Upload
nguyenlien
View
223
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Doc. dr. sc. Berislav Radišić
BOLESTI KOPITA – verzija 2
1) UBODNE RANE (Nagaz na čavao; Vulnus punctum soleae ungulae; Streetnail)
Etiologija
Ubodne rane kopita nastaju prilikom nagaza kopitom na strano, oštro tijelo (primjerice
čavao, žica, staklo, kamenčić) koje penetrira u strukture unutar kopitne čahure. Prilikom
toga čavao probija korijum ili dolazi u blizinu osjetljivih struktura kopita te time izaziva
akutnu bol i hromost. Stranim tijelom unose se i mikroorganizmi koji mogu uzrokovati
ozbiljnije infekcije korijuma kopita, kopitne kosti, kopitnog zgloba i tetive dubokog
sagibača prsta. Područje žabice, potplatni i žabični korijum, kopitna mekuš,
podotrohlearna burza, kopitni zglob i tetiva dubokog sagibača prsta su mjesta koja
podliježu ozljedama prilikom nagaza konja na strano tijelo. Oštećenjem navedenih
struktura nastaju povoljni uvjeti (anaerobni uvjeti) za razvoj infekcije uslijed koje se
komplicira liječenje, a oporavak životinje je prognostički lošiji. Nakon proboja kroz
žabicu i duboku digitalnu fleksornu tetivu, čavao se potiskuje dalje do podotrohlearne
burze. Uz trenutnu hromost, postoji i mogućnost razvoja infekcije duboke digitalne
fleksorne tetive, septične podotrohloze, osteomijelitisa, septičnog artritisa ili sekundarnih
degenerativnih bolesti zglobova. Hromost se intenzivira prilikom opterećenja ozlijeđene
noge.
Dijagnostički postupci
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda konja i dodatnih kliničkih
pretraga. Nezaobilazna je palpacija digitalnih arterija, pregled kopitnim kliještima i testovi
fleksije. Nakon utvrđivanja stranog tijela u području kopita, potrebno je provesti
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 1
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
radiološku pretragu kopita u lateralnoj i dorzo-palmarnoj projekciji. Za točno utvrđivanje
lokalizacije stranog tijela, aplicira se kontrastno sredstvo, uz istodobno radiološko
snimanje, u kanal koji nastaje prilikom probijanja stranog tijela u tkivo kopita. Time se
može utvrditi dubina i smjer penetracije stranog tijela. Kao pomoćna metoda može
poslužiti i citološka pretraga tekućine punktirane iz kopitnog zgloba kojom dobivamo uvid
u stanje sinovije i zglobne čahure. Intraartikularnom primjenom kontrastnog sredstva uz
istodobno radiološko snimanje moguće je potvrditi eventualno oštećenje distalnog
ligamenta podotrohleje, što se uočava prolaskom kontrasta do podotrohlearne burze i kroz
kanal nastao prilikom probijanja stranog tijela. Kontrastno sredstvo se može ubrizgati
izravno u podotrohleranu burzu pomoću dulje igle s palmarne ili plantarne strane
ekstremiteta u potpuno aseptičnim uvjetima. Na snimkama se vidi fistularni kanal, a
prednost je utolika što se prljavština iz novonastalog kanala ne potiskuje u burzu. Uslijed
povećanog pritiska u burzi, zbog apliciranog kontrasta, fistularni kanal ili kanal nastao
probijanjem stranog tijela se širi i propušta kontrastno sredstvo.
Klinička slika
Klinička slika ovisi o tome koje su strukture oštećene prodorom stranog tijela i u kojoj
mjeri. Uz akutnu bol i hromost dolazi do lokalne temperiranosti kopita, edema, flegmone,
apscesa te cijeđenja gnojnoga iscjetka u kroničnom slučaju. Kod razvijene infekcije, uz
znakove općeg infekcioznog sindroma, intenzivira se hromost i pogoršava opće stanje
životinje. U zapuštenim slučajevima, starima otprilike dva do tri tjedna, uočava se obilnije
dreniranje sadržaja na zahvaćenom kopitu.
Liječenje
Strano tijelo treba što prije ekstrahirati te kopitnim nožem učiniti lijevkasti otvor za
dreniranje gnojnoga iscjetka. Nogu treba poviti povojem s dosta sekundarnog sloja i
zalijevati otopinom magnezijeva sulfata, tj. gorke soli ili otopinom kuhinjske soli kroz 3-5
dana. Takav povoj predstavlja hipertonični oblog. Također, konja treba imunizirati
T.A.T.-om protiv tetanusa. Kod jake boli indicirana je i blokada palmarnog živca kao
metoda privremenog ublažavanja boli. Sistemski se primjenjuju antibiotici u profilaktičke
i terapijske svrhe, a kod dokazane infekcije uputno ih je primjenjivati i lokalno. Kod
prijema pacijenta, hitnošću se smatra ozljeda duboke digitalne fleksorne tetive,
podotrohleje i njezine burze te kopitnice.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 2
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Operacijskom liječenju se pristupa kod opsežnijih oštećenja, naročito kod lezije koštanih
struktura. Prije operacije potrebno je učiniti punkciju podotrohlearne burze za
bakteriološku pretragu, pritom poštivajući načela asepse te prema antibiogramu odrediti
antimikrobnu terapiju. Penicilin u kombinaciji s aminoglikozidom (gentamicin) pokazali
su pozitivne rezultate u liječenju infekcija nastalih nakon ubodnih rana kopita. Nakon
sedacije, konja je potrebno oboriti u lateralnu poziciju, a kopito očistiti i korigirati. Kod
infekcije podotrohleje i pripadajuće joj burze postavlja se u palmarnu/plantarnu digitalnu
venu intravenski kateter kojim se aplicira 1 g ceftiofura, gentamicina ili amikacina
otopljenog u 60 mL Ringerova laktata, polagano kroz 30 minuta. Uslijed povećanog
pritiska i koncentracije u krvnoj žili doći će do prijelaza tekućine iz krvne žile u okolno
tkivo čime se postiže odgovarajuća koncentracija antibiotika u operacijskom području.
Operacijskom metodom liječenja uklanja se nekrotično tkivo kiretažom i ispiranjem.
