZAGREB

Jesenska sjednica Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu

Vijeće HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu održalo je jesensku sjed-nicu u srijedu 19. rujna u Zagrebu pod predsjedanjem predsjednika togaVijeća sarajevskog pomoćnog biskupa Pere Sudara. Na sjednici se ras -

pravljalo o svim važnim temama koje povezuju domovinsku i iseljenu Hrvat sku,podnesena su delegatska izvješća s terena o aktualnom stanju u hrvatskim ka-toličkim misijama, a delegati su dobili obavijesti iz Ravnateljstva. Sjednici sepriključio i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico koji je riječi-ma kojima se obratio delegatima pokazao da prati njihov predan i odgovoranrad na očuvanju hrvatskoga kulturnog identiteta u inozemstvu, svjestan dopri-nosa koji svi oni, kao i puk Božji koji im je povjeren u inozemstvu, daju Katolič -koj Crkvi u cjelini. Na sjednici su sudjelovali gotovo svi članovi Vijeća, ravna-telj Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu fra Josip Bebić i delegati za hrvatskupastvu u zemljama u kojima pastoralno djeluju: delegat za Švedsku i nordijskezemlje mons. Stjepan Biletić, delegat za Kanadu mons. Ivan Vukšić, delegat zaSloveniju fra Marko Prpa, delegat za Veliku Britaniju, Francusku i zemlje Bene-luxa vlč. Stjepan Čukman, delegat za SAD vlč. Mate Bižaca, delegat za Nje-mačku vlč. Ivica Komadina, delegat za Švicarsku fra Mićo Pinjuh, delegat zaAustraliju fra Ivo Tadić, delegat za Austriju fra Josip Tretnjak, predstavnica re-dovnica s. Anemarie Radan, predstavnik pastoralnih suradnika za NjemačkuIvan Ivanković te predstavnica pastoralnih suradnica u Njemačkoj s. Verica Gra-bovac, priopćeno je iz Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu. Tekst i snimka: IKA

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:Pfr. Ivica Komadina

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:Pfr. Ivica Komadina, Željka Čolić,

Stjepan Herceg, Kristina Kovačević,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout &Bildbearbeitung:

Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,-za ostale europske zemlje: € 22,-za prekomorske zemlje: € 35,-

Bankverbindung:VDD/Kroatenseelsorge in Deutschland

Konto Nr.6498973(BLZ: 750 903 00),

bei der LIGA Bank eGIBAN:

DE03750903000006498973

Zadnja stranica:

S hodočašća Hrvata iz HKM Giessenu Maria Sternbach;snimio: A. Polegubić

D 2384 E — 1,50€ — LISTOPAD/OKTOBER 2012 — BR./NR.10 (328)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

IN MEMORIAM

fra Bernard Dukić(1934.—2012.)

Naslovnica:

Fra Bernard Dukić na proslavi 40.obljetnice misije Frankfurt 2005. g.;

snimio: A. Polegubić

AKTUALNO

lebendige gemeinde

u ovom BroJu

ŽIVA ZAJEDNICA 10/2012 3

Fra Bernardo, hvala za 34 godine „Žive zajednice”!

Učetvrtak 30. kolovoza u 79. godiniživota, 55. redovništva i 53. sveće -

ništva preminuo je redovnik-svećenik,član Franjevačke provincije PresvetogaOtkupitelja fra Bernard Dukić. Misu za-dušnicu, 3. rujna, u crkvi Gospe Sinj -ske u Sinju predvodio je nadbiskupsplitsko-makarski i metropolit mons.Marin Bari šić. Sprovodne obrede nagrob lju Sv. Franje u Sinju predvodio jefra Petar Klapež, gvardijan samostanaGos pe Sinjske.

„Poštovani oče, Vaše će ime os ta tizabilježeno zlatnim slovima u povijestihrvatske inozemne pastve“, napisao jezagrebački nadbiskup kardinal FranjoKuharić u dekretu o razrješenju fra Ber-narda Dukića službe naddušobrižnika(delegata) 1997. godine. I doista je ta-ko, ako se vidi što je sve fra Bernarduči nio djelujući u hrvatskoj pastvi u Nje-mačkoj, najprije kao voditelj Hrvatskekatoličke misije u Frankfurtu, a potomjoš više kao naddušobrižnik (delegat)za hrvatsku pastvu u Njemačkoj od1972. do 1997. Ovdje valja posebnoistaknuti jedno od ostvarenja Hrvatsko-

ga (nad)dušobrižičkog ureda koje jepok renuto u fra Bernardovo vrijeme, lis -ta hrvatskih katoličkih misija „Živa za-jednica“, koja izlazi u Frankfurtu od ruj-na 1978. Fra Bernard je u Riječi ured-nika u prvom broju napisao: „Evo nasprvi put s novim listom 'Živa zajednica'.Samo ime jednostavno govori što vamon u ovom trenutku poručuje i što bivam želio biti. Iznikao je među nama,koji smo dobrim dijelom iskorijenjeni izobiteljske i župne zajednice. Svima tak-vima je i upućen, mlađima i starijima,osamljenima, raspršenima i zaposleni-ma u najzabitnijim mjestima“. Mijenja-li su se urednici (fra Bernard Dukić, fraIgnacije Vugdelija, don Ante Živko Kus -tić, fra Anto Batinić i aktualni urednik).List se tijekom vremena mijenjao i sadr -žajno i grafički, ali je tije kom cijelogtog vremena stajao na početnim zasa-dama, postavljenima u fra Bernardovovrijeme, na zasadama bogoljublja, čov -je koljublja i domoljublja, a takav će iostati. Fra Bernardo, hvala za 34 godi -ne izlaženja Tvoje i naše „Žive zajed-nice“! Urednik

● OBLJETNICE

IZ CRKVE U DOMOVINIJačanje pravde i mira u vjeri i istiniZagrebački nadbiskup kardinal JosipBozanić je istaknuo da je nedopustivopolitičko manipuliranje s hrvatskim dr ža v nim teritorijem, naročito kada suu pitanju državne granice.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5ZAGREBJesenska sjednica Vijeća za hrvatskuinozemnu pastvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2SVIJET MLADIH — JUGENDWELT„Ja sam s tobom“ — meditacija oBožjoj blizini

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:Pfr. Ivica Komadina: P. Bernard —ein unermüdlicher Arbeiter imWeinberg des HerrnBeileidsbekundungen zum Tod vonP. Bernard Dukić von:

Karl Kardinal Lehmann, Bischof von MainzNorbert Trelle, Bischof von Hildesheim

. . . . . . . . . . . . . . . . . . 13-14

45 godinaHKM Mainz

● TEOLOŠKI OSVRT: dr. A. Tamarut

Crkva bez konformizma

Apostolski pohod papeBenedikta XVI.Libanonu

● IZ CRKVE U SVIJETU

Oproštaj od fra Bernarda Dukića — dio iz pisane oproštajne riječifra Josipa Bebića, ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

str.20

str. 4

str. 12„… Fra Bernarda poznajem od mla-denačkih dana kad je bio župski vikar u mom rodnom Metkoviću…Teš ko je naći jednog hrvatskog mi-sionara koji je s takvom snagom, tak-vim oduševljenjem, zanesenošću zaBož je djelo propovijedao Riječ Bož-ju, okupljao narod na molitvu i poti-cao da se Bog čas ti i slavi na svomemate rinskome jeziku…

Kad govorimo o velikim djelimakoja je Bog stvarao tijekom svojespasenjske povijesti, možemo zaci-jelo kazati da su velika djela Božjakoja je Trojedini Bog preko hrvat -skih misionara, zahvaljujući fra Ber-nardu, stvarao u Njemačkoj i u Europi. Neumoran, zračio je uvijekradošću — plodom Duha Svetoga —sijao je Božje sjeme gdje god se po-javio. Na ovom svetom mjestu, ucrkvi Gospe Sinjske, čiju je slavupronosio u svim svojim nastupimameđu Hrvatima, zahvaljujem Sve-mogućem Trojedinom Bogu na fraBernardu Dukiću i na svemu što jeučinio za hrvatski narod. Bio je pra-vi predstavnik Crkve kakva i samatreba biti — „radosna i živa Crkva“!Dobivao je od Boga snagu i iz tijesne povezanosti s Isusom Kristom

zračio je jakom duhovnošću i čvrs -tom vjerom.

Dokle god bude HK misija i za-jednica, živjet će spomen na fra Ber-narda Dukića i na njegovo djelo! …

Uzvišeni i Svemogući Dobri Bo-že, neka te hvale sva djela Njegova,a posebno „sestrica Tjelesna smrt ko-joj nitko ne može umaći“. Blago te-bi, brate po sv. Franji, „što si se na-šao u svetoj volji Božjoj i druga tismrt ne može nauditi“! Riječima sv. Franje Asiškog molim: „Neka tiUzvišeni i Svemogući, koji je jedinisvet, jedino Dobro, najveće dobro,Gospodin živi i istiniti koji je ljubavi milosrđe, mudrost i sigurnost budenagrada u vječnom životu!“

Uime svih hrvatskih svećenikadiljem svijeta, pastoralnih suradnicai suradnika koji rade u hrvatskoj ino -zemnoj pastvi, uime predsjednikaVijeća za hrvatsku inozemnu pastvumons. Pere Sudara i u svoje osobnoime, kao ravnatelj Ureda za dušo-brižništvo Hrvata u inozemstvu, izražavam sućut fra Bernardovojrodbini, svojoj Provinciji PresvetogOtku pitelja, cijeloj Splitsko-makar -skoj nadbiskupiji i puku za kojegaje tako zdušno radio i molio! …“

ličitim vjerskim i društvenim sastavni-cama. Pred patnjama i dramama štoi dalje postoje na tome području Blis -koga istoka, očitovao sam svoju is-krenu blizinu legitimnim težnjama ta-mošnjih dragih stanovnika, donosećiim poruku ohrabrenja i mira.“ Papa jepri tome mislio prije svega na strašanrat što se vodi u Siriji. Tamo je pogi-nuli više tisuća ljudi, a velik je broj izb-jeglica u samoj zemlji, ali i u susjed-nim zemljama, koji vape za mirom, teočajnički nastoje naći sigurnost i bu-dućnost. Teške su prilike i u Iraku, re-kao je Papa i pohvalio sve stanovnikeLibanona i Bliskoga istoka — katolike,predstavnike drugih Crkava i crkvenihzajednica, kao i različite musliman skezajednice — zbog toga što se cijeloputovanje odvilo u „opuštenom i kon-struktivnom ozračju“, te su svi doživ-jeli „važno iskustvo uzajamnoga poš-tovanja, razumijevanja i bratstva štopredstavlja snažan znak nade za ci-jelo čovječanstvo. Ali, nadasve je sus-ret s katolicima Libanona i Bliskogaistoka, kojih je bilo na tisuće, u mojojduši pobudio osjećaj duboke zahval-nosti zbog žara njihove vjere i njiho-vog svjedočenja.“

Krist ulijeva snagu

Zahvalivši Bogu na tom „dragoc-jenom daru“, koji ulijeva „nadu za bu-dućnost Crkve na tim područjima“, Pa-pa se posebno sjetio mladih, odraslihi obitelji koje pokreće „žilava želja dasvoj život ukorijene u Kristu, ostanuusidreni u evanđelju, te zajednički bu-du u Crkvi.“ „Čini mi se da je došaotrenutak za zajedničko davanje iskre-noga i odlučnog svjedočanstva protivpodjela, protiv nasilja, protiv ratova.Katolici, koji su došli i iz susjednih ze-malja, žarko su očitovali njihovu du-boku ljubav prema Petrovom nasljed-niku“, rekao je Papa koji je u grko-mel-kitskoj bazilici sv. Pavla u Harisi pot-pisao apostolsku pobudnicu „Crkvi naBliskom istoku“. Katolike je pozvao dasvoj „pogled upere u raspetoga Kristakako bi našli snagu, pa i u teškim ituž nim okolnostima, da slave pobjeduljubavi nad mržnjom, oproštenja nadosvetom i jedinstva nad podjelom.

Papa Benedikt XVI. nije uopće po-mišljao na odustajanje od svogaapostolskoga pohoda Libanonu.

Izjavio je to novinarima tijekom leta,dodajući da kao Petrov nasljednik mo-ra ići učvrstiti braću i sestre u vjeri, i tobaš tamo gdje im je najteže. Na taj jenačin samo potvrdio da su spekulaci-je oko mogućeg odustajanja od 24.inozemnoga apostolskoga pohoda,bez obzira na objektivnu opasnostzbog rata u Siriji, ali i novoga uvred -ljivoga filma o proroku Muhamedu,bile neutemeljene. O svome je puto-vanju — koje je započeo u petak 14.,a završio u nedjelju 16. rujna — SvetiOtac govorio na audijenciji u srijedu19. rujna u dvorani Pavla VI. u Vati-kanu, kamo je pristigao helikopteromiz Castel Gandolfa. Još od prvoga go-vora u zračnoj luci u Bejrutu, BenediktXVI. pozivao je kršćane i muslimanena zajedničko zauzimanje protiv na-silja. Došao je trenutak za „ispravnoi odlučno svjedočenje protiv podjelai ratova“, istaknuo je na au dijenciji Pa-pa, prenoseći vjernicima i hodočasni-cima iz cijeloga svijeta svoje dojmoves pohoda: „Nasilje ne stvara mir, ne-go dijalog, poštivanje ljudskoga dos -tojanstva i prije svega pomirenje.“ Ka-ko je istaknuo, nepo s re dni je povodza 24. inozemno puto vanje bio pot-pisivanje i predaja završ ne poslijesi-nodske pobudnice „Crkva na Bliskomistoku“ Biskupske sinode o Bliskomeistoku iz jeseni 2010.

Snažan znak za čovječanstvo

Benedikt XVI. svoje je putovanje uLibanon nazvao „snažnim znakomnade za cijelo čovječanstvo“. Premanjegovim riječima, muslimani su gaprimili s „velikim poštovanjem“ i„istinskim uvažavanjem“, dok je sampohod bio prožet „važnim iskustvomuzajamnoga poštovanja, razumije-vanja i bratstva“. Poruka dijaloga i su-radnje između kršćana i muslimana,koja proizlazi iz ovoga apostolskogapohoda, bila je moguća samo zbog„stalnoga i aktivnoga sudjelovanja“muslimana, što je Papa rekao i u sa-mome Libanonu. Sve stanovnike Blis -koga istoka Papa je htio ohrabriti i

IZ CRKVE U SVIJETU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 10/2012

Papa Benedikt XVI. bio je na svom 24. inozemnom apostolskom pohodu Libanonuod 14. do 16. rujna.

Papa pozvao kršćane i muslimane na zajedništvo

zbog „užasnoga sukoba“ u Siriji stisu ćama mrtvih i rijekama izbjeglica,ali i zbog „teških prilika“ u Iraku. Isto-dobno je izrazio nadu da će njegovaporuka političarima na vlasti na tompodručju pomoći da „poduzmu odlu-čujuće korake k miru i boljem razumi-jevanju odnosa između kršćana i mus-limana“. Papu je također duboko dir-nula srdačna dobrodošlica u Libano-nu, na kojoj je izrazito zahvalan. Oz-račje putovanja bilo je „konstruktivnoi opušteno“, a mladi su svojim poletomi oduševljenjem pokazali da je Crkvana Bliskome istoku „mlada i živa“. Ci-jelo je putovanje bilo „dirljivi crkveni

Nastavak na str. 24

događaj“ i dobra prigoda za dijalog.Od posebne su važnosti bili susreti spredstavnicima muslimana i političa-rima, te je upravo u razgovorima s nji-ma istaknuto uzajamno uvažavanje.Na samom početku nagovora Papanije krio da je s putovanjem — kojegaje „jako želio“ — bilo i poteškoća, alise on ponašao poput oca „koji uvijekmora biti uz svoju djecu kada se suo-čavaju s teškim problemima. Bio samdirnut živom željom da navijestim miršto ga je uskrsli Gospodin ostavio svo-jim učenicima.“ Zato je za njega ovajapostolski pohod bio „dirljivi crkvenidogađaj“, ali ujedno i „providonosnaprigoda za dijalog“ u zemlji poput Libanona. „Zem lja cedrova“, kako senaziva, zapravo je poput „uzorka“ zacijelu regiju zbog svoje „tradicije su-života i učinkovite suradnje među raz-

vačke eparhije u organizaciji Uredaza mlade Križevačke eparhije pod ge-slom „Sačuvaj nas u svome imenu!“.

