DAVOR JURETIĆ - mapmf.pmfst.unist.hr

DAVOR JURETIĆDVORANA SAVRŠENE AKUSTIKE

OGRANAK MATICE HRVATSKE U SPLITUSPLIT, 2017.

NakladnikOgranak Matice hrvatske u Splitu

Za nakladnikaTrpimir Jurkić

LektoricaAna Krolo, profesor

RecenzentiĐuro Vidmarović, književnik i pjesnikJadranka Varga, pjesnikinja

Grafičko-likovni urednikSiniša Kovačić

Dizajn naslovniceSiniša Kovačić

Izbor fotografija i crteža u knjiziprof. emer. dr. sc. Davor Juretić

Tisak

d.o.o. za izdavačku i grafičku djelatnostDalmatinska 12, 10000 Zagreb

Tisak dovršen u rujnu 2017.

ISBN 978-953-7797-41-6CIP katalogizacija u publikaciji:SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITUUDK 821.163.42-1JURETIĆ, DavorDvorana savršene akustike / Davor Juretić. - Split: Matica Hrvatska, Ogranak, 2017.ISBN 978-953-7797-41-6151224096

Copyright © Davor Juretić, 2017.Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora i izdavača.

Zagreb, 2017.

Davor Juretić

DVORANA SAVRŠENE AKUSTIKE

P O S V E TA

Želim posvetiti ovu knjigu svim palim herojima obrane Vu-kovara, krivima jer su branili svoje domove, kao i nebrojenim domobranima i civilima vezanih žicom i ubijenima zatrpava-njem u duboke jame nakon Drugog svjetskog rata, krivima jer su bježali od ubojica.

Upoznavši čudom preživjele u orgiji ubijanja Hrvata na Križ-nom putu, uvjerio sam se da su to dobri, plemeniti, inteligen-tni i radišni ljudi, poput mog rođaka Petra Grisogona, „dobrog duha Splita“, domobrana i do nedavno živog svjedoka njihovih patnji.

Ako se u pjesmama Hrvata i danas osjeća tuga, ona je po-sljedica tih strahovitih genocida nakon primirja ili u „miru“ pod znakom crvene zvijezde petokrake, genocida povezanih s rađanjem i umiranjem druge Jugoslavije, na isti način, u moru krvi naših mladića i djevojaka i tog ogromnog gubitka za nas i za svijet njihovih nikad rođenih potomaka.

Daj Bože da mržnje prema žrtvama konačno nestane i da se njihove kosti dostojno sahrane.

Davor Juretić, u Splitu 2017.

SADRÆAJ

PROSLOV .......................................................................................91. LJUBAV POSLIJE ODLASKA ................................................. 13Prvo čitanje ................................................................................... 14Mala None .................................................................................... 15Prijateljica Suzi ............................................................................. 16Brokva u čivericu .......................................................................... 17Krik u noći .................................................................................... 18Proljeće 1971. ................................................................................. 19Ljeto 1971. .....................................................................................20Uski put kroz poljsko cvijeće ..................................................... 21Zaljubljena Clara ..........................................................................22Posna nedilja ................................................................................23Kako sam postao Bambi ............................................................. 24Šup karta .........................................................................................26Misaoni eksperiment ..................................................................27U mladosti ....................................................................................28Čuda ..............................................................................................29Lucil dragog osmjeha .................................................................. 32Studentski dani ............................................................................34Parma 1984. ...................................................................................36Braco .............................................................................................. 37Prijatelji .........................................................................................40Valovi i bonace najdraže plaže ................................................... 41Prekrasni trenuci druženja .........................................................43Solonova inspiracija .....................................................................45Prvi cvijet desnog stabla poecije ................................................46Još dva dana ..................................................................................47Spoznaja ........................................................................................48Nevidljivi čovik ............................................................................49Pred Uskrs 2016. ...........................................................................50Pokriven lanjskim snijegom ....................................................... 51

2. NEZGODNA ISTINA ..............................................................53Dosta dosadno zlo .......................................................................54Tko sam ja? ...................................................................................55Čija sramota? ................................................................................ 57Abnormabel i ja ..............................................................................59Sunce našeg neba 2014. ...............................................................60Napad iskrenosti ..........................................................................64Pouke iz Vukovara ......................................................................65Split i Vukovar .............................................................................69Ljudska prava 2014. ..................................................................... 70Predizborna šutnja 2014. .............................................................71Židovska država ..........................................................................721994. godina .................................................................................. 74Dan krađe Pilota ..........................................................................77UNICEF ........................................................................................78Tri opcije za promocije ................................................................79Profesor tica 2015. ......................................................................... 81Splićanin o' kolina .........................................................................82Hanibal, Cezar i Dioklecijan ......................................................83Opet san onaj stari .......................................................................86WC za stranke 2015. ....................................................................87Javni mediji i proroci 2015. .........................................................88Šta ti radiš? ...................................................................................89U doba dok je bilo Tita ................................................................90Samo jedan moj dan ....................................................................92Naši ministri 2015. .......................................................................95Hrvati ............................................................................................96Između mora i neba .....................................................................97Ako ti treba mira .........................................................................98Udbašizam kao sotonizam .........................................................99Otkrića staljinističkih vampira ................................................ 100OZNA koja sve dozna ............................................................... 103

3. SREĆA ILI KAKO JE ZVATI ................................................ 105Bila jednom jedna dobra vila ................................................... 106Mašta me napadala ................................................................... 107Split .............................................................................................. 108Bajka o zvijezdi Aureliji ............................................................ 109Sreća ili kako je zvati ................................................................. 111Poljubac prvi ............................................................................... 112Grijeh ........................................................................................... 113Zagonetka prva .......................................................................... 115Zagonetka druga ....................................................................... 116Spona prošlosti i budućnosti .................................................... 117Emocionalni jo-jo ....................................................................... 119Moj rođendan ............................................................................. 121Vito, mačak, Lile i ja .................................................................. 123Brazilac putuje ........................................................................... 125I život je bajka ............................................................................ 126Nadimci ...................................................................................... 128Milica, moja draga punica ........................................................ 130Kapljice kiše ................................................................................ 132Zagrljaj ........................................................................................ 133Velika Gospa .............................................................................. 134Moja Contessa ............................................................................ 135Uskrs 2016. .................................................................................. 137HAIKU PJESME MLADOG I STAROG IDA ......................... 139Davne impresije ......................................................................... 140U svemiru koji ne bi smio postojati ........................................ 143RECENZIJA #1 ........................................................................... 144RECENZIJA #2 ........................................................................... 147O AUTORU ................................................................................ 154RJEČNIK ..................................................................................... 156

9Proslov

P R O S LOV

Zbirka pjesama „Dvorana savršene akustike“ nastavlja se na prehodnu zbirku „Dozivam Te..“, tako da ima slične

osobine. Nema kronološki redoslijed ni strogu rimu i sve su pjesme osobni dojmovi, premda nisu sve autobiografskog ka-raktera. Istina i ljubav i dalje su centralne teme, rekao bih još i više nego u mojoj prvoj zbirci. Prvo i treće poglavlje ove zbirke najbolje govore sami za sebe, a o istraživanju spoznaje istine i sljepila za neistine u drugom poglavlju (Nezgodna istina) na-pisao bih par riječi, jer se sve u meni buni kada doživljavam dodatnu diskriminaciju zbog toga što kao Hrvat volim svoju zemlju. Organizirani i samousklađeni sustav laganja i prešu-ćivanja istine više je raširen nego što to želimo vjerovati na ni-vou državnih komunističkih, prokomunističkih, totalitarnih, fašističkih i vjerskih netolerancija, pa i na nivou međunarod-nih globalnih organizacija i „naprednih“ javnih medija svuda u svijetu. Najlakše se u to uvjeriti kada dobro poznajete neke događaje i ljude u svojoj sredini a onda se izvan te sredine ili u inozemstvu sretnete s potpuno drugačijom i očito lažnom sli-kom istih ljudi i događaja. Tada se možete zapitati koliko su re-alni i istiniti prikazi proistekli od tih istih javnih medija kada Vam to nije lako ili Vam je čak nemoguće provjeriti. Prešućiva-nje povezano s poluistinama, a ne toliko izravno laganje, naj-važniji je „alat“ u rukama onih koji rado na sebe preuzima-ju dobro plaćeni posao pranja naših mozgova. Naime, laži je lakše razotkriti, pogotovo kada se još i kvantificiraju u obliku brojaka, a otkrivanje bitnih prešućenih činjenica i pogrešnih ili lažnih prešutnih pretpostavki traži daleko više rada. Taj isti princip vrijedi i u znanosti i u politici i u svakodnevnom živo-tu. Naveo bih samo jedan primjer. Licemjerno čuđenje što mi

10 Davor Juretić / Dvorana savršene akustike

ili netko drugi želi braniti svoj dom i podmuklo povezivanje te želje s fašizmom u našem slučaju je ono što nama izgleda kao histerična hajka na stari hrvatski pozdrav. Takav sustavni lov na vještice nas, međutim, može potaknuti da upitamo sami sebe i one koji vladaju u Zagrebu koliko smo zaista spremni da branimo svoje domove od agresije sa istoka.

Završavam pisanje ove zbirke pjesama na Dan pobjede, pe-tog kolovoza, s nadom da nam ubuduće nitko više neće ospora-vati pravo da branimo svoje domove, da volimo i budemo po-nosni na našu Hrvatsku. Razoružani, svejedno smo pobijedili fašističku velikosrpsku agresiju. Klevete i laži o nama koju su je pratile nismo još pobijedili, tako da nismo još odali dostojnu počast svim našim žrtvama kroz zadnjih stotinu godina. Koli-ko god to bilo moguće, njihova imena kao i imena njihovih krv-nika moraju postati javno dostupna svima u Hrvatskoj i u svi-jetu. Samo istina oslobađa i brani pravednike, ljude poput nas Hrvata koji ne svojataju tuđe, nego samo brane svoje. Ako se ne možemo prisjetiti ni složiti oko vlastite povijesti, osuđujemo sami sebe na to da nam se slične grozote ponove u budućno-sti. Istina i ljubav su blizanci. Lako se međusobno prepoznaju a najveći grijeh je kada ih se negira ili razdvaja. Ponosan sam na mlade ljude koji su danas u Kninu pokazali kako se voli Hr-vatska.

Ljiljana (Lile), moja draga žena nepokolebljive vjere, bila je ispiracija i stalna podrška i za ovu zbirku pjesama. Sin Vito-mir bi mi uvijek došao kada mi je najviše trebala njegova po-moć i podrška. On je autor zraka koje se probijaju kroz rupe od granata na Vukovarskom vodotornju i koje izbijaju iz križa s krunicama. Za sliku križa s krunicama na Ovčari ljubazno mi je dao usmeno dopuštenje gvardijan Župe sv. Filipa i Jakova fra Ivica Jagodić. Moj prijatelj iz Reda propovjednika Fra Ma-rio Roko Marinov, pomogao mi je da dođem do fotografije sli-

11Proslov

ke Đure Sedera, kojoj se često divio dok bi je gledao za vrijeme doručka u dvorani „savršene akustike“ Dominikanskog samo-stana u Dubrovniku. Drugi moj prijatelj, još iz djetinjstva, Ivo Furlanis, autor je nadahnutog teksta o plaži Firule u Splitu, ko-jeg sam s njegovom dozvolom malo skratio i dao mu oblik pje-sme. Hvala mu na tome. Zahvalan sam i Ani Krolo, koja je kao stručnjak lingvist korigirala sve tekstove, posebno onaj najteži dio u kojem se pojavljuju riječi iz splitskog dijalekta (Rječnik na kraju Zbirke). Za takve riječi koristio sam ukošena slova. Kako dijalekti nisu strogo lokalizirani, mnoge od spomenutih riječi spadaju i u rječnik dalmatinskih pojmova. Na kraju, posebno zahvaljujem i najelokventnijem stručnjaku za povijest i umjet-nost u Splitu, isto 100-postotnom invalidu, koji mi je ljubazno i prijateljski pomogao da dođem do nekih od željenih slika pa je čak izabrao i naslov između nekoliko mogućih naslova koje sam mu spomenuo za ovu zbirku pjesama. Toliko je samozata-jan da me zamolio da mu ne navodim ime.

Bit će mi vrlo drago da mi se zainteresirani čitatelji jave pre-ko e-maila: [email protected].

