VISOKA SKOLA

„PRIMUS“

DIPLOMSKI RAD

TEMA –PLATE I NAKNADE PO OSNOVU RADA

PREDMET:RADNO I SOCIJALNO PRAVO

STUDIJSKI PROGRAM:JAVNA UPRAVA

MENTOR KANDIDAT

PRO. DR. BRANA KOMLJENOVIĆ DANKA ARANĐIĆ 845/10

SADRZAJ

Uvod..……………………….....…………………..……………….………...……………………1

Plate i naknade po osnovu rada……………………………………………………………….…...3

Kriterijumi za određivanje plate…………........……….……………………………….………....8

Zajamcena plata……………………………………………………………………….…….…….9

Po kolektivnom ugovoru isplata plate…...…………………….………………….…………...…10

Prava I obaveze ugovorni stranaka……………………………………………………….…...…13

Prava radnika……………...……………….………………..…………………….…….…….....14

Zaštita zaposlenika……………………....……………………..……………………………..….16

Naknada štete……….…...……………………………………………..…………...…..……..…18

Naknade……………..……………………………..…………………..…………...….……...…20

Višak zaposlenih..……..…………………………………..……………….………….….……...24

Porezi u BiH……...…………………………………………………..……….……….…………25

Doprinosi za socijalno osiguranje koje plaća poslodavac i zaposleni……….................………..27

Zakon o doprinosima……...…………....................……………………………………..............29

Zaključak……...……………………………………………………………………………..…...38

Literatura……………...……………………………………………………………….…..…..…39

1

UVOD

Plate i naknade po osnovu rada su osnovno pravo radnika i njegovo zakonsko pravo je da bude

plaćen za rad, zastićen na radu, naplati naknadu za prekovremeni rad, povredu, godišnji odmora

sve je to zaštićeno pravo radnika sa zakonom o radu.

Isto tako zakonom je određeno pravo radnika i poslodavca i njihove obaveze prema državi koje

su vezane za prijavu radnika, zdravsteno i socijalno osiguranje, porez i doprinosi za plate a isto

tako i obaveze radnika i poslodavcu i državi koje se ugovaraju kolektivnim ugovorom ili

posebnim ugovorom između radnika i poslodavca a koji ne smije biti van zakonskih okvira.

2

Plate i naknade po osnovu rada

Osnovna zarada za najjednostavniji posao u posebnim kolektivnim ugovorima i kod poslodavca

ugovara se za period koji ne može biti duži od šest mjeseci i u iznosu koji ne može biti niži od

prethodno utvrđenog iznosa.

Osnovna zarada za poslove koje zaposleni obavlja, za karakteristične poslove u posebnom,

odnosno za grupe poslova u kolektivnom ugovoru kod poslodavca, utvrđuje se množenjem

osnovne zarade za najjednostavniji posao sa koeficijentom posla.

Koeficijent za utvrđivanje osnovne zarade za poslove koje zaposleni obavlja, utvrđen

kolektivnim ugovorom kod poslodavca, sadrži sljedeće elemente: složenost, odgovornost, uslove

rada i stručnu spremu.

Koeficijent može biti utvrđen bez uslova rada, ako se radi o poslovima na kojima je zaposleni

povremeno, u toku rada, izložen otežanim uslovima rada, pri čemu za vrijeme rada provedenog

na tim poslovima ima pravo na dodatni koeficijent za rad u tim uslovima, u skladu sa

kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Osnovna zarada zaposlenog ugovara se ugovorom o radu, u iznosu koji ne može biti niži od

osnovne zarade utvrđene u kolektivnom ugovoru kod poslodavca, odnosno od osnovne zarade za

karakteristične poslove utvrđene u posebnom kolektivnom ugovoru.

Zarada zaposlenog određuje se na osnovu osnovne zarade utvrđene u kolektivnom ugovoru kod

poslodavca i obima i kvaliteta obavljenog posla, u odnosu na utvrđene normative i standarde

rada, odnosno utvrđene programe rada.

Normative i standarde rada i kriterijume i mjerilima na osnovu kojih se mjeri radni učinak

zaposlenog, utvrđuje poslodavac polazeći od tehničko-tehnološke opremljenosti procesa rada i

optimalnog korištenja radnog vremena.

Poslodavac je dužan da blagovremeno upozna zaposlenog sa normativima i standardima rada i

kriterijumima i mjerilima za utvrđivanje zarada, kao i o njihovim promjenama.

3

Poslodavac, odnosno njegov nadležni organ, dužan je da prilikom pregovaranja i potpisivanja

kolektivnog ugovora, dostavi sindikatu normative i standarde rada i kriterijume i mjerila za

utvrđivanje radnog učinka zaposlenog, ako oni predstavljaju elemenat za utvrđivanje zarada.

Normativi i standardi rada i kriterijumi i mjerila za utvrđivanje radnog učinka, koji su na snazi na

dan ugovaranja osnovne zarade za najjednostavniji posao, ne mogu se mijenjati bez saglasnosti

sindikata, dok je na snazi ugovorena osnovna zarada za najjednostavniji posao.

Izuzetno, ako dođe do značajne promjene tehničko-tehnološke opremljenosti procesa rada,

poslodavac može izvršiti izmjene normativa i standarda rada bez saglasnosti sindikata, poštujući

propisane tehničko-tehnološke normative nove opreme.

Sindikat može zahtijevati stručnu arbitražu normativa i standarda.

Arbitražu vrši komisija sastavljena od stručnjaka koje, sporazumno, odrede poslodavac i

sindikat.

Nalaz Arbitraže je obavezujući za strane u sporu,troškove Arbitraže snosi poslodavac.

Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu, i to:

1.za rad na dan praznika koji je neradni dan;

2.za rad noću, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade;

3.za rad u smjenama, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade

4.za prekovremeni rad;

5.po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom

odnosu, uvećanog za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem.

Ako su se istovremeno stekli uslovi po više osnova, procenat uvećanja zarade ne može biti niži

od zbira procenata po svakom od osnova uvećanja.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno posebnim kolektivnim ugovorom, mogu se

utvrditi veći iznosi izraženi u procentima po osnovu uvećanja.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može se, u skladu sa zakonom, utvrditi pravo zaposlenog

na zaradu iz dobiti.

4

Zarada iz dobiti se isplaćuje na osnovu utvrđenih rezultata poslovanja, po godišnjem obračunu ili

na osnovu procijenjenih rezultata prije utvrđivanja godišnjeg obračuna, u skladu sa kolektivnim

ugovorom kod poslodavca.

Poslodavac može zaposlenom ponuditi zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima,

vezano za isplatu minimalne zarade, pod sljedećim uslovima:

1.poremećaja u procesu poslovanja u preduzeću ili dijelu preduzeća, i to: poslovanje sa

gubitkom; nedostatak posla, a koji utvrđuje nadležni organ poslodavca, po prethodno

pribavljenom mišljenju reprezentativnog sindikata;

2.minimalna zarada se može ugovoriti dok traju poremećaji u poslovanju navedeni u prethodnoj

alineji, a ne duže od šest mjeseci u toku kalendarske godine.

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati razliku između minimalne zarade i zarade na koju

zaposleni ima pravo po kolektivnom ugovoru kod poslodavca, odnosno ugovorom o radu, u roku

od 9 mjeseci od mjeseca u kome je isplaćena zadnja minimalna zarada.

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati naknadu zarade za vrijeme odsustvovanja sa rada,

pored slučajeva utvrđenih zakonom, i u sljedećim slučajevima:

davanja tkiva i drugih organa u humanitarne svrhe;

prisustvovanja sjednicama i seminarima državnih organa, organa uprave i lokalne

samouprave, organa privredne komore, udruženja poslodavaca, organa upravljanja

koposlodavca, organa sindikata i saveza sindikata;

stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi potrebe procesa rada kod poslodavca.

Za vrijeme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog

organa poslodavca, zbog toga što nisu sprovedene propisane mere za bezbjednost i zdravlje na

radu koje su uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih

lica i u drugim slučajevima, u skladu sa zakonom;

za vrijeme čekanja na raspoređivanje na druge poslove, na prekvalifikaciju ili

dokvalifikaciju, prema važećim propisima;

5

za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije na osnovu zakona;

za vrijeme čekanja na raspoređivanje na odgovarajuće poslove, nakon obavljene

prekvalifikacije ili dokvalifikacije, na osnovu važećih propisa;

za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana

u kalendarskoj godini.