Spomenna Drinske mučenice

Na mjestu ubojstva četiriju sestaraKćeri Božje ljubavi u Goraždu poredrijeke Drine obilježena je prva obljet-nica beatifikacije pet sestara poznatihkao Drinske mučenice. Pored sadaš -nje škole, a nekadašnje vojarne iz ko-je su 15. prosinca 1941. iskočile ses -tre s drugog kata kako bi se spasileod nasrtaja vojnika nečasnih namjerate potom bile zaklane i bačene u rije-ku Drinu, molilo je više stotina vjerni-ka koji su došli iz Sarajeva, NovogTravnika, Travnika, Viteza, Kaknja,Rankovića u drugih župa.

U organizaciji Hrvatske konferen-cije viših redovničkih poglavara i pog -lavarica (HKVRPP) održani su XXVIII.redovnički dani o temi „Uloga i važ-nost žene u prenošenju vjere“. U orga -nizaciji Konferencije viših redovnič kihpoglavara i poglavarica u BiH (KVRPPBiH) održan je u subotu, 22. rujna ufranjevačkom samostanu sv. Luke i žu-pi Uznesenja BDM u Jajcu 15. redov-nički dan o temi „Vjera u životu re-dovnika“.

Misnim slavljem koje je u banjolu-čkoj katedrali sv. Bonaventure pred -slavio mons. dr. Franjo Komarica, bis -kup banjolučki u koncelebraciji po-moćnog biskupa mons. dr. MarkaSemrena i 42 svećenika, započeo jeXIII. sabor svećenika Banjolučke bis -kupije.

„Hrvatski martirologij“, ciklus pre-davanja o hrvatskim mučenicima iprešućivanim žrtvama iz vremena II.svjetskog rata i poraća, u organizaci-ji Sisačke biskupije, započeo je u sri-jedu 19. rujna u velikoj dvorani pa-storalnog centra katedralne župe u Si-sku, predavanjem dr. Miroslava Ak-madže s Hrvatskog instituta za povi-jest o temi „Politika komunističkog režima prema Katoličkoj Crkvi“.

Predsjednik Republike HrvatskeIvo Josipović primio je na razgovor,19. rujna, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Ales-sandra D'Errica. A.O.

IZ CRKVE U DOMOVINI

Jačanje pravde i mira u vjeri i istini


Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je u petak21. rujna dr. Stjepana Ćosića,

ravnatelja Hrvatskoga državnog arhi-va u Zagrebu, s kojim je razgovarao oraznim temama vezanim uz djelova njeArhiva, te osobito uz suradnju Arhivai Nadbiskupije. Upoznat s raznim vidi -cima složenoga graničnog pitanja, za-grebački je nadbiskup izrazio potporunastojanjima onih koji, u svjetlu znanst-venih činjenica i stručnih prosudaba,traže rješenja braneći istinu. Ujedno sezauzima za one stavove koji nisu natragu ishitrenih poteza koji bi ugrozilihrvatske nacionalne interese i — nepoš tujući utemeljene spoznaje — štetilihrvatskomu narodu. Istaknuo je da jenedopustivo političko manipu liranje shrvatskim državnim teritorijem, naro -čito kada su u pitanju držav ne grani-ce. Ozbiljnost tematike zahti je va iz -nim nu odgovornost, ne samo politi ča -ra nego cjelokupne društvene i znan -stvene javnosti, kao i domoljubnu svi-jest zastupnika u Hrvatskome saboru.

Gospa povezuje 24 zemlje

Molitva u okviru hodočašća „Odoceana do oceana“ s Gospom Jasno-gorskom bila je u Hrvatskoj od 20. do25. rujna. Pohodila je na hrvatskom tluZagreb, Udbinu, Bibinje, Šibenik, Krk,Pulu, Sveti Petar u Šumi i Umag. Među24 države kroz koje je prolazila iko-na Gospe Jasnogorske hodočašće suorganizirali pokreti za život iz 18 ze-malja uz potporu međunarodne orga-nizacije „Human Life International“.

Susreti timova — voditelja Bračnihsusreta iz cijele Hrvatske održani su naKrku gdje je nazočio i krčki biskupmons. Valter Župan, predsjednik Vije-ća HBK-a za obitelj. Hrvatska zajedni-ca bračnih susreta kao jedan od pok -reta u Katoličkoj Crkvi već punih 36godina s velikom ljubavlju i preda njemu Hrvatskoj provodi bračne susrete,tzv.„bračne vikende“, jedinstvene semi -nare komunikacije za bračne parove,ali i svećenike, redovnike i redovnice.

Na svečanosti ustoličenja i pri-godnom primanju novoga zagrebač-kog muftije i predsjednika Mešihata Is-lamske zajednice u Republici Hrvat -

gov prethodnik Ševko Omerbašić, ato je put mira i dijaloga.

Teološko-pastoralni tjedan za sve-ćenike Riječke metropolije održan naTeologiji u Rijeci 24. rujna, tematski jebio je nadahnut Godinom vjere. Podnaslovom „Uzroci nevjere i krize vje-re“ predavači su s različitih aspekataanalizirali aktualno stanje, povijesneokolnosti i antropološke datosti koje usuvremenom čovjeku utječu na prih-vaćanje ili odbijanje vjere.

Oko dvije tisuće posjetitelja oku-pilo se u nedjelju 23. rujna na Festi-valu hrvatskih duhovnih pjesama —Hosanafestu 2012. u Subotici, na ko-jem je izvedeno 14 novih skladbi podgeslom „Jer, kada sam slab, ondasam jak!“.

U jubilarnoj godini u kojoj vjerni-ci Križevačke eparhije slave 400. ob lje t nicu obnove crkvenoga zajedni-štva u Hrvatskoj i uoči otvaranja Go-dine vjere, u Križevcima je od 21. do23. rujna održan Susret mladih Križe -

VIS „Matheus“ iz Bizovca osvojio je glav-nu nagradu — nagradu izvođača na Hosanafestu 2012. u Subotici

Snim

ka:

IKA

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je istaknuo da je nedopustivo poli tičkomanipuliranje s hrvatskim državnim teritorijem, naročito kada su u pitanju državne granice.

skoj dr. Aziza Hasanovića uz brojneuglednike iz Hrvatske, Europe i svije-ta bio je i predsjednik Vijeća HBK-aza ekumenizam i dijalog sisački bi-skup Vlado Košić. On je, čestitajućidr. Hasanoviću na visokoj dužnostikoju preuzima, istaknuo najbolje že ljeda nastavi voditi vjernički puk svojezajednice putem kojim ju je vodio nje-

IN MEMORIAM


Okrijepljen svetim sakramenti-ma, u četvrtak 30. kolovoza,u 79. godini života, 55. redo -

vništva i 53. svećeništva nakon dugebolesti preminuo je fra Bernard Dukić,član splitske Franjevačke provincijePresvetog Otkupitelja. Misa zadušni-

Fra Bernard Dukić — srce i duša hrvatske pastve u Njemačkoj

OPROŠTAJ OD FRA BERNARDA DUKIĆA

službu župnika u Otoku. U Frankfurtodlazi 1965. i ostaje do 1997. godi-ne. Kroz to je vrijeme obnašao službuvoditelja Hrvatske katoličke misijeFrankfurt te naddušobrižnika (delega-ta) za hrvatsku pastvu u Njemačkoj sasjedištem u Frankfurtu. Bio je definitor

metropolit, služio je misu zadušnicuza redovnika-svećenika fra BernardaDukića koji je preminuo u KBC Firuleu Splitu, 30. kolovoza u 79. godini ži-vota, 55. redovništva i 53. svećeniš -tva. U koncelebraciji su bili fra JoškoKodžoman, provincijal Franjevačke

U četvrtak 30. kolovoza, u 79. godini života, 55. redovništva i 53. svećeništva nakon duge bolesti preminuo je fra Bernard Dukić, član splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, dugogodišnji naddušobrižnik (delegat) za hrvat -sku pastvu u Njemačkoj.

ca slavila se u crkvi Gospe Sinj ske uSinju, u ponedjeljak 3. rujna. Nakonsv. mise bio je pokop na groblju Sv.Franje u Sinju.

Fra Bernard je rođen 28. travnja1934. godine u Košutama gdje jezavršio i osnovnu školu. U Sinju je po-hađao Franjevačku klasičnu gimnazi-ju. Svečane zavjete položio je u Ma-karskoj 8. prosinca 1957. godine.Sveti red primio je 3. srpnja 1960. uImotskom. Fra Bernard je obavljaosluž bu župnog vikara u Metkoviću, a

Provincije (1973.—1976.). U Kninu jeobavljao službu gvardijana, župnikai dekana (1997.—2000.), a zatim jebio u Sumartinu samostanski vikar go-dinu dana. U Sinj dolazi 2001. godi-ne gdje je vršio službu ispovjednika.

U Sinju sahranjem fra Bernard Dukić

U ponedjeljak, 3. rujna u crkviGospe Sinjske u Sinju mons. MarinBarišić, nadbiskup splitsko-makarski i

provincije Presvetog Otkupitelja, fraAnte Udovičić, vikar Provincije, fra Petar Klapež, gvardijan samostana Gospe Sinjske, fra Jakov Prcela, fraTomislav Dukić, don Stipe Ljubas, de-kan Cetinskog dekanata, fra Josip Be-bić, ravnatelj hrvatske inozemne past-ve pri HBK i BKBiH, vlč. Ivica Koma-dina, delegat za hrvatsko dušobrižni-štvo u Njemačkoj i još 145 svećenika.Rodbina, vjernici i veliki broj časnihsestara i osobnih prijatelja došli su seoprostiti od fra Bernarda. Pjevanje su

Misu zadušnicu predvodio je i propovijedao splitski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić


gvardijan samostana Gospe Sinjske.Mons. Barišić na početku mise izrazioje sućut o. Provincijalu, franjevcima,rodbini, mještanima Ko šuta i Trilja isvima koji su fra Bernarda poznavaliza vrijeme njegova života, a zatim jenastavio i rekao kako izražava sućut„našoj Provinciji i našoj Nadbiskupijigdje je živio i ostavio pečat svećeni-ka, redovnika i čovjeka. Svatko osje-ća potrebu reći 'hvala' i 'oprosti'“.Nadodavši kako se fra Bernard pri-premao na svoj odlazak NebenskomOcu, uvodne riječi je završio pozivomna molitvu da ga Gospodin nagradiza njegovu vjernost.

Na početku propovijedi nadbis -kup Barišić je rekao kako čovjeka uznemiruju manje stvari, ali posebnosmrt. „Čovjek se uznemiruje zbogmnogo čega, a Isus poziva svoje uče-nike i nas da se ne uznemiruje našesrce. Razlog da se čovjek ne uzne -miruje jest Utjelovljena Riječ — IsusKrist“, kazao je. Govoreći o smrti koja je tužna i bolna, istakao kako jekardinal Martini, kojemu je istom tre-nutku bio sprovod u Milanu, rekao daje smrt potrebna jer smo pozvani ljubiti Boga svim umom, svim srcem isvom dušom. „Međutim, mi to nikakou potpunosti ne ostvarimo jer je čov-jek uvijek suzdržan u darivanju ipredanju Bogu, uvijek je nekako

nesiguran. Smrt je jedini trenutak ukojem nema zadrške. U smrti smopozvani potpuno se predati Bogu. Usmrti smo pravi vjernici. Pokojni fraBernard, kao i svi sveće nici i časnesestre, redovito je u večer njoj molitvi časoslova molio „sad otpuštaš slugusvoga…“ i na taj na čin sebe prip -remao za prijelaz, osobito kroz ovovrijeme u bolnici gdje je imao vre -mena predati se Gospodinu. Naš život nije prolazan nego je prijelazšto i molimo „tvojim se vjernicima,Gos po dine, život mijenja, a ne odu-zima“, kazao je nadbiskup Barišićistakavši potom kako je fra Bernarddugo godina djelovao u Njemačkoji povjerenu zadaću vršio velikomodgo vornošću, iskrenošću i dobro-tom. „Vratio se u domovinu i nastaviosvjedočiti kršćansko i franjevačkopos lanje“, istaknuo je mons. Barišić.Prisjećajući se fra Bernardova borav-ka u bolnici, rekao kako su liječnici imedicinske sestre bili sretni da su mogli susresti tak voga čovjeka. Ista-kao kako naša Crkva može biti ponosna na fra Bernarda. Na zavr -šetku propo vijedi je molio da fra Ber-nard blagoslovi Provinciju, redovnikei sve prisutne kako bi nastavili bitivjerni Crkvi, sv. Fra nji i poslanju, teda ih potakne da budu ponos kao štoje i on svima bio. ➧

Fra Bernardo za vrijeme Susreta hrvatskekatoličke mladeži i Biblijske olimpijade uOffenbachu na Majni 1990. godine

predvodili franjevački bogoslovi, a naorguljama je pratio mo. fra Jure Žu-pić. Sprovodne obrede, nakon zavr -šetka zadušnice, na groblju sv. Fra njeu Sinju prevodio je fra Petar Klapež,

Na sprovodu se okupio veliki broj svećenika i fra Bernardove rodbine i prijatelja

Oče Nadbiskupe, oče Provinci-jale, subraćo svećenici, rodbi-no i prijatelji fra Bernarda Du-

kića! U ime Hrvatskoga dušobrižnič-


IN MEMORIAM


Oproštajna riječ vlč. Ivice Ko madine, delegata za hrv at sku pastvu u Njemačkoj

kog ureda u Frankfurtu, u ime svih naših djelatnika — ovdje su nazočnigosp. dr. Adolf Polegubić, donedavnadugogodišnja djelatnica i vjerna su-radnica pok. fra Bernarda, gđa. AnaDrežnjak i gđa. Ljubica Markovica-Baban — u ime svih hrvatskih svećeni-ka, pastoralnih suradnica i suradnikai socijalnih radnica i radnika u Nje-mačkoj, u povodu smrti dugogodišnjegnaddušobrižnika (delegata) i voditeljanašega Ureda fra Bernarda, svoj po-kojnikovoj rodbini i svim franjevcimaProvincije Presvetog Otkupitelja izra ža -vam iskrenu i duboku vjerničku sućut.

Došavši u Njemačku 1965. godi-ne, fra Bernard je najprije bio voditeljHKM Frankfurt, a od 1972. do 1997.naddušobrižnik (delegat) za hrvatskupastvu u Njemačkoj i ravnatelj Nad-dušobrižničkog ureda u Frankfurtu naMajni. Kroz dugi niz od 25 godinafra Bernard je bio srce i duša hrvatskeinozemne pastve u Njemačkoj. On jeinicijator i organizator Biblijskih olim-pijada, susreta hrvatske katoličke mla-deži, festivala folklora, duhovnih vjež -bi i obnova, pastoralnih sastanaka isusreta sa svećenicima, socijalnimradnicima i pastoralnim suradnicima,poticao je razna hodočašća, izda-vanje Kantuala, Vodiča, molitvenika

i pjesmarice „Slavimo Boga“, na kojuje bio posebno ponosan, pa smo od-lučili jedan primjerak te pjesmaricestaviti i na njegov lijes. Tu su i bez-brojni pohodi izbjeglicama diljemNjemačke u vrijeme Domovinskog ra-ta. Pokrenuo je glasilo hrvatskih kato-ličkih misija i zajednica u Njemačkoj„Živa zajednica“. Mjesečnik sljedećegodine slavi 35-u obljetnicu izlaže nja.Gospodin Bog je fra Bernarda obda-rio različitim darovima, napose dar-om susretljivosti i komunikativnosti ko-ja mu je uvelike koristila u službi nad-dušobrižnika, kako u kontaktima shrvatskim svećenicima i vjernicima, ta-ko i sa svim nadležnim ustanovamaCrkve u Njemačkoj. Neumorno sezauzimao za prava hrvatskih sveće-nika-dušobrižnika, branio ih u različi-tim, katkad i neugodnim situacijama.Trudio se iznaći načina kako kod nje-

za sve Hrvate katolike ne samo u Nje-mačkoj nego i u svekolikoj iseljenojCrkvi u Hrvata. Laka mu bila hrvatskagruda! Neka mu Gospodin bude vje-čna nagrada!

