PROIZVODNJA ETILNOG ALKOHOLA IZ MELASEEtanol (etilni alkohol, metil karbinol) CH3CH2OH je bezbojna tekućina sa temp.vrelišta 780C itepmržnjenja -112.30C.Tehnologija obivanja alkohola iz mlase se sastoji iz:melasa se razblaži vodom na 20-25% suhe tvari;zakiseli se sa H2SO4, do pH 4.8-5.4 čime se stvore pogodni uvjeti za vrenje;sterilizacija na 800C;dodavanje amonijevog sulfata, superfosfata, kao soli potrebnih za razmnožavanje;hlađenje otopine i dodatak kvasca radi vrenja.Prvo se saharoza invertuje na fruktozu i glukozu uticajem invertaze.C12H22O11C6H12O6+ C6H12O6... 2C

6H12O64C2H5OH + 4CO2Poslije vrenja etilni alkohol se izdvaja frakcijskom destilacijom, a ostatak se može dalje prerađivati (proizvodnja stočnog kvasca).>> Osnovne i pomočne tvari za proizvodnju <<Ovdje se ubrajaju: melasa, kvasac, ortofosforna, klorovodična, sulfatnakis.,amonijhidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid, voda i zrak. Melasa- javlja se kao nus produkt u procesu proizvodnje šećera, a razlikuju se šećerno repna itrščana melasa. U sastav melase (iz šećerne repe) ulaze saharoza i nešećerne tvari. To je gusta,ljepljiva tečnost tamnomrke boje (saharoza 50%, nešećeri 30 %, voda 20%). Šećer je prisutanu obliku saharoze, rafinoze, invertnog šećera. Nešećerne tvari obuhvaćaju: bezdušičneorg.tvari, dušične tvari, tvari koje boje melasu, mineralne tvari i stimulatori rastakvasca. Oko 10% nešećera su soli, prevladavaju kalijeve soli. Bezdušićne org. Tvar i - nastale su raspadom hemiceluloze, termičkim razlaganjem šećera, pektina, kis.i dr. Organske kis.dospijevaju u melasu iz šećerne repe. Dušične tvari - odnosno kol.dušika varira 0.76-2.14%. Dušik je prisutan u obliku peptida,aminokis., nitrata, betaina, proteina. Na sadržaj dušikovih spojeva utiču meteorološki uvjeti.Komponente koje boje melasunastaju kao rezultat alkalnog raspada invertnog šećeramelanoida i karmelizacijom šećera. Njihov sadržaj u melasi: produkti alkalnog raspadainv.šećera 70%, melanoidi 14%, karmel 16%. Mineralne tvari (pepeo)- potiču iz Ca soli, ugljenične, sulfatne, klorovodonične i nitritne kis.,a u manjoj kol.iortofosfatne kis. Tu su i soli K koje predstavljaju glavni sastavni diomineralnih soli, Mg, Al, Fe, NH3. K ima ulogu da ubrza rast šećerne repe i povećakol.saharoze. Sadržaj ortofosfatnekis.na ukupnu masu melase oko 0.6%. Sadržaj SO2varira0.1-0.4%, u svijetlijoj melasi sadržaj SO2je povećan što je posljedica sufitacije difuznog soka.Količina mineralnih soli ima uticaj na pH melase i njene otopine. U proizodnji alkoholaznačajan je u melasi sadržaj Na i K.

2

Pored sadržaja osnovnih sastavnih komponenti na kvalitatmelase bitno utiču i dr.faktori kao što su način prehrane šećerne repe, mikroflora melase, pHvrij.melase.Defektna melasa- je ona koja je dugo čuvana u skladištu i ima lošiji kvalitet. Dobiva se u periodusijećanj-ožujak. Ovakvu melasu je teže i sporije preradit, a i gubitci su veći jer zaostaje dosta neprerađeog šećera. Defektna melasa ima znatno manji sadržaj suhih tvari idušika, a znatno više invertnog šećera.

  Mikroflora melasaje vrlo raznovrsna i promjenjiva. To dovodi do veće zaraženostimelasešto se neg.odražava na proces alkoholnog vrenja. Zato je neophodno provoditi proces usterilnim uvjetima. Glavni uzrok infekcije je loš kvalitatšeć.repe i nepoštivanje sanitarno-higijenskih zahtjeva u tvornicama. Mikroorganizmi prisutni u melasi: bakterije, kvasnegljivice, plijesne gljivice. Stupanj zaraženosti melase se određuje ispitivanjem porastakiselosti uzorka melase u procesu fermentacije, kiselost se mora održavati u području pH 5, pri čemu se bakterijski uticaj neće osjetiti u trajanju 2-3 dana. Za postizanje neophodnekiselosti najviše se koriste HCl i H2SO4. pH melaseje bitna za proces alkoh.vrenja. Normalna melasa dobrog kvaliteta imaslaboalkalnu ili neutralnu reakciju Ph 7.2-8.9. U prvim fazama obrade melase dodaju semineralne kis.(HCl, H2SO4), pH se mijenja od 2.2-2.4 i ovako se unišava veliki br.bakterija. Nakon steriliz.i hlađenja pH se regulira na 4.5-5 jer je to optimalno područje djelovanjakvaščevih gljivica. Kvasac- predstavlja jednostanični m.o. Sacharomicetes koje spadaju u vrstu askomiceta.Razmnožava se pupanjem. Kvasne stanice mogu biti jajaste, elipsoidne, ovalne. Veličinastanice varira, a sastoji se iz membrane, citoplazme i jezgra. U ind.alkohola proizvodi se viševrsta prostih i složenih hibrida kvasca koji su povezani sa aktivnošću invertaze, L-galaktozidaze i maltaze u procesu anaerobnog tipa fermentacije. Za proizvodnju C2H5OH izmelase koristi se čista kultura, najčešće rod Saharomyces elipsoidne. Najvažnije tvari kojeulaze u sastav kvasca: glikogen, mast, pepeo, Pb,Fe,Mg,K,Ca, mikroelementi,kobalt.Faktori za život i opstanak kvasca:fizički ( tmp., vlažnost, svijetlost, pritisak, ultrazvuk, elektricitet, radioaktivnost),kemijski ( kiseline, formalin klorni kreč),