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbijedi naknadu troškova, i to:

dolazak i odlazak sa rada najmanje u visini cijene prevozne karte u javnom saobraćaju;

ishranu za vrijeme provedeno na službenom putu u zemlji (dnevnica za službeno

putovanje u zemlji), u visini od 5% prosječne mjesečne zarade po zaposlenom u privredi ,

prema posljednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove

statistike, troškove noćenja prema priloženom računu, osim u hotelu luks kategorije, s tim

što se putni troškovi prevoza priznaju u celini prema priloženom računu;

vrijeme provedeno na službenom putu u inostranstvu pod uslovima i na način utvrđen

odgovarajućim propisima;

dnevnu naknadu za povećane troškove rada i boravka na terenu (terenski dodatak) u

visini 3% prosječne mjesečne zarade po zaposlenom u privredi, prema posljednjem

objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a ako nije

obezbijeđen smeštaj i ishrana zaposlenom i na naknadu troškova smještaja i ishrane;

korištenje sopstvenog automobila u službene svrhe do iznosa 30% cijene jednog litra

super benzina po pređenom kilometru;

6

mjesečnu ishranu u toku rada za dane provedene na radu u visini 15% prosječne mesečne

zarade, prema posljednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za

poslove statistike;

regres za korištenje godišnjeg odmora, ako zaposleni ima pravo na godišnji odmor u

trajanju od najmanje 20 radnih dana, u visini 75% od prosječne mjesečne zarade i prema

posljednjem objavljenom podatku Republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a

srazmjeran dio regresa za korištenje godišnjeg odmora, ako zaposleni ima pravo na

godišnji odmor u trajanju kraćem od 20 dana;

ostale naknade troškova, u skladu sa opštim aktom

Poslodavac je dužan da zaposlenom:

isplati otpremninu pri odlasku u penziju, najmanje u visini tri prosječne zarade

zaposlenog u momentu isplate, s tim da tako isplaćena otpremnina ne može biti niža od

tri prosječne zarade po zaposlenom kod poslodavca u momentu isplate, odnosno tri

prosječne zarade po zaposlenom isplaćene u Republici prema posljednjem objavljenom

podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako je to za zaposlenog

povoljnije;

isplati naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti člana uže porodice, a

članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog, u visini troškova pogrebnih usluga;

isplati naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, na način i u visini

utvrđenoj kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno posebnim kolektivnim

ugovorom.

Poslodavac može da:

uplati premiju zaposlenom za dobrovoljno dodatno penzijsko osiguranje;

7

uplati premiju zaposlenom za kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno

osiguranje za slučaj težih bolesti i hirurških intervencija.

Poslodavac je dužan da, uz isplatu mjesečne zarade zaposlenima, obezbijedi sredstva od

najmanje 0,15% na masu sredstava isplaćenih na ime zarade, za prevenciju radne invalidnosti i

rekreativni odmor zaposlenog, u skladu sa posebnim, odnosno kolektivnim ugovorom kod

poslodavca.

Posebnim i kolektivnim ugovorom kod poslodavca uređuje se i pravo zaposlenog na:

jubilarnu nagradu i solidarnu pomoć;

poklon za Božić i Novu godinu deci zaposlenih starosti do 15 godina života;

kredit za nabavku zimnice i ogreva;

organizovanje društvene ishrane.

Ugovorom između poslodavca i zaposlenog, mogu se urediti uslovi i način ostvarivanja naknade

po osnovu inovacije, racionalizacije i drugih vidova stvaralaštva.

Kriterijumi za odredjivanje plate

Elementi za utvrđivanje plata

Plata se utvrđuje na osnovu osnovice za obračun plate, koeficijenta, dijela plate po osnovu

radnog učinka, dodatka na platu, obaveza koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za

obavezno socijalno osiguranje iz plate, u skladu sa zakonom.

Osnovica za obračun plate, koeficijent, dio plate po osnovu radnog učinka, dodatak na platu,

obaveze koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz

8

plate, u skladu sa zakonom, utvrđene su propisima kojima se uređuju plate u javnim službama,

odnosno koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, kao i ovom

uredbom.

Osnovna plata:

Osnovna plata određuje se množenjem koeficijenta, osnovice za obračun plate i korektivnog

koeficijenta.

Osnovicu za obračun dodatka na platu čini osnovna plata uvećana za radni učinak, u skladu sa

zakonom kojim se uređuju plate u javnim službama.

Korektivni koeficijent utvrđen u skladu sa ovom uredbom, ne utiče na platu zaposlenog koji je

ostvario radni učinak na nivou prosjeka zdravstvene ustanove u kojoj je zaposlen, u skladu sa

ovom uredbom.

Zajamcena plata

Zakonom propisanu minimalnu plaću ove je godine imalo 20 od 27 zemalja članica Europske

unije.

Među njima su Belgija, Bugarska, Španjolska, Estonija, Grčka, Francuska, Mađarska, Irska,

Latvija, Litva, Luxembourg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka,

Slovenija,Češka i VelikaBritanija.

U preostalima, donja granica plaće regulira se kolektivnim ugovorom na razini djelatnosti.

Osim toga, minimalnu plaću zakonom je propisala i jedna zemlja kandidatkinja, Turska.

Posljednji izvještaj europske statističke agencije Еurostat pokazuje da se visina mjesečne

minimalne plaće kretala od 112 eura u Bugarskoj do 1.610 eura mjesečno u Luxembourgu.

Ako se pak promatra prema paritetu kupovne moći, razlika u visini minimalca među zemljama

članicama se donekle smanjuje.

No, čak i tada najveću minimalnu plaću i dalje imaju radnici u Luxembourgu (1.532 eura), dok je

najniža u Rumunjskoj (232 eura).

Države koje su visinu minimalne plaće propisale zakonom mogu se podijeliti u tri skupine.

9

U prvu spadaju one zemlje u kojima minimalac iznosi između 100 i 350 eura, poput Bugarske,

Rumunjske, Latvije, Litve, Slovačke, Estonije, Mađarske, Češke i Poljske.

Drugu skupinu čini pet zemalja u kojima se minimalna plaća kreće u iznosu od 500 do 700 eura.

U toj se skupini nalaze Portugal, Slovenija, Malta, Grčka i Španjolska.

Treću pak čini šest zemalja članica u kojima zakonom zajamčena minimalna plaća iznosi

približno ili čak i više od 1.150 eura.

Toliki minimalac zajamčen je radnicima u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj,

Irskoj i naravno Luxembourgu.

Zajamčena mjesečna minimalna plaća u Turskoj iznosi 333 eura.

Malta i Luxembourg jedine su mogu pohvaliti činjenicom da kod njih minimalna plaća iznosi

oko 50 posto prosječne plaće u državi.

Pritom valja istaknuti da zajamčeni minimalac na Malti iznosi 612 eura.

Ostale zemlje dijele se u dvije skupine – prvu u kojoj zajamčena minimalna plaća iznosi manje

od 40 posto prosječne plaće u državi i drugu u kojoj se udio minimalne plaće u prosječnoj plaći

kreće od 41 do 47 posto.

U prvoj grupi se nalaze Latvija, Litva, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Češka i Velika Britanija,

a u drugoj Portugal, Španija, Irska, Slovenija, Bugarska, Nizozemska i Slovačka.

U Sjedinjenim Američkim Državama minimalna plaća iznosi oko 35 % prosječne plaće.

Po kolektivnom ugovoru isplata plate

Osnovna pravila za obračun i isplatu plaća

Poslodavac je dužan zaposlenicima isplatiti jednake plate za rad jednake vrijednosti, bez obzira

na njihovu nacionalnu, vjersku, regionalnu, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost i

opredjeljenje.

Poslodavac ne može zaposleniku obračunati i isplatiti platu u iznosu manjem od iznosa

odredenog kolektivnim ugovorom.

10

Kolektivnim ugovorom za područja djelatnosti, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju

se periodi isplate plate, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

Poslodavac je dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun bruto i neto plate prilikom njene

isplate.

Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati platu ili je ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja

mjeseca u kojem je dospjela isplata plate zaposleniku uručiti obračun iznosa plate

koji je bio dužan isplatiti.

Pojedinačne isplate plate nisu javne.

Osnovna plata

Osnovna plata je najniži iznos koji poslodavac mora isplatiti zaposleniku za puno radno vrijeme,

za posao odgovarajuće grupe složenosti, normalne uvjete i rezultate rada.

Osnovna plata je proizvod najniže neto plate i odgovarajućeg koeficijenta složenosti poslova

koje zaposlenik obavlja.

Najniža plata

Najniža bruto plata se utvrduje kolektivnim ugovorima za područje djelatnosti, s tim da bruto

satnica sa doprinosima iz plate, doprinosima na platu i porezom na platu ne može biti manja od

2,96 KM.

Najniža neto satnica ne može biti manja od 1, 75 KM.

Izuzetno, kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti, za pojedine subjekte u podrucjima

djelatnosti, mogu se utvrditi uslovi, visina, način i periodi utvrdivanja bruto, odnosno neto

satnice, koja ne može biti niža od 1,25 KM neto. Najniža neto plata je osnovica za obračun

osnovne plate zaposlenika.

Najniža bruto satnica usklađuje se sa povećanjem troškova života, rasta cijena na malo i ukupnog

gospodarskog napretka, najmanje jednom godišnje Odlukom Vlade Federacije BiH na temelju

usuglašenih stavova socijalnih partnera, u Gospodarsko-socijalnom vijeću za teritoriju Federacije

BiH.

Ukoliko se troškovi života u posljednja tri mjeseca povećaju najmanje 5%, vrši se obvezno

usklađivanje najniže bruto satnice.

11

Utvrđivanje koeficijenta za obračun osnovne plate

Vrednovanje poslova, odnosno utvrđivanje koeficijenta složenosti, kao i normi gdje je to

potrebno, utvrđuje se kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti, sukladno njihovim radnim

i proizvodnim specifičnostima.

Zaposlenici moraju unaprijed biti upoznati sa grupama složenosti poslova i radnim normama za

koje zaključuju ugovor o radu.

Pravo na povećanu osnovnu platu

Zaposlenik ima pravo na povećanu osnovnu platu za otežane uvjete rada (buka, vlaga, prašina,

mračne prostorije, rad pri obojenoj svjetlosti, teški fizički napori i sl.), kao i za rad gdje je

zakonom propisana primjena sredstava zaštite na radu.

Pravo na povećanu platu

Zaposlenik ima pravo na povećanu platu za:

prekovremeni rad najmanje 30% od bruto satnice;

noćni rad najmanje 30% od bruto satnice;

rad na dan tjednog odmora najmanje 20% od bruto satnice;

rad u dane blagdana koji su po zakonu neradni najmanje 50% od bruto satnice.

Dodaci se međusobno ne isključuju.

Pravo na povećanje plate za godine radnog staža

Osnovna plata povećava se za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da

ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.

Pod radnim stažom u smislu stavka 1. ovog članka podrazumijeva se i radni staž proveden kod

poslodavca u slučaju promjene poslodavca ili njegovog položaja (npr; zbog prodaje,

nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, promjene oblika društva I dr.).

Pravo na naknadu place:

Pravo na naknadu plaće zaposlenik sa promijenjenom radnom sposobnošću ostvaruje sukladno

zakonu.

Naknada u slučaju smrti zaposlenika i člana uže obitelji i teške invalidnosti zaposlenika.

12

U slučaju smrti zaposlenika uslijed nesreće na poslu i teškog profesionalnog oboljenja, njegovoj

obitelji se isplaćuje novčana naknada u visini najmanje tri prosječne plaće ostvarene u Federaciji

Bosne i Hercegovine prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.

Nagrađivanje i stimuliranje zaposlenika:

Poslodavac može nagraditi i stimulirati zaposlenike povodom vjerskih, nacionalnih i državnih

blagdana, kao i po osnovu ostvarenih ušteda, racionalizacija i inovacija u procesu rada.

Pravo na ishranu u toku radnog vremena (topli obrok)

Poslodavac je obvezan zaposleniku osigurati ishranu u toku radnog vremena (topli obrok).

Ukoliko poslodavac ne osigurava ishranu, zaposleniku se isplaćuje mjesečna naknada u iznosu

od najmanje 20% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH, prema posljednjim

objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.

Pravo na prijevoz na posao i sa posla.

Zaposlenik ima pravo na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u skladu sa

pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

Prava i obaveze ugovorni stranaka

Kolektivnim ugovorima na razini područja djelatnosti, pravilnicima o radu i ugovorima o radu,

ne mogu se utvrditi manja prava za zaposlenike od prava utvrdenih ovim kolektivnim ugovorom.

Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim

ugovorom na razini kantona, kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti, pravilnikom o radu,

ugovorom o radu ili zakonom, primjenjuje se za zaposlenika najpovoljnije pravo, osim u slučaju

članka 8. stavak 3. ovog kolektivnog ugovora.

13

Obveze poslodavaca i zaposlenika.

Poslodavci su dužni pridržavati se odredbi ovog kolektivnog ugovora i kolektivnih ugovora

kantona, područja djelatnosti i u skladu s njima donijeti pravilnik o radu i zaključiti ugovor o

radu sa zaposlenicima.

Poslodavac mora omogućiti zaposleniku prije stupanja na rad da se upozna sa propisima o

radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom na radu.

Poslodavac je dužan na prikladan način zaposlenicima učiniti dostupnim propise o zaštiti na

radu, kolektivne ugovore i pravilnik o radu.

Poslodavac je obvezan zaposleniku sa kojim je zaključio ugovor o radu obezbijediti i dati posao i

za obavljeni rad mu isplatiti plaću.

Poslodavac ima pravo bliže odrediti mjesto i način obavljanja rada zaposlenika, poštujući pritom

prava i dostojanstvo zaposlenika.

Poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uvjete za siguran rad, sukladno posebnim zakonom i

drugim propisima.

Zaposlenik je obvezan prema uputama poslodavca, datim sukladno naravi i vrstom rada,

izvršavati preuzeti posao.

Prava radnika

Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora

o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno

rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom nije

drugačije određeno. Zaključivanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika zasniva se

radni odnos.

Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu

za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u skladu sa ovim

zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

14

Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u radnom odnosu lično obavlja određene

poslove za poslodavca i po tom osnovu ostvaruje prava i obaveze u skladu sa ovim zakonom,

propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji položaj

zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili

socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u

političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, te tjelesnih i duševnih poteškoća.

Zaposlenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti, smanjenja ili

gubitka radne sposobnosti i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne sigurnosti, u skladu sa

zakonom. Zaposlenik - žena ima pravo i na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće, porođaja I

materinstva. 

Zaposlenik stariji od 15, a mlađi od 18 godina (u daljem tekstu: maloljetnik), uživa posebnu

zaštitu.

Zaposlenik, kome prestane radni odnos, prijavom službi za zapošljavanje, ostvaruje pravo na

zdravstvenu zaštitu u slučaju bolesti i invalidnosti, pravo na materijalno osiguranje i druga prava

za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.

Zaposlenici imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizirati sindikat, te se u njega učlaniti,

u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.

Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, da formiraju udruženje poslodavaca, te da

se u njega učlane, u skladu sa statutom ili pravilima tog udruženja.

Sindikat i udruženja poslodavaca mogu se osnovati bez ikakvog prethodnog odobrenja.

Zaposlenici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili istupanju iz sindikata,

odnosno udruženja poslodavaca.

Zaposlenik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u nepovoljniji polozaj zbog članstva ili

nečlanstva u sindikatu odnosno udruženju poslodavaca.

Djelatnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca ne može se trajno ni privremeno zabraniti.

Pitanja iz oblasti radnih odnosa, uređuju se i propisom kantona, u skladu sa ovim zakonom.

15

Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili drugim zakonom,

primjenjuju se opći propisi obligacionog prava.

Zastita zaposlenika

Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da se upozna sa propisima o radnim odnosima i

propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja zaposlenika na rad.

Poslodavac je dužan osposobiti zaposlenika za rad na način koji osigurava zaštitu života i

zdravlja zaposlenika, te sprječava nastanak nesreće.