Potom je delegat vlč. Komadinapročitao pismo kardinala Karla Leh -manna, biskupa Mainza u kojem iz-među ostalog stoji:

„Dragi delegate i subrate u sve-ćeništvu, jučer sam doznao da je pa-ter fra Bernard Dukić preminuo u Spli-tu 30. kolovoza, te da će danas bitipokopan u Sinju.Vama i svim franje-vačkim zajednicama u Hrvatskoj iBosni i Hercegovini izražavam iskre-nu sućut. Jučer sam ga se spomenuo usvetoj misi, a to ću činiti i idućih dana.Fra Bernard je 32 godine bio u Frank-furtu, prvo kao voditelj misije, a zatimkao delegat/naddušobrižnik u Nje -mač koj. Često sam ga susrećao i jako

U ime hrvatske pastve u Njemačkoj opro s -tio se delegat vlč. Ivica Komadina

mačkog Catitasa zaposliti socijalneradnike, kako izboriti radna mjesta zapastoralne suradnike pri hrvatskim mi-sijama. Dok zahvaljujemo Franjevač-koj provinciji Presvetog Otkupitelja štoje fra Bernarda dugi niz godina stavi-la na raspolaganje hrvatskoj pastvi uNjemačkoj, posebno smo zahvalniBogu na svemu što je preko fra Ber-narda, u najboljim godinama njego-va zemaljskog života, učinio za našehrvatske katoličke zajednice i misije,

cijenio zbog njegove velike zauzetos -ti kako za svoje sunarodnjake, tako iza sve svoje svećenike, redovnike i re-dovnice. Nakon što se 1997. godinevratio u svoju domovinu, nastavio jedjelovati posebno kao ispovjednik usvetištu u Sinju. Stoga je prikladno dau Sinju bude i njegovo posljednje po-čivalište. U biskupiji Mainz, a zasi-gurno i u svim ostalim njemačkim bis -kupijama ostat ćemo mu trajno zah-valni. Danas popodne bit ću posebno

U koncelebraciji je bilo više od 150 redovničkih i biskupijskih svećenika


Preuzvišeni oče Nadbiskupe, cije -njena braćo svećenici i časne sestre,dragi bogoslovi i novaci, poštovanarodbino i prijatelji našega fra Bernar-da Ante Dukića, kao provincijal Fra -njevačke provincije Presvetog Otkupi-telja želim Vam svima najprije zahva-liti što ste našli vremena i volje da štodostojanstvenije ispratimo na vječnipočinak našeg vrijednog i cijenjenogbrata. Fra Bernard je rođen u Košuta-ma 28. travnja 1934. od roditeljaMarka i Šime r. Mateljan. Kršten je30. travnja iste godine. Osnovnu ješkolu u razdoblju od 1941. do 1945,pohađao u rodnim Košutama, nakončega pohađa našu Franjevačku klasi-čnu gimnaziju u Sinju. U novicijat jestupio 14. srpnja 1951. Prve jedno-stavne zavjete položio je na Visovcu15. srpnja 1952., a svečane zavjete8. prosinca 1957. Za đakona je za-ređen u Makarskoj 19. prosinca1959. nakon čega mu je mons. PetarČule, mostarsko-duvanjski biskup 3.srpnja 1960. u Imotskom podijeliosvećenički red. Kao svećenik djelovaoje najprije u Metkoviću kao župni vi-

O. Bernard je puno činio za svoj hrvatskinarod. Domovina i hrvatski narod su mubili u srcu, posebno grad heroj Vukovar

kar od 1961. do 1962. godine. Služ-bu župnika u župi sv. Luke u Otokuvršio je od 1962. do 1965. godine.Potom odlazi u Frankfurt, gdje osnivaHrvatsku katoličku misiju, koju će usp-ješno voditi do 1971. godine. Na pri-jedlog hrvatskog episkopata, Nje - mačka biskupska konferencija imeno-vala ga je naddušobrižnikom ili dele-gatom za hrvatske misionare u Nje-mačkoj. Tadašnji predsjednik Hrvat -ske biskupske konferencije, zagreba-čki nadbiskup, Franjo Kuharić, ime-novao ga je 1972. članom Vijeća bis -kupske konferencije za hrvatsku mig -raciju. Kao voditelj Naddušobrižnič-kog ure da u Frankfurtu djelovao je od1972. do 1997. godine, kada se vra-ća u Domovinu.

Nakon četvrt stoljeća vođenjahrvatske pastve u Njemačkoj, kardinalKuharić će u dekretu o razrješenju na-pisati: „Poštovani oče, Vaše će imeostati zabilježeno zlatnim slovima upovijesti hrvatske inozemne pastve.“Svoju izjavu o značaju fra Bernardovadjelovanja u Njemačkoj, kardinal jepotkrijepio i konkretnim podacima.

u mislima povezan s vama za vrijemesprovoda. Uz iskreni bratski pozdravsvim okupljenima na fra Bernardovusprovodu.“

Sa Susreta mladih u Puli od 25. do 28. svibnja 1995. Priredba na Verudeli izazvala je veliku pozornost mladih (Žz 6/1995.).

Oproštajna riječ provincijala fra Joška Kodžomana

➧

IN MEMORIAM



Naime, kada je fra Bernard preu-zeo službu delegata, hrvatska je pas -tva u Njemačkoj imala 45 misija, 51svećenika, 43 socijalna rad nika i 14pastoralnih suradnika; u trenutku nje-gova razrješenja tamo smo imali 86misija, 110 svećenika, 104 socijalnihradnika i 110 pastoralnih suradnika.Brojke su se udvostručile, a redovita sesveta misa za hrvatske katolike u Nje-mačkoj služila u više od tri stotine gra-dova. Koliko god društvo i KatoličkaCrkva u Njemačkoj bili otvoreni, koli-ko god su svi relevantni hrvatski sub-jekti doprinosili pastoralnoj skrbi na šihljudi u tuđini, ipak je prema miš ljenjukardinala Kuharića, fra Bernardovauloga bila najvažnija i nezamjenjivau stvaranju i u koordiniranju tog, pre-ma njegovoj ocjeni, Velikog i najus -pješnijeg segmenta dušobrižniš tva zaHrvate izvan domovine.

Nastavak sa str. 9

Od fra Bernardase oprostio provincijal fra Joško Kodžoman

Vrativši se u Domovinu fra Bernardje imenovan za gvardijana i župnikau poslijeratnom Kninu. Fra Bernard jeu Kninu ujedno vršio i službu vojnogkapelana u Vojnoj kapelaniji GospeVelikoga hrvatskoga krsnoga zavjetado 2000. godine. Nakon kratkog bo-ravka u našem samostanu u Sumartinuna otoku Braču, te iste godine dolaziu sinjski samostan, gdje kao rekonva-lescent i ispovjednik ostaje do koncasvog dugog i plodnog svećeničkog života. U Provinciji je obnašao službudefinitora od 1973. do 1976. godine,te je u razdoblju od 1982. do 1985.godine bio imenovan savjetnikom pro-vincijalova delegata za Njemačku.

Nemoguće je navesti što je svepod vodstvom fra Bernarda u 26 go-dina učinjeno za hrvatske katolike uNjemačkoj, no vrijedno je i mora seipak spomenuti ono najvažnije, što jeu spomenutom dekretu kardinala Ku-harića prepoznato kao vrijedno i bit-no. Između ostalog, fra Bernard je

uspješno presadio Hrvatsku vjerona -učnu olimpijadu iz domovine u Nje-mačku te uspješno organizirao susre-te hrvatske katoličke mladeži i festiva-le hrvatskog folklora. Pokrenuo je mje-sečnik „Živa zajednica“, tiskao „Vo-dič-kalendar“ s adresama svih našihmisija u svijetu, inicirao razna izda njau suradnji s „Glasom Koncila“ i„Kršćan skom sadašnjosti“, te njihovoras pa čavanje u velikim količinama. Tutreba izdvojiti osobito uspješno iz-danje molitvenika-pjesmarice „Sla -vimo Boga“ u nakladi od gotovo180.000 primjeraka, od čega je zažupe u domovini uvezeno 80.000primjeraka, te tiskanje Kantuala s or-

guljaškom pratnjom koji su takođerdobile sve župe u domovini, uvođe njena WDR-u stalnih razmatranja „Du-hovna riječ“. Ne može se i ne smije seprešutjeti njegov angažman i aktivnapomoć pri afirmaciji hrvatske knjigena frankfurtskom sajmu knjige, briga ipomoć hrvatskim političkim izbjegli-

cama, slanje mladih Hrvata u domo-vinu da je što bolje upoznaju, šport skeaktivnosti za mlade, brojna i dobro organizirana marijanska hodočašća,njegov osobni pastoralni doprinos pri-likom obilaska misija i posebno izbje-glica u istočnim dijelovima Njemačke,njegova susret ljivost prema svima,ved rina i poslovično gostoprims tvo.Nadalje, tu su redoviti susreti našihpastoralnih djelatnika na razini cijeleEurope, regionalni sastanci, duhovnevježbe i obnove, neprocjenjiva mate-rijalna humanitarna pomoć naših mi-sija Hrvatskoj kao i Bosni i Hercego-vini tijekom Domovin skog rata, raznioblici potpore hrvatskim vlastima oko

Splitski nadbiskupmetropolit

mons. MarinBarišić

za vrijemepropovijedi


Fra Bernard je pokopan

u franjevačkoj grobnici

na groblju Sv. Franje

u Sinju

uspostave hrvatskih dopunskih škola,informira nje njemačkih obav ještajnihsredstava o pravoj istini o Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini, napisao je 1997.godine kardinal Kuharić. Sve to i mno-ge druge akcije na području očuva njahrvatske etničke baštine i posebno

Oproštajno pismo predsjednika BK BiH mons. Franje Komarice

Oproštajno pismo uputio je i mons. Franjo Koma-rica, biskup banjolučki i predsjednik Biskupske konfe-rencije Bosne i Hercegovine:

„Mnogopoštovani oče Provincijale! U ime Bis -kupske konferencije Bosne i Hercegovine i u svoje ime

upućujem Vama osobno i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otku-pitelja izraze duboke kršćanske sućuti i blizine u povodu smrti Vašeg cijenjenog člana i subrata fra Bernarda Dukića.

Ostat će nam u dragoj uspomeni fra Bernardova ljubav i zauzima njeza Hrvate katolike u Njemačkoj tijekom dugogodišnjeg obnašanja služ-be naddušobrižnika u toj zemlji u kojoj su i brojni vjernici s prostora bis -kupija u Bosni i Hercegovini pronašli svoje privremeno ili trajno boraviš-te. Samo je Gospodinu znano sve što je fra Bernardo učinio za brojne na-še ljude koji su, dolazeći u stranu zemlji bez poznavanja njemačkog je-zika, toliko puta trebali njegovu pomoć i pomoć brojnih naših dušobriž-nika ne samo na duhovnom planu nego i u tolikim drugim stvarima. I osob-no sam puno puta doživio, kao i drugi biskupi, fra Bernardovo gosto-primstvo tijekom pohoda našim vjernicima i osobama koje se za te ljudepastoralno brinu u Njemačkoj. Njegova vedrina i velika energija odava-le su osobu koja se rado stavlja u službu Bogu, Crkve i narodu. Ujedinju-jem svoje molitve s članovima Vaše Provincije, njegovom rodbinom i mno-gim drugima da Bog primi fra Bernardovu dušu u svoj vječni mir te ga na-gradi za sve dobro koje je, služeći Gospodinu, činio tolikim ljudima kojisu trebali njegovu pomoć. Još jednom izražavajući iskrenu krš ćansku sućut, upućujem izraze bratske blizine i iskreno pozdravljam!“

hrvatskog jezika dalo je pečat fra Ber-nardovu djelovanju, kao i radu osob -lja u Naddušobrižničkom uredu, tedjelovanju svih hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj.

Zbog svega spomenutog i onogašto je samo Gospodinu poznato, ja,

kao Provincijal s ponosnom i zahval-nošću, u ime cijele naše franjevačkezajednice izričem posebno prizna njepokojnom fra Bernardu. Dragi fraBernardo, velikim ljudima, velikim lič -nostima, u povijesti su se uvijek iska-zivala priznanja. Koristim priliku isvraćam pozornost svih ljudi u domo -vinskoj Crkvi kao i pozornost onih ko-jima si najveći dio svoga ljudskog isvećeničkog života posvetio u ino -zemstvu, i upućujem apel da te nezaborave ni u svojim molitvama nitiu daljnjim planiranjima svojih pasto-ralnih aktivnosti. Svojom požrtvov -nošću ostavio si neizbrisiv trag u svi-jesti i pamćenju svih ljudi do kojih teje dovela nedokučiva providnost Bož ja. Zaslužio si da se Tvoje ime idalje spominje, te da neki od budu -ćih projekata posebno inozemnepastve čuva trajnu uspomenu na Tvojlik i Tvoje djelo. Iza Tvog svećenič-kog života stoji grandiozno djelo ko-je i nama danas može poslužiti kaoizvor nadahnuća. Vjerujem da smonaraštaj sposoban prihvatiti či njenicučovjekove relativnosti i sup rotstavitise bolesti perfekcionizma te priznativeli činu i tamo gdje se pokazuju peri -ferni tragovi ljudske slabosti. Neka tedob ri Bog nagradi nag radom vječ-noga života za Tvoj požrtvovni radmeđu ljudima a svima koji pokušajuzatomiti svoju žalost i tugu zbog priv-remenog rastanka s Tobom, nekaudijeli obilnu utjehu vjere u ponovnisusret s Tobom i sa svima svetima.Počivao u miru Božjem!


Crkveno ozračje i odnosi

Crkva je od početka svjesna danije obitelj bez problema, ali jetakođer uvjerena da u sebi ima

snage i mogućnosti boriti se i nadvla-dati slabosti i nedostatke svojih čla-nova. Tako npr. apostol Pavao potičekršćane u Galaciji neka nose „jednibremena drugih“ i tako će ispuniti za-kon Kristov (usp. Gal 6,1-2). Tko jeispunjen Duhom Kristovim treba nas -tojati da obazrivo i „u duhu blagosti“privede na pravi put brata ili sestru ko-ji su se našli u kakvu prijestupu. Krš -ćanskoj zajednici u Rimu, apostol po-ručuje: „Vi ste sposobni jedni drugeurazumljivati“ (Rim 15,14). Važno jetu uočiti izraz „jedni druge“ koji apos -tol inače upotrebljava i na drugimmjestima i u sličnim situacijama, a po-kazuje da je u zajednici pomaganje,podnošenje, sokoljenje, ispravljanje iopominjanje dvosmjerni, odnosnoobo strani postupak.

Pomirenje s bližnjima

Temeljno iskustvo Crkve nije samoto što u njoj nitko nije nepogrješiv, ne-go i uvjerenje da put do svetosti, tj. doiskustva Božjega milosrđa i praštanjaredovito vodi preko uvjeravanja, raz-umijevanja i pomirenja s bližnjima uzajednici. Zajednici svojih učenikaIsus je zajamčio svoju spasenjsku idjelotvornu prisutnost, posebno kadaje riječ o praštanju i pomirenju (usp.Mt 18,20). Grijesi pojedinaca poga-đaju Crkvu i slabe njezinu duhovnusnagu, ali je s druge strane oni u pa-radoksalnom smislu i jačaju; pred-stavljaju za nju milosnu priliku da uranjivosti i nesavršenosti svoga obi -teljskog života osjeti Božju očinsku ne-opozivu i nepobjedivu ljubav, te daslobodna od umišljenosti i oholosti,svoju nadu vidi samo u njegovoj neu-pitnoj vjernosti i milosrđu. Grijesi i sla-bosti u zajednici ne samo što se mogu„pretvoriti“ u milosni dobitak za poje-dince koji ih nose, nego se i radostspasenja umnaža u onih kojima je da-na prilika i mogućnost da prema tak-voj svojoj braći pokažu Božje maj -činske osjećaje i nasljeduju njegovoponašanje. Kao što grijehom jednoga

Zbog istine evanđelja u Crkvi bi konformizam, prijet-vornost i dodvoravanje trebali biti nezamislivim pona -šanjem,nedostojnim slobode i časti sinova i kćeri Božjih.

Piše: dr. AntonTamarut

uzajamne odnose, za višesmjerni, iskreni, otvoreni, katkada i kritički di-jalog u Crkvi. Gdje postoji strah da sečlanovi obitelji jedni drugima u razgo-voru ne zamjere te zato šute i zatvara-ju oči pred negativnim ponašanjima,tamo se očito umjesto obiteljskog uvu-kao neki drugi, strani duh nepovjere -nja. Naime, bojazan da ćemo upozo-rivši bližnje na njihove eventualnestranputice, izgubiti njihovu naklonostili se „nepotrebno“ izložiti njihovomžes tokom uzvratu, ukazuje da smo većdobrano zagrezli u društveni konfor-mizam. A općenito, konformizam jevjera kako mir u sebi i oko sebe mo-žemo sačuvati jedino na taj način dase nikome ne suprotstavimo, posebnone onima koji su jači i ugledniji od nas,o kojima na ovaj ili onaj način ovisi-mo. Konformizam je vrsta egoizma, vo-đenje brige isključivo o samome sebi,o svome društvenom položaju, ugledui materijalnoj koristi; on pokazuje našunesigurnost i strah da drugi ne strgajunašu masku i pokažu naše slabosti.Konformizam je gdjekad i pokazateljduhovne i intelektualne lijenosti, ali sva-kako i vrsta kukavičluka.