Nekrotično tkivo tetive mora se u potpunosti ukloniti ili u suprotnom ostaju žarišta novih
infekcija. Kod osteomijelitisa distalne sezamoidne kosti obavlja se kiretaža kosti, ispiranje
i umetanje koštanog autotransplantata. Ukoliko je distalni ligament distalne sezamoidne
kosti probijen stranim tijelom moramo isprati i kopitni zglob. Isto je potrebno i kod
septičnog tendovaginitisa tetive dubokog sagibača prsta, na što nas upućuje distendirana
tetiva prije operacije. Nakon uklanjanja mrtvog tkiva, koštanih ulomaka i kiretaže
nekrotičnih dijelova kosti, rana se ostavlja otvorena da cijeli per secundam intentionem ili
se umeće autogeni spužvasti koštani presadak između žabične kosti i potplata. Umetanjem
presatka zatvara se mrtvi prostor, sprječava se prodor mikroorganizama, a rezultat je brži
razvoj mezenhimalnih stanica i mladog granulacijskog tkiva. Ako hromost perzistira i
nakon cijeljenja rane i ako hromost nestaje kod niske palmarne/plantarne digitalne
analgezije, indicirana je niska digitalna neurektomija koja se obavlja tek nakon 6-12
mjeseci u razdoblju cijeljenja rane.
Poslijeoperacijska njega
U pacijenata s dugotrajnijom infekcijom ili značajnijim osteomijelitisom podotrohleje
svakodnevno je potrebno učiniti regionalnu perfuziju distalnog dijela ekstremiteta. Do
rezultata antibiograma apliciraju se antibiotici široka spektra djelovanja. NSPUL su
indicirani kod hromosti, a ovisno o intenzitetu hromosti određuje se doza, učestalost i
trajanje primjene lijeka. Operacijsku ranu zaštitimo suhim sterilnim povojima obloženih
vodootpornim bandažama. Narednih 4-5 dana iza kirurškog zahvata rana se ne previja.
Petog dana od operacije u aseptičnim uvjetima obavlja se previjanje kopita. Uobičajeno je
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 3
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
da na koštanom presatku uočavamo diskoloracije i manja područja devitaliziranog tkiva,
koje se lako uklanja manjom kiretom. Vide se i počeci rasta mladog granulacijskog tkiva
svjetlo-ružičaste boje. Ako je rana ostavljena da cijeli sekundarnom intencijom, defekt se
tamponira gazama natopljenih u antiseptično sredstvo i povije vodootpornim bandažama.
Svaki dan je potrebno kopito previjati i tamponirati te ranu pomno pregledavati ne bi li se
uočilo devitalizirano tkivo. Iznimno je važno pregledati rubove duboke digitalne fleksorne
tetive. Prilikom previjanja svaku pojavu neprirodnog ili nekrotičnog tkiva valja ukloniti
debridmanom i ispiranjem. U tu svrhu može se primijeniti i regionalna anestezija
distalnog dijela noge kako bi se zahvat što bolje obavio jer je od ključne važnosti za
uspješan ishod. Dublja područja rane treba lagano kiretirati kako bi se omogućilo
dreniranje sadržaja i izbjeglo njegovo nakupljanje. Kada granulacijsko tkivo pokrije
defekt, kopito se može potkovati odgovarajućom potkovicom kako bi se zaštitilo područje
potplata i olakšalo mijenjanje povoja. Tijekom poslijeoperacijskog oporavka nogu
možemo imobilizirati u području kopitnog zgloba. Razdoblje oporavka je prilično dugo,
ali ako je kirurški zahvat protekao bez komplikacija, konj će za kratko vrijeme početi
opterećivati nogu. Rad i treninzi su ograničeni, počinju laganim vježbama s postupnim
pojačanjem treninga kroz 12 mjeseci oporavka. Smatra se da je to vrijeme potrebno za
ojačanje duboke fleksorne tetive prije intenzivnijeg opterećenja. U kroničnim slučajevima
i kod dugotrajnih infekcija često nastaju sekundarne komplikacije poput rupture distalne
digitalne fleksorne tetive, osteomijelitisa distalne sezamoidne kosti ili kopitnice, septičnog
artritisa, frakture distalne sezamoidne kosti i laminitisa kontralateralne noge.
Bolja prognoza i brži opravak je u konja koji su liječeni unutar 7 dana od ozljede kopita i
oni koji imaju ozlijeđenu stražnju nogu. Uz dobru drenažu nakupljenog sadržaja,
debridman devitaliziranog tkiva i potpornu terapiju mogu se postići zadovoljavajući
rezultati u liječenju ubodnih rana kopita.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 4
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
2) UKOV - ZAKOV ( Nail prick - Nail bind)
Ukov i zakov pojmovi su koji se odnose na pogrješke kod potkivanja konja. U oba slučaja
radi se o ozljedi kopitnog korijuma najčešće u području potplata. Kada prilikom potkivanja
čavao prodre u korijum nastalo stanje nazivamo izravnim ukovom, dok se neizravni ukov
naziva zakovom kod kojeg se čavao nalazi u neposrednoj blizini korijuma. Ako prilikom
prodiranja u kopitni korijum čavao odmah izvadimo, stanje opisujemo kao ubod čavlom, a
ako ostane u korijumu stanje opisujemo kao potpuni ukov. Prilikom potkivanja često dolazi
do pogrješaka kao što su pretjerano obrezivanje kopita, upotreba neprimjerenih, odnosno
prevelikih čavala (u odnosu na kopito), loše izrađene (preuske, preduge potkovice) i loše
oblikovane potkovice, pogrješno probijene rupice za čavle te nestručno usmjeravanje i
pribijanje čavala. Posljedica ovih pogrješaka kod potkivanja je ukov, odnosno zakov.
Također, do ovog stanja mogu dovesti promjene u kvaliteti rožine kopita koje treba potkovati,
kao i nemir životinje kod postavljanja potkovice.
Prilikom izravnog ukova konj očituje bolnost trzajem noge prilikom potkivanja te trenutnu
hromost u podupiranju. Kod indirektnog ukova, odnosno zakova hromost u podupiranju javlja
se nakon nekoliko dana kada nastalo stanje uzrokuje sve simptome izravnog ukova. Ukov i
zakov dovode do septičnog pododermatitisa koji u početku nastaje kao cirkumskriptni, a
postupno zahavaća područje čitavog potplata. Hromost može biti različitog intenziteta sve do
nemogućnosti opterećenja bolesne noge (IV. stupanj hromosti). Na zahvaćenoj nozi palpira se
pojačana pulzacija digitalnih arterija. Pretraga kopitnim kliještima daje pozitivan odgovor
prilikom palpacije najčešće u području čavala.
U slučaju kada se nije razvio septični proces u kopitu, kao kod uboda, nakon vađenja čavla i
raskivanja ubodni kanal treba dezinficirati (klorheksidin, jod) i prema potrebi staviti zaštitni
povoj na kopito. U slučaju septičnog procesa (cirkumskriptni i difuzni pododermatitis) konja
treba raskovati te na mjestu ukova načiniti lijevkasti otvor. Na kopito se postavlja hipertonični
oblog kroz 5-6 dana.
Kod svih opisanih stanja indicirana je primjena antibiotika širokog spektra djelovanja te
aplikacija profilaktičke doze tetanus antitoksina (T.A.T.).