Poslodavac je dužan da osigura potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se osigurava zaštita

života i zdravlja zaposlenika, u skladu sa zakonom.

Zaposlenik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje

zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je dužan odmah

obavijestiti inspekciju rada kantona. 

1.Zaštita maloljetnika

Maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili

pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na

njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine. 

Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stava 1. ovog člana. 

Inspektor rada kantona zabranit će rad maloljetnika na poslovima u smislu stava.

2.Zaštita žene i materinstva

Ženi se ne može narediti, niti se žena može rasporediti da obavlja naročito teške fizičke poslove,

radove pod zemljom ili pod vodom, te druge poslove koji, s obzirom na njene psihofizičke

osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje. 

Izuzetno, zabrana rada iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće

poslove i poslove zdravstvene i socijalne zaštite, studente, pripravnike i volontere koji tokom

16

školovanja ili stručnog osposobljavanja moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima

rudnika, te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja

poslova koji nisu fizičke prirode.

Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoce, ili joj zbog tog stanja otkazati

ugovor o radu, ili je, osim u slučajevima iz člana 54. stav 1. ovog zakona, rasporediti na druge

poslove.

Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti rasporedena na druge poslove ako

je to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana,

žena ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i

pravilnikom o radu.

Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene. 

Ženu, iz stava 1. ovog člana, poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada, samo uz njen

pismeni pristanak.

Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porođajno odsustvo od jedne

godine neprekidno, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete žena ima pravo na porođajno

odsustvo od 18 mjeseci neprekidno. 

Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porođajno odsustvo 45 dana prije

porođaja, a obavezno 28 dana prije porođaja. 

Ako žena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, ne koristi porođajno odsustvo

28 dana prije porođaja, ima pravo da te dane iskoristi poslije porođaja.

Izuzetno, žena, na osnovu svog pismenog zahtjeva, može koristiti kraće porodajno odsustvo, ali

ne kraće od 42 dana poslije porođaja.

Otac djeteta, odnosno usvojilac može da koristi pravo iz člana 55. st. 1. i 3. ovog zakona u

slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena da

koristi to pravo.

17

Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo

da radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da

radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom

kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.

Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to predvideno

kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. 

Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz ovog zakona, zaposlenik ima za

polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.

Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ima pravo

da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su

oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno -

zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.

Naknada stete

Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu

poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. 

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio štete koju je

prouzrokovao. 

Ako se za svakog zaposlenika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao, smatra se da

su svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

Ako je više zaposlenika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za štetu odgovaraju

solidarno.

Ako se naknada štete ne može utvrditi u tačnom iznosu ili bi utvrđivanje njenog iznosa

prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu može se

predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, kao i način utvrđivanja

paušalnog iznosa i organ koji tu visinu utvrđuje i druga pitanja u vezi sa ovom naknadom. 

18

Ako je prouzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog paušalnog iznosa naknade štete,

poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane štete.

Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu

trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade

isplaćene trećem licu.

Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se uvjeti i nacin smanjenja ili oslobađanja

zaposlenika od obaveze naknade štete.

Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan zaposleniku

naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.

Porez na zarade i druga primanja radnika:

Porez na zarade zaposlenih plata se za sve koji rade ugovoru o radu ili ugovoru o povremenim i

privremenim poslovima 8osim za one koji rade po ovom ugovoru a imaju manje od 26 godina I

na redovnom su školovanju).

Porez se plata na bruto zaradu, po stopi od 12 %, stim što se ne plaća na neoporezivi dio zarade.

Poreska stopa za naknade ostvarene po osnovu drugih ugovora se drugačije računa, i to smo

objasnili pri kraju teksta.

Porez na zarade plaća se na bruto zaradu, dakle onu koja sadrži i dio koji plata zaposleni, ali ne i

dio doprinosa koji plaća poslodavac.

Od tako određene bruto zarade oduzima se neoporezivi dio i na ostatak primjenjuje poreska stopa

od 12 odsto.

Prilikom obračuna poreza na zaradu obračunat će se I uplatiti I porez na naknade zarade.

Za naknade zarade koje snose fondovi za socijalno osiguranje ili budžet, bit će refundiran I oznos

plaćen na ime poreza.

Ukoliko zaposleni ne radi puno radno vrijeme ili sticajem okolnosti u konkretnom mmjesecu nije

radio puno radno vrijeme, neoporezivi dio zarade obračunava se srazmjerno njegovom radnom

vremenu.

19

Porez na druga primanja radnika:

Naknada koju radnici ostvaruju po osnovu ugovora o djelu i njemu srodnih ugovora (autorski,

honorarni) i ugovora o dopunskom radu takođe se oporezuje porezom na dohodak građana.

U ovim slučajevima, poreska stopa iznosi 20 odsto od bruto od bruto naknadekoja je prethodno

umanjena za 20 odsto.

Dakle, preračunato, ili bolje rečeno “obračunato” porez na ovakve prihode iznoi 16 odsto bruto

iznosa naknade.

Po ovoj stopi oporezuju se i primanja članova upravnog i nadzornog odbora, naknade troškova,

nagrade, novčane pomoći I druga davanja osobama koja nisu zaposlena kod isplatioca (dakle

koja ne rade po osnovu ugovora o radu).

U ovu “poresku grupu” spadaju i radnici malđi od 26 godina koji su na redovnom školovanju a

koji rade po osnovu ugovora o privremenim poslovima preko omladinske zadruge.

Porez na njihovu naknadu se računa na isti način kao što je prethodno objašnjeno stim što se

dobijeni iznos dodatno umanjeu za 40 odsto.

Praktično, u ovom slučaju poreska stopa iznosi9,6 odsto od bruto iznosa naknade.

Porez se plata i na otpremnine i na neke novčane naknade zaposlenima kada ti iznosi premašuju

neoporezivi zakonski iznos.

Naknade

Radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja s rada u slučajevima predviđenim

ovim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliže se uređuju slučajevi i uslovi

za ostvarivanje prava na naknadu plate, visina naknada, način isplate i druga pitanja u vezi sa

ostvarivanjem prava radnika na naknadu plate.

Aktima iz stava 1. ovog člana ne može se odrediti manji iznos naknade plate od 50% prosječne

plate koju je radnik ostvario u određenom prethodnom periodu, ili od plate koju bi radnik

ostvario da je bio na radu.

20

Naknada plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, državnog praznika, privremene

spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, kao i za vrijeme prekida rada

zbog propusta poslodavca da preduzme odgovarajuće mjere zaštite na radu, iznosi u visini od

100% prosječne plate koju je radnik ostvario u odgovarajućem prethodnom periodu, ili od plate

koju bi ostvario da je bio na radu.

Propisima o zdravstvenom osiguranju bliže se uređuju uslovi za ostvarivanje prava na naknadu

plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda, trajanje prava na

naknadu, kao i visina i način ostvarivanja prava na naknadu plate.

Naknadu plate za vrijeme odmora i odsustvovanja s rada propisanih ovim zakonom, kolektivnim

ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, isplaćuje poslodavac, ako ovim ili drugim

zakonom nije drugačije određeno.

Zaštita plate i naknada:

Poslodavac ne može, bez pristanka radnika ili bez pravosnažne odluke nadležnog suda, svoje ili

tuđe potraživanje prema radniku naplatiti obustavljanjem od plate ili naknade plate.

Na osnovu pravosnažne odluke nadležnog suda, poslodavac može od plate, odnosno od naknade

plate radnika, odbiti najviše do 50% na ime obaveze zakonskog izdržavanja, a za ostale obaveze

radnika najviše do jedne trećine plate, odnosno naknade plate.

Pojedinačne isplate plata nisu javne.

Povreda obaveza iz ugovora o radu od strane radnika:

Radnik je dužan da se na radu pridržava obaveza propisanih zakonom, kolektivnim ugovorom,

pravilnikom o radu i ugovorom o radu, i da svoje radne obaveze izvršava na način kojim neće

onemogućavati ili ometati druge radnike u izvršavanju njihovih radnih obaveza.

Za povredu radnih obaveza radnik je odgovoran poslodavcu, a ako je povredom radnih obaveza

pričinjena materijalna šteta poslodavcu ili trećim licima, ili je učinjeno krivično djelo ili prekršaj,

radnik je odgovoran materijalno, odnosno krivično i prekršajno.