Protiv duha licemjerja

Ružno bi bilo kada bi crkveni ži-vot bio obilježen plahošću, ljigavošćui raznoraznim dodvoravanjima. To biznačilo da se u Crkvi izgubio obi -teljski duh slobode i sigurnosti, iskre-ne ljubavi i istine, a zavladao duh glu-mišta i licemjerja. U Crkvi je od po-četka postojala opasnost od konfor-mizma. Od te kušnje nisu bili pošte-đeni ni nositelji najviših službi o čemumožda najzornije svjedoči slučaj ka-da se Pavao u Antiohiji otvoreno i oš-tro suprotstavio Kefi, jer se ovaj u jed-nom trenutku prestrašio hodati ravno,„po istini evanđelja“ te se počeo po-našati nedoslijedno i prijetvorno, za-vevši na taj put i druge Židove, pačak i Barnabu (usp. Gal 2, 11—14).Dakle, zbog „istine evanđelja“ u Crkvibi konformizam, prijetvornost i dod-voravanje trebali biti nezamislivim po-našanjem, nedostojnim slobode i čas -ti sinova i kćeri Božjih. n

člana obitelji biva ražalošćena i ošte-ćena cijela obitelj, tako i Božjom pob-jedom nad grijehom, kada netko uime Kristovo diskretnim i strpljivim pos -tupkom pridobije tvrdokornog i pus -topašnog brata za obiteljsku ljubav izajedništvo, ta se ista obitelj još višeispunja radošću i utjehom Duha Sve-toga.

Njegovanje obiteljske baštine

Ako Crkva živi obiteljskim živo-tom, onda je sasvim normalno da unjoj svatko brine o svakome i da svi is-

Crkva bez konformizma

Ako Crkva živi obiteljskim ži-votom, onda je sasvim nor-malno da u njoj svatko brineo svakome i da svi iskrenojedni prema drugima gajeiste, Kristove misli i osjećaje,te brižno čuvaju i njeguju za-jedničku obiteljsku baštinu.

kreno jedni prema drugima gaje iste,Kristove misli i osjećaje, te brižno ču-vaju i njeguju zajedničku obiteljskubaštinu. Međusobna ravnodušnost,zatvaranje i ograđivanje u svoje ma-le „enklave“, individualne i izoliranesvjetove, ono je što za svaku obiteljpa tako i za Crkvu predstavlja najve-ću pogibelj. Za zdravlje jedne obite ljinajvažnija je uzajamna iskrenost iotvo renost, odnosno povjerenje. Obi -telj treba biti mjesto gdje se slobodnorazgovara i gdje ne vlada oprez dazbog neke nesmotrene riječi ili činamogu izgubiti roditeljsku i bratsku lju-bav i povjerenje. Tu me se voli i cije-ni ne po tome što imam i znam ovo iliono, nego naprosto po tome što je-sam, što sam tu, što postojim. Obiteljinaime ne pripadamo po osobnim zas-lugama i sposobnostima, nego po ro-đenju, odnosno po nezasluženomdaru života. Kada je o Crkvi riječ, on-da po krštenju, po milosnom daru no-voga i vječnoga života.

Upravo takva milosna pripadnostKristovoj obitelji predstavlja temelj za

Sehr verehrter Herr Erzbischof,sehr geehrter Herr Provinzial, lie-be Mitbrüder im priesterlichen

Dienst, liebe Familieund Freunde vonP. Bernard Dukić!

Im Namen derMitarbeiterInnen imBüro für Kroatenseel-sorge in Frankfurt —unter uns sind heuteHerr Dr. Adolf Pole-gubić, die treue, lang-jährige Mitarbeiterinu.a. auch von P. Ber-nard, Frau Ana Drež -njak, und Frau LjubicaMarkovica-Baban —sowie im Namen allerkroatischen Priester,pastoralen Mitarbei-terInnen und Sozi - alarbeiterInnen inDeutschland bekundeich der Familie vonP. Bernard sowie derGemeinschaft derFranziskaner der Pro-vinz des Allerheilig-sten Erlösers mein auf-richtiges und tiefesMitgefühl zum Todvon P. Bernard.

Als P. Bernard Du-kić im Jahr 1965 nachDeutschland kam, leitete er zu nächstdie Kroatische Katholische Mission inFrankfurt am Main. Ab 1972 bis 1997war er Oberseelsorger (Delegat) inder Kroatenseelsorge in Deutschlandund hatte die Leitung des Oberseel-sorgeamtes in Frankfurt am Main inne.Man kann zu Recht sagen, dass P. Ber-nard 25 Jahre lang Herz und Seeleder Kroatenseelsorge in Deutschlandwar. Er initiierte und organisierte diebekannten Bibelolympiaden und ver-schiedenste Begegnungen der kroati-schen katholischen Jugend und Folklo-refestivals. Exerzitien, geistige Erneue-rungen und pastorale Treffen für Prie-ster, pastorale MitarbeiterInnen undSozialarbeiterInnen hat er ebenso eta-bliert; P. Bernard gab auch den Impulsfür die Durchführung von organisierten

Wallfahrten. Die Herausgabe einesAdressbuches mit Kontaktdaten derkroatischen katholischen Gemeinden

und Ordinariate in Deutschland, Euro-pa und der Welt und des Gebet- undGesangbuches „Slavimo Boga“, aufdas er besonders stolz war, sowie dasdazugehörige Orgelbuch ist ebenfallssein Verdienst; wir möchten ihm daherheute ein Exemplar dieses Gebet- undGesangbuches zu seiner letzten Ruhemitgeben.

P. Bernard hat ebenso die regel-mäßige Herausgabe des offiziellenPresseorgans der kroatischen katholi-schen Missionen und Gemeinden inDeutschland „Živa zajednica“ ange-stoßen — der Monatszeitschrift, die imkommenden Jahr ihr 35-jähriges Be-stehensjubiläum begehen wird. Nichtunerwähnt bleiben dürfen seine zahl-reichen, deutschlandweiten Besuchevon Flüchtlingen während des Krieges

BotsCHaft des delegaten


in Kroatien und Bosnien und Herze -gowina.

Gott, unser Vater, hat P. Bernardmit besonderen Bega-bungen und Talentenreich beschenkt. Seineeinmalige Gabe wares, Menschen stets miteinem offenen undfreudeerfüllten Herzenzu begegnen und aufsie zuzugehen; etwassehr Wertvolles in sei-ner Tätigkeit als Ober-seelsorger im Aus-tausch mit kroatischenPriestern und Gläubi-gen und auch mit Ver-antwortlichen in derKirche in Deutschland.Unermüd lich war auchsein Einsatz für dieRechte der kroatischen,in der Seel sorge täti-gen Priester; in schwie-rigen Situationen warer ihnen stets eine ver-lässliche Stütze. Wie-viele Anstrengungenhat er nur aufgewen-det, Beschäf tigungs -mög lichkeiten für kroa-tische SozialarbeiterIn-nen beim DeutschenCaritasverband und

für pastorale MitarbeiterInnen in denkroatischen Missionen zu erschließen.

Heute sagen wir Dank der Franzi-skaner Provinz des Allerheiligsten Erlösers, dass sie P. Bernard über soviele Jahre der kroatischen Seelsorgein Deutschland zur Verfügung gestellthat. Vor allem danken wir aber Gottfür all das Gute, das Er durch P. Ber-nard in den besten Jahren seines irdi-schen Daseins unseren kroatischen ka-tholischen Gemeinden und Missionen— nicht nur in Deutschland, sondernauch innerhalb der weltweit ausge-wanderten Kirche Kroatiens — hat zu-teil werden lassen.

Leicht möge ihm die kroatische Erde sein und möge Gott ihn reich be-lohnen!

Pfr. Ivica Komadina, Delegat

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR.141

Pater Bernard — ein unermüdlicher arbeiterim Weinberg des Herrn

Das Gesang- und Gebetbuch „Slavimo Boga“, auf das P. Bernard Dukić besonders stolz war, wurde auf dessen Sarg niedergelegt.

Foto

: A

.Pole

gub

ić

ABSCHIEDSWORTE DES DELEGATEN ANLÄSSLICH DER TRAUERFEIER FÜR P. BERNARD DUKIĆ IN DER WALL-FAHRTSSTÄTTE DER WUNDERTÄTIGEN GOTTESMUTTER IN SINJ

Vor allem danken wir Gott für all das Gute, das Erdurch P. Bernard in den besten Jahren seines irdi-schen Daseins unseren kroatischen katholischen Gemeinden und Missionen — nicht nur in Deutschland,sondern auch innerhalb der weltweit ausgewander-ten Kirche Kroatiens — hat zuteil werden lassen.


in MeMoriaM

Gestern erhielt ich die Nachricht,dass Herr P. Bernardo Dukić am30.08.2012 in Split verstorben ist undheute um 16:00 Uhr bei der Wall-fahrtskirche von Sinj beerdigt wird. Ichmöchte Ihnen und der Gemeinschaftder Franziskaner in Kroatien und Bos-nien mein herzliches Beileid übermit-teln. Ich habe gestern im Gottesdienstsehr an P. Dukić gedacht und werdedies auch in den nächsten Tagen im-mer wieder in der Eucharistiefeier tun.

32 Jahre war er in Frankfurt amMain, zuerst als Leiter der FrankfurterMission und dann 25 Jahre als Dele-gat für die Kroatenseelsorge inDeutschland. Ich habe ihn immer wie-

AUS ANLASS DES TODES VON PATER BERNARD DUKIĆ

der getroffen und habe ihn wegen sei-nes Einsatzes für seine Landsleute, be-sonders auch die Schwestern und Pa-tres, hoch geschätzt. Die kroatischenGemeinden waren deshalb auch invieler Hinsicht hervorragend ausge-stattet, sowohl mit Seelsorgern undSchwestern, aber auch im Blick aufvielfältige Beratung und Hilfe. P. Du-kić war tief vom Geist des hl. Franzi-skus geprägt. Auch als er 1997 in sei-ne Heimat zurückging, war er uner-müdlich in der Seelsorge tätig, nunschon seit Jahren als Beichtvater in derWallfahrtskirche von Sinj. Deswegenist es schön, dass er hier seine letzteRuhe findet.

„Lieber Pater Bebić, dieser Tage hat mich die Nach-

richt erreicht, dass Pater Bernard Du-kić OFM am 30. August 2012 im Al-ter von 79 Jahren verstorben ist. PaterBernard hat große Teile seines prie-sterlichen Wirkens den Migranten undFlüchtlingen aus Kroatien und Bosnienin Deutschland gewidmet; er war von1965 bis 1971 Leiter der KroatischenKatholischen Mission in Frankfurt undvom 1.1.1972 bis zum 30.09.1997Delegat der kroatischsprachigen Seel-sorge in Deutschland. In seinem ver-

antwortungsvollen Amt war er seinenSeelsorgern eine große Stütze. Gera-

Beileidsbekundung von Norbert Trelle, Bischof von Hildesheim, an den Nationaldirektor für Auslandsseel-sorge der Kroaten in Zagreb, P. Josip Bebić, vom 4.9.2012

Wir werden ihm in Mainz, abergewiss auch in allen Diözesen unseresLandes ein dankbares Andenken be-wahren. Ich bin heute mit Ihnen in be-sonderer Weise verbunden, wenn Sieum 16:00 Uhr in Sinj zusammen kom-men.“

NorbertTrelle, Bischof vonHildesheimund Vorsit-zender derMigrations-kommissionder Deut-schen Bischofs-konferenz

Beileidsbekundung von Karl Kardinal Lehmann, Bischof von Mainz, an den Delegaten für Kroatenseelsorgein Deutschland, Pfr. Ivica Komadina

„Sehr verehrter Herr Delegat, lieber Mitbruder Ivica Komadina! Karl Kardinal

Lehmann,Bischof

von Mainz

Foto

: A

. Po

legub

ić

Foto

: A

. Po

legub

ić

de in den Zeiten des Krieges in Kroa-tien und Bosnien konnte er viel Trostund Geborgenheit vermitteln.

Als Vorsitzender der Migrations-kommission der Deutschen Bischofs-konferenz kann ich Ihnen versichern,dass die Kirche in Deutschland dasWirken von Pater Bernard Dukić OFMin guter und dankbarer Erinnerung be-hält.

Der Herr gebe ihm die ewige Ru-he und das ewige Licht leuchte ihm.Wir sind im Gebet mit ihnen verbun-den.“

neue Wege der evangelisierung finden„Heute den Glauben entdecken“ — Unter diesem Mot-

to eröffnete Erzbischof Dr. Robert Zollitsch am 30. Au-gust den 16. Internationalen Kongress Renovabis im Kar-dinal-Döpfner-Haus in Freising. Das Hilfswerk Renovabiswurde im März 1993 als Solidaritätsaktion der deut-schen Katholiken mit den Menschen in Mittel- und Ost-europa gegründet. Auf dem diesjährigen Kongress ha-ben mehr als 370 Teilnehmer aus 30 mittel-, ost- undwesteuropäischen Staaten teilgenommen. Für den Frei-burger Erzbischof Dr. Robert Zollitsch ist der gegenseiti-ge Erfahrungsaustausch ein wichtiges Kriterium für einegelingende Neuevangelisierung. Im Kontext des Osteu-ropahilfswerkes Renovabis bedeute dies den direkten Di-alog auf Augenhöhe. Die Erfahrungen mit der Glau-bensweitergabe in osteuropäischen Staaten sei auch „für

uns in Deutschland wichtig, weil wir Weltkirche zu jederZeit als globale Lern-, Solidar- und Gebetsgemeinschaftverstehen“. In den Referaten am Eröffnungstag klang be-reits die ganze Bandbreite des diesjährigen Themas an.Die Religions phi losophin Hanna-Barbara Gerl-Fal kovitzaus Erlangen und der tsche chische Priester, Religionsso-ziologe und Psychotherapeut Tomáš Halík aus Prag wa-ren die Hauptredner am ersten Tag des 16. Internatio-nalen Kongress Renovabis. Auf dem Kongress sprachenebenso Dr. Hubertus Schönemann, Leiter der Katholi-schen Arbeitsstelle für missionarische Pastoral, Dr. Tomis -lav Markić, Bischofsvikar der Erzdiözese Zagreb undProf. Dr. András Máté-Tóth, Dozent für Religionswissen-schaft in Ungarn.

www.renovabis.de

su, upravo zahvaljujući fraBernardu, to bile zlatne godi-ne zauzetog pastoralnog, so-cijalnog i nacionalnog cvje -tanja zau zete brige za kato-like iz Hrvatske i Bosne i Her-cegovine u Zapadnoj Europi.

Fra Bernarda sam susreo u Zagre-bu prije desetak godina na sprovodusluge Božjega kardinala Franje Kuha-rića. Uvjeren sam da ga je On već nanebu dočekao i da mu je kod Gospo-dina izmolio vječ nu nagradu i za broj-ne usluge pri Kuharićevim pastoralnimobilascima naših misija u Njemačkoj.

Budući da mi nikakonije moguće doći naBernardov sprovod,ovim putem izraža-vam sućut njegovojrodbini, njegovojfranjevačkoj Provin-

ciji, njegovim dragim Košutama,samos tanu u kojem je proveo svojeposljednje godine, a sasvim posebnosvim hrvatskim misionarima, socijalnimradnicima, časnim sestrama i svima ko-ji su ga u Njemačkoj poznavali, štovalii voljeli. Pokoj vječni daruj mu, Gos -podine!“



Oproštajna riječ mons. Vladimira Stankovića,kanonika i kus tosa zagrebačke katedrale

Oproštajnu riječ mons. Stankovićapročitao je fra Ante Bilokapić, župnikžupe Gospe Sinjske:

„Mnogopoštovani oče provincija-le! Upravo sam završio svetu misu za-dušnicu za jučer preminulog Antu fraBernarda Dukića. Posljednjih sam tje -dana za Hrvatsku biskupsku konferen-ciju sređivao veliku dokumentaciju-ar-hiv hrvatske inozemne pastve i to ure -da u Rimu i Zagrebu — od 1964. do1999. godine. Značajan dio je dopi-sivanje s Hrvatskim naddušobrižničkimuredom u Frankfurtu, koji je dugi niz

godina vodio dragi Pokojnik. Bio je fraBernardo mnogo više od delegata nje-mačkog Auslandssekretariata u Bonnui Vijeća BK za hrvatsku migraciju. Bioje on — sa svojim uredom — institucija skojom sam u svojem tridesetgodišnjemupravljanju hrvatskom inozemnompastvom bio u skoro dnevnom kontak-tu i za koju mogu sa sigurnošću reći da

S jednog od nezaboravnih Susretahrvatske katoličke mladeži, koje je fra Bernardo organizirao, u Puli 1995.godine. Izlet s 19 brodova u Poreč, Rovinj i plovidba istarskim priobaljem.Zajed nička priredba i susret mladih iz domovine i inozemstva na Verudeli.Veličanstvena misa i koncert u PulskojAreni pred 7000 ljudi.

