Demokratski legitimitet i društveni konsenzus u …marna ljudska prava (sloboda pojedinca i pravo participacije u poli-tièkom odluèivanju) zavisi od ekonomskih moguænosti društva

Radoševiæ Dubravko1

UDK 338.124.2

Demokratski legitimitet i društveni konsenzusu uvjetima ekonomske recesije

Sa�etak

Socijalne restrikcije povezane su sa strukturalnim prilagoðavanjemhrvatskog gospodarstva u uvjetima recesije. Globalizacijski procesiutjecali su na razbijanje modela “socijalne dr�ave”. Neoliberalni mo-del ekonomske politike ide za smanjenjem javnih rashoda putemprovoðenja restrikcije socijalnih izdataka i javnih rashoda po osnoviizdataka za plaæe zaposlenika u javnom sektoru. Takva orijentacijaneoliberalistièke ekonomske politike dovodi do krize legitimacije de-mokratskog poretka koji se zasniva na “supstancijalnom” i “procedu-ralnom legitimitetu”, odnosno na varijanti tzv. “pragmatièkog legiti-miteta” (legitimacije na osnovi zadataka koje treba realizirati u poli-tièkom procesu, primjerice izlaska iz ekonomske krize). Ekonomska isocijalna politika morale bi odr�avati socijalnu koheziju hrvatskogdruštva i omoguæiti pretpostavke za br�i ekonomski razvitak. Potreb-na je izgradnja modificiranog modela dr�ave blagostanja, vrlo sliè-nog europskom socijalnom modelu. Temeljni problem hrvatske eko-nomske i socijalne reforme je u tome što se socijalne restrikcije uvodeu uvjetima gospodarske recesije, u uvjetima kada je razina temeljnihsocijalnih prava na niskoj razini, a sve to bez ostvarenog socijalnogkonsenzusa. U Hrvatskoj se pojavljuje teškoæa da se u sklopu vlada-juæih politièkih strategija postigne suglasnost u vezi opæeg poveæanjaoutputa. Transformacija iz “dr�ave zaposlenika” u “dr�avu korisni-ka” mora se temeljiti na mehanizmima širokog društvenog konsenzu-sa i elementima “konsenzualne demokracije”. Pri tome mora se voditiraèuna da hrvatska dr�ava – svojom politikom deregulacije, liberali-zacije i privatizacije, kao i demontiranja klasiène “socijalne dr�ave”– ne stvori pretpostavke za širenje socijalnog nezadovoljstva u mno-gim segmentima hrvatskog društva. Tako bi mogle biti stvorene pret-

483EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Dubravko Radoševiæ, mr., Ekonomski fakultet, Zagreb

postavke za permanentna krizna i konfliktna stanja, disfunkcional-nost hrvatskog društva i masovno delegitimiranje vlasti i vladajuæih,bez obzira tko je na vlasti i u kojoj koalicijskoj kombinaciji. Ako serestriktivne mjere socijalne i ekonomske politike provode bez suglas-nosti onih koji moraju ponijeti teret restrikcija - izuzev socijalnih ten-zija - mo�e doæi do iskljuèivanja veæih socijalnih skupina iz procesapolitièke participacije, izbornog poraza vladajuæih uslijed delegiti-macije te razvodnjavanja i dokidanja reformi, politièkih i ekonom-skih, èak i onih koje su u dugoroènom interesu veæine hrvatskogstanovništva. Meðutim, moderna društva imaju formaliziran trajanproces legitimacije koji je usmjeren na oduzimanje legitimacije uobliku smjene vlada te, konaèno, kako bi se omoguæio svimgraðanima, u ulozi biraèa, udio u procesu demokratske legitimacije.Tako su i u Hrvatskoj stvoreni politièki mehanizmi da se eventualnideficit legitimacije, ako i kada nastupi, ne preobrazi u legitimacijskukrizu.

Kljuène rijeèi: politièki legitimitet; socijalne restrikcije; društvenikonsenzus; ekonomska recesija; neoliberalistièki model ekonomskepolitike; socijalna dr�ava; dr�ava blagostanja; modificirani modeldr�ave blagostanja; dr�ava zaposlenika; dr�ava korisnika; ekonom-ske i socijalne reforme; fleksibilizacija radnih odnosa; globalizacija;legitimacijska kriza; konsenzualna vlast.

Uvod

Pritisak na meðunarodnu konkurentnost pojaèava pritisak na smanji-vanje troškova rada i poreznih optereæenja kojima se financira soci-jalna dr�ava. Efekti socijalne politike ne mogu se ocjenjivati iskljuèi-vo s ekonomijskog ili fiskalnog aspekta, veæ i na temelju ocjene koli-ko nova socijalna politika pridonosi jaèanju socijalne kohezije hrvat-skoga društva.

Kriza dr�ave blagostanja

Ekonomska globalizacija u razvijenim tr�išnim ekonomijama razbilaje model “socijalne dr�ave”, “dr�ave blagostanja”, odnosno modeltzv. “socijalnotr�išne privrede”. Globalizacijski procesi utjecali su napromjenu odnosa izmeðu kapitala i radnika u pravcu preraspodjele ukorist kapitala, a na štetu socijalnih prava radno zavisnog stanov-

484 Dubravko Radoševiæ: DEMOKRATSKI LEGITIMITET I DRUŠTVENI...

ništva. Neokonzervativna politièka filozofija, odnosno s time pove-zani neoliberalni model ekonomske politike, idu za smanjenjemjavnih rashoda na štetu siromašnih kako bi se demontirala socijalnadr�ava. Ovdje je kljuèna namjera demonta�a socijalne dr�ave na štetuni�ih društvenih slojeva te radno zavisnog stanovništva u korist“krupnog kapitala”. Meðutim, takva orijentacija neoliberalistièkeekonomske politike dovodi do krize legitimacije demokratskog po-retka ako je on utemeljen na “supstancijalnom legitimitetu”, odnosnona “pragmatièkom legitimitetu”. Legitimacijska kriza posebno jeizra�ena u tranzicijskim ekonomijama i nerazvijenim zemljama kojenemaju moguænosti – kao razvijene tr�išne ekonomije, primjerice Eu-ropske unije koja ima razvijen specifièni socijalni model – saèuvatisocijalnu koheziju društva u uvjetima globalizacije.