21

Težom povredom radnih obaveza smatra se takvo ponašanje radnika na radu ili u vezi sa radom

kojim se nanosi ozbiljna šteta interesima poslodavca, kao i ponašanje radnika iz koga se

osnovano može zaključiti da dalji rad radnika kod poslodavca ne bi bio moguć.

U skladu sa stavom 1. ovog člana, težom povredom radnih obaveza, zbog kojih poslodavac može

da jednostrano raskine ugovor o radu sa radnikom, smatraju se:

odbijanje radnika da izvršava svoje radne obaveze određene ugovorom o radu,

krađa, namjerno uništenje, oštećenje ili nezakonito raspolaganje sredstvima poslodavca,

kao i nanošenje štete trećim licima koju je poslodavac dužan naknaditi,

zloupotreba položaja, sa materijalnim ili drugim štetnim posljedicama po poslodavca,

odavanje poslovne ili službene tajne,

namjerno onemogućavanje ili ometanje drugih radnika da izvršavaju svoje radne

obaveze, čime se remeti proces rada kod poslodavca,

nasilničko ponašanje prema poslodavcu, drugim radnicima i trećim licima za vrijeme

rada,

korištenje alkoholnih pića ili droga za vrijeme radnog vremena,

neopravdan izostanak s posla u trajanju od tri dana u kalendarskoj godini,

davanje netačnih podataka i dokaza o činjenicama bitnim za zaključivanje ugovora o

radu,

nasilje na osnovu pola, diskriminacija, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje radnika

i mobinga,

svako drugo ponašanje radnika kojim se nanosi šteta interesima poslodavca ili iz koga se

osnovano može zaključiti da dalji rad radnika kod poslodavca ne bi bio moguć.

Ako radnik učini propust u radu ili u vezi sa radom koji se ne smatra težom povredom radnih

obaveza u smislu stava 1. ovog člana, poslodavac će ga pismeno upozoriti na takvo ponašanje, pa

ukoliko radnik, i pored tog upozorenja, ponovi isti ili drugi propust, takvo ponovljeno ponašanje

smatraće se težom povredom radnih obaveza zbog koje poslodavac može otkazati ugovor o radu.

22

Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu bliže se uređuje pokretanje, vođenje I zastarjelost

postupka za utrđivanje povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne

discipline.

Ako kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu nije drugačije određeno, o

otkazivanju ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza odlučuje poslovodni organ

poslodavca (direktor) na prijedlog neposrednog rukovodioca radnika ili neposredno.

Naknada materijalne štete:

Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili iz krajnje nepažnje pričini materijalnu štetu

poslodavcu, dužan je da tu štetu naknadi.

Ako štetu prouzrokuje više radnika, svaki od njih odgovara za dio štete koju je

prouzrokovao, a ako se ne može utvrditi dio štete koju je prouzrokovao svaki pojedini radnik,

smatra se da su svi podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

Ako je više radnika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom, za štetu odgovaraju solidarno.

Ako se ne može utvrditi tačan iznos naknade štete, ili ako bi utvrđivanje njene visine

prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu može

sepredvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, kao i da se uredi način i

postupak paušalnog utvrđivanja naknade štete, odredi organ koji tu naknadu utvrđuje i druga

pitanja u vezi sa utvrđivanjem naknade štete u paušalnom iznosu.

Ukoliko je prouzrokovana šteta znatno veća od utvrđenog paušalnog iznosa naknade štete,

poslodavac može zahtjevati naknadu u visini punog iznosa prouzrokovane štete.

Za štetu koju radnik na radu ili u vezi sa radom pričini trećem licu, radnik i poslodavac

odgovaraju solidarno.

Poslodavac koji je, u skladu sa stavom 1. ovog člana, naknadio štetu trećem licu, ima pravo da

zahtjeva da mu radnik naknadi isplaćeni iznos.

Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu mogu se predvidjeti uslovi i slučajevi u kojima se

radnik može osloboditi od obaveze da naknadi pričinjenu štetu.

23

Radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca koju pretrpi na radu ili u vezi sa radom, osim

ako je šteta nastala zbog njegove krivice ili nepažnje.

Ako se između poslodavca i radnika ne postigne saglasnost o visini i načinu naknade štete,

oštećena strana svoje pravo na naknadu štete ostvaruje putem nadležnog suda, u skladu sa

zakonom.

Visak zaposleni

Određivanje zaposlenih za čijim je radom prestala potreba vrši nadležni organ poslodavca,

primjenom kriterijuma utvrđenih zakonom i kolektivnim ugovorima.

Kriterijumi se primenjuju po redosijledu utvrđenom ovim kolektivnim ugovorom.

Rezultati rada utvrđuju se na osnovu ostvarenih učinaka prema utvrđenim normativima i

standardima rada.

Ako kod poslodavca nisu utvrđeni normativi i standardi, rezultati rada se utvrđuju na osnovu

obrazložene ocjene neposrednog rukovodioca zasnovane na elementima: kvaliteta obavljenog

posla; samostalnosti u radu i inovacija; efikasnosti rada; odnosa prema radu, radnim zadacima i

sredstvima rada, kao i dužini neplaćenih odsustava, a vezano za izvršavanje poslova radnog

mjesta, plana rada i drugih pokazatelja.

Ako zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada, primjenjuje se dopunski kriterijum: imovno

stanje zaposlenog.

Imovno stanje zaposlenog se utvrđuje na osnovu:

1. ostvarenog prihoda po članu zajedničkog porodičnog domaćinstva po osnovu zarade,

drugih primanja i prihoda od imovine u posljednjoj kalendarskoj godini;

2. tržišne vrijednosti nepokretnosti koju u svojini ima zaposleni ili član njegovog

zajedničkog porodičnog domaćinstva.

24

Imovno stanje zaposlenog utvrđuje nadležni organ poslodavca.Prednost ima zaposleni sa

slabijim imovnim stanjem.Ako zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada i imaju jednako

imovno stanje, primjenjuju se sljedeći kriterijumi:

1. broj članova porodice koji ostvaruju zaradu, pri čemu prednost ima zaposleni sa manjim

brojem članova porodice koji ostvaruju zaradu;

2. dužina radnog staža, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom;

3. zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove uže porodice, pri čemu prednost ima

zaposleni, ako on ili član njegove uže porodice boluje od težeg oboljenja, prema nalazu

nadležnog zdravstvenog organa

4. broj djece na školovanju, pri čemu prednost ima zaposleni koji ima više djece na

školovanju.

Zaposlenoj ženi sa djetetom do dvije godine života, čiji je ukupan mjesečni prihod po članu

domaćinstva do visine minimalne zarade, ne može prestati radni odnos po osnovu prestanka

potrebe za njenim radom.

Porezi u BIH

Temeljne porezne kategorije:

  - Porez na dodanu vrijednost

  - Porez na dobit

  - Porez na dohodak

  - Porez na imovinu

  - Doprinosi za socijalno osiguranje koje plaća poslodavac i zaposlenik,

  - Trošarine, su posebna vrsta poreza koji se plaća na neke od  proizvoda poput naftnih derivata,

duhanskih proizvoda, bezalkoholnih pića, alkoholnih pića, piva, vina i kafe.

25

Kategorije poreznih stopa:

Porezu na dodanu vrijednost 17% (FBiH, RS, BD)

Porezu na dobit 10% (FBiH, RS, BD)

Porezu na dohodak 10% (FBiH, RS, BD)

Porez na dodanu vrijednost (PDV)

Jedinstvena stopa PDV-a 17%.

Uprava za neizravno oporezivanje je zadužen za prikupljanje poreza na dodanu vrijednost i

koordinaciju pitanja fiskalne politike u cjelini.

Ovo tijelo je također odgovorno za prikupljanje carina i trošarine na cijelom teritoriju BiH.

Porez na dodanu vrijednost je sveobuhvatan porez na potrošnju, a procjenjuje se na temelju

dodane vrijednosti na robu i usluge.

To je izravni porez koji se primjenjuje na sve poslovne aktivnosti uključujući proizvodnju i

distribuciju roba i pružanje usluga.

PDV je potrošački porez jer ukupan iznos PDV-a ne plaća firma, već krajnji potrošač.

