Upload
vudan
View
228
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
DAMIR MUSLIĆ
REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Predmet: Međunarodne financije
Mentor: Prof. dr. sc. Mario Pečarić
Student: Damir Muslić
Matični broj: 24255
Smjer: Financije i bankarstvo
SADRŽAJ
stranica
1. UVOD........................................................................................................................1
1.1 Predmet istraživanja............................................................................................1
1.2 Problem istraživanja............................................................................................1
1.3 Objekt istraživanja...............................................................................................1
1.4 Svrha i ciljevi istraživanja.....................................................................................1
1.5 Korištene znanstvene metode.............................................................................2
2. PROCES FORMIRANJA MMF-a...........................................................................3
2.1 Osnivanje mmf-a..................................................................................................3
2.2 Ciljevi osnivanja i evolucija fonda........................................................................4
2.3 Članstvo u MMF-u................................................................................................7
2.4 Struktura MMF-a..................................................................................................8
2.5 Izvori sredstava i zajmovi.....................................................................................9
3. AKTIVNOSTI MMF-a............................................................................................14
3.1 Konzultativna uloga MMF-a................................................................................14
3.1.1 Konzultacije po članku IV. statuta...........................................................14
3.1.2 Reprogramiranje dugova u pariškom klubu............................................15
3.2 Financijska podrška fonda...................................................................................17
3.2.1 Politika rezervne tranše...........................................................................18
3.2.2 Politika kreditnih tranši...........................................................................18
3.2.3 Stand-by i prošireni aranžmani...............................................................19
3.2.4 Olakšice u provođenju transformacijskih procesa..................................20
3.3 Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom..........................................21
3.3.1 Neformalno pračenje..............................................................................22
3.3.2 Pojačani nadzor.......................................................................................23
3.3.3 Aranžman predostrožnosti.....................................................................24
4. ZNAČAJKE REFORME MMF-a U 21. STOLJEĆU.............................................26
4.1 Utjecajni čimbenici na reformu MMF-a u 21. stoljeću.......................................26
4.2 Program reforme MMF-a....................................................................................30
4.2.1 Reforma u upravljanju MMF-om............................................................32
4.2.2 Reforma instrumenata prevencije krize.................................................33
4.2.3 Reforme instrumenata financiranja niskodohodovnih država..............34
4.3 Reforme u međunarodnom monetarnom sustavu.........................................35
5. HRVATSKA I MMF................................................................................................38
5.1 Pristupanje članstvu MMF-a...............................................................................38
5.2 Konvertibilnost hrvatske valute.........................................................................40
5.3 Suradnja hrvatske i MMF-a................................................................................40
5.3.1 Prvi stand-by aranžman.........................................................................42
5.3.2 Prošireni aranžman (EFF – EXTENDED FOUND FACILITIES)...............43
5.3.3 Stand-by aranžman odobren 2001. godine.......................................44
5.3.4 Stand-by aranžman odobren 2003. godine.......................................46
5.3.5 Stand-by aranžman odobren 2004. godine.......................................48
5.4 Ocijene i preporuke MMF-a za 2013. godinu..........................................52
5.5 Svijetska kriza i hrvatska................................................................................53
6. ZAKLJUČAK........................................................................................................54
LITERATURA......................................................................................................................56
1
1. Uvod
1.1. Predmet istraživanja
Globalna ekonomska suradnja a naročito međudržavno valutno povjerenje snažno je uzdrmano II. svj. ratom te svim njegovim negativnom implikacijama. Potreba za što bržom obnovom ratom pogođenih zemalja zahtjevalo je od svjetskih gospodarstava visoki stupanj
ekonomske suradnje čiji je preduvjet reguliran i stabilan međuvalutni režim. Rezultat takvih
težnji je uspostavljanje institucije „Međunarodni monetarni fond“ koja kao središnja globalna monetarna institucija predstavlja jamca globalne monetarne i makroekonomske stabilnosti.
Međunarodni monetarni fond je jedna od najvažnijih međunarodnih financijskih institucija.
Osnovana tijekom konferencije u Bretton- Woodsu 1944. godine s ciljem razvijanja
međunarodne monetarne suradnje. Djelatnost Fonda uvukla se u mnoge pore nacionalnih
privreda u kojima svoju funkciju ostvaruje putem nadziranja, te financijskim i tehničkim
putem. Danas broji gotovo 187 članica među koje se ubraja i Hrvatska koja je članicom postala 1992. godine.
1.2. Problem istraživanja
Problem istraživanja je činjenica da MMF u više od pola stoljeća djelovanja nije uspio polučiti željene rezultate a istodobno nije u fokusu sve širih rasprava o nužnim reformama posebice u svijetlu aktualne globane ekonomske krize.
1.3. Objekt istraživanja
Objekt istraživanja je Međunarodni monetarni fond
1.4. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je prikazati moguće puteve ostvarivanja reformi fonda te ukazati na nužnost veće brzine, efikasnosti, preciznosti i pravovremenosti djelovanja fonda.
2
Ciljevi istraživanja odnose se na rezultate istraživanja temeljnih značajki Međunarodnog monetarnog fonda, posebice uloge i značaja fonda u svjetskoj gospodarskoj krizi na početku 21. stoljeća i nužnosti provođenja reforme u skladu s trendovima na globalnom tržištu, te prezentaciju dobivenih rezultata.
Za ostvarenje ciljeva potrebno je utvrditi:
1) Kako je tekao razvoj Međunarodnog monetarnog fonda od njegovog uspostavljanja do danas?
2) Na kojim temeljima je formiran fond te koja je njegova uloga u svijetu?
3) Koje su značajke funkcioniranja Međunarodnog monetarnog fonda?
4) Koji su suvremeni problemi Međunarodnog monetarnog fonda?
5) Koje su značajke reforme Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća?
6) Kakav je aktualni odnos Hrvatske i Međunarodnog monetarnog fonda?
1.5. Korištene znanstvene metode
Tijekom istraživanja i formuliranja rezultata diplomskog rada u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,
povijesna metode, metoda analize i sinteze, komparativna metoda, metoda klasifikacije,
metoda kompilacije, deskriptivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, te metode
dokazivanja i opovrgavanja.
3
2. Proces formiranja MMF-a
2.1.Osnivanje MMF-a
Međunarodni monetarni sustav svoj konačni krah doživljava krajem 2. svjetskog rata.
Već i prije rata svijet se počeo suočavati sa problemima međunarodnih plaćanja zbog čega se
počinju tražiti rješenja koja će stabilizirati monetarnu sferu i stvoriti preduvjete za rast
međunarodne razmjene.
U svrhu pronalaska izlaza iz takve situacije 1944. godine u Bretton Woodsu održana je
međunarodna konferencija o monetarnim i financijskim problemima, a u sklopu iste osnovan
je Međunarodni monetarni fond.
Međunarodni monetarni fond – MMF (International Monetary Fund - IMF),
specijalizirana je institucija Organizacije ujedinjenih naroda sa stalnim sjedištem u
Washingtonu1. Njezin Sporazum, odnosno Statut potpisale u 27. prosinca 1945. godine 43
zemlje članice. Statut MMF-a, predviđa ova institucija, unaprijeđuje međunarodnu
monetarnu suradnju, potiče razvoj svjetske trgovine, unaprijeđuje stabilnost međuvalutnih
odnosa, razvija multilateralni platni sustav, suzbija ograničenja u financijskom prometu i
pomaže članicama u rješavanju platnobilaničnih neravnoteža.2
Osnivanjem MMF-a stvoreni su institucionalni okviri za globalni monetarni sustav.
Slom zlatnog standarda te ljudski i materijalni gubici uzrokovani ratom uvjetovali su ovaj
pokušaj stabilizacije svjetskih valuta, a putem monetarne konsolidacije i dostizanje
gospodarskog razvoja što bi u konačnici vodilo do postizanja globalne stabilnosti, globalnog
ekonomskog rasta ali i blagostanja putem povećanja svjetske trgovine.
Dakle, svjetska zajednica krenula je putem koji u prvom planu ima rješavanje
problema stabilnosti nacionalnih valuta što bi omogućilo i međunarodnu razmjenu. U skladu
sa ciljevima Fonda, financijska pomoć bi bila pružena zemljama članicama. Takav proces
rezultirao je uspostavom konvertibilnosti u suvremenom smislu u nekoliko zapadnoeuropskih
država tek 60-ih godina prošlog stoljeća pa upravo te zemlje (SAD, Švicarska, Kanada,
Australija...) postaju zemlje stabilnih valuta i glavni nositelji ovih procesa.
1 Strahinja, D.: Međunarodna ekonomija : Teorija i politika, Digital point tiskara, Rijeka, 2007., str. 173
2 Aćimović, M. : Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995., str.
215
4
2.2. Ciljevi osnivanja i evolucija MMF-a
Ciljevi osnivanja međunarodnog monetarnog fonda prema odredbama Statuta3 su
sljedeći:
1. Unapređenje međunarodne monetarne suradnje putem čvrste i stabilne institucije koja
pruža tehničke mogućnosti za konzultacije i suradnju država na rješavanje
međunarodnih monetarnih problema.
2. Potpomaganje ekspanzije i ravnomjernog rasta međunarodne trgovine i na taj način
doprinosi razvoju i održavanju visoke razine zaposlenosti i ostalih proizvodnih
čimbenika.
3. Unapređenje stabilnosti tečajeva, održavanje pravilnih intervalutarnih odnosa između
zemalja članica i sprječavanja njihovog umjetnog obaranja.
4. Pomaganje i poticanje uvođenja multilateralnog sustava plaćanja u odnosu na tekuće
transakcije između zemalja članica.
5. Pružanje pomoći zemljama članicama putem raspoloživih sredstava Fonda, kako bi
mogle lakše otkloniti neravnoteže i poremećaje u bilanci plaćanja, bez upotrebe mjera
koje usporavaju razvoj u zemlji ili inozemstvu.
6. Smanjenje trajanja i inteziteta neravnoteže u bilanci plaćanja zemalja članica.
U ostvarivanju tih ciljeva, Fond se koristio raznim mehanizmima i instrumentima, a
danas je od originalnog Bretonvudskog sustava ostalo jako malo, a i to što je i ostalo
poprilično je izmjenjeno.
Dva su karakteristična perioda egzistiranja MMF-a, od trenutka njegova osnutka pa do
danas. Prvo razdoblje odnosi se na evoluciju njegova formiranja i prilagodbe uvjetima
međunarodnog monetarnog komuniciranja u poslijeratnom razdoblju, a drugo na početak
suvremenog načina života, tj. raspada njegova monetarna sustava pa do danas tj. do početka
kreiranja međunarodnih ekonomskih odnosa globaliziranog svijeta. 4
3 Srb V., Matić, M. : Bankarstvo u gospodarstvu, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001., str.253
4 Trlin, V.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski institut Zagreb i Sveučilište u Mostaru, Zagreb, 1999., str. 362
5
U tablici 1. prikazan je kronološki razvoj MMF-a i najvažniji događaji koji su
obilježili njegovo djelovanje. Izrazito bitne godine u njegovom razvoju bile su 1964. kada je
aktiviran GAB5 i 1969. kada SPV stupa na snagu. 1971. godina bila je od ključne važnosti jer
označava kraj konvertibilnosti dolara u zlato, a ujedno i uvođenje dodatnog poreza na sav
uvoz u SAD. Tim činom prestao je funkcionirati međunarodni monetarni sistem prema
principima koji su definirani u Bretton-Woodsu. Slijedeći presudni događaj dogodio se 2003.
kada je izvršeno udruživanje MMF-a i Svjetske Banke u provedbi zajedničkih ciljeva do
2015. godine.
Tablica 1. Kronološki prikaz važnijih događaja kroz povijest MMF-a
Godina Događaj
1944. Konferencija u Bretton Woodsu na kojoj je konstruiran statut MMF-a i Svjetske
banke
1945. Statut stupa na snagu nakon što ga je potpisalo 29 država
1947. MMF počinje s radom, prvi zajam odobren Francuskoj
1952. Izvršni odbor odobrio stand-by aranžmane
1962. Izvršni odbor prihvatio uvjete Općeg sporazuma o posuđivanju (GAB)
1964. Aktiviran GAB davanjem zajma Velikoj Britaniji
1967. Odbor guvernera odobrio uvođenje specijalnih prava vučenja (SPV)
1969. SPV stupa na snagu
1971. Ukinuta konvertibilnost dolara za zlato
1973. Prihvaćen sustav fluktuirajućih tečajeva
1981. Vrijednost SPV-a počinje se određivati na pojednostavljenoj košarici valuta od 5
zemalja (američki dolar, njemačka marka, francuski franak, japanski jen i
britanska funta)
1983. Revidiran i proširen GAB
1989. Prihvaćanje strategije rješavanja vanjskog duga zemalja u razvoju
1990. Prijedlog odbora o povećanju kvota sa 90 milijardi SPV-a na 135 milijardi SPV-a
1995. Odobren najveći stand-by zajam do tada, Meksiku
5 GAB – Opći sporazum o posuđivanju- posebna kreditna linija koja predstavlja mogućnost Fonda da posudi
određeni iznos novca po tržišnim uvjetima kako bi nesmetano mogao provoditi svoje funkcije
6
1998. Uganda postaje prva članica kojoj je oprošten dio vanjskog duga u iznosu od 350
milijuna američkih dolara
1999. Povećanje kvota prema 11. Općoj reviziji kvota na 212 milijardi SPV-a
2003. Udruženje MMF-a i Svjetske banke u nadzoru i provedbi ciljeva za globalni razvoj
do 2015. godine
2005. 19 afričkih zemalja oprošten 100% dug u iznosu od 3,3 milijarde dolara
2006. Odbor MMF-a predlaže paket reformi vezanih uz kvote
Izvor: Babić, M.; Babić, A.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000., str.377-383
http://www.imf.org/external/np/exr/chron/chron.asp
Na slijedećem grafikonu prikazano je kretanje vrijednosti dolara. Nakon formiranja
MMF-a, SAD se postavio kao vodeća država svijetskog gospodarstva zbog čega je američka
valuta određena kao međunarodna rezerva. Paritetni tečaj dolara bio je utvrđen u odnosu 35
dolara za 1 uncu zlata. Dolar je zamijenio zlato, najprije kao valuta prilikom obračunavanja, a
zatim kao svijetski priznata valuta i međunarodno platežno sredstvo koje se ne može
konvertirati u zlato. Naime, 15. kolovoza 1971. predsjednik Nixon ukida konvertibilnost
dolara za zlato i tim činom završava era Bretton Woodsa. Nakon tog čina vrijednost dolara
počinje strmoglavo padati.
Grafikon 1. Kretanje vrijednosti dolara
Izvor : http://bs.wikipedia.org/wiki/MMF
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 2000 2005
mg
zla
ta
Godina
Vrijednost …
7
2.3. Članstvo u MMF-u
Članstvo u MMF-u otvoreno je za svaku zemlju koja je voljna svoju, nacionalnu
politiku gospodarskih odnosa s inozemstvom prilagoditi Statutu MMF-a. Gotovo sve zemlje
svijeta članice su Fonda. One mogu istupiti iz članstva, a mogu i zatražiti ponovni primitak.
Od trenutka osnivanja Fonda pa sve do danas broj članica porastao je na 185.
Kao središnja globalna monetarna institucija, MMF izravno utječe na najvažnije
financijske i gospodarske odluke u svijetu. Zbog toga, status njezinih članica izrazito je
privlačan jer podrazumijeva da se radi o stabilnom i za međunarodni kapital privlačnom
gospodarstvu. S druge strane to znači da svaka zemlja koja postane njezina članica ujedno
postaje i članica Svjetske banke koja pomaže zemljema u rješavanju njihovih gospodarskih
problema i financiranju razvojnih projekata kroz odobravanje dugoročnih zajmova.
Grafikon 2. Rast broja članica od 1945. do 2005. godine
Izvor http://rockyoursocks.wordpress.com/2008/02/26/international-monetary-fund-imf/ (10.04.2013.)
0
20
40
60
80
100
120
140
160
180
200
1945 1955 1965 1975 1985 1995 2005
Bro
j čl
an
ica
Godine
8
2.4. Struktura MMF-a
MMF ima karakter pravne osobe, on može sklapati ugovore, raspolagati imovinom,
stjecati je i baviti se raznim poslovima iz monetarne sfere.