Prema Charlesu Tillyu (1994) globalizirani kapitalizam najprijeuništava radnièka prava, a zatim propada “dr�ava blagostanja”.Propašæu dr�ave blagostanja, dovodi se u pitanje i (liberalna) demo-kracija. Tilly iznosi postavku da je globalizacija smanjila va�nost na-cionalne dr�ave koja više nije u stanju zaštiti radnièka prava na naèinkako je to bilo zapoèeto u Europi nakon 1850. godine. U globalizira-nom kapitalizmu mobilnost kapitala veæa je od mobilnosti rada kaofaktora proizvodnje, tako da nacionalne dr�ave više nisu u stanju kon-trolirati proizvodne tijekove. Provokativna Tillyeva argumentacijasadr�i sedamnaest toèaka, ali bih istaknuo samo jednu, desetu po-stavku: “Napretkom ekonomske integracije i Europskom monetar-nom unijom, nacionalni suverenitet u ekonomskoj i socijalnoj politicije sve više ogranièen, a dosadašnji naèini zaštite zaposlenika ili po-veæavanja njihovog blagostanja na nacionalnoj razini, sve se više og-ranièava. Globalizacija organizacija i tr�išta je smanjila, a smanjit æejoš više, preostali stupanj nacionalne autonomije u socijalnoj i eko-nomskoj politici” (str. 19). Ovdje bismo �eljeli naglasiti potrebu gra-dualistièkog razvitka nacionalnih ekonomija u uvjetima globaliza-cije. Drugi autori (James Davidson i lord Rees Mogg) iznijeli su dru-ge teze. Primjerice, razlikovanje dr�ava na one koje su “dr�ave zapo-slenika”, dakle one gdje zaposlenici kontroliraju dr�ave, i na “dr�avekorisnika”. Dr�ave zaposlenika su one gdje su zaposleni u dr�avnimstrukturama oni koji što veæim porezima �ele namaknuti novce zasvoje plaæe. Ta dr�ava ima još jedan tip zaposlenika - umirovljenike,primatelje socijalne pomoæi. Ove dr�ave su neefikasne jer te�e po-veæati javnu potrošnju što ih èini skupim i nedjelotvornim. Dr�avakorisnika je ona koja funkcionira onako kako �ele oni koji je plaæaju –


korisnici, oni koji daju najviše poreza. Oni oèekuju i najviše utjecajate ne bi �eljeli plaæati velike poreze, a ako neæe biti zadovoljni, tra�itiæe druge moguænosti, kroz seobe, tijekove kapitala. Kapital æe se seli-ti po zakonima globalizirane ekonomije i to æe nu�no dovesti do redu-ciranja dr�ave blagostanja (Zoran Kureliæ, 2001).

Tranzicijske zemlje Srednje i Istoène Europe imaju problem da suradnièka prava demokratizacijom smanjena jer su u socijalizmu bilauzdignuta na relativno visoku razinu. U ovim ekonomijama dolazi dorazaranja “dr�ave blagostanja”, kao posljedica utjecaja meðunarod-nih monetarnih institucija, kako bi se obavila transformacija iz“dr�ave zaposlenika” u “dr�avu korisnika”. Ovaj fenomen na takavnaèin još nije prisutan u zemljama Europske unije. Europska zajedni-ca garantira temeljna socijalna prava na razini Unije. Meðutim, podpritiskom recesije ili meðunarodne konkurencije, EU bi mo�da moglazapoèeti s postupnim smanjivanjem socijalnih prava, donekle sliènosustavu koji prevladava u SAD, ali uz tendenciju da se, ipak, odr�itzv. europski socijalni model.

Osnovna pitanja reforme socijalnog i ekonomskog sustava predmetsu analize razlièitih autora, od ekonomista (iz oblasti “ekonomikeblagostanja”, politièke ekonomije, institucionalne ekonomije, teorijejavnog izbora te razvojne ekonomike), politièkih filozofa, sociologa,do konstitucionalista i komparativnih politologa. Ovdje je va�no pro-matrati odnos dr�ave i tr�išta, ulogu dr�ave u liberalnim demokrat-skim sustavima s razvijenom tr�išnom ekonomijom. Tako je npr. za-jednièki cilj svih suvremenih klasiènih liberala po politièkomodreðenju, prema John Grayu (1999) neki oblik ogranièene vlasti uz“vladavinu zakona” u kojemu su središnje ekonomske moæi dr�ave –moæi oporezivanja, trošenja i emisije novca – podlo�ne strogim pra-vilima. Moderni liberali prednost daju “minimalnoj dr�avi”društvene skrbi koja se sastoji od “sigurnosne mre�e” usluga zasiromašne koju, po moguænosti, osiguravaju lokalne, a ne dr�avnevlasti. Obaveza osiguravanja tzv. “socijalnog minimuma”, odreðenerazine socijalne zaštite koja osigurava egzistencijalni minimum,predstavlja prevladavajuæi novi, “modificirani model dr�ave blago-stanja”. Najva�niji teoretièar ovog modela poznati je politièki filozofJohn Rawls, zastupnik moderne škole politièkog liberalizma.

Zanimljivi su i drugi autori. Zvonimir Baletiæ (2001) uoèava da jekljuèna pretpostavka liberalne (ekonomske) doktrine da gospodarskuaktivnost treba osloboditi dr�avne kontrole. “Ako je gospodarstvo


sfera sukoba interesa, onda njegovo izdvajanje iz kontrole dr�aveznaèi da je dr�avna briga za blagostanje graðana, njihove uvjete rada i�ivota, nelegitimna.” U svojoj analizi hrvatskoga koncepta stabiliza-cije navodi da æe izbor politike ovisiti o tome daje li se prednostproizvodnji i zaposlenosti ili stabilnoj vrijednosti novca i dugova.Kakva je situacija u Hrvatskoj u vezi s podrškom neoliberalnoj eko-nomskoj politici? Darko Polšek (2001) iznosi zanimljivu tezu da“hrvatsko puèanstvo ne prihvaæa neoliberalizam” te “da se trenutnavlast bori sa proturjeèjem: ili biti demokratska i slušati “bazu”, ali neprovesti ono što je potrebno (jer “baza”misli drugaèije); ili postupatimalo autokratskije u donošenju zakona, kako bi na posljetku ostvarilademokraciju “na terenu”. Najsvje�iji izbori pokazali su da u Hrvat-skoj ne postoji socijalni oslonac takvog razvoja (neoliberalnog kon-cepta ekonomskog razvitka, op. autora). Umjesto toga, glasaèko tije-lo Hrvatske priklonilo se uglavnom lijevom ili desnom (otvorenom iliprikrivenom) intervencionizmu. Ali dr�ava mora imati snage provestitakve modele.”

Ovi problemi izra�eniji su u tranzicijskim ekonomijama koje se nala-ze u recesiji. Tako u uvjetima recesije, bolje reèeno ekonomske de-presije u Hrvatskoj, socijalna politika morala bi biti povezana s pro-blemima demokratske legitimacije vlasti i ostvarivanja konsenzusaza društvene i ekonomske reforme. Srðan Vrcan (1999) izvrsno jeuoèio dvije razine ovog problema: prvo, “da se u Hrvatskoj pojavljujeteškoæa da se u sklopu vladajuæe politièke strategije postigne opæe po-veæanje outputa”. Ovdje postoji problem definiranja tko æe platiti vi-soku cijenu izlaska iz krize, manjina ili deprivirana veæina. Drugo, dabi dr�ava – svojom politikom deregulacije, privatizacije i liberaliza-cije kao i demontiranja socijalne dr�ave – mogla stvoriti pretpostavkeza širenje socijalnog nezadovoljstva u mnogim segmentima društva.Tako bi mogle biti stvorene pretpostavke za permanentna krizna ikonfliktna stanja, disfunkcionalnost hrvatskoga društva i masovnodelegitimiranje vlasti i vladajuæih bez obzira tko je na vlasti.