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 5
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
3) SEPTIČNI PODODERMATITIS (Upala kopitnog korijuma; Pododermatitis
septica s. suppurativa)
Etiologija
Septični pododermatitis predstavlja gnojnu difuznu upalu potplatnog korijuma. Najčešće je
posljedica ubodne rane potplata kopita (nagazom na čavao, staklo, kamen), ukova i zakova, a
može se razviti i zbog naboja kopita uslijed nestručne korekcije i neprimjereno postavljene
potkovice.
Dijagnostički postupci i klinička slika
Ovisno o sloju korijuma koji je zahvaćen gnojnom upalom, razlikujemo površinski (zahvaća
stratum papillare) i duboki (zahvaća stratum reticulare) pododermatitis. Ovisno o mjestu
prodiranja stranog tijela kroz potplat razlikuje se i klinička slika, odnosno patološke
promjene.
Ukoliko strano tijelo probija potplat na kranijalnoj strani potplata, nastati će apsces između
potplata i kopitnice, životinja očituje bol, a može se razviti i osteomijelitis kopitnice. Ukoliko
strano tijelo probija potplat na kaudalnoj strani potplata, infekcija se širi na kopitni zglob ili
na ovojnicu tetive dubokog sagibača prsta što rezultira akutnom hromošću visokog
intenziteta. U tom slučaju neophodno je osigurati primjereno dreniranje nakupljenog sadržaja
i aplicirati sistemske antibiotike.
Površinski pododermatitis (pododermatitis superfitialis) karakterizira rijetki gnojni eksudat
sivo-crvenkaste boje. Kada se proces širi na dublje slojeve nastaje duboki pododermatitis
(pododermatitis profunda) kojeg karakterizira gusti žuti gnoj neugodna mirisa.
Kod septičnog pododermatitisa životinja očituje poremećaj općeg stanja (povišena tjelesna
temperatura), postupno nastalu visokogradnu hromost sve do nemogućnosti opterećenja
zahvaćene noge, pojačanu pulzaciju digitalnih arterija na zahvaćenoj nozi i bolnost prilikom
palpacije potplata kopitnim kliještima. U neliječenim dugotrajnim slučajevima bolesti dolazi
do odvajanja lamina u postraničnim dijelovima kopitne čahure te nakon odvajanja krunskog
korijuma i rožine gnoj izbija na površinu u području krunskog ruba. Opisano stanje je
prognostički loše.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 6
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Liječenje
Pristupa se korekciji kopita, naročito u području potplata, skidanjem suvišne rožine. Na
mjestu najjače boli utvrđene palpacijom kopitnim kliještima u pravilu se nalazi patološki
promijenjena rožina s kanalićem koji označava mjesto prodora stranog tijela. Ovaj kanal
obično seže u dublje slojeve rožine potplata i nakon opsežnije, dublje korekcije pojavljuje se
manja do veća količina gnojnog sadržaja koji izlazi pod pritiskom. Kanal se proširuje
kopitnim nožem u cilju tvorbe lijevkastog otvora radi drenaže nakupljenog sdaržaja. Na
kopito se postavlja hipertonični oblog kroz minimalno četiri do pet dana iza kojih je oblog
dopušteno ukloniti, a otvor je potrebno proširiti te postaviti novi oblog ili suhi povoj. Ovo
posljednje se prvenstveno koristi kod dubokog pododermatitisa kada otvor treba proširiti kako
bi se uklonili nekrotični dijelovi korijuma. Nakon formiranja lijevkastog otvora opće stanje
životinje se obično popravlja. Kod oba opisana stanja primjenjuju se antibiotici širokog
spektra djelovanja i zaštitna doza tetanus antitoksina. Liječenje dubokog pododermatitisa je
dugotrajnije, ovisno o oštećenju kopitnog korijuma i mogućim komplikacijama.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 7
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
4) NEKROZA KOPITNE HRSKAVICE (Necrosis et fistula cartilaginis ungulae;
Necrosis of the collateral cartilage; Quittor)
Etiologija
Nekroza lateralne i medijalne kopitne hrskavice karakterizirana je kroničnom gnojnom
upalom i nekrozom. Do upale dolazi nakon ozljede hrskavice ili mekih tkiva koja naliježu
i okružuju hrskavicu. U te ozljede se ubrajaju ubodne rane, razderotine, apscesi, kronične
infekcije kopitne stijenke i napuknuća kopitne čahure koje mogu imati za posljedicu
prodor i naseljavanje mikroorganizama uzrokujući infekciju kopitne hrskavice. Može
nastati i nakon ozljede potplata i krune kopita (nagaz na krunu). Najčešće se javlja u težih,
radnih konja.
Dijagnostički postupci
Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda životinje i
dodatnim kliničkim pretragama. Inspekcijom uočavamo oteklinu u području kopitne
hrskavice i istjecanje gnojnog sadržaja iz fistularnog kanala, a palpacijom utvrđujemo
lokalnu temperiranost. Diferencijalno dijagnostički nekrozu kopitne hrskavice valja
razlučiti od infekcije bijele linije koja se također obilno drenira u području krune kopita.
Kod nekroze hrskavice, otvor fistularnog kanala se nalazi nekoliko centimetara iznad
krunskoga ruba, a njegovu dubinu utvrđujemo ubrizgavanjem kontrastnoga sredstva uz
istodobno radiološko snimanje.
Klinička slika
Prvi simptom bolesti je pojava otekline u području hrskavice za kojom uslijedi formiranje
apscesa i fistule. Iznad krunskoga ruba formira se fistularni kanal kroz koji se obilno cijedi
iscjedak. Infekcija hrskavice izaziva i hromost zbog nastalog apscesa lokaliziranog na
površini ili u hrskavici. Intenzitet hromosti ovisi o količini nastalog gnojnog sadržaja.
Uslijed nakupljanja veće količine gnojnog sadržaja u hrskavici, pritiskom na okolno tkivo
razvija se hromost IV. stupnja pri kojoj konj uopće ne opterećuje bolesnu nogu. Intenzitet
hromosti se smanjuje kako se uspostavlja drenaža gnojnog eksudata.
