1

DJEČJI VRTIĆ „REMETINEC“ ZAGREB, Lanište 1d Tel. 65 94 420 mail. vrtic-remetinec@zg.t-com.hr

SADRŽAJ:

Ravnatelj: _ Klasa:601-02/19-04/01 Snježana Mutak, dipl.paed. Urbr.:251-557-04-19-1

ZAGREB, rujan 2019.

2

SADRŽAJ: UVOD........................................................................................................ 3.

1. RAZVOJNA VIZIJA.................................................................................. 4.

2. MISIJA................................................................................................... 4.

3. OBILJEŽJA KURIKULUMA: NAČELA I VRIJEDNOSTI .................................. 4.

4. PROGRAM.............................................................................................. 6. 5. NOSITELJI PROGRAMA........................................................................... 9.

6. STRATEGIJE I STANDARDI OSTVARIVANJA PROGRAMA – DEFINIRANJE

I OSIGURAVANJE KVALITETE......................................................................... 10.

7. KA PARTNERSTVU S RODITELJIMA .......................................................... 12. 8. SURADNJA S VANJSKIM ČIMBENICIMA ………………………………………………… 12

9. PROFESIONALNI RAZVOJ NOSITELJA PROGRAMA .................................... 13.

10. VREDNOVANJE I DOKUMENTIRANJE....................................................... 13.

LITERATURA .............................................................................................. 15.

3

UVOD

Imajući u vidu bitne odrednice Nacionalnog okvirnog kurikuluma u odnosu na odgojno -obrazovnu vertikalu koja pored važnosti suvremenih strategija rada naglašava kompetencijski okvir te potencijalne ishode koji bi djetetu omogućili dobar obrazovni početak u okviru formalnog sustava obrazovanja, (a koji je obvezan i u programu Predškole tj. za svu djecu u godini do dvije prije polaska u osnovnu školu) te odrednice Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, kao i aktualne i specifične potrebe djece uključene u naše programe i potrebe njihovih roditelja/korisnika, potom veličinu ustanove, sanitarno-higijenske propise etc. etc, naš vrtićki Kurikulum ima metodološka obilježja tzv. suvremenog mješovitog tipa kurikuluma. "Svaki vrtić treba tražiti vlastiti put razvoja prema svojim specifičnim uvjetima, kadrovskim i prostornim mogućnostima te socijalnom kontekstu u kojem djeluje" (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, str. 5.-6.) pri čemu je "obvezan usklađivati se s nacionalnim zahtjevima i polazištima, vrijednostima, ciljevima i načelima nacionalnog kurikuluma". Nastavno, "Kurikulum vrtića podrazumijeva ukupnost odgojno-obrazovnih interakcija u sklopu fizičkog i socijalnog okruženja vrtića, koje uključuje djecu i odrasle."

Tzv „mješovitost“ odražava naša promišljanja i nastojanja uzimajući u obzir uvjete rada, potrebe korisnika (djece i roditelja) i kompetencije nositelja procesa. Naše je stajalište da kvalitetno integrirani pedagoško - psihološki i didaktički standardi (Nacionalni kurikukulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje) nisu samo obveza, ili "tehnologija", nego predstavljaju temeljno polazište za usavršavanje i razvijanje stručnih kompetencija svih nositelja procesa kako bi se osigurala raznolikost isukustava za učenje i razvoj svih potencijala djeteta kao i oživotvorenje prava svih sudionika u odgojno-obrazovnoj ustanovi te ostvarivanje globalno postavljenog cilja.

Postavljeni standardi imaju vrijednosno uporište u strategijama rada odgojitelja odn. pojašnjavanju kako se određene vrijednosti žive u ustanovi i kako njihovo življenje osigurava kontinuitet iskustava za dijete neovisno o prostornoj, vremenskoj ili sadržajnoj dimenziji procesa. Istovremeno, djetetu omogućuju življenje vrijednosti u kontinuitetu, predstavljaju sigurnu zonu i prostor u kojem dijete istražuje vlastite potencijale i mogućnosti u interakciji s drugima i okruženjem i participira i provjerava svoje mišljenje i učinke svoga djelovanja. Također, isti čine specifičan sklop pedagoških kompetencija koje vidimo kao ishodište kvalitete odgojno-obrazovnog procesa za dijete. Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, str. 54." kvaliteta je rezultat promišljenog a ne stihijskog djelovanja pa je potrebno prema unaprijed utvrđenim/dogovorenim standardima (kriterijima/indikatorima) stalno analizirati postojeću praksu, uočavati i isticati dobre primjere i posebice, "kritične točke" te usmjeravati djelovanje pojedinaca prema unapređivanju postojećega i otklanjanju utvrđenih nedostataka."

4

1. RAZVOJNA VIZIJA

Razvojna vizija, u potpunosti se ogleda u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje: "Kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu i kurikulum vrtića izgrađuju djelatnici vrtića u skladu sa svojim profesionalnim znanjem i razumijevanjem vlastite odgojno-obrazovne prakse te osobne motiviranosti za proces njezina unaprjeđenja. Razvoj odgojno-obrazovne prakse događa se paralelno s razvojem novih vrijednosti, razumijevanja i znanja odgojitelja za što im je potrebno osigurati kontinuirani profesionalni razvoj." Trajno i kontinuirano preispitivanje prakse po načelima "organizacije koja uči" (Senge i sur. 2002.) odnosno kontinuirani profesionalni razvoj svakog radnika (Nacionalni okvirni kurikulum, str.57.) s ciljem unaprjeđenja -"transformacije" prakse, sustavno se implementira i realizira s ciljem usklađivanja prakse nositelja procesa, s načelom sadašnje i buduće dobrobiti djeteta (KOPD).