Politièki legitimitet i socijalne restrikcije

U razmatranju socijalne politike uvijek treba polaziti od odredabaUstava Republike Hrvatske prema kojem je Republika Hrvatska defi-nirana kao socijalna dr�ava. Meðutim, razina osiguravanja zajamèe-nih socijalnih prava kao sekundarnih ljudskih prava u odnosu na pri-


marna ljudska prava (sloboda pojedinca i pravo participacije u poli-tièkom odluèivanju) zavisi od ekonomskih moguænosti društva i nje-zinog gospodarstva. Temeljna socijalna i ekonomska prava (pravo naparticipaciju, na rad i stanovanje, pravo na poštenu nadnicu, pravo naminimalnu egzistenciju, zdravstvenu zaštitu i slièno) ulaze u red te-meljnih ljudskih prava, ali onih koja ulaze u red tzv. “ljudskih pravadruge generacije”. “Ljudskim pravima prve generacije”, “negativneslobode” (sloboda od prisile na nešto) smatraju se osnovna graðanskai politièka prava kao što su pravo reprezentacije, da se bira i bude bi-ran, slobode izra�avanja i slièno. Svaka moderna dr�ava relativnolako mo�e osiguravati ovu vrstu temeljnih, fundamentalnih ljudskihprava jer ulaze u civilizacijski doseg modernih društava i ne zahtije-vaju relativno velika sredstva za financiranje iz javnih prihoda. Dru-gu generaciju fundamentalnih ljudskih prava, “pozitivne slobode,prava”, mnogo je te�e osigurati od strane dr�ave i uvjetovana su razi-nom ekonomske razvijenosti odreðenog društva. Osigurati civilna ipolitièka prava relativno je jeftino, dok je mnogo skuplje i te�e osigu-rati odgovarajuæu razinu ekonomskih i socijalnih prava. Pierre Bercis(2001) iznosi tezu o tome da bi ekonomska i socijalna prava trebaloshvatiti na naèin da se ne radi o manje va�nim ljudskim pravima, veæda – u uvjetima tr�išne ekonomije i globalizacije – ova prava morajudobiti tretman temeljnih “ljudskih prava prve generacije”. Potrebnoje konstatirati da je ukidanje ili smanjivanje razlièitih socijalnih pravakoja su steèena u prijašnjem razdoblju uvijek vrlo delikatna politièkaodluka i predstavlja izuzetno nepopularan èin one aktualne vlasti,koja ove restrikcije provodi, bez obzira na njihovu (eventualnu)opravdanost. Stoga je uvijek vrlo va�na postupnost i stvaranje štošireg društvenog “konsenzusa o kljuènim problemima” reforme irazvoja društva i ekonomije (tzv. Rawlsov “overlapping consensus”)kako bi se u što veæoj mjeri pribavila podrška za reforme u smanjenjui racionalizaciji socijalnih prava. Bez ove pretpostavke mo�e doæi dorastuæeg društvenog nezadovoljstva i ne�eljenog deficita demokrat-skog legitimiteta nove, poslijeizborne koalicijske vlasti. Opæenito jepoznato da demokratski poretci mogu takoðer biti suoèeni s proble-mima tzv. “politièke legitimacije” (opæe dobrovoljne podrškestanovništva). Prema Jirgenu Habermasu (1982) “politièkom je siste-mu potreban input što difuznije masovne lojalnosti. Output se sastojiod administrativnih odluka koje je donijela vrhovna vlast. Krize inpu-ta imaju oblik krize legitimacije; legitimacijskom sistemu ne uspijevada u ispunjavanju preuzetih imperativa usmjeravanja privrednog sis-tema odr�i potrebnu razinu masovne lojalnosti” (str. 61).


Nova hrvatska vlast svoj politièki legitimitet temelji na tzv. “proce-duralnom” i “supstancijalnom legitimitetu”. U demokratskim dr�ava -ma, s razvijenim tr�išnim ekonomijama, vlade radi osiguravanja sta-bilnosti poretka nastoje razlièitim ekonomsko–socijalnim mjerama“umiriti” one koji su najmoæniji: financijske krugove, sna�ne sindika-te i slièno. Najgori se uèinci ekonomskih kriza obièno prebacuju tzv.“marginalnim” skupinama (mladi, �ene, nezaposleni i siromašni,umirovljenici). Meðutim, dio tih skupina nerijetko iskazuje, zbognerješavanja njihovih problema od strane vlasti, svoje nezadovoljstvona ulici. Politièki sustav zato mora djelovati na zadobivanju podršketakvih “najslabijih i najosjetljivijih” skupina. Bez kakve–takvepodrške tih “marginalnih” skupina vlast neæe uspjeti osigurati trajnulegitimnost te stabilnost demokratskog poretka u cjelini. Stoga sunu�ne mjere socijalnog karaktera od strane dr�ave oko adekvatnogzbrinjavanja skupina koje lošije prolaze u tr�išnoj utakmici. Koncept“minimalne dr�ave”, iz teorije i filozofije politièkog liberalizma,ovdje nije prepreka uspostavi supsidijarnosti i ulozi socijalne solidar-nosti od strane nacionalne dr�ave. Problemi gubljenja politièkog legi-timiteta mogu se prevladati ako dr�ava kao “socijalna dr�ava” neutra-lizira disfunkcionalna sekundarna djelovanja privrednog procesa itime ih uèini relativno neškodljivim za graðane. Navedene postavkeiz “teorije politièkog legitimiteta”, kao dijela “opæe teorije dr�ava iprava”, primjenjive su i na sluèaj Hrvatske. Naime, do krize legitimi-teta demokratskog poretka dolazi kada doðe do povlaèenja podrške ililojalnosti mase stanovništva demokratskom politièkom poretku.Strukturalne promjene koje ugro�avaju socijalni identitet i polo�ajpojedinih skupina društva, mogu dovesti do kriznog stanja društva ili,ako je ekonomska i socijalna kriza veæ prisutna, do produbljivanjakrize, ekonomske, socijalne i politièke.

