Demokratija

Pojam demokratija oznaava oblik vlasti u kojem sve odluke neke drave donosi izravno ili neizravno veina njezinih graana kroz potene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se moe opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.Razvitak demokratijePojam 'demokratija' nastao je u staroj Atini u 5. vijeku p. n. e. Demokratija grki demos narod i kratia vladati. Drevni Grci su koristili rije demokratija za vlast mnogih u odnosu na vlast nekoliko osoba. Atenska se drava openito smatra prvim primjerom sistema koji odgovara nekim dananjim predodbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu demokratijom, s obzirom da je samo mali dio graanstva smio glasati, dok ene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovnitva imao pravo glasa. Glasanjem su se u staroj Ateni donosile odluke izravno, umjesto da se biraju predstavnici kao u dananjoj demokraciji. Mnogi uobiavaju rei da je u staroj Grkoj vladao oligarhijski sistem kojeg emo spomenuti kasnije. S vremenom se znaenje 'demokratije' promijenilo, a savremena se definicija jako mijenjala od 18. vijeka, otkad su se uvodili razni "demokratski" sistemi u mnogim dravama. Modernu demokratiju mogli bismo definisati kao sistem vlasti u kojem konana politika mo, ili suverenitet, pripada narodu bilo direktno ili putem izabranih predstavnika.Prva savremena demokratija je bila ta Sjedinjenih Amerikih Drava uspostavljena 1789. godine na osnovi filozofije doba razuma.Francuski filozof Montesquieu (1689-1755) je veoma uticao na promovisanje i utemeljenje ideja o demokratskoj vlasti u periodu Francuske buroaske revolucije i stvaranja SAD. Montesquieu je vjerovao da je najbolji nain da se osigura da vlast slui opoj dobrobiti ako se uine sljedei koraci: -Razdijeliti vlast na razliite ogranke i dijelove, tako da nijedan ogranak nema svu vlast. -Izbalansirati autoritet izmeu ovih ogranaka tako da ni jedan ne moe kontrolirati ostale ogranke. -Omoguiti svakome ogranku da provjerava naine na koje se drugi ogranci koriste vlau. Montesquieu je, kao i mnogi drugi, vjerovao da, ukoliko je vlast podijeljena, izbalansirana i provjeravana, nijedan od ogranaka ne moe kontrolirati cijelu vlast. U tom sluaju nijedan ogranak ne moe koristiti vlast za svoje osobne i sebine interese. Rezultat takve situacije bi bio da vlast djeluje u cilju unapreivanja zajednike dobrobiti. Zajednika dobrobit znai da je neto za dobro zajednice kao cjeline.Postoje dvije vrste demokratija: direktna demokratija i reprezentativna demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odluivali o raznim stvarima. Poto je tako neto nemogue postii danas (sam New York ima 20 miliona stanovnika) nastala je reprezentativna (predstavnika) demokratija. Tu ljudi na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im autoritet da donose odluke u njihovo ime.

Politika jednakostU principu, to asimiliramo sa sistemom "jedna osoba jednako jedan glas". Taj princip je openito smatran kao fundamentalan za demokratiju. Ipak iako je u teoriji ovaj sistem priznat i prihvaen u stvarnosti situacija je drugaija, rijetko se primjenjuje jer njegova upotreba za jedne je veoma neefikasna, na primjer tehniki i ekonomski je izvodivo da se itava populacija jedne zemlje konsultuje (recimo referendumom) oko gradnje bazena u jednom gradu te zemlje ali su male anse da to bude za ope dobro populacije. Isto tako ovaj sistem predstavlja opasnost za manje etnike ili nacionalne grupe.Jednakost se moe takoer mjeriti vanou koju objekt politike odluke realno ima za glasae. Da bi se rijeili problemi a zadrao se sistem "jedna osoba jednako jedan glas" rjeenje uobiajeno koriteno jeste njegova implikacija na geografski podijeljenim dijelovima. Teoretski gledano postoji jo jedna loa strana sistema "jedna osoba jednako jedan glas", a to je da prakticirajui isti sistem dolazimo do (po definiciji) konane odluke koja za sobom povlai konstataciju da oni koji su bili protiv te odluke ustvari su dio sistema "jedna osoba jednako nula glasova" jer je naprimjer njihov prijedlog odbaen a usvojen drugi. Slobodni izbori su isto jedan od uvijeta demokratije.