Prema čl. XII, st. 1 Statuta IMF njegova upravna struktura sastoji se od:6
1. Odbora guvernera (Board of Governors)
2. Izvršnog odbora (Executive Board)
3. Upravnog direktora (Managing Director) i ostalog osoblja.
Odbor guvernera je najviši organ upravljanja Fonda, a sastoji se od predstavnika svih
zemalja članica. Svaka članica imenuje guvernera i njegova zamjenika koji ih predstavljaju u
Fondu. Najčešće su to ministar financija i guverner središnje nacionalne banke. Guverneri
biraju predsjednika između sebe, a njihov se odbor sastaje redovito godišnje i to zajedno s
Odborom guvernera Svjetske banke. Ti sastanci se održavaju dvije godine zaredom u
Washingtonu, a svake treće godine izvan SAD-a.
Izvršni odbor odgovoran je za vođenje tekućih poslova kao i za pripremu godišnjih
izvještaja u kojemu se diskutiraju sve aktivnosti Fonda i daju preporuke za rješenje tekućih
poteškoća. Izvršni se odbor sastoji od 24 izvršna direktora od kojih 5 imenuju članice Fonda s
najvećim kvotama. Ostalih 19 predstavnici su grupa zemalja raspodjeljenih tako da ti direktori
imaju otprilike jednaku glasačku moć. Izvršni direktori predstavljaju MMF u svojim
zemljama ili grupama zemalja koje su ih izabrale, ali i te zemlje u Fondu. Upravo oni vrše
odabir Upravnog direktora.
Upravni direktor istodobno je predsjednik Izvršnog odbora i šef osoblja zaposlenog u
Fondu, a odgovoran je i za organizaciju, imenovanja i otpuštanja.
MMF je organiziran regionalno i funkcionalno. Postoji pet regionalnih sektora i to za
Afriku, Aziju, Europu, Srednji istok i američki kontinent. Funkcionalnih dijelova ima deset i
to su: administracija središnje banke, devizni i trgovinski odnosi, vanjski odnosi, fiskalni
poslovi, Institut MMF-a, pravni dio, istraživački dio, tajništvo te računovodstvo i financije
Fonda.
6 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str. 368
9
2.5. Izvori sredstava i zajmovi MMF-a
Postoji četiri glavna izvora sredstava MMF-a koje on koristi za davanje kredita
zemljama članicama:7
1. upisom kvota članica,
2. posuđivanjem na tržištu,
3. pristojbe za korištenje sredstava, dohodak od investicija,
4. kamate na Fondove SPV-a.
Mogućnosti dobivanja zajmova razlikuju se s obzirom na izvore sredstava MMF-a
namjenjenih za zajmove u funkciji rješavanja poteškoća neuravnoteženosti bilance plaćanja.
One se mogu podijeliti u tri vrste:8
1. Permanentne (stalne) mogućnosti koje se temelje na stalnim izvorima sredstava
MMF-a. U njih su uključeni rezervna (zlatna) tranša, četiri kreditne tranše,
proširena mogućnost kompenzacijskog financiranja i mogućnost financiranja
stabilizacijskih zaliha,
2. Privremene mogućnosti koje se temelje na sredstvima koje MMF posuđuje na
tržištu kapitala. U njih se uključuju mogućnost za financiranje uvoza nafte,
dodatne mogućnosti i proširena mogućnost dobivanja sredstava,
3. Ostale mogućnosti Fonda, kao što su račun subvencija za financiranje uvoza
nafte, račun subvencija u vezi s dodatnim mogućnostima financiranja, trust
fondovi.
Međunarodni monetarni fond u svom poslovanju i djelovanju primjenjuje slijedeće
vrste kreditiranja:
Prava vučenja
Okvirne kredite
Specijalna prava vučenja (SPV)
7 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str. 369
8 Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti saveza socijalističke
omladine hrvatske, Zagreb, 1980., str. 139
10
Prava vučenja predstavljaju mogućnost kupnje neke strane valute za domaću valutu.
Članica MMF-a tada je dužna u zadanom roku otkupiti vlastitu deponiranu valutu.
Ako članica zapadne u platnobilanične probleme, ona od MMF-a uzima okvirne
kredite, ali uz vrlo stroge uvjete postavljene od strane Fonda koje mora ispunjavati u zadanom
roku. Kad zemlja dužnik ima manje privredne poteškoće, a uzima okvirni kredit, dobiva
kredit na osnovi tzv. Odredbe pojačanog praćenja, koji se odobrava uz nešto povoljnije uvjete.
Specijalna prava vučenja predstavljaju bezuvjetno pravo vučenja valuta drugih
zemalja, dakle sredstva „vlastitih rezervi“ svake zemlje.9 To nije međunarodna valuta ali je
zemlje mogu koristiti za kupnju konvertibilnih valuta. Predstavljaju međunarodnu rezervu
aktive koju Fond kreira te oblik međunarodne likvidnosti. Specijalna prava vučenja nastala su
kao posljedica potreba za rješenjem koje bi omogućilo adekvatn rast svjetskih rezervi
likvidnosti a da se ne poveća deficit platne bilance SAD-a. Najveća sredstva Fond dobiva
upisom kvote pojedinih zemalja članica.
Svaka članica unosi određenu kvotu izraženu u SPV, koje joj daje određenu glasačku
snagu (broj glasova) i predstavlja osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za
udio u alokaciji SPV. Nakon realiziranog članstva u MMF-u svaka zemlja ima 250 početnih
glasova plus po jedan za svakih 100 000 SPV.
Vrijednost SPV-a u početku je bila jednaka vrijednosti dolara, no nakon ukidanja
konvertibilnost dolara za zlato 1971. njegova se vrijednost izražava putem košarice stabilnioh
svijetskih valuta. Isprva su košaricu valuta činile valute zemalja koje su u svjetskom izvozu
sudjelovale s više od 1%, a 1981. dogovoreno je da se vrijednost SPV-a određuje na temelju
košarice 5 valuta u koje su se ubrajale USD, DEM, japanski jen, francuski franak i engleska
funta. Uvođenjem eura, košarica SPV-a sastoji se od četiri svjetske valute. U skladu s time
zamjenjena je i kamatna stopa za područje Euro zone koja postaje tromjesečni Euribor.
Potrebno je naglasiti kako se vrijednost tečaja SPV-a kalkulira svaki dan, dok se procjena
košare valuta provjerava i prilagođava svakih pet godina.
9 Baban, Lj.. Međunarodna ekonomija, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,
1998., str.394
11
U slijedećoj tablici prikazana je struktura košarice valuta na dan 17. travnja 2013.
godine.
Tablica 2. Struktura košarice valuta na dan 17. 04. 2013.
Valuta
Iznos valuta
prema pravilu
MMF-a 0-1
Devizni tečaj
US dolar
ekvivalent
Postotna promjena
tečaja u odnosu na
američki dolar
Euro
0.4230
1.31360
0.555635
0.224
Japanski jen
12.1000
97.92000
0.123570
-0.092
Sterling funta
0.1110
1.52540
0.169319
-0.340
US dolar 0.6600 1.00000 0.660000
1.508542
1 US $= SPV
1 SPV = US$
0.662892
1.50854
- 0.780
Izvor: http://www.imf.org/external/np/fin/data/rms_sdrv.aspx (17.04.2013.)
Prava svake zemlje na dobivanje zajmova od MMF-a definirani su tranšama ili
dijelovima njezine kvote koje su najčešće definirane kao 25% od iznosa njezine kvote.
Slijedeća tablica prilazuje strukturu uplate kvote neke zemlje i njezine mogućnosti dobivanja
zajma od Fonda.
Tablica 3. Kvote prilikom izdavanja tranši
KVOTA KREDIT MMF-A
Zlato Domaća valuta Zlatna tranša Kreditna tranša
Prva Druga Treća Četvrta
25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25%
Izvor: Babić, M: Međunarodna ekonomija, 1996., Zagreb, str.350
12
Kvota se uplačivala 25% u zlatu, a 75% u vlastitoj valuti. Zemlja je prema prvotnim
pravilima svake godine mogla dobiti zajam u iznosu 25% od svoje kvote. Tih 25% od kvote
koje je uplaćeno u zlatu se zove zlatna tranša, a zajam u toj visini odobrava se automatski.
Nakon demonetizacije zlata, zlatna tranša postaje rezervna tranša (razlika iznosa
upisane kvote neke zemlje i iznosa u nacionalnoj valuti koju za tu zemlju drži MMF).
Uzimanje zajma u visini rezervne tranše zemlja vrši tako da plaća MMF-u svoju valutu u
iznosu od 25% svoje kvote te dobiva protuvrijednost u stranoj valuti. Kad to učini, MMF ima
valutu zemlje u visini 100% njezine kvote.
Kada je iskoristila rezervnu tranšu, zemlja svake sljedeće godine može dobiti zajam u
iznosu od 25% njezine kvote što se naziva kreditna tranša. Ne dobivaju se automatski, već uz
odobrenje Fonda, a kamate svake godine rastu dok se uvjeti Fonda postrožuju. Dobivaju se
tako da zemlja deponitra svoju valutu u Fondu u iznosu 25% kvote. Nakon što iskoristi sve
mogućnosti dobivanja kredita, MMF njezinu valutu ima u iznosu od 200% kvote. Maksimalni
iznos kredita kroz 5 godina jest 125% njezine kvote, tj. zlatna tranša plus četiri kreditne.
Prije nego li MMF odobri kredit zemlji članici, potrebno je izvršiti pregovore s
Fondom. Članica fondu upućuje pismo namjere u kojem potvrđuje da će svoju odluku striktno
provoditi u predviđenom roku. Prihvaćanjem pisma namjere, Fond odobrava prvu tranšu
kreditnog aranžmana, a potom pod strožijim uvjetima i ostale tranše. To podrazumjeva stand-
by aranžmane u sklopu kojih je članica dužna, prije svake slijedeće tranše dokazati da je
postupila u skladu s pismom namjere i da je ispunila zahtjevane uvjete.
Kada neka zemlja zatraži zajam od MMF-a, on joj predlaže određene mjere
ekonomske politike sa svrhom da se u razumnom roku uklone razlozi koji su uvjetovali
teškoće u bilanci plaćanja.
MMF u pravilu financira samo jedan dio neravnoteže u bilanci plaćanja zemlje
članice. Ostatak neravnoteže financiraju drugi kreditori. Uvjetovanjem svog zajma, MMF
ubrzava strukturna prilagođavanja zemlje i tako povećava povjerenje kreditora i investitora.
Time MMF ostvaruje ključnu ulogu u organizaciji financiranja eksterne neravnoteže neke
zemlje od strane drugih zemalja, njihovih središnjih ili komercijalnih banaka kao i Svjetske
banke i Banke za međunarodna plaćanja u Baselu.
Uvjetovanost korištenja zajmova mijenjala se je tijekom vremena u skladu s
promjenama globalne ekonomske situacije u svijetu. Ta uvjetovanost znači prihvaćanje
„dogovorenog“ paketa mjera stabilizacije, koji je najčešće sadržavao tzv. norme ili kriterije
13
izvršenja čiji je cilj ostvariti odgovarajuće devizne rezerve u platnoj bilanci, odgovarajuću
razinu stabilnosti cijena te eventualno stanoviti ekonomski rast.10
Polovina dosad odobrenih sredstava otpada na zemlje u razvoju. Fond svoju pomoć
odobrava isključivo za otklanjanje gospodarstvenih teškoća u bilanci plaćanja, a ne i za
financiranje gospodarskog razvoja zemlje. MMF vrši kratkoročno i srednjoročno kreditiranje
svojih članica. Na odobrena sredstva naplaćuje kamatu koja se utvrđuje svake godine, osim za
sredstva koja su odobrena u sklopu dopunskog i proširenog financiranja. Na takva sredstva
naplaćuje se tržišna kamata uvećana za troškove Fonda.11
Tablica 4. Kvote i glasačka moć izabranih zemalja kod MMF-a u 2008. godini
ČLANICA
MILIJUNI SPV-A
UKUPNI
POSTOTAK
GLASOVI
KVOTA
UKUPNI
POSTOTAK
SAD 42,122.4 17.69 421,961 16.75
Japan 15,628.5 6.56 157,022 6.23
Njemačka 14,565.5 6.12 146,392 5.81
Francuska 10,738.5 4.51 108,122 4.29
Velika Britanija 10,738.5 4.51 108,122 4.29
Italija 7,882.3 3.31 79,560 3.16
Rusija 5,945.4 2.50 60,191 2.39
Švicarska 3,458.5 1.45 35,322 1.40
Švedska 2,395.5 1.01 24,692 0.98
Poljska 1,688.4 0.71 17,621 0.70
Slovenija 275.0 0.12 3,487 0.14
Hrvatska 365.1 0.15 4,388 0.17
Izvor: http://www.imf.org/external/np/sec/memdir/members.aspx#U (17.04.2013.)
10
Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58 11
Aćimović, M: Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995.,
str.217
14
3. Aktivnosti i djelovanje MMF-a
Tri su glavna područja aktivnosti12 fonda: promatranje (nadzor), financijska i tehnička
pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom
na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom i čvrstom deviznom
tečaju, te pogoduje gospodarskom rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć
uključuje kredite i zajmove članicama fonda s platnom bilancom koja podupire politiku
prilagodbe i reforme. Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i drugu pomoć svojim
članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija,
dogovorima s MMF-om, te statističke podatke.
Temeljna uloga MMF-a mogla bi se definirati kao: 1) konzultativna uloga i 2)
financijska podrška Fonda.
3.1. Konzultativna uloga fonda
Osnovni cilj konzultacija su uvid u makroekonomsku politiku članice, naročito
eksterne politike, i njihova usklađenost s osnovnim ciljevima Fonda. Pritom Fond treba
razmotriti konzistentnost politike vanjske zaduženosti s "održivom" pozicijom u platnoj
bilanci zemlje članice. Fond radi toga u sklopu konzultacija prema članku IV. Statuta obično
izrađuje srednjoročni scenarij zemlje članice i to za razdoblje od idućih pet godina.
3.1.1. Konzultacije po članku IV. Statuta
Redovite konzultacije po članku IV. Statuta osnovno su sredstvo za ostvarivanje
funkcije nadzora nad međunarodnim monetarnim sustavom, odnosno, nadzora Fonda nad
politikom deviznog tečaja u smislu bilateralnih odnosa13. Održavaju se najčešće jednom
godišnje u obliku bilateralnih sastanaka predstavnika Fonda s predstavnicima zemlje članice.
Na sastancima se razmatraju osnovna gospodarska kretanja, tj. polazeći od realnog sektora,
analizira se stanje i kretanja u fiskalnom sektoru, monetarnom sektoru, sektoru gospodarskih
12
The IMF at a Glance: the Factsheet, http://www.imf.org/external/np/exr/facts/glance.htm 13
U smislu multilateralne suradnje, osnovno sredstvo za realiziranje nadzora je analiza svjetskih ekonomskih
kretanja (World Economic Outlook) koja je redoviti predmet razmatranja organa upravljanja Fonda.
15
odnosa s inozemstvom kod kojeg je akcenat stavljen na politicu deviznog tečaja, ocjeni
platne bilance, rezervne pozicije članice i visine vanjske zaduženosti. Pri analizama uzimaju
se u obzir i sva ona kretanja (npr. pitanja socijalne skrbi, tržišta rada, plaća i sl.) koja utječu na
uspješnost provođena makroekonomske politike, a koja u krajnjoj instanci zajedno sa
analizama ostalih sektora, omogućavaju procjenu da li je članica predana razvijanju
gospodarskih odnosa s inozemstvom koji će počivati na pravednim osnovama.14
Dakle, namjera je bilateralnih sastanaka utvrditi da li se članica pridržava obveza
definiranih člankom IV Statuta.
3.1.2. Reprogramiranje dugova u "Pariškom klubu"
Fond pruža tehničku pomoć svojim članicama i daje savjetodavne usluge kreditorima
u sklopu multilateralnih pregovora o odgodi vanjskih dugova pri tzv. "Pariškom klubu". Tri su
temeljna načela koja se primjenjuju kod reprogramiranja dugova u okviru Pariškog kluba: (1)
iminentno neplaćanje na vrijeme (dakle neizbježno je očekivati obustavljanje otplate zajmova
od strane zemlje dužnika), (2) uvjeti reprogramiranja i (3) podjednaka podjela tereta
reprogramiranja među vjerovnicima.