Robert Bla�eviæ (1995) iznosi stajalište da stabilnost liberalno-demo-kratskih poredaka uglavnom zavisi od “opæeg vjerovanja” da onipodr�avaju naèela “jednakosti, pravednosti i slobode”. Gubljenje vje-re u ta naèela kod mase graðana raða krizu legitimacije. Politièki po-redak iz razdoblja 1990. – 2000. koristio je politiku nacionalistièkehomogenizacije u svrhu neutraliziranja bitnih interesnih razlika meðupuèanstvom koje nastaju zbog socijalnog raslojavanja u procesu go-spodarske tranzicije. Neophodna je svojevrsna kombinacija “prag-matièkog” i “proceduralnog legitimiteta”. “Pragmatièki legitimitet”zasniva se pak, prema Bla�eviæu (1995), na tri osnovna elementa:prvo, legitimiranje pomoæu osobnog autoriteta vlastodršca; drugo, le-


gitimiranje na osnovi zadataka koje treba realizirati u politièkom pro-cesu (postizborna vlast preuzela je zadatak izlaska iz ekonomske de-presije, smanjenja nezaposlenosti i izgradnje socijalno pravednedr�ave, s vladavinom prava i smanjenjem socijalnih nejednakosti na-stalih tijekom netransparentne privatizacije); i treæe, legitimacija po-moæu limitirajuæih struktura i struktura koje potièu konsenzus. UHrvatskoj legitimacija bi mogla doæi u krizu, a po nekim procjenamaveæ je u krizi ako se primjene socijalne restrikcije koje bi hrvatskostanovništvo smatralo nepravednim, a koje bi djelovale na ote�avanjeostvarivanja konsenzusa i ostvarivanje zadataka koje je demokratskavlast preuzela (jedan od njih je i socijalna “pravednost i solidarnost”).Proceduralni legitimitet nije dovoljan, veæ svaki politièki poredak sdemokratskom legitimacijom mora, takoðer, uva�avati temeljnaljudska prava i slobode te ozbiljenje ideje pravne dr�ave. Zakoni kojedemokratski poredak donosi moraju izra�avati i ideju pravednosti. Sovog aspekta treba promatrati uspješne socijalne reforme, ali i drugestrukturalne reforme u ekonomiji.

Ekonomske reforme, makroekonomske politike idruštveni konsenzus

Rani teoretièari (Hobbes, Locke, Rousseau) pretpostavljali su kon-senzus kao ugovorno ureðenje društva i dr�ave. Uèinili su to zato štoje bit svakog ugovornog ureðenja dobrovoljno sudjelovanje jer nitkoneæe dobrovoljno pristati na nešto što ga zasigurno ošteæuje ili mu toškodi. Konsenzus �elimo shvatiti ne kao kolektivni postupak odluèi-vanja na temelju jednoglasnosti, veæ kao kriterij odluèivanja u kojemva�i apsolutna veæina. Mogu se primijeniti razlièiti kriteriji veæinskogodluèivanja, ali kod kojeg svaki sudionik u odluèivanju ima pravostaviti veto. Ukratko, �elimo razlikovati demokratski konsenzus, kaomjerilo demokratske legitimacije, od jednoglasnosti, kao modela ko-lektivnog odluèivanja. Princip veæine je neophodan, ali nije dovoljanza demokraciju. Potrebna je slobodna rasprava, kompromis izmeðumanjine i veæine. Zala�emo se za primjenu modela “konsenzualnedemokracije” umjesto primjene modela “majoritarne demokracije”.Glede pojma “društvenog konsenzusa” ne treba ga miješati s Lijp-hartovom kategorijom “konsocijacijske” ili “konsenzualne demokra-cije”. Svako demokratsko društvo pretpostavlja postojanje “te-meljnog konsenzusa”, dok se Lijphartova kategorija odnosi na speci-fièna iskustva etnièki, religijski ili klasno duboko podijeljenih


društava koja ipak uspijevaju odr�ati demokraciju zahvaljujuæi spo-razumu i odr�avanju ravnote�e izmeðu glavnih društvenih segmena-ta, umjesto da primjenjuju naèelo veæinskog odluèivanja na kojempoèiva “majoritarna demokracija”. No, i potonja pretpostavlja “te-meljni konsenzus” (Johna Rawlsa), a mnogi autori smatraju je najzre-lijim oblikom demokracije.

Bez ostvarivanja širokog društvenog konsenzusa, suglasnosti svihnajva�nijih sastavnica demokratskog društva u Hrvatskoj, neæe bitiostvarive ekonomske reforme, planirale se ove reforme ostvarivatisamostalno ili uz pomoæ MMF-a/Svjetske banke. Društveni konsen-zus mora polaziti od opæeg dobra hrvatske nacije, od minimalnih te-meljnih interesa svih graðana Republike Hrvatske, a ne od partikular-nih interesa, ekonomskih ili politièkih, bez obzira jesu li oni stra-naèki, zasnovani na interesima jedne ili više interesnih skupina kojesvoje ciljeve pretpostavljaju “opæem dobru”. Depolitizacija, odnosnopolitièka apatija, izbjegavanje participacije, predstavlja veliku opas-nost za stabilnost demokratskog poretka. Dugotrajna ekonomska kri-za neizbje�no dovodi do politièke apatije i dezorijentiranosti biraèa tesmanjivanja podrške vladajuæim koalicijama. Zanimljiv je sluèajArgentine koja je od 1989. do 2001. godine primjenjivala model de-zinflacijske politike (makroekonomska stabilizacija utemeljena nadeviznom teèaju kao nominalnom sidru) koji je vrlo slièan modeluekonomske politike kakav se od 1993. godine primjenjuje u Hrvat-skoj.

Konsenzus za ekonomske reforme ne mo�e se, meðutim, graditi uuvjetima politièke apatije. Potreban je aktivizam izbornog tijela, a nesamo aktivizam tzv. “politièkih elita”. To se u našim uvjetima (nedo-voljno razvijene demokratske kulture) svodi na aktivizam vrhova po-litièkih stranaka, najèešæe samo onih parlamentarnih stranaka kojeimaju svoje predstavnike u Hrvatskom saboru. S druge strane, poli-tièki sustav je vrlo fragmentiran (veliki broj politièkih stranaka, s ma-lim brojem aktivnih èlanova te nedovoljno programsko odreðenjekod najveæeg dijela hrvatskih politièkih stranaka). Postupna tranzi-cija mo�e mobilizirati i oèuvati podršku javnosti. To se neposrednoizvodi iz Arrowovog teorema društvenog izbora (Kenneth Arrow,1951). Naime, ako reformatori znaju raspolo�enje javnosti (“distribu-ciju preferencija” u javnosti), mogu odrediti takav slijed reformi kojiæe u svakom trenutku imati podršku veæine, mada ne uvijek iste veæi-ne. Znaèi, moguæe je postupno ostvariti reforme èak i u sluèaju kadane postoji podrška veæine za sve takve reforme u cjelini. Drugim


rijeèima, neka je veæina, èak znaèajna veæina javnosti, protiv radikal-nih reformi, recimo zato što ne prihvaæa da �ivi u društvu u kojemnema nikakve kolektivne solidarnosti i svako gleda svoj interes, sve-jedno je moguæe da postoji veæina za svaku od pojedinaènih reform-skih mjera koje u zbroju daju rezultat koji veæina ne prihvaæa (to jeprimjena èuvenog teorema Kennetha Arrowa).