U Splitu na Dan pobjede 5. kolovoza 2016. Prof. emer. dr. sc. Davor Juretić

Hamid Naderi Yeganeh: „Srce“ proizašlo iz matematičkog izraza koji pomoću sinusa i kosinusa crta na računalu 2,500 elipsa:

http://www.huffingtonpost.com/hamid-naderi-yeganeh/mathematical-formulas-for-the-symbol-of-love_b_8848264.html

1.LJUBAV POSLIJE ODLASKA


PRVO »ITANJE

Prvo čitanjebilo je emocionalno i za mene.Uspio sam da mi se glas ne prekine,ali suze se pojaviše,baš kao i Tamarikad je Tinu na Lovrincučitala pjesmu o njemu.

Nakon pjesme trećenetko reče:„Zar je to sve?“

Da, bilo je svei bilo je dobro da nisam isprintaoviše od tri pjesme,jer tko bi to izdržao?

Ljubav poslije odlaska 15

MALA NONE

Moja Mala Nonebila je i tužnai arajdana,arajdana što me vidii tužna što joj unuk odlazi.

Nikad nije bila ljepotica, ali u starije danebila je baš lijepa nonica.Sva nasmiješena ljudska licalijepa su slikai kod staricai kad su navika.

Na kraju života znala je da ona odlazi. Smogla je još snageda mi zadnju rečenicu kaže: „Uvijek sam te puno, puno volila“


PRIJATELJICA SUZI

Prijateljica Suzivjerna brana protiv svih klevetaspremna da te guraako treba,ali nikad da ti sudi.

Takva je bila Suziuvijek obzirnaprema drugimai kada joj je prvi sin na rukamaumiraoi kada je i samaumirala od citostatika.

Služila je svojima do krajafina, plemenitai otvorena srca.


BROKVA U »IVERICU

Brokva u čivericupa njena mučenička smrtkao nagradaza neustrašivuborbu za pravdui zaštitu žrtavaod okrutnih napadau najljepšem gradu na svijetukoji joj ni ime Katja ne pamti.

Bila je ljudinakao kruh dobra žena.Iskorištavanje i mlaćenje ženanije podnosilapa je svodnika premlatilai jadnu kurbu njegovalaživotom za to platila.

Nepravda je pratilai nakon što je umrla.Nitko nije ni prozvan a kamoli osuđen,ali mi nitko ne može ni zabranitida se pridružim Isusui slavim je u Raju.


KRIK U NO∆I

Znam danas tigrica si bilai sa rodoljubima se borilada bi djecu svoju sačuvalaod krvoločnih četnika

Zamišljam te u uzrujanoj masi narodašto slobodu prizivaod čudovišnih tenkova

Možda već ležiš pregaženajoš jedna nevina žrtvaza Lijepu Našukrvlju natopljenu

Jednu ludu želju si imalai meni je na uho pjevušilaali kao u snu slušaha ne shvatihdok me noćas krikom ne probudijedna ptica okova oslobođena.


PROLJE∆E 1971.

Ljudi misle o menida sam vrijedan.Kakva zabluda!

Ljudi misle o menida sam dobar.Kakva zabluda!

Ljudi misle o menida sam pametan.Kakva zabluda!

A ja mislimda ljudi misle o meni.Kakva zabluda!


LJETO 1971.

Sunašce titrana mom stopalu.Gore visoko u četvrtoj brzinii u četiri dimenzijelastavice se volekao lastini repoviu lepršavom ljubavnom letu.Nimalo ih ne smetamoja prisutnost u svijetu.


USKI PUT KROZ POLJSKO CVIJE∆E

Uski put kroz poljsko cvijećeiznad borova i huka morajedna razbijena klupai od sunca zagrijanadva plosnata kamena.

Praznik je ali nikog nemaTrstenik nas čekai crveni makovii kaktusi ljubičasti i blistavo žuta žukai polja blitveu Dioklecijanovom rajukojeg ne htjede datini za carske vlasti.


ZALJUBLJENA CLARA

„Ella es loca“ govorili suza nju njeni prijateljimladi znanstvenici.„Ella esta enamorada“ divile su se njene prijateljicemlade znanstvenice.

Usnila je i sanjala da plešemou crkvia na javitih nekoliko dananisu bili avanturanego vrelo snage i ljubavida nas održi na površiniuzburkanog mora životaizmeđu dalekih obala.


POSNA NEDILJA

Posna nediljaples ribicaigre, spavanjei zaljubljeno gledanjedok nam komarča divjakagladi nepcazalivena ujen i vinona Sveti Duje svitliobasjan zadnjim zrakamaSunca na zapadu.

I opet se naklonihjapanskom paruna Zapadnoj obalikoji smjerno pazi da ne zgaziLuciju Zaninović.


KAKO SAM POSTAO BAMBI

Obećani darza deseti rođendan,bičikleta,postala je bespredmetna,zbog prvog pravog druženjaOca i sinau predivnoj prirodi Bosne.

Još su mi u očimaskakavci na mirisnim vlatimatraveu koju sam zaronioi bistri potočić u šumipredivan okus njegove vodenikad se ne ponovi.

Samo u maštiživio sam u šumii postao Bambinakon što sam pedeset putaprogutaotu dragu prvu knjigu.

A kada sam ugledaoza deseti rođendanknjigu „Bambijeva djeca“poludih od sreće.


I bilo je razloganije to tričarijaOtac nije daoda me progutaUstanova.

Poslao me s majkomčak u Slovenijuda ponovo učimhodati i plivatinakon dječje paralizekoja je uništila skoro sve mišiće.


©UP KARTA

Kada je moja majka umiralaod teškog moždanog udaranakon što je cijeli život položila na oltar ljubavijoš je bila čvršća od stijene.

Pažljivo je izvagalapa je meni fino rekla„Dobila sam posljednju pomast“a za ostale je izravniju poruku imala„Dobila sam šup kartu“.


MISAONI EKSPERIMENT

Recimo da postojisvemir paralelniu kojem i ja postojimali u tom svemirunikad nisam imao tako snažnu glavoboljudok su mi virusi uništavali živcekoji pokreću mišiće.

Bio bih sigurno pokretnijiali da li i sretniji?

Imao bih istuljubav prvukoja bi me odvela na istokponižavanja da trpimdugi niz godinaisto zbog hendikepiranostiali ne u pokretnostinego zbog svog rođenjaizvan „nebeskog naroda“.


U MLADOSTI

U mladostisvi su mi putevi bili otvoreni.

Moja matiželjela je da odem što daljeda i nju slavešto me stavila na nogei da ne zanemaruje višesvoje zdravo dijete.

Jedan put je vodioprema vitkoj Irisu bikinijuna sunčanoj plaži.

Iris je imalainteligentnog sinapri porođaju oštećenoga.

Nije me htjela,jer joj je najveća želja bilada rodi jednogzdravog sina.


»UDA

Moj pape bio je ateistaali bi uvijek neku skužu izventaoda ne bude i komuništa.

I svejedno radio je čudaizliječio djecuza koju više nije bilo nadekoja bi umrla bez likara Mira

Proizvodio doktore znanostikao na lančanoj tracii na vrhu zgrade u Rijeciprekrasni vrt stvoriokada to još nije bilo u modini u Americi.

Ja sam vjerovao dakakoda će uvijek biti takoda će mi pape uvijek imatistotine hobijai da će uvijek raditi čuda.

Naivno sam ga pitaonakon što se malo oporaviood moždanog udara„Tata zašto više ne tipkašotkrića tvoja


na tebi dragoj starojpisaćoj mašini“a pape mi je odgovoriovrlo jednostavno i izravno„Pa ne mogu raditi čuda“.

Ono što mu je život cijelibilo potrebno i lakokao disanjei što je bilo čudoza druge ljudetada je i za njegapostalo čudo.

A mene je to normalnoneopisivo ražalostilojer sam i ja očitou čuda vjerovao.


Skicu profila prof. dr. sc. Mira Juretića napravio je Davor Juretić 1976. godine


LUCIL DRAGOG OSMJEHA

Vitke, crnokose, zmijasteočiju koje te bušenogu koje bljeskajukako se brzo krećugrudiju koje stršei lijepo ocrtanih mišićato je bio moj tip mladih žena.

Glas im nikad nisam čuojer su gledale kroz menei prolazile što brženisam bio njihov tip.

U mene su se zaljubljivaležene koje su patiležene koje su debelepa su patile još višejer ja ne bih ni shvatioda su zaljubljene.

Lucil dragog osmjehai njeni prijatelji sektašivodili su križarski ratu studentskom naseljuspašavajući dušezalutale u komunizamateizam i katolicizam.


Uživali smo u bezbrojvjerskih nadmudrivanjaza jednim od okruglih stolovaogromnog HUB-ajer njima je Biblijabila najvažnijaa i ja sam je dobro znaoa amerikanski sam tekusavršavao.

Lucil je obožavalaraznobojna kamenjasakupljati odasvuda.

Napunila je s njimačitav podrum bankaratate s Manhattana.

Ponosno mi ga je pokazalaprije nego što smo išlina Dugu plažugdje se nismo mogli kupatiu ledenom oceanu.


STUDENTSKI DANI

U studentskoj menzipo četvero smo u istom redu čekalidugačka zmija studenataod stotinu redova.Samo da mi noge izdržei da danas opet ne budemeni mrskasalata od krumpira.

Prijatelj iz školskih danamoj cimer u ZagrebuTonči je isto studirao fizikui prvi posao dobio na „Ruđeru“

Bio mi je uzor u svemujedini je propitivaonedodirljive autoritetepartijske ideologei profesora Supekavrhunskog znanstvenikapo komunističkim kriterijima.

Divergencija je započelapo mom odlasku u Ameriku.Danas bi Tonči sigurno bioautor seniorotkrića Božje čestice


istraživanja iz fizike visokih energijakoja mene nisu zanimala.

Tog, skromnog, dobroguvijek odmjerenog i super-inteligentnog čovjeka,koji je smrt već jednom pobijediokao posmrtno dijete, dijete ljubavi prelijepog vojnika iz dalekih krajevai majke bez grijeha,dragi Bog je uzeo sebi;morao je zauvijek ostavitimladu ženu i svoju malu curicu.

Toga se danas prisjećamna dan Velike Gospene izlazi mi iz misliu snove mi dođesvako par mjesecijoš živ, još aktivan u fizici, a istovremeno i bolestanod iste teške bolesti.


PARMA 1984.

Zelena katedralana grudima Marije Lujzesunce u svakom listusrce u svakom deblu.

Što je to tako privlačno u istinida je tražišmakar si ateistda je ljubiši kad je ne vidiš?

Poslije odlaska ljubav postaje pjesma ljubav postaje zagonetka:„Ribica je a ne plivau moru samo noge umivarado gleda crtića tata ga zove Vitić.“


BRACO

Moj prvi prijatelj Bracosestra ga je dovelameni u vrt,jer sam valjda ja bio premalida bi me iz vrta dali.

Nisam mu znao ni pravo imeni da su mu ocana pravdi Bogakomuništi ubili.Majka mu je dobilasamo veštit s krvavim rupama.

Bio je ponosan, osjetljivi puno je propatio.Ni to nisam znaopa sam mu okrutno rekaoda imam novognajboljeg prijatelja.

Braco je samo otišaosve dalje i daljedo Amerikei nikad se vratio nije.

Braco i Dadoponovo se sreliu Americi.


Zvao se tada i Frank i Miroali ne više Braco.

Braco-Miromi je oprostio.Kao heroj je prošaonajgore strahote rataiz dalekog Vijetnama.Vidio je više strahotanego mi u deset života;bez straha iskakao iz helikopterada ranjenike nosi, dva puta teže od njega.

Iz djetinjstva je izbrisao sveiz Lijepe Našei najljepšeg grada na svijetu,osim mene,pa smo razgovarati moglisamo engleski.


Stjepana Čosića, oca mog prijatelja Mira Čosića (kojeg smo zvali Braco, jer je imao četiri sestre), ubili su bez suđenja 1946. godine. On je trošio svu svoju ušteđevinu iz Amerike da sa svojom suprugom gradi kuću od četiri kata u Splitu za svoju veliku obitelj. Postao je američki građanin pa je ili to ili otimanje njegovih stanova mogao

biti povod da ga se eliminira.


PRIJATELJI

Za našeg Ivu Furlanisagovorila je supruga njegovada je on živi svetackoliko se davaoi njoj i djeci i stotinama obitelji,koje bi propale bez njega.