Sadašnju dobrobit djeteta osiguravamo primjenom strategija i standarda rada koji omogućavaju primjerenu individualizaciju, poticanje cjelovitog razvoja te uključivanje u zajednicu i aktivno sudjelovanje djeteta poštujući načela i pružajući uvjete za življenje i razumijevanje prava i odgovornosti djece.

Buduću dobrobit djeteta nastojimo ostvariti pedagoškim pristupom usmjerenim ka ishodima procesa (kompetencijski okvir postavljen Nacionalnim okvirnim kurikulumom) koji omogućava dovoljno raznovrsnih iskustava i prilika za učenje kako bi dijete na početku formalnog obrazovanja imalo jednake obrazovne šanse.

2. MISIJA Osiguravanje cjelovitosti razvoja, odgoja i učenja djeteta provedbom programa utemeljenih na humanističko-razvojnom pristupu te skrb o osobnoj, emocionalnoj, tjelesnoj, obrazovnoj i socijalnoj dobrobiti svakog djeteta uz uvažavanje kulture različitosti.

Omogućavanje ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje, kao i razvoj potencijala za učenje, i usmjerenosti učenju i istraživanju kao izazovu i izvoru pozitivnih iskustava.

Kontinuirano promišljanje i vrednovanje standarda kvalitete i strategija rada te pružanje podrške razvoju kompetencija svih stručnih djelatnika, i roditelja.

3. OBILJEŽJA KURIKULUMA: NAČELA I VRIJEDNOSTI 3.1. NAČELA Čine vrijednosna uporišta, a dio su bitnih odrednica kojima se osigurava unutarnja usklađenost svih sastavnica kurikuluma i partnersko djelovanje sudionika u njegovoj primjeni (i promjeni). Slijedom. 3.1.1.Otvorenost za kontinuirano učenje i spremnost na unaprjeđivanje prakse (NKRPOO) - načelo koje je polazište razvojne vizije ustanove.

5

3.1.2. Fleksibilnost odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću omogućuje fleksibilnost u situacijskom integriranju potreba, prijedloga i inicijativa djece i nositelja procesa uvažavajući materijalne, prostorne i organizacijske uvjete te kompetencije nositelja procesa za postizanje svrsishodne adaptibilnosti potrebama djece u odnosu na razvoj njihovih punih potencijala. 3.1.3. Oživotvorenje prava djeteta, posebice zaštitnih i participativnih prava povezanih s pravima djeteta na obrazovanje, načelo koje operacionaliziramo jednostavnim odrednicama: sigurnost i samozaštita, prava i odgovornosti, uključivanje - iznošenje i provjeravanje mišljenja djeteta - osiguravanje utjecaja djeteta na osobni razvoj i učenje, grupnu dinamiku i život u zajednici (u i izvan vrtića) 3.1.4. Individualizacija, integracija i inkluzija 3.1.5. Uvažavanje cjelovitosti razvoja, svih oblika učenja djeteta i njegovu inegrativnu prirodu te kompetencijski okvir 3.1.6. Kontinuitet u primjeni strategija i pristupa uređenih kao temeljni pedagoški standard kvalitete neovisno o promjenjivosti prostornih ili vremenskih uvjeta realizacije vrtićkog odgojno-obrazovnog procesa 3.1.7. Kontinuitet u odgoju i obrazovanju polazeći od načela buduće dobrobiti djeteta, kompetencijskog okvira, paradigme "spremnosti svih" - djeteta i vrtića i škole za tranziciju u formalni obrazovni sustav, kvalitetnim pedagoškim vođenjem procesa u vrtiću, kontinuiranim profesionalnim razvojem nositelja procesa, suradnjom s roditeljima i školom u realizaciji elemenata tzv. tranzicijskih programa 3.1.8. Primjerenost (poticajnost i funkcionalnost) i estetska dimenzija cjelovitog konteksta (Miljak, 2015.) 3.1.9. Suradnja i partnerstvo s roditeljima i širom zajednicom dimenzionirano u odnosu na svrhu suradnje i obilježja, kompetencije i očekivanja suradnika

3.2. VRIJEDNOSTI

Vrijednosti koje integriramo proizlaze iz NKRPOO, a odražavaju humanističke vrijednosti demokratskog društva na pojedinačnoj i društvenoj razini, koje usmjeravaju odgojno-obrazovno djelovanje ka osiguravanju individualne i društvene dobrobiti i opredjeljenju nacionalne obrazovne politike za očuvanje svih oblika baštine i stvaranje društva znanja:

3.2.1. Humanizam i tolerancija na načelima pravednosti (socijalna, emocionalna i građanska kompetencija - prava i odgovornosti, aktivnost i uvažavanje inicijative djeteta)

3.2.2. Identitet (osobni, kulturni i nacionalni identitet koji čini polazište za inetrkulturalnost i multikulturalnost u globalnom vremenu)

3.2.3. Odgovornost (smislen i savjestan odnos između osobne slobode i odgovornosti djeteta)

3.2.4. Autonomija (proizlazi iz oživotvorenja participativnih prava djeteta - inicijativa i oblikovanje aktivnosti, donošenje odluka i vršenje izbora, uviđanje posljedica, iznošenje i zastupanje vlastitog mišljenja)

6

3.2.5. Kreativnost (poticanje divergentnog mišljenja u svim vrstama aktivnosti, područjima učenja i komunikaciji te poticanje raznovrsnih kognitivno-simboličkih/umjetničkih ekspresivnih modaliteta djeteta)

3.2.6. Znanje (aktivna, istraživalačka, integrativna i imitativna priroda učenja djeteta)

3.2.7. Osposobljenost za stalne promjene i cjeloživotno učenje i razvoj - "učenje učenja"

3.3. OBILJEŽJA KURIKULUMA

Recentne znanstvene teorije, u prvi plan stavljaju dijete i njegovu aktivnost i interakciju s okolinom i aktualiziraju koncepte snalaženja i razvoja kompetencija, prava i odgovornosti, cjeloživotnog učenja, građanskog odgoja, uključivanja u život zajednice, etc. etc.