1) Neizbježnost neplaćanja na vrijeme – vlade vjerovnici podržat će zahtjev zemlje
dužnika za reprogramiranjem dospjelih obveza, a to znači dati joj olakšice u otplati duga samo
ako postoje dokazi da ta zemlja neće moći uredno otplaćivati svoje obveze, tj. da će doći u
situaciju neplaćanja na vrijeme ako joj se otplate ne reprogramiraju. Postojanje znatnijih
nepodmirenih obveza po dugovima uzima se kao dovoljan dokaz da je zemlja dužnik došla u
situaciju kad ne može otplaćivati svoje dugove i da je načelo iminentnosti neplaćanja na
vrijeme zadovoljeno. Stručnjaci Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF) izrade projekciju
bilance plaćanja za sljedeću godinu sa svim izvorima i uporabama deviznih sredstava. Kada
su uporabe deviznih sredstava veće od njihovih izvora, postoji jaz financiranja koji se ne
može drukčije premostiti nego neplaćanjem dospjelih obveza.
2) Uvjetovanost reprogramiranja – budući da reprogramiranje dugova znači
smanjivanje tereta otplate, vlade zemalja dužnica su sklonije tražiti reprogramiranje dugova-
nego poduzimati, često neugodne i nepopularne, mjere ekonomske politike radi uredne
14
Srkalović, N.: Alternative oblici suradnje Međunarodnog monetarnog fonda s članicama koji
proizlaze iz funkcije nadzora, Privredna kretanja i ekonomska politika, Ekonomski institut, Zagreb,
vol. 8., 1998., 65., str. 87.
16
otplate. Zbog toga zemlje kreditori uvjetuju reprogramiranje provođenjem određene
ekonomske politike koja će eliminirati uzroke zaduženosti i osigurati uredno otplaćivanje
dugova. Naravno, reprogramiranje ne rješava problem dugova. Ono samo daje predah za
definiranje i provođenje konzistentnog skupa mjera i aktivnosti ekonomske politike radi
rješavanja problema zaduženosti. Samo dobro definirana i odlučno provođena ekonomska
politika može riješiti problem zaduženosti određene članice.
Zbog toga vjerovnici postavljaju zemlji dužniku uvjete za reprogramiranje dugovanja.
Ti se uvjeti mogu ukratko ovako opisati; definirati konzistentan skup mjera ekonomske
politike kojim će se osigurati uredna otplata dugova. U skup mjera ekonomske politike kojima
se uvjetuje reprogramiranje spada restrikcija svih oblika unutarnje (državne) potrošnje, što
znači i opadanje životnog standarda stanovništva, mjere stimulacije izvoza, prije svega
politikom tečaja, ograničavanja (smanjenje) uvoza itd. Budući da je posljedica svih tih mjera
smanjenje životnog standarda u zemlji, vlade zemalja dužnica ih nerado provode. Kao
preduvjet pokretanja pregovora o reprogramiranju dugova u okviru Pariškog kluba, zemlja
dužnik mora zaključiti stand-by aranžman s MMF-om. A da bi zaključila stand-by aranžman s
MMF-om zemlja dužnik mora prihvatiti određene uvjete o provođenju sasvim određene
ekonomske politike. Kad je zemlja sklopila stand-bv aranžman s MMF-om, smatra se da je
načelo uvjetovanosti reprogramiranja ispunjeno.
3) Srazmjerna razdioba tereta na vjerovnike – Načelo razmjerne razdiobe tereta
reprogramiranja među vjerovnicima znači da sve zemlje vjerovnici moraju podnijeti teret
reprogramiranja razmjerno svome udjelu u dugovima (udio koji reprogramiraju). Da bi se ti
uvjeti zaista i proveli, nužno je revidirati obveze plaćanja u pojedinim ugovorima o zajmu
između zemlje dužnika i njezinih vjerovnika. Zbog toga se moraju sklopiti novi ugovori u
skladu sa smjernicama danim u Dogovoru o reprogramiranju.
Da bi se zemlju dužnika natjeralo da ne odugovlači s bilateralnim pregovorima,
uveden je princip da se prije pristupanja novoj rundi pregovora o reprogramiranju u okviru
Pariškog kluba, sve obveze po ranije reprogramiranom dugu moraju poštovati i izvršiti. A to
znači da se prije toga bilateralni ugovori moraju i zaključiti.
17
3.2. Financijska podrška MMF-a
Međunarodni monetarni fond omogućuje svojim članicama korištenje sredstava u
sklopu pojedinih financijskih olakšica kao potporu otklanjanju poremećaja u njihovim platnim
bilancama.15
Članice Fonda mogu koristiti sredstva s računa općih sredstava u sklopu različitih
vrsta olakšica. Obujam korištenja općih sredstava utvrđen je u relativnom iznosu kvote
članice kod Fonda:
Tablica 1. Mogućnost korištenja sredstava Fonda u sklopu pojedinih olakšica
Na temelju
starih kvota
Na temelju novih
kvota
u % kvote od u % kvote od
Politika kreditnih tranši i ''proširena olakšica''
Godišnje 90-110 68
Kumulativno 400-440 300
Olakšice za strukturno prilagođavanje 70 50
Prva godina 20 15
Druga godina 20 20
Treća godina 15
Proširena olakšica za strukturalno prilagođavanje
Maksimalno 250 190
Izuzetno 350 255
Prosječno 150 110
Olakšice za kontingentno i kompenzatorno financiranje 122 95
Kompenzatorno 40 30
Kontingentno 40 30
Uvoz žitarica 25 20
Zaliha 45 35
Olakšice za sistemsku transformaciju 50
Smanjenje duga 40 30
Izvor: Franičević – Grubić, D., et al.: Hrvatska i međunarodne financijske institucije – svjetska pravila
usmjeravanja razvoja, IMO-Institut za međunarodne odnose Zagreb, 1996., str. 20.
15
Baban, Lj., Marjanović, G.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Osijek 1998., str. 16.
18
3.2.1. Politika rezervne tranše
Kupnja u sklopu "rezervne tranše" označava kupnju specijalnih prava vučenja od
strane članice ili valute druge članice u zamjenu za vlastitu valutu, koja ne izaziva porast
depozita u valuti članice na računu općih sredstava Fonda iznad njezine kvote.16
Rezervna tranša se može definirati kao razlika između iznosa valute neke zemlje koju
drži Fond i njezine kvote. Rezervna tranša dio je deviznih rezervi članice Fonda.
Korištenje rezervne tranše ne smatra se kao korištenje kredita Fonda, pa nema obveze
plaćanja pristojbi i obveze reotkupa. Članica može koristiti rezervnu tranšu bilo kada i to tako
da deponira vlastitu, domaću valutu na račun općih sredstava Fonda u iznosu 25 posto svoje
kvote u zamjenu za (konvertibilnu) valutu druge članice Fonda. Tada depoziti u domaćoj
valuti te članice iznose 100 posto iznosa kvote.17
3.2.2. Politika kreditnih tranši
Članica Fonda može koristiti sredstva Fonda na način da kupi valutu druge članice za
vlastitu, domaću valutu u četiri jednake tranše. Svaka tranša iznosi 25 posto iznosa kvote
članice u Fondu. Uvjeti korištenja kreditnih tranši diferencirani su tako da su uvjeti korištenja
sredstava u sklopu "prve kreditne tranše" liberalniji od uvjeta korištenja ostalih kreditnih
tranši. Primjerice, kod "prve kreditne tranše" se ne primjenjuje "klauzula o konzultacijama"
('review clause"), "kriteriji izvršenja" i obročno korištenje sredstava ("phasiIg of purchases").
Načela "uvjetovanosti" kod "prve kreditne tranše" ne primjenjuju se čak ni kad se sredstva
koriste u sklopu zaključenog stand-by aranžmana. Nasuprot tome, kada se koriste ostale
kreditne tranše, tzv. gornje kreditne tranše, točno se primjenjuju sva načela "uvjetovanosti".
Kada članica iskoristi sve kreditne tranše, depoziti Fonda u domaćoj valuti te članice
iznose 200 posto njene kvote. To je ujedno i gornja granica (limit) zaduženja članice kod
Fonda u sklopu "politike kreditnih tranši".
16
Franičević – Grubić, D.: op. cit., str. 27. 17
Ibidem.
19
3.2.3. Stand - by i prošireni aranžmani
Kreditne tranše mogu se koristiti isključivo u sklopu stand-by aranžmana i/ili
proširenog aranžmana ("extended arrangements"). Prema samoj definiciji, stand-by aranžman
ili prošireni aranžman odnose se na odluku Fonda kojom se članici omogućuje da se koristi
sredstvima s računa općih sredstava u skladu s Uvjetima odluke, u određenom razdoblju i do
određenog iznosa, a članica je obvezna izvršiti reotkup vlastite valute i plaćati naknade
('charges").18 Stand-by aranžmani, kao i prošireni aranžmani nemaju karakter ugovora.
Osnovne značajke stand-by odnosno proširenog aranžmana ovise o vrsti poremećaja
platne bilance, koji je temelj za podnošenje zahtjeva Fondu za korištenje općih sredstava.
Kada je poremećaj u platnoj bilanci članice kratkoročnog ili cikličnog karaktera, Fond može
odobriti stand-by aranžman. Ako je srednjoročnog strukturnog karaktera, potrebna sredstva
iznad obujma korištenja mogućeg u sklopu politike kreditnih tranši te Fond može odobriti
prošireni aranžmana.
Nadalje, stand-by aranžman se može odobriti na rok od jedne do dvije godine, a
prošireni aranžman na rok do tri godine. Reotkup vlastite valute mora se obaviti u roku tri i
pol do pet godina (kod stand-by aranžmana) ili četiri i pol do deset godina (kod proširenog
aranžmana). Rokovi reotkupa se računaju od datuma kupovine specijalnih prava vučenja.
Stand-by ili prošireni aranžman Fond odobrava nakon pregovora između MMF-a, koji
i službenih predstavnika članice Fonda. Na temelju rezultata pregovora, članica sastavlja
poseban dokument tzv. "pismo o namjerama", koje potpisuje ministar financija ili guverner
središnje banke ili obojica. U "pismu o namjerama" navode se namjere, aktivnosti i politike
članice, koje čine njen makroekonomski program za razdoblje trajanja financijskog
aranžmana.
Fond formulira stand-by aranžman kao poseban dokument na temelju određenih
aspekata "Pisma o namjerama". Cilj je da se pojedini aspekti makroekonomskog programa
utvrde kao "kriteriji izvršenja", koji trebaju osigurati obročno korištenje sredstava Fonda, ako
se članica tih kriterija izvršenja vjerno pridržava.
Prigodom zaključivanja "proširenog aranžmana", članica mora podnijeti Fondu
dokument kojim utvrđuje makroekonomske ciljeve i politike za razdoblje trajanja aranžmana
18
Franičević – Grubić, D.: op. cit., str. 40.
20
(tri godine), kao i mjere makroekonomske politike za prvih dvanaest mjeseci. Fond nakon
toga utvrđuje koji elementi iz tog jednogodišnjeg dokumenta mogu biti kriteriji izvršenja. S
obzirom da je kod "proširenog aranžmana" naglasak na stavljen na strukturalno
prilagođavanje, korištenje sredstava i kriterij izvršenja mogu se utvrditi u polugodišnjim
intervalima. U tom se slučaju pojedinih makroekonomski indikatori mogu pratiti kvartalnim
indikatorima.
3.2.4. Olakšice u provođenju transformacijskih procesa
Mnoge nerazvijene i tranzicijske zemlje se nalaze pred imperativom razvoja efikasnog
financijskog sustava, budući da dobro razvijen financijski sustav (sa svojim institucijama i
instrumentima) omogućuje takvu alokaciju štednje u investicije da se postigne visoki povrat
na investirani kapital.19
Zbog toga u okvirima djelovanja Međunarodnog monetarnog fonda postoje olakšice za
sistemske transformacije.
Olakšica je uvedena u travnju 1993. godine i privremenog je karaktera. Svrha joj je
financijska podrška članicama pri uklanjanju poremećaja platne bilance, koji je nastao zbog
sistemskih promjena u članici. Sistemske promjene definiraju se kao prekidi trgovačkih i
odgovarajućih platnih sporazuma (uglavnom klirinških sporazuma). Radi kvalificiranja
članice za korištenje sredstava Fonda, sistemske promjene u zemlji članici moraju se definirati
kao:20 značajan pad izvoznih prihoda uslijed transformacije na tržišne cijene; značajan i stalan
porast neto uvoznih troškova, također uslijed prelaska na tržišne cijene, posebice kod uvoza
energenata ili kao spoj oba kriterija.
19
Grgić, M.: Globalizacija financijskih tržišta i liberalizacija kapitalnih transakcija, Ekonomski pregled, Zagreb,
49.,1998., 2-3, str. 27. 20
Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Ekonomski Fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2006., str. 147.
21
3.3. Nadzor međunarodnog monetarnog sustava
Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom uključuje nadzor Fonda nad
politikom deviznog tečaja članice i ocjenu politike deviznog tečaja sa stajališta postavljenih
načela. Nadzor kao takav predstavlja jednu od osnovnih funkcija Fonda.
U središtu pozornosti (aktivnosti) "nadzora" nalaze se makroekonomska pitanja, koja
su od zajedničkog interesa međunarodne zajednice i zemlje članice, posebice u smislu obveza
koje je članica prihvatila svojim članstvom u ovoj međunarodnoj financijskoj instituciji. Radi
se o pitanjima gdje se isprepliću interesi nacionalnih gospodarstava, npr. devizni tečaj, devizni
režim i/ili platna bilanca čija je uravnoteženost ključna za uspješno reguliranje inozemnih
obveza članice.
Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom Fond obavlja na osnovu pravila
ponašanja (code of conduct) koje je razvio u cilju lakše operacionalizacije procesa procjene
spremnosti tj. ocjene predanosti članice razvijanju ekonomskih odnosa s inozemstvom koje će
počivati na pravednim osnovama. Pravila ponašanja uključuju obvezu izbjegavanja restrikcija
na plaćanja koja proizlaze iz transakcija po tekućem računu platne bilance, izbjegavanje
diskriminatorne valutne prakse, izbjegavanje manipulacija deviznim tečajem s ciljem
postizanja konkurentske prednosti, rad na stabilnosti održavanjem sređenog monetarnog i
deviznog sustava.. Njihovo poštivanje jedan je od osnovnih preduvjeta za postizanje onoga
što se definira kao ravnotežna platna bilanca ili održiva vanjska pozicija temeljena na
realističnom deviznom tečaju u uvjetima liberalnog deviznog i trgovinskog režima. Takva
platna bilanca ključni je čimbenik uspješnog reguliranja gospodarskih odnosa članice s
inozemstvom.
Za efikasno izvršenje nadzora nad politikom deviznog tečaja neophodno je izvršiti i
analizu svih aspekata makroekonomske politike. Samo na taj način moguće je utvrditi da li
postojeći način makroekonomskog upravljanja doprinosi stvaranju preduvjeta nužnih za
financijsku stabilnost i održivi rast gospodarstva, što čini sastavni dio obveza koji je članica
prihvatila svojim članstvom u Fondu. Upravo stoga, Fond je razvio oblik suradnje s članicama
poznat pod imenom "konzultacije po članku IV. Statuta Fonda"21.
21
"....svaka se članica obvezuje surađivati s Fondom i s ostalim članicama radi osiguranja pravilnih aranžmana
za tečajeve i unapređivanja stabilnog sustava deviznih tečajeva..."(članak IV, Statuta Fonda).
22
Konzultacije po članku IV jesu osnovni oblik bilateralne suradnje Fonda i članica dok
su pojavni oblici suradnje: (1) Neformalno praćenje (Informal Monitoring), (2) Pojačani
nadzor (Enhanced Surveiliance) i (3) Aranžman predostrožnosti (Precautionary arrangement)
koji se u nastavku rada detaljnije analiziraju.
3.3.1. Neformalno praćenje
Neformalno praćenje obilježava intenzivnija i čvršća suradnja članice s djelatnicima
Fonda, u čijoj se nadležnosti nalazi, nego što to omogućavaju klasične redovite konzultacije
po članku IV Statuta Fonda.
Ovaj oblik suradnje članica dogovara direktno s misijom MMF-a. Misiji Fonda
podnosi se i odgovarajući zahtjev. Neformalno praćenje se, obzirom na različite potrebe i
specifičnosti članica, javlja u vise oblika: od nešto čvršće suradnje na gospodarskoj politici
članice koje se odvija kroz češće dodatne konzultacije članice i misije Fonda, pa do tzv.
Programa u sjeni (Shadow Program).