Naravno, pitanje širokog društvenog konsenzusa se postavlja druk-èije ako se raspravlja o reformama u cjelini. U tom sluèaju nalazimose u nekoj vrsti Rawlsovog “poèetnog stanja” kada je sve što je odnajveæe va�nosti na dnevnom redu. Rawls je dizajnirao sasvim speci-fièan okvir u kojem bi se takvo odluèivanje trebalo odvijati. No, uzemljama u tranziciji mogu postojati i druge okolnosti kada se takveodluke mogu donijeti. Tako, recimo, u Hrvatskoj je to bio trenutakkada je došlo do smjene vlasti, poèetkom 2000. godine. Tada se nijeodluèivalo samo o novoj vladi, veæ i o novom ustrojstvu dr�ave idruštva. Dakle, tada je mo�da postojao odreðeni društveni konsenzuskoji, meðutim, nije dobio odgovarajuæi politièki izraz. Ako se posto-janje konsenzusa ne iskoristi, tada ostaje moguænost da se reformeprovedu na naèin koji smo ranije opisali. Ovdje su, meðutim, moguæetri pogreške. Prvo, moguæe je da se svejedno krene sa svim reforma-ma odjednom, u kojem sluèaju se javlja pitanje “politièke izvodlji-vosti” reformi. Drugo, mo�e se krenuti pogrešnim putem. To sedogaða onda kada se poène od onih reformi oko kojih se mo�da imo�e okupiti veæina, ali zbog kojih se ne mo�e dobiti potrebna veæinaza neke reforme koje tek trebaju slijediti. Primjerice, mo�da se mo�eda osigurati veæina, da se teret reformi prevali na najsiromašnije i ne-zaposlene, buduæi da veæina mo�e biti zadovoljna time. Ali se moguzato izgubiti izbori jer æe se izgubiti glasovi siromašnih, a neæe se pri-dobiti glasovi bolje stojeæih. Treæe, i najbolje dizajnirana graduali-stièka reforma mo�e ne osigurati legitimnost èitavoj operaciji. Ovoupravo zato što se mo�e doæi u stanje koje nije u skladu s onim što �elijavnost. Dakle, gradualistièka (ekonomska i socijalna) reforma morabiti utemeljena na konsenzusu, suglasnosti svih ili suglasnosti pojedi-nih va�nijih segmenata populacije kako bi se ekonomske i socijalnereforme uspješno provele. Ogranièeni “top – down” oblici društvenih(ekonomsko–socijalnih) reformi nemaju izgleda za uspjeh u demo-kratskim sustavima.2


2 Na primjer, “fleksibilizacija radnih odnosa” predstavlja eufemizam za smanjenje plaæa,prekidanje veza izmeðu društvenih usluga i radnih ugovora i poveæanu mobilnost radnika usmislu njihovog lakšeg otpuštanja s posla. Ovakve tzv. “reforme”, u osnovi socijalnerestrikcije, uvjet su za ratifikaciju sporazuma sa Svjetskom bankom i MMF-om.

Prema Arendu Lijphartu (1992) konsenzualni politièki sustav, kon-senzualna demokracija, koja bi se morala izgraðivati i u Hrvatskoj(polazeæi od dostignutog visokog stupnja polarizacije, odnosno seg-mentacije biraèkog tijela u nas), oznaèava takav oblik demokratskogsustava u kojem su u proces odluèivanja, pored dominantnog “majo-ritarnog naèela” po kojemu odluka veæine donosi prevagu i presudnoutjeèe na formiranje odluke, ukljuèeni elementi konsenzusa kojima sekorigira jednostranost veæinskog odluèivanja. Elementi konsenzual-nosti u takvim demokratskim sustavima, prema ovom teoretièaru, bilibi podjela vlasti, dvodomni parlamenti, zahtjev za kvalificiranomveæinom kod donošenja nekih specifiènih odluka i slièno. U hetero-genim društvima s malom populacijom konfrontacijski sustav domi-nacije veæine mo�e biti izvor velikih društvenih konflikata pa je po-trebno razvijati konsenzualnu vlast (“consensus government”) u ko-joj postoji disperzija vlasti i ravnomjerna distribucija moæi te ravno-te�a izmeðu temeljnih sastavnica demokratskog sustava. Segmenta-cija u Hrvatskoj ima karakteristike rascjepa po osnovi temeljne poli-tièke usmjerenosti na, iako vrlo uvjetno reèeno, “neokonzervativni” i“liberalno–demokratski” segment. Drugi rascjep bio bi na klasnoj os-novi, na temelju velike ekonomske nejednakosti segmenata, na depri-viranu veæinu i manji segment imuænih poduzetnika/vlasnika koji jenastao tijekom netransparentne privatizacije (Europska banka za ob-novu i razvitak iz Londona koristi sintagmu ortaèki kapitalizam, tzv.“crony capitalism”). Svjetska banka, primjerice, ponudila je hrvats-koj Vladi izradu “programa za borbu protiv siromaštva” (vidjetiopširnije o ekonomskim nejednakostima u Hrvatskoj u: Svjetskabanka, 2000). To vrlo indikativno pokazuje socijalno stanje Hrvatskei klasni rascjep na dva temeljna segmenta. Ovdje bi bila potrebna de-taljnija analiza ustrojstva rascjepa te u kakvom su rascjepi meðusob-nom odnosu, odnosno poklapaju li se ili kri�aju. Naèin na koji serascjepi kri�aju utjeèe na izglede za konsocijacijsku demokracijuzbog svojeg utjecaja na brojnost i relativnu velièinu segmenata, a nataj naèin i na ravnote�u moæi izmeðu njih.

Potrebno je graditi sustav konsenzualne demokracije kao relativnonajbolji tip politièkog sustava za zemlju kakva je Hrvatska, iako nepostoji tradicija izgradnje konsenzusa. Sastavni dio šireg društvenogkonsenzusa je socijalni pakt.

Gregorz Kolodko (2000) iznosi pretpostavke za temeljne reforme utranzicijskim ekonomijama pa tako navodi da “postoji limit nejedna-kosti toleriran mnogo godina tokom stagnacije, kada se �ivotni


standard poboljša za mnoge, tada nestaje politièka potpora nu�nih re-formi. Stoga se velike nejednakosti okreæu protiv va�nih institucio-nalnih i strukturalnih reformi”. Ukratko, politika dohotka i briga vla-de za ujednaèeni ekonomski rast imaju veliko znaèenje u tijeku tran-zicije. Pravednija raspodjela dohotka i politièki kompromis izmeðu“snaga rada” i “snaga kapitala” te (indirektna) dr�avna regulacija ma-kroekonomskih procesa, temeljne su karakteristike novog keynzija-nizma. U ovom dijelu monetarizam i novi keynezijanizam nisu u ne-suglasju. Na ovim pretpostavkama trebalo bi graditi “hrvatski modelkonsenzusa”. Ukratko, osnovna orijentacija hrvatske politike moralabi biti usmjerena prema mirnom razrješavanju kljuènih društvenihsukoba meðusobnim dogovorima o naèinima razrješavanja temeljnihnacionalnih ciljeva te izbjegavanjem neproduktivnih politièkih (i, po-sebice, socijalnih) sukoba.