Mene je dolazio posjetitikada mi je bilo najteže,dok sam bio bolestan i nepokretan.Dolazio je sve od Firulaprigoria bi najdražehodanje rano ujutro po lažini plaže.

Tražeći darove životanašao je zlatni prstenkako viri ispod mora i pijeska.Prošla je korota,poznanik mu prisvojio prstena mom Ivi čitav život bio je ufanjei vjera u žrtvovanje.Uzimao je na sebe preteško bremenesebično prenosio znanjedok su mu dozvoljavali da pomaže.


VALOVI I BONACE NAJDRAÆE PLAÆE

Bila je južina, vlažna, ali vedra južina, prestala je bonaca.Šumeći i škripeći iznad moje glave bor je savijaosvoje stare i ispucale graneistresajući povremeno šiške odavno rastvorene na sag sazdan od njegovih otpalih iglica.Vjetar mi je prkosno kosu zabacivao trudio se da u moje uši ne uđu drugi šumovia ja sam zatvorenih očiju i ustaduboko udisao opojne mirise smole, mirte, brnistre i moratog raskošnog svibanjskog jutra.

Valovi postaju sve veći i teži, gomilaju se, dižu i spuštaju.ruknu na kraju, i rasprsnu u bezbroj sjajnih kapi koje mi lice zasipajuvisoko iznad mora i plaže mog djetinjstva.

Osjetih toplinu na obrazu.Prve zrake sunca provirile su iznad čempresa Ivaniševića briga.Obasjale su obrise udaljenih plavičastih otoka.Bor, maslina, čempres, crnika, smokva, palma, mirta, brnistra, lavanda,Ružmarin, kadulja, loza .....crkvica u polju, magarci na paši i nekoliko kozakoje se veru po padini brijega išaranog kamenom.To je krajobraz, koji u njemu rođenog i odraslog,lako poput sna vraća u djetinjstvo,sili da postane pjesnik ili slikar,unatoč tome što je težak ili ribar.


Valovi donose sve što snaga mora pomete sa dna i površine,školjke, račiće, trave, alge, lažinu, kamenčiće raznih oblika i boja.Pomalo nastupi bonaca, kad južina prestane,sve je tiho i mirno a more je prozirno.

Već kao šestogodišnje dijete bio sam gospodar uvale Firule.Već u zoru istraživao sam obalu.Svaka jača oseka otkrivala je uvalu.Uživao sam skinuti sandale i gacati po plićaku,svaka školjka bila je moja, da joj se divim i da je čuvam.Danas prepoznajem u sebi tu silnu ljubav prema Božjem stvo-renju.

Sjetih se i dupina koji su se za bonace znali natjerivatioko tri hridi, brižljivih čuvara plaže.Dupin, poput onog koji na leđima nosi dječaka(ah kako sam želio da sam to ja) na davno nađenoj grčkoj vazi,vječna je spona između obale i dubokog mora.

Moj pape i ja zajedno smo „s kraja“ lovili ribe,skupljao sam s njim ješku, morske rakove i crve.Majka me rodila u kući Božića niti tridesetak stuba iznad plaže Firula.Za jakih južina i lebičada morska prašina znala je zalijevati prozore našeg stana.Za bonace gledao sam iz kuće odraz mjesečine u moru, a za neverejoš vidim slike noćnih bljeskova munjakako obasjavaju podivljalo more.


PREKRASNI TRENUCI DRUÆENJA

Dok traju, pojma nemamoda u njima uživamo,jer su jedinstveni,jer sam ja brat kojeg su mu ubili,jer je on moj brat izgubljeni.

Kada bi se zadnje školsko zvono oglasilobili smo već arajdani,mogli smo pričati koliko god htjeli,sve do moje kuće na uzbrdici.

Ne bih ni osjetio napor dugog penjanjaza moje noge koje su ostale bez mišića nakon poliomelitisa.

Još bi se na vratima mog vrta zaustavilii nismo mogli stati pričatidok ne bih rekao „sada ću ja tebe otpratiti“.

Pa bi spuštajući se nastavili pričatisve do njegove kuće na nizbrdicii tu se nismo mogli rastati,jer su teme bile previše zanimljivea užitak druženja sve veći i veći.

Onda bi on rekao„Ajde da te još jednom otpratim“


i ja bih još jednom zaboraviokroz priču s prijateljemkoliko je napornopenjat se do moje kućebez mišića na obje noge.

Nešto je menefasciniralo kod njegai nešto je njega fasciniralo kod menei tako je ostalo cijelog životani drugi prijateljini brakovi i obiteljinisu to mogli promijeniti.

Jedan u drugom pobudimomisli nove, neočekivane.Zaista mi faleuzleti duha uz naše šetnje davnešetnje neponovljive, zauvijek prošle. Dok su trajale,u Splitu i Zagrebu tjednima, mjesecima i godinamabile su neopisivo lijepi dar Boga u našim životima.


SOLONOVA INSPIRACIJA

Sapfa voljena, s otoka Lezba, još si živatvoje ljubavi spaljivane, rana nedopustivaumrli su svi, koji su ti pjesme spašavaličuvali slobodu misli

Nada ostaje zadnja u Pandorinoj kutijiblago zadnjeg cara Bizanta, tvojih devet knjigaHrvat ih je sakrio na sigurno, dok se borio uz njeganoć prije prodora Turaka

Pojavit će se ponovo svi tvoji biseri, kad nam budu najpotrebnijiSolon će moći ponoviti da je imao zašto umrijetihvala mu na inspiraciji


PRVI CVIJET DESNOG STABLA POECIJE

Potpuno nevažne sitniceradost djecemalog Tina i Lukesmišnih unuka naših susjedaoduševljenih nezgrapnim hodom čančaredok je preko terase vire.

Desno stablo poecijeosjetilo je moje suosjećanjemoje poticajeda i ono procvateprvi pupoljci provireu najdubljem hladu visoko ispod krošnje pitosporenakon bogate kiše;koja divotapremda nema još ni c od cvijeta.

A ko to uopće može opisatikako se Ika radosno izvijalakad joj je Lile žednoj i vezanoj dala za popitiposlije kupanja na invalidskoj plaži.Ostavila je velike vlažne otiskena obje Liline nogavice,poljupci radišne labradorice.


JO© DVA DANA

Još dva danapa mirovinaposlije fakultetanajblistavija faza životapotpuna slobodaako od mene nešto ostaneosim pola stoljeća radnog stažaLjubav mog života će konačno uspjetinaučit me kako se relaksirati.

Volio sam sveživota poklonei ništa mi nije bilo prirodnijeod svakodnevne borbesa stepenicama i diskriminacijama.Uvijek sam uživaosve od sebe datiA ono jedinstvenonikada nisam shvatiokako sam se uspio zaljubitiu sve što sam radio.


SPOZNAJA

Smisao života stvaranje je ljepote,suradnjom života i smrti.Zar smrt stanica ne stvara i naše vitke prste?Isus nam i danas govori:svi smo mi sinovi mojeg oca gori, pomolimo se da nam otvori očida i mi možemo stvarati i ljubitikao i on.Kada sam imao samo par mjeseciotac mi je prvo pismo poslao.Primio sam ga tek nakon njegove smrti,pismo je bilo oda životu dok je smrt svuda haralapuno prelijepih obećanja koje nikad ne postaše istinaza njegovog života,jer je i za njega život bio teža borba nego što je mogao i zamisliti.Ja nisam ispao savršen u svemu, Hrvatska je konačno izašla iz genitivaa moj otac i ja nikada nećemo izići iz neutruma.Ostaje samo ono neopipljivo,skromni ručak u Varošu za Sonju i Miraproslava pola stoljeća sretnog braka. Proleti dvadeset godina,skromni ručak u Manušu za Dadu i Liluproslava dozine godina sretnog braka,Sve isto i sve drugačije, obećanja mog oca iz 1944. ostvarili smo ja i Lile 2015.Šetnje uz obalui rast duša koje se isprepleću.


NEVIDLJIVI »OVIK

Iza vrata bez krakunaspojile se moja guzai spasonosna Princeza.

Žurno, žurnoprošao je užurbanopokraj jedinog pisoaraoduvijek uredno pokrivenog radi kvara.

Zaustavio ga moj povik „Zauzeto“!vrata nije dalje otvarasamo su se pojavile sjajeće lokvice pišote,bez riječi,nije mogao više izdržati.

Morao sam ih kasnije pažljivo zaobilazitidok sam otpratio Princezuod sjevera prema zapadu i jugubirajući za štapoverijetke suhe pločice.

Srama nema, svi smo tu slatki pacijentisvi strpljivo čekamo Titija u stavu mirno kao vojnik na stražištap-puška u svakoj ruci.


PRED USKRS 2016.

Neočekivano,još jedno sućidarsko proljeće,život se promijeni naglavačke,kada anđeli tako odluče,zamalo me usmrte,ali postignu svoje i moje želje,da opet uživam u uskrsnućucvijeća u vrtu,da opet za svaku palmuvidim osmu granu.

Ne bi bilo pošteno da se poslije smrtipojavim u zdravom tijelu iz mladosti.Ne mogu nadoknaditipropušteno zbog bolesti ili gluposti.Ne mogu se ni odreći radova iz znanosti,koji već žive i bez mene.Želim samo da ljubav preživi.Biljke znaju da ih volimi moji najbliži znaju da ih volim,a moju ljubav će prepoznatii poslije moje smrti.


POKRIVEN LANJSKIM SNIJEGOM

Pokriven lanjskim snijegomletim visoko poduprt snagom njegovomnevidljiv ulazim slobodnokonačno vidim ljubav i dobrotu istinu i pravdu na djelukao i zlo uporno, opasno i smradno.

Borba se stalno vodi u svakom ljudskom srcuu svakom naroduali neka se predaju drugijer mi smo Hrvati.

Hamid Naderi Yeganeh: „Grančica masline“ proizašla iz matematičkog izraza koji pomoću sinusa i kosinusa crta na računalu četiri tisuće krugova:

http://www.huffingtonpost.com/hamid-naderi-yeganeh/mathematical-plants_b_9010790.html

2. NEZGODNA ISTINA


DOSTA DOSADNO ZLO

Zli ljudi iliti zlotvoridosta su dosadni,kao da su svijednojajčani blizancis istim obrascimazlog ponašanja.

Laži, klevete, svojatanje tuđe imovinei puste manipulacijesvima su im zajedničke.

A znaju biti šarmatnijiu širenju svojih lažina plodnoj gomilioholihsamozadovoljnih i bahatih sudacatuđih životanego gola istina.

55Nezgodna istina

TKO SAM JA ?

Samospoznaja .......ošamuti me spoznajakoliko dugo godina trebada postane potrebada se ostvari samospoznaja.

Pa vas moram pitatijeste li i Vi paradoksalna mješavinadobrih i loših osobinakao i ja?

Dobronamjeran i netaktičanglup i inteligentannepovjerljiv i lakovjeranhrabar i ustrašenzanimljiv i dosadanradišan i lijen.

Ali bar jedno znamkonfuzije nemau mojoj ljubaviprema Životuna svim ljestvicamaod nanometrado Gajeni u iskrenostini u istinoljubivostiu istraživanju Života.


Jer iskrice kreativnostisame po sebine bi bile dovoljneda nema strasne upornostikoju Život volii ponekad nagradi.

57Nezgodna istina

»IJA SRAMOTA?

Sramota me zbog jedne mislikoju sam imao u glaviodmah nakon zaposlenjana najvećem znanstvenom institutuu Zagrebu.

Brinuo sam se što ću rećii kako ću se držatiu uzvišenoj prisutnostiDruga Titaako se udostojida nas posjeti.

Sramota me i što sam vjerovaopredizbornim obećanjimapremda je i moja majka znalada jabuka ne padadaleko od stabla.

Između tih vrhovnika i titanabilo je puno nulakojima sam isto vjerovao naivnoda su mi prijatelji.

Zapravo su bili plaćenipo svakoj informaciji.


Posebno me sramšto nisam znao da su od zime i gladina pragu svojih otetih kuća„U ime naroda“umirali pošteni ljudikoje komuništi nisu htjelibrzo ubiti.

Mene je sramotajer je bolje znala moja stara majkakoja je uvijek govorilatko laže taj i kradea tko krade taj i ubija.

59Nezgodna istina

ABNORMABEL I JA

Svaku večer prije spavanjaabnormabel i japostanemojedno.