Osnovna razlika elementa tih pojavnih formi su učestalost konzultacija Fonda i
članice, stupanj participacije misije Fonda u definiranju (dijela ili cjelovite) makroekonomske
politike članice, odnosno, uloga i jačina njezina doprinosa, te preciznost i kvantificiranost
makroekonomske politike članice.
Najblaži oblik neformalne suradnje su "intenzivne konzultacije s misijom Fonda"
(intensive dialogue). Makroekonomsku situaciju članica koje traže takve dodatne konzultacije
s misijom Fonda, obilježava odsustvo platnobilančnih teškoća, zadovoljavajuća razina
deviznih rezervi, ali i neki neriješeni postojeći ili potencijalni složeni
makroekonomski/gospodarski problemi (definiranje budžeta, procjena postojeće gospodarske
politike i njenih posljedica za budućnost i sl.), koji traže temeljito razmatranje i odluku
dalekosežnih implikacija. Upravo ti razlozi navode članicu tražiti još intenzivniju suradnju u
obliku još češćih konzultacija, kako bi se razmijenila mišljenja i stavovi s predstavnicima
Fonda.
Članica može tražiti još intenzivniju suradnju sa misijom Fonda od gore
navedene, ukoliko želi veću uključenost misije Fonda u definiranju i/ili praćenju svog
23
gospodarskog programa/politike. Takav oblik suradnje javlja se u obliku "Programa praćenog
od strane misije Fonda" (Staff-Monitored Program). Smatra se da takva članica nema potrebu
za financijskom pomoći Fonda, a niti za klasičnim financijskim aranžmanom koji se inače
zaključuje samo ukoliko se ocijeni da članici prijeti potencijalna ili stvarna opasnost od
platnobilančnih teškoća (uključujući i stanje međunarodnih pričuve).
Osnovno obilježje ovog oblika suradnje očituje se u karakteristikama
gospodarskog programa koji je povod samom programu, ali i ulozi misije Fonda pri njegovu
definiranju i/ili praćenju. Ovakav program najčešće prati i intenzivna tehnička pomoć.
Motivi zahtjeva za suradnjom u obliku "Programa praćenog od strane misije Fonda"
mogu biti razni, od potrebe stvaranja preduvjeta za ugovaranje novog ili za nastavak već
ugovorenog, financijskog aranžmana, pa do davanja signala međunarodnoj zajednici o
provođenu adekvatne makroekonomske politike i u uvjetima kada ne postoji potreba za
financijskim sredstvima Fonda.
3.3.2. Pojačani nadzor
Pojačani nadzor (Enhanced Surveiliance) kao oblik bilateralne suradnje Fonda ne
izražava formalnu suglasnost Fonda gospodarskom programu članice, niti uključuje korištenje
Fondovih sredstava. "Pojačani nadzor" inicira se na zahtjev članice.
Ukoliko članica smatra to potrebnim podnosi zahtjev Fondu za praćenjem
makroekonomske i strukturne politike/programa kojeg ona provodi. Izvršni odbor prima na
uvid precizno definiran gospodarski program (koji uključuje sve potrebne kvantifikacije)22,
izrađen u konzultacijama s misijom Fonda, te zavisno od njegove kvalitete, ali i iskustva s
članicom po prijašnjim programima, odobrava zahtjev članice za pojačanim nadzorom.
Odluka Izvršnog odbora kojom on odobrava zahtjev članice za Pojačanim nadzorom,
ne znači da Izvršni odbor odobrava makroekonomski program članice, te da preuzima bilo
kakvu odgovornost za program i njegovo provođene (ne postoji formalna suglasnost sa
programom od strane Fonda). Praćenje makroekonomskog programa vrši se putem
polugodišnjih revizija. Pojačani nadzor, kao oblik suradnje Fonda s članicama pojavio se 22
Gospodarski program mora uključivati kvantificirani makroekonomski okvir, "strukturalne točke" programa
kao i "kriterije izvršenja".
24
1985. godine, te je do revizije politike nadzora Fonda 1993. godine bio prvenstveno vezan za
višegodišnje reprograme duga članice. Ovaj oblik suradnje se vrlo rijetko koristi.
3.3.3. Aranžman predostrožnosti
Niti jedan od navedenih oblika bilateralne suradnje Fonda s članicama, za razliku od
financijskih aranžmana (koje Fond ugovara s članicama), ne uključuje formalnu suglasnost
Fonda gospodarskom programu članice, kojom bi on preuzeo (djelomičnu) odgovornost bilo u
definiranju, bilo u njegovom provođene. U tom je cilju Fond, polazeći od principa
fleksibilnosti (da svoje djelovanje prilagođava potrebama članicama), usvojio smjernice i
okvire kojima se članica "podupire na usvajanje korektivnih mjera, koje mogu biti podržane
korištenjem Fondovih sredstava,.... kao mjera predostrožnosti u slučaju pojavljivanja
platnobilančnih teškoća".23 Na taj način se otvorio se put za razvijanje jednog među oblika
suradnje koji bi po svojim karakteristikama bio negdje između konzultacija po članku IV,
"Neformalnog praćenja" i "Pojačanog nadzora" s jedne strane, i financijskih aranžmana s
druge strane.
"Aranžman predostrožnosti" predstavlja varijantu klasičnog "Stand by" aranžmana,
odnosno, "Proširenog aranžmana", a ugovara se u slučajevima kada u trenutku sklapanja
aranžmana, makroekonomsku situaciju ne karakteriziraju platnobilančne teškoće a kada su
strukturalne promjene u gospodarstvu nužne, a provođenje reformi nije moguće ostvariti u
kratkom roku. 24
"Aranžman predostrožnosti" sklapa se bez povlačenja financijskih sredstava.
Izražavanje odsustva namjere korištenja financijske potpore Fonda nema obvezujući karakter
te je Fond spreman članici staviti sredstva na raspolaganje, ukoliko se pokaže da je došlo do
pogoršanja platno bilančne situacije.
Svrha ovakvog aranžmana može se razmatrati s više aspekata. S jedne strane, on
omogućava usku suradnju Fonda i članice (u smislu otvaranja mogućnosti Fondu za
sudjelovanje u izradi gospodarskog programa/plana članice, njegovu analiziranju i praćenju) i
23
Srkalović, N.:op. cit., str.92. 24
U praksi je bilo slučajeva kada su platnobilančne teškoće članice bile očite, a članica se bez obzira na to,
odrekla prava povlačenja sredstava.
25
u uvjetima nepostojanja platno bilančnih teškoća, a koje su prema odredbama Fonda posredan
ili neposredan motiv drugih "klasičnih" oblika suradnje Fonda i članice. S druge strane,
ovakav aranžman često predstavlja pozitivan signal međunarodnom tržištu kapitala da Fond
podržava gospodarsku politikui gospodarske reforme članice. Time se utječe i na reputaciju
članice u međunarodnim financijskim vodama. Taj utjecaj može se promatrati kao pozitivan i
kao negativan, ovisno o prilikama zemlje članice (da li se indicira mogućnost pojave
platnobilančnih teškoća ili se radi o gospodarstvu koje je savladalo početne platnobilančne
teškoće, no koje se nalazi u procesu restrukturiranja, čiji je cilj ostvariti punu stabilnost
gospodarstva).
Fond procjenjuje da će se potrebe članica u tranziciji koje su postigle značajan
rezultat u makroekonomskoj stabilizaciji i strukturnim reformama, za sredstvima Fonda
smanjivati, posebice stoga što velik dio njih već ima otvoren pristup međunarodnom tržištu
privatnog kapitala. Međutim još je uvijek zbog relativne stabilnosti većine privreda članica u
tranziciji, upitna konstantnost tog pristupa, u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. Fond
stoga procjenjuje kako je za očekivati da će te članice još neko vrijeme, ali samo privremeno
tražiti pristup Fondovim sredstvima u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. U
međuvremenu se čini da će te zemlje, kao i zemlje u razvoju, češće tražiti čvršću suradnju s
Fondom, koja međutim ne implicira isključivo klasični financijski aranžman, već i gore
navedene oblike suradnje a naročito "Neformalno praćenje" i "Aranžman predostrožnosti".
26
4. Značajke reforme MMF-a u 21. stoljeću
Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od 1968.−1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi.
Druga reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva, određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota.
Kako je prethodno istaknuto, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, globalna ekonomija bila je izložena pojačanim nestabilnostima i financijskim neravnotežama, što je uzrokovalo da u većini država i regija, nastanu ekonomske to jest financijske
krize. Zbog velikih neuspjeha Međunarodnog monetarnog fonda u obavljanju svojih regularnih aktivnosti, generalizirala se potreba za kompletnom reformom ove
međunarodne financijske institucije, a samim time i g lobalnog financijskog sustava.
Godine 2008. započela je treća reforma Međunarodnog monetarnog fonda.
4.1. Utjecajni čimbenici na reformu Međunarodnog monetarnog fonda (u 21.st)
Veći je broj čimbenika koji je utjecao na reformu Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća, a prvenstveno se odnose na događanja na međunarodnom financijskom tržištu uzrokovana globalnom krizom.25 Globalna
financijska kriza zahvatila je većinu stručnjaka i kreatora monetarne politike nespremnima, iznoseći na svjetlo brojne slabe točke ranjivosti monetarnog sustava.
Dok su te ranjivosti u financijskom sektoru rezultirale financijskom krizom na
tržištima razvijenih država, problemi su se proširili na kompletni međunarodni monetarni i financijski sustav, u obliku naglog zaustavljanja tokova kapitala i
nedostatka likvidnosti. Kriza je pokazala da su naoko čvrsta gospodarstva i financijska tržišta u svijetu međusobno usko povezana, te da se kriza brzo širi na
globalnoj razini tj. na cijeli sustav.
25
Camdessus, M. et al.: Reform of the International Monetary System: A Cooperative Approach for the twenty
first century, Palais-Royal Initiative, 2011., str. 1.
27
Svjetska je ekonomija tijekom 2008. i 2009. godine prošla kroz najtežu financijsku krizu u posljednjih 80-ak godina. Kriza je prvotno zahvatila segment
američkog financijskog sustava – kreditiranje nekretnina (hipotekarne banke), a
postupno se širila na bankarski sustav, osiguranje, fondove i burze. To je klasičan
primjer financijske zaraze, gdje se iz jedne zemlje, financijska kriza širi i preljeva u
drugu, a u uvjetima globalizacije brzo zahvaća cijeli svijet. Iz američkih financija kriza se proširila na europske financije, bankarstvo i burze. Reflektirala se snažno i
na realni sektor. Postupno dolazi do usporavanja stope rasta svjetskog BDP-a,
strmoglavo padaju cijene nekretnina, a neki industrijski sektori pretrpjeli su enormne
gubitke. Nekoliko veliki bankarskih imena u SAD-u (investicijska banke Lehman
Brothers) i Velikoj Britaniji su propale. Osim toga, američka je Vlada preuzela (bail-
out) neke banke, a slični proces dogodio se i u nekim zemljama Europske unije. Na
Islandu se 2008. godine nacionalizirala najveća banka u zemlji. Island je desetljećima odolijevao pristupanju Europskoj uniji, no put Islanda u Uniju ubrzala je kriza koja je tu zemlju, koja je bila među najbogatijima u svijetu u samo par
mjeseci dovela do bankrota. Zbog propasti islandskih banaka novac je izgubio i
veliki dio europskih banaka. U Austriji, primjerice, gubitak iznosi tri milijarde
eura.26 Iako se često navodi da su financijsku krizu izazvali loši hipotekarni krediti u SAD-u, te da je se na tržištima nekretnina formirao veliki balon koji se počeo ispuhavati i pokrenuo krizu, evidentno je da je to sustavna kriza (strukturna) znatno
teža od financijskih kriza koje su joj prethodile.
Američka ekonomija se tijekom cijele 2008. godine suočavala s krizom na financijskom tržištu te je pokušavala izbjeći recesiju. U Europi do sredine trećeg tromjesečja 2008. godine više pozornosti se posvećivalo ukljanjanju i suzbijanju
inflatornih pritisaka nego poticanju gospodarskog rasta. Nagli rast cijene nafte u
prvoj polovici 2008. godine, pa i porast cijena prehrambenih proizvoda bio je glavni
uzrok stope inflacije u Europskoj uniji koja je prelazila razinu od 4%, što je dvostruko više od ciljane razine ECB-a. Europska centralna banka intervenirala je
provođenjem restriktivne kamatne politike slijedom koje je u srpnju 2008. godine
referentna kamatna stopa povećana za 25%. Međutim, pad potražnje za energentima i prehrambenim proizvodima u trećem tromjesečju doveo je do usporavanja ekonomskog rasta, koji postaje veća sve prijetnja ekonomskoj stabilnosti od
inflatornih pritisaka. Zbog toga je u listopadu ECB, zajedno s drugih pet središnjih banaka smanjio referentne kamatne stope. Intervencija ECB nastavljena je i u 2009.
godini, pa je u prvom dijelu godine kamatna stopa smanjivana još četiri puta te je u
svibnju 2009. godine bila na razini od 1%. Velika Britanija se, također, suočila s problemima na hipotekarnom tržištu i niskim ekonomskim rastom. Stoga je Banka of England tijekom 2008. godine, u cilju ublažavanja turbulencija na financijskom tržištu, pet puta smanjivala referentnu kamatnu stopu, s 5,5%, koliko je iznosila na početku godine, na razinu od 2% na kraju 2008. godine. Danas ta stopa iznsi samo
26
Island želi “pobjeći” u EU, http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4000577,00.html (29.04.2011.)
28
0.5 %.27 To je ujedno bila najniža razina referentne kamatne stope središnje banke Velike Britanije u posljednjih 6 desetljeća. Početkom 2009. godine kamatna stopa
središnja banka Velike Britanije snižena je na 1,5%, što je bila najniža razina od osnivanja 1694. godine, a u prvom tromjesečju 2009. snižena je još dva puta za po 50%, na razinu od 0,50%. Najveću korekciju referentne kamatne stope tijekom 2008. godine imao je Američki FED. Financijska kriza i recesija američkog gospodarstva utjecala je na čak sedam intervencija FED-a tijekom 2008. godine. S početnih 4,25% kamatna stopa je na kraju godine snižena na samo 0,25%.28
Većina burzovnih indeksa je tijekom 2008. godine uslijed krize na
svjetskim tržištima bilježila strmoglavi pad, a gubici financijskih institucija konstantno su rasli. Od početka 2007. godine pa do kraja 2008. godine gubici financijskih institucija narasli su na 744,6 milijardi US$, a do svibnja 2009. Su se
skoroudvostručili i iznosili su 1.410,4 milijarde US$.29
Neke od najvećih banaka koje su u 2007. godini bile nositelji globalnog financijskog sustava, u 2008. godini su bankrotirale i nestale sa bankarske scene.
Stečaj Lehman Brothersa označio je početak kraja investicijskog bankarstva, a nepovjerenje i panika na tržištima se širila, što je uvelike pridonijelo propasti
banaka. U pokušaju spašavanja posrnulih investicijskih banaka dolazi do njihova
pripajanja komercijalnim bankama ili nacionalizacije. Vodeće središnje banke u svijetu su tijekom 2008. godine na financijska tržišta ubrizgavale ogromne količine novca da bi popravile ugroženu likvidnost financijskih institucija . U ovim
intervencijama prednjače FED i ECB, a ništa manje aktivna po tom pitanju nije bila
ni Banka Engleske. Međutim, i pored svih poduzetih mjera, financijsko tržište se nije počelo oporavljati. Banke su novčana sredstva dobivena iz državnih fondova kor istile
uglavnom za pokrivanje svojih gubitaka, dok se kreditna inertnost nastavila, tako da
uložena sredstva nisu doprinijela oporavku gospodarstva.
Zbog toga su vlade bile prisiljene na odlučnije intervencije, kao što su upumpavanje sredstava u banke uz garanciju države za osiguranje kapitala u slučaju novih velikih gubitaka, povlačenje loše aktive banaka u posebne banke pod
nadležnosti državnih organa ili nacionalizaciju, kao krajnju i najsnažniju mjeru. SAD
i Velika Britanija prve su se 2008. godine odlučile za nacionalizaciju banaka, koje su postale vlasnici znatnog dijela udjela u velikim bankama, a primjeri djelomične i potpune nacionalizacije zabilježeni su i u drugim zemljama. Tako je Island u cijelosti preuzeo svoje tri najveće banke, a za nacional izaciju banaka koje se nisu mogle
oduprijeti udaru krize opredijelile su se i mnoge druge zemlje poput Irske, Austrije,
Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Danske. Trend nacionalizacije banaka i ostalih
27
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2111692/Bank-England-base-rate-stay-time-low-2015.html
(28.0.2013.) 28
Ibidem. 29
Ibidem.