3

 biološki ( antibiotici, bakterije). Najveći uticaj ima temp., pH i sastav hranjive sredine. Kvasac raste i razmnožava se uširokom temp.intervalu, ali za normalnu aktivnost potrebno je odrediti optimalnu temp.Op t im a ln a b r z in a r a s t a S ah a ro mic e t a j e 29 -3 0C . Ma x . t em p .z a r a zvo j kva sc a 38C , a min .ᴼ ᴼ -5C. Pri uzgoju kvasca na melasnoj podlozi optimalna pH 4.8-5. Za podešavanje pH običnoᴼ se koriste H2SO4i HCl. Važan uticaj na aktivnost kvasca ima koncentracija otopine melase.Osmotski pritisak vanjske sredine treba da je niži od pritiska staničnog soka i pod oimuvjetom sposobnost primanja hranjivih tvari za razvoj kvasne stanice je veća. Što je većarazlika osmotskog pritiska u stanici i sredini to je razmnožavanje kvasca brže. Na aktivnostkvasca utiču i mnoge kem.tvari koje se koriste za dezinfekciju i antiseptičnu obradu melasekao i postrojenja i cjevovodi. Također lako isparljive org.kis. smanjuju aktivnost kvasca iubrzavaju njegovo propadanje.Prehrana kvasnih stanica može se podijeliti u 2 faze:-u I fazi tvari prolaze kroz staničnu membranu,-u II fazi dolazi do niza složenih biokemijskih reakcija koje se sastoje od uzajamno povezanih procesa asimilacije i desimilacije.Razlikuje se egzogena i endogena prehrana kvasca. Pri egzogenoj prehrani kvasac koristihranjive tvari iz vanjske sredine, a pri endogenoj m.o.koriste svoje rezerve, glikogen, lipide,dušične spojeve i dr.

   Prehrana ugljikomse zasniva da kvasac koristi ugljik org.spojeva:monosah.,disah.,aldehida,etilnog alkoh. Ova prehrana je važan izvor energije za rast kvasca. Karbonatna kis.učestvuje usintezi staničnih tvari kvasca. U sredini koja sadrži monosaharide, kvasac koristi glukozu,fruktozu,ksilozu, od disaharida koristi maltozu i saharozu. Prehrana org.kis.-ima ulogu u razmjeni tvari ili sintetskim procesima. Masne kis.mogustimulirati a i usporiti rast kvasca. Iskorištenje masnih kis.ovisi od vrste kvasca,konc.kis., pH. Dušik prehranase zasniva da su kvasne stanice sposobne sintetizirati sve aminokis. Koje su usastavu proteina, naposredno na račun neorg.N spojeva uz korištenje org.spojeva kao izvoraC. Značajan izvor kvasca uključujući i alkoholni koristi samo 2 oblika N: amonijačni, Norg.spojeva. Ova vrsta kvasca kao izvor N koristi: amonijak, karbamid, amonijačnesolisirčetne, mliječne kis. Kao izvor N kvasac koristi vitamine (biotin, B5, B1,B6).Fosforna prehrana

4

- P je neophodan za biosintezu glavnih sastavnih dijelova protoplazme alii za fosforizaciju ugljikohidrata. Fosforizacija je biološki postupak pomoću kojeg energija postaje dostupna za organizme.Ostale sirovine za proizvodnju:-ortofosforna kiselina, amonij, hidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid,sulfatna kis i klorovodik, vitamini, voda i zrak.Ortofosforna kis. – H3PO4– za prehranu kvasca najprikladnija je H3PO4sa max sadržajemarsena 0,01%-Amonij hidrogenfosfat – (NH4)2HPO4 je so bijele boje-Superfosfat – Ca(H2PO4)2 + CaSO4je prašak bijelosive boje.Amonijev sulfat (NH4)2SO4– prisustvo fenola nije dozvoljeno.-Karbamid (urea) – (NH4)2CO – količina potrebnog karbamida uslovljena je sadržajemazota u njemu.-Sulfatna kis. (H2

5

SO4)-Hlorovodonična kis (HCl) – nagriza opremu te je za transport i skladištenje neophodankiselootporni materijal-Vitamini su neophodni za rast, razvoj i razmnožavanje kvasaca. Neke vrste kvasaca ihsame sintetišu, ali ih druge uzimaju iz hranjive podloge.-Biotin (vitamin H) – melasa iz šećera repe sadrži malo biotina, oko 30%, dok je zaintenzivno razmnožavanje kvasaca neophodno 200 – 290mg biotina na 1t melase. Izvori biotina: kukuruzni ekstrakt, klice ili ječmena voda,...Voda treba da je bakteriološki potpuno čista, odnosno u 1ml vode ne smije biti više od 100 bakterija. Sadržaj Fe i Mn treba da je oko 0,1mg/l.Zrak – mora biti čist. Sadržaj mikroorg u zraku varira od par tisuća do 100 000 u 1m3zraka.Kao dezinfekciona sredstva najčešće se koriste: dodacilbenzensulfonat(C12H25C6H4SO3 Na),hlorni kreč, NaOH, natrij karbonat, formalin i antiformin.•Dodecilbenzen sulfonat (C12H25C6H4SO3 Na) – kod njegove upotrebe kao antiseptika potrebno je izvršiti bakt kontrolu svake dobivene pošiljke melase zbog porasta kiselosti.•Hlorni kreč – njegovo dejstvo uslovljeno je prisustvom aktivnog Cl koje je sadržano ukoličini od 32 – 35%.• Natrij hidroxid (NaOH) – najefikasnije dejstvo mu je u obliku 0,1% otopine pri pH 10 i na40oC

6

  PROIZVODNJA ETILNOG ALKOHOLA IZ MELASEEtanol (etilni alkohol, metil karbinol) CH3CH2OH je bezbojna tekućina sa temp.vrelišta 780C itepmržnjenja -112.30C.Tehnologija obivanja alkohola iz mlase se sastoji iz:melasa se razblaži vodom na 20-25% suhe tvari;zakiseli se sa H2SO4, do pH 4.8-5.4 čime se stvore pogodni uvjeti za vrenje;sterilizacija na 800C;dodavanje amonijevog sulfata, superfosfata, kao soli potrebnih za razmnožavanje;hlađenje otopine i dodatak kvasca radi vrenja.Prvo se saharoza invertuje na fruktozu i glukozu uticajem invertaze.C12H22O11C6H12O6+ C6H12O