Respektirajući navedeno, izradili smo kurikulum koji polazi od djeteta, njegovih aktualnih i specifičnih potreba i mogućnosti te individualnih interesa i prava, uvažavajući sve aspekte strukture procesa, cjelokupnost konteksta, kvalitetu interakcija, kvalitetu i raznovrsnost strategija i pristupa odgojitelja koji stvaraju kontinuirane prilike za stjecanje raznovrsnih iskustava djeteta, uvažavajući raznovrsne stilove učenja i različite predispozicije i potencijale djeteta kao i aktivnu, partnersku ulogu svih sudionika.

4. PROGRAM

4.1. NAMJENA PROGRAMA

Namjena/svrha redovnog 10-satnog programa je optimalan razvoj punih potencijala svakog uključenog djeteta u dobi od navršene godine dana do polaska u osnovnu školu, odnosno osiguranje njegove najbolje sadašnje i buduće dobrobiti te potpora, prvenstveno zaposlenim roditeljima, u ostvarenju roditeljske uloge i uspostavljanju usklađenog kontinuiteta obiteljskog i institucionalnog odgojno-obrazovnog djelovanja.

Sukladno čl.15. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13.) redovni program "objedinjava njegu, odgoj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, prehranu i socijalnu skrb za djecu rane i predškolske dobi na način prilagođen razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i sposobnostima" okvirno usmjereno postavljenim kompetencijskim okvirom odnosno očekivanim ishodima značajnim za tranziciju djeteta u osnovnoškolsko obrazovanje i jednakost obrazovnih šansi.

4.2. ODREĐENJE DOBROBITI I KOMPETENCIJSKI OKVIR U PROGRAMU Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje određuje sastavnice kojima precizira značenje i usmjeravanje programskih strategija ka ostvarivanju dobrobiti za dijete uključujući: osobnu, emocionalnu, tjelesnu, obrazovnu i socijalnu dobrobit djeteta

Osobna, emocionalna i tjelesna dobrobit precizirana kao zdravlje djeteta i subjektivan osjećaj zadovoljstva uključuje: razvoj motoričkih vještina, usvajanje higijenskih, prehrambenih i kretnih navika kao preduvjeta zdravlja, uživanje u različitim aktivnostima i

7

interakcijama, otvorenost za svijet oko sebe i nova iskustva, smirenost i samoprihvaćanje djeteta, samopoštovanje i samosvijest, sposobnost odgode zadovoljavanja potreba (želja), razvoj identiteta, razvoj samostalnosti u aktivnostima i mišljenju, anticipacija posljedica djelovanja i izbora, razmatranje načina njihova ostvarenja, inicijativnost i inovativnost, promišljanje i procjena vlastitih aktivnosti i postignuća;

Socijalna dobrobit uključuje uspješno socijalno funkcioniranje (socijalnu kompetenciju): razumijevanje i prihvaćanje drugih/različitosti, društveno prihvatljivo ponašanje - usklađenost s normama, pravilima i obrascima; uspostavljanje, održavanje i razvijanje odnosa; aktivno sudjelovanje, pregovaranje i konstruktivno rješavanje sukoba; usklađenost djelovanja; etičnost, solidarnost i tolerancija, fleksibilnost i adaptibilnost na situacijske promjene; percepcija pripadnosti i značaja u zajednici; percepcija mogućnosti aktivnog doprinosa, mijenjanja ili utjecaja i odgovorno ponašanje prema sebi i drugima;

Obrazovna dobrobit u razvijanju potencijala i funkcioniranju djeteta uključuje: radoznalost, inicijativnost, kreativnost i stvaralački potencijal, otkrivanje radosti i koristi učenja, promišljanje o vlastitim i tuđim idejama; argumentirano iznošenje mišljenja, identificiranje različitih izvora učenja i njihove raznovrsne primjene; inicijativnost, organizacija i vođenje projekata; uključenost u aktivnosti, osvješćivanje procesa učenja i upravljanje, preuzimanje odgovornosti i procjena vlastitog učenja.

Navedene dobrobiti predstavljaju uređeni europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje koje smo preuzeli u odgojno-obrazovnoj vertikali. U okviru redovnog programa precizirali smo ih ishodima kojima težimo u razvoju potencijala djeteta omogućavajući dovoljno raznovrsnih iskustava kako bi svako dijete imalo jednaku šansu razviti očekivane kompetencije sukladno svojim mogućnostima i time imalo "jednake obrazovne startne osnove" u formalnom obrazovanju. Konkretizacija. Komunikacija na materinskom jeziku → u ranoj i predškolskoj dobi komunikacija na materinskome jeziku osnažuje se osposobljavanjem djeteta za pravilno usmeno izražavanje vlastitih misli, osjećaja, doživljaja i iskustava u različitim, za njega smislenim aktivnostima. Komunikacija na materinskome jeziku uključuje i razvoj svijesti djeteta o utjecaju jezika na druge i potrebi uporabe jezika na pozitivan i društveno odgovoran način.

Komunikacija na stranim jezicima → dijete rane i predškolske dobi strani jezik uči u poticajnom jezičnom kontekstu, u igri i drugim za njega svrsishodnim aktivnostima. Za to je najprimjereniji situacijski pristup učenju, koji djetetu omogućuje upoznavanje, razumijevanje i smisleno korištenje stranoga jezika u nizu različitih aktivnosti i situacija.

Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju → razvija se poticanjem djeteta na razvijanje i primjenu matematičkog mišljenja u rješavanju problema, u različitim aktivnostima i svakidašnjim situacijama. Prirodoslovna kompetencija podrazumijeva poticanje djeteta na postavljanja pitanja, istraživanje, otkrivanje i zaključivanje o zakonitostima u svijetu prirode te primjenu prirodoslovnog znanja u svakidašnjem životu.

Digitalna kompetencija → razvija se upoznavanjem djeteta s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i mogućnostima njezine uporabe u različitim aktivnostima, posebno kao izvorima zabave i učenja. Kao i kod svake medijske pismenosti potrebno je razvijati stavove o primjerenim i neprimjerenim sadržajima, koristima i štetnostima po zdravlje i razvoj djeteta. Korištenje računala omogućiti će se djecu u godini prije polaska u školu, s obveznom zaštitom pristupa kao i dostupnosti sadržaja.

8

Učiti kako učiti → odnosi se na osposobljavanje djeteta u području osvještavanja procesa vlastitog učenja. Potrebno je preusmjeriti pozornost odgajatelja sa sadržaja poučavanja na procese učenja djeteta te poticanje djeteta na stvaranje strategija vlastitog učenja.

Socijalna i građanska kompetencija → ove se kompetencije razvijaju poticanjem djeteta na odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti, samopoštovanje i poštovanje drugih te osposobljavanje za učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u vrtiću, zajednici i društvu na načelima pravednosti i jednakosti

Inicijativnost i poduzetnost → sposobnost djeteta da vlastite ideje iznosi i ostvaruje u različitim aktivnostima i projektima. Uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost djeteta na preuzimanje rizika, samoiniciranje i samoorganiziranje vlastitih aktivnosti te planiranje i vođenje vlastitih aktivnosti i projekata. Ujedno čine temelj stjecanja različitih znanja, vještina i sposobnosti djeteta te razvoj njegova samopouzdanja i samopoštovanja.

Kulturna svijest i izražavanje → razvija se poticanjem stvaralačkog izražavanja ideja, iskustva i emocija djeteta u nizu umjetničkih područja koja uključuju glazbu, ples, kazališnu, književnu i vizualnu umjetnost. Osnažuju se i razvojem svijesti djeteta o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovom mjestu u svijetu.

Motorička kompetencija → podrazumijeva razvoj općih motoričkih sposobnosti, krupne i fine motorike i grafomotorike. Podupire se podržavajućim sportskim događanjima i specijaliziranim programima, kao i korištenjem prirodnih resursa - predmeti, stepeništa, igralište - sprave, (potencijal mogućih „iskoristivih“ situacija je ogroman, značajno je uvažavanje aspekta samozaštite).

Ishodi kao obilježja i indikatori stjecanja kompetencija operacionalizirani su u Vrednovanju.

4.3. ZNAČAJKE STRATEGIJA U REDOVNOM PROGRAMU Odrednice (naše) razvojno primjerene prakse:

Primjena kompetencija odraslih u pedagoškom oblikovanju pristupa usmjerenog na dijete i njegove potrebe (prema artikuliranim ciljevima – u daljnjem tekstu)

Uloga odgojitelja/oblikovanost odgojnih postupaka, usmjerena na postizanje globalne poticajnosti procesa te življenja temeljnih humanih vrijednosti, prava i pravila

Shvaćanje učenja kao interaktivnog procesa koji uključuje djecu, odrasle, i socijalno okruženje

Bogato strukturirano okruženje i poticajna materijalna sredina koja doprinosi razvoju dječje kreativnosti i stvaralaštva - poticajno oblikovanje tzv. Centara aktivnosti kao preduvjeta djetetovog slobodnog izbora aktivnosti (prema razvojnim područjima/ kompetencijama) Izgradnja partnerskog odnosa s roditeljima, koji predstavlja najpoželjniji oblik suradnje u ostvarivanju zajedničkog cilja – optimalnog razvoja djeteta, kroz različite i raznovrsne, izravne i neizravne oblike suradnje s roditeljima

9

Tolerancija različitosti i uvažavanje prava sve djece (posebice one s tur i posebnim potrebama) Koncept cjeloživotnog učenja – stručno usavršavanje u cilju primjene suvremenih spoznaja u neposrednom radu s djecom

Oživotvorenje prava - demokratske vrijednosti i pluralizam ideja u primjeni

5. NOSITELJI PROGRAMA Nositelji programa su stručni djelatnici i ostali radnici ustanove. Proces se realizira u tri pripadajuća objekta na lokacijama Lanište 1d, Vice Vukova 9 i Nehruov trg 34a. Na lokaciji Lanište 1d uz upravu Ustanove, u redovnom programu za 12 odgojnih skupina, nositelji: 26 odgojitelja - 3 odgojitelja mentora i 6 odgojitelja nositelja obogaćenih posebnih programa integriranih u redovni 10-satni program, 2 dodatna odgojitelja za pružanje podrške djeci s razvojnim odstupanjima (TUR) u skupinama redovnog programa, 2 odgojitelja nositelja kraćih programa, te ostalo prateće osoblje na poslovima održavanja higijene i u centralnoj kuhinji.