Liječenje
Liječenje isključivo sistemskim i lokalnim antibioticima nije učinkovito zbog slabe
opskrbe hrskavice krvlju. Unatoč postavljanju obloga i ispiranju fistularnog kanala
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 8
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
antisepticima, izlječenje je upitno ukoliko se ne obavi kirurški zahvat. Svrha operacije je
ukloniti devitalizirano, nekrotično hrskavično i okolno tkivo zajedno s fistularnim
kanalom. Nakon uvođenja pacijenta u anesteziju, s medijalne i lateralne strane kopitne
stijenke načinimo otvor kroz koji provlačimo žicu kako bi nogu mogli fiksirati u
ekstenziji. Ovim postupkom spriječiti ćemo moguće slučajne komplikacije poput
otvaranja kopitnog zgloba. Poštujući načela asepse, u fistularni kanal možemo ubrizgati
metilensko modrilo za lakše uočavanje kanala prilikom kirurškog zahvata. Oko otvora
fistularnog kanala postavlja se eliptični rez pa tkivo u obliku klina i hrskavicu ispod njega
izrežemo skalpelom i kiretiramo. Do kopitne hrskavice možemo doći i s proksimalnije
strane nakon što postavimo blago zakrivljen rez i pomaknemo kožu. Ovaj postupak smatra
se boljim izborom jer nakon kirurškog zahvata možemo zatvoriti, i time zaštititi,
operacijsku ranu. Ako nam kroz proksimalni kožni rez kopitna hrskavica nije dostupna, na
postranim stijenkama kopita radimo kružni rez promjera do dva cm. Osim dobrog uvida u
stanje kopitne hrskavice i okolnih joj struktura, ovim rezom je osigurana nesmetana
drenaža nakupljenog sadržaja, a operateru omogućen lakši pristup do struktura koje valja
ukloniti i kiretirati. Hrskavica se uklanja dok ne dođemo do zdravog tkiva, a u rijetkim
slučajevima indicirano je hrskavicu u potpunosti ukloniti. Kao posljednje, obavlja se
punkcija kopitnog zgloba. Proksimalni rez na koži šivamo neresorptivnim koncem, a
tehnika šivanja mora osigurati ravnomjernu raspodjelu napetosti kože. Rez na kopitnoj
stijenci tamponiramo kompresama natopljenim u antiseptik i povijemo vodootpornim
bandažama.
Kod opsežnijih oštećenja i ukoliko je zahvaćen i kopitni zglob, prognoza je lošija.
Također, liječenje bez obavljanja kirurškog zahvata nije učinkovito.
Moguće su i komplikacije nakon operacije zbog postojanja "mrtvog prostora" na mjestu
uklonjene kopitne hrskavice i dehiscencija šavova obzirom na položaj postavljenog reza.
Poslijeoperacijska njega
Svakodnevno se mijenjaju tamponi i povoji na nogama sve dok uočimo rast mladog
granulacijskog tkiva i epitela koji će orožnjavati. Za bolje cijeljenje primarne rane
možemo nogu u distalnom dijelu imobilizirati kroz 10-14 dana kako bi se manjim
pokretima i koža manje pomicala, naročito u području postavljenih šavova.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 9
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
5) GNJILOGRIZ ŽABICE I MEKUŠA (Desintegratio et maceratio cornus cunei
et tori; Trush)
Etiologija
Gnjilogriz žabice je degenerativna infekcija žabice uključujući centralnu i lateralne
žabične brazde. Primarno dolazi do rastapanja rožine žabice nakon čega uslijedi
bakterijska infekcija. Nastaje najčešće kao rezultat loše higijene kopita i uslijed držanja
konja u nepovoljnim zoohigijenskim uvjetima. Nastanku gnjilogriza žabice ponajviše
pogoduje dugotrajno stajanje konja u vlažnim i prljavim stajama uz neredovitu korekciju
kopita. Od bakterija koje uzrokuju gnjilogriz žabice najčešće se spominju keratolitičke
bakterije poput Fusobacterium necrophorum. Češće se javlja na stražnjim nogama.
Dijagnostički postupci
Za postavljanje dijagnoze dovoljna je anamneza i klinički pregled životinje. Prilikom
uzimanja anamnestičkih podataka najviše nas zanimaju zoohigijenski uvjeti u kojima
životinja boravi te kakve su promjene zapažene na početku bolesti. Kliničkim pregledom
detaljnije pregledavamo područje potplata, žabice i žabičnih brazda. Navedene strukture
prekrivene su crnim iscjetkom neugodna mirisa i devitaliziranim, trulim tkivom.
Klinička slika
Kod dugotrajnijih procesa dolazi do oštećenja kopitnog korijuma što za posljedicu ima
hromost blažeg intenziteta. U tom slučaju uočavaju se i znakovi lokalne upale na
distalnom dijelu noge (oteklina, lokalna temperiranost, bol). Područje žabice je trulo,
zaudara i pokriveno je sivo-crnim isjetkom.
Liječenje
Liječenje započinje smještajem životinje u suhu i čistu staju. Kopito treba što prije očistiti
i izvršiti debridman raspadnutog tkiva. Svaki dan je potrebno lokalno aplicirati
adstringentnu kremu uz prethodno čišćenje kopita i uklanjanje devitaliziranog tkiva.
Područje žabice ispire se, odnosno dezinficira magnezijevim ili bakrenim sulfatom,
jodnom tinkturom i 10%-tnim formalinom. Za bržu i uspješniju regeneraciju žabice
preporuča se postavljanje spojene (zatvorene) potkovice (engl. "bar shoe"). Kod težih
infekcija uputno je primjenjivati antibiotike parenteralno.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 10
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Daleko veću pozornost treba pridavati prevenciji bolesti tako da životinju optimalno
koristimo za rad i da joj se osiguraju povoljni zoohigijenski uvjeti.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 11
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
6) KOPITNI RAK (Pododermatitis chronica verrucosa madidans; Canker)
Etiologija
Kopitni rak kronična je hipertrofična i gnjiležna promjena kopitnog korijuma koja zahvaća
područje žabice i potplata. Često je posljedica lošije higijene kopita, ali točan uzrok nije
poznat. Primarno je to bolest teških teglećih konja, no ipak se češće javlja u lakših, trkaćih
konja i češće na stražnjim nogama.
Dijagnostički postupci
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i dodatnih laboratorijskih
pretraga. Potrebno je bakteriološkom i mikološkom pretragom isključiti moguće infekcije.
Klinička slika
Klinički znakovi se očituju već u odmaklom stadiju promjena. Žabica izgleda intaktna, ali
je hrapava, neravna i masnoga izgleda. Rožina žabice omekša, djeluje otečeno, a korijum
je prekriven kazeoznim eksudatom neugodna mirisa. Na površini korijuma se uočavaju
papilomatozne izrasline karakteristična izgleda. Proces se širi na potplat, na stijenku
kopita i petne dijelove kopita, bez tendencije izliječenja.
Liječenje
Liječenje se zasniva na uklanjanju proliferativnih promjena. Omekšalu rožinu i oštećeno
tkivo potrebno je ukloniti te svakodnevno lokalno aplicirati antibiotsku mast ili ispirati
antiseptikom. Valja održavati higijenu kopita kako bi se pospješilo cijeljenje defekta što
može potrajati tjednima. Konja je potrebno potkovati specijalnom potkovicom s
poklopcem za potplatni dio koji omogućava zaštitu povoja i umjereni pritisak (povoj na
pritisak).