7

6... 2C6H12O64C2H5OH + 4CO2Poslije vrenja etilni alkohol se izdvaja frakcijskom destilacijom, a ostatak se može dalje prerađivati (proizvodnja stočnog kvasca).>> Osnovne i pomočne tvari za proizvodnju <<Ovdje se ubrajaju: melasa, kvasac, ortofosforna, klorovodična, sulfatnakis.,amonijhidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid, voda i zrak. Melasa- javlja se kao nus produkt u procesu proizvodnje šećera, a razlikuju se šećerno repna itrščana melasa. U sastav melase (iz šećerne repe) ulaze saharoza i nešećerne tvari. To je gusta,ljepljiva tečnost tamnomrke boje (saharoza 50%, nešećeri 30 %, voda 20%). Šećer je prisutanu obliku saharoze, rafinoze, invertnog šećera. Nešećerne tvari obuhvaćaju: bezdušičneorg.tvari, dušične tvari, tvari koje boje melasu, mineralne tvari i stimulatori rastakvasca. Oko 10% nešećera su soli, prevladavaju kalijeve soli. Bezdušićne org. Tvar i - nastale su raspadom hemiceluloze, termičkim razlaganjem šećera, pektina, kis.i dr. Organske kis.dospijevaju u melasu iz šećerne repe. Dušične tvari - odnosno kol.dušika varira 0.76-2.14%. Dušik je prisutan u obliku peptida,aminokis., nitrata, betaina, proteina. Na sadržaj dušikovih spojeva utiču meteorološki uvjeti.Komponente koje boje melasunastaju kao rezultat alkalnog raspada invertnog šećeramelanoida i karmelizacijom šećera. Njihov sadržaj u melasi: produkti alkalnog raspadainv.šećera 70%, melanoidi 14%, karmel 16%. Mineralne tvari (pepeo)- potiču iz Ca soli, ugljenične, sulfatne, klorovodonične i nitritne kis.,a u manjoj kol.iortofosfatne kis. Tu su i soli K koje predstavljaju glavni sastavni diomineralnih soli, Mg, Al, Fe, NH3. K ima ulogu da ubrza rast šećerne repe i povećakol.saharoze. Sadržaj ortofosfatnekis.na ukupnu masu melase oko 0.6%. Sadržaj SO2varira0.1-0.4%, u svijetlijoj melasi sadržaj SO2

8

je povećan što je posljedica sufitacije difuznog soka.Količina mineralnih soli ima uticaj na pH melase i njene otopine. U proizodnji alkoholaznačajan je u melasi sadržaj Na i K. Pored sadržaja osnovnih sastavnih komponenti na kvalitatmelase bitno utiču i dr.faktori kao što su način prehrane šećerne repe, mikroflora melase, pHvrij.melase.Defektna melasa- je ona koja je dugo čuvana u skladištu i ima lošiji kvalitet. Dobiva se u periodusijećanj-ožujak. Ovakvu melasu je teže i sporije preradit, a i gubitci su veći jer zaostaje dosta neprerađeog šećera. Defektna melasa ima znatno manji sadržaj suhih tvari idušika, a znatno više invertnog šećera.

  Mikroflora melasaje vrlo raznovrsna i promjenjiva. To dovodi do veće zaraženostimelasešto se neg.odražava na proces alkoholnog vrenja. Zato je neophodno provoditi proces usterilnim uvjetima. Glavni uzrok infekcije je loš kvalitatšeć.repe i nepoštivanje sanitarno-higijenskih zahtjeva u tvornicama. Mikroorganizmi prisutni u melasi: bakterije, kvasnegljivice, plijesne gljivice. Stupanj zaraženosti melase se određuje ispitivanjem porastakiselosti uzorka melase u procesu fermentacije, kiselost se mora održavati u području pH 5, pri čemu se bakterijski uticaj neće osjetiti u trajanju 2-3 dana. Za postizanje neophodnekiselosti najviše se koriste HCl i H2SO4. pH melaseje bitna za proces alkoh.vrenja. Normalna melasa dobrog kvaliteta imaslaboalkalnu ili neutralnu reakciju Ph 7.2-8.9. U prvim fazama obrade melase dodaju semineralne kis.(HCl, H2SO4), pH se mijenja od 2.2-2.4 i ovako se unišava veliki br.bakterija. Nakon steriliz.i hlađenja pH se regulira na 4.5-5 jer je to optimalno područje djelovanjakvaščevih gljivica. Kvasac- predstavlja jednostanični m.o. Sacharomicetes koje spadaju u vrstu askomiceta.Razmnožava se pupanjem. Kvasne stanice mogu biti jajaste, elipsoidne, ovalne. Veličinastanice varira, a sastoji se iz membrane, citoplazme i jezgra. U ind.alkohola proizvodi se viševrsta prostih i složenih hibrida kvasca koji su povezani sa aktivnošću invertaze, L-galaktozidaze i maltaze u procesu anaerobnog tipa fermentacije. Za proizvodnju C2H5OH izmelase koristi se čista kultura, najčešće rod Saharomyces elipsoidne. Najvažnije tvari kojeulaze u sastav kvasca: glikogen, mast, pepeo, Pb,Fe,Mg,K,Ca, mikroelementi,kobalt.Faktori za život i opstanak kvasca:fizički ( tmp., vlažnost, svijetlost, pritisak, ultrazvuk, elektricitet, radioaktivnost),kemijski ( kiseline, formalin klorni kreč),

9

 biološki ( antibiotici, bakterije). Najveći uticaj ima temp., pH i sastav hranjive sredine. Kvasac raste i razmnožava se uširokom temp.intervalu, ali za normalnu aktivnost potrebno je odrediti optimalnu temp.Op t ima lna b r z ina r a s t a Sa ha romi ce t a j e 29 -30C . Ma x . t em p .za r az vo j kvas ca 38C , a min .ᴼ ᴼ -5C. Pri uzgoju kvasca na melasnoj podlozi optimalna pH 4.8-5. Za podešavanje pH običnoᴼ se koriste H2SO4i HCl. Važan uticaj na aktivnost kvasca ima koncentracija otopine melase.Osmotski pritisak vanjske sredine treba da je niži od pritiska staničnog soka i pod oimuvjetom sposobnost primanja hranjivih tvari za razvoj kvasne stanice je veća. Što je većarazlika osmotskog pritiska u stanici i sredini to je razmnožavanje kvasca brže. Na aktivnostkvasca utiču i mnoge kem.tvari koje se koriste za dezinfekciju i antiseptičnu obradu melasekao i postrojenja i cjevovodi. Također lako isparljive org.kis. smanjuju aktivnost kvasca iubrzavaju njegovo propadanje.Prehrana kvasnih stanica može se podijeliti u 2 faze:-u I fazi tvari prolaze kroz staničnu membranu,-u II fazi dolazi do niza složenih biokemijskih reakcija koje se sastoje od uzajamno povezanih procesa asimilacije i desimilacije.Razlikuje se egzogena i endogena prehrana kvasca. Pri egzogenoj prehrani kvasac koristihranjive tvari iz vanjske sredine, a pri endogenoj m.o.koriste svoje rezerve, glikogen, lipide,dušične spojeve i dr.