Na lokaciji Vice Vukova 9 u redovnom programu za 8 skupina djece, nositelji - 16 odgojitelja:

1 odgojitelj mentor i 5 odgojitelja nositelja posebnih integriranih i kraćih programa, 2 dodatna odgojitelja za pružanje podrške djeci s razvojnim odstupanjima (TUR) u skupinama redovnog programa te ostalo prateće osoblje na poslovima održavanja higijene i u kuhinji. Na lokaciji Nehruov trg 34/a, u redovnom programu za 6 odgojnih skupina, nositelji - 12 odgojitelja: 2 odgojitelja nositelja obogaćenog integriranog programa, 1 dodatni odgojitelj za pružanje podrške djeci s razvojnim odstupanjima (TUR) u skupinama redovnog programa, 1 odgojitelj za rad u kraćem programu predškole tzv. Male škole te 1 odgojitelj nositelj kraćeg programa, kao i ostalo osoblje zaduženo za čišćenje i rad u kuhinji. Stručni tim ustanove čine pedagog (na zamjeni za pedagoga na rodiljnom dopustu), psiholog i logoped uz zdravstvene voditelje (jedan u punom radnom vremenu – na zamjeni, drugi na radu s pola radnog vremena), kao nositelji programa zaštite zdravlja i kvalitetne prehrane

Aktualan broj djelatnika vrtića je 107.

Odobreni nositelji programa za individualizaciju pristupa tj. dodatni odgojitelji za podršku djeci u skupini, u ovoj (2019./20.) pedagoškoj godini - 5 odgojitelja (isključivo odgojitelji s ugovorom na neodređeno puno radno vrijeme).

10

6. STRATEGIJE I STANDARDI OSTVARIVANJA PROGRAMA - definiranje i

osiguravanje kvalietete: U redovnim strategijama pedagoškog pristupa posebnu pozornost posvećujemo standardu kompetencija odgojitelja za uvođenje djeteta u socijalizacijski i društveni kontekst razumijevajući ovaj proces kao kontinuirani okvir u kojemu se stvaraju i njeguju uvjeti za učenje svakog pojedinog djeteta.Države stranke Konvencije priznaju svakome djetetu pravo na

obrazovanje na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu pri čemu će obrazovanje djeteta usmjeriti

prema: a) punom razvoju djetetove osobnosti, nadarenosti, duševnih i tjelesnih sposobnosti; ...d)

pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, snošljivosti, mira,

ravnopravnosti spolova (čl.28. i čl.29. Konvencije o pravima djece, prema Šeparović, 2014.)

Za motivirano učenje i cjeloviti razvoj djeteta u institucionalnom kontekstu potrebni su preduvjeti sigurnih odnosa među djecom i u interakciji s odraslima, jasnoća očekivanja, sigurno i ne ugrožavajuće ponašanje (za sebe i druge u zajednici), poticajni i sigurni materijalni uvjeti, osigurana sloboda izražavanja mišljenja i dobivanje povratne informacije o iskazanome...

Jasnoća očekivanja (kako bi svi u vrtiću bili sigurni), uspostavlja se postupno, sukladno rastućim razvojnim potencijalima djeteta. Od postavljanja granica i učenje vještinama osobne sigurnosti do usvajanja koncepata preuzimanja odgovornosti, definiranja i redefiniranja pravila življenja u zajednici usmjerenih na vlastitu sigurnost, sigurnost drugih i odgovornost za zajedničku imovinu. Početna pravila, već u jasličkoj dobi, definiraju odgojiteljice postavljajući jasne granice koje određuju što je sigurno ponašanje, a što ugrožavajuće, za sebe ili drugoga. Temeljna „pravila skupine“ koja sva djeca u svim skupinama usvajaju već od prvih dana polaženja jaslica odnosno vrtića, u skladu s uočenim potrebama i razvojnim mogućnostima djece u grupi proširuju se i nadograđuju – „rastu“ zajedno s djecom kako „raste“ i njihova sloboda i odgovornost. Pravila su postavljena kroz kritičko promišljanje i provjeru kako i koliko ih djeca razumiju (u praksi), vodeći računa o sveobuhvatnosti. Razvoj i nadogradnja sigurnosno-zaštitnih ponašanja svakodnevna su razvojna zadaća u raznovrsnim oblicima i sadržajima rada: dosljedna primjena u svakodnevnim životno–praktičnim situacijama/ aktivnostima, stalnost nadzora odgojitelja, dosljednost očekivanja, pružanje povratnih informacija, situacijsko aktualiziranje tema radi stjecanja novih znanja i vještina ili provjere razumijevanja djece kroz raznovrsne igre i aktivnosti. Usmjerenost na osiguravanje visoke razine kvalitete odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma temeljno je polazište, orijentacija i kontinuirana zadaća svih čimbenika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (prema NOK – u 2015.) Kako se kvaliteta definira kao „rezultat promišljenog, a ne stihijskog djelovanja pa je potrebno prema unaprijed utvrđenim/dogovorenim standardima (kriterijima, indikatorima) stalno analizirati postojeću praksu, uočavati i isticati dobre primjere i posebice “kritične točke” te usmjeravati djelovanje pojedinca/ustanove prema unapređivanju “postojećeg najboljeg” i otklanjanju utvrđenih nedostataka“ (NOK, 2015.), kao trajan smo prioritet (ne samo u sklopu redovitog primarnog, već i u posebnim programima), definirali vrtićke standarde, imajući na umu da o njihovoj realizaciji ovisi uspješnost cjelokupnog neposrednog procesa tj. življenja i rada u vrtiću. Pri tom smo, naravno, imali na umu, potrebe djeteta, osobitosti okruženja, kao i kompetencije odgojiteljskih i suradničkih struka u odnosu na zahtjeve (pojedine) profesionalne uloge.