Agenor i Montiel (1996) iznose tezu da je optimalna dinamika eko-nomskih reformi ona koja polazi od dvije pretpostavke: prvo, da seizbjegne kratkoroèni pad proizvodnje; i drugo, da se pojedine “ciljaneskupine stanovništva”, koje su ugro�ene reformama (umirovljenici,nezaposleni, obitelji s niskim primanjima), zaštite od negativnihposljedica reformi razlièitim subvencijama u sklopu tzv. “mre�e so-cijalne sigurnosti”. Èini se da je to glavna poruka moderne literatureiz oblasti politièke ekonomije programa stabilizacije. Meðutim,mre�a socijalne sigurnosti, iako efikasna, neæe pridonijeti uspjehuprograma ekonomskih reformi ako ove ciljane skupine populacijenisu dovoljno politièki utjecajne. Tada se druge skupine stanovništvamogu opirati takvoj “raspodjeli tereta” reformi. Ipak, nesporno je dase nepopularni reformski zahvati, jer su restriktivni, moraju poduzi-mati u poèetku mandata nove vlasti, po moguænosti na temeljudruštvenog i politièkog konsenzusa. Ako se takve mjere poduzmu sazakašnjenjem, tada mo�e doæi do raspadanja društvenog konsenzusa ipromjena u politici, u kasnijim fazama. Jo�e Mencinger (2002)takoðer navodi va�nost gradualizma u reformama, neophodnost po-stupnog izvoðenja ekonomskih i socijalnih reformi na osnovidruštvenog konsenzusa kao osnovnog koncepta reformi u Slovenijikoje su se pokazale najuspješnijim kod skupine tranzicijskih ekono-mija.

Dakle, svaka odgovorna nacionalna (ekonomska) politika mora po-laziti od ovog kriterija, odnosno morala bi biti u funkciji ostvarivanjaovog osnovnog cilja – smanjenja visoke nezaposlenosti te popravlja-nja socijalnog polo�aja stanovništva, sukladno opæem raspolo�enju


veæine hrvatskih graðana. Osim toga, ovakvo raspolo�enje biraèkogtijela nala�e stanovitu postupnost, gradualizam u ekonomskim refor-mama te izgradnju zaštitnih mehanizama u prijelaznom periodu, dotrenutka kada æe se poèeti ostvarivati visoke stope ekonomskog rasta.

Zakljuèak

Restrikcije socijalnih prava te druge restriktivne mjere ekonomskepolitike predviðene ekonomskom i socijalnom politikom za 2002.(primjerice, “zamrzavanje” plaæa u javnom sektoru, smanjenje pravaiz obaveznog zdravstvenog osiguranja, mirovinska reforma, “fleksi-bilizacija radnih odnosa” i sliène restriktivne mjere), pogoršat æe so-cijalni polo�aj pojedinih skupina hrvatskog stanovništva (zaposleni-ka, ali i umirovljenika, nezaposlenih, mladih, rodilja, i drugih). Pre-cizna ocjena uèinaka nove socijalne politike nije moguæa ex ante, svedok se ne utvrde intenzitet restrikcija i njihov obuhvat po skupinamastanovništva. Primjena nekih mjera je, vjerojatno zbog ovih razloga,èak i odgoðena do sredine 2002. godine (uvoðenje participacije u ob-vezatnom zdravstvenom osiguranju, fleksibilizacija radnih odnosa).Striktna primjena predlo�enih mjera mogla bi dodatno djelovati nasocijalne tenzije te smanjivanje socijalne kohezije hrvatskogdruštva.3 To bi povratno moglo djelovati na produbljivanje krize uHrvatskoj. �elimo konstatirati da apatija stanovništva, dobrovoljnoiskljuèivanje iz procesa politièke participacije, predstavlja veæu opas-nost za stabilnost demokratskog poretka u Hrvatskoj od moguæih so-cijalnih nemira. Ovaj proces, meðutim, otvara moguænosti ekstrem-nim nedemokratskim politièkim opcijama da poveæaju svoj utjecaj,posebice u onim regijama koje bilje�e izuzetno visoke stope nezapos-lenosti i visoki udio socijalno ugro�enih skupina.

Realna kretanja u ekonomiji Hrvatske daju dovoljan uvid u opravda-nost kritièkih zamjerki skupine hrvatskih ekonomista iz veljaèe 2001.godine da bi “tvrda” primjena neoliberalnog modela ekonomske poli-tike mogla djelovati na daljnji porast nezaposlenosti te “poveæavanje


3 Slièna epizoda bila je 1995/96. godine u Maðarskoj, kada je tadašnji ministar financijaLajoš Bokroš, po receptu Svjetske banke i MMF-a, primijenio vrlo restriktivne socijalnemjere (tzv. “Bokrošev paket”) što je dovelo do socijalnih nemira, zatim do ostavke ministrafinancija i, napokon, gubitka izbora od tada vladajuæe koalicije 1998. godine. Indikativno jeda je Lajoš Bokroš, na prijedlog Svjetske banke, izabran poèetkom 2002. godine zaekonomskog savjetnika predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

stupnja socijalnih tenzija” i “ugro�avanje socijalne kohezije hrvat-skoga društva” (Zduniæ Stjepan, Radoševiæ Dubravko et al., 2001).

U nas se navodi vrlo rašireno stajalište kako raste razoèaranost sta-novništva uslijed neispunjenih (predizbornih) oèekivanja. Meðutim,oblik pribavljanja legitimacije u liberalnim demokratskim sustavimatakav je da se konkurentne politièke stranke programatski nadmeæu –radi pribavljanja legitimacije – i time sve više poveæavaju oèekivanjastanovništva. Hrvatska u tome nije iznimka. Jirgen Habermas (1982)je ukazao da bi “odatle mogao rezultirati neizbje�an jaz koji dovodido razoèaranja biraèa. U tome bi sluèaju konkurentno–demokratskioblik legitimacije prouzroèio troškove koje ne mo�e snositi” (str. 93).Takoðer navodi, “legitimacijska kriza mo�e se predskazati jedino akose sistemski proizvode oèekivanja koja nije moguæe ispuniti” (str.94). Dr�avni socijalni program morao bi biti takav da se nedostataklegitimacije ne prometne u krizu. Socijalne restrikcije moraju seprimjenjivati u skladu s modernim naèelima pravednosti nekogdruštva koje osigurava “socijalni minimum”. Socijalna reforma, ali iekonomska politika, morali bi biti usmjereni na jaèanje legitimacijskeosnovice poslijeizbornog demokratskog poretka.