   Prehrana ugljikomse zasniva da kvasac koristi ugljik org.spojeva:monosah.,disah.,aldehida,etilnog alkoh. Ova prehrana je važan izvor energije za rast kvasca. Karbonatna kis.učestvuje usintezi staničnih tvari kvasca. U sredini koja sadrži monosaharide, kvasac koristi glukozu,fruktozu,ksilozu, od disaharida koristi maltozu i saharozu. Prehrana org.kis.-ima ulogu u razmjeni tvari ili sintetskim procesima. Masne kis.mogustimulirati a i usporiti rast kvasca. Iskorištenje masnih kis.ovisi od vrste kvasca,konc.kis., pH. Dušik prehranase zasniva da su kvasne stanice sposobne sintetizirati sve aminokis. Koje su usastavu proteina, naposredno na račun neorg.N spojeva uz korištenje org.spojeva kao izvoraC. Značajan izvor kvasca uključujući i alkoholni koristi samo 2 oblika N: amonijačni, Norg.spojeva. Ova vrsta kvasca kao izvor N koristi: amonijak, karbamid, amonijačnesolisirčetne, mliječne kis. Kao izvor N kvasac koristi vitamine (biotin, B5, B1,B6).

10

Fosforna prehrana- P je neophodan za biosintezu glavnih sastavnih dijelova protoplazme alii za fosforizaciju ugljikohidrata. Fosforizacija je biološki postupak pomoću kojeg energija postaje dostupna za organizme.Ostale sirovine za proizvodnju:-ortofosforna kiselina, amonij, hidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid,sulfatna kis i klorovodik, vitamini, voda i zrak.Ortofosforna kis. – H3PO4– za prehranu kvasca najprikladnija je H3PO4sa max sadržajemarsena 0,01%-Amonij hidrogenfosfat – (NH4)2HPO4 je so bijele boje-Superfosfat – Ca(H2PO4)2 + CaSO4je prašak bijelosive boje.Amonijev sulfat (NH4)2SO4– prisustvo fenola nije dozvoljeno.-Karbamid (urea) – (NH4)2CO – količina potrebnog karbamida uslovljena je sadržajemazota u njemu.-Sulfatna kis. (H

11

2SO4)-Hlorovodonična kis (HCl) – nagriza opremu te je za transport i skladištenje neophodankiselootporni materijal-Vitamini su neophodni za rast, razvoj i razmnožavanje kvasaca. Neke vrste kvasaca ihsame sintetišu, ali ih druge uzimaju iz hranjive podloge.-Biotin (vitamin H) – melasa iz šećera repe sadrži malo biotina, oko 30%, dok je zaintenzivno razmnožavanje kvasaca neophodno 200 – 290mg biotina na 1t melase. Izvori biotina: kukuruzni ekstrakt, klice ili ječmena voda,...Voda treba da je bakteriološki potpuno čista, odnosno u 1ml vode ne smije biti više od 100 bakterija. Sadržaj Fe i Mn treba da je oko 0,1mg/l.Zrak – mora biti čist. Sadržaj mikroorg u zraku varira od par tisuća do 100 000 u 1m3zraka.Kao dezinfekciona sredstva najčešće se koriste: dodacilbenzensulfonat(C12H25C6H4SO3 Na),hlorni kreč, NaOH, natrij karbonat, formalin i antiformin.•Dodecilbenzen sulfonat (C12H25C6H4SO3 Na) – kod njegove upotrebe kao antiseptika potrebno je izvršiti bakt kontrolu svake dobivene pošiljke melase zbog porasta kiselosti.•Hlorni kreč – njegovo dejstvo uslovljeno je prisustvom aktivnog Cl koje je sadržano ukoličini od 32 – 35%.• Natrij hidroxid (NaOH) – najefikasnije dejstvo mu je u obliku 0,1% otopine pri pH 10 i na40o

12

C

13

14

Log InSign Up

Explore

  U proizvodnji pekarskog kvasca koriste se isključivo sojevi kvasca Saccharomycescerevisiae. Neophodno je posvetiti posebnu pažnju izboru,čuvanju i kontroli proizvodnihsojeva kvasca. Izabrani soj kvasca mora imati određena svojstva:1.veliku fermentativnu aktivnost u tijestu2.dobro razmnožavanje na podlogama od melase3.da je duže vrijeme otporan prema autolizi na normalnim temperaturama4.da u čvrstom stanju dovoljno dugo zadržava dobar izgled5.da što je moguće duže zadržava dobra fermentaciona svojstvaZa čuvanje sojeva kvasca mogu se koristiti metode•liofilizacije•čuvanje na vrlo niskim temperaturama i•čuvanje na kosom agaruRazmnožavanje čiste kulture kvasca u laboratorijama proizvodnih pogona mora se obaviti uaseptičnim uslovima i konstantno pratiti da li dolazi do promjena svojstava kulture. Zaispitivanje uzgojnih svojstava odabranog soja pogodan je laboratorijski fermentor.Razmnožavanje se obično vrši u 2 ili 3 faze.Propagacijski uzgojU proizvodnim pogonima nemoguće je obaviti proizvodnju kvasca u potpuno aseptičnimuslovima te se zato kvasac uzgaja šaržno u propagatoru i predfermentoru.Značajna pažnja mora se posvetiti konstrukciji i načinu rada fermentora. Fermentacija u ovojfazi uzgoja traje 10-12h uz laganu aeraciju zrakom.