11

6.1. STANDARDI U PROSTORNO-MATERIJALNOM OKRUŽENJU PROSTORNI KONTEKST Unutarnji prostori vrtića, su u funkciji cjelovitosti razvoja i odgoja djece tj. istraživanja, otkrivanja i aktivnog učenja (u sigurnom okruženju) Vanjski prostori su u funkciji osiguravanja cjelovitosti djetetova razvoja kao i adekvatnog zadovoljavanja aktualnih i specifičnih potreba, ako osiguravaju: Materijalni kontekst – standard se odnosi na osiguravanje optimalnih prostornih i materijalnih uvjeta za specifičnost življenja djeteta u skupini i ustanovi koju značajno određuju dimenzije prostora i odnosa, što predstavlja okvir za kontinuirano učenje djece (i odraslih) i razvoj (svih) kompetencija u sigurnom okruženju i kao i realizaciju niza različitih aktivnosti i mjera U stvaranju poticajnog cjelokupnog odgojno-obrazovnog konteksta za dijete, u okviru temeljnih strategija i standarda rada, istaknuto mjesto zauzimaju:

6.2. STANDARDI KOMPETENCIJA ODGOJITELJA U PRIMJENI – aktivno

istraživački /akcijski pristup, u odnosu na:

STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA Integrirano učenje djeteta - PROJEKTNA METODA RADA

6.3. STANDARDI PEDAGOŠKOG OBLIKOVANJA KOMUNIKACIJE

Pedagoška oblikovanost komunikacije, koja je odgojiteljev osnovni “alat” za rad, imperativ je u procesu koji pretendira biti odgojno-obrazovnim. Samo takva komunikacija osigurava usvajanje i življenje humanih vrijednosti pa tako i oživotvorenje prava i zadovoljavanje potreba djece.

6.4 „REFLEKSIVNI DIJALOG“- sustav kolegijalne, profesionalne i osobne podrške 6.5. STANDARDI UNAPREĐIVANJA RADA S DJECOM S GOVORNO JEZIČNIM TEŠKOĆAMA UZ POMOĆ POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE 6.6. INTEGRATIVNI PRISTUP U RADU S DJECOM KOJA ISKAZUJU AGRESIVNOST U PONAŠANJU 6.7. STANDARDI U IZGRADNJI DJELOTVORNIH, SIGURNOSNO-ZAŠTITNIH PONAŠANJA DJETETA U ODNOSU NA SEBE, DRUGE I OKOLINU (STVARI)

Temeljne zadaće odnose se na osiguravanje optimalnih uvjeta i poticaja za razvoj djeteta u kontekstu očuvanja i unapređivanja zdravlja te tjelesnog i psihološkog integriteta. Integriranim pristupom razvijamo sposobnosti, ponašanja i vještine snalaženja djeteta u odnosu na fizičko i socijalno okruženje.

6.8. STANDARDI PROMOVIRANJA SOCIJALNIH I EMOCIONALNIH KOMPETENCIJA - IZGRADNJA PROTEKTIVNIH PONAŠANJA prilagodba iz prevencijskog programa „RASTEMO ZAJEDNO“

12

6.9. STANDARDI U RADU S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA I TEŠKOĆAMA U RAZVOJU – različiti oblici prilagodbe i individualizacije pristupa

6.10. KORIŠTENJE I AFIRMACIJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG POTENCIJALA SITUACIJA tzv. “(svako) DNEVNIH RUTINA”

Predstvlja definirani skup postupaka, metoda i oblika rada u funkciji zadovoljavanja djetetovih primarnih (i specifičnih) potreba (imajući na umu velik udio tih i takvih aktivnosti u realizaciji svih programa odnosno njihovu praktičnu i samoaktualizacijsku vrijednost).

6.11. STANDARDI U ORGANIZACIJI DNEVNOG ODMORA DJECE 6.12. STANDARDI U ORGANIZACIJI AKTIVNOSTI S DJECOM NA VANJSKIM PROSTORIMA

6.13. STANDARDI U PRILAGODBI DJECE NA BORAVAK U JASLICAMA/VRTIĆU

7. KA PARTNERSTVU S RODITELJIMA - podrška obitelji

Suradnja roditelja i vrtića jedan je od osnovnih preduvjeta kvalitete rada vrtića (neovisno o tome radi li se o primarnom ili specifičnom programu) i prediktor kompetentnog roditeljstva u cjelini. Sukladno recentnim znanstvenim istraživanjima tematike roditeljstva i obitelji, vrtić predstavlja značajan prevencijski i protektivni resurs u odnosu na dijete i obitelj.

Temeljni vrtićki program suradnju definira kao kontinuirani proces koji se temelji na međusobnom povjerenju te osobnom i profesionalnom uvažavanju. OBLICI PODRŠKE RODITELJSTVU - STANDARD:

Roditeljski sastanci Inicijalni razgovori stručnih suradnika s roditeljima Individualni razgovori (odgojitelja s roditeljima)

Neposredno uključivanje roditelja u rad skupine/vrtića

Kontinuirano informiranje Prikupljanje mišljenja, prijedloga i stavova roditelja

8. SURADNJA S VANJSKIM ČIMBENICIMA – koji sudjeluju u obogaćivanju života djeteta različitim sadržajima u i izvan vrtića

Realizira se kroz STANDARDNE OBLIKE suradnje, ističemo:

Organizaciju posjeta, izleta, događanja…

13

Povezivanje sa svim sustručnjacima u području odgoja, razvoja i pružanja podrške svoj djeci, a nadasve onoj s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima

Unapređivanje odgojno-obrazovnog procesa i podizanje razina profesionalnih kompetencija svih stručnih djelatnika

9. PROFESIONALNI RAZVOJ NOSITELJA PROGRAMA

Kvalitetna odgojno-obrazovna praksa vrtića i kurikulum, najkvalitetnije i najučinkovitije se ostvaruje i razvija „iznutra“. Posebno poticajni su oni oblici profesionalnog usavršavanja koji nemaju samo informacijski, nego i transformacijski potencijal, s istraživačkim obilježjima - omogućuju propitivanje uvjerenja, iskustava i kontinuirane prakse odgojitelja. Sustavnim višegodišnjim radom, stvorili smo specifičnu kulturu ustanove i preduvjete kvalitetne argumentirane stručne rasprave u timskom pristupu koji je prema Senge i sur. 2002., esencijalan za razvoj "organizacija koje uče", odn. za kontinuirano unaprjeđenje profesionalnih kompetencija radi osiguranja primjerenog konteksta za razvoj, učenje i napredovanje djeteta.