Pri tome treba istaknuti da je klasièan dualitet “desnica - ljevica”, veæsasvim prevladan.4 Primjerice, nije neuobièajeno da “lijeva vlada” ili“vlada lijevog centra”, zavisno od konjukturnog gospodarskog ciklu-sa u nekoj zemlji, provode socijalne restrikcije koje su sukladne neo-liberalnom ekonomskom konceptu, odnosno koje su više primjerene“vladama desnog centra”. Zanimljiva je postavka Marka Sjekloèe(2000) da vrlo èesto “vlade lijevog centra” preuzimaju vlast na krajuprocesa akumulacije te da “lijeve vlade” neoliberalistièke mjere pro-vode uspješnije nego “desne vlade” jer “ljevica” raèuna na politièku


4 Norberto Bobbio (1998) navodi stav prema egalitarnosti kao kriterij razlikovanja “ljevice”od “desnice”, u smislu da je prva egalitarna, dok je druga neegalitarna doktrina. Meðutim,ideal jednakosti ugraðen je u ustave modernih demokracija pa, iz aspektakonstitucionalizma, više nema razloga za razlikovanje “ljevice” od “desnice”. Podutjecajem socijalistièkih pokreta nastalo je priznavanje socijalnih prava, pored prava naslobodu. Razlog postojanja socijalnih prava kao što su pravo na izobrazbu, pravo na rad,pravo na zdravlje, jest egalitaran razlog. Sva tri prava te�e smanjivanju nejednakosti.Bobbio navodi da ljevica prihvaæa egalitarizam koji se oèituje kao “tendencija favoriziranjaone politike koja smjera da nejednake uèini jednakijim”. Ako se ovaj kriterij primijeni nahrvatske politièke stranke tzv. “lijevog centra”, tada se mo�e zakljuèiti – na osnovipredlo�enih restrikcija socijalnih prava - da te politièke stranke nisu u pravom smislu“lijeve”, barem prema razlikovnom kriteriju Norberta Bobbija, dok neke stranke “desnogcentra” (barem manifestno ili èak populistièki, ako ne i demagoški ?!) zagovaraju egalitarnudoktrinu, umjesto neegalitarizma. Zakljuèak bi bio da hrvatske politièke stranke još uvijeknisu dovoljno programski odreðene.

potporu meðu sindikatima. Tome bi trebala slijediti faza preraspodje-le, no pojavljuju se sumnje zbog èinjenice da je model preuzet bezznaèajnijih ispravaka. Autor je ukazao, u osnovi, na povezanost “neo-liberalnog modela” ekonomske politike s modernom “ljevicom”.“Vlade lijevog centra” nakon izbora, bez korekcija su preuzimale ne-oliberalni model ekonomske politike kakav bi bio primjereniji “vla-dama desnog centra”. To je imalo za posljedicu porast nezaposlenostite socijalnih nemira, primjerice u Argentini. Na primjeru Hrvatske ta-kav model ekonomske politike ima za posljedicu demontiranje“dr�ave blagostanja” kako bi se obavila transformacija iz “dr�ave za-poslenika” u “dr�avu korisnika”. Temeljni problem hrvatske socijal-ne i ekonomske reforme je u tome da se restrikcije uvode u uvjetimaekonomske recesije i nezavršene tranzicije (opširnije u: Radoševiæ,(2001a), u uvjetima kada je razina socijalnih prava ionako niska, a sveto bez ostvarenog širokog društvenog konsenzusa. Pri tome mora sevoditi raèuna o tome da hrvatska dr�ava – svojom politikom deregu-lacije, privatizacije i liberalizacije, kao i demontiranja “socijalnedr�ave” – ne stvori pretpostavke za permanentna krizna i konfliktnastanja, disfunkcionalnost hrvatskog društva i masovno delegitimira-nje vlasti i vladajuæih bez obzira tko je na vlasti i u kojoj koalicijskojkombinaciji.

Ekonomska i socijalna politika mora odr�ati socijalnu kohezijudruštva s jedne strane, a s druge strane omoguæiti pretpostavke za br�iekonomski rast. To svakako nije jednostavan zadatak. Primarni ciljrestrikcija u socijalnim pravima ne mo�e biti samo dr�anje fiskalnogdeficita pod kontrolom, ili njegovo smanjenje, veæ je mnogo va�nijeda takve restrikcije ne dovode u pitanje legitimiranje demokratskevlasti u smislu gubljenja opæe podrške stanovništva za ekonomske isocijalne reforme. Konsenzualna demokracija morala bi biti osnovnopolazište u primjenjivanju socijalnih restrikcija kako bi se zadr�alastabilnost demokratskih institucija u Hrvatskoj te izbjegla primjenanedemokratskih politièkih modela. Meðutim, potrebno je konstatiratida moderna društva imaju formaliziran trajan proces legitimacije kojije usmjeren na oduzimanje legitimacije (u obliku smjene vlada, u re-dovitim politièkim ciklusima) te, konaèno, omoguæava svim graðani-ma, u ulozi biraèa, udio u procesu demokratske legitimacije. Restrik-tivne mjere koje se provode bez širokog društvenog konsenzusa, iza-zivaju poveæane socijalne tenzije, iskljuèivanje veæih socijalnih sku-pina iz procesa politièke participacije (izborni apsentizam) i dovodedo izbornog poraza vlade koja ih provodi. Nakon toga, mo�e doæi do


razvodnjavanja ili dokidanja reformi, èak i onih koje su u dugo-roènom interesu veæine stanovništva.5 Meðutim, moderna društvaimaju formaliziran trajan proces legitimacije koji je usmjeren na odu-zimanje legitimacije u obliku smjene vlada te, konaèno, kako bi seomoguæio svim graðanima, u ulozi biraèa, udio u procesu demokrat-ske legitimacije.

Izvori

1) Agenor Pierre – Richard and Montiel P. Peter (1996): DevelopmentMacroeconomics, Princeton University Press, Princetone

2) Allen William Sheridan (1989): The Nazi Seizure of Power, RevisedEdition, Penguin Books, London

3) Arrow J. Kenneth (1951): Social Choice and Individual Values, JohnWiley and Sons, New York

4) Bajo Anto (2001a): Proraèunski deficit i fiskalna pravila u Hrvatskoj,zbornik “Hrvatska gospodarska kriza i pravac zaokreta iz recesije uekonomski razvoj”, HAZU, Zagreb

5) Bajo Anto (2001b): Stanje dr�avnih financija u razdoblju od sijeènja dolipnja 2001., Newsletter; Institut za javne financije, Zagreb; broj 7.,kolovoz 2001.

6) Baletiæ Zvonimir (2001): Pogrešna koncepcija stabilizacije, zbornik“Hrvatska gospodarska kriza i pravac zaokreta iz recesije u ekonomskirazvoj”, HAZU, Zagreb

7) Becker Werner (1996): Pojam konsenzusa, zbornik “Legitimnostdemokratske vlasti – Izbor radova”, uredili: Mirjana Kasapoviæ i NenadZakošek, Naprijed, Zagreb

8) Bercis Pierre (2001): Osloboditi prava èovjeka, Politièka kultura,Zagreb

9) Bla�eviæ Robert (1995): Politièki poretci i legitimitet, Pravni fakultet,Rijeka

10) Bobbio Norberto (1996): Pravilo veæine – ogranièenja i aporije, zbornik“Legitimnost demokratske vlasti – Izbor radova”, uredili: MirjanaKasapoviæ i Nenad Zakošek, Naprijed, Zagreb

11) Bobbio Norberto (1998): Desnica i ljevica, Feral Tribune, Split

12) Borozan Ðula (2001): Suština suvremenih makroekonomskih teorija,zbornik “Uloga povijesti ekonomske misli u nastavi na fakultetimadruštvenih znanosti u Hrvatskoj, “Druga znanstvena konferencijaKatedri za ekonomsku teoriju Ekonomskih fakulteta u Hrvatskoj”,Osijek, listopada 2001.