15

Proizvodnja kvasca u pogonskim uslovima Nakon propagacijskog uzgoja kvasca prelazi se na sljedeću etapu u razvoju kvasca, a koja seodvija u proizvodnom pogonu i obično se naziva PROIZVODNJA MATIČNOG KVASCA.Ovaj dio proizvodnog procesa se odvija u nekoliko stadija koji se obično nazivajugeneracijama.Tako imamo: -I generaciju-II generaciju-III generaciju-IV generacijuPRVA GENERACIJA- kompletno se koristi kao inokulum(cjepivo) za II generaciju.Glavno svojstvo uzgoja ove generacije kvasca je postepena adaptacija kvaščevih stanica nauvjete u proizvodnom pogonu. I generacija matičnog kvasca dobija se korištenjem inokulumadobijenog propagacijskim uzgojem kvasca a u fermentoru uz aeraciju zrakom u količini  13m3/m3h. Sadržaj nastalog alkohola u ovoj fazi iznosi 2,5-3%, a neto prinos kvasca u odnosuna melasu 22,5%. Uzgoj se odvija na temp.34-35°C i pH 4,8-5,0 u trajanju od 20 sati.Uzgojeni kvasac služi kao inokulum za II generaciju.DRUGA GENERACIJA- proces traje 18 sati, sa intenzitetom aeracije 25m3/m3h,pritemp.30°C i pH 4,5-4,8. Neto prinos kvasca je 86%. Sadržaj alkohola na prevreloj komini na početku procesa je 1% a na kraju 0,1%. Prevrela komina druge generacije koristi se kaoinokulum za III generaciju.TREĆA GENERACIJA-temp.,aeracija i pH održavaju se u istom nivou kao i kod prve 2generacije. Uzgoj matičnog kvasca traje 18h za koje vrijeme se početni broj stanica uvećavanastajanjem 5-6 novih generacija kvasaca.Ponekad se I,II,i III generacija kvasca uzgajaju u jednom fermentoru pod nazivom „malamatica“.ČETVRTA GENERACIJA- „velika matica“,proces se vodi u fermentoru većih dimenzija.Kao inokulum služi cjelokupna količina „male matice“.Optimalni uvjeti su:1.temperatura 29-32°C2.pH od 4,5-5,03.količina zraka od 25-30m3/m3hSam proces fermentacije je izrazito egzoterman te fermentori moraju imati sistem hlađenjaodnosno održavanja temp.na zadanim vrijednostima.PROIZVODNJA KVASCA U GENERACIJI„PRODAJNI SVJEŽI KVASAC“Da bi se u ovom procesu mogao ostvariti 100% prinos kvasca moraju biti ispunjeni nekiuvjeti:

16

konc.šećera u fermentoru da je ispod 0,01% a regulira se dotokom melase u toku procesadoziranje zraka treba da bude tako regulirano da se obezbjedi određena količinaotopljenog po kg prirasta kvascaTehnologija proizvodnje tzv.“prodajnog kvasca“ se u bitnom ne razlikuje od tehnologije proizvodnje matičnog kvasca. U fermentor se postavi određena količina podloge koju činemelasa,izvori N2,P,Mg,vitamini. Zatim se dodaje inokulum ( sadržaj kvasca iz proizvodnjematičnog kvasca) i voda te podesi temp.na 30°C i pH na 4,2-4,5. Nakon toga se uključi doziranje melase i ostalih komponenti. Uređaj za doziranje melasespojen je sa cjevovodom za izlazne plinove kojim se mjeri količina etanola i CO2. Ako u tokuuzgoja kvasca dođe do porasta konc.etanola i CO2zaustavlja se dotok melase. Doziranje  melase se nastavlja kada konc.etanola padne na potreban nivo. Na ovaj način se održavaoptimalna količina šećera u komini pri kojoj se kvasci razmnožavaju željenom brzinom.Tvari rasta se dodaju odmah na početku procesa. Doziranje soli,otopina amonijhidrogensulfata je obično programirano.Amonijačnom vodom vrši se automatsko regulisanje pH a pri tome se vodi računa o alkalnostimelase.Znači,neophodno je odabrati odgovarajući omjer NH3prema (NH4)2SO4,jer ukupna količinaazota mora biti konstantna.Omjer NH3i (NH4)2SO4zavisi od alkalnosti melase. Ako je alkalitet veći omjer je manji iobrnuto.Temperatura se reguliše automatski i može programirati,na početku je 29-32°C,a pri krajumože porasti na 35-37°C.Proces fermentacije traje oko 18h, a sirovine se dovode prvih 17h fermentacije , dok se u posljednjem satu vrši samo aeracija (faza zrenja kvasca).Tokom vođenja procesa fermentacije vrlo je bitno povesti računa o sljedećim elementima:1.pratiti porast prinosa biomase2. pratiti sadržaj alkohola i neasimiliranog N

17

23.pH vrijednosti4.temperature5.te kontinuiteta doziranja sirovina i količini zraka6.separacija i pranje kvascaBilo da se radi o proizvodnji svježeg ili suhog kvasca,sadržaj se vadi separacijom i pranjem.Separacija se vrši u nekoliko stupnjeva,najčešće u 3 pri čemu se u I separatoru dobija nečistokvasno mlijeko,koje se miješa sa vodom.  Proizvodnja pivaPod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće proizvedeno alkoholnim vrenjem od vode,slada i hmelja uz dodatak pivskog kvasca. Osnovna svojstva piva su stabilna pjena,karakterističan okus po hmelju (gorčina), mali sadržaj alkohola, boja i osvježavajući karakter.Postoji više vrsta piva i ona se razlikuju po načinu vrenja, po boji, ukusu, sadržaju alkohola,ekstrakta i dr. po boji djele se na svjetla i tamna.*Sirovine za proizvodnju pivaOsnovne sirovine su: voda, ječam (slad), hmelj i pivarski kvasac. Voda je jedan od osnovnihsastojaka i služi kao otapalo.Slad (ječam) daje pivu sastojke ekstrakta od kojih zavisi punoća okus i jačina gotovog piva.Hmelj je konzervans i daje pivu gorak okus, a kvasac izaziva alkoholno vrenje, kojim sesaharoza pretvara u alkohol i karbonatnu kiselinu.*VodaVoda je u pivu sadržana u količini 80-90% i od njene kvalitete zavisi i kvalitet piva. Kvalitetvode treba da je jednak kvalitetu vode za piće, treba da bude potpuno bistra. Bez boje i mirisa,te da je prirodnog okusa.Sa vodom velike karb.tvrdoći mogu se poroizvesti vrlo dobra tamna piva, a za svjetla piva potrebna je meka voda. Najpovoljnija pH vrijednost vode za pivo je 5,3 – 5,8 i ukoliko je potrebno zakiseljavanje ono se provodi organskim kiselinama, kao što je npr. mliječnakiselina. Kod povećanog pH nepotpunija je koagulacija bjelančevinastih tvari u toku kuhanjasladovine, a gorčina od hmelja postaje izraženija. Neke soli nepovoljno utječu na kvalitet piva i na odvijanje tehnološkog procesa, te se voda,ako sadrži takve soli, mora određenim metodama obraditi. Veći sadržaj soli (NaCl, CaCl2,MgCl2) nije poželjan u prisustvu većih količina natrij sulfata u vodi pivo dobiva gorak ukus.Silicijeva kis koja je sadržana skoro u svim vodama u obliku SiO3-2 jona ili u oblikuhidratisanog natrija metasilikata može nepovoljno utjecati na ferm piva i biti uzročnik koloidnih zamućenja. Sulfati kalcija i magnezija dovode do povećanja kiselosti vode.Ukoliko voda za proizvodnju piva ne zadovoljava tehnološke uvjete po svom kemijskomsastavu, ona se podvrgava određenoj obradi.Ječam – predstavlja osn sirovinu u proizvodnji piva i od njegovog izbora ovise i kvalitet isvojstva piva. Zrno ječma sastoji se od 3 osnovna dijela: pljevice, klice i endosperma.U kem sastav zrna ječma ulaze: vlaga; pepeo; masti i ulja; bjelančevine; celuloza; nedušičneektraktivne tvari.•Pepeo – u njemu je najznačajniji sadržaj K, Mg, kreča i ortofosforne kiseline, sobzirom na njihov značaj za razvoj kvasca.•