Ocjenjuje se kao postotak cijene proizvoda ili usluga.

Iznos poreza je vidljiv u svim fazama, od proizvodnje do distribuciji.

Prilikom plaćanja porezne obveze, obveznik će smanjiti porez na dodanu vrijednost od iznosa

poreza koji je već platio drugim poreznim obveznicima prilikom kupovine.

To osigurava neutralnost poreza bez obzira na broj uključenih transakcija.

Stopa poreza na dobit u BiH:

Federacija BiH - 10%

Republika Srpska - 10%

Brko Distrikta – 10%

Dobit prenesena iz inozemstva ne oporezuje se u BiH

Dobit prenesena iz inozemstva ne oporezuje se  ako  prethodno podliježe oporezivanju u

inozemstvu.

26

Način obračuna poreza na dobit:

Dobit se bračunava u skladu s važećim zakonima, oduzimanjem  troškova od prihoda.

Porezna osnovica uključuje profit, prihode i kapitalnu dobit, u skladu s računovodstvenim

propisima. Izdaci moraju biti u skladu s računovodstvenim standardima.

Stope poreza na dohodak:

U FBiH - Porez na dohodak je 10% od neto plaće (u skladu s bruto modelom).

U RS-u - Porez na dohodak je 10% od neto plaće (u skladu s bruto modelom).

Stranci i porezi u BiH:

Svi stranci s prebivalištem u Federaciji BiH i Republici Srpskoj plaćaju porez na prihode

ostvarene u kalendarskoj godini na teritoriji  BiH.

Jednako tako, svi stranci koji ne prebivaju u BiH, ali koji ostvaruju prihode u Federaciji BiH i

Republici Srpskoj smatraju se poreznim obveznicima.

U Brčko Distriktu, stranci se tretiraju kao porezni obveznici, ako borave na teritoriji Brčko

Distrikta u neprekinutom razdoblju od 183 dana najmanje.

Doprinosi za socijalno osiguranje koje placa poslodavac i zaposleni

U Republici Srpskoj, kao I Federaciji, doprinosi se obračunavaju na temelju bruto plate.

a) Udio u doprinosima koji plaća zaposleni

U FBiH : 17% za penzijsko i invalidsko osiguranje, 12,5% za zdravstveno osiguranje i 1,5% za

osiguranje u slučaju nezaposlenosti (ukupno 31 % na bruto platu).

U Republici Srpskoj: 18,5% za penzijsko i invalidsko osiguranje, 12% za zdravstveno

osiguranje, 1% za osiguranje u slučaju nezaposlenosti i 1,5% za zaštitu djece (ukupno 33% na

bruto platu).

Brčko Distrikt: 17% za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslodavce koji primjenjuju FBiH

Zakona i 18% za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslodavce koji primjenjuju RS Zakon,

12% za zdravstveno osiguranje i 1,5% za osiguranje u slučaju nezaposlenosti (ukupno: 30,5 ili

31,5% na bruto platu).

27

b) Udio u doprinosima koji plaća poslodavac

U FBiH : 6% za penzijsko i invalidsko osiguranje, 4% za zdravstveno osiguranje i 0,50% za

osiguranje u slučaju nezaposlenosti (ukupno 10,50% na bruto platu).

Brčko Distrikt: 6% za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslodavce na koje se primjenjuje

FBiH zakon.

U Republici Srpskoj se ovakva vrsta doprinosa ne plaća.

Bruto plata obuhvata neto platu zaposlenog, pomnoženu s utvrđenim koeficijentom, plus

doprinosi iz plate.

Direktni porezi:

Direktni porezi se nalaze u isključivoj nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta

U Republici Srpkoj se primjenjuje jedinstvena stopa poreza na dohodak od 10%.

Svi stranci sa stalnim prebivalištem u Republici Srpskoj su dužni platiti porez na dohodak na

prihode ostvarene u kalendarskoj godini na teritoriji Republike Srpske.

Jednako tako, svi stranci koje ne borave stalno u RS, ali koji zarađuju dohodak u RS smatraju se

poreskim obveznicima.

Porez na dobit u Republici Srpskoj se obračunava po stopi od 10%.

Porez na dobit prilagođen je standardima EU.

Strana pravna lica su obveznici poreza na dobit:

ako obavljaju djelatnost i imaju stalno mjesto poslovanja u Republici Srpskoj za dobit

koja se odnosi na to stalno mjesto poslovanja

ako ostvaruje prihod od nepokretne imovine koja se nalazi u Republici Srpskoj za dobit

koja se odnosi na tu nepokretnu imovinu

Oporezivanje stranih pravnih lica detaljnije je propisano članovima 24. do 32. Zakona o porez na

dobit.

28

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit omogućava umanjenje poreske

osnovice za ulaganja u postojenja i nepokretnosti u slučaju kada se ona koriste u svrhu

proizvodnje i prerađivačke djelatnosti.

Umanjenje poreske osnovice predviđeno je i u slučaju zapošljavanja 30 radnika u toku

kalendarske godine.

Zakon o doprinosima

Opste odredbe:

Ovim zakonom uređuje se sistem obaveznih doprinosa, kao osnovnih instrumenata za

finansiranje obaveznog: penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i

osiguranja od nezaposlenosti (u daljem tekstu: doprinosi), kao i gornja granica stopa doprinosa

na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Stope doprinosa utvrđuju nadležni organi, s tim da visina stopa ne može biti veća od visine stopa

propisanih ovim zakonom.

Doprinosi i drugi izvori sredstava koji nisu obuhvaćeni ovim zakonom, za finansiranje prava

iznad obaveznog nivoa iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i

osiguranja od nezaposlenosti, utvrđuju se u skladu sa federalnim zakonima iz tih oblasti i

propisima donesenim na osnovu tih zakona.

Za provođenje socijalne politike i formiranja službi socijalne zaštite, u okviru sistema,

instrumenata i nadležnosti utvrđenih ovim zakonom i propisima iz stava 1. ovog člana, nadležni

su kantonižupanije i zakonom određeni organi nosilaca osiguranja.

Doprinosi su prihod nosilaca osiguranja.

29

Vrste doprinosa:

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju:

1. iz ličnih primanja I drugih prihoda osiguranika;

2. na isplaćena lična primanja na teret poslodavaca;

3. iz drugoh izvora,koje obezbjeđuju obveznici obračunavanja i uplate doprinosa u skladu sa

propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i

osiguranja od nezaposlenosti.

Obveznici doprinosa:

Obveznik doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona je fizičko lice rezident Federacije: koje je

na teritoriji Federacije u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica rezidenta Federacije; koje

je izabrano ili imenovano na javnu ili drugu dužnost i za obavljanje te dužnosti ostvaruje plaću ili

drugu naknadu koja se tretira kao plaća; koje je na teritoriji Federacije zaposleno kod pravnog ili

fizičkog lica nerezidenta Federacije, međunarodne organizacije i ustanove ili stranog

diplomatskog i konzularnog predstavništva, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije

određeno; koje je od strane pravnog ili fizičkog lica rezidenta Federacije, kod kojeg je u radnom

odnosu, upućeno na rad ili stručno usavršavanje u inostranstvo, ako nije obavezno osigurano po

propisima drzave u koju je upućeno ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno;

koje je zaposleno u inostranstvu kod inostranog poslodavca, ako nije obavezno osigurano kod

inostranog nosioca socijalnog osiguranja; koje samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili

drugu djelatnost kao osnovno zanimanje; koje ostvaruje prihod od autorskih prava, a koje nije

obavezno osigurano po drugom osnovu; koje se bavi zemljoradnjom kao jedinim ili glavnim

zanimanjem; vrhunski sportisti, ako nisu obavezno osigurani po drugom osnovu; druga fizička

lica rezidenti Federacije, u skladu sa propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja,

zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti.

30

Obveznik doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona je i fizičko lice nerezident Federacije koje

je na teritoriji Federacije: u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica rezidenta Federacije;

zaposleno kod pravnog ili fizičkog lica nerezidenta Federacije, ako međunarodnim ugovorom

nije drugačije određeno; zaposleno kod međunarodne organizacije i ustanove ili stranog

diplomatskog i konzularnog predstavništva, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije

predviđeno.