Jedan stariji gos podin je rekao:„Prvi put sam doživio da sam u Areni nasv. misi, a 20 godina živim u Puli. Ovomi izgleda kao neki san.“; a drugi reče: „43 godine živim u Puli, ali ovako neštonisam doživio. Svidjela mi se Arena puna ljudi, mladeži.“; Ovo je veličanst -veno. „Bogu hvala da smo ovo doživjeli u Puli“, priča mlada žena držeći dvojedjece za ruku (Žz 6/1995.).

Bischof Kamphaus und P. Dukić während des Krieges in Ostslawonien (1992)

Foto

: KN

A

fra BernardoHvala!danke!

Am 30.8.2012 wurde in dieEwigkeit P. Bernard Dukić, OFMSplit abberufen. P. Bernardo wohn-te in unserem Pfarrhaus als Delegatfür die Kroatenseelsorge von 1984bis 2007. Er hat des Öfteren dieVertretung für die Gottesdienste inunserer Gemeinde übernommen.Herr, gib ihm die ewige Ruhe unddas ewige Licht leuchte ihm!

P. Anto Batinić, St. Christophorusgemeinde, Frankfurt

IN MEMORIAM


U ime rodbine od fra Bernarda se oprostiofra Tomislav Dukić

kao i vedro nebo i sjajno sunce. Tebije uvijek sve bilo SJAJNO i divota jedna!

Mnogi se hvale kako su ti bili do-bri prijatelji: s fra Bernardom je lakobilo biti dobar i biti PRIJATELJ, jer jeon prijatelj svakom čovjeku. Ako nisis njim bio dobar, zaista se moraš upi-tati što se s tobom događa? Njegovkrug prijatelja rastao je najviše zbognjega. On je privlačio stasom, gla-som, vjerom i vjerodostojnošću, radoš -ću i smijehom. On je bio to žarište, izkojeg je sjajno sjalo „sunce žarko“.On je žario, pa je zato sve bilo SJAJ-NO. Što je to iz njega žarilo, na če-mu su drugi pripalili? Iz njega se smi-jao Bog koji nas ljubi i prihvaća onak-ve kakvi jesmo: zato je bilo sve sjaj-no: i kad smo se rađali, kad smo pri-mali prvu pričest i krizmu, kad smo sevjenčavali i kad smo se zavjetovali,kad smo padali i griješili, kad smotrpjeli pod teretima života, kad smobili u ratu i kad smo se vratili, kad smobili bolesni i kad smo bili zdravi, kadsmo živjeli i kad smo umirali. Sve jebilo sjajno, jer je živi uskrsli Gospodinbio početak i kraj svega njegovashvaćanja i prihvaćanja života i nje-gove zbilje.

Nije bilo dugih govora i propovi-jedi, ali uvijek, koliko je potrebno, za-nimljivih razgovora. Nikad nije bilodosadno ni napeto, pa radilo se ovjeri, politici ili obiteljskim temama.Nikad nikome nisi bio težak, ni u sna-zi ni u bolesti. Naprotiv, veselili smose svakom susretu s tobom. Iskre s fraBernardova plamena zapalile su mno-ge vatre. Neke su gorjele kraće, a ne-ke duže, a neke se nikada neće uga-siti. I to je sjajno. Puno nas je bilo ko-ji smo pošli za tobom. Nismo išli zasv. Franjom, nismo ni znali za njega.Išli smo za tobom, jer je u tebi i za te-be sve bilo SJAJNO. U Otoku je čakcijeli razred pošao za tobom. Moždanikada nešto takvo nije ni bilo u povi-jesti Crkve, možda nikad neće ni biti.Zaista sjajno i divota jedna! Naučiosi nas što je bit projekta pastoralazvanja: biti radosno nasmijano liceBožje u ovom svijetu, biti kršćanin odglave do pete, radosno slaviti Boga ucrkvi i izvan crkve, na Božić i na spro-vodu. Sve naše kuće u svom inventaruimaju tvoju bibliju, tvoju pjesmaricu,

duhovnu knjigu s tvojim potpisom,uskrsnu svijeću, božićne pjesme, uspo-mene s krizme i pričesti, vjenčanja,zavjetovanja i ređenja. Oprosti namako smo nekad „bugarili“, jer znalismo zaista „bugariti“ namjerno i ne-namjerno. Hvala ti što si i nakon togarekao da je to sjajno, iako je nekad iboljelo. Na kraju zahvaljujem u imenaših obitelji i rodbine svima koji stenam izrazili sućut i koji ste došli naovu proslavu njegova života i Bogakoji se u njemu toliko puta na izvan-redan način objavio i proslavio. Zah-valjujuem samostanu Čudotvrne Gos -pe Sinjske: bivšem gvardijanu fra Bo-ži Vuleti koji je budnim okom pazioda fra Bernardo ima sve potrebno ubolesti i nemoći, sadašnjem gvardija-nu fra Petru Klapežu, i svim fratrima iosoblju ovoga samostana koji su gaposjećivali u njegovoj sobi, a poseb-no u bolnici. Posebno zahvaljujem č.s.Valentini Župa i njezinoj zajednicises tara milosrdnica. Od rodbine muje pri ruci najčešće bio naš Ante-Ćan-tan, kojemu također zahvaljujem. FraBernardo naš, hvala ti na svemu,ovom izrečenom, onom neizrečenomi onom neizrecivom! Sve je bilo sjaj-no! Počivaj u miru Božjemu!

Preuzvišeni oče nadbiskupe Ma-rine, mnogopoštovani oče provincija-le fra Joško, oče gvardijane, braćosvećenici, časne sestre, bogoslovi,poš tovana rodbino i prijatelji, dragabraćo i sestre, u svoje osobno ime, uime fra Jakova Prcele, č.s. NikoleteDukić, u ime obitelji i rodbine, koja senalazi od američkog Los Angelesa,

U ime cijelog jednog razreda izOtoka kod Sinja iz kojega su dečkiotišli u sjemenište, a djevojke u časnesestre u vrijeme dok je fra Bernardovršio službu župnika u Otoku govorioje voditelj Hrvatske katoličke misije Rosenheim fra Nedjeljko Norac Kevo.

Oproštaj u ime rodbine fra Tomislava Dukića

Oproštajnu riječ uputio je i fra NedjeljkoNorac Kevo


preko kanadskog Vancouvera, nje-mačkog Berlina, Bonna, Frankfurta,Münchena, preko Innsbrucka, Züri-cha, Zagreba, Gračaca, Šibenika,Splita, do Sinjske krajine i u njoj Ko-šuta i sve do Dubrovnika. Izgubili smonajboljega i najizvrsnijega člana na-ših obitelji i naše rodbine. Izgubilismo kariku koja je vezala sve nas inaše obitelji. Izgubili smo čovjeka iprimjernog svećenika. Jer je fra Ber-nardo bio sakrament, znak Božje pri-sutnosti među nama, vidljivi znak ne-vidljive Božje prisutnosti. Znamo ta-kođer da su Crkva u Hrvata, provin-cija Presv. Otkupitelja i sinjski samo-stan izgubili jednog od ponajboljihsvojih sinova, primjernog svećenika idragog franjevca. Dragi naš fra Ber-nardo, kad si dolazio k nama, na pu-tu te susretao muškarac i žena, staraci dijete, mladić i djevojka, neoženje-ni i bračni parovi. Osjećao si seoskemirise, mirise trave i cvjetova, osje ćaosi tmurne oblake i jezive gromove,


Ožalošćena rodbino, preuzvišenioče nadbiskupe, mnogopoštovani očeprovincijale, subraćo svećenici, časnesestre, draga braćo i sestre, cijenjeniprijatelji i znanci našeg fra Bernarda.

„Svaki razgovor o smrti nas uoz-bilji, uzbudi, zaustavi na mjestu, i nemožemo prihvatiti činjenicu da o tomerazgovaramo uzgred, olako i neoba-vezno. Sve nam se čini da se čovjekmora izuti kad stupa na ovo tlo, dapodigne misli, a spusti glas, da bira ri-ječi, ako već ne može šutjeti. Jer jesvaka smrt posebna, svaka smrt je teš -ka i uvijek dođe iznenada. Kad bismosvi ovdje nazočni, kao i svi oni koji supoznavali fra Bernarda sabrali sve štoo njemu znamo i mislimo, ne bismo iz-rekli ono što je on bio kao fratar i sve-ćenik, a kamoli ono što je Božjom vo -ljom bio čovjek. Svi mi koji smo gapoznavali bio je tu za mnoge, poseb-no kao fratar svećenik za svakog čov-jeka. Fra Bernardova zauzetost na do-gogodišnjoj službi naddušobrižnika uNjemačkoj ni za jednog svećenika,časnu sestru, pastoralnog djelatnika,kao ni za svakog drugog čovjeka koji je kod njega tražio pomoć nikadmu nije bilo prerano, ni prekasno, nipredugo da dobro učini. Njegovoradno vrijeme je bilo neograničeno uzauzetosti najviše za dobrobit hrvat -ske inozemne pastve u Njemačkoj. Popovratku iz Njemačke svoje sveće -ničko i redovničko posla nje vrši u po-sebnim poratnim nedaćama kao gvar-dijan i župnik u župi svetog Ante uKninu. Sigurno mu je i ovo poslanjeod Boga posebno bilo dato. Kao sva-ko lice ljudskog života i rada ima isvoje naličje, tako je bilo i s našim fraBernardom. Kako je brzo živio, ponašoj ljudskoj logici tako je i brzo umro. Zadnjih godina, njegovog ži-vota u Sinju, posebno se i bolest uvu-kla u njegov krhki život. Uz sve to nje-govu brzinu življenja nije uvjetovaosve užurbaniji način suvremenog ži-vota. Sve je pratio o svemu bio na vri-jeme informiran.

Svaka ga je pozitivna vijest o ži-votu nas svećenika i fratara posebnoradovala, a negativna žalostila. Bio jeto kotač u njemu koji se očito vrlobrzo okretao. Mi mislimo da ga je tre-bao kadkada usporiti, ali samo Bogdragi zna zašto je toliko puta u našemživotu sve tako. Do zadnjeg dana fraBernardova novog moždanog udarauoči Velike Gospe sjedio je u svojoj

kovića, Otoka do Frankfurta, zatimpreko Knina, Sumartina do Sinja, bioje tako neumoran, kao i njegova smrt,koja je našom ljudskom logikom doš-la (tako brzo i za) sve nas tako izne-nada. Dragi fra Bernardo zahvaljuje-mo dragom Bogu za darove kojima teje obdario, zahvaljujemo i tebi koji siih živio u svom redovničkom i sveće-ničkom predanju za našu provinciju,za domovinsku Crkvu i za svakog bra-ta čovjeka. Mislim da nitko tko jeupoznao fra Bernarda, a posebno tkose susreo s njim zadnjih dana njego-va ovozemaljskog života nije mogaoostati ravnodušan prema bolesti ipatnji kroz koju je prolazio. S tolikoljudi koje sam ovih dana susretao odfra Bernardove bolesti svi su pitali ka-ko je fra Bernardo? Kako podnosi bol-set? Dok sam ga posjetio na njego-vom bolesničkom krevetu u bolnici naFirulama sutradan poslije blagdanaVelike Gospe i dok sam mu na papi-ru pisao kako je prošlo slavlje VelikeGospe u Sinju suze su mu potekle izočiju niz njegovo bolešću izmučeno li-ce, tada sam tek shvatio da me sverazumije, a da mi ne može ništa ka-zati što bi želio.

Nekoliko je puta pokušao uzetiolovku iz moje ruke da mi nešto napi-še, ali ni to nije mogao. Gledajući nje-govu patnju jedna je medicinska ses -tra spontano rekla zar i svećenik tre-ba ovoliko trpjeti. Zašto i svećenik mo-ra toliko patiti. Da zašto u svakojljudskoj patnji navire ovo pitanje zaš-to baš ja. A što ako je ova bolest, iova patnja dana čovjeku koji je moženositi, koji može nositi taj teret, zbogmene, zbog tebe, da kao vjernici zas -tanemo, da više promislimo o prolaz-nosti ovog života. O vremenu i o vječ -nosti. Tada postajemo više odgo vorni,tj. ponuđeno nam je da preko patnjenašeg fra Bernarda postanemo višeljudi, više Božji ljudi, koji nam je svutajnu ljudske patnje otkrio u svom ras -petom Sinu Isusu Kristu.

Jedino kroz ovo gledanje može-mo postati više odgovorni u prihva -ćanju dara života i međusobnog prih-vaćanja. I jedino na ovaj način mo-žemo dati zahvalnost Bogu zbog čov-jeka koji pati, kojemu se istina ovopropadljivo tijelo gasi i nestaje, akoono što ne nestaje ostaje zauvijek uBogu kojem smo povjerovali. Tek tadamožemo shvatiti riječi svetog Pavla ko-ji kaže: „Patnje ovoga svijeta nisu ni-šta prema budućoj slavi koja se imaočitovati“!

Dragi fra Bernardo, za nekolikotrenutaka predat ćemo tvoje zemneostatke majci zemlji — Bogu hvala, slo-bodnoj, suverenoj i neovisnoj zemljiHrvatskoj, koju si toliko volio, da unjoj počivaš snom mira! U njoj si serodio, u njoj odgojio, u njoj si rastao,školovao se i studij završio i za nju sitoliko puta u tuđini, posebno u rađa -nju njene slobode, dobrovoljno i s lju-bavlju neumorno radio. U njoj ćeš do-čekati zajedno sa svim franjevačkimvelikanima ovdje na vječnom počiva-lištu svetog Franje u Sinju uskrsnuće ti-jela i primiti nagradu života vječnoga.Tvoja plemenita duša neka do tadauživa u gledanju lica Božjega u vječ-nom Jeruzalemu. A vama draga rod-bino od našeg fra Bernarda, kao i na-ma fratrima želim još samo ovo reći,ostanimo uspravni snagom vjere kojaje fra Bernarda držala i davala mu sil-nu snagu u hodu svećeničkog i redov -ničkog života, a posebno u njegovojbolesti. I ovaj današnji njegov ispra -ćaj, na vječni počinak, s kojim muželi mo iskazati posljednju zahvalnu riječ,potvrđuje samo koliko smo ga

U ime samostana Gospe Sinjske oprostio segvardijan fra Petar Klapež koji je predvo-dio sprovodne obrede

Oproštajna riječ gvardijana samostana Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petra Klapeža

ispovjedaonici i neumorno ispovije-dao. Svakako njegov brzi životni hodod rodnih Košuta preko odgojnih na-ših zavoda svećeničke službe od Met-

➧

IN MEMORIAM



Nastavak sa str. 17

Fra Bernardu Dukiću u spomenPoštovani oče Bernardo!

Bio si minadahnuće na životnom putupoticatelj prema uspjesimatješitelj u nevoljamaHrabrio me nakon posrtanjaTješio u tugamaSijao cvijeće i dobrotuGdje su drugi prosipali trnje i prijekoreulijevao naduGdje su drugi zdvajalibio si vjeransvom franjevačkom UtemeljiteljuBio si brat svima… i meni!A suze teku…Laka Ti hrvatska gruda!Neka Te nebeski Otacnagradi za sva dobra djelaPočivao u miru Božjem!