18

Masti i ulja – nemaju nikakvog značaja za pivo•Bejlančevine – nalaze se u obliku složenih bjelančevinastih tvari zajedno sa malimkoličinama produkta njihove razgradnje. Pod utjecajem jakih kiselina, alkalija ilienzima one se mogu cjepati do jednostavnih a-k. Animokiseline su u pivu značajne zaishranu kvasca pri vrenju.  •Celuloza – izgrađuje stanične zidove bilja. Celuloza pri proizvodnji piva odlazi sa pivarskim tropom. Kao neotopivi dio slada, ona je tehnički značajna jer čini prirodnifilter (cjedilo) za cijeđenje sladovine te se dobija bistra sladovina.• Nedušične ekstraktive tvari – čine svi sastojci ječma tipa ugljikohidrata, saharidi i polisaharidi, tj tvati koje se kuhanjem sa razblaženom H2SO4lako razlažu u šećere.Osnovna komponenta ječma je skrob. Od sadržaja skroba zavisi vrijednost i upotrebljivost ječma za pivo.Skrob (C6H10O5) je bijela brašnasta tvar, u hladnoj vodi se ne otapa, a sa vrućom vodomnabubri. Građen je od amiloze i amilopektina. Skrob obično sadrži oko 20% u vodi topiveamiloze i oko 80% u vodi netopivog amilopektina. Dejstvom kiseline ili enzima komponenteskroba se postepeno hidroliziraju u DEKSTRIN (smejsa polisaharida niže mol. mase),MALTOZU i konačno u D-glukozu. I amiloza i amilopektin i skrob su sastavljeni iz jedinicaalukoze, ali se razlikuju u veličini i obliku molekule.HmeljTo je višegodišnja biljka iz grupe kopriva, familija konoplje. Postoje 2 vrste hmelja muški iženski, ali se za pivo koriste samo cvjetovi ženskog hmelja i to neoplođeni. U svježem hmeljuima oko 60 – 75% vode te se mora sušiti do sadržaja 8 – 9% vlage. Osušeni hmelj trebaskladištiti tako da ne upija vlagu, da se ne ugrije, da ne isparava i da nije izložen dejstvusunčevih zraka.U meh sastav hmelja ulaze: vlaga, celuloza, pepeo, dušični spojevi (proteini), taninske tvari,etarski ekstrakti, eterična ulja, .. Osim toga prisutne su limunska kiselina, jabučna kis, α – smole ili α – gorke kis, β – smola ili β- kiseline i γ – smola.α i β– smole su mekane smole, imaju gorak ukus i sprečavaju dejstvo m.o., konzerviraju pivoi daju mu gorčinu od hmelja. Predstavljaju najvrednije sastojke hmelja.Kvasac– pivare razlikuju kvasac donjeg i gornjeg vrenja. Kvasac gornjeg vrenja koristi se za proizvodnju tamnog piva, aktivan je na temp 18 – 250

19

C i normalno pluta na površini ključalogfluida na kraju procesa vrenja. Za svjetla piva koriste se kvasci donjeg vrenja, sa temp 8 – 12oC, a na kraju vrenja taloži se na dno. Kvasci za pivarstvo pripadaju skupini Saccharomycescerevisiae. Osnovno je da je kvasac mikrobiol čist, da jako i brzo fermentira sladovinu, brzose taloži na dno i daje bistro pivo, sa određenom aromom i ukusom. Izbor rase kvasca jeveoma bitan element u pivarstvu, jer od njeg zavisi brzina fermentacije stepen prevrelosti piva, bistrenje, aroma i ukus. Za postizanje ovih efekata u proizvodnji se najviše koristemješane rase kvasca.Osnove procesa proizvodnje pivaProces proizvodnje piva obuhvata nekoliko faza:•Proizvodnja slada (močenje, klijanje i sušenje ječma)•Proizvodnja sladovine (saharifikacija i kuhanje sa hmeljom)•Vrenje i zrenje piva•Filtracija, punjenje, pasterizacija pivaProizvodnja sladaProizvodnja slada obuhvata: čišćenje ječma, sortiranje ječma, skladištenje, močenje ječma,klijanje, sušenje, čišćenje od klica i poliranje slada.  Proizvodnja SladaČišćenje - ima zadatak uklanjanja svih štetnih i nepotrebnih primjesa koje mogu smetati u proizvodnji: mineralne primjese, zemlja, prašina,...Sortiranje – ječma se izvodi kroz sistem sita, a svrha mu je da izvrši izbor zrna ujednačeneveličine.Zadatak močenja – je da se ječam obezbjedi onom količinom vode koja mu je potrebna zaklijanje, te da opere ječam. Kod druge ili treće izmjene vode dodaje se krečno mlijeko, kojeima zadatak da pomogne klijavost ječma. Prihv nekoliko ispiranja uklanja sve nepoželjnenečistoće u ječmu. Močenjem ječam nabubri i masa ječma se poveća za oko 50%, a obavlja sena temp. 15 – 20oC, uz stalno mješanje. Stepen močenja utječe na amilolitsku aktivnost isadržaj ekstrakta u sladu. Kod povećanog stepena močenja povoljniji su uslovi za intenzivnijusintezu enzima i jača enzimsku hidrolizu skroba i bjelančevina. Nedovoljnim močenjemdejstvo enzima je otežano. Zrno ječma sadrži vrlo malo aktivnih enzima, te je osnovni zadatak klijanja da obezbjedi aktivaciju enzima, pod čijim dejstvom za vrijeme ukomljavanja dolazido otapanja rezervnih tvari zrna.Kod svjetlih piva klijanje traje 7 – 8 dana, a kod tamnih 9 dana. Nakvašeno zrno počinje daklija na 10 – 20oC, a klica se razvija na račun jednog dijela skroba i bjelančevina zrna.Istovremeno dolazi do nastajanja dijastetskih enzima koji počinju hidrolizu skroba,

20

AMRINA TEKA!!!!Add To Collection24Reads0Readcasts0Embed Views

Published byAlija Eros Ibrisevic

21

TIP Press Ctrl-F to search anywhere in the document.Info and RatingCategory: Uncategorized.Rating:Upload Date: 03/21/2013Copyright: Attribution Non-commercialTags: This document has no tags.Flag document for inapproriate contentDownload and print this documentChoose a format to download in

.PDF

.DOC

.TXTMore From This User

9 p.