29
financijskih institucija nastavljen je i u 2009. godini. Njemačka vlada je tako početkom 2009. izradila prijedlog zakona koji daje mogućnost državi da nacionalizira banke. FED je pod svoju nadležnost stavio najveće američke investicijske banke, odobrivši im sredstva za preživljavanje financijske krize, dok su čelnici EU u listopadu 2008. jednoglasno podržali plan spašavanja banaka, koji
predviđa garancije za međubankarske pozajmice i dokapitalizaciju banaka. U veljači 2009. Europska komisija je dozvolila članicama EU da nacionaliziraju banke koje su opterećene lošom aktivom, a nacionalizacija bi se smjela poduzeti tek kao posljednja opcija, kada druge mjere ne donose željeni učinak.30
Nacionalizacija banaka imala je za posljedicu dovođenje u pitanje cjelokupnog sustava slobodnog tržišta. Iako ona neupitno vodi vraćanju povjerenja u banke, jer garantira sigurnost depozita štedišama u slučaju propadanja banke, te doprinosi oživljavanju kreditnih aktivnosti, ona ima i niz loših strana. Država kupuje dionice po znatno manjoj vrijednosti od one po kojoj su je kupili dioničari, što može imati za posljedicu masovnu prodaju i strmoglavi pad tržišne vrijednosti dionica i uvećati rizik od bankrota tih banaka. Nacionalizacija banaka često može dovesti i do smanjenja priljeva inozemnog kapitala, a preuzimanje dugova banaka od strane
države uzrokuje i porast javnog duga, što bi za posljedicu može imat i smanjenu
mogućnost njegovog redovitog servisiranja, što vodi ka smanjenju rejtinga zemalja koje su se odlučile na nacionalizaciju banaka. Niži suvereni rejting bi pokrenuo ponovnu procjenu rejtinga nacionalnih kompanija na niže, što bi rezultiralo znatnim
usporavanjem kreditne aktivnosti i dužim razdobljem oporavka nacionalnih ekonomija i njihovog izlaska iz krize. Bankroti financijskih institucija, kao i
intervencije vlada u njihovom spašavanju, već su natjerali rejting agencije na ponovne procjene i snižavanje ranije dodijeljenih rejtinga mnogim financijskim institucijama.
Kako bi vratile povjerenje u bankarski sektor, vlade mnogih zemalja
odlučile su se na donošenje odluke o povećanju iznosa osiguranih depozita, dok je u nekim zemljama čak dano neograničeno jamstvo za štedne uloge. ECOFIN, tijelo koje okuplja ministre financija članica EU, u listopadu 2008. donijelo je prijedlog za podizanje minimalno osiguranog iznosa štednje na 50 tisuća eura, a taj je primjer slijedila i Hrvatska. Planirano je da se osigurana suma depozita za zemlje EU poveća na iznos od 100 tisuća eura. Hrvatska je donijela odluku povećanja osigurane sume depozita sa 100.000 kuna na 400.000 kuna.31
Financijska kriza se dakle jako brzo širila iz jedne zemlje u drugu, a njezine posljedice bile su izraženije u visokorazvijenih zemljama nego u zemljama u razvoju.
30
Ibidem. 31
Vlada osigurava štedne depozite do 400.000 kuna, http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-osigurava-stedne-
depozite-do-400000-kuna/191937 (7.05.2010.)
30
Tijekom krize i u nastavku, 2010. godine, Međunarodni monetarni fond je ostao u središtu međunarodne zajednice nastojeći vratiti globalnu ekonomiju u smjeru održivog rasta i prosperiteta. Nastojanja su usmjerena na pružanje savjetovanja o politici oporavka, jačanja globalne financijske sigurnosne mreže, i utvrđivanja međunarodnog financijskog sustava. Svjetska kriza je međutim, ukazala na potrebu reforme unutar Međunarodnog monetarnog sustava, naročito instrumenata
koji se odnose na smanjenje utjecaja sistemske krize. Naime, bilo je evidentno da
Međunarodni monetarni fond nije sposoban aktivno i pravovremeno reagirati na broj
međunarodnih ekonomskih problema, posebice onih u državama u razvoju. Moglo se
stoga pretpostaviti i da je sam Međunarodni monetarni fond ušao u svojevrsnu krizu.
Posljednji pokušaj značajnije reforme započeo je kao provedba Srednjoročne strategije (MTS) u travnju 2006. godine. No, ostalo je još mnogo stvari koje treba učiniti, a ne samo s obzirom na MTS, nego i izvan granica ovog dokumenta. U 2008. godini predložena je reforma koja će omogućiti savladavanje suvremenih barijera na globalnom planu.
4.2. Program reforme Međunarodnog monetarnog fonda
Reforma Međunarodnog monetarnog fonda, koja je započela 2008. godine može se ocijeniti najvećom reformom od osnutka fonda. Tijekom 2010. godine MMF
ima ulogu podrške vraćanja gospodarstava pojedinih država u globalnu gospodarsku
aktivnost. To uključuje implementiranje politike podrške oporavka i ponovnog vraćanja na put održivog rasta, uključujući, također, ključnu ulogu unutar sastanaka grupe G-20, te pružanje pomoći državama članicama kroz dugoročne programe, uključujući i Fleksibilnu kreditnu liniju (Frexible Credit Lines, FCL). MMF je uveo i
niz novih mjera te zagovarao politiku prilagodbe u nekoliko bitnih područja:32
Jačanje globalne financijske sigurnosne mreže . Tijekom 2010. godine
MMF je povećao kreditne resurse, te odobrio i proveo opću raspodjelu posebnih prava vučenja (SDR) za povećanje likvidnosti globalnog gospodarstva. Revidirao je i
proširio svoje financijske instrumente kako bi osigurao nastavak njihova usklađivanja s potrebama članica tijekom krize i posljedica krize. Kao odgovor na
posebno težak utjecaj krize u mnogim državama s niskim dohotkom, Fond je povećao kapacitet koncesijskih kredita i promijenio okvir provođenja takvih posudbi. Izvršni odbor Fonda tijekom 2010. godine odobrio je financiranje 14 nekoncesionalnih
aranžmana u ukupnom iznosu od 72,2 mlrd. SDR tijekom financijske godine, a
32
Annual Report 2010 Suporting a balanced global recovery, International Monetary Fund, Washington,
2011., str. 3.
31
većina njih je povezana s FCL (52,2 mlrd. SDR). Osim toga, preuzete obveze po kreditima Fonda povoljnim za države s niskim dohotkom naglo se povećao te je
iznosio 2,2 mlrd. SDR.
2) Održavanje politike stimuliranja održivog oporavka u privatnom aranžmanu je primjenjivo, dok projektiranje, komunikacija i sami početak implementacije adekvatne srednjoročne fiskalne strategije, ovisi o specifičnim okolnostima u pojedinim članicama. Preporuka Fonda je bila da se fiskalni poticaji
trebaju u potpunosti implementirati, osim u državama koje se suočavaju s velikim rastom premije rizika, gdje je za početak potrebna veća urgentnost i fiskalne
konsolidacije. U onoj mjeri u kojoj inflacijska očekivanja budu stabilizirana, monetarnu politiku treba uskladiti s napretkom fiskalne konsolidacije. Politika Fonda
više se okreće ka fiskalnoj konsolidaciji i dalje od fiskalnih poticaja.
3) Reforme za jačanje globalnog financijskog sustava. Dok MMF
procjenjuje gubitke financijskog sustava tijekom krize, bilance stanja mnogih
financijskih institucija tijekom 2010. godine pokazuju pozitivne pomake i blagi
oporavak na financijskim tržištima. Politika Fonda savjetuje poprav ljanje bilance
stanja, regulaciju i nadzor financijskog sektora, kako bi se smanjio rizik i podržao rast kredita potrebnih za trajnih oporavak pogođenih gospodarstva.
4) Politika rebalansa globalnog rasta. MMF poziva države koje su imale preveliko vanjsko zaduživanje da u svoje planove uvrste konsolidaciju javnih
financija kako bi održale povjerenje ulagača, a sve u smjeru politike “prijateljskog rasta”. Teret bi zatim pao na one države koje imaju pretjerane viškove na tekućem računu, te koje na snažne globalne zahtjeve mogu odgovoriti pomicanjem od snažnog izvoznog rasta prema domaćoj potražnji. MMF savjetuje da bi rebalans trebao biti
podržan od strane financijskog reformatorskog sektora i odgovarajuće stru kturne
politike u obje države, kako one s viškovima tako i one s manjkovima na tekućem računu.
5) Izgradnja kapaciteta. Kriza je povećala važnost tehničke pomoći MMF-a
za izgradnju kapaciteta u državama članicama i za formuliranje i provedbu makroekonomske politike. Fond je odgovorio hitnim povećanjem potreba u o vom
području, pružanjem tehničke podrške brojnim državama posebice u pitanjima vezanim za makroekonomski aspekt krize.
Potaknut krizom Međunarodni monetarni fond je identificirao ključne prioritete za budući razvoj instituta:33
33
Ibidem, str. 10.
32
1) Preispitati mandat institucije da obuhvati cijeli niz makroekonomskih i
financijskih sektorskih politika koje se odnose na globalnu stabilnost.
2) Nastaviti s jačanjem financijskih kapaciteta, kako bi se pomoglo članovima u njihovim problemima s bilancom plaćanja, uključujući i financi jsku
volatilnost, te smanjenje percipiranja potreba za pretjeranu akumulaciju
rezervi.
3) Jačanje multilateralnog nadzora i bolje integriranje bilateralnog nadzora, te daljnje jačanje unutardržavnog, regionalnog i multilateralnog nadzora.
4) Reforma upravljanja Fondom te povećanje legitimnosti, efikasnosti i
pravovremenosti djelovanja Fonda.
4.3. Reforma u upravljanju MMF-om
Za reformu koja je započela 2008. godine može se reći da je najznačajnija reforma ikada usvojena kada je riječ o upravljanju Fondom. Riječ je o sveobuhvatnom “remontu” ustrojstva upravljanja Fondom. Ona predstavlja preuređenje globalnog ekonomskog poretka koji je uspostavljen prilikom osnivanj a
Međunarodnog monetarnog fonda dakle poslije Drugog svjetskog rata.
U studenom 2010. godine Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda odobrio je dalekosežne reforme u načinu upravljanja Fondom. Tada je predloženo udvostručenje kvota na oko 476,8 mlrd. SDR-a (oko 755.700.000.000 US$), s 238,4
mlrd. SDR-a dogovorenih u okviru kvota 2008. Godine. To će rezultirati dodjelom više od 6% udjela kvota brzorastućim tržištima i zemljama u razvoju i više od 6% od dosada zastupljenih kvota u manje zastupljenim zemljama, uz zaštitu kvote dionica i glasova najsiromašnijih država članica Međunarodnog monetarnog fonda. Ukupno
80% pomaka dolazi iz visoko razvijenih zemalja i proizvođača nafte, a samo 20% dolazi iz drugih država u nastajanju.
Ključno je da će se za 110 država, udio upravljačkih kvota povećati ili zadržati na istoj razini. Deset najvećih članova Fonda biti će: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Kina, Brazil, Indija i Rusija. Uz to, glas
najsiromašnijih država u razvoju u Međunarodnom monetarnom fondu biti će zadržan s očuvanjem njihovih glasačkih prava. Ovih deset država predstavljaju deset
dioničara koji će zaista predstavljati deset vodećih država u svijetu. Poredak tih država reformom je stvarno rangiranje ekonomske snage navedenih država u
33
globalnoj ekonomiji.34 Kina prema ovom dogovoru postaje treća najveća članica Fonda, Indija se nalazi na osmom mjestu, Rusija na devetom, a Brazil na desetom
mjestu po snazi glasova u Izvršnom odboru. Četiri države poznate pod akronimom BRIK imaju 14,18% udjela u kvotama MMF-a, dok sad imaju 17,67%. Zemlje u
razvoju imaju 42,49% udjela u kvotama MM-a.
Izmjena globalnog odnosa snaga razvijenih i država u razvoju reflektirati
će se i u načinu izbora izvršnih direktora MMF-a. Do sada su SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija imali svoja mjesta u Izvršnom odboru, ali im je bi lo
omogućeno i postavljanje svojih izvršnih direktora. Novim sporazumom, izvršni će se direktori birati glasanjem cjelokupnog Izvršnog odbora u kojemu Kina, Rusi ja i
Saudijska Arabija također imaju svoje mjesto. Ostatak članstva podijeljen je u
izborne jedinice koje biraju izvršnog predstavnika za tu grupu kao cjelinu. U Izvršnom odboru MMF-a SAD će i dalje imati pravo veta.35
Nakon što se reforme provedu, one će se odraziti i na sustav Izvršnog odbora Međunarodnog monetarnog fonda. Postojat će dva mjesta manje za razvijenee
europske države. Kada se reforma dovrši, u odboru će biti još dvije države u razvoju, što će odražavati promjenu kvota.
Izvršni odbor koji nadzire sve operacije Fonda, preporučeni paket mjera daje na uvid Upravnom odboru kojeg predstavl jaju sve države članice, njih 187. Nakon što Upravni odbor prihvati predložene kvote predložiti će izmjene i dopune Statuta, što će biti uvršteno u novi sporazum, a sve radnje oko prihvaćanja prijedloga trebale bi završiti do godišnje skupštine u listopadu 2012. godine. Sastav odbora će
biti podvrgnut reviziji svakih osam godina.
4.4. Reforma instrumenata prevencije krize
U 2010. godini su predložene reforme instrumenata prevencije krize, kojima se
nastoje ojačati alati MMF-a za rješavanje krize. Te reforme uključuju:36
1) Fleksibilne kreditne linije (Flexible Credit Line, FCL), koje su uvedene
u 2009. godini i koje su državama pristupnicama s vrlo jakim politikama ne
34
Izvršni odbor MMF-a odobrio dalekosežne reforme upravljanja fondom, http://www.poslovni-
savjetnik.com/financije/izvrsni-odbor-mmf-odobrio-dalekosezne-reforme-upravljanja-fondom (29.04.2011.) 35
Istorijska reforma MMF-a, http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Istorijska-reforma-MMF-a.lt.html
(29.04.2011.) 36
The Fund's Mandate – The Future Financing Role: Reform Proposals, http://www.imf.org/external/
np/pp/eng/2010/062910.pdf (29.04.2011.)
34
zahtijevaju uvjetovanost politika, dodatno se obogaćuju: 1) kreditne linije su
otvorene za jednu ili dvije godinea u tom slučaju, privremena procjena nastavka klasifikacije je potrebna nakon jedne godine, 2) uklanjanje implicitnog pristupa od
1.000% od kvote, čime se omogućuje fleksibilniji pristup u skladu s okolnostima
pojedine države.
2) Nove preventivne kreditne linije (Precautionary Credit Line, PCL)
predložene su za države sa snažnom politikom ali koje ne udovoljavaju uvjetima za
FCL. Pristup bi trebao biti ograničen na 1.000% kvota za razdoblje između 12 i 24 mjeseca uz polugodišnju procjenu nastavka kvalifikacija i performanse u skladu s
ciljevima politike kreditnih linija.
PCL sporazumi mogu biti odobreni za razdoblje između jedne i pedeset devet godina a minimalni jednogodišnji period je namijenjen za aktivnosti koje se odnose na predostrožnost financijske raspoloživosti za razdoblje dovoljno dugo kako bi se omogućilo da država članica napreduje u smanjenju preostale ranjivosti. Polugodišnjom ocjenom bi se pokrili uvjeti kriterija kvalifikacije i performanse u odnosu na politiku ciljeva. Nakon njegovog isteka, novi PCL sporazum bi mogao biti
odobren na temelju pune ponovne procjene kvalifikacije, uključujući i pravila potrebna za rješavanje preostalih ranjivosti.