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 12
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
7) LAMINITIS (Kopitna kočina; Pododermatitis aseptica diffusa acuta et chronica;
Founder; Fever in the feet)
Etiologija
Laminitis se definira kao upala laminarnih struktura kopita koja je posljedica trenutne
ishemije i koagulopatije koje dovode do poremećaja u funkciji tkiva i degenerativnih
procesa spojnice između rožine i lamina korijuma kopita.
O mehanizmu nastanka laminitisa postavljene su tri hipoteze:
1. Laminitis nastaje kao tipična upala s lokalnom infiltracijom bijelih krvnih stanica.
2. Posljedica je ishemijsko-reperfuzijske ozljede
3. Nastaje uslijed metaboličkih poremećaja organizma kao posljedica oštećenja stanica
i aktivacije proteolitičkih enzima
Uzroci laminitisa su brojni i najčešće se radi o interakciji više čimbenika koji dovode do
kliničkog laminitisa. Poradi boljeg razumijevanja, podijeljeni su u grupe:
A) Alimentarni čimbenici i endotoksemija
Neprikladna prehrana ima značajnu ulogu pri nastanku laminitisa. Prekomjerno
unošenje pojedinih elemenata u organizam može rezultirati organskim poremećajima.
Jedan od češćih uzroka laminitisa je preobilno uzimanje hrane bogate
ugljikohidratima. Poznato je da konj ne može razgraditi sve ugljikohidrate kada se
obilato hrani žitom i travom i ukoliko je pod stresom, stoga se u organizmu pohranjuju
nestrukturni ugljikohidrati. Hrana bogata ugljikohidratima dospijeva do cekuma gdje
nastaju poremećaji u sastavu mikroflore. Buja mikroflora koja proizvodi višak
mliječne kiseline i povećava aciditet, a razgradnje sirove vlaknine nema. Nakupljeni
endotoksini resorbiraju se u krvotok, dolazi do endotoksemije i poremećaja u
cirkulaciji što dovodi i do laminitisa. Kod nagle promjene razine neproteinskog dušika
u organizmu nastaju prvenstveno poremetnje u funkciji jetre, naročito njene
detoksikacijske funkcije. Ovo se javlja često u proljeće nakon obilne ispaše konja na
pašnjaku koji je gnojen umjetnim gnojivom. Ista pojava zabilježena je kod ispaše u
kojoj dominira djetelina ili neka druga leguminoza uz istodobnu nestašicu vode. Osim
nabrojenih krmiva, na pašnjacima ima mnogo drugih trava koje također izazivaju
akumulaciju dušika u organizmu. Do metaboličkih poremećaja dolazi i nakon
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 13
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
uzimanja smrznute hrane. Točan mehanizam nastanka nije razjašnjen, no dovodi se u
svezu s oštećenjem stanica i resorpcije nastalih endotoksina u krvotok.
Prilikom puštanja konja na ispašu u proljeće, nakon stajskog držanja u zimskim
mjesecima, važno je postupno privikavanje na novi hranidbeni režim. Ukoliko se konj
prejede mladom djetelinom dolazi do metaboličkih poremećaja zbog unošenja velike
količine ugljikohidrata. Ova pojava zabilježena je češće u ponija i težih konja, a važno
je prethodno ponuditi ih sijenom kako se na ispaši ne bi prejeli.
B) Mehanički čimbenici
Od mehaničkih čimbenika koji mogu uzrokovati laminitis najčešće su spominjani
intenzivni treninzi, naročito oni na tvrdoj podlozi, zatim neprikladno držanje životinja
na betonskoj podlozi te naporan rad na tvrdoj podlozi. Predispozicije za laminitis
imaju konji nepravilnih i nekorigiranih kopita koji borave na neprikladnoj podlozi.
Tako se kao primjer navode konji dugih kopita koji naporno rade na tvrdoj podlozi
(kod zaprežnih konja).
C) Čimbenici povezani s cirkulacijom krvi
Cirkulacija krvi kroz distalne dijelove ekstremiteta ovisi i o kretanju konja. Ukoliko se
životinja ne kreće dovoljno, dolazi do anoksije tkiva i posljedično tome do laminitisa.
Laminitis može nastati i uslijed prebacivanja težine s ozljeđene noge na zdravu zbog
naglog opterećenja zdrave noge i promjene u cirkulaciji krvi. Transportni laminitis se
javlja u konja koji su transportirani kroz dulje vremensko razdoblje (prikolicom,
brodovima, vlakom). Neprestano prebacivanje tjelesne težine s noge na nogu tijekom
transporta dovodi do promjena u cirkulaciji nogu i posljedica toga može biti laminitis.
Promjene u optoku krvi kroz organizam povezuju se i s velikim hladnoćama i
vrućinama (dugotrajno stajanje u snijegu, vrućem blatu ili kod nepravilnog vrućeg
potkivanja) nakon kojih nerijetko uslijedi upala laminarnih struktura kopita.
D) Mnogostruki čimbenici povezani s organskim oboljenjima
Laminitis može nastati kao posljedica organskih bolesti prilikom kojih nastaju brojni
endotoksini i raspadni produkti. Primjer toga može biti bilo koja bakterijska infekcija
koja se ne liječi ili se ne izliječi u potpunosti, a uslijed koje se nastali endotoksini
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 14
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
slobodno resorbiraju u krv i uzrokuju daljnja tjelesna oštećenja, uključno i laminitis.
Također je zabilježena pojava laminitisa nakon poroda kod zaostajanja posteljice,
nakon kolike (jer se oslobode endotoksini i resorbiraju u krv) i upale (djelovanjem
vazoaktivnih amina-histamina). Predispoziciju za nastanak laminitisa imaju konji s
bolestima hipofize i poremećajem metabolizma kortizola (Cushing-ova bolest/
Metabolički sindrom u konja). Pretilost konja može biti posljedica otpornosti na
inzulin. U tom slučaju ugljikohidrati se ne utiliziraju u stanicama, već se pohranjuju u
obliku masti u područje vrata, ramena, slabina, ispod očiju i na korijenu repa. Nije
razjašnjen mehanizam nastanka laminitisa u ovom slučaju, no šećeri i škrob zasigurno
su okidači u nastanku bolesti. Konja koji je rezistentan na inzulin treba hraniti samo
sijenom koje ima udio neproteinskog dušika manji od 11%. Također valja izbjegavati
svježu zelenu krmu jer ista obiluje ugljikohidratima.
Izlaganje životinja herbicidima, umjetnim gnojivima i lijekovima poput
kortikosteroida ima znatnu ulogu u nastanku laminitisa.