FMP Alija Eros Ibrisevic11 Reads

22

7 p.

ZIVKOVIC Fermentirani Mlijecni Proizvodi u Prevenciji i LijecenjuAlija Eros Ibrisevic13 Reads

31 p.

Poslovno Pravo Alija Eros Ibrisevic7 ReadsFeatured

23

17 p.

Recipes From Asian TofuTheRecipeClub

32 p.

Abide With MeSimon and Schuster

24

29 p.

Execution of Noa P. Singleton Crown Publishing GroupNotes

About About Scribd Blog Join our team! Contact Us

Premium Premium Reader Scribd Store

Advertise with us Get started AdChoices

Support Help FAQ Press

Partners Developers / API

Legal Terms Privacy Copyright

© Copyright 2013 Scribd Inc.Language:English

25

  PROIZVODNJA ETILNOG ALKOHOLA IZ MELASEEtanol (etilni alkohol, metil karbinol) CH3CH2OH je bezbojna tekućina sa temp.vrelišta 780C itepmržnjenja -112.30C.Tehnologija obivanja alkohola iz mlase se sastoji iz:melasa se razblaži vodom na 20-25% suhe tvari;zakiseli se sa H2SO4, do pH 4.8-5.4 čime se stvore pogodni uvjeti za vrenje;sterilizacija na 800C;dodavanje amonijevog sulfata, superfosfata, kao soli potrebnih za razmnožavanje;hlađenje otopine i dodatak kvasca radi vrenja.Prvo se saharoza invertuje na fruktozu i glukozu uticajem invertaze.C12H22O11C6H12O6+ C6H12O6

26

... 2C6H12O64C2H5OH + 4CO2Poslije vrenja etilni alkohol se izdvaja frakcijskom destilacijom, a ostatak se može dalje prerađivati (proizvodnja stočnog kvasca).>> Osnovne i pomočne tvari za proizvodnju <<Ovdje se ubrajaju: melasa, kvasac, ortofosforna, klorovodična, sulfatnakis.,amonijhidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid, voda i zrak. Melasa- javlja se kao nus produkt u procesu proizvodnje šećera, a razlikuju se šećerno repna itrščana melasa. U sastav melase (iz šećerne repe) ulaze saharoza i nešećerne tvari. To je gusta,ljepljiva tečnost tamnomrke boje (saharoza 50%, nešećeri 30 %, voda 20%). Šećer je prisutanu obliku saharoze, rafinoze, invertnog šećera. Nešećerne tvari obuhvaćaju: bezdušičneorg.tvari, dušične tvari, tvari koje boje melasu, mineralne tvari i stimulatori rastakvasca. Oko 10% nešećera su soli, prevladavaju kalijeve soli. Bezdušićne org. Tvar i - nastale su raspadom hemiceluloze, termičkim razlaganjem šećera, pektina, kis.i dr. Organske kis.dospijevaju u melasu iz šećerne repe. Dušične tvari - odnosno kol.dušika varira 0.76-2.14%. Dušik je prisutan u obliku peptida,aminokis., nitrata, betaina, proteina. Na sadržaj dušikovih spojeva utiču meteorološki uvjeti.Komponente koje boje melasunastaju kao rezultat alkalnog raspada invertnog šećeramelanoida i karmelizacijom šećera. Njihov sadržaj u melasi: produkti alkalnog raspadainv.šećera 70%, melanoidi 14%, karmel 16%. Mineralne tvari (pepeo)- potiču iz Ca soli, ugljenične, sulfatne, klorovodonične i nitritne kis.,a u manjoj kol.iortofosfatne kis. Tu su i soli K koje predstavljaju glavni sastavni diomineralnih soli, Mg, Al, Fe, NH3. K ima ulogu da ubrza rast šećerne repe i povećakol.saharoze. Sadržaj ortofosfatnekis.na ukupnu masu melase oko 0.6%. Sadržaj SO2varira0.1-0.4%, u svijetlijoj melasi sadržaj SO2

27

je povećan što je posljedica sufitacije difuznog soka.Količina mineralnih soli ima uticaj na pH melase i njene otopine. U proizodnji alkoholaznačajan je u melasi sadržaj Na i K. Pored sadržaja osnovnih sastavnih komponenti na kvalitatmelase bitno utiču i dr.faktori kao što su način prehrane šećerne repe, mikroflora melase, pHvrij.melase.Defektna melasa- je ona koja je dugo čuvana u skladištu i ima lošiji kvalitet. Dobiva se u periodusijećanj-ožujak. Ovakvu melasu je teže i sporije preradit, a i gubitci su veći jer zaostaje dosta neprerađeog šećera. Defektna melasa ima znatno manji sadržaj suhih tvari idušika, a znatno više invertnog šećera.

  Mikroflora melasaje vrlo raznovrsna i promjenjiva. To dovodi do veće zaraženostimelasešto se neg.odražava na proces alkoholnog vrenja. Zato je neophodno provoditi proces usterilnim uvjetima. Glavni uzrok infekcije je loš kvalitatšeć.repe i nepoštivanje sanitarno-higijenskih zahtjeva u tvornicama. Mikroorganizmi prisutni u melasi: bakterije, kvasnegljivice, plijesne gljivice. Stupanj zaraženosti melase se određuje ispitivanjem porastakiselosti uzorka melase u procesu fermentacije, kiselost se mora održavati u