Tako ga zovemosupruga i jajer mi smo izvan svakog kalupaljudi čudniabnormalni i nepripadajućia sebi začudo parimo normalni.

Možda su nam širi rasponi normalnostinego što ih videdruge osobe.


SUNCE NA©EG NEBA 2014.

Plemeniti Hrvati i kada nade nema višedo smrti se bore.Iz pepela ustaju i ponovo grade obiteljske tradicijeponosni da su svoji na svomeod Dunava do najdaljih otoka Jadrana.

Zlatna dvorana pokazuje kudai kako dalje ići rijekom bez ušćaputem bez povratka, stoički bez jadanja,pokloniti nadua ne nove dugovemladima koji ostaju.

Gvozdensko nam nikad oduzeti ne mogunašu Masadu,ni herojsku obranu Sigetani nezapamćeno herojstvo građana Vukovara.

Nije nas moglo poraziti moćno Osmansko Carstvoni golema srbočetnička armadado zuba naoružanai mirisom krvi raspaljenana neljudska zvjerstva protiv golorukih domobrana

Umjesto da obrana Vukovara bude uzor svim ljudima svijetai tu nam svetinju blate mrzitelji Hrvatakoji nas rado dijelena tobožnje fašiste i tobožnje antifašiste

61Nezgodna istina

a jedino su u stanju dokazatida su klevetama zadojeni.

Još se i čude da i danas 2014- tekršćane ubijaju i barbarski mučesamo zbog toga što kao i mi žele biti svoji na svome i dom svoj braniti.

Ništa nisu naučili iz povijestiili još gore pogrešne lekcijepa im se povijest ponavljadanas na naftnim poljimaa sutra, tko zna,možda i u njihovim zemljama.

Samo se nastavite rugatinašoj povijestii prenositi sve stravične zločine četnika nad Hrvatimakao da su to naših ruku djela.

Gadljivost je obostrana;koliko se mi gadimo vamatoliko se vaše laži i klevetegade nama, čak i kada ih samoglupo prenositeslijepo vjerujući autoritetimaili vrlo pristranim javnim medijima.

Iste ste vijesti piliza vrijeme Domovinskog ratai u Rusiji i u Americi


da su četnici iz „Krajine“ bez navodnih znakovanajbolja nada za mir.

Svi ste nam zamjerilišto smo svoju zemljuu Oluji oslobodilii svi ste bili sretni što ste postiglida se četnici silovateljii danas svojim žrtvama rugaju u Vukovaru.

63Nezgodna istina

Autoportret hrvatskog slikara Jospia Horvata Međimurca, autora velikog broja slika iz rane hrvatske povijesti, kojeg su partizani pogubili 2. lipnja 1945. godine, premda

je bio teški invalid. Presudu su napisali naknadno u rujnu 1945. Kolege umjetnici, od kojih je mnoge spasio od nacista i pomogao im da odu u partizane, zvali su ga: Šepavi.

Kako je autoportret vlasništvo Hrvatskog povijesnog muzeja, autor knjige dobio je dopuštenje od HPM-a za tisak fotografije autoportreta u ovoj zbirci pjesama.


NAPAD ISKRENOSTI

Jedan naš političarvolio je bumbitipa je u napadu iskrenostipodučio narodne masekako uspjeti u politici.

To je lako rečeprvo treba znatipola sata lijepo govoritia da se ništa ne kaže.

Drugo treba znatipola satabez prestanka lagatigledajući ljude u očibez da se trepne.

Treće treba znatiu istoj rečenicišto više putaHrvatsku spomenuti.

65Nezgodna istina

POUKE IZ VUKOVARA

Vi poginuli heroji obrane Vukovarakoju pouku želite ostaviti nama Hrvatima?

Nazirem prvu o ustašamakada god četnici spomenu ustašeto je kodirani poziv braći Srbimana mučenje i ubijanje golorukih Hrvatakao i poslije Drugog svjetskog rata.

Isto tako to je poziv na pogromei toliko masovne zločineda se krivce nikad neće moći niti prozvatia kamoli na odgovornost pozvati.

Budnički je to pozivda se probudi kolektivnazločinačka svijest četnikakoja je samu sebe uspavalapričicama o bratstvu i jedinstvu.

Pobjeda se traži prvo u lažipa kada nam se laži istevrate iz Engleske ili Nizozemskekao optužbe tešketada su zadovoljni svi četnicia mi smo budaleako mislimo da se povijest ponoviti neće.


Zašto se ne bi ponovila kada su nakon svake orgije klanjavozili kola stvari prepuna opljačkanih od Hrvatai većini nikada kazna nije stigla.

Mogli su se samo rugatisvojoj braći Srbima koji nisu htjeliu agresiji sudjelovatiili su čak Vukovar braniliod barbara i koljačazajedno s Hrvatima.

Druga je pouka da se boriti moramoi u doba mira, stalno i bez prestankai perom i riječima protiv laži i kleveta tko god da ih ponovioi koliko god puta ih ponovio.Antikroatizam i antisemitizamisto su tako stvarni i žedni krvikao povampireni fašistibilo da su četnici ili džihadisti.

Samo što se prvi skrivajupod plaštom antifašizmaa drugi pod plaštom muslimanizmajer plašt komunizma i jugoslavenizmaimaju već previše rupa.

67Nezgodna istina

Treća je poukada nam je udbaško smećekamen oko vrata.Vuče nas na dno močvarea nikad nema problemada zajednički zmijski jezik nađes onima koji nam o glavi rade.

Izgleda da samo mrtvi heroji znajuo groznoj iluziji pomirdbe patriota i udbašajunaka i izdajica.

I na kraju, sigurno nisam u pravu,jer Vi nikoga niste ni napadali ni mrzili.Samo ste domove svoje branili i fućkalo Vam se za sve kalkulacije, podvale, analize i klevetesvjetskih moćnika.

Fućkalo Vam se za odnose snagaza Vas užasno nepovoljne.Vi nas i mrtvi i dalje vodite, sve snažnije i čvršće u obrani domovine.


Križ i krunice na masovnoj grobnici na Ovčari u kojoj leže kosti mučenih i ubijenih ranjenika i civila iz Vukovarske bolnice, heroja obrane Vukovara. Za

tiskanje slike križa sa krunicama na Ovčari ljubazno je dao usmeno dopuštenje autoru knjige gvardijan Župe sv. Filipa i Jakova fra. Ivica Jagodić. Dodatnu obradu

te slike napravio je Vitomir Juretić.

69Nezgodna istina

SPLIT I VUKOVAR

I do dva stoljeća Split će pamtiti herojstvobranitelja Vukovara, kao i nedavno18. studenogakada smo sa Sućidra prvo ugledaliodsjaj žutih bengalkipa koplja stjegovau dostojanstvenoj povorcipo Vukovarskoj ulici.

Do dva stoljeća Split će biti teže branitinego Vukovarjer će ga i more napadatia ne samo barbari.

Tako će Europa izgubitinajstariju katoličku katedralui carsku palačusrce i dušu Splita.

A Holanđani se neće sjetiti kako su pjevalidok su Mladićevi četniciBosance ubijalinakon prakse u klanju hrvatskih obiteljiu Škabrnji.

Njihovo herojstvo pobijedit će moreu sebi grijeha naći nećekada i oni svoj dom izgube.


LJUDSKA PRAVA 2014.

One koji gaze svaljudska pravanitko ne kudi.Za njih mi nismo ljudinego odvratni domoljubi.

Domoljubi koji se usudesvoju zemlju volitikao što svoju vole Srbiili Amerikanciuvijek spremnisvoj dom braniti.

A koja su to ljudska prava?Zar to nije pravo na život,koje prvo oduzimamojoš nerođenoj djecii svim stvorenjimaako nisu naši roboviako mi ne određujemokada će umrijeti.

Zar to nije pravo na slobodu kretanja?Pravo koje prvo oduzimamonajslabijima.

Zar to nije pravoda čujemo istinu?To nam prvo oduzimajukomuništi koji vladaju.

71Nezgodna istina

PREDIZBORNA ©UTNJA 2014.

I tako stalno šutimošta god nam se dešavalopa i kada nas nevine ubijajugodina stotinu.

Sebi mogu utiske složitiznam da su lanjski snijegi prije nego ih napišem.

Jednom kandidatu uzor je Putin,drugom kandidatu anatema je svešto se o četnicima loše kaže,treći skuplja desničarei lako prodaje nerealne vizije.

Četvrti je ženaoptužena od svih da je lutkajer valjda u Hrvatskojžena mora biti vođena.Još je i diplomatavelik hendikep u Hrvata.


ÆIDOVSKA DRÆAVA

Da dvije židovske države postojejedna na krajnjem istoku Rusijetek sam jutros saznao.

Za Birobidžan možda ni Viniste čuli.Jedna Staljinova ideja,najviše nalik na neki rezervat indijanskistvoren radi lakšeg uništavanjadrugačijeg naroda.

Postoji i danasno nije preostalo puno višeod par tisuća Židova.

U toj prvoj židovskoj državidvadesetog vijekaŽidovi se nisu dali prevaritiali naravno neki zapadni ljevičariiz udobnosti svojih foteljazagovarali su ukidanje Izraelai preseljenje svih Židovau Staljinov Birobidžan.

Ni danas se ne znatko je na kraju ubio Staljina,uz Mao Ce-tunga,

73Nezgodna istina

najvećeg ubojicu svih vremena,za kojeg je teško reći da je bio sotonistada ga ne bi omalovažili.

Mladi ljevičari kao da ne znajuza šezdesetak milionaStaljinovih žrtavaili se tome diverodnu kuću mu hodočastei slave njegoveoponašatelje.


1994. GODINA

Čim bi nastava završilaFeyman bi otišao u Las Vegasželjan ljubavnih doživljajaa ja bih uživao u konferencijamaDubrovnik, Gozd Martuljek, Trst, Opatija i Crveni otok,ljetne škole i pozvana predavanja

U Dubrovniku sam se diviokako je Dominikanski samostan preživionakon što ga Srbi pogodišes dvadeset i četiri granate.

Još sam se diviodvorani savršene akustikeu kojoj smo doručkovali.Svaki šapat se jasno čuo na daleko;sagradiše ga najbolji majstoriprije sedamsto godina.

Sava je potekla uzvodno,bar te 1994-te godine,kada je i moja Lileprva u Splitupobijedila u borbida povrati otetu imovinu.Imali bi i dijeteda smo se našli te godine.

75Nezgodna istina

Tog ljeta uživao sam sa sinom, divio bih se kako se on s BBS-ovima povezuje. Gnjavio bih ga da idemo na plivanje,jer mu se kičma krivilaod nepravilnog sjedenjai rada na računalu.

Razbjesnio se i galopirao u morena praznoj pješčanoj plaži Dućatako brzo da se riba pauknije stigla sklonitii ubola ga u stopalo kada je nagazio.

Ja sam nastavioludo plivatia njega je spasiomoj prijatelj svetac živimoj dragi Ivo.


Slik

a Đ

ure S

eder

a Po

sljed

nja

veče

ra u

dvo

rani

savr

šene

aku

stik

e Dom

inik

ansk

og sa

mos

tana

u D

ubro

vnik

u. O

bjav

u fo

togr

afije

slik

e u o

voj k

njiz

i odo

brio

je a

utor

slik

e um

jetn

ik S

eder

.

77Nezgodna istina

DAN KRA–E PILOTA

Danas je bilo vrlo jako jugonisam mogao ništa drugonego taksi pozvatijer sam znao da će mi zloupotrebiparkirno mjesto zauzeti.

Nisam imao volje niti politiku bistritiniti kriviti policiju, sudstvo i političareza sve naše nevoljeza izvore svih naših kriminala,jer me loša bioprognoza dohvatilai osvetila se za sva moja ruganja.

U prednjem džepuimao sam najdražu Pilot pisaljkua čudio sam se na povratkuda ih imam dvije u istom džepu.Nekom sam ukrao još jednu Pilot pisaljku,možda baš nekom siromašnom studentu,ali što sada mogu, ne znam ni kada ni komu,mogu im samo svima dativišu ocjenu.


UNICEF

Bezbroj godinarado kupujemUNICEF čestitkeali nisam nikad očekivaoda bih i ja od njih pismo dobiopoziv za zaštitu djece koja trpe nasilje, zlostavljanje i odbacivanje od svojih vršnjaka obitelji i zajednica zbog svoje stvarne ili percipirane spolne orijentacije.