5 Zanimljivo je da struènjaci ICG smatraju da je jaèanje politièke desnice u Hrvatskojpovezano s primjenom restriktivnih mjera ekonomske politike hrvatske Vlade(International Crisis Group, 2001).

13) Deniæ Bogdan (2001): Hrvatska dilema – sigurnost i demokracija;zbornik “Europske perspektive demokratske Hrvatske”, ZakladeHeinrich Boell, Konrad Adenauer, Friedrich Ebert, Friedrich Naumanni Hanns Seidel, Zagreb, 6. lipnja 2001.

14) Federal Reserve Bank of New York (2001): Welfare Reform Four YearsLater – Progress and Prospects; Proceedings of a Conference Sponsoredby the Federal Reserve Bank of New York, The Economic PolicyReview, Federal Reserve Bank of New York, New York, Volume 7, No.2, September 2001.

15) Globalisation and its critics: A Survey on Globalisation, TheEconomist, London, September 29th, 2001.

16) Gray John (1999): Liberalizam, Politièka kultura, Zagreb

17) Gray John (2000): Two Faces of Liberalism, The New Press, New York

18) Habermas Jirgen (1982): Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu,Naprijed, Zagreb

19) International Crisis Group (2001): Croatia – Facing Up to War Crimes,Balkans Briefing, Zagreb/Brussels, 16 October 2001.,www.intl-crisis-group.org

20) Jesse Eckard (1999): Tipologija suvremenih politièkih sustava, Pan –Liber, Zagreb

21) Kolodko Gregorz (2000): Globalizacija, Cathing – up: Od recesije dorasta u tranzicijskim ekonomijama, Ekonomist, Zagreb, broj 7. – 8.

22) Kureliæ Zoran (2001): Kapitalu ne treba demokratska dr�ava, ZAREZ,Zagreb, broj 65., 11. listopada 2001.

23) Lijphart Arend (1992): Demokracija u pluralnim društvima, Globus –Školska knjiga, Zagreb

24) Mediæ Djuro i Dragoljub Stojanov (2001): Makroekonomske teorije ipolitike u globalnoj ekonomiji: Dominantne škole ekonomske misli,Drugo izdanje, Ekonomski fakultet, Sarajevo

25) Milardoviæ Anðelko (1993): Konzervativizam i neokonzervativizam,Alinea, Zagreb

26) Mencinger Jo�e (2002): The Benefits of Ignoring IMF, rukopis,Ljubljana, o�ujka 2002.

27) The Politics of Human Rights, The Economist, London, August 18th -24th 2001.

28) Polšek Darko (2001): Problemi deregulacije – s posebnim naglaskom naobrazovanje, zbornik “Europske perspektive demokratske Hrvatske”,Zaklade Heinrich Boell, Konrad Adenauer, Friedrich Ebert, FriedrichNaumann i Hanns Seidel, Zagreb, 6. lipnja 2001.

29) Puljiz Vlado (2001): Socijalna politika, zbornik “Europske perspektivedemokratske Hrvatske”, Zaklade Heinrich Boell, Konrad Adenauer,


Friedrich Ebert, Friedrich Naumann i Hanns Seidel, Zagreb, 6. lipnja2001.

30) Radoševiæ Dubravko (1999): Razvitak odnosa izmeðu Hrvatske iMeðunarodnog monetarnog fonda, “Ekonomski Pregled”, Hrvatskodruštvo ekonomista, Zagreb, dvobroj 3 - 4, o�ujak - travanj 1999.

31) Radoševiæ Dubravko (2001): Hrvatsko gospodarstvo – problemi iizazovi ekonomskog rasta 2001. – 2002., zbornik “Europskeperspektive demokratske Hrvatske”, Zaklade Heinrich Boell, KonradAdenauer, Friedrich Ebert, Friedrich Naumann i Hanns Seidel, Zagreb,6. lipnja 2001.

32) Radoševiæ Dubravko (2001a): Hrvatsko gospodarstvo – problemi iizazovi ekonomskog rasta 2001. – 2002. godine, “Raèunovodstvo,revizija i financije”, Zagreb, broj 12., prosinca 2001.

33) Rawls John (2000): Politièki liberalizam, KruZak, Zagreb

34) Sjekloèa Marko (2000): Neoliberalistièni model in levica, Banènivestnik, Zdru�enje bank Slovenije, Ljubljana, broj 10., listopada 2000.

35) Smerdel Branko (1998): Ustav tradicije i moderna demokracija, uvodnastudija u “Ustav Nizozemske”, Pan – Liber, Zagreb

36) Sullivan J. Roger (1997): An Introduction to Kant’s Ethics, CambridgeUniversity Press, Cambridge

37) Svjetska banka (2000): Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnomblagostanju Hrvatske, lipanj 2000., www.worldbank.hr

38) Svjetska banka (2001): Hrvatska – Uspostava fiskalne odr�ivosti ipoveæanje uèinkovitosti: Analiza javnih rashoda i proraèunskihinstitucija, Izvješæe br. 22155-HR, srpanj 2001., www.worldbank.hr

39) Tilly Charles (1994): Globalization Threatens Labor’s Rights, NewSchool for Social Research, Columbia University, New York

40) Vrcan Srdjan i drugi (1999): Pakiranje vlasti – Analiza izbora 95’ i 97’,Alinea, Zagreb

41) Vlada Republike Hrvatske (2001): Nacrt polazišta za utvrðivanjesocijalne politike do kraja 2001. godine i osnove socijalne politike za2002. godinu, Zagreb, 23. kolovoza 2001.

42) Vojniæ Dragomir (2001): Kontroverze tr�išta u svjetlu društvenihdogaðanja proteklog stoljeæa, Ekonomski institut, Zagreb

43) Weber Max (1999): Vlast i politika, Naklada Jesenki i Turk i Hrvatskosociološko društvo, Zagreb

44) Wolf Johnatan (1996): An Introduction to Political Philosophy, OxfordUniversity Press, Oxford

45) The World Bank (1996): World Development Report, The InternationalBank for Reconstruction and Development, Washington DC


46) Zakoni za socijalnu reformu (2001): “Izvješæa Hrvatskoga sabora”, broj308., 4. listopada 2001., Zagreb

47) Zduniæ Stjepan, Radoševiæ Dubravko et al. (2001): ProsudbaMemoranduma o ekonomskoj i financijskoj politici hrvatske Vlade iHNB upuæenog Meðunarodnom monetarnom fondu, Ured PredsjednikaRepublike Hrvatske i Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 28. veljaèe2001., www.predsjednik.hr


Documents

Demokratski legitimitet i društveni konsenzus u …marna ljudska prava (sloboda pojedinca i pravo participacije u poli-tièkom odluèivanju) zavisi od ekonomskih moguænosti društva