28

području pH 5, pri čemu se bakterijski uticaj neće osjetiti u trajanju 2-3 dana. Za postizanje neophodnekiselosti najviše se koriste HCl i H2SO4. pH melaseje bitna za proces alkoh.vrenja. Normalna melasa dobrog kvaliteta imaslaboalkalnu ili neutralnu reakciju Ph 7.2-8.9. U prvim fazama obrade melase dodaju semineralne kis.(HCl, H2SO4), pH se mijenja od 2.2-2.4 i ovako se unišava veliki br.bakterija. Nakon steriliz.i hlađenja pH se regulira na 4.5-5 jer je to optimalno područje djelovanjakvaščevih gljivica. Kvasac- predstavlja jednostanični m.o. Sacharomicetes koje spadaju u vrstu askomiceta.Razmnožava se pupanjem. Kvasne stanice mogu biti jajaste, elipsoidne, ovalne. Veličinastanice varira, a sastoji se iz membrane, citoplazme i jezgra. U ind.alkohola proizvodi se viševrsta prostih i složenih hibrida kvasca koji su povezani sa aktivnošću invertaze, L-galaktozidaze i maltaze u procesu anaerobnog tipa fermentacije. Za proizvodnju C2H5OH izmelase koristi se čista kultura, najčešće rod Saharomyces elipsoidne. Najvažnije tvari kojeulaze u sastav kvasca: glikogen, mast, pepeo, Pb,Fe,Mg,K,Ca, mikroelementi,kobalt.Faktori za život i opstanak kvasca:fizički ( tmp., vlažnost, svijetlost, pritisak, ultrazvuk, elektricitet, radioaktivnost),kemijski ( kiseline, formalin klorni kreč), biološki ( antibiotici, bakterije). Najveći uticaj ima temp., pH i sastav hranjive sredine. Kvasac raste i razmnožava se uširokom temp.intervalu, ali za normalnu aktivnost potrebno je odrediti optimalnu temp.Optimalna brzina rasta Saharomiceta je 29-30C. Max.temp.za razvoj kvasca 38C, a min.ᴼ ᴼ -5C. Pri uzgoju kvasca na melasnoj podlozi optimalna pH 4.8-5. Za podešavanje pH običnoᴼ se koriste H2SO4i HCl. Važan uticaj na aktivnost kvasca ima koncentracija otopine melase.Osmotski pritisak vanjske sredine treba da je niži od pritiska staničnog soka i pod oimuvjetom sposobnost primanja hranjivih tvari za razvoj kvasne stanice je veća. Što je većarazlika osmotskog pritiska u stanici i sredini to je razmnožavanje kvasca brže. Na

29

aktivnostkvasca utiču i mnoge kem.tvari koje se koriste za dezinfekciju i antiseptičnu obradu melasekao i postrojenja i cjevovodi. Također lako isparljive org.kis. smanjuju aktivnost kvasca iubrzavaju njegovo propadanje.Prehrana kvasnih stanica može se podijeliti u 2 faze:-u I fazi tvari prolaze kroz staničnu membranu,-u II fazi dolazi do niza složenih biokemijskih reakcija koje se sastoje od uzajamno povezanih procesa asimilacije i desimilacije.Razlikuje se egzogena i endogena prehrana kvasca. Pri egzogenoj prehrani kvasac koristihranjive tvari iz vanjske sredine, a pri endogenoj m.o.koriste svoje rezerve, glikogen, lipide,dušične spojeve i dr.

   Prehrana ugljikomse zasniva da kvasac koristi ugljik org.spojeva:monosah.,disah.,aldehida,etilnog alkoh. Ova prehrana je važan izvor energije za rast kvasca. Karbonatna kis.učestvuje usintezi staničnih tvari kvasca. U sredini koja sadrži monosaharide, kvasac koristi glukozu,fruktozu,ksilozu, od disaharida koristi maltozu i saharozu. Prehrana org.kis.-ima ulogu u razmjeni tvari ili sintetskim procesima. Masne kis.mogustimulirati a i usporiti rast kvasca. Iskorištenje masnih kis.ovisi od vrste kvasca,konc.kis., pH. Dušik prehranase zasniva da su kvasne stanice sposobne sintetizirati sve aminokis. Koje su usastavu proteina, naposredno na račun neorg.N spojeva uz korištenje org.spojeva kao izvoraC. Značajan izvor kvasca uključujući i alkoholni koristi samo 2 oblika N: amonijačni, Norg.spojeva. Ova vrsta kvasca kao izvor N koristi: amonijak, karbamid, amonijačnesolisirčetne, mliječne kis. Kao izvor N kvasac koristi vitamine (biotin, B5, B1,B6).Fosforna prehrana- P je neophodan za biosintezu glavnih sastavnih dijelova protoplazme alii za fosforizaciju ugljikohidrata. Fosforizacija je biološki postupak pomoću kojeg energija postaje dostupna za organizme.Ostale sirovine za proizvodnju:-ortofosforna kiselina, amonij, hidrogenfosfat, superfosfat, amonij sulfat, karbamid,sulfatna kis i klorovodik, vitamini, voda i zrak.Ortofosforna kis. – H3PO4– za prehranu kvasca najprikladnija je H3PO4sa max sadržajemarsena 0,01%-

30

Amonij hidrogenfosfat – (NH4)2HPO4 je so bijele boje-Superfosfat – Ca(H2PO4)2 + CaSO4je prašak bijelosive boje.Amonijev sulfat (NH4)2SO4– prisustvo fenola nije dozvoljeno.-Karbamid (urea) – (NH4)2CO – količina potrebnog karbamida uslovljena je sadržajemazota u njemu.-Sulfatna kis. (H2SO4)-Hlorovodonična kis (HCl) – nagriza opremu te je za transport i skladištenje neophodankiselootporni materijal-Vitamini su neophodni za rast, razvoj i razmnožavanje kvasaca. Neke vrste kvasaca ihsame sintetišu, ali ih druge uzimaju iz hranjive podloge.-Biotin (vitamin H) – melasa iz šećera repe sadrži malo biotina, oko 30%, dok je zaintenzivno razmnožavanje kvasaca neophodno 200 – 290mg biotina na 1t melase. Izvori biotina: kukuruzni ekstrakt, klice ili ječmena voda,...Voda treba da je bakteriološki potpuno čista, odnosno u 1ml vode ne smije biti više od 100 bakterija. Sadržaj Fe i Mn treba da je oko 0,1mg/l.Zrak – mora biti čist. Sadržaj mikroorg u zraku varira od par tisuća do 100 000 u 1m3zraka.Kao dezinfekciona sredstva najčešće se koriste: dodacilbenzensulfonat(C12H

31

25C6H4SO3 Na),hlorni kreč, NaOH, natrij karbonat, formalin i antiformin.•Dodecilbenzen sulfonat (C12H25C6H4SO3 Na) – kod njegove upotrebe kao antiseptika potrebno je izvršiti bakt kontrolu svake dobivene pošiljke melase zbog porasta kiselosti.•Hlorni kreč – njegovo dejstvo uslovljeno je prisustvom aktivnog Cl koje je sadržano ukoličini od 32 – 35%.• Natrij hidroxid (NaOH) – najefikasnije dejstvo mu je u obliku 0,1% otopine pri pH 10 i na40oC

32