Meni je manapostavljanje pitanjapa se pitam kako UNICEF znada je u Hrvatskoj raširena diskriminacijai tko postavlja dijagnozespolne orijentacijedječice maleiz osnovne škole?Da li samo pedofiliimaju potrebne kvalifikacije?

79Nezgodna istina

TRI OPCIJE ZA PROMOCIJE

Bioenergetika je moja strukai prva knjigakada otkrih kolika je mukačak i voljeno opisivatite još i prodavatitisuće primjeraka.

Za prvu promociju tiskali smo tristo pozivnicaali je izgledalo na „Ruđeru“da nitko od pozvane kreme Zagrebanije imao potrebuni želju da dođe makar iz vica.

Poslije mi otkrila lektoricada se potrudila lukavija neradnicasve pozivnice poslati samo do škovaca.

Druga je promocijabila još svečanijau Splitu kod don Ivana Grubišića,koji se jadan povukao u pozadinua uvaženi promotori se razmahali.

Mlađeg sam glupo napiopa je svoju knjigu hvalio.Stariji je gozbu i kapljicuveć apsolvirao


te vrlo sabrano opisaomoju izvrsnu intuicijupokazujući naslovnu slikugrozno pogrešnog modelanajvažnijeg nanostroja.

Treća promocijaslavila je Rektorat novi u Rijecii tektoniku kontinenataotkriće rektorovog prijateljaiz Splita,a moja Bioenergetikabila je samo usputna.Ni danas nitko ne znazašto ju je nagradila Matica Hrvatska.

81Nezgodna istina

PROFESOR TICA 2015.

Postao sam profesor tica,selio sam se u Zagrebu,u Splitu, Parmi, Rijeci, i Americi.

Zapravo, tek me čekaselidba šesnaesta.Želio bih da je već prošla.

Zapravo i nisam profesor ticaniti sam tica selicaSelidba mi je noćna morašto je i normalno kad je čeljad staraa bezdušni ih ponukajuda korijenje svoje svako malo čupaju.


SPLI∆ANIN O' KOLINA

O Splićaninu o' kolinaima bezbroj izvrsnih pričaali jedna mi je najdražamogla bi se zvatinajbrža rastava.

Zajubia se u Beograđankua ona nije mogla odolittom šarmeru koji živi na moru.

Oženili se pa vlakom putovaliprema moru.Iznad Kaštela ona se oduševilamore i Split je vidilai spontano ga poljubila.Vrag je tanta pa je uz to rekla:„Bre gledaj kako je lepa naša Srbija“Splićanin o' kolina je popizdijaistim vlakom posla' je bez oklijevanjaodakle je i došla.

83Nezgodna istina

HANIBAL, CEZAR I DIOKLECIJAN

U Hanibalovo dobabilo je bezbroj Hanibalaali samo je jedanporazio sve rimske legijekada je sa slonovimapobijedio i Alpe.

Danas ima bezbroj Cezaraali skoro svi su psiuz časnu iznimku Šaptača psima

Zajedničko Cezaru i Hanibalu jeda su pobjeđivalibrojčano slabijii bez podrške matičnog grada.

Cezar je osnivač Europeugradio joj je u temeljekosti preko milijun Galai kosti svih Eburonagenocid po svim kriterijimaponosno opisanu njegovim knjigama.

Republika se raspala poslije Cezaraa careve je vojskapostavljala i ubijala.


Osnivač Splitajedini je uživao u mirovini.Kupao se u ljekovitoj vodisumpornih izvora,uživao u šetnjipo uređenoj plažiispred svoje palače.

Više mu je vrijedilouzgajanje povrćaza vlastitu hranuna super-plodnoj zemljisa tisuću potokanego cijelo Rimsko carstvo.

Od tisuću potoka ostala su jedan ili dvai stotine naziva dobra voda,ali nema ni srnani opojnog mirisa poljskog cvijeća.Nitko od tih velikanane bi želio uskrsnutiu današnje doba.

85Nezgodna istina

Moderna maketa Dioklecijanove palače u vlasništvu Lions kluba iz Splita pokazuje i dio plaže ispred palače, jer je more u doba Dioklecijana bilo oko dva metra niže razine nego danas. Zasluga je fotografa Đenka Ivaniševića što je za

„Dvoranu savršene akustike“ obradio više fotografija modela palače da bi dobio ovu sliku. Zaslugom Lions kluba Split ista je brončana maketa dostupna svima

ispred Turističke palače na Rivi u Splitu od svibnja 2017.


OPET SAN ONAJ STARI

Opet san onaj starija stari i mladi.

Vesele se oni koji me volea ja hvatam nitipovezaneubrzane budućnostii zamagljene prošlosti.

Mi kojima je dragaznanstvena fantastika,vidimo li vrli novi svijet, svijet pobjedepozitivnih povratnih sprega, svijet stoljetnih eksplozija?

Naš stari svijet zauvijek nestajepoput dinosauraali ovaj put pred našim očima,koje gledaju a ne vide,jer ne odustajemo od gradnjesvijeta sutrašnjicebeživotne pustinjesvuda gdje danas još postojezelene oaze.

87Nezgodna istina

WC ZA STRANKE 2015.

WC za stranke, savršeno derutan,savršeno čist i prazan,bez toaletnih papira,bez daske i poklopca,bez krutih ili tekućih sapuna,bez ikakvih mogućnostiza ruke brisati,zar to nije savršena slikau što se pretvorila naša Hrvatskana što nailazimo svi mikoji nismo umreženiu strukture moći.


JAVNI MEDIJI I PROROCI 2015.

U Biblijiproroci su bili najvažnijii kraljevi su ih skrušeno slušalijer proroci su biline samo glas Boganego i glas narodaiznad kraljevai kraljevih zakona.

Danas je obrnuto,sve je uvrnuto,svaki ministar je i kralj i prorok,koliko god uronio u poroka javni medijiposve sluganskinarodu prvo objavevješto pripremljeneproroka prognoze,a sa prorocima - zna se:nema diskusije.

89Nezgodna istina

©TA TI RADI©?

Šta ti radiš?Pitanje puno preziramog susjeda sa Bačvicaporijeklom iz Čavoglava.Pitanje vrsnog majstora,koji cijenisamo rad manuelni.

Ipak mu treba odgovoriti,makar i poslije njegove smrti.

Spremam zadnja redovita predavanjaiz biofizike o membranskim proteinima. Radim i na istraživanjimadizajna i testiranjanovih klasa peptidnih antibiotika,za koje bi moja asistentica reklada su Bruce Lee antibiotici, koji uništavaju svevišestruko rezistentne Gram-negativnebakterije.


U DOBA DOK JE BILO TITA

U doba dok je bilo Titanovac je isto išao u rupe bez dnabaš kao i sada,ali su komuništi narodu tili pokazatikako treba šparati.

Kao u vicu o puntiniHrvati su prvi nasjelizabranili uvoz svih znanstvenih časopisa i Playboya, uveli redukcije strujeda liftovi i frižideri ne rade.

Ja sam nakon tri godine čekanjaupravo dobio polaod svih plaćenih kemikalija.U Americi bih čekao najviše tri danastavio sve u frizer i koristio kad hoćua u Rijeci sam ih kao mačka svoje mačićesvako malo premještao u kvartovegdje je tih dana bilo struje.

Moju poznanicu u Splitu iz nebodera na visokom katu zateklo je vlastito vjenčanjeusred takve ratu slične situacije

Uspjela je savladatinebodersku skalinadu

91Nezgodna istina

jer se ne smije čekati mladu.Bila je lijepa, to se i danas vidia suprug joj zaštitnički dodaje štakejer je jednu nogu izgubila kao dijete.

Koliko je bolesnih, starih i hendikepiranihbilo tada danima izolirano?Spominju li to danas emisije„Izgubljene generacije“?

Komunište je uhvatila još gora paranojačim više nije bilo Tita.Ja sam morao u predsoblju čuvatiprazni dekanat nekoliko noći.Spavao sam na prljavom podu,neke beštije su mi izilenove džempere.

Već odavno nema Titaili možda ipak ima.Tito je par dana dugo samovaou stanu gdje mi je susjed stanovao.Bilo mi ga je žaoali nisam ga zvao,jer bi počeo plakati.Lile mi je lipo objasnilazar ne bi i ti plakaokad bi te draga osoba zvala,a vrata su zaključanai nema tvog gospodara.


SAMO JEDAN MOJ DAN

Moja majka je dobro znala da je život borbaJoš kao jako mlada bila je zaljubljenau pjesnika Davora pa me tako nazvala.Nije znala da je Davor Bog rataniti da je borba moja sudbina.

Jučer mi je dan bio očekivanmoje parkirno mjesto bilo je zauzetoParkirao sam konačno ali dosta daleko.Još sam bio slab od petka kada se desilo istoda mi je parkiranje bilo ometeno.

Davore jesi li to ti? - sućutno je netko upitaodok sam na asfaltu ležaoraskrečenih ruku, nogu i štapovaizgrebenog lica od oranja asfalta.Nije me uspio podići i nije želio odgovoritina moje pitanje odakle se poznajemo.

Irena mi je nježno obrisala lice etanolomi sterilnom gazom,koju su nam ljubazno dalikolege kemičari.

Te misli na događaje,već prošle, nisu pomagale.Ni ruke, ni štapovi, ni nogenisu bile stabilnei svaka je prepreka bila ogromna.

93Nezgodna istina

Peta prepreka bila je blaga nizbrdica,zapravo ulaz u prostrano dječje igralište.Znali su me loptom oboriti djecaprije mog bijega iz te ratne fronte.

Prva na ulazu spoznaja bila je ugodnalift je radio, kakav god bioi koliko god se kvariopopravljaju ga redovito.

Kvarovi često i nisu slučajnijedna generacija gimnazijalkiizmislila je takmičenjekoliko će ih više ućiu lift za četiri osobe.

Rekord je bio 16 curastali su na drugom katugdje se dolazi do betonskog zidai izlaza nema.Možda je bilo i histerijetrebalo je čekatiu klaustrofobijida se to riješi.

Konačno dođoh da svog kabinetaradostan što sam jučercijelu nedjelju pripremaopredavanje božićnou kojem ću svojim studentimapokazati čak i „Christmas tree effect“i kako ga iskoristitiza predviđanje antibakterijske aktivnosti.


Još sam se potrudio da mi bljeskaju riječi„Christmas tree effect“u mojoj Power Point prezentaciji.

Valjda već pogađate što je bilo,nitko od studenata nije došaoToliki trud, ali nije mi žao,sve bih ponovio i ponovit ću dok god mogu,borac u meni ne da odustati.

Kod kuće nije moglo biti ljepšemoja supruga draga, moja Contessaručak zdrav za prste lizati, a poslijemalo smo i politiku bistrilii o pantaganama pričalija sam ih giljotinirao u Americi.

95Nezgodna istina

NA©I MINISTRI 2015.

Htjeli ne htjelistalno moramo slušatišto nam bajaju naši ministribilo na radiju ili na kratkovidnici.

Oni ne krijunego u tome uživajuda zakon ne poštuju.

Dvaput u životunetko nije dao mom autuda se parkira na invalidskom mjestu.

Osoba bi tu stala i rukama mahalada me otjera.Prvi put to je bila ženasva sretna da uspješno obrani prazno mjesto za invalidasvog zdravog muža.Drugi put je to bila muška osobasva sretna da se umililanekome iz svite ministraisto u glavi invalida.


HRVATI

Sama riječ kaže da smo narod stari isto kao i Židovii mi smo svoj dom branilikada su ga napadali dušmaniriječ zajednička i nama i Sikhima iz daleke Indijekao i plemenitost i ustrajnost u borbi protiv zla.I Sikhi i mi smo dobri ljudiprisiljeni postati najbolji ratnicijer su nas htjeli istrijebitijer su nas stravično mučili.

Mučenici su kod Sikha postali svecioni se drže zajedno kao odani prijateljidok mi ne znamo ni imenasvojih heroja i mučenikakroz tisuće godina;apsurd zaistaza narod kojemu ime Hrvati ima značenjeplemeniti prijatelji.

Za razliku od Sikha i Židovapredugo nismo znali pisati, ni vlastitu povijest bilježitii još se čudimo kako je dušmanima uspjeloda njihove klevete postanu naša povijesta da mi još uvijek sami sebe napadamo.