Tvoj odani GrdelinFranjo Vugdelija, Bern

31.8.2012.

voljeli i cijenili. Ožalošćena rodbinoovdje smo zajedno s Vama možete biti ponosni, kao i cijela naša Provin-cija na vašeg i našeg fra Bernarda.Bogu smo zahvalni na daru njegovaživota. Svi skupa danas molimo zavječni mir i pokoj njegove plemeniteduše. Ostanimo i dalje povezani sna-gom ljubavi, prijateljstva i naše vjere,jer samo to fra Bernardo od nas oče-kuje. Zahvaljujem svim dobrim ljudi-ma, koji su za vrijeme fra Bernardo-ve bolesti bili uz njega. Posebno hva-la časnoj sestri Valentini Župa, kojaga je najduže pratila i skrbila u nje-govoj bolesti, kao i liječnicima te me-dicinskom osoblju splitske bolnice naFirulama. Hvala i Vama preuzvišenioče nadbiskupe, što ste i danas kaonaš duhovni pastir u našoj žalosti za-jedno s nama i što ste sa svima namaBogu prikazali najuzvišeniju molitvoovu svetu Misu za ispokoj plemeniteduše pokojnog fra Bernarda. Hvala isvima vama draga braćo i sestre kojiste došli ispratiti na vječni počinak na-šeg fra Bernarda. Neka vam dobriBog bude obilata nagrada. A Vamaožalošćena rodbino u ime svih frata-ra samostana čudotvorne Gospe Sinj -ske izražavam iskrenu sućut. Uvijek sesmijete osloniti na naše molitve, kojuvam doista dugujemo dobrotom i lju-bavlju vašeg i našeg fra Bernarda. Ati dragi kume fra Bernardo počivaj umiru Božjem, neka ti je laka Hrvatskagruda, na putu prema vječnosti nekate prati moćni zagovor ČudotvorneGospe Sinjske, kojoj si se svaki danmolio, koju si toliko u svom životu što-vao i ljubio, te doviđenja u vječnosti!Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Isvjetlost vječna svjetlila njemu!

Pisanu oproštajnu riječ uputili su i ravnatelj du -

šo briž ništva za Hrvate u ino -zemstvu fra Josip Bebić, pro-vincijal Franjevčke provinci-je sv. Jeronima u Dalmacijii Istri sa sjedištem u Zadrufra Andrija Bilokapić, pro-vincijalna glavarica Družbesestara služavki Malog Isusas. Sandra Midenjak, župnikžupa Novo selo i Povlja ibiv ši gvardijan samostanaGospe Sinj ske fra Bože Vuleta, pro fesor na KBF-u uSplitu fra Marijan Vugdelija,profesor na KBF-u u Splitudr. don Josip Čorić, direktorKršćanske sadašnjosti Za-greb mr. sc. Robert Šreter,župnik u Hrvatskoj katoličkojmi siji Essen vlč. Stjepan Penić, Ivo Aleksić, župnik uHrv. kat. misiji Siegen donVinko Puljić, vlč. Josip Vidić,Malgersdorf…

Naddušo -brižnik

p. BernardDukić predajesv. ocu IvanuPavlu II. dar

hrvatskih katolika u

Njemačkoj za Poljsku (Žz ožujak

1983.)

Ika, www.franjevci-split.hr, kta, A.P.


Hrvatska katolička župa Main-Taunus/Hochtaunus sa sjediš-tem u Kelkheimu proslavila je u

nedjelju 23. rujna svoju zaštitnicuGos pu Velikoga hrvatskog krsnog zav-jeta. Svečano misno slavlje u punojcrkvi sv. Dionizija u Kelkheimu pred-

KELKHEIM

munističkog sustava. Pretpostavljamda je najveći broj vas došao u ovekrajeve, ne iz radosti već iz nevoljetrbuhom za kruhom i nemogućnosti uvlasitoj domovini ostvariti se, omo-gućiti svojoj obi telji, svojoj djeci kakvutakvu budućnost. I upravo u tom spe-

gađa se i prekretnica u novijoj hrvat -skoj povijesti. Jedna od slika svih slikaiz moderne povijesti, povrh Domo-vinskog rata, jest slika kada hrvat skihodočasnici 1979. dolaze u Rim kodpape Ivana Pavla II. i traže da on bla-goslovi taj lik — to djelo hrvatskog za-

Gospin lik — djelo hrvatskog zajedništva i zahvalnosti

cifičnom trenutku našega naroda1976. godine, kada su se slavile mno-ge obljetnice iz povijesti hrvatskog na-roda, naši pastiri — biskupi sjećajućise 1300 godina pokrštavanja Hrvata,a također i 1000 godina da je sagra-đena prva crkva Blaženoj Djevici Ma-riji — Gospi od Otoka u Solinu, želesvoj narod ohrabriti”, kazao je o. Pre-cela dodavši kako je Gospa Velikogahrvatskog krs nog zavjeta simbolhrvatske povijesti, vjere i zajedništva.„Naš se narod u brojnim trenucimanaše povijesti utjecao Majci Božjoj tejoj je u znak zahvalnosti gradio crkve.Tako su naši pastiri 1976. godine že -ljeli cijeli narod pozvati da se sjeti svo-je povijesti, da ne očajava u svojoj sa-dašnjosti, da traži uporište u svojoj bu-dućnosti. Sjeća se, zahvaljuje i dobi-va orijentaciju za budućnost.

Ovaj lik Majke Božje, koji stojipred oltarom, najstariji je lik MajkeBožje u tim putokazima u hodu naše-ga naroda, koji je umjetnički osmišljenu jednoj skromnoj crkvi u Bis kupiji kodKnina. U znak sjećanja svih dijelovanaše domovine i svih mjesta gdje na-ši ljudi žive, taj lik dobiva krunu odzlata i srebra. S tim likom i činom do-

jedništva i zahvalnosti. Naše zajedniš -tvo i danas ima svoje poteškoće, a dabi ono imalo budu ć nost, potebno je nestidjeti se pos taviti pitanje — kako seugraditi u ljud sko, vjerničko i nacio-nalno zajedniš tvo. Kako suodgovaratina to pitanje? To pitanje treba dobitii vjernički odgovor. Odgovor na to pitanje ne poči nje upiranjem prsta udruge. Prije nego se upustimo u bilokakvu analizu našega stanja, počnimood sebe. Promjene svijeta, promjene unašoj zajednici, u našem narodu, una šoj Crkvi, počinju od mene, odnas”, kazao je o. Prcela podsjetivši ka-ko su hrvatski biskupi tijekom tih jubi-leja posebno isticali važnost povrtakamolitve u hrvatske obitelji što je i da-nas jako potrebno.

Misno slavlje uveličao je izvrsnimpjevanjem župni mješoviti zbor podvodstvom s. Magdalene Višić i orgulj -skom pratnjom Hrvoja Barnjaka. Mi-lodari su bili namijenjeni Caritasu, avjernici su se odazvali i akciji prikup -ljanja živežnih namirnica koje će bitidarovane Caritasu u Hofheim am Tau-nus. Nakom misnog slavlja za sve jeispred crkve pripremljen domjenak.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

vodio je hrvatski dominika -nac iz Mainza o. Frano Prce-la u zajedništvu sa župnikomfra Marinkom Vukmanom.Prije misnog slavlja išlo se uop hodu od sakristije, dvoriš-tem ispred crkve te u crkvu. Uophodu su mladi obučeni unarodne nošnje nosili replikulika Gospe Velikoga hrvat -skog krsnog zavjeta, koju supoložili ispred oltara. Uuvodnoj riječi fra Marinko jekazao: „Likom Gospe Veli-koga hrvatskog krsnog zav-jeta označena je sva hrvat -ska crkvena povijest. Okup -ljeni oko žrtvenika Kristova,oko časnog lika Gospe Veli-koga hrvatskog zavjeta, želi-mo danas u Kelkheimu ob-noviti i zahvaliti Gospi zasvoje danas i sutra. Reći joj o svojimpoteškoćama, o djeci koja su ginula snjenom krunicom o vratu, o obiteljimakoje su prognali, o svetištima koje suspalili. Moliti je da pomogne našemnarodu, onome kojeg tjeraju iz Bosnei Hercegovine, onome koji traži svojenestale sinove, onima njezinima štopate po tamnicama diljem svijeta odHaaga do svih drugih.“ Potom je fraMarinko uz sudjelovanje djece molioprigodnu molitvu Gospi, te je blagos-lovio Gospin lik, kao i okupljene vjer-nike. O. Frano Prcela je u propovije-di kazao kako današnji blagdan po-sebno u toj zajednici stavlja u središ-te lik Majke Božje, koja ima toliko ime-na. „Blagdan Gospe Velikoga hrvat -skog krsnog zavjeta specifičan je isvojstven samo našem narodu i to neu smislu das mo mi posebni. I druginarodi imaju svoju poprilično velikupriču surad ništva, suputništva i su -molitelj stva s Majkom Božjom. Blag-dan kojega ova župa danas slavi i ukojem središtu shvaćanja, vjerovanja itraženja stoji Majka Božja, nastao jeu jednom specifičnom trenutku našeganaroda. Mi odrasli se dobro sjećamokakva su bila vremena za vrijeme ko-

Mladi u narodnim nošnjama nosili su repliku Gospina lika

NAŠE ZAJEDNICE

OBLJETNICE


Četrdeset i pet misijskih godinaMAINZ

Hrvatska katolička misija (HKM)Mainz proslavila je u subotu15. i u nedjelju 16. rujna 45.

obljetnicu postojanja. Svečano misnoslavlje u tom je povodu u crkvi sv. Bo-nifacija u Mainzu, u kojoj se Hrvati izmisije okupljaju na središnje nedjeljnomisijsko misno slavlje, predvodio voj-ni ordinarij u Republici Hrvatskojmons. Juraj Jezerinac. U suslavlju subili voditelj misije i predstavnik HKM

minulima, kojih se danas spominjemou misnom slavlju.“

U nadahnutoj propovijedi mons.Jezerinac je kazao kako nakon Drugoga svjetskog rata, između1956/57. godine, otišlo je s područjaopćine Krašić, rodnog mjesta blaže-nog kardinala Alojzija Stepinca, pe-desetak mladića i djevojaka u stranisvijet, a mnogi se od njih nisu više vra-tili. „Bile su to teške godine za taj dio

zapadne države, posebno u Njemač-ku, koja je postala najveće gradilišteu Europi. Broj se Hrvata iz godine ugodinu sve više iseljavao. Najveći dioljudi iselio se s područja Imotske, Sinj -ske i Drniške pokrajine te iz omiškog,ličkog, duvanjskog i ramskog područ-ja, kao i drugih dijelova Hrvatske iBosne i Hercegovine. Crkva je poputdobre majke pratila svoju djecu u nji-hovu hodu.“ Potom je podsjetio navaž ne dokumente koje je Crkva obja-vila, a koji govore o njezinoj brizi zaise ljenike, od pape Lava XIII. pa dalje.

naše domovine, nazvan„kažnjeničkim“ zbog bla-ženog kardinala Stepin-ca, koji je tamo rođen.Sličnu sudbinu proživlja-vali su i drugi krajeviHrvatske i Bosne i Herce-govine, gdje je živiohrvatski katolički živalj.Većina našega svijeta na-pustila je svoju domovinuzbog ekonomskih i po li -tič kih razloga. Dolas komkomunističke vlasti, zapo-čela je ateizacija društvai širenje jugoslavenstva.Svi oni koji su razmišljalii osjećali se imalo rodo -ljubno, nisu bili podobni.Stoga su naši ljudi otišli u

U dokumentu pape Pija XII. iz 1952.„Exul familia“ bila je najvažnija od -redba da se svuda, gdje je to moguće,osnuju nacionalne župe, odnosno ka-toličke misije, kako bi se vjernici mogliokup ljati na misnom slavlju i tako sla-viti Boga na svom jeziku. Tako je nas -tala i Hrvatska katolička misija u Main-zu. Briga domovinske Crkve za hrvats-ke radnike u ino zem stvu bila je djelo-mična sve do 1965. godine. Sve do

Misno slavlje predvodio je i propovijedao mons. Juraj Jezerinac

Majnsko-rajnske regije franjevac Fra -njevačke provincije Presvetoga Otku-pitelja sa sjedištem u Splitu fra AnteBilić i njemački dominikanac — osvje-dočeni prijatelj Hrvata i Hrvatskeo. Diethard Zils. Misnom slavlju pribi-vao je i domaći njemački župnikdomini kanac o. Laurentius Höhn. Sveje na početku pozdravio o. Bilić pri-tom istaknuvši kako je velika radostkad pastir domovinske Crkve dolazipohoditi Hrvate izvan domovine, kojisu raseljeni diljem svijeta te očekujupastirsku riječ, riječ potpore, hrab rostiu svom svakidašnjem životu. Potom jeocu biskupu uputio riječi dobrodošli-ce. Podsjetio je također kako je prvamisa u toj misiji slavljena 1. lis topada1967. u crkvi sv. Bonifacija, nedalekood glavnog kolodvora u Mainzu, ka-ko je to napisao prvi voditelj misije fraStjepan Pavić. Također je zapisao ka-ko je na toj prvoj sv. misi bilo 124-erovjernika, a već sljedeće nedjelje 153vjernika — 96 muškaraca, 51 žena išestero djece. Mons. Jezerinac je uuvodnoj riječi podsjetio kako misijaslavi 45. obljetnicu postojanja. „To jedovoljan razlog njezine proslave, pri-je svega zahvale Bogu od koga dola-zi svako dobro, a to je ujedno zahva-la svima, počevši od svećenika koji suokupljali hrvatski vjernički katoličkipuk, te svim vjernicima, posebno pre-

re koji je studirao u Münchenu, a po-tom doktorirao njemački jezik i knji-ževnost. Krajem Drugoga svjetskog ra-ta nije se vratio u Hrvatsku, nego seposvetio pastoralnom radu naših rad-nika. Vodio je brigu o Hrvatima pos-jećujući mnoge logore u Njemačkoj, ukojima su se nalazili Hrvati. Bilo je tovrijeme velikih iseljavanja ne samo na-šega naroda nego i drugih, koji su bi-li u početku smješteni po logorima dokse nije konačno riješilo pitanje njiho-vog trajnog smještaja i boravka.O. dr. Šušnjara je 1951. godine ime-

Slijeva nadesno: fra Nediljko Brečić, fra Ante Bilić, mons.Juraj Jezerinac, s. Dionizija Tomas, vlč. Ivica Komadina,fra Marinko Vukman i dr. Jozo Majdančić

tada pojedini su sveće-nici, koju su se nalazili uNjemačkoj i drugim drž-avama, vodili duhovnuskrb prema svojim mo-gućnostima o našim lju-dima. Kad je riječ oHrvatima grada Mainzai okolice, nezaobilaznoje ime ug lednog i čas-nog franjevca Franjeva-čke splitske provincijePresvetoga Otkupiteljadr. fra Dominika Šušnja-


novan nad dušobrižnikom zahrvat sku pastvu u Njemač-koj. Godine 1964. kardinalFranjo Šeper na zasjedanjuBis kupske konferencije u Za-grebu razmotrio je molbuNjemačke biskupske konfe-rencije, koja je tražila sveće-nike koji bi se posvetili skrbiza iseljene Htrvate. Splitskinadbiskup mons. Frano Fra-nić je to podržao istaknuvšikako Franjevačka provincijaPresvetog Otkupitelja ima do-voljno svećenika i kako je si-guran da će oni dati sveće-

sipa Bebića, fra Josipa Klarića, idanaš njeg voditelja fra Ante Bilić, umisiji su djelovale i hrvatske školskesestre franjevke iz Sarajeva: s. Dioni-zija Tomas, koja je djelovala na po-četku, a djeluje i danas, s. Donata Je-leč, s. Ambrozija Bernatović, s. Kreši-mira Skopljaković i s. Dragica Ljubos,koja je iz domovine pristigla na pros -lavu. U misiji kao tajnica djeluje Ma-rija Lovrić-Holenda. Na kraju misnogslavlja čestitku je misiji uputio njema-čki župnik o. Laurentius Höhn podsje-tivši kako ta obljetnica znači i vrijemesuradnje i zajedništa Hrvata u Main-zu s tom njemačkom župom, te kako

su mnogo puta Hrvati sa župljanimate župe zajedno slavili misna i drugaslavlja. Na kraju je o. Bilić izraziozahvalu svima koji su na bilo koji na-čin doprinijeli uspješnom ostvarenjuproslave. Misno slavlje uveličao je mi-sijski mješoviti zbor pod vodstvoms. Dionizije Tomas uz orguljsku prat -nju dr. Joze Majdančića. Večer rani-je, u subotu 15. rujna, u povodu 45.obljtnice misije u „Waldsporthalle“ uBudenheimu je priređen duhovni i kul-turno-zabavnim program. Program jeuz prigodnu molitvu otvorio o. Bilić.Prigodnu riječ na početku proslave uputio je voditelj misije fra Ante Bilić

nike u tu svrhu. I tako su došli svećeni-ci te Fra njevačke provincije u Njema-čku i Austriju. Prvi misionar došao je uFrankfurt 1965. godine. Na prijedlogprovincijala fra Petra Čapkuna fraStjepan Pavić je imenovan prvim mi-sionarom u Mainzu. Bio je to svećenikBožjega Duha. Svakodnevno je pogradilištima obilazio naše radnike.Uspjeh nije izostao. Doznao je zamnoge druge adrese, sabirući tako ži-vu zajednicu vjernika Hrvata. Kad jefra Stjepan dobio dozvolu da možeslaviti misu na hrvatskom jeziku u crkvisv. Bonifacija od 1. listopada 1967.godine, broj se Hrvata iz nedjelje u