Kultura demokratijeU zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine veine, uvoenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokratiju, sve dok se ne ostvari i ira promjena politike kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao to su Francuska u doba revolucije ili dananja Uganda i Iran, gdje zemlje mogu odrati demokratiju samo u ogranienom obliku dok se ne dogode ire kulturne promjene koje omoguuju stvarnu vladavinu veine. Jedan od kljunih vidova kulture demokratije jest saradnja opozicije. Taj je kulturni prijelaz posebno teko ostvariti u zemljama gdje je uobiajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, saradnja opozicije znai da se u demokraciji razliite strane zalau za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politiki protivnici ne slau, trebaju prihvatati jedan drugog i biti svjesni legitimne i vane uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila drutva moraju poticati snoljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom drutvu gubitnici prihvataju odluku glasaa na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da nee izgubiti ivot ni slobodu, nego da e i dalje uestvovati u javnom ivotu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora potivati temeljnu legitimnost drave i samog demokratskog procesa.Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, u nekoj dravi, svaki graanin mora imati ista prava i slobode (sve dok tua prava i slobode ne prekri). Te slobode podrazumijevaju slobodu vjeroispovijesti, nacionalnog i etnikog oprjedjeljenja, upotrebe jezika, slobodu medija i tampe, slobodu graana da se okupljaju i razmijenjuju miljenja ili ispoljavaju svoj ai drugo.. Svaki graanin (punoljetni) mora imati pravo na glas da bira svoga predstavnika u parlamentu ili vladi. On to radi na izborima koji moraju biti redovni (svakih etiri ili est godina), tajni (mogunost da glasa u tajnosti) i korektni. Takoe, takvo drutvo mora podravati svaki oblik pluralizma. To znai da drava mora imati vie politikih stranaka (politike stranke) i interesnih grupa (grupe za pritisak) i da graani slobodno mogu pristupati njima ili osnovati svoje.

Demokratija i civilno drutvoLiteratura koja govori vie o vezama civilnog drutva i demokratije ima svoje korijene u ranim liberalnim pisanjima poput onih od Tocquevillea. Inae je govor o civilnom drutvu uzeo jaeg maha kod teoretiara 20. vijeka kao to su Gabriel Almond and Sidney Verba koji su identificirali ulogu civilnog drutva u demokratskom poretku kao jednu od vitalnih funkcija.Ovi teoretiari su tvrdnje da svi oblici organizacija civilnog drutva unapreuju upuenost i bolju informiranost kod graanstva, tj. civila, koji potom poduzimaju korisnije korake u procesu izbornih glasanja, participiraju u politici i usmjeravanju djelovanje vlade na vii stepen odgovornosti. Statuti ovih civilnih organizacija se esto mogu uzimati u mikro-konstitucijskom smislu zbog toga to upuuju graanima-participantima instrukcije o formalnostima demokratskog donoenja odluka.U novije vrijeme je Robert Putnam izjavio kako su ak i ne-politike organizacije civilnog drutva od vitalnog znaaja za demokratiju jer tvore drutveni kapital, povjerenje i zajednike vrijednosti, koje kad se prenesu u politiku sferu doprinose odravanju zajednitva u drutvu, unapreujui tako razumijevanje i meupovezanost drutva i interesa koji u njemu obitavaju.Takoer kod nekih postoje i dileme kroz postavljanje pitanja koliko je civilno drutvo ustvari demokratino. Postoje i primjedbe da akteri u civilnom drutvu sada dolaze do znaajne politike moi bez toga da je neko za njih direktno glasao ili ih birao. Na kraju, neki analitiari su doli do zakljuaka da poto je koncept civilnog drutva u bliskoj vezi s demokratijom i pojavljivanjem na politikoj sceni tako se mogu vrlo lako povezati s idejama nacionalnosti i nacionalizma.