97Nezgodna istina

IZME–U MORA I NEBA

Valovito treperenje mora na čempresimasamo nas dvoje na šetnici Zvončacasavršenu ljepotu Badnjakakvare samo avioni visoko u nebesima.

Idilična lokalna slikaŠetnju uvijek završimo prije krikaužasne rugobe od zgradenove tvrđave iznad same šetnice.

Nevini ljudi blaženo uživaju u šetnjiili ljubavi na suncu kao i njihovi ljubimci.Ne vide da su višestruko probijena nebesapočetak stogodišnjeg ratakojeg će financirati Saudijska Arabijadok god bude imala dovoljno nafteza pretvaranje u sebi sličnu pustinjučitave majčice Zemlje.


AKO TI TREBA MIRA

Ako Ti treba mirau Tvom kutku svemirasanjaj svake noći prije spavanjakako razgovarati s još nerođenimakako razgovarati s mrtvimakako razgovarati sa svim živim bićima.

Živ si i možeš sanjariti,golema privilegija,svi je možemo branitiod trendovskih utjecajai od ekonomskih poticajauništavatelja i prošlosti i budućnosti

Ako Ti treba mirau tvom kutku obiteljiprvo se Ti smiripa razgovaraj s dragim Bogoms drugima i sam sa sobom.

S Tobom su naši braniteljio slobodi su budni sanjalii svoj život su dalida bi ja i Ti moglisvake noći u slobodi sanjatikako sebe žrtvovatida naša djeca ne ostanu bez izbora.

99Nezgodna istina

UDBA©IZAM KAO SOTONIZAM

Ljudi laži, kod nas udbašite njihova ideološka djecadosljedni jedino u klevetama i laži,zar ih nisu već vjerno opisali Peck i Orwellkako sotonski uništavajupravdu, ljepotu, ljubav i istinuoptužujući druge a ne sebe da su fašistiurlajući da su oni jedini pravi antifašisticenzurirajući svejavne medijeuživajući pri tom kako uspješno peru naše mozgoveJoš živi, već su u svom paklua tko im se pridruži prodao je dušu đavlu


OTKRI∆A STALJINISTI»KIH VAMPIRA

Otkrili smo za sva hrvatska srcada u njima čuči ustaška guja

Zgražanje antifašističkog zboraaaaaaaaaaaaaaaa

Otkrili smo da katolička crkva u Hrvatafašizam razbuktava

Zgražanje antifašističkog zboraklerofašisti, klerofašisti, aaaaaaaaaaaaaaa

Otkrili smo da braniteljidrže za sebe da su antifašistia za četnike da su fašisti

Zgražanje antifašističkog zboraustaše, ustaše, aaaaaaaaaaaaaaa

Otkrili smo da su neki domobrani još živi

Zgražanje antifašističkog zboraustaše, ustaše, aaaaaaaaaaaaaaa

Otkrili smo da u Bleiburgu Hrvati slave NDH

Zgražanje antifašističkog zboraustaše, ustaše, ni razoružane ih nismo sve pobilisramota, sramota, aaaaaaaaaaaaaaa

101Nezgodna istina

Otkrili smo da su neki ministriprerezali sve slojeve pažljivo istkane antifašističke povijesti

Zgražanje antifašističkog zbora i srodnog nobelovacakoji se vješto preobrazio iz fašista u antifašistaustaše, ustaše, aaaaaaaaaaaaaaa

Otkrili smo optužbeda su antifašisti pobili mnoge civile

Zgražanje antifašističkog zboraNedopustivo, nedopustivo, svi nam moraju vjerovatida su predstavnici narodnih vlastisamo fašiste ubijalia ako smo samo Hrvate i njihove svećenike ubijali, svi su bili fašisti

Otkrili smo da su branitelji Vukovara„Za dom spremni“ uzvikivali

Odušeljenje antifašističkog zboraizvrsno, izvrsno, jer već je cijelom svijetu jasnoda je i „Za dom“ fašistički pozdravi svi već znaju da Hrvati ne smiju svoj dom branitia ako se usude svoje domove branitionda su fašisti kao i svi oni koji su Vukovar branili.Još samo treba svijet uvjeriti da je „Za“ fašistički pozdravjer ostalo se podrazumijeva, ako to kažu Hrvati.Smrt fašizmu, smrt fašizmu, smrt fašizmu,....


Otkrili smo da su stare udbaške metodejoš uvijek vrlo efikasneDrugovi antifašisti samo se trebaju pretvaratida su najveći Hrvatii u istoj rečenici što više putaHrvatska viknutitako da im se sjaje očiod ljubavi prema domovini

Oduševljenje antifašističkog zboraizvrsno, izvrsno, to smo uvijek i govorilida su najgluplji narod Hrvati.To je zaista najbolja taktikauvući se u njihove redove i uništavat ih iznutra.Smrt fašizmu, smrt fašizmu, smrt fašizmu,..


OZNA KOJA SVE DOZNA

OZNA, koja sve dozna,UDBA, koja nije OZNAi DS služba, koja nije UDBAsve je to naša sudbacijenjeni, moćni i bogati ubojice HrvataKrivosuđe, koje ih štiti kao tobožnje pravosuđe,odvjetnici, koji iskreno veleprofitabilnije i lakše je braniti krive nego prave jer već i vrapci kod nas znajuda pošteni najebeju

Suci sude, osude i dodjele kazneza nemoguće, lažne scenarijeod njih iskonstruiraneili Hrvata sudionika Olujeosude jer je u sudnici rekao da je Hrvat20 godina kasnije.Nakon takvih krivosudnih perverzijajasnije je zašto je deset puta više braniteljapoginulo od svoje ruke nego u Oluji od neprijatelja

Hamid Naderi Yeganeh: „Grana palme“ proizašla iz matematičkog izraza koji pomoću sinusa i kosinusa crta na računalu 12 tisuća krugova:

http://www.huffingtonpost.com/hamid-naderi-yeganeh/mathematical-plants_b_9010790.html

3. SRE∆A ILI KAKO JE ZVATI


BILA JEDNOM JEDNA DOBRA VILA

Bila jednom jedna dobra vilaskrivala je Vela špiljaa kada su tata i sin došlivila im pokaže prastare kostiživotinja i pticaod kojih ne ostaniti uspomenai okrugli otvor prema zapadukroz koji su lovcisvake noćiplanete proučavali i svakog dana nakon lova Suncu zahvaljivalii molili ga da ne potone prebrzou beskraj mora.U krug bi stalii za ruke se držalidok bi zadnji zraci Suncataj živi prsten obasjalitada bi prastaru pjesmu zapjevaliod koje bi i zidovi špilje oživjelii pridružili se molbi Suncuda opet sutra uskrsne.

107Sreća ili kako je zvati

MA©TA ME NAPADALA

I dok mi bi samopetnaest godinamašta me napadalada mi se buduća ženau Splitu upravo rodilajedna slatkamala curica.

Tadašnja hipotetikasada se ostvarilai još boljeja sam prestao staritikada smo se upoznalijoš malo samopa ćemo biti vrsnici.


SPLIT

Splitske cure i momcipreplanule Afrodite i Apolonilipost i ono neštoizvanvremenskotilo nestaje, Hajduk ostaje.

Stara profesorica fizikepitanje pažljivo razmotrila;leptirasta, diplomatski odgovorilai tako riješila dilemu trebalo je opisati moju anđelicu,koju je i veselila i sputavalasrednja škola.

Srž života je strast,plima poput tsunamija, ledena užarenost,izlazak iz svemira,tango entropija i informacija.


BAJKA O ZVIJEZDI AURELIJI

Još manje od godine dana radaa što ću poslije toga,visiti na stablu Grisogonaili Nutrizia.

Ali ne treba se sekirati,sutra u Zlatnoj dvoranibit će još dostadrugih polu ili cijelih plemića.Sjest ću kraj nekogada ga mogu pilatibajkom o zvijezdi Aureliji,koja je u svojoj nasilnoj smrtirodila i naše Suncei sve zlato ovoga svijeta.

Ili još bolje pilat ću gao zlatnom porijeklu Grisogona;o tome kako je Zeus oplodio Danajutako da je zlatnu kišuispustio na njupa je rodila Perzejapraoca svih Perzijanaca.

Stari Grci su zbog te legendedoseljene iz Perzijezvali Chrysogonosiod zlata potekli.


Istog su porijekla i Krševan Svetii svi današnji više i manje plemenitiGrisogoni.

Po rođenjui po svom vatrenom temperamentuto je bila moja majkai to nije bajka.


SRE∆A ILI KAKO JE ZVATI

Njemački metak koji ostaviduboku brazgotinu na glavi,još milimetar dubljei ne bi bilo moje ljubavida me iz samoće izbavi.

Kada Nijemacotac moje Male Noneljubav života u Beču ostavi,jer mu je riječ zadana,Marijete roditeljima,od života važnija bila,je li i to bila srećaili nacrt nebada me stvorii da mi čast ostavikao najvažnijenasljeđe.


POLJUBAC PRVI

Poljubac prvi,gimnazijalke željne ljubavii vojnika blage naravizauvijek ih povezujekao prekrasno pamćenje,koje i mene oduševljavaljubomore nema.

Poslije je on dobio blizancei sam ih odgajaotežak život za sveali postali su ljudine kao i njihov ćale,svi kao kruh dobri ljudi,samozatajni,gotovo nevidljivi,jer tko vidi osim Isusai ljubavi moga srcada je njihovo Kraljevstvo nebesko.


GRIJEH

Grijeh, grijeh, grijehsvakog danaisti grijehista ranaotvorena.

Puštam Sotonuda mi satima pije dušucrveni orkestar da mi ubacuje mržnjuAmanpour da mi stvara amneziju.Lutam kao duša izgubljenaizmeđu tisuću kanala.

Kao što je moj otac prije smrtivolio gledatiples obojanih mrlja i točkicai lagano klizatiiz njegove foteljepa bih morao pozvatidobre susjede Dobrićeda ga podignu s poda.

Bog nije dao da se oboje slomijemokroz godine dok smo sami u kući bili.Ja sam preuzeo sve na sebekao da se to samo po sebi razumije,sreća da je dobro spavaopa bi se i ja navečer relaksirao


uz ondašnja tri kanalazatupljujućih programa.

Grijeh je što mu nisamsvoju tele-kutiju dao.Njemu je i tako bilo svejedno što gledaa ja bih prije spoznaoda sam ostaobez ljubavii bez budućnosti.

Za najljepši dar u životudar ljubavimogu samo dragom Bogu zahvalitia kada danas moja dragaželi gledatinjoj dragu seriju,opet griješim dušune dam mišmort iz svojih ruku.Zaista prikladno ime,zadnja kreacija oca moga,kada mu je bolest sve riječi pojela.


ZAGONETKA PRVA

Tko je plivaos jednom rukom u zrakuda mu more ne uništi pjesme,postigao da jedna godinabude duža za tri mjeseca,posinak mu ubio pravog sinaa pravi sin ubio njega,za kim su naroda Knjige pripadnici gorko plakali?


ZAGONETKA DRUGA

Kojem je generalumetak dva puta probio glavutako da je na glavi imao četiri ranedvije ulaznei dvije izlazne?

Kako je preživio smrtonosne ranesam Bog znanije provedenaautopsija.

Umjesto toga,najveće uspjehe u osvajanju ženai u pobjeđivanju znamenitih protivnikageneral je postigaokada se oporavioi od druge smrtonosne rane.

Pao je s vrha na dno rovakada mu je drugi metakkroz glavu prošišai odmah prigovorijakolegi koji ga je nagovorijada izviri iz rova.


SPONA PRO©LOSTI I BUDU∆NOSTI

Prošlost i budućnostsrodnije su nego što mislimojedino što ih razlikujeje povećanje entropije.

Ideje da treba živjetiu sadašnjostiisto su iluzije,sadašnjost postoji samo u smrti.

Za fizičare, još od Newtona,prva aproksimacijauvijek je bilasmrt sustava,kada razlike nemaizmeđu prošlosti i budućnosti.

Eisteinu je želja da svemir bude uvijek istipobijedila i matematiku i fizikutako da je prvo izmislio konstantuda poništi svemira eksplozijua poslije tu idejunazvao svojom najvećom pogreškom.Danas ga slavei zbog te pogreškeanticipacije tamne energije.


Stephen Hawking je isto priznaoda je pogriješiokad je urušavanje svemira predvidioda se sve vrati na isto.

Ništa ne ostaje istomi smo druga sortakapljica vodeu rijeci evolucije,kapljica s iluzijom da upravljasvim drugim kapljicamaiz svoje struje Života.