Podsjetnik na načela življenja u specifičnoj kulturi i odnosima izložen je u formi KUĆNOG REDA ustanove za sve radnike, korisnike i posjetitelje.

Odgojitelji i stručni suradnici vrtića izrađuju individualne programe usavršavanja i predlažu grupne oblike usavršavanja u vrtiću i izvan vrtića (potencijalni organizatori - MZOŠ, AZOO, fakulteti i druge institucije koje imaju verificirane programe…), prema obavijesti – s ciljem stjecanja stručnih kompetencija, interdisciplinarno. Stručnim usavršavanjem, i globalno i specifično, planiramo ostvariti bolje razumijevanje i zadovoljavanje potreba djece, roditelja i svih stručnih djelatnika, u cilju življenja prava, stvaranja poticajnog cjelokupnog ozračja u vrtiću i osuvremenjavanja pristupa u radu s djecom.

10. VREDNOVANJE I DOKUMENTIRANJE

10.1. VREDNOVANJE Vrednovanje (dijelova) odgojno-obrazovnog procesa skup je analitičkih postupaka koji su važni za utvrđivanje, praćenje i unapređivanje učinkovitosti i kvalitete tog procesa. Ono je, dakle, preduvjet za promišljeno kreiranje, provođenje i praćenje strategija i postupaka, usklađenih s utvrđenim potrebama subjekata/čimbenika u konkretnoj praksi (Suprotno tome bilo bi nekritičko provođenje „modela“ i postupaka utemeljenih na imaginarnoj, a ne konkretnoj praksi).

14

Unutarnje vrednovanje predviđa korištenje sustavnih pristupa kojima odgojno-obrazovna ustanova, u našem slučaju vrtić, planira, prati, unapređuje i osigurava kvalitetu svih aspekata svoga djelovanja, s naglaskom na kvaliteti u odgojno-obrazovnom procesu. Načini vrednovanja pojedinih zadaća unapređivanja i održavanja standarda u redovnom programu (propisani i interno ustrojeni) definirani su i navedeni uz svaku pojedinu zadaću GPP-a, s kojom čine logičku cjelinu. 10.2. DOKUMENTIRANJE

Prema Pravilniku o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću (NN,83/01), svaka skupina vodi REDOVNU PEDAGOŠKU DOKUMENTACIJU, koju Pravilnik propisuje:

KNJIGA PEDAGOŠKE DOKUMENTACIJE ODGOJNE SKUPINE , sa svim propisanim sastavnicama

DOSJE DJETETA - „zaštićeni“ podaci o djetetu u odgojnoj skupini, vode se u „obrascu inicijalnog intervjua“, sa svim propisanim sastavnicama

IMENIK – podatci o djetetu/roditelju ažuriraju se obvezatno početkom godine, a po potrebi i češće

PORTFOLIO DJETETA – podtaci koji „prelaze“ s djetetom

PORTFOLIO SKUPINE – podaci o realizaciji kurikulumskih/programskih strategija

OSOBNI PORTFOLIO PROFESIONALNOG RAZVOJA ODGOJITELJA – podaci o (individualnoj) odgojno-obrazovnoj praksi i stručnom usavršavanju (prijedlog sadržaja)

DOKUMENTACIJA NA RAZINI OBJEKATA: organizacija rada i dokumentiranje procesa

DOKUMENTACIJA NA RAZINI USTANOVE: propisana arhiva i ljetopis Ustanove Godišnjim programom ustanove i Protokolima sigurnosti konkretizirane su organizacijske interne evidencije, zaduženja vođenja i arhiviranja.