Potom je misijski mješoviti zbor podvodstvom s. Dionizije Tomas i glaso-virskom pratnjom dr. Joze Majdanči-ća uz pratnju misijskih tamburaša izveo hrvatsku i njemačku himnu. Upozdravnoj riječi voditelj misije o. Bi-lić je koji je podsjetio kako je od po-četka djelovanja misije u misji kršteno1116 osoba, bila su 93 vjenčanja,735 krizmanika, od 1970. godine754 prvopričesnika, umrlih 148 te jebilo 1808 posjeta bolesnicima. Potomje prigodnu riječ uputio mons. Jeze -rinac prenijevši pozdrave i čestitku domovske Crkve na čelu s hrvatskim

nedjelju povećavao. Fra Stje -pana Pavića naslijedili su namjestu voditlja HKM Mainz fraStanko Dotur, fra Petar Vučemi-lo, fra Josip Bebić, fra Josip Kla-rić, a danas misiju vodi fra An-te Bilić. Svi su oni članovi isteprovincije“, kazao je mons. Je-zerinac. Blaženom kardinaluAlojziju Stepincu je iseljenaHrvatska bila posebno na srcu.Često je slao iseljenicima svojapisma, posebno u Njemačku“,kazao je mons. Juraj Jezerinacu propovijedi. Uz svećenike fraStjepana Pavića, fra Stanka Do-tura, fra Petra Vučemila, fra Jo-

Na proslavi se okupio veliki broj sudionika

Okupljeni vjernici za vrijeme misnog slavlja u crkvi sv. Bonifacija u Mainzu

Nastavak na str. 25

djeČji kuTak


pa to znaš, to se vidi okom koliko trebaš od svega”,reče baka veselo. Katica nije više ništa pitala, zami-šljeno je otišla k mami i rekla: „Ne mogu vjerovati,baka pravi kolač „po oku”, a ne po vagi!” „Da, to tije ta tajna”, ogovori mama, „ja sam je već sto putapitala za recept, ali baka nikad ne mjeri, pa ti nemože reći, npr. 250 grama brašna itd.. Ja sam većnekoliko puta pravila orehnjaču, kao što znaš, po-kušavala isto okom od mje riti točnu mjeru i što misliššto se dogodilo?” „Nemam pojma, što?”, znatiželjno

će Katica. „Još ni-kad nisam uspjeladobiti isti okus kaokad baka napraviore h njaču. Uvijekmi bude druga -čija. Njena oreh -njača je i meninajbo lja, ali eto, toje jedini kolač, koji želim po tomreceptu još usavrš-iti. Pokušaj ti, mož-da uspiješ pogodi-ti toč nu mjeru”, re-če mama.

Sljedeći dan jebaka morala pri-premati oreh njaču

i Katica je stajala pored nje i čak snimala kameromsvaki pokret. Baki je to bilo drago, ali i pomalo smi-ješno, no ništa nije rekla. Veseli je da „djeca” volenjenu oreh njaču, to je bilo važno za nju.

I kad su sjedili za stolom i uživali u omiljenom kolaču, Katica oduševljeno uzviknu: „Sad znam taj-nu bakina kolača!” Svi je pogledaju iznenađeno i puni isčekivanja. A, baka se nasmiješi i dobaci: „Ma,zlato nije to tajna, sama si vidjela.” Katica namignebaki i glasno reče: „To je tvoja ljubav, bako, koju tiubacuješ u kolač. Zato bude tako poseban za nas.To je taj jedinstveni tajni sastojak, koji se ne može nis kojom vagom odvagati ili dodati! Ti praviš kolač nes „okom” i mjerom, nego sa srcem!” ■

Napisala i priredila: Željka Čolić

Drage mlade čitateljice i čitatelji!

LListopad je stigao, a s njim i jesen. Za dobro raspoloženje, ovo-ga smo vam puta, kako i priliči, pripremili jesensku priču. Osta -nite nam i nadalje dobro. Neka vas prati lijepo vrijeme i tijekom

jesenskog odmora!

KKatica od malena voli kolače. Svakojake. Ones kremom i bez kreme, s čokoladom, s orasi-ma, s kokosom, s voćem… jednostavno sve

vrste. U međuvremenu je već sama počela peći ko-lače i uži va u tom kreativnom „radu”, jer je svaki ko-lač poseban. A, idejama nema kraja. Tako je većisprobala više maminih recepata i proučila kuharskeknjige u potrazi za novim inspiracijama. Katica seuvijek točno pridr žava mjera, koje su navedene, a va-ga je važni dio svega. Me đutim, ustanovila je da ma-ma ima u svojimzapisanim recepti-ma i jedan receptbez mjera i topod nazivom „ba-kin kolač”. Zain -teresi rano je čita-la i shvatila da seradi o receptu zaoreh njaču, kojunajviše voli. Pojurik mami i znatiželj-no upita: „Mama,ov dje si zapi salabakin recept zaorehnjaču, ali nestoji ništa kolikograma brašna, ni-ti koliko šećera,niti koliko mlijeka i sl., zašto to nisi zapisala?” „Eh,zlato, to ti moraš sama pitati baku”, odgovori mamasmješkajući se. Katica odmah pojuri do telefona i na-zove baku: „Bako, vrlo mi je važno da saznam tvojrecept za orehnjaču, htjela bih je sama ispeći, a tvo-ja orehnjača je najbolja. Mama je samo zapisalasas tojke, ali ne i mjere. Hoćeš li mi reći?” „Zlato, pato nije ništa tajno. Uzmeš brašno, staviš nešto šeće-ra, germu i mlijeka, sve izmiješaš i čekaš da se tijes -to digne, a za filu uzmeš mljevene orahe i šećera, ko-je jaje, malo čokolade, ako imaš, ali ne mora biti,isto sve promješaš i ...”, pri čala je baka, ali Katica jeprekine „Čekaj bako, pa koliko od svega? Zar ti netrebaš vagu, kad praviš kolač?” „Ma, kakvu vagu,

Tajna bakinog kolača

Snim

ka:

arhi

v - K

inde

rgar

ten-

St.C

hristo

phor

us,

Fran

kfur

t.a.M

.

Zanimljiva priča

Snim

ila: K.

Čol

ić

SVijeT MLadiH — juGeNdWeLT


Ja sam bio prije tebe. Ja sam bio na-zočan kad si ti postajao. Ja sam teželio. Ja sam s tobom otkad pos -

tojiš. Ja sam ti podario puninu svojesnage. Ja sam ti udahnuo duha svoga.Ja sam te ogrnuo ogrtačem ljubavi svo-je. Ja sam ti dao sve što je potrebno zaživot. Ja sam ti put i svjetlo. Ja sam stobom otkad osjećaš i ćutiš. Ja sam stobom otkad se krećeš. Ja sam s tobomotkad čuješ i govoriš. Ja sam s tobomotkad se smiješiš. Ja sam s tobom i bri-nem o tebi. Ja sam s tobom kad sisam. Ja sam s tobom kad s tobom nit-ko ne govori i ne sluša te. Ja sam s to-bom kad se bojiš. Ja sam s tobom kad

„ja sam s tobom“— meditacija o Božjoj blizini

te pitanja muče. Ja sam s tobom i ču-vam te. Ja sam s tobom kad te sumnjegrizu. Ja sam s tobom kad si tužan ikad plačeš. Ja sam s tobom kad se os-jećaš usamljenim Ja sam s tobom kadte svi ostave. Ja sam s tobom i tješimte. Ja sam s tobom kad te brige pritis-nu. Ja sam s tobom kad si bolestan ikad te bolovi svladaju. Ja sam s tobomkad je tamno oko tebe. Ja sam s to-bom kad si slijep ili nepokretan. Jasam s tobom i dajem ti iscje ljenje,svjetlo i uporište. Ja sam s tobom kadte brige obu hvate. Ja sam s tobom kadnevolja stanuje u tvojoj kući. Ja sam stobom kad bježiš od sebe i svojihprob lema. Ja sam s tobom, tvoj savjeti tvoja snaga i utočište. Ja sam s tobomkad se mrzneš. Ja sam s tobom i gri-jem te žarom ljubavi svoje. Ja sam s to-bom kad si gladan i žedan. Ja sam stobom, dajem ti jelo i tažim ti žeđ. Jasam s tobom kad teturaš ili padaš. Ja

Božje ime: jaHVe — ja jesam

Ja sam tu kad si sam. Ja sam tu kad se osjećaš pogođenim. Ja sam tu ka-da te svi odbace. Ja sam tu kad misliš da više ne ide. Ja sam tu kad siočajan i tužan. Ja sam tu kad si u strahu i tjeskobi. Ja sam tu kad te nit-

ko ne voli. Ja sam tu kad je zid između tvoga prijateljstva. Ja sam tu kadod briga spavati ne možeš. Ja sam tu kad ti nažao čine. Ja sam tu kad si uvelikoj pogibelji. Ja sam tu kad si bolestan i trebaš pomoć. Ja sam tu kadse sam ne možeš riješiti briga. Ja sam tu kad se sruši tvoj svijet. Ja sam tukad trebaš malo više ljubavi. Ja sam tu kad trpiš teške boli. Ja sam tu kad tenitko ne sluša. Ja sam tu kad od iscrpljenosti ne možeš stajati. Ja sam tukad te savjest peče. Ja sam tu kad me nazoveš. Ja sam tu kad mi se vraćaš.Ja sam tu poput sunca koje ti toplinu i radost daje. Ja sam tu poput plame-na koji se nikad ne trne. Ja sam tu poput lijepa cvijeta koji veseli srce tvoje.Ja sam tu poput oblaka koji te ljubavlju zaogrće. Ja sam tu poput svjetla ko-je obasjava tvoj put. Ja sam tu poput oka koje te s ljubavlju gleda. Ja samtu poput ruke koja nježno uzima tvoju ruku. Ja sam tu poput srca koje uvi-jek za tebe kuca. Ja sam tu poput anđela koji te štiti i vodi. Ja sam tu poputprijatelja koji te nikada ne ostavlja na cjedilu. Ja sam tu poput sestre koja s tobom brige dijeli. Ja sam tu poput brata koji je s tobom u radosti i muci.Ja sam tu poput majke koja s tobom osjeća i posve te razumije. Ja sam tupoput tvoga oca koji ti vječnu sigurnost daje. Ja sam uvijek za tebe tu, tvojBog koji te beskrajno voli. Anton Knerr

Ja, tvoj Bog, tvoj Stvoritelj, tvoj Otac, uvijek sam s tobom i štitim te.

Detalj Michelangelova motiva Stvaranječovjeka u Sikstinskoj kapeli

Priredio i s njemačkoga preveo: T. G.

Neke biblijske slike o Božjoj blizini● „Ja sam koji jesam“, reče BogMojsiju…, Jahve, Bog vaših otaca,Bog Abrahamov, Bog Izakov, BogJakovljev, poslao me k vama. Tomi je ime dovijeka, tako će mezvati od ko ljena do koljena“ (Izl3,14-15).● Bog je ljubav (1 Iv 4,16). ● Kao što mati tješi sina, tako ću ija vas utješiti — utješit ćete se u Je-ruzalemu (Iz 66,13). ● Ovako molite: Oče naš, koji je-si na nebesima, sveti se ime tvo-je… (Mt 6,9).● Može li žena zaboraviti svojedojenče, ne imati sućuti za plodutrobe svoje? Pak ako bi koja i za-boravila, tebe ja zaboraviti neću(Iz 49,15).● Ako me otac i mati ostave, Gos -podin će me primiti (Ps 27,10).● Gospodin je pastir moj, ni u če-mu ja ne oskudijevam (Ps 23,1).● Gospodine, ti moju svjetiljku uži -žeš, Bože, tminu moju obasjavaš(ps 18,29). ● Gospodin mi je svjetlost i spa-senje, koga da se bojim? (Ps 27,1).● Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mismo glina, a ti si naš lončar — svismo mi djelo ruku tvojih (Iz 64,7). ● Jer ja sam Bog koji dajemzdravlje (Izl 15,26).

tan i sretan. Ja sam s tobom svake ve-čeri i svake noći. Ja sam s tobom kadme nazoveš u besanoj noći. Ja sam stobom kada tražiš mir i tišinu. Ja sams tobom i bdijem stalno nad tobom. Jasam s tobom u svakoj nevolji. Ja sam stobom u tvojoj smrti. Ja sam s tobomkad stojiš preda mnom. Ja sam s to-bom i čuvam te. Ja sam s tobom i pri-

sam s tobom i hvatam te. Ja sam s to-bom kad si zatočen i zlostavljan. Jasam s tobom, oslobađam te i blažim tiboli. Ja sam s tobom kad ti se čini ne-pravda. Ja sam s tobom i donosim tipravicu. Ja sam s tobom svakoga no-vog jutra. Ja sam s tobom svakoga tvo-ga dana. Ja sam s tobom kad si rados -

pravljam ti stan kod mene. Ja, tvojBog, tvoj Stvoritelj, tvoj Otac, uvijeksam s tobom i štitim te. Ja skrbim o te-bi kao što se otac brine za svoje dije-te. JA, vječni BOG, Ja sam uvijek s tobom. Heinz Pangels

NAGRADNA KRIŽALJKA

Čovjekkoji lovikune

MariofilSoldoFluor

Svetac,(1181./1182.—1226.)

spomen-dan

4. lis to -pada

Spriječiti u posluKanonizirao ga je

Papa…

Nakrcati

Kukacžalčar

JapanSklada-telj Soss

DavalacDonacije

TadijaOpačak

„Litra“Koji je na čelutaj ništva

Skrbnik(mn.)

Gro -mada

Rijeka uItaliji

Logor

Aluminij

Austrija

PjesnikŠolc

„Amper“

Olovo

„Otitis“

Životi -nja koja

gmiže

Rijet -kosti

GrgaNovak

U tajtren

Grad uCrnojGori

Govoritiikavski

„XeroxAgency“

IvanKušan

Kisik

Grad uHrvat -

skoj

Skupina ptica ili riba

Nogometaš, Duje

GlavnigradFran -cuske

Zanese -njaštvo

Nogo -metni tre-ner Osim

Posvoj-na za -mjenica

Središtevrtnje

Snažančovjek Silicij

Upitnariječ(Daj…daš)Italija

Zaštitnikdržava:Filipini i …

Na višemjestapitati

Ured,kance -larija

Okidačvatre-nogoružja


KRIŽALJKA

Sv. Franjo na hrvatskom tlu Rješenje poslati najkasnije do 29. listopada

Svima sam zajamčio da je opća Crk -va ljubavlju i molitvom bliža nego ika-da Crkvama Bliskoga istoka.“ Premdasu „malo stado“ ne trebaju se bojatijer je Bog uvijek s njima: „Papa ih nezaboravlja“. Drugoga se dana Bene-dikt XVI. susreo s predstavnicima državnih vlasti i kulture, diplomat skimzborom i vjerskim poglavarima, poti-čući ih da se zauzmu za budućnost umiru i solidarnosti. Zajedno s musli-manskim poglavarima, Papa je svije-tu poslao jasan i snažan znak dijalo-ga i suradnje, a poslije podne togadana kod maronitskoga je patrijarhaprimljen s „nezadrživim entuzijaz-mom tisuća mladih Libanonaca i onihiz susjednih zemalja“. U toj im je pri-godi Papa poručio da su sretni što ži-ve baš u tom dijelu svijeta „koji je vi-dio Isusa, umrlog i uskrslog za našespasenje, kao i razvoj kršćanstva“, teih potaknuo na „vjernost i ljubav pre-ma njihovoj zemlji, unatoč poteško -

ćama prouzročenima manjkom sta-bilnosti i sigurnosti“, te na povezanosts Kristom u molitvi i otvorenost životu,obitelji, prijateljstvu i solidarnosti. Pa-pu je posebno obradovalo što je vidiomlade kršćane i muslimane kako sla-ve zajedno. Na kraju nagovora, Pa-pa je podsjetio i na nedjeljnu misu uBejrutu i njegov poticaj vjernicima dasvoju vjeru žive i svjedoče bez straha,„u svijesti da je poziv kršćanina iCrkve po Isusovom primjeru donositievanđelje svima, bez razlike. U kon-tekstu oštrih sukoba, pozornost samsvratio na potrebu služenja miru ipravdi, postajući sredstva pomirenjai graditelji zajedništva“. Na misi jePapa predao i poslijesinodsku po-budnicu koja preko crkvenih pastiradopire do svih vjernika kako bi ih„poduprla u vjeri i zajedništvu i po-taknula na toliko željeni put noveevangelizacije“.