Zabranjen nam je pogledi na izvor i na ušćenaše struje evolucije.Samo dragi Bog znaizvor i ušće svemira.

Ja sam uvijek birao teže i uže putoveosobne evolucije.Imao sam sreću da sam nešto i profitiraokada život nisam aproksimiraoa najviše kad bih svojim putem išao.


EMOCIONALNI JO-JO

Čudna je ljudska prirodaili dar dragog Bogada nas uspravljanakon svakog udarca

Danas me tuga obuzelaa onda otkrih da hodati moguu novim cipelamaglupost, rekli bioni kojima nisuradili cipele u „Dinari“

Još nam je postolarnaplatio deset kuna manjea ne dva put višeza moje stare ortopedske cipelejer me prepoznaobez da me vidioi tako mi za rođendan poklonioneprocjenjivo blagoznanjada dobrih ljudi svuda ima.

Konačno kao šlag na vrhu torteIz Zagreba stigao odgovorda pristupnicu uplati Lile za Hrvatski plemićki zbor.


Pa je bilo svakakvih reakcijaod mûka do zezanjakada smo to objavili svima,jedino je naša susjeda Silvanaprodavačica ribareagirala kako trebai pustila suzicuradosna za Lilu.


MOJ RO–ENDAN

Svi to znamo makar ne priznajemoda se životi u trenuzauvijek preokrenu

Rodica mi je savjetovalada se pomirim s promjenamai s ograničenjimakoliko god grozna bilajer mi je takva sudbina

Prva žena mi je proricalada ću brzo završitiu invalidskim kolicimaa možda nije ni znalada sam već bio u kolicima,jer sam ja sam na sebinapravio lobotomijui nestalo je sjećanjana godine u invalidskim kolicima.

Zaplakao sam pred svimau Centru za socijalni radjedini put u životukada su mi rekli da traži rastavu.

Sina ću sve teže viđatii bilo je jasno da mali pati.


Ali nije bilo samosažaljenjakada su me iz Centraucjenom slali na preglede psihijatarakao nerazumnog invalidakoji voli svog sina.

Danas je moj rođendana ja sam sretan,voli me moja Contessa,moja ljubav prava,koju i danas mužika dižepa mi u kužini pleše.


VITO, MA»AK, LILE I JA

Točno sedmicu danauživamo zajednoVito, mačak, Lile i ja.

Nismo u čamcu,nego u malom stanuu kojem je svatko našao svoj miru najdražem kutku.

Mačak u škripalicina Aninom žutom jastučićui po danu i po noći.

Lile dimove otpuhujei kavicu pijena mekanoj stolici u kužiniprepunoj pozitivne energije,toliko da je prsla na mjestu gdje sehvatam radi dizanja.

Ja ili krmin u krevetu od matrimonijaili mačka izbacujem iz naslonjačaili dajem posla svima preko internetaili ne dam mira najbližimapričajući što ih ne zanimajoš mi Lile kaže (a da ne fločaje)da sam najboji čovik na svitu.


Vito se savršeno isključia ipak je bolje uključennego ikada prije,iz njega izlazi snaga i dobra volja.

Ljubav uspješno potiskujesve negativne energijei dok je na internetui dok je na tabletuali najviše ondakada svi zajedno pričamokada se smijemo i kada Lile plešei pjeva bez sramašto misli da reve.


BRAZILAC PUTUJE

Brazilac putujeupoznaje nove zemljei nove običaje.Lijepo mu jeali ga hvata nostalgija,nedostaju mu topla srcaiz njegovog kraja.

Našli smo ga u Trstuu malom obiteljskom hotelukada je izašao na čik pauzugdje je sreo Lilu.

Otpjevala mu je novuvrlo popularnubrazilsku pjesmu.

Nije mogao doći sebiskakao je u zrak od radostiprepoznao je sve riječi.Pitao je kako ih ona znaplavokosa, visoka i vitkamislio je da je Skadinavka.

Lile mu je ponosno reklada je Hrvaticai da smo i miisto kao Brazilcinarod katolički.


I ÆIVOT JE BAJKA

Tijekom životastalno sam učioi isto takostalno sposobnosti gubiojednu po jednunezaustavljivo.

Htio ne htiostalno bih mijenjaoobičaje, ponašanjei radne navike.

Svakih pet-šest godinapravio bih novi doktoratiz nove tematikeistražujući nove zemljena koje još nikad ljudska nogastupila nije.

Nikad, baš nikadnije mi bilo dosadnootkrića su me uzbuđivala.

A dvije-tisuće i druge godinezaista je bilo čarolijeu Splitu najveštene,kada sam upoznao ljubav pravu


i doživio bajkovitoobostranoudvaranje.

Sposobnost, koju sigurnonisam izgubio,kolikog god uvjeren bioda sam zahrđao.


NADIMCI

Jedna mala šesna curicaProteinko me zvala,osvetit se htjelašto sam ja nju zvaoMala šesna curica,jer ja sam volio pričatio protenima, ako ne o entropiji.

Studenti su me zvali Juretaa za mog oca su imaličak dva nadimkaJabukovac i Dioklecijan.

Miro Juretić Jabukovac, porijeklom iz Dioklecijanovog grada,u svakoj bi pauzisvojih predavanja u Rijeciguštao narezanejabuka komadiće,koje bi mu brižna Sonjade Grisogono porijeklarano ujutro priredila.

A možda i mene tako zovususjedi na Sućidru,jer me vide na balkonusamo kad se jabuke jedu.


Za sebe sam izmislionadimak Dado,lakše nego Davorizgovarao sam Dado.

Kako godine iduDado me zovusve rjeđe i rjeđesamo neki rijetkiprijatelji starii moja supruga draga,moja Contessa,koja je nadimak Dado usvojilaod prvoga dana,najslađi iz njenih usta.


MILICA, MOJA DRAGA PUNICA

Punice baš i nisu opjevane,o prvoj bolje ne otvarati stare ranea druga, Milica,bila mi je draga punica,mojoj Contessi majka.

Iz Zagvozda u Split je došla,u plemenitu obitelj ušlaali nikome nije dalada joj muža omalovažava.

Kada bi se kraljica majka hvalilaspominjući samo jednog sinabrzo bi joj pripetala:„Je li, bogati,samo tvoj sin liječnik,a di ti je sin pašticernjega ne spominješ aaaa ko ti pere p...u i g...cu“

Volila je supruga,ali bi oštra jezikadovodila i njega do ludila,tako da bi fina jelau kondut poletilakao i njegov trud cijelog jutra.


Nepravdu bi odmah prepoznalapa bi i rekla:„Lako ti je tuđim k...emgloginje mlatit“

Nije dalada joj kažu „stara“.Svojoj jedinici bi odbrusila:„K...c sam ti stara,stara ti je matera ne jaaa“

Kada se od života umorilanaša Milica je svima rekla:„Moj Dalibor je već predugo sam“Vjenčani prsten je pažljivo pohranilasutra rano se opralai blago umrla.


KAPLJICE KI©E

Kapljice kišekao biseri sjajena mladom listu ruže

Izgledaju živena korov nećebiraju samo plemenito cvijeće

I ja sam tako biraomoju Contessu, roda Nutrizionije to bilo slučajnodragi Bog mi je poklonio.


ZAGRLJAJ

Dok sam tvrdo krmiona njenu stranu sam prešaopa mi Lile reče da se držim svoje strane,jer su i po noći temperature bile visoke.

Kao što se već događa muškarcimameni je ne značilo da,još sam je u snu i zagrlioi nisam je puštao.Jedva je zaspala,bilo je zaista previševruće.

A bit će da je pomislila:„Jadna ja moram ovo izdržati,ne smijem ga silom odbaciti,još će mi se skotrljatii sa kreveta pastipa tko će ga onda dizati,nakon toga bi mi bilo još teže zaspati“.

Večeras je rekla:„Drži se svoje strane“A ja sam odgovorio:„Pa ne mogu zapovijedatisvojoj podsvijestikoja te voli i kad bisamo trebalo mirno spavati“.


VELIKA GOSPA

Nutrizio kućanikad se nije bojalagostoprimstva

Već Radić je tu rado dolaziokad je u Splitu biokod štovanih obrtnikau Splitu slastičara.

Spominje ih i Smojeu „Velom mistu“ svomea moja Contessajoš je kao curica spavalakod ribara Šanta,za nju Šanto i njegova potleušicanisu samo slike iz Smojinih priča.

Kad bi Nutrizia zidovi mogli priče pričati,bilo bi ih dosta za nekoliko knjiga,priče o ljubavi, poštenom raduali i veselju i smijehukroz nekoliko generacija.

Komuništi su uništili puno togaali duh ljubavi i gostoprimstvašesto godina stare kućeuništiti neće.

Možda je pomogla i Gospakoju je moja Contessa u svojoj kući vidjela.


MOJA CONTESSA

Moja Contessai u duši je plemenitajer tko drugi pušta suzei zbog patnji nepoznate osobe

Tko drugi odmah uberetuđih osoba mukei pomognekroz kritične trenutke.

Kome se dobri ljudi odmah povjerekao da su je znali od prve godinekako je odmah prepoznajukao dobru osobu.

Kod moje Contesse nema razlikestare, mlade, muške, ženskesve su joj osobe jednako drage.

Svaki dan čim se probudi„Volim te Kiki“ kaže mi dok me ljubi.

Zašto me samo ona odmah prepoznalai kad me je prvi put upoznalato samo dragi Bog zna.


Jučer je upita prijateljica neudana:„Kad si Tvog Dadu Ti upoznala“ Lile joj reče koliko je tadaimala godina.„Tada i za mene još ima nade“zaključi prijateljica,kao kruh dobra žena,zaista lijepa i u duši a ne samo izvanadaj joj Bože anđela da je prepozna.


USKRS 2016.

Sile zla, sotoninih studenataodzvanjaju širom svijeta.Ginu majke, očevi i djecačija je jedina krivicada vjeruju u Isusa.

Nije bilo drugačijeni u doba dok je Isus skupljao apostolea ipak nam je ostavio svoju ljubav i svoj mirsposobnost da kažemo: „Volim te“i da dobijemo odgovor: „I ja tebe“.

O pobjedi dobra i ljubavi svjedoči čitav svemir.Rijetke antičestice mogu izazvati eksplozijeali ne mogu ostaviti ništa iza sebe.

Kada bi bar svi bili kao nevina djecakoja tek otkrivaju čarolije srca.Danas na Uskrs bilo mi je zaista toplo oko srca,moja Lile nije dozvolila da išta prekidačaroliju našeg razgovorasin mi je rekao da i on mene volia unuk i ja smo zajedno brojilipupoljke ruža, palmine grane i zumbula izdanke.

Sliku autora ove Zbirke pjesama napravio je Vitomir Juretić prilikom svečanosti dodjele počasnog zvanja professora emeritusa na Sveučilištu u Splitu 15. lipnja

2016. godine. U pozadini su studenti Medicinskog fakulteta.