4.5. Reforme instrumenata financiranja niskodohodovnih država
Novi aranžman Reduciranje siromaštva i rast povjerenja (Poverty Reduction and Growth Trust (PRGT) oblikovan je kao zamjena i razvoj postojećeg instrumenta – Reduciranje siromaštva i rast gospodarstva – instrument egzogenih
šokova (Poverty and Growth Facility – Exogenous Shocks Facility (PRGF-ESF) , a
počeo je s korištenjem u siječnju 2010. godine. Paralelno s donošenjem novog paketa kreditnih instrumenata, MMF je udvostručio financijsku pomoć niskodohodovnim državama. Ovi koncesijski kreditni kapaciteti su povećani na 17 mlrd. USD do 2014.
godine, uključujući više od 8 mlrd. US$ tijekom prve dvije godine. 37
Ovaj instrument ima za cilj povećanje učinkovitosti pomoći niskodohodovnim državama, povećavajući pri tome fleksibilnost koncesionalnih kreditnih instrumenata i uvažavanjem različitosti između niskodohodovnih država. Nova struktura instrumenta PRGF sastoji se od:38
37
Annual Report 2010 Suporting a balanced global recovery, op. cit., str. 12. 38
Ibidem, str. 48.
35
1) Proširena kreditna olakšica (Extended Credit Facility, ECF), kao zamjena za PRGF, omogućava Fondu osiguranje održivog programa angažmana i financiranje država suočenih s dugotrajnim poteškoćama u bilanci plaćanja.
2) Standby kreditne olakšice (Standby Credit Facility, SCF) često koriste tržišta u nastajanju, a pružaju financijsku potporu i pomoć politici država s niskim dohotkom i kraćim vremenskih intervalima potreba za financijskim
sredstvima i također se koriste za mjere predostrožnosti.
3) Ubrzane kreditne olakšice (Rapid Credit Facility, RCF), pružaju hitne, ograničene iznose financiranja kao odgovor za hitne potrebe, uključujući hitnu pomoć uslijed prirodnih katastrofa i sl., sa smanjenim uvjetima za
dobivanje olakšice. Ovaj instrument posebno je pogodan za tekuće potrebe financiranja, ili u slučajevima u kojima je politika implementacije kapaciteta ograničena.
4.6. Reforme u međunarodnom monetarnom sustavu
Svjetska financijska kriza ukazala je na potrebu reforme međunarodnog monetarnog sustava. Reforma međunarodnog monetarnog sustava, također je važna za jačanje uloge i daljnje stabilizacije institucije Međunarodnog monetarnog fonda. Reforma međunarodnog monetarnog sustava treba doprinijeti i boljem balansiranju
svjetske ekonomije, uvođenju reda u fluktuaciju glavnih valuta, te smanjenje nestabilnosti cijena.
Dugoročna pitanja koja vlade trebaju razriješiti odnose se na: 39
1) nepostojanje djelotvornih disciplina prema globalnoj prilagodbi u sustavu,
2) volatilnost tečaja i njihovog ponašanja često nije u skladu s urednim podešavanjem i alokativnom učinkovitošću,
3) poteškoće u vođenju globalne likvidnosti
4) pitanja uloge SDR,
5) upravljanje pitanjima povezanim za donošenje odluka i djelovanje sustava.
39
Camdessus, M. et al.: op. cit., str. 5.
36
Neki od problema koje treba riješiti u okviru reforme Međunarodnog
monetarnog fonda:
Ekonomska i financijska politika.
Politika prelijevanja. Politike država, obje domaće i vanjske, utječu na regionalnu i globalnu stabilnost na način da izlaze iz okvira svojih nacionalnih granica, domaćih politika i stabilnosti. Iskustva pokazuju da MMF često nije bio pravodobno upućen u probleme koja su se pojavljivala u nacionalnim gospodarstvima, što se odrazilo i na različito analitičko razumijevanje i nadzor MMF
nad svojim članovima i njihovoj ekonomskoj i financijskoj politici. Čak i kad su politike prikladne za pojedine države, one mogu imati negativan utjecaja prelijevanjem na druge države.
Pojačanje nadzora. Pojačanje nadzora MMF nad državama članicama nameće se kao obveza. To se posebno odnosi na fiskalnu, monetarnu i financijsku politiku nacionalnih vlada, s posebnim naglaskom na kretanje tečaja i likvidnosti. Jači nadzor podrazumijeva preispitivanje upravljanja ključnim međunarodn im
institucijama i njihovim odnosom sa svim državama.
Iako sve države trebaju imati istu obvezu i postupke procjene, naglašava se da posebnu pozornost treba usmjeriti na države čije politike imaju veći utjecaj na stabilnost međunarodnog monetarnog fonda.
Tečaj
Režim deviznog tečaja je u središtu bilo kojeg monetarnog sustava. Osnovni cilj dobrog funkcioniranja međunarodnog monetarnog sustava treba biti uspostava tečaj koji je razumno stabilan i u skladu s ciljevima međunarodnog monetarnog sustava. U tom smislu, napetosti su danas previše očite. Tečaj danas pokreće kombinacija sadašnjih i očekivanih politika kao i snage na tržištu. Nestabilnost, dakle, može nastati kao rezultat nedosljedne ili neodržive politike (ili miksa politika) koje mogu dovesti do velike i trajne nestabilnosti tečaja, lažne percepcije tržišnih agenata, ili špekulativnim aktivnostima. Za učinkovito djelovanje sustava, nužno je da države provode svoje ekonomske i financijske politike s naglaskom na kretanje tečaja u skladu s njegovim osnovama i globalnom
ravnotežom. Stoga se od MMF-a očekuje čvrsti nadzor nad politikom tečaja njegovih članova. Nadzor MMF-a u tom pogledu je dosta rijedak, ali i općenito ima nedovoljan ili nikakav učinak na tečajnu politiku svojih članova. Potrebno je stog a
definirati specifične obveze država za formiranje politike tečaja, uključujući eventualno i mjerila temeljena na makroekonomskoj osnovi za utvrđivanje nestabilnosti i odstupanja. Takva mjerila mogu, također, informirati o jačanju napora
37
za ublažavanje tržišnog odstupanja od osnove. Konkretno, najrazvijenije države imaju posebnu odgovornost za ublažavanje velikih i trajnih promjena njihovih valuta i negativnih učinaka na ostatak svijeta. Potrebno je pronaći nove načine postizanja stabilnosti u novom međunarodnom kontekstu.
Globalna likvidnost.
Globalna likvidnost je pod utjecajem monetarne politike glavnih
financijskih centara, tečajnih aranžmana, inovacija i rizika u poslovanju financijskog sustava. Uvjeti koju ili preširoki ili preuski, mogu dovesti do neželjenih posljedica. Likvidnost ima različite dimenzije i može se vrlo brzo promijeniti. Kao nužnost se nameće zajednički pristup za razumijevanje i mjerenje globalne likvidnosti, što podrazumijeva bolji nadzor razvoja koji može dramatično promijeniti uv jete
likvidnosti kada su prisutne znakovite promjene povjerenja na tržištu, kao rezultat, primjerice, širenja rizika. Ovaj pristup zahtijeva intenzivnu suradnju između središnje banke i tijela zaduženih za makrobonitetsku politiku najvećih svjetskih gospodarstava i financijskih centara, s ciljem osiguranja uvjeta globalne likvidnosti u
skladu sa sistemskom stabilnošću.40
Jedna od potencijalnih posljedica prekomjerne globalne likvidnosti je
volatilnost tokova kapitala, što može predstavljati izazov za makroekonomsku i
financijsku stabilnost. Reforma dakle, treba obuhvatiti i razmatranje mjera, poput
kontrole kapitala i šire makrobonitetne mjere koje mogu učinkovito djelovati na zaštitu gospodarstva država od negativnih učinaka tokova kapitala. Takve intervencije moraju biti ograničene, i ne smiju utjecati negativno na druge države, primjerice, skretanje tokova kapitala u njima.
U svjetlu iskustva financijske krize 2008. i 2009. godine nužno je provesti mjere kako bi MMF bio spremniji na eventualne financijske krize.
Uloga SDR. Kako je prethodno istaknuto MMF se nastavlja razvijati u skladu s
potrebama svojih članova. Postavlja se pitanje da li nenacionalni instrument valute, poput SDR, može imati ulogu u rješavanju nekih od novih potreba koje se pojavljuju u multipolarnom svijetu..
Upravljanje. Tri su bitna pitanja koja se u posljednje vrijeme pojavljuju, ometaju
efikasno djelovanje međunarodnog monetarnog fonda. To su: 41
1) potreba odlučivanja – stvara strukturu kombiniranja legitimnosti i
učinkovitosti u okviru odnosa između relevantnih skupina vlada država
40
Ibidem, str. 6. 41
Ibidem, str. 8.
38
i predsjednika, njihovih zamjenika i ključnih međunarodnih financijskih institucija,
2) tendencije za revizijom operativnih procesa kao zaštite, sugeriraju na potrebu za mehanizmima prekidanja de facto “pakta o neagresiji” među državama, što ostavlja praktično globalne interese izvan efektivnog zagovaranja,
3) legitimnost deficita MMF-a.
5. Hrvatska i MMF
5.1. Pristupanje članstvu MMF-a
Republika Hrvatska postala je članicom fonda 1992. godine sistemom „parcijalne
sukcesije“ kao jedna od zemalja bivše SFRJ . Naime, novih pet država nastalih na području
bivše Jugoslavije postale su nasljednice sredstava, prava i obveza bivše države u Fondu čime
je svakoj od njih omogućeno da individualno postane članicom ukoliko prihvati uvjete i
obveze koje proizlaze iz toga. Odlukom Odbora izvršnih direktora o uvjetima učlanjenja,
Hrvatska je 14.12.1992. godine postala punopravna članica Fonda. Tom odlukom, njezin udio
u obvezema i potraživanjima bivše SFRJ iznosio je 28,49%.
Svojim učlanjenjem, Hrvatska je preuzela slijedeće obveze prema Fondu:
Obveza uplate kvote u iznosu od 261,6 milijuna SPV-a. Od tog iznosa, od
bivše je države naslijedila 180,1 milijuna SPV-a, stoga joj je preostao iznos od
81,5 milijuna SPV-a.
Obveza otplate dijela dugova u iznosu od 46,1 milijuna SPV-a ( dio kredita
koji SFRJ nije otplatila)
Obveza po osnovici alokacije SPV-a u iznosu od 44,1 milijuna SPV-a
Hrvatska je svoju kvotu uplatila 1. ožujka 1993. godine. Tada je otvorila depozitne
račune MMF-a kod Hrvatske narodne banke (HNB). Kvota je uplaćena na način da je HNB
39
izdala Promissory Notu deponiranu u hrvatskim dinarima i uplatila minimalni saldo na
depozitarnim računima. U tu svrhu korištena je i rezervna tranša Hrvatske kod MMF-a.
U slijedećoj tablici prikazano je stanje depozita Hrvatske i MMF-a kao i pregled svih
obveza koji proizlaze iz članstva u Fondu na dan 31. prosinac 1993. godine.
Tablica 6. Stanje depozita MMF-a na osnovi članstva Hrvatske
Račun općih sredstava Milijuni SPV % kvote
Kvota Hrvatske 261,6 100
Depoziti Fonda u HRD 276,43 105,7
Račun SPV
Neto kumulativna alokacija 44,21 100
Depoziti Hrvatske u SPV 0,82 1,8
Stanje neotplaćenog duga
Stand-by aranžmani 14,8 5,7
Izvor: Radošević, D.: Modaliteti zaključivanja financijskog aranžmana, Ekonomski pregled,
Zagreb, 1994., str.452
1993. godine Hrvatska je iskoristila svoju rezervnu tranšu. Pristupanjem u članstvo
morala je uplatiti 25% povećanja kvote. Zbog suboptimalne razine deviznih rezervi kod
centralne banke, Hrvatska obvezu u visini od 20,3 milijuna SPV-a nije uplatila niti u SPV-u
niti u drugoj konvertibilnoj valuti. Iskoristila je mogućnost plaćanja u hrvatskim dinarima.
Fond je omogućio Hrvatskoj uzimanje kredita od druge članice u iznosu od 20,3 milijuna
SPV-a za domicilnu valutu. Tim kreditom uplatila je povećanje kvote. Istog je dana kupnjom
20,3 milijuna SPV-a za domicilnu valutu iskoristila rezervnu tranšu i njome otplatila kredit
drugoj članici. Niti Fond niti kreditori nisu zaračunali kamatu, proviziju ili naknadu za
primjenu ovog mehanizma.
Troškovi po neto kumulativnoj alokaciji koju je Hrvatska preuzela temeljem parcijalne
sukcesije, ovisno o visini kamatne stope, godišnje iznose između 1 i 2 milijuna SPV-a. Od
40
početka članstva u MMF-u do 1. travnja 2008. godine, plaćeno je ukupno 23.966.313 SPV-a
na ime ovih troškova.
Godine 1998. Republika Hrvatska je u skladu s rezolucijom Odbora guvernera
povećala svoju kvotu za 103 milijuna SPV-a što znači da ona iznosi 365,1 milijuna SPV-a.
Taj iznos čini 0,17 % sveobuhvatnog iznosa SPV-a kod MMF-a.
5.2. Konvertibilnost hrvatske valute
Hrvatska narodna banka je 29. svibnja 1995. godine uputila formalni akt o notifikaciji
članka VIII. Statuta Fonda. Tim pravnim aktom Hrvatska je proglasila konvertibilnost vlastite
valute koja se uspostavila postepenim pristupom. Naime, pristup koji je primjenila Hrvatska
mogao se klasificirati kao tzv. „by-product approach“. Takav način uvođenja konvertibilnosti
pretpostavlja da uvođenje eksterne konvertibilnosti domicilne valute nije bio osnovni cilj
makroekonomske politike. Osnovni cilj bio je postizanje makroekonomske stabilnosti
izražene prvenstveno u niskoj i stabilnoj stopi inflacije.
5.3. Suradnja Hrvatske i MMF-a
Republika Hrvatska uspješno surađuje s Fondom i do sada je sklopila više aranžmana i
to:42
Olakšice za pretvorbu gospodarskog sustava,
Stand-by aranžman,
Prošireni aranžman,
Servisiranje obveza koje proizlaze iz sukcesije bivše države po osnovi SPV,
Devizne pričuve u SPV se drže kod Međunarodnog monetarnog fonda.
Osim toga, suradnja Hrvatske s MMF-om odvija se i kroz redovite konzultacije na
području makroekonomske politike. Fond je pružao hrvatskoj središnjoj banci pomoć u svezi
unapređenja sustava računovodstva središnje banke i sustava nadzora poslovnih banaka.
Osnovni cilj sredstava MMF-a namjenjen je uklanjanju teškoča platne bilance s
kojima se Hrvatska nekoliko puta suočila. Strukturne reforme za koje su sredstva bila
42
Srb, V., Matić, B.: op.cit., str. 264
41
namjenjena, uglavnom su usmjerena na ekonomsku liberalizaciju, restrukturiranje i
privatizaciju. Hrvatske vlasti namjeravale su unaprijediti financiranje mirovinskog i
zdravstvenog fonda te ojačati konkurentnost gospodarstva kako bi privukle inozemna
ulaganja, i to izravno putem pristupačnijeg i regulativnog okvira. Mjere za poboljašanje
financiranja mirovinskog i zdravstvenog fonda, očuvanje povjerenja u bankovni sustav,
povećanje fleksibilnosti tržišta rada i povećanje učinkovitosti poduzeća bitni su za
ostvarivanje ciljeva vezanih uz gospodarski rast i rast zaposlenosti.
U tablici 7. prikazana je suradnja Hrvatske i MMF-a putem odobrenih stand-by i
proširenih aranžmana.
Tablica 7. Financijski aranžmani MMF-a odobreni Hrvatskoj
Sklopljeni aranžmani
Aranžman
zaključen
Istek
aranžmana
Odobren iznos
(milijuni SPV-a)
Stand-by iz 1994. godine 14.10.1994. 13.04.1996. 65,40
Olakšica za pretvorbu gospodarskog
sustava
14.10.1994. 27.12.2002. 130,80
Prošireni aranžman iz 1997.godine 12.03.1997. 11.03. 2000. 353,16
Stand-by iz 2001. godine 19.03.2001. 19.03.2002. 200,00
Stand-by iz 2003. godine 03.02.2003. 02.04.2004. 105,88
Stand-by iz 2004. godine 04.08.2004. 15.11.2006. 97,00
Izvor:
http://www.imf.org/external/np/fin/tad/exfin2.aspx?memberkey1=227&date1Key=2002-11-
30
42
5.3.1. Prvi stand-by aranžman
Prvi uvjet koji je Hrvatska morala zadovoljiti prije nego je dobila taj aranžnam, bio je
smanjivanje inflacije. To je ostvareno provedbom antiinflacijskog programa koji je počeo
1993. godine, a sastojao se od kombinacije restriktivne monetarne i fiskalne politike i politike
plaća te cijelog niza institucionalnih reformi, od zakonskih promjena do uvođenja unutrašnje
konvertibilnosti novca. Nakon provedbe antiinflacijskog programa, cijene u Hrvatskoj bile su
stabilnije nego u mnogim razvijenim europskim zemljama.