Bez obzira na uzrok, mehanizam nastanka laminitisa temelji se na promjenama u
cirkulaciji krvi distalnih dijelova ekstremiteta. Dolazi do ishemije laminarnih arteriola
i venula, krv se preusmjerava u druge tokove čime se zaobilazi korijum. Rezultat je
zastoj krvi te kongestija i tromboembolija kapilara. Kao najteže stanje razvija se
nekroza tkiva. U kroničnoj hipoksiji i nedostatku esencijalnih amino kiselina potrebnih
korijumu, usporava se keratinizacija. Nastaju prstenovi, rotacija kopitnice ili potpuno
odvajanje tkiva ispod kopitne čahure.
Dijagnostički postupci
Za učinkovito liječenje važno je što prije postaviti točnu dijagnozu. Kao i uvijek,
važno je prikupiti što više anamnestičkih podataka, naročito onih koji se odnose na
držanje i hranidbu životinje, iskorištavanje i podatke o prijašnjim bolestima. Klinički
pregled i uočavanje znakova bolesti neizostavan su dio dijagnostike laminitisa.
Znakovi bolesti često su nespecifični, stoga se koristimo i drugim kliničkim metodama
dijagnostike. Pri pregledu životinje zapažamo ustezanje pri kretanju, lokalnu
temperiranost kopita i pojačanu pulzaciju digitalnih arterija. Pri pregledu kopita ne
smije se izostaviti pregled pomoću kopitnih kliješta i testovi fleksije. Pri blažem
obliku, bez većih promjena ili deformacija na kopitu, služimo se radiološkom
pretragom. Pritom se učini medijalna i lateralna projekcija kopita, a na snimkama je
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 15
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
moguće ustanoviti stupanj rotacije kopitnice, odvajanje dorzalnog zida kopita, potplata
i vertikalne devijacije. Indicirano je obaviti i venografiju, kako bi se utvrdilo stanje
poremećaja cirkulacije krvi u distalnim dijelovima ekstremiteta. Osim radiološke
pretrage u dijagnostici se služimo i ultrazvučnom pretragom te CT-om i MR-om kao
najpouzdanijim metodama.
Klinička slika
Laminitis se najčešće javlja unilateralno ( na jednoj nozi), no zabilježen je i bilateralno
(na dvije noge), a mnogo rjeđe na sve četiri noge. Prema tijeku bolesti može biti
akutni, subakutni i kronični koje je važno razlučiti zbog određivanja smjernica
liječenja. Obzirom na etiologiju, laminitis je podijeljen na sistemski i mehanički.
Sistemski laminitis posljedica je metaboličkih poremećaja koje rezultiraju
djelomičnom disfunkcijom epidermalne i dermalne lamine koje povezuju kopitnicu s
kopitnom stijenkom. U tom slučaju duboka digitalna fleksorna tetiva povlači kopitnu
kost od kopitne stijenke umjesto da flektira kopito. Ostatak laminarnih struktura se
trga pa nastaje apsces koji izaziva veliku bol. Obično je sistemski laminitis bilateralan
i to na prednjim nogama, rjeđe na stražnjim nogama. Mehanički laminitis nastaje
nakon djelovanja vanjskih čimbenika (trauma, rad ili trening na tvrdoj podlozi) koji
rezultiraju odvajanjem kopitnice od stijenke kopita. Javlja se podjednako na prednjim i
stražnjim nogama te unilateralno i bilateralno.
U akutnoj fazi bolesti tipičan je sapeti hod (konj kao da stoji na iglama), konj se
nevoljko ili se uopće ne kreće. Prednje noge su ispružene prema naprijed, a stražnje su
podvučene pod trup. Životinja je potištena i odbija bilo kakvo kretanje te nastoji
rasteretiti oboljeli ekstremitet tako da težinu prebacuje na petne dijelove kopita i
mekuši. Ako se natjera u hod, to čini polako i oprezno u zgrčenom položaju, a nakon
podizanja noge nastoji je što prije spustiti na tlo. Palpacijom se ustanovljuje lokalna
temperiranost kopitne stijenke, potplata te naročito u blizini krunskoga ruba. Pojačana
je pulzacija digitalnih arterija, javlja se mišićni tremor, crvenilo vidljivih sluznica,
povišena tjelesna temperatura (40-41°C), tahikardija (80-120/min) te tahipneja (80-
100/min). Životinja širi nosnice kako bi si olakšala disanje, intenzivno se znoji i
pokušava leći kad za to ima priliku i ostati u ležećem položaju što dulje. Već u akutnoj
fazi bolesti može doći do rotacije kopitnice ukoliko se ne započne s liječenjem na
vrijeme.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 16
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
U subakutnom slučaju javljaju se isti klinički znakovi, ali manjeg intenziteta. Životinja
se oprezno kreće, nevoljko i s većim oprezom prilikom oslanjanja na potplat bolesne
noge. Pojačana pulzacija i lokalna temperiranost ponekad izostaju, a ovaj tijek bolesti
najčešće prelazi u kronični oblik laminitisa.
U kroničnom obliku laminitisa nastaju deformacije kopita zajedno s znakovima bolesti
koji se javljaju u akutnom obliku, nešto blaže naravi. Uočljiva su područja prstenastih
izraslina rožine na području vrha kopita i petnih dijelova. Kopito je suženo i izduljeno,
lateralne stijenke su gotovo vertikalno položene u području pete, a horizontalno je u
nokatnom dijelu.
Kako proces napreduje, potplat postaje sve ravnija pa čak i konveksna. Hod je i
nadalje sve oprezniji i teži, a prilikom stajanja neprestano prebacuje težinu tijela s
jedne na drugu nogu. Radiološkom pretragom moguće je ustanoviti rotaciju kopitnice
ili njene osteoporotične promjene. Naposljetku, kopitnica perforira potplat obično
neposredno ispred žabice.
Liječenje
Za liječenje je važno razlučiti akutni od kroničnog laminitisa. Liječenje započinje
konzervativnim metodama kao što su krioterapija, aplikacija NSPUL-a, korekcija
kopita i pravilno potkivanje te promjene u hranidbi konja.
NSPUL se primjenjuju za analgeziju i ublažavanje upalnih procesa. Najčešće se koristi
phenylbutazone (ima dobar učinak i cijena lijeka je pristupačna), flunixin meglumine i
ketofen. Pri njihovoj dugotrajnijoj upotrebi postoji opasnost od oštećenja želučane
sluznice (vrijed želuca), bubrega i crijeva (kolitis). No danas se sve više koriste
sigurniji i manje opasni lijekovi, poput suxibuzona. Također se počinju koristiti i
COX-2 specifični lijekovi (firocoxib i diclofenac) koji spadaju u skupinu neselektivnih
NSPUL-a.
Primjenjuju se i vazodilatatori, osim u početnoj fazi laminitisa. Acepromazin kao
vazodilatator, uz manji sedacijski učinak, nema znatnije djelovanje kao vazodilatator.