Obveznik doprinosa iz člana 4. tačka 2. ovog zakona je: pravno ili fizičko lice rezident

Federacije, koje zapošljava radnike, za radnike u radnom odnosu i s njima izjednačene

osiguranike; fizičko lice rezident Federacije koja samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili

drugu djelatnost kao osnovno zanimanje.

Obveznici doprinosa iz člana 4. tačka 3. ovog zakona su: zavodi, fondovi, organi uprave i druga

pravna ili fizička lica određena propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom

osiguranju i osiguranju od nezaposlenosti.

Rezidentom Federacije u smislu ovog zakona smatra se fizičko lice koje na teritoriji Federacije

ima prebivalište ili boravište.

Status rezidenta ima i fizičko lice koje je kao šef diplomatskog ili konzularnog predstavništva ili

kao diplomatski ili konzularni službenik zaposleno u domaćem diplomatskom ili konzularnom

predstavništvu u inostranstvu, ako se na ta primanja ne plaća doprinos u zemlji u kojoj je

zaposleno.

Status rezidenta ima i fizičko lice koje je upućeno u inostranstvo radi obavljanja poslova za

Federaciju, za fizičko ili pravno lice rezidenta Federacije ili za međunarodnu organizaciju.

Osnovica doprinosa:

Osnovicu doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona čini:

1. bruto plaća zaposlenog radnika, rukovodnog radnika i pripravnika;

2. bruto plaća ili druga naknada funkcionera, koja zamjenjuje plaću;

31

3. naknada plaće za prekid rada koji nije prouzrokovao radnik;

4. naknada plaće za vrijeme praznika za koje se po zakonu ne radi;

5. naknada plaće za vrijeme odsustva sa posla radnika u vrijeme koristenja godisnjeg odmora;

6. naknada plaće za vrijeme odsustva sa posla u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i dr;

7. naknada plaće za vrijeme odsustva radnika sa posla radi obrazovanja i stručnog

osposobljavanja i prekvalifikacije radnika;

8. naknada plaće u slučajevima privremene spriječenosti za rad usljed bolesti do 42 dana;

9. naknada plaće zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, koja se isplaćuje iz

sredstava pravnog, odnosno fizičkog lica kod kojeg je osiguranik zaposlen;

10. brutoplaća odnosno naknada plaće radnika koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu

ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječne

mjesečne bruto plaće zaposlenih na teritoriji Federacije, prema posljednjem objavljenom podatku

zavoda za statistiku.

Izuzetno od odredbi ove tačke, za radnika koji samostalno obavlja privrednu djelatnost koja se

prema odluci nadležnog kantonalnogžupanijskog organa smatra niskoakumulativnom, osnovica

doprinosa ne moze biti niža od 60% prosječne mjesečne brutoplaće zaposlenih u privredi na

teritoriji Federacije, prema posljednjem objavljenom podatku;

11. prosječna mjesečna brutoplaća zaposlenih u privredi na teritoriji Federacije prema

posljednjem objavljenom podatku, za lice koje se bavi zemljoradnjom kao jedinim ili glavnim

zanimanjem, a do utvrđivanja osnovice od strane nadleznih organa iz člana 1. ovog zakona;

12. primanja od autorskih prava i primanja vrhunskih sportista, s tim da ta osnovica ne može biti

niža od prosječne mjesečne brutoplaće zaposlenih na teritoriji Federacije po posljednjem

objavljenom podatku;

13. ostala primanja i naknade fizičkih lica koja nisu obveznici doprinosa po drugom osnovu, u

skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i

osiguranju od nezaposlenosti.

32

Osnovica iz člana 6. tač. 1. do 9. ovog zakona je bruto plaća, odnosno naknada plaće radnika,

utvrđena u skladu sa zakonom ili drugim propisima.

Osnovica iz člana 6. tač. 1. do 9. ovog zakona, za obveznika koji je na teritoriji Federacije

zaposlen kod pravnog ili fizičkog lica nerezidenta Federacije je njegova bruto plaća, s tim da ce

najniži iznos te osnovice propisati Federalni ministar finansija Federalni ministar finansija.

Osnovica iz člana 6. tač. 1. do 9. ovog zakona, za obveznika koji je na teritoriji Federacije

zaposlen kod humanitarne organizacije nerezidenta Federacije je njegova bruto plaća, s tim da ta

osnovica ne može biti niža od prosječne mjesečne brutoplaće zaposlenih u Federaciji po

posljednjem objavljenom podatku.

Za obveznika koji je u radnom odnosu sa poslodavcem rezidentom Federacije, a koji je upućen

na rad ili stručno usavršavanje u inostranstvo, kao i za obveznika zaposlenog u inostranstvu kod

inostranog poslodavca, osnovicu doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona čine lična primanja

koja bi za istu vrstu posla ostvario u Federaciji, s tim da ta osnovica ne može biti niža od

prosječne mjesečne brutoplaće zaposlenih u Federaciji po posljednjem objavljenom podatku.

Izuzetno od stava 4. ovog člana, osnovicu, stopu i način obračunavanja i plaćanja doprinosa za

penzijskoinvalidsko i zdravstveno osiguranje radnika na radu u inostranstvu odredice Vlada

Federacije Bosne i Hercegovine, na prijedlog resornog ministarstva i nosioca osiguranja.

Osnovicu doprinosa iz člana 4. tačka 2. ovog zakona čini brutoplaća i druga lična primanja

radnika u radnom odnosu kod pravnih ili fizičkih lica rezidenata Federacije i s njima

izjednačenih osiguranika, iz člana 6. i 7. ovog zakona.

Doprinosi iz stava 1. ovog člana imaju karakter troškova poslovanja.

Doprinosi iz člana 4. tačka 3. ovog zakona, obračunavaju se na osnovicu utvrđenu u skladu sa

propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od

nezaposlenosti.

33

Doprinosi iz člana 4. tač. 1. i 2. ovog zakona ne plaćaju se na primanja utvrđena Zakonom o

porezu na plaću ("Sluzbene novine Federacije BiH", br. 26/96, 27/97 i 12/98) na koja se ne plaća

porez na plaću.

Izuzetno, doprinosi iz člana 4. tačka 3. ovog zakona, za pojedine kategorije osiguranika

obuhvaćene stavom 1. ovog člana, plaćaju se u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom

osiguranju, zdravstvenom osiguranju i osiguranju od nezaposlenosti.

Stope doprinosa:

Najviše stope doprinosa mogu iznositi:

a) za penzijsko i invalidsko osiguranje: 1. iz ličnih primanja i drugih primanja osiguranika 17%,

2. na isplaćena licna primanja na teret poslodavca 7%.

Na isplaćena licna primanja zaposlenih kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

poslodavac plaća dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od: 2% za

osiguranike raspoređene na radno mjesto na kojem se 12 mjeseci efektivnog rada računa kao 14

mjeseci staža osiguranja; 3% za osiguranika raspoređenog na radno mjesto na kojem se 12

mjeseci efektivnog rada računa kao 15 mjeseci staža osiguranja; 6% za osiguranika raspoređenog

na radno mjesto na kojem se 12 mjeseci efektivnog rada računa preko 15 mjeseci staža

osiguranja.

b) za zdravstveno osiguranje: 1. iz ličnih primanja i drugih primanja osiguranika 13% 2. na

isplaćena licna primanja na teret poslodavca 5% c) za

osiguranje od nezaposlenosti: 1. iz ličnih primanja i drugih primanja osiguranika 2% 2. na

isplaćena licna primanja na teret poslodavca 1%.

Obracun i uplata doprinosa:

Obračun, obustavu i uplatu doprinosa za obveznika doprinosa vrši isplatilac plaće i drugih ličnih

primanja rezident Federacije mjesečno, odnosno prilikom svake isplate.

34

Zavod za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zavod) dužan je

obustaviti isplatu plaća ako nisu obračunati i, istovremeno sa isplatom plaća, uplaceni propisani

doprinosi isplatiocu iz stava 1. ovog člana, koji svoje finansijsko poslovanje vrši preko računa

otvorenog kod Zavoda.

Isplatilac iz stava 1. ovog člana dužan je obvezniku doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona,

prilikom svake isplate, izdati jedan primjerak obračuna brutoplaće ili drugog primanja i

obustavljenih doprinosa.