Osim antiinflacijskog pograma, Hrvatska je morala ispuniti cijeli niz provedbi za
sklapanje stand-by aranžmana. Na političkoj razini trebala je pokazati spremnost na rješavanje
sukoba na svom i susjednom teritoriju čime bi se smanjio rizik investicija.
U pogledu na gospodarsku komponentu bitna je bila provedba stabilizacijskog
programa. Tu se govori o tri osnovna sidra; fiskalno, monetarno i sidro plaća te četvrtom i
petom sidru koji su se odnosili na liberalizaciju cijena i restrukturiranje javnih poduzeća,
odnosno bankarskog sistema.
Tako je prvi stand-by aranžman Hrvatskoj odobren 14. listopada 1994. godine u
iznosu od 65,40 milijuna SPV-a, što je činilo 25% tadašnje kvote, a aranžman je odobren na
rok od 18 mjeseci. Temeljna funkcija prihvaćanja tog aranžmana bila je održavanje
stabilnosti cijena i platne bilance, koja je već postignuta vlastitom politikom. Aranžman nije
ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno realiziran, te je istekao 13. travnja 1996. godine.43
Tijekom njegova korištenja, povučena je samo jedna tranša u iznosu od 13,8 mijuna SPV, a
18. listopada 1999. godine u cijelosti je otplaćen.
Dobivanjem aranžmana Hrvatska je morala provesti strukturne reforme kojima će
osnažiti tržišnu ekonomiju. Sam cilj programa bio je povećanje realnog GDP-a od 5,5%,
održavanje inflacije na 3,5%, povećanje deviznih rezervi na približan iznos od tromjesečne
vrijednosti uvoza dobara i nefaktorskih usluga te ograničenje deficita platne bilance na 3%
BDP-a.
Strukturna reforma uključivala je i privatizaciju velikih državnih poduzeća i banaka,
poboljšanje financijskog menadžmenta i s njim povezanih institucija, smanjenje poreznog
43
http://www.mfin.hr/hr/mmf (4.11.2008.)
43
opterećenja i razvijanje financijskog tržišta. Reforma je formulirana tako da poveća
produktivnost i profitabilnost te ojača privatnu štednju i mrežu socijalne sigurnosti u cilju
pomoći vojnim invalidima i sudionicima rata, obiteljima žrtava i izbjeglicama iz drugih
krajeva bivše Jugoslavije.
Tim aranžnamom Hrvatska je dobila po relativno jeftinim uvjetima najbolju moguću
tehničku pomoć u oblikovanju njene ekonomske politike.
Zajedno sa stand-by aranžmanom, Hrvatskoj je 14. listopada 1994. odobrena i
Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava (Systemic Transformation Facility - STF) i to u
iznosu od 130,80 milijuna SPV-a. Sredstva po ovoj olakšici povučena su u cijelosti i to u
dvije rate; prva je bila 1994. godine, a druga 1995. Aranžman je u cijelosti otplaćen 27.
prosinca 2002. godine.
5.3.2. Prošireni aranžman (EFF- Extendede fund facilities)
Prvi prošireni aranžman Hrvatskoj je odobren 12. ožujka 1997. godine u iznosu od
353,16 milijuna SPV-a na rok od 3 godine. Taj iznos predstavljao je 135 % tadašnje kvote.
Povučena je samo jedna traša od 28,78 milijuna SPV, a aranžman je otplaćen tek 2002.
godine, međutim nije ispunjen u cijelosti jer je rok za otplatu bio 11. ožujka 2000. godine.
Novi „prošireni aranžman“ je predstavljao proširenje prethodnog aranžmana u dvije
dimenzije:44
- po roku je gotovo srednjoročan (3 godine)
- eksplicitno uključuje institucionalno restrukturiranje (privatizacija, budžetski
rashodi, porezni sistem i slično).
Temeljna razlika prvog i drugog aranžmana jest napuštanje kreditnog ograničenja za
cjelinu bankarskog sistema, ali i zadržavanje tog ograničenja (neto domaće aktive) središnje
banke sve do njenog nultog rasta u zadnjoj fazi primjene. Ograničenja su i dalje ostala za 44
Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58
44
posebne grupe poduzeća i javni sektor. Rast neto domaće aktive cjelokupnog bankarskog
sistema u novom aranžmanu kao mjerilo izvršenja se može napustiti jer je ocjena naše
monetarne i fiskalne vlasti u prethodnom aranžmanu bila iznimno pozitivna. To se očitovalo u
rastu deviznih rezervi, iako ne iz sasvim poznatih izvora, u neznatnom porastu cijena te
stabilnosti tečaja nacionalne valute i proračunskom minimalnom deficitu. Stope rasta BDP-a i
nezaposlenosti nisu bile uključene u ciljeve paketa kao niti norme izvršenja. Kriterij unutarnje
ravnoteže u obliku pune zaposlenosti proizvodnih potencijala zemlje i radne snage je
izostavljen. 45
5.3.3. Stand-by aranžman odobren 2001. godine
19. ožujka 2001. godine Hrvatskoj je odobren stand-by aranžman (kredit) u iznosu od
200 milijuna SPV-a na rok od 14 mjeseci, odnosno do 18. svibnja 2002. godine. Ovaj
aranžman je zaključen kao mjera opreza s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače.46
Hrvatska je aranžman okončala uspješno i u predviđenim rokovima, te nije bilo povlačenja
sredstava.
Fiskalna politika bila je usmjerena na smanjenje potrošnje konsolidirane centralne
države i fiskalnog deficita. Potrebne uštede u potrošnji ostvarene su uglavnom smanjivanjem
nadnica, kupovanjem dobara i usluga, investicija i socijalnih transfera.47 Financiranje deficita
bilo je planirano ostvariti prihodima iz privatizacije, bez domaćih banaka kao izvora
financiranja.
Ograničenje dohotka postignuto je smanjenjem dohotka u državnom sektoru,
zaleđivanjem prosječnih dohodaka u javnim poduzećima i socijalnim paketom koji
ograničava povećanje plaća u ostatku ekonomije na nešto ispod porasta produktivnosti.
Monetarna politika HNB-a za 2001. godinu temeljena je na stabilnom tečaju i teži smanjiti
maloprodajnu inflaciju na 4,5% do kraja godine.48
45
Ibidem, str.58. 46
http://www.mfin.hr/hr/mmf (4.11.2008.) 47
„MMF: stand-by za Hrvatsku“, Ekonomist, god. XI., br.3-4., Zagreb, 2001., str.58 48
Ibidem, str. 58
45
S gledišta ugodne razine rezervi, povoljnog pristupa tržišnog kapitala i povoljnih
eksternih izgleda, vlasti nisu namjeravale koristiti zajam već ga tretirati kao mjeru opreza.
Prema ocjeni MMF-a, makroekonomski rezultati u 2001. godini premašili su
programske ciljeve. Gospodarski rast bio je brži, inflacija niža a međunarodne su pričuve rasle
više nego je bilo planirano. Također je i priljev deviza u svezi s konverzijom u euro bio
znatno veći od očekivanog. Unatoč tome što je Hrvatska kasnila s provedbom strukturnih
reformi, glavni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja programa bili su ispunjeni. To se
odnosi na kriterij proračunskog deficita, smanjenja broja zaposlenih u državnom sektoru,
međunarodnih pričuva HNB-a i neto domaće aktive HNB-a. Također su ispunjeni i kriteriji
koji se odnose na kredite domaćih banaka odabranim javnim poduzećima, stanje kratkoročnog
inozemnog duga države, te ugovaranje i davanje jamstava za neprivilegirani javni dug s
izvornim rokom dospjeća većim od jedne, ali manjim od pet godina.49
Hrvatska je nedovoljno brzo djelovala u donošenju zakonodavstva kojemu je cilj
smanjenje zaposlenosti u državnom sektoru i fleksibilnije tržište rada.
Tablica 9. Račun Republike Hrvatske u Fondu na dan 31. siječnja 2002. godine
Račun općih sredstava SPV milijuni % kvote
Kvota 365,10 100
Sredstva na računu Fonda 462,17 126,59
Rezervna pozicija u Fondu 0,16 0,04
Sektor SPV-a SPV milijuni % alokacije
Neto kumulativna alokacija 44,21 100
Sredstva u posjedu 85,49 193,39
Dugovanja po aranžmanima SPV milijuni % kvote
Prošireni aranžmani 26,38 7,23
Olakšica za sustavnu transformaciju gospodarstva
70,85 19,41
Izvor: http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-2002.pdf?tsfsg=
563aeba6409b6fb5098bc0cf495d5516 (16.04.2013.)
49
http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-2002.pdf?tsfsg=9ceb496570112e469eb0c7b0a061e56e
(8.04.2013.)
46
U prikazanoj tablici prikazano je stanje odnosa Hrvatske i Međunarodnog monetarnog
fonda na dan 31. siječnja 2002. Podaci su prikupljeni tijekom drugog preispitivanja u okviru
odobrenog stand by aranžmana.
5.3.4. Stand-by aranžman odobren 2003. godine
Odbor izvršnih direktora MMF-a 3. veljače 2003. godine odobrio je Hrvatskoj stand-
by aranžman u iznosu od 105,88 milijuna SPV-a na rok od 14 mjeseci. Ovaj kredit dogovoren
je više kao mjera opreza, odnosno s namjerom da s odobrena sredstva ne povlače. Aranžman
nije uspješno okončan te je istekao 2004. godine.
Cilj novog programa bio je postizanje napretka na području dugoročne fiskalne
održivosti i jačanje izgleda na održive stope rasta.
Kao glavni cilj ovog programa navodi se stabilizacija udjela javnog duga u BDP-u koji
je dostigao 57,5 % BDP-a.50 Dva najvažnija preduvjeta za to jesu smanjenje proračunskog
deficita i ograničavanje izdavanja državnih jamstava.
Novi stand-by predviđao je i snažnije usporavanje kreditne aktivnosti nego što se to
ranije spominjalo. Jedan od razloga je nešto veći proračunski deficit od prvotnog plana.
Širenje deficita platne bilance uzrokovano je snažnim rastom uvoza kojeg potiče upravo
velika dostupnost kredita.
Neke od obaveza iz stand-by aranžmana:51
Privatizacija Ine
Porezni zakoni
Zakon o proračunu
Donošenje uredbe o državnim jamstvima
Zakon o radu
50
Klepo, M.: „Predsjednik Mesić ponovno u borbi protiv MMF-a“, Poslovni tjednik, god. II, br. 35, Zagreb, 2002.,
str.12 51
Ibidem, str.13
47
Devizni zakon
Privatizacija HPB-a
Zakon o trgovačkim društvima
Zakon o stečaju
Zakon o tržišnom natjecanju
Planirano smanjenje proračunskog deficita značajno ovisi o provedbi usvojene politike
plaća. Primjena novih kriterija za izdavanje državnih garancija potrebna je kako bi se spriječio
daljnji rast te vrste obveza. Privatizacijski planovi hrvatskih vlasti doprinijet će tome da neto
zaduživanje ne prijeđe proračunom predviđenu razinu.52
Prilikom ispunjenja kriterija zadanih ovim stand-by aranžmanom, Hrvatska je zatražila
odgodu za ocjenom uspješnosti koja se odnosi na proračun konsolidirane središnje države,
dospjele neplaćne obveze konsolidirane središnje države, neto raspoložive međunarodne
pričuve i neto domaću aktivu HNB-a.
Tablica 10. Račun Republike Hrvatske u Fondu na dan 1. listopad 2003. godine
Račun općih sredstava SPV milijuni % kvote
Kvota 365,10 100
Sredstva na računu Fonda 364,94 99,96
Rezervna pozicija u Fondu 0,16 0,04
Sektor SPV-a SPV milijuni % alokacije
Neto kumulativna alokacija 44,21 100
Sredstva u posjedu 0,52 0,46
Dugovanja po aranžmanima 0 0
Izvor: http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/second-review-29102003.pdf?tsf
sg=391d32eb997f9ac586ee84683e37e4a5 (16.04.2013.)
52
http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/pin.pdf?tsfsg=5964bbe773e59a58b68384850f8665eb (7.04.2013.)
48
5.3.5. Stand-by aranžman odobren 2004. godine
Novi stand-by aranžman Hrvatskoj je odobren 4. kolovoza 2004. godine u iznosu od
97 milijuna SPV-a na rok od 20 mjeseci. Ovaj je aranžman također odobren kao mjera opreza,
tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. Prilikom druge provjere aranžmana u
ožujku 2006. godine odobreno je njegovo produženje do 15. studenog iste godine, i povećanje
iznosa korištenja na 99 milijuna SPV-a.53 Aranžman je uspješno okončan nakon što je
njegova treća i konačna provjera zaključena 29. rujna 2006., a službeno je istekao 15.
studenoga 2006. godine.
MMF je ocjenio da je od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća gospodarstvo Hrvatske
sve otvorenije, a strukturne reforme napreduju. No ti dobri rezultati postignuti su uz
pogoršanje deficita platne bilance i uz rastući vanjski dug.
Fiskalna politika glavni je instrument za postizanje cilja smanjivanja jaza između
domaće štednje i investicija kako bi došlo do promjene, odnosno stabilizacije udjela vanjskog
duga u BDP-u u srednjoročnom razdoblju. Budući da je težište hrvatske monetarne politike na
stabilosti tečaja, glavna točka strategije hrvatskih vlasti temeljila se na značajnoj fiskalnoj i
kvazifiskalnoj prilagodbi uz poduzimanje mjera za očuvanje stabilnosti financijskog sektora i
ubrzavanje strukturnih reformi. Članovi Misije predviđaju i postupni pad deficita na tekućem
računu platne bilance što bi prvo dovelo do stabilizacije, a zatim i smanjenja tereta vanjskog
duga. Hrvatske vlasti također očekuju da će izgledi Hrvatske za članstvom u EU dovesti do
povećanja inozemnih izravnih ulaganja koja nisu povezana s privatizacijom.54
U 2005. godini težište bi se usmjerilo na smanjivanje izdataka čime bi s ostvarilo
smanjenje deficita na 3,7% BDP-a. Planirano je i smanjenje tekuće potrošnje uslijed
smanjivanja mase plaća kao rezultat smanjenja broja zaposlenih i ušteda u upravljanju javnim
službama.
Vezano uz monetarnu politiku, HNB planira nastaviti s politikom stabilnih cijena
održavanjem uglavnom stabilnog tečaja kune prema euru. Osim toga, HNB planira i započeti
s operacijama na otvorenom tržištu s državnim vrijednosnim papirima radi poboljšanja
upravljanja likvidnošću i olakšavanja prelaska financiranja države na domaće izvore.
53
http://www.mfin.hr/hr/mmf (25.04.2013.) 54
http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2004/h-press-relesase-12082004.pdf?tsfsg=fbe218b25ddc50ae7998dc957d98f14c
(7.04.2013.)
49
Što se tiče reforme javnog sektora, Vlada planira poduzeti mjere za poboljšanje
fiskalne transparentnosti i poboljšanje upravljanja izdacima i dugom, vezano uz predhodne
ocjene MMF-a i Svjetske banke o značajnim slabostima u tim područjima.
Provedba politika u okviru programa općenito je bila dobra, iako je došlo do kašnjenja
u izvršavanju plana strukturnih mjera svi su kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja programa
bili ispunjeni. Gospodarski rast se povećao, potpomognut privatnim investicijama, a inflacija
je ostala umjerena. Usprkos rastu kreditiranja i inozemnih obveza, monetarni rast i nadalje je
samo nešto iznad programskih očekivanja. Financijski sektor i nadalje je likvidan i dobro
kapitaliziran, iako valutno inducirani kreditni rizik daje razloga za zabrinutost.
Strukturne reforme također su se uglavnom provodile prema planu, uz značajnu
iznimku reforme i privatizacije poduzeća gdje je ostvaren sporiji napredak od očekivanog. Tri
strukturne kontrolne točke za ocjenu uspješnosti izvršenja programa ispunjene su u području
nadzora banaka, reforme zdravstva i pripreme plana privatizacije Croatia osiguranja,
osiguravateljskog društva u vlasništvu države. S druge strane, vlada je nastavila raditi na
nacionalnom planu za restrukturiranje brodogradilišta u suradnji s Europskom komisijom, kao
i na trećoj fazi privatizacije HT-a i drugoj fazi privatizacije naftne kompanije Ina. Svoj
napredak Hrvatska je pokazala kroz prepolovljeni budžetski deficit, povećanu fiskalnu
transparentnost te započete reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava.