15

LITERATURA

[1] Barth, B. M. RAZUMJETI ŠTO DJECA RAZUMIJU. Profil International, ZAGREB, 2004. [2] Bašić, S. KONCEPT PRIKRIVENOG KURIKULUMA. Napredak, 141 (2), 170-180.,2000. [3] Bredekamp, S., Rosegrant t. APPROPRIATE CURRICULUM CONTENT AND ASSESSMENT IN PROGRAMS SERVING CHILDREN AGES 3 THROUGH 8”, 1995. [4] Bredekamp, S. KAKO DJECU ODGAJATI. Školska knjiga, Zagreb, 1996. [5] Bruner, J.S. KULTURA OBRAZOVANJA, Educa, Zagreb, 2000. [6] Fullan, M. CHANGE FORCES:THE SEQUEL, Falmer Press, London ,1999. [7] Glasser, W. KVALITETNA ŠKOLA: ŠKOLA BEZ PRISILE.Educa, Zagreb, 2005. [8] Hansen, K. A., Kaufman, R. H.,Burk Walsh, K. KURIKULUM ZA VRTIĆE. Korak po korak, Zagreb, 2006. [9] Hansen, K. A., Kaufman, R. H.,Burk Walsh, K. KURIKULUM ZA JASLICE. Korak po korak, Zagreb, 2005. [10] Maleš, D., Stričević, I. ODGOJ ZA DEMOKRACIJU U RANOM DJETINJSTVU, priručnik za rad s djecom predškolske dobi na usvajanju humanih vrijednosti, Udruženje Djeca prva, Zagreb, 2004. [11] Maleš, D. (ur.) NOVE PARADIGME RANOG ODGOJA. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju, Zagreb, 2011. [12] Maleš, D., Milanović, M.,Stričević, I. ŽIVJETI I UČITI PRAVA, Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja, Filozofski fakultet, Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo, Zagreb, 2003 [13] Marsh, C.J. KURIKULUM: TEMELJNI POJMOVI. Educa, Zagreb, 1994. [14] Mijatović, A. OBRAZOVNA REVOLUCIJA I PROMJENE HRVATSKOG ŠKOLSTVA. Hrvatski zemljopis, Zagreb, 2002. [15] Mijatović, A. (ur.), OSNOVNE SUVREMENE PEDAGOGIJE. HPKZ, Zagreb, 1999. [16] Mijatović, A. , Previšić, V., Žužul, A., KULTURNI IDENTITET I NACIONALNI KURIKULUM. Napredak, 141 (2), 135-145, 2000. [17] Milanović M., Stričević I., Maleš D., Sekulić-Majurec, A. SKRB ZA DIJETE I POTICANJE RANOG RAZVOJA U REPUBLICI HRVATSKOJ. UNICEF - Ured za Hrvatsku, Zagreb, 2000. [18] Miljak, A. RAZVOJ KURIKULUMA RANOG ODGOJA. Mali profesor, Zagreb, 2015. [19] Morin, E. ODGOJ ZA BUDUĆNOST. Educa, Zagreb, 2002. [20] Miljak, A. TEORIJSKI OKVIR SUKONSTRUKCIJE KURIKULUMA. U: Previšić (ur.), KURIKULUM, TEORIJE, METODOLOGIJA, SADRŽAJ, STRUKTURA, Zavod za pedagogiju, Školska knjiga, 177 − 215. 19. Zagreb, 2007. [21] Slunjski, E. INTEGRIRANI PREDŠKOLSKI KURIKULUM. Mali profesor, Zagreb, 2001. [22] Slunjski, E. KURIKULUM RANOG ODGOJA – ISTRAŽIVANJE I KONSTRUKCIJA. Školska knjiga, Zagreb, 2011. [23] Slunjski, E. STVARANJE PREDŠKOLSKOG KURIKULUMA U VRTIĆU – ORGANIZACIJI KOJA UČI. Mali profesor. Zagreb, 2006. [24] Pastuović, N. CJELOŽIVOTNO UČENJE I PROMJENE U ŠKOLOVANJU. Odgojne znanosti, 10, 253- 267.2008. [25] Petrović–Sočo, B. KONTEKST USTANOVE ZA RANI ODGOJ I OBRAZOVANJE – HOLISTIČKI PRISTUP. Mali profesor, Zagreb, 2007. [26] Previšić, V.(ur.) PEDAGOGIJA I METODOLOGIJA KURIKULUMA. Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Školska knjiga, str.20, Zagreb, 2007. [27] Previšić, V. (ur.), KURIKULUM – TEORIJE, METODOLOGIJA, SADRŽAJ , STRUKTURA. Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Školska knjiga, str. 39-115., 253- 307., Zagreb, 2007. [28] Senge, P., Ross, R., Smith, B., Roberts, C., Kleiner, A. PETA DISCIPLINA U PRAKSI. STRATEGIJE I ALATI ZA GRADNJU UČEĆE ORGANIZACIJE. Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

16

[29] Vygotsky, L.S. MIND AND SOCIETY: THE DEVELOPMENT OF HIGHER MENTAL PROCESSES. Cambridge, MA: Harvard University Press.,1978. [30] Europska komisija. PROVEDBA RADNOG PROGRAMA «OBRAZOVANJE I USAVRŠAVANJE 2010», KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE, EUROPSKI REFERENTNI (preporučeni) OKVIR, AZOO,2004. [31] STRATEGIJA EUROPA 2020.,Bruxelles, 2010. [32] NACIONALNI KURIKULUM ZA RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE, RH, MZOŠ, Zagreb, 2015. [33] NACIONALNI OKVIRNI KURIKULUM TE OPĆE OBAVEZNO I SREDNJOŠKOLSKO OBRAZOVANJE. RH, MZOŠ, Zagreb, 2011. [34] Preporuka Europskog parlamenta i Savjeta od 18. prosinca 2006. O KLJUČNIM KOMPETENCIJAMA ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE (2006/962/EC) [35] PROGRAMSKO USMJERENJE ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE. (Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH, broj 7/8 1991.) [36] Vlada Republike Hrvatske. NACIONALNI PROGRAM ODGOJA I OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA PRAVA; dio 1: Predškolski odgoj, osnovna škola razredna i predmetna nastava, srednja škola, Zagreb, 1999. [37] Vlada Republike Hrvatske. STRATEGIJA OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE, zagreb, 2014. [38] ZAKON O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I NAOBRAZBI (NN broj 10/97., 107/07., 94/13.)

17

DJEČJI VRTIĆ “REMETINEC”

ZAGREB, Lanište 1d

KLASA: 601-02/19-04/01

UR.BROJ: 251-557-04-19-1

Zagreb, 30.09.2019.godine

ODLUKA O USVAJANJU

K U R I K U L U M A DJEČJEG VRTIĆA „REMETINEC“

ZA PEDAGOŠKU GODINU 2019./2020.

Na temelju članka 21. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97,

107/07, 94/13), i članka 43. stavak 6. Statuta DV „Remetinec“ uz prethodnu raspravu

i zaključke Odgajateljskog vijeća, Upravno vijeće Dječjeg vrtića „Remetinec“ Zagreb

na 19.sjednici održanoj dana 30.09.2019. godine na prijedlog ravnateljice donosi

K U R I K U L U M

Dječjeg vrtića „Remetinec“ Zagreb

za pedagošku godinu 2019./2020.

.

PREDSJEDNICA

RAVNATELJICA UPRAVNOG VIJEĆA

Snježana Mutak, dipl.paed. Snježana Kovačićek