Obveznik doprinosa koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao

osnovno zanimanje, obveznik doprinosa koji se bavi zemljoradnjom kao jedinim ili glavnim

zanimanjem, obveznik doprinosa koji je zaposlen kod nerezidenta Federacije i ostali obveznici

doprinosa dužni su sami obračunati i uplatiti doprinose do sedmog u mjesecu za protekli mjesec.

Obračun, obustavu i uplatu doprinosa za obveznika koji je na teritoriji Federacije zaposlen kod

nerezidenta Federacije može vršiti i pravno ili fizičko lice nerezident Federacije, o čemu

obvezniku dostavlja obračun iz stava 3. ovog člana.

Uplata doprinosa za socijalno osiguranje vrši se u sredstvima plaćanja u kojima je izvršena i

isplata plaća i drugih ličnih primanja.

Doprinosi za socijalno osiguranje uplaćuju se, po vrstama, na propisane uplate račune kod

Zavoda.

Na iznose doprinosa obaveznog socijalnog osiguranja koji nisu plaćeni u propisanom roku plaća

se kamata po stopi od 0,2% dnevno za svaki dan zakašnjenja.

Kontrolu obračuna i uplate doprinosa vrši Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine i

Finansijska policija Financijska policija, svako iz svog djelokruga.

Kaznene odredbe:

Novčanom kaznom od dvostrukog do osmorostrukog iznosa obaveze po osnovu doprinosa, za

prekršaj koji predstavlja težu povredu federalnog propisa, kaznit će se pravno lice isplatilac plaće

35

i drugih ličnih primanja, ako ne obračuna, manje obračuna ili ne uplati doprinose na način i u

rokovima propisanim ovim zakonom.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit ce se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom

kaznom u iznosu od 200 do 2.000 KM.

Novčanom kaznom od 500 do 10.000 KM kaznit ce se za prekršaj fizičko lice imalac radnje, ako

ne obračuna, manje obračuna ili ne uplati doprinose na način i u rokovima propisanim ovim

zakonom.

Novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM kaznit ce se za prekršaj fizičko lice, ako ne obračuna,

manje obračuna ili ne uplati doprinose na način i u rokovima propisanim ovim zakonom.

Prelazne i zavrsne odredbe:

Do osnivanja i početka rada nosilaca osiguranja po federalnim propisima, doprinosi su prihodi

nadležnih postojećih nosilaca osiguranja.

Obavezni doprinosi za druge namjene na teritoriji Federacije, izuzev obaveznih doprinosa za

penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, mogu

se uvoditi samo ovim zakonom.

Uputstvo o načinu obračuna i uplate doprinosa donijet ce Federalni ministar finansija Federalni

ministar financija u roku od deset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Danom stupanja na snagu ovog zakona na teritoriji Federacije prestaje primjena propisa kojima

je do dana stupanja na snagu ovog zakona bilo uređeno obračunavanje i plaćanje doprinosa na

teritoriji Federacije.:

''Obračun i uplatu doprinosa za obveznike doprinosa iz člana 4. Zakona vrši isplatilac plaće i

drugih oličnih primanja-rezident Federacije prilikom svake isplate i to:

a) na plaće, naknade plaća i druga lična primanja zaposlenika po osnovu redovnog rada i izvan

redovnog rada, doprinosi se obračunavaju na dan njihove isplate, a plaćaju se u roku od sedam

dana od dana kada je isplata izvršena;

b) na svoju plaću, fizičko lice koje samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu

djelatnost kao osnovno zanimanje, koje se bavi zemljoradnjom kao jedinim ili osnovnim

36

zanimanjem, kao i ono koje je zaposleno kod nerezidenta Federacije i ostali obveznici doprinosa

dužni su sami obračunavati i plaćati doprinose do 7. u mjesecu za protekli mjesec;

c) za obveznika koji je na teritoriji Federacije BiH zaposlen u nerezidenta, Federacije, obračun i

uplatu doprinosa moze vršiti i pravno ili fizičko lice-nerezident Federacije i to do 7. u mjesecu za

protekli mjesec.

Prilikom isplate svake place i drugog primanja isplatilac je duzan zaposleniku-obvezniku

doprinosa, iz člana 4. tačka 1. Zakona o doprinosima, izdati jedan primjerak obračuna bruto-

plaće i doprinosa

Isplatioci plaća i drugih ličnih primanja i fizička lica, iz člana 1. stav 1. tač. b) i c) ovog zakona,

dužni su za svaku isplatu plaće sačiniti specifikaciju o isplati primanja i obračuna i uplate poreza

i doprinosa i dostaviti je zajedno sa dokazima o izvršenoj isplati nadleznoj ispostavi Porezne

uprave Federacije BiH istog dana a najkasnije narednog dana po izvršenoj uplati.

Poslodavac-isplatilac place i drugih ličnih primanja, kao i fizička lica iz člana 1. stava 1. tač. b) i

c) ovoga zakona, doprinose iz plaća i doprinose na plaću usmjeravaju u skladu sa propisima

odnosno podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona odgovarajućem korisniku

odnosno korisnicima.

U slučaju neplaćanja doprinosa u roku, nadlezna Porezna uprava ce donijeti rjesenje o prinudnoj

naplati.

Na osnovu ovog rjesenja, Porezna uprava može zahtijevati prinudnu naplatu doprinosa

prijenosom dugovanog iznosa s bilo kojeg racuna isplatioca plaća, otvorenog kod OOPP, na

propisane uplatne račune javnih prihoda, kao i naplatu iz cjelokupne imovine isplatioca plaća.

Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem doprinosa iz plaće i na plaću provodi Porezna uprava

Federacije BiH.

Evidencije o obračunatim i uplaćenim doprinosima iz plaća i na plaće vodi organizaciona

jedinica Porezne uprave na cijem području se nalazi sjedište isplatioca-pravnog lica i fizičkog

lica koje samostalno obavlja djelatnost, odnosno prebivalište fizičkog lica iz člana 1. stav 1. tač.

b) I c) ovog zakona.''

37

ZAKLJUČAK

Svaki čovjek ima pravo na rad, na obrazovanje i napredovanje u poslu koji radi, pravo da mu

pravedno bude placen rad koji obavlja, zaštita na radu, zdravstveno i socijalno osiguranje, pravo

na odmor, pravo na plaćeni prekovremeni rad, pravo na penziju po završetku radnog ciklusa a

sve to treba da se garantuje zakon o radu, doprinosima, porezima na platu kao da se sve to

garantuje kolektivnim ugovorom koji ce biti u skladu sa zakonom o pravima radnika.

Poslodavac isto ima pravo da posao koji plaća da bude kvalitetno i odgovorno obavljen.

Poslodavac ima obavezu prema radniku I drzavi da redovno uplaćuje doprinose i poreze za

radnike koji su u radnom odnosu.

Pravo na rad i zastitu na radu radnik ima i van Bih ako Bih ima potpisan ugovor sa drzavom u

koju idemo,tj medjunarodni ugovor o slanju i primanju radnika iz Bih kao npr sto Bih ima

potpisan ugovor sa Njemackom o prijemu radnika odredjene struke.

Ugovori o radu izmedju dve drzave je veoma bitan radi sigurnosti radnika da ce dobiti platu za

posao koji radi,da ce biti osiguran,prijavljen.

Poslodavac radnika je duzan da prijavi i osigura da bi radnik mogao da ostvari svoja prava u

zdravstenom osiguranju kao i pravo na penziju nakon sto istostuje uslove koji su zakonom

propisani.

38

LITERATURA

1. Džobić, J. Ilija. 2010. Ekonomski odnosi BiH sa inostranstvom, Univerzitet za poslovni

inženjering i menadžment Banja Luka, 2010.

2. Džombić, J. Ilija. 2010. Međunarodno poslovanje, Univerzitet za poslovni inženjering i

menadžment Banja Luka. Interna skripta za studente PIM univerziteta, 2008.

3. Todoro, P. Michael i Smith, C. Stephen, Ekonomski razvoj, deveto izdanje. Sarajevo,

2006.

4. Trilin, Vladimir, Međunarodna ekonomija - determinante, mehanizmi i politika, Sarajevo,

1987.

5. www.wikipedia.org

6. www.ifm.org

7. www.profitiraj.ba

8. www.miga.org

39