M. K.

Nastavak sa str. 4

Papa pozvao kršćane i muslimane na zajedništvo ● Hrvatska katolička misija Ingolstadt odnedavno ima novuad resu koja glasi: HKM Ingolstadt,Mis telstr. 5, 85055 Ingolstadt.

● Hrvatska katolička misija Kre feld nalazi se na novoj adresikoja glasi: HKM Krefeld, Von-Itter-Platz 7, 47798 Krefeld. Broj tele-fona je ostao isti — Ured: (02151)566657; stan: (02151) 573684.

● Hrvatska katolička misija Lyon u Francuskoj nalazi se na no-voj adresi: HKM Lyon, 43 Avenuede la Republique, 69370 Saint Didier au Mont d'Or, Francuska.

● Susret hrvatskih studenata izNjemačke održat će se 24. stude-noga u prostorijama Hrvatske kat.misije u Frankfurtu (Niede nau 27,60325 Frankfurt am Main). Za ovuprigodu do lazi studentski kape landon Damir Stojić iz Zagreba.

Obavijesti …


Oproštaj od dosadašnje pastoralne suradnice

Pred godišnje odmore u Hrvatskojkatoličkoj misiji Singen-Villingensu se dogodile personalne prom-

jene: dosadašnja pastoralna suradni-ca Nada Kolić vratila se u domovinu,a u misiju je stigao novi pastoralni su-radnik Darijo Mrnjavac. U Konstanzu

slavljima se uz dječji program, pri-godne darove i odabrane riječi izre-kla zahvalnost za rad i život u ovoj za-jednici. U Singenu su to učinili u imemisijskog vijeća Bože Bešlić, u imepjevača Sanja Hille, u ime Hrvat skenastave učiteljica Elena Šegota, u imeudruge Hrvatska žena Vinka Širić tesva djeca kako iz zborova, Hrvat skenastave tako i ministranata. Nakon mi-se se nastavilo sa slavljem u dvoraniispod crkve. Prekasnom susretu svaka-ko su doprinijeli i mnogi članovi za-jednice iz Konstanza koji su ovaj danzajedno sa svojom djecom došli na-zočiti oproštaju. U Villingenu u ime za-jednice riječi zahvalnosti izrekao Ili-ja Ivićević, nakon misnog slavlja kojeje uveličala obitelj Jakumetović svojimsviranjem i pjevanjem. Riječi zahval-nosti izrekli su u hrvatskom centru uVillingenu i ostali članovi zajednice.Voditelj misije fra Dinko Grbavac jekazao: „Draga Nado, bila si blagos-lov! Radost i svježina koju si donosilautemeljeljena je u tvome življenju zaovu zajednicu. Hvala Ti za kršćanskosvjedočenje i ljubav s kojom si djeciprenosila Isusov nauk kroz molitvu, vje-ronauk i pjesmu. Hvala što si bolesni-

NAŠE ZAJEDNICE

SINGEN

Od misije se oprostilapastoralnasuradnicaNada Kolić

cima znala donijeti trenutke svjetla;ožalošćenima si često puta bila po-moć da se oraspolože. Isusu si potpu-no služila. Neka On blagoslovi Tvojebuduće putove!“

Dobrodošlica novom pastoralnom suradniku

Od 15.srp nja u tojhrvatskoj ka-toličkoj misijidjeluje novipastoralni su-radnik DarijoMrnjavac. Ro-đen je 17. lis -topada 1985.godine u Foj-nici, a dolaziiz Lepenice kraj Kiseljaka. Diplomi-rao je teologiju u Sarajevu, te je ra-dio kao pastoralni suradnik u Kla-genfurtu (Austrija) protekle dvije go-dine. Neoženjen je. U misji preuzimavođenje zborova, sviranje na misnimslavljima te vjeronauk na hrvatskomjeziku. Dariju je riječi dobrodošliceuputio voditelj misije o. Grbavac. n

je bio organiziran oproštaj od dosa-dašnje pastoralne suradnice, koja na-kon sedam godina rada u toj zajedni-ci kao orguljašica i vjeroučiteljica od-lazi u domovinu. U ime hrvatske nas -tave oprostila se Zdenka Knežević, au ime misije članica misijskog vijećaSnježana Pranić. Tjedan dana kasnijesu se zajednice u Singenu i Villingenuoprostile od gopođe Kolić. Na misnim

Darijo Mrnjavac

MAINZ

Redovita sjed-nica pasto-ralnih dje -

latnika iz hrvat -skih katoličkih mi-sija (HKM) Majn -s ko-rajnske regijeodr žana je u sri-jedu 12. rujna up r o s t o r i j a m aHrvatske katolič-ke misije Mainz. S obzorom da je dosa-dašnji predstavnik regije fra Patar Klapežpreuzeo službu gvardijana franjevačkogsamostana Gospe Sinjske u Sinju, a koje-ga je na službi voditelja HKM Frankfurt za-mijenio fra Željko Ćurković, pristupilo seizboru novog predstavnika regije. Tako jeza novog predstavnika regije izabran voditelj HKM Mainz fra Ante Bilić, a nje -govim zamjenikom voditelj HKM Saar -brücken o. salezijanac Rudolf Belko. n

Fra Ante Bilić novipredstavnik regije

bis kupima o 45. ob ljetici misije. Čestitku su uputili delegat za hrvat -sku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, gradonačelnik Buden-heima Rainer Becker, generalni konzul Generalnog konzulata R. Hrvat -ske iz Frankfurta Josip Špoljarić i predsjednik misijskog vijeća Stipe Bo-nić. Pročitano je pismo ravnatelja došobrižništva za Hrvate u ino -zemstvu fra Josipa Bebića te nadgradonačelnika Mainza MichaelaEblinga, a na proslavi je bio i predstavnik Ureda za integraciju GradaMainza Carsten Mehlkopf. U bogatom duhovno-kulturnom programumisijski zbor izveo je misijsku himnu za koju je riječi napisao Ante Da-bo, a uglazbio ju je maestro Mato Lešćan. Izvedena je i kratka scena„Čisto srce“ koju je pripremila s. Dionizija. Djeca su krasnoslovila pjes-me o temi „Hrvatska je riječ koju naučih od majke“. Nastupila je i sku-pina mladih na gitarama pod vodstvom Vere Tomas te djeca Hrvatskenastave iz Mainza pod vodstvom učiteljice Jelke Kraljec. Izveden je iigrokaz „Umirovljeni Joko“ koji je napisala s. Dionizija. Pjesmu „Sa -njao sam te, Isuse“ izveo je na hrvatskom Boško Jureta, a na njemač-kom Tomislav Šola uz pratnju na gitari Manuele Petrović. Na glasovi-ru je nastupila Anamarija Galić. Nastupili su i članovi Hrvatske kultur-ne zajednice iz Mainza pod vodstvom predsjednice Katice Vraneša.Nas tupile su folklorne skupine HKM Mainz, te kao gosti folklorna sku-pina HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus, a u pratnji su bili župnik fra Ma-rinko Vukman i pastoralna suradnica s. Magdalena Višić. Na prosla-vi je bilo i više svećenika i pastoralnih suradnica iz okolnih hrvatskihkatoličkih misija, te skupina hrvatskih franjevki iz Sarajeva, koje djelu-ju pri Biskupiji Mainz. Kroz program je vodila Josipa Marić, predstav-nica mladih u misiji i predstavnica za sve Hrvate u Biskupiji Mainz. Uzabavnom programu nastupio je VIS „Duo kumovi“ iz Wiesbadena.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Nastavak sa str. 21

naše zajeDnice

p o S T o l a ■ S V e T o Gu z V i š e nj e ■ i l i c aS n a l a z i T i S e ■ T TT a R ■ M ■ c o l ■ K R a Ko K i n a w a ■ o K T a V al a V o R ■ R o K i ■

i ■ a S i ■ i R i a nn o T a T ■ Ž ■ j ■ oa M i n i ■ a R a R a

Rješenje iz pRošloG bRoja


Nagrađeni: Milena Badrov, FriedrichsdorfDubravka Mihaljević, Eschborn

Vjernici iz Hrvatske katoličke mi-sije Giessen hodočastili su oblagdanu Rođenja Blažene Dje-

vice Marije, u nedjelju 9. rujna, u ma-rijansko svetište Maria Sternbach kodFlorstadta. Okupili su se u Wickstad-tu, nedaleko od Florstadta, a potom jevoditelj misije fra Marijan Petričevićblagoslovio okupljene vjernike i auto-mobile. Nakon toga se išlo u ophoduuz molitvu krunice i pjevanje hrvatskihmarijanskih pjesama do dva kilometraudaljene Gospine kapele. Vjernici sunaizmjence nosili križ u kojem je relikvija Svetoga Križa. Misno slavljesluženo je ispred Gospine kapele, apredvodio ga je voditelj HKM Gies-sen o. Petričević uz asistenciju stalnogđakona Mate Valjana, koji djeluje uHKM Giessen.

Đakon Valjan je u propovijediistaknuo: „Mi smo putnici namjernici,hodočasnici na putu prema vječnomživotu. Prve su kršćane nazivali pri-padnicima novoga puta. Kao hodo -časnici danas smo i došli u MariaSternbach, dali smo se na put. Svakohodočašće istovremeno je i prigodarazmišljati o smislu života. Odakle dolazimo i kamo naš put vodi? Kaozajednica vjernika znamo svoj cilj ko-jemu se korak po korak približavamo.Gospodin Bog, koji nas je pozvao,svet je, a tako i naš cijeli život treba biti svet. Moramo se obratiti, promije-niti mišljenje i povjeriti se Božjem mi-losrđu. Dok danas stojimo ili klečimopred milosnom slikom Majke Božje uSternbachu, mislimo na mnogobrojnamarijanska svetišta u Domovini i zajedno razmatramo. Želimo gledati uMariju kao uzor Crkve koja sluša. Nasvadbi u Kani Galilejskoj upozorila jekako treba činiti ono što Gospodin rek-ne. Ovdje i danas upozorava nas istotako da činimo ono što nam Gospodinkaže. Neka se naše srce, stoga, raža-ri Gospodinovim riječima. Zašutimo,zamislimo se, osluhnimo Božju riječ,njezinu istinu, koja nas oslobađa gri-jeha i smrti”, kazao je đakon Valjan.Potom je dodao: „Vino je znak radostii zajedništva s drugim ljudima. Sve tomožemo imati na umu pri današnjemevanđeoskom odlomku u kojemu vinoigra vrlo važnu ulogu. Živimo u vre-menu silnih promjena i prijeloma, u ko-jem se vanjski oblik Crkve jako mije -nja, a to se onda odražava i na njezin

MARIA STERNBACH

Vjernici misije Giessen u marijanskom svetištunutarnji život. Neki su zaboravili pra-vu jezgru kršćanskog života. Izgubilisu orijentaciju. Presušio im je molitve-ni život. Radost vjere pretvorila se uravnodušnost koja nikoga ne odušev -ljava. Marija je — ostanimo u slici Eva-nđelja — s pravom zabrinuta, da je nasvadbi u Kani ponestalo vina. Ona jezabrinuta jer se boji da bi svečanostmogla biti ugrožena. Ona je zabrinu-ta kao Majka Crkve, da nama vjerni-cima danas ne ponestane vina. Pone-kad Crkvi, ponekad pojedinim kršća -nima ponestane vina. Tada ne trebaprekrižiti ruke ili pak rezignirati. Vrče-ve treba napuniti s onim što imamo. To

događa, počinje nešto i od preobraz-be svijeta. Možemo se pouzdavati i umoćni zagovor Majke Božje iz Stern-bacha, koja će nas stalno štititi i do-vesti našem Gospodinu i Spasitelju Isu-su Kristu. Kad budemo polazili kući,usput, ali i kod kuće, poput učenika izEmausa moći ćemo razgovarati štosmo doživjeli na ovom hodočašću uMaria Sternbachu i kako nam je srcegorjelo kad nam je Gospodin govoriokad smo blagovali sveti kruh; kad smonapunili vrčeve onim što smo imali idali Isusu priliku da on našu običnu vodu, naše sive svednevice, pretvori usvoje dobro plemenito piće — svad -

je ono utješno iz današnjeg Evanđe lja.Isus želi da sluge napune vrčeve sonim što imaju. Uzeli smo si vremenai došli ovamo biti u zajedništvu s Bo-gom, Marijom i jedni s drugima. Sva-ko nastojanje, svaki oblik vjernogustrajavanja — u braku, u ned-jeljnom sudjelovanju na sv. mi-si, u dnevnim molitvama, svakipokušaj nasljedovanja IsusaKris ta — sve to spada u vrčeve,koje trebamo napuniti kako biIsus mogao djelovati. Ovdje uMariji Sternbachu, ili svakenedjelje kad se u Giessenu,Kloppenheimu, Niddi, BadNauheimu ili Alsfeldu okupimona sv. misi, kad kod kuće molimo krunicu, onda smoskup ljeni poput apostola udvorani posljednje večere. Nato nas podsjeća i ova crkva uSternbachu. Gdje god se to

beno vino”, zak ljučio je đakon Valjan.Nakon misnog slavlja ispred crkve je prip remljen zajednički agape. Ho do čašće je završilo blagoslovom sPres vetim.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

Misno slavlje predvodio je o. Petričević, a propovijedao je đakon Valjan

Smotra misijskih zborova odraslih — Tradicionalna 15.smotra crkvenih mješovitih zborova odraslih iz hrvat -

skih katoličkih misija i zajednica iz Njemačke, u organi-

zaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta iHrvatske katoličke misije München, održat će se u subo -tu17. studenoga2012.udvorani Salesianum u Münchenu.


naŠe zaJeDnice

FRANKFURT Personalne promjeneHrvatska katolička župa Oca Ante

Antića u Frankfurtu oprostila se unedjelju 9. rujna od svoga dugogodiš -njeg župnika fra Petra Klapeža nasvečanom misnom slavlju u frankfurt -

Svečanom koncelebriranom misom,koju je predvodio fra Josip Bebić,

ravnatelj hrvatske inozemne pastve,

skoj katedrali sv. Bartolomeja, koju jepredvodio delegat za hrvatsku pastvuu Njemeačkoj vlč. Ivica Komadina. Tijekom misnog slavlja u službu je uve-den novi župnik fra Željko Ćurković.

O. Klapež se oprostio od zajednice ukojoj je proveo 6 godina, a u Nje-mačkoj je djelovao dvadeset i jednugodinu. Fra Petar se vratio u domovi-nu i preuzeo službu gvardijana sa-mostana Čudutvorne Gospe Sinjske uSinju. Fra Petru je izrečena zahvalaza djelovanje u toj hrvatskoj župi, afra Željku je zaželjen uspješan poče-tak na mjestu župnika. Prigodno slav -lje je nastavljeno uz domjenak u žup-nim prostorijama. ■Za vrijeme misnog slavlja u frankfurtskoj katedrali

U ime Biskupije Limburg govorio je voditeljReferata Heribert Schmitt

Snim

ke: Lj. M

.-Baban

BRUXELLES

Primopredaja službe u hrvatskoj katoličkoj misiji9. rujna, od aktivne pastirske službeoprostio se vlč. Luka Mamić, dosada-šnji voditelj Hrvatske katoličke misije

(HKM) u Bruxellesu, a službu je uve-den fra Tomo Anđić, novi voditeljHKM. Uz nazočnost brojnih vjernika irazmjenu prigodnih simboličnih da -rova, u zasluženu je mirovinu nakon17 godina predanog i požrtvovnograda ispraćen vlč. Mamić, svećenikMostarsko-duvanjske biskupije, koji jeu Belgiju došao 1995. godine. Na istisrdačan način vjernici su dočekali svo-jega novog pastira, člana Franjevač-ke provincije Bosne Srebrene, prijaš -njega dugogodišnjeg misionara u vi-še afričkih zemalja i gvardijana kućebosanskih franjevaca u Zagrebu. Namisi primopredaje sudjelovao je i vlč.Eric Vancraeynest, pomoćni vikarNadbiskupije Malines (Mechelen) —Bruxelles za katoličke zajednice stra-noga podrijetla. Nakon mise vjernicisu priredili druženje uz zakusku.

Tekst i snimka: IKAMisno slavlje predvodio je ravnatelj o. Josip Bebić

15. smotra crkvenih zborova

Čuj nas Majko, nado naša,k tebi vapimo mi svi …Čuj nas Majko, nado naša,k tebi vapimo mi svi …

Documents

ebe dige ge ei dekroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz10-2012.pdf · telj Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu fra Josip Bebić i delegati za hrvatsku pastvu u zemljama