Lokalno se vazodilatacija pokušava postići primjenom nitroglicerina, no i to ne daje
zadovoljavajuće rezultate. Phenoxybenzamine hydrochloride, blokator α-
adrenoceptora, izaziva vazodilataciju u trajanju od 24 sata. Zbog opasnosti da izazove
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 17
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
centralnu depresiju, ne primjenjuje se u konja u šoku. U akutnim slučajima p/o se
aplicira mineralno ulje koje ima laksativno djelovanje i sprječava apsorpciju
endotoksina iz želučano-crijevnog trakta. Lokalno se primjenjuju hladni oblozi ili se
konja smjesti u bazen s ledom, apliciraju se antihistaminici i periferni vazodilatatori.
Zbog poremećaja u cirkulaciji i tromboemboličnih promjena u krvnim žilama
indicirano je primjenjivati heparin kroz tri dana u dozi od 40 U/kg.
U akutnim napadima laminitisa kopito se potkiva zatvorenom (spojenom) potkovicom
kako bi se smanjilo opterećenje na potplatu i spriječila rotacija kopitnice.
Kortikosteroidi su kontraindicirani jer izazivaju imunosupresiju i uzrokuju intenzivne
kataboličke procese kojima se pogoršava klinička slika laminitisa. Može se obaviti i
blokada digitalnih živaca kako bi privremeno otklonili bol i životinji omogućili
kretanje, a time se pojačava protok krvi kroz distalne dijelove ekstremiteta. Potpuno je
razumljivo da je kretanje konja kontraindicirano kod rotacije kopitnice. Kronični
laminitis se liječi kao i akutni, ali se veća pozornost pridaje pravilnoj korekciji kopita u
vidu skraćivanja vrha kopita, odnosno nokatnog dijela, snižavanja petnih dijelova
kopita i zaštiti potplata. Također se kopito potkiva zatvorenom potkovicom i prekiva
se nakon 4-6 tjedana.
Operacijskom liječenju se pristupa kod pacijenata koji boluju od kroničnog
refrakternog laminitisa udruženog s rotacijom kopitnice i trajnom boli. Kronični
refrakterni laminitis posljedica je nekrotičnih promjena koje dovode do pomaka
kopitnice, gubi se veza kosti s kopitnom stijenkom i kopitnica počinje propadati. U
ovom slučaju obavlja se tenotomija duboke digitalne fleksorne tetive. Obavlja se u
akutnom slučaju i kod osteomijelitisa kopitnice. Ovim zahvatom reducira se bol i
omogućuje se korigiranje kopita na način da može izdržati opterećenje tijela. U roku
14 dana nakon zahvata prestaje dreniranje sadržaja iz potplata i konj se prestaje
pretjerano oslanjati na petne dijelove kopita. Fiziološka kontrakcija tetive ovisi o
vremenu obavljanja kirurškog zahvata. Ako je zahvat obavljen prije osteomijelitisa
kopitnice, do fiziološke kontrakcije tetive dolazi unutar prve godine nakon operacije, a
u suprotnom je potrebno i do 2-3 godine.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 18
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Tenotomija se može obaviti na dva načina:
1) Pristup u sredini metakarpusa
Obavljanje tenotomije u ovom području nosi manji rizik za nastanak
poslijeoperacijskih infekcija, a ujedno se izbjegava kontaminacija operacijskog
polja eksudatom i nekrotičnim tkivom iz područja potplata. Rez se postavlja s
lateralne strane ekstremiteta neposredno iznad duboke digitalne fleksorne tetive.
Konj ostaje u stojećem stavu i blago sediran. Nakon pripreme operacijskog polja
(šišanje dlake i dezinfekcija kože) potrebno je izazvati visoku blokadu palmarnih
živaca. Vertikalnim rezom dolazimo sve do duboke i površinske fleksorne tetive,
zatim se iste hemostatom odvoje te se u distalnom dijelu duboke digitalne
fleksorne tetive umeće hemostat kako bi se odvojio suspenzorni ligament od
duboke digitalne fleksorne tetive. Tetiva se potom povlači na reznu ranu i
poprečno presjeca. Rana se zatvara u dva sloja, prvo se postavlja jednostavni
produžni šav, a koža se šiva čeličnim steplerima.
2) Pristup neposredno distalno od putišta
Konja se obori u lateralnu poziciju i uvodi u opću anesteziju. S palmarne strane se
postavlja vertikalni rez u dužini od 3 cm, približno 1 cm proksimalno od petnih
mekuši. Nakon presjecanja tetive, rana se šiva u tri sloja; prvo se šiva tetivna
ovojnica, potkožje i koža. Tetivna ovojnica se šiva kako bi se izbjeglo formiranje
sinovijalnih sinusa ("mrtvih prostora").
Poslijeoperacijska njega
Distalni dijelovi ekstremiteta se zaštite sterilnim povojima, za ublažavanje boli daju se
analgetici. Pravilno potkivanje od iznimne je važnosti i time se treba spriječiti
hiperekstenzija u kopitnom zglobu. Spojeni dio potkovice dolazi na petne dijelove
kopita, a slobodni dio između krakova se postavlja na nokatni dio kopita (engl. reverse
shoe). Također potkovica može biti povišena u petama. Ovakvo potkivanje potrebno je
u slučaju tenotomije koja se izvodi pristupom distalno od putišta. Ako se radi o
tenotomiji pristupom u sredini metakarpusa, ovakvo potkivanje nije potrebno. Blagi
stupanj hiperekstenzije kopitnog zgloba gotovo uvijek postoji, ali ju lokomocijski
mehanizmi ograničavaju unutar fizioloških granica. Nakon 6-8 tjedana se uspostavlja
funkcija duboke digitalne fleksorne tetive i ortopedski potkov više nije potreban.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 19
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
8) PODOTROHLOZA (Podotrochlosis; Podotrochlitis; Navicular disease)
Podotroloza je kronična degenerativna bolest podotrohleje i podotrohlearne burze.
Obuhvaća oštećenje fleksorne površine kosti i nalijegajućeg dijela duboke digitalne
fleksorne tetive, a na lateralnim i proksimalnim dijelovima kosti se formiraju osteofiti.
Podotrohloza je jedan od najčešćih uzroka hromosti na prednjim nogama u konja, a nije
ustanovljena u ponija i magaraca.
Etiologija
Točan uzrok bolesti nije poznat, no pretpostavlja se da se radi o djelovanju više čimbenika
na cirkulaciju podotrohleje, suspenzorni ligament, distalni interfalangealni zglob,
podotrohlearnu burzu i duboku digitalnu fleksornu tetivu. Smatra se da je ovo bolest
starijih jahaćih konja, no zabilježena je i u mlađih konja. U kroničnim slučajevima kopito
se izobliči, postaje okomito položeno, suženo i ima malu žabicu. Nepravilno potkivanje
koje koči aktivnost žabice pri kretanju i smještaj životinje mogu doprinijeti nastanku
podotrohloze. Pritisak tetive dubokog sagibača prsta na distalnu sezamoidnu kost može
uzrokovati burzitis koji dovodi do hiperemije i prorjeđenja koštane strukture na fleksornoj
strani distalne sezamoidne kosti.