S druge strane, MMF je upozorio na visoku zaduženost zemlje, presporoj privatizaciji
i restrukturiranju državnih poduzeća, osobito u brodograđevinskom sektoru. Unatoč velikom
inozemnom dugu, sposobnost gospodarstva da se nosi s njime se poboljšala. Također se
poboljšao i pristup tržištu, a poraslo je u povjerenje u njega. Snažniji izvoz i veće pričuve
zadržali su udjel servisiranja duga ispod, a pokrivenost pričuva iznad projekcije iz izvornog
programa.55
55
http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a7
2102 348e78830df6a
50
Grafikon 4. Omjer servisiranja duga u razdoblju od 2003. do 2006. godine
Izvor. http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-
ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a72102348e78830df6a (15.04.2013.)
U slijedećoj tablici prikazano je korištenja sredstava u sklopu 27- mjesečnog stand-by
aranžmana. Važno je napomenuti da su hrvatske vlasti tretirale ovaj aranžman kao mjeru
opreza, bez namjere da povlači sredstva.
18
20
22
24
26
28
30
2003 2004 2005 2006
% i
zvo
za r
ob
e i
ne
fak
tors
kih
usl
ug
a
Godine
Posljednja procjena
Izvorno
51
Tablica 11. Plan povlačenja sredstava u sklopu 27-mjesečnog stand-by aranžmana
Datum
Iznos povlačenja
Uvjeti Mil. SPV-a % kvote
4. 8. 2004. 92,09 25,22 Odbor odobrava stand-by aranžman
30. 10. 2004. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj rujna 2004.
14. 9. 2004. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj prosinca 2004.
Zaključeno prvo preispitivanje.
31. 10. 2005. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj rujna 2005.
15. 2. 2006. 2,456 0,67 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj prosinca 2005.
Zaključeno drugo preispitivanje.
30. 4. 2006. 0,66 0,18 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj ožujka 2006.
15. 8. 2006. 0,66 0,18 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj lipnja 2006. i
zaključeno treće preispitivanje.
31. 10. 2006. 0,68 0,19 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja
kriterija postavljeni za kraj rujna 2006.
Ukupno 99,0 27,1
Izvor: Misija MMF-a (9.11.2008)
52
5.4. Ocjene i preporuke MMF-a za 2013. godinu
Članovi Misije preporučuju jačanje poticaja na rad kroz brže povećavanje dobne
granice za umirovljenje na 65 godina za žene, dodatno povišenje dobne granice za
umirovljenje na 67 godina i za muškarce i za žene, povećanje kazni za prijevremeno
umirovljenje te kroz pojačanje kontrole nad očigledno zloupotrebljavanim sustavom
invalidskih mirovina. Članovi Misije MMF-a preporučuju povećanje nulte stope PDV-a na
određene proizvode u maloprodaji – što je i zahtjev EU – na 10 posto, umjesto na najmanje
dopuštenih 5 posto. Preporuke su i za uvođenje suvremenog poreza na imovinu utemeljenog
na vrijednosti te prijenos dodatnih odgovornosti za rashode na jedinice lokalne uprave i
samouprave.
Gospodarstvo se još uvijek bori da ponovno započne rast nakon duboke recesije u
2009. godini. Gospodarski izgledi otežani su ustrajnom slabošću domaće potražnje,
nepovoljnim vanjskim okružjem i duboko ukorijenjenim problemima s konkurentnošću. Osim
toga, veliki inozemni i devizni dug ukazuje na veliku osjetljivost na inozemne šokove.
Mjerama hrvatskih vlasti koje su usmjerene na fiskalnu konsolidaciju u 2012. vjerojatno će se
ostvariti ciljani manjak.
Nakon što je u 2010., drugu godinu zaredom, zabilježeno smanjenje BDP-a, u 2011. je
zabilježena njegova stagnacija.
Predviđa se da će se BDP dodatno smanjiti za 1,5 posto u 2012., dok će njegov
skroman rast od 0,75 posto predviđen za 2013. biti potaknut očekivanim velikim javnim
ulaganjima i malim poboljšanjem inozemne potražnje.I ovaj izvještaj MMF-a ponovio je neke
stare zaključke a to je da su nam potrebne reforme kako bi u srednjoročnom razdoblju postigli
snažan rast BDP-a uz dodatak da je plan za reforme trebao biti davno donesen.
Ovakve ocijene MMF-a snažno su djelovale na sindikalnu scenu hrvatske koja pruža
jaki otpor Vladi RH prijeteći socijalnim nemirima i prosvjedima. Unatoč tome Hrvatska čini
mnoge reforme i iskazuje političku volju i želju da pokušajem donošenja nacionalnog
konsenzusa, reforme nisu duboke ni sveobuhvatne a Vlada RH kao da čeka povoljniji
politički trenutak za provođenje nužnih mjera do samoga kraja.
53
5.5. Svjetska financijska kriza i Hrvatska
Nakon SAD-a, globalna financijska kriza počela se širiti i europskim zemljama i
time nanovo aktualizirala pitanje treba li nam vanjska asistencija, odnosno pomoć MMF-a,
za prolazak kroz to turbulentno stanje. Iako bi to politički bio vrlo nepopularan potez jer se
uz misiju MMF-a vežu bolni rezovi u gospodarstvu koji su nam bili nametnuti rigidnim
stand-by aranžmanima, stručnjaci ne odbacuju takvu mogućnost olako, posebno ako se
situacija u gospodarstvu dodatno pogorša.56
Iako je Hrvatska narodna banka s više od 8 milijardi eura deviznih rezervi do „zuba
naoružana“ za obranu tečaja, stručnjaci smatraju da od samog tečaja Hrvatska ima većih,
strukturnih gospodarskih problema koji padaju na leđa Vladi, a bez sumnje opravdavaju
alarmiranje MMF-ovih stručnjaka.
Najveći problemi odnose se na usporavanje gospodarskog rasta koji niti ove niti
sljedeće godine neće garantirati redovnu otplatu kamata na državni dug, zatim sve sporiji rast
izvoza i rastuća neravnoteža trgovinske bilance, ali i galopirajući vanjski dug. Problem
predstavlja i prisutnost pada stranih investicija bez kojih će oživljavanje gospodarske
aktivnosti biti dodatno otežano.
Nimalo ugodan kratkoročan problem je i potreba refinanciranja postojećih dugova
države, koji u sljedeća četiri mjeseca dolaze na naplatu, a riječ je o iznosu od 800 milijuna
eura. Napeto stanje na domaćem deviznom i tržištu novca koji sve više poskupljuje bankarsko
financiranje, ali i vrši jak pritisak na slabljenje kune, nikako ne doprinosi ocjeni stabilnosti
sustava.
Nedavno su MMF, EU i Svjetska banka u rekordnom roku u Mađarsku plasirale
injekciju od 20 milijardi eura kako bi spriječili prelijevanje krize koja bi mogla biti samo
najava onoga što čeka druge istočnoeuropske države ovisne o posuđivanju novca izvana. U
analizi budućeg stanja navodi se kako bi upravo Hrvatska, zbog proračunskog i trgovinskog
deficita te vezanosti kredita uz strane valute, mogla biti prva zemlja nakon Mađarske kojoj
će trebati pomoć MMF-a. Osim Hrvatske, kojoj se u minuse navodi i činjenica da strane
banke drže 90 posto bankarskog tržišta, sličan rizik zbog izloženosti stranim izvorima
financiranja trpe i Rumunjska, Bugarska, Srbija i baltičke države.57
56
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=6e3a5edf-996e-454f-8b3c-41da6e516611 (9.11.2008)
57
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=951f2c7f-d0f4-4b09-a76a-bb184aa8d966 (10.11. 2008.)
54
Ukoliko bi se financijska kriza prelila iz Mađarske u navedene zemlje, gubitak
likvidnosti unutar njih bio bi poguban za talijanske, austrijske, grčke i švedske banke, koje
dominiraju na tim tržištima i koje bi zatim krizu mogle preliti u svoje matične države.
Upravo zbog toga, međunarodne financijske institucije krizu žele zadržati unutar granica
Mađarske.
MMF ima na raspolaganju 250 milijardi dolara za interventno kreditiranje, što neće
biti dovoljno za rješavanje svih potreba. Razvijene zemlje imaju previše svojih problema a
da bi mogle osigurati nove depozite za kredite, pa bi se MMF trebao obratiti Kini ili
zemljama sa zaradom od nafte. Za donošenje odluka u MMF-u je potrebno 85 posto glasova
s time da Amerika kao najveći ulagač ima kontrolnih 17 posto glasova. Kina ima samo 3
posto glasova i povećano ulaganje u MMF uvjetovat će većim utjecajem, a tim se
reformama najviše opiru Engleska, Francuska i Njemačka. Sve do vodi do stvaranja novog
svjetskog poretka među vladajućim silama.
U Hrvatskoj se zasad izbjegava opcija financijske pomoći Fonda. Umjesto novog
stand-by aranžmana brojni ekonomisti smatraju kako bi se Hrvatska svoju najtežu godinu u
pogledu refinanciranja dugova mogla prebroditi bez financijske asistencije MMF-a ukoliko i
sama primjeni mjere racionalnog ponašanja koje joj je MMF i preporučio. Prema toj ideji,
Hrvatska bi sama sebi trebala nametnuti svojevrstni stand-by aranžman.
6. Zaključak
Međunarodni monetarni fond središnja je svjetska monetarna institucija sa jasnom
ulogom razvoja monetarne suradnje na globalnoj razini. Uloga fonda kao jamca svjetske
monetarne suradnje od presudne je važnosti za globalnu makroekonomsku stabilnost i
međuvalutno povjerenje. Fond među svojim članicama obavlja mjenjačku funkciju koristeći
njihove uloge u zlatu i nacionalnoj valuti. Fond regulira tečajnu stabilnost država članica i
brine nad monetarnim povjerenjem na globalnoj razini. Zbog toga je status članice Fonda vrlo
bitan, jer podrazumijeva da se radi o stabilnom i sigurnom te za međunarodni kapital
privlačnom gospodarstvu.
55
U drugom poglavlju rada pod nazivom „Proces formiranja MMF-a“ objasnio sam
proces nastajanja ove važne institucije te kronološkim sljedom obradio najvažnije dogođaje
oko nastajanja i formiranja fonda.
Poglavlje „Aktivnosti MMF-a“ objašnjava najvažnije smjerove, zadatke, politike i
instrumente kojima se fond koristi kako bi izvršio svoje ciljeve. Kroz konzultacije, financijsku
pomoć i nadzor fond vrši svoju ulogu i pomaže svojim članicama u rješavanju problema i
jačanju monetarne stabilnosti.
Četvrto poglavlje koje obrađuje reformu MMF-a daje prikaz dosadašnjih reformi
fonda i objašnjava čimbenike i programe koji su odlučujući u reformi ove institucije. Tijekom
svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od
1968.−1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da
dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi. Druga
reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva,
određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema
zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota. Zbog velikih neuspjeha Međunarodnog
monetarnog fonda u obavljanju svojih regularnih aktivnosti, generalizirala se potreba za
kompletnom reformom ove međunarodne financijske institucije, a samim time i globalnog
financijskog sustava. U 2008. godini započela je treća reforma Međunarodnog monetarnog
fonda.
Odnosi Hrvatske i Fonda obrađeni su u petoj cjelini rada sa naglaskom na prikaz
stand-by aranžmana hrvatske i fonda kao i zahtjevima fonda prema Hrvatskoj koji su nužni za
bljolji i stabilniji prosperitet Hrvatske u globaliziranom svijetu. Uključivanjem u
međunarodne integracijske procese, Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti bržeg i stabilnijeg
razvitka. Uloga inozemnih izravnih ulaganja u ostvarenju tog razvitka može biti
neprocjenjiva, stoga Hrvatska ima za cilj privlačenje stranih ulagača. Otvorenost hrvatskog
gospodarstva, kao i pokretanje strukturnih reformi pozitivno su ocjenjeni od strane Fonda,
međutim, do tih se rezultata došlo uz pogoršanje deficita tekućeg računa platne bilance i uz
rastući vanjski dug. Posljednjih godina taj trend pokazuje sve izrazitiji rast zbog čega je
Hrvatska postala izrazito osjetljiva na vanjske šokove, koji su gotovo nezaobilazni pod
prijetnjom globalne financijske krize. Upravo zbog toga razmatra se o opciji novog stand-by
aranžmana kojim bi se ublažile posljedice te krize. Iako vlada za sada izbjegava tu opciju,
ukoliko to postane neizbježno, Hrvatska će biti primorana posegnuti za financijskim
aranžmanom MMF-a. S druge strane postoje vjerovanja kako će se Hrvatska moći nositi s
56
krizom ukoliko si sama postavi ciljeve koje bi joj i MMF izadao prilikom sklapanja novog
stand-by aranžmana.
LITERATURA
KNJIGE:
1) Strahinja, D.: Međunarodna ekonomija : Teorija i politika, Digital point tiskara, Rijeka,
2007.
2) Aćimović, M. : Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet
Opatija, Opatija, 1995.
3) Trlin, V.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski institut Zagreb i Sveučilište u Mostaru,
Zagreb, 1999.
4) Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti
saveza socijalističke omladine hrvatske, Zagreb, 1980.
5) Grgić, M.: Globalizacija financijskih tržišta i liberalizacija kapitalnih transakcija,
Ekonomski pregled, Zagreb, 49.,1998.
6) Baban, Lj.. Međunarodna ekonomija, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski
fakultet u Osijeku, Osijek, 1998.
7) Babić, M.; Babić, A.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000.
8) Srb V., Matić,M. : Bankarstvo u gospodarstvu, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,
2001.
9) Srb, V.; Matić B.: Bankarsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003.
10) Srb, V, Matić, B..: Monetarne financije, Ekonomski fakultet, Osijek, 2003.
ČASOPISI:
1) Mileta, V.: Institucije međunarodne privrede, ROGZD, Zagreb,1991., str.125
2) Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58
3) Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58
4) Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti
saveza socijalističke omladine hrvatske, Zagreb, 1980., str. 140
5) Klepo, M.: „Predsjednik Mesić ponovno u borbi protiv MMF-a“, Poslovni tjednik, god.
II, br. 35, Zagreb, 2002., str.12
57
6) Srkalović, N.: Alternative oblici suradnje Međunarodnog monetarnog fonda s
članicama koji proizlaze iz funkcije nadzora, Privredna kretanja i ekonomska politika,
Ekonomski institut, Zagreb, vol. 8., 1998., 65., str. 87.
OSTALI IZVORI:
1) http://www.hnb.hr/mmf/stand-
by/2003/pin.pdf?tsfsg=5964bbe773e59a58b68384850f8665eb
2) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/second-review-
29102003.pdf?tsfsg=31c6cc41a30f2730a4a98962d4cf920a
3) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2004/h-press-relesase-
12082004.pdf?tsfsg=fbe218b25ddc50ae7998dc957d98f14c
4) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-
ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a7 2102 348e78830df6a
5) http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=795e8138-3e97-4dd1-92bc-
68b380445d7b&open=sec
6) http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=6e3a5edf-996e-454f-8b3c-41da6e516611
7) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-
2002.pdf?tsfsg=9ceb496570112e469eb0c7b0a061e56e
8) http://www.mfin.hr/hr/mmf
9) http://www.imf.org/external/ np/pp/eng/2010/062910.pdf
10) http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Istorijska-reforma-MMF-a.lt.html
11) http://www.imf.org/external/np/exr/facts/glance.htm
12) http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-osigurava-stedne-depozite-do-400000-
kuna/191937
13) http://www.dailymail.co.uk/news/article-2111692/Bank-England-base-rate-stay-
time-low-2015.html
14) http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4000577,00.html
58
15) http://www.poslovni-savjetnik.com/financije/izvrsni-odbor-mmf-odobrio-
dalekosezne-reforme-upravljanja-fondom
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Reforme Međunarodnog monetarnog fonda izradio samostalno pod mentorstvom prof. dr. sc. Mario Pečarić, primjenjujući metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, koristeći literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajeni ili standardni način citirao sam i povezao fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.
Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika. Suglasan sam sa objavom diplomskog rada na stranicama fakulteta.