Dijagnostički postupci
Dijagnozu postavljamo na temelju anamnestičkih podataka i detaljnog kliničkog pregleda.
Obavljaju se dijagnostičke analgezije (niski palmarni digitalni blok) kojima se smanjuje
bol i intenzitet šepanja. U dijagnostičke svrhe obavlja se pretraga kopitnim kliještima,
pritisak prstima u međumekušnu brazdu, testovi fleksije i proba klinom. Od dodatnih
kliničkih pretraga od značaja je radiološka pretraga kojom je moguće ustanoviti
degenerativne promjene podotrohleje, primjerice formacija osteofita, pregradnja kosti u
vidu smanjenja gustoće koštanog tkiva, povećanje sinovijalnih šupljina (tzv. vaskularnih
kanala), oblikovanje cista, promjene na fleksornom korteksu i promjene na tetivi dubokog
fleksora prsta koji su u kontaktu te kalcifikacija proksimalnog suspenzornog ligamenta.
Opisana stanja mogu biti posljedica starenja ili podotrohloze, stoga kod dijagnostike
moraju biti uvaženi anamnestički podaci i klinička slika kako bi se navedena stanja mogla
razlikovati.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 20
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Klinička slika
U početku bolesti uočava se promjena stava nogu u mirovanju. Konj rasterećuje bolesnu
nogu tako što ju pruža naprijed, oslanjajući se više na nokatni dio kopita te pritom
izbjegava oslanjanje na petne dijelove kopita. Ukoliko su promjenama zahvaćene obje
prednje noge, naizmjence ih usmjerava prema naprijed iskoračajem koji je skraćen.
Intermitentna hromost se očituje u početku bolesti. Korak je skraćen i stječe se dojam da
konj posrće. Testovi fleksije koji uključuju distalne dijelove prednjih nogu obično dovode
do prolaznog pojačanja intenziteta hromosti. Može se razviti bolnost, odnosno osjetljivost
brahiocefalnih mišića kao posljedica promjena u stavu i hodu što se često opisuje kao
"hromost iz ramena". Uslijed podotrohloze moguć je i nastanak loma podotrohleje. Zbog
trajnog nepravilnog opterećenja kopita javlja se atrofija petnih dijelova, kopito prelazi u
suženo sa strmim petama (inaktivitetna atrofija).
Liječenje
Liječenje se provodi konzervativnim i kirurškim metodama, no zbog degenerativnih
procesa bolest nije izlječiva. Liječenje počinje mirovanjem životinje, naročito kod
hromosti visokog intenziteta. Njega kopita se usmjerava na korekciju i potkivanje čime se
uspostavlja fiziološko poravnanje članaka prsta i pravilni biomehanički odnosi. Krakovi
potkovice i klinasti umeci u petama pomažu djelovanju kopitnog mehanizma, odnosno
širenju kopita. U svaki krak potkovice postavljaju se samo tri čavla jer bi četvrti (petni)
čavao poništio širenje kopita u petnim dijelovima. Vrh kopita potrebno je zaobliti. Od
lijekova, apliciraju se NSPUL (fenilbutazon) i intraburzalno kortikosteroidi. Indicirana je i
p/o primjena perifernih vazodilatatora (isoxsuprine hydrochloride 0.6 mg/kg) dva puta
dnevno kroz 6-14 tjedana. Kod prijevremenog prestanka primjene lijekova, javljaju se isti
klinički znakovi bolesti.
Kirurško liječenje uključuje palmarnu digitalnu neurektomiju čime se otklanja bol i
produljuje se uporaba konja. Digitalna neurektomija se može komplicirati stvaranjem
bolnih neuroma. Neurektomija proksimalnijih i palmarnih živaca je kontraindicirana.
Također se može obaviti i dezmotomija kolateralnih sezamoidnih ligamenata žabične
kosti. Time se reduciraju sile pritiska tetive dubokog fleksora na podotrohleju. Prognoza
bolesti nije povoljna iz razloga što se stanje pogoršava i komplicira činjenicom da
životinja sve slabije odgovara na odabranu terapiju.
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 21
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
9) LOM KOPITNICE (Fractura phalangis distalis; Fracture of pedal bone)
Etiologija
Lom kopitnice je najčešće posljedica traume, udarca kopitom i uobičajena je pojava.
Nastupa iznenadna hromost tijekom treninga ili utrke. Većinom dolazi do sagitalnog loma
u lateralnom dijelu kosti i lomna pukotina se često širi u distalni interfalangealni (kopitni)
zglob.
Dijagnostički postupci
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda, a potvrđuje se niskom
palmarnom digitalnom analgezijom i radiološkom pretragom. Radiološka potvrda loma
kopitnice može biti otežana neposredno nakon loma, stoga je potrebno pretragu ponoviti
za 48-72 sata. Tada se na kosim projekcijama mogu uočiti lomne pukotine koje se u
početku ne mogu registrirati. Bitno je odrediti da li lom zahvaća distalni interfalangealni
zglob.
Klinička slika
Uočljiva je akutna hromost u podupiranju i bol prilikom izvođenja palpacije kopita
kopitnim kliještima. Na bolesnoj nozi nalazimo i pojačanu pulzaciju digitalnih arterija
zbog utjecaja na kopitni korijum. Hromost se intenzivira pri skretanju u stranu ili
okretanju konja na bolesnoj nozi. Ukoliko nije zahvaćen zglob, hromost se može značajno
reducirati nakon 48 sati mirovanja.
Liječenje
Konzervativno liječenje loma kopitnice uključuje mirovanje kroz 6-9 mjeseci ukoliko nije
zahvaćen distalni interfalangealni zglob. Lom obično zacijeli fibroznim tkivom i iako se
konj vrati u uporabu, radiološkom pretragom i dalje se uočava lomna pukotina. Potrebno
je konja potkovati ortopedskom potkovicom koja onemogućava širenje kopita u petnim
dijelovima. U životinja mlađih od tri godine cijeljenje loma koji se širi u zglob je
prognostički povoljno uz jednogodišnje mirovanje. U starijih konja je potrebno provesti
kirurško liječenje kompresijskom osteosintezom koja obuhvaća postavljanje kortikalnog
vijka kroz koštane ulomke. Česta komplikacija je infekcija uslijed koje je potrebno
izvaditi vijak. Palmarna digitalna neurektomija kod trkaćih konja se obavlja kako bi se
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 22
Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0
Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 23
konj mogao vratiti u natjecanje, bez opasnosti da bi neurektomija uzrokovala odgođeno
cijeljenje loma.