HAIKU PJESME MLADOG I STAROG IDA


DAVNE IMPRESIJE

Ni kamenja u kosturu arenenisu jednako otpornana progres civilizacije

Visoko ispod kišnih oblakagalebovi vide staricekoje pošteno žive prebirući škovace

Paprat kraj putamokro blistamoja Istra

Istrijanka na kraju ljetagole noge i rukeljube kapljice kiše

Golubkoji hramljeblizak mi je

Grube stijenevrtne ogradei one život ljube

Šiblje uz prigradsku ulicuhoće li propupatii ove godine

141Haiku pjesme mladog i starog ida

Pod bremenom velegradajoš uvijek živicrnica

Dječak mi kaže„Dobar dan“izašao sam iz velegrada

Početak proljećaraduje se životui žalosna vrba

Rominja kišicasa zemlje se dižemiris proljeća

Crni kosnestao jeispod maslačaka

Za malo smjelostinagrada jecvijetak kraj krtičnjaka

Jaglaci šestinske crkvebaš su smiješnoispreturani

Najljepše mislidolaze miprije raspada svijesti


Grobna cesta plivau proljetnom suncuživživuću vrapci

Nasred ceste mačkicapreplašeno mijaučeauto uspori

Slijep starac golubove hranine vide ihužurbani ljudi

Zrelo proljećepčele su pijaneod obilja meda

143Haiku pjesme mladog i starog ida

U SVEMIRU KOJI NE BI SMIO POSTOJATI

U svemiru koji ne bi smio postojatiu obilju života koji ne bi smio postojatini sada ne postoji

Na autopilotusrljamo ne videći priroduodlutale misli zatrudne katastrofu

Bio sam pametana nu me sadakaže čovik u bolničkom liftu

Danas – razigrano gradimo dvorce od pijeska Sutra – valovi će ih podlokatiPrekosutra – ribice će se u ostacima igrati a plaža više neće biti


Rezenzija # 1. OSVRT NA 2. ZBIRKU POEZIJE „DVORANA SAVRŠENE AKUSTIKE“ PROF. EMER. DR. SC. DAVOR JURETIĆ

Ono što čitatelja privuče nekoj knjizi, nije njeno luksuzno ruho lakiranih korica, već dubina i ljepota poezije koja se skriva unu-tar tih bijelih listova gdje je Pjesnik izlio svoju dušu.Opet imam čast i zadovoljstvo napisati osvrt za 2. zbirku poe-zije „Dvorana savršene akustike“ prof. dr. Davor Juretić, što mi niti malo nije lagano, već sa pažljivim čitanjem ponovo susre-ćem te jedinstvene stihove koje nam je Pjesnik podario i ovom svojom zbirkom.Pjesma „Prvo čitanje“ svojim jakim emotivnim nabojem kao da zatvara već otvorena vrata za čitatelja, ali nije tako:„Da, bilo je svei bilo je dobro da nisam isprintaoviše od tri pjesme,jer tko bi to izdržao?”O, itekako sam „izdržala“ kako Pjesnik navodi u toj prvoj pje-smi koja je odmah pokazala svoju jakost i dubinu pozivajući nas, da ipak ne zatvaramo već otvorena vrata, već da ih malo još više otvorimo.„Prijateljica Suzi“ privukla me pjesma svojim zadnjim stihovi-ma, jer jedino otvorena srca možemo primti i dati, jedino ta-kvim finim i plemenitim osjećajima možemo ispustiti one vi-bracije koje spoje ljude.“Služila je svojimado krajafina, plemenitai otvorena srca.”

145Recenzije

Pjesma „Krik u noći“ podsjeća svakog hrvatskog čovjeka, sva-ku hrvatsku dušu, da je sve ono što se događalo tih ‘90.-tih bilo u ime i za Lijepu našu.Koliko li je samo života nestalo, a koliko li je samo neobilježe-nih grobova ispod kojih dišu kosti zaboravljene, negdje u du-bini zakopane, bez tragova svog postojanja, bez identifikacije?

“Možda već ležiš pregaženajoš jedna nevina žrtvaza Lijepu Našukrvlju natopljenu”

Pjesma „Šup karta“ podsjetila je i mene na odlazak moje mame, a Pjesnik duhovito piše o tom teškom trenutku rastanka sa naj-dražom osobom na svijetu:

“Pažljivo je izvagalapa je meni fino rekla„Dobila sam posljednju pomast“a za ostale je izravniju poruku imala„Dobila sam šup kartu“… “

Rekla bih, da je ono što je nama najprirodnije, Pjesniku bilo naj-teže, jer u pjesmi „Još dva dana“ vrlo emotivno i tužno čitam ove stihove, koji naizgled pršte od životne radosti, ali jedna ste-penica mijenja sve, a posebno ljudska hladnoća prema druga-čijima, prema onima potrebitima, prema onima koji ne mogu nešto učiniti kao mi:

“Volio sam sveživota poklonei ništa mi nije bilo prirodnijeod svakodnevne borbesa stepenicama i diskriminacijama.”


Nakon čitanja nekih pjesama, koje bih rado izdvojila, posebno su me dotaknule pjesme gdje se spominje Vukovar, grad heroj, grad zaboravljen na margini Lijepe naše, grad gdje još uvijek traju te nesalomljive podjele, grad gdje jedno dijete ide u jedan vrtić gdje se piše drugim pismom, dok drugo dijete odlazi u drugi vrtić gdje se piše ovim našim pismom, grad gdje se već od malih nogu uči djecu kako postoje razlike među njima, a to je nedopustivo. Ostala sam tužna nakon tih misli koje se doga-đaju u Europi, toj Europskoj uniji kojoj smo težili tolike godine i u koju smo ušli, a ništa nismo naučili.Završavam ovaj osvrt mislima, da će Pjesnik uvijek reći „Opet san onaj stari“:

“Opet san onaj starija stari i mladi.

Vesele se oni koji me volea ja hvatam nitipovezaneubrzane budućnostii zamagljene prošlosti.”

i da će nam pokloniti još pregršt svojih lijepih i neobičnih stiho-va koji nose duboke poruke iza naizgled zatvorenih vrata koja su toliko otvorena, da u njih može stati samo iskreno i čisto srce kao što je to Pjesnikovo.

Jadranka Varga, pjesnikinjaZagreb, 7.6.2016.

147Recenzije

Recenzija #2: ZBIRKA ZAČUDNE ISPOVJEDNOSTIDavor Juretić: Dvorana savršene akustike (pjesme), Split, 2017.

Među našim pjesnicima nema mnogo onih koji po stručnoj kvalifikaciji pripadaju svijetu prirodnih znanosti. Među fizi-čarima pojavio se 2015. mladi pjesnik Goran Gatalica. Sada je preda mnom rukopis pjesama fizičara Davora Juretića, sveuči-lišnog profesora iz Splita (rođen 1944. u Splitu), pod naslovom Dvorana savršene akustike. Riječ je o zbirci koja sadrži 83 pjesme, 23 haiku pjesme, s Proslovom samoga autora, te 10 slika. Pjesme su grupirane u četiri poetske skupine: Ljubav poslije odlaska (29 pjesama); Nezgodna istina (31 pjesma); Sreća ili kako je zvati (22 pjesme) i Haiku starog i mladog ida (23 pjesme).U Proslovu prof. dr. Juretić hrabro, ali precizno, određuje pred-metno-tematsku razinu svojih pjesama: „Zbirka pjesama Dvo-rana savršene akustike nastavlja se na prethodnu zbirku Dozivam Te, stoga ima slične značajke. Nema kronološki redoslijed ni strogu rimu i premda nisu sve autobiografskog karaktera, sve su pjesme, osobni dojmovi. Istina i ljubav i dalje su središnje teme, rekao bih, još i više nego u mojoj prvoj zbirci“.Istina i ljubav su stožerne odlike svake dobre poezije. No kada je riječ o sintagmi „osobni dojmovi“, poglavito ako se radi o autorima koji se ne bave književnošću na tzv. profesionalan način, a oni se bitno razlikuju u poimanju i tumačenju te sin-tagme, što njihovome stvaralaštvu daje posebnost i izvrsnost, naravno, uz nužnu umjetničku razinu. Naš autor pod osobnim dojmovima misli na svoj životopis, premda i ne može biti druk-čije. Međutim, književnog kritičara zanima ono što se krije u tim „osobnim dojmovima“ kao vlastitome životopisu i proma-tranju svijeta iz tog životopisa, nisu li ondje skriveni estetski i predmetno-tematski sadržaji koji imaju karakter univerzalno-


sti, što nadilazi privatnost i postaje općeprihvaćena vrijednost, što, možemo kazati, transcendira stvarnost. Naš autor otkriva vlastito (pjesničko) poimanje istine što moramo cijeniti i pri-hvatiti:„Organizirani i samousklađeni sustav laganja i prešućivanja istine više je raširen nego što to želimo vjerovati na nivou dr-žavnih komunističkih, prokomunističkih, totalitarnih, fašistič-kih i vjerskih netolerancija, pa i na nivou međunarodnih glo-balnih organizacija i ‘naprednih’ javnih medija svuda u svije-tu.“ Ovim stavom pjesnik je olakšao ulazak u književne dosege svojih pjesama. Riječ je o tzv. angažiranoj poeziji. Pod tim poj-mom, kako bi se izbjegli nesporazumi, naravno, na štetu auto-ra, pisac ovih redaka ne misli na poeziju bunta iz vremena re-volucija i revolucionarnih pokreta, od Pariške komune do sje-vernokorejske stvarnosti, već na poeziju koja želi pjesničkim jezikom zauzeti vrijednosni stav glede tzv. društvenih, politič-kih i općeljudskih pitanja koja su, po mnijenju pisca, problema-tična, upitna ili su doživjela ruinaciju. Prof. Juretić, naravno, kao čovjek naravnog rodoljublja i duboke ukorijenjenosti u ovo nam nacionalno pomalo ostarjelo biće, promatra i doživljava one probleme ponajprije vezane za domaju nam Croatiu. Kao čovjek tradicionalnih vrijednosti i postojane etike, još vjeruje u snagu riječi, poglavito pjesničke, i stoga piše stihove koji bi tu vjeru trebali potvrditi. No, dovoljno je mudar i iskusan pa shva-ća kako tvrdnje izrečene u proslovu zapravo vode u politički i ideološki diskurs pro et contra na promidžbeni način, što vrije-đa dobru poeziju. No, progovoriti pjesničkim jezikom o kruci-jalnim temama naše zemlje, naroda i države, dobronamjerno i plemenito, itekako je potrebno.Davor Juretić ima hrabrosti progovoriti o našim gorućim tema-ma, kao što su totalitarno naslijeđe, nemoral u politici etc. Kao primjer navodim pjesme Udbašizam kao sotonizam i OZNA sve

149Recenzije

dozna. U prvoj pjesmi nalazimo stihove koji jasno ocjenjuju jed-nu povijesnu činjenicu s njezinim današnjim ostatcima:

Ljudi laži, kod nas udbašite njihova ideološka djecadosljedni jedino u klevetama i laži,zar ih nisu već vjerno opisali Peck i Orwellkako sotonski uništavajupravdu, ljepotu, ljubav i istinuoptužujući druge a ne sebe da su fašistiurlajući da su oni jedini pravi antifašisticenzurirajući svejavne medijeuživajući pri tom kako uspješno peru naše mozgove……….Na ovu pjesmu na crti povijesnog tijeka nadovezuje se druga pjesma koja glasi:

OZNA, koja sve dozna,UDBA, koja nije OZNAi DS služba, koja nije UDBAsve je to naša sudbacijenjeni, moćni i bogati ubojice HrvataKrivosuđe, koje ih štiti kao tobožnje pravosuđe,odvjetnici, koji iskreno veleprofitabilnije i lakše je braniti krive nego prave jer već i vrapci kod nas znajuda pošteni najebeju

Suci sude, osude i dodijele kazneza nemoguće, lažne scenarijeod njih iskonstruirane


ili Hrvata sudionika Olujeosude jer je u sudnici rekao da je Hrvat20 godina kasnije.Nakon takvih krivosudnih perverzijajasnije je zašto je deset puta više braniteljapoginulo od svoje ruke nego u Oluji od neprijateljaČitajući navedene stihove, razumijemo autora kada u proslo-vu ističe: „Licemjerno je čuđenje što mi, ili netko drugi, želimo braniti svoj dom, a podmuklo povezivanje te želje s fašizmom, u našem slučaju je ono što nama izgleda kao histerična hajka na stari hrvatski pozdrav. Takav sustavni lov na vještice nas, me-đutim, može potaknuti da upitamo sami sebe i one koji vladaju u Zagrebu koliko smo zaista spremni braniti svoje domove od agresije s istoka.“Drugi predmetno-tematski blok u ovoj zbirci čine pjesme re-fleksivnog sadržaja. One otkrivaju drugu stranu Juretićeva pje-sničkog govora, iznenađujuće nježnu, kontemplativnu, liričnu i biofilnu. Navodim kao primjer pjesmu Valovi i bonace najdraže plaže Naglasak je na imenici bonaca. U prvoj kitici pjesnik na us-pio način opisuje vjetar, šumove i mirise na plaži jednog medi-teranskog „raskošnog jutra“. Ta plaža je pjesnikovo djetinjstvo:Bila je južina, vlažna, ali vedra južina, prestala je bonaca.Šumeći i škripeći iznad moje glave bor je savijaosvoje stare i ispucale grane istresajući povremeno šiške odavno rastvorene na sag sazdan od njegovih otpalih iglica.Vjetar mi je prkosno kosu zabacivao trudio se da u moje uši ne uđu drugi šumovia ja sam zatvorenih očiju i ustaduboko udisao opojne mirise smole, mirte, brnistre i moratog raskošnog svibanjskog jutra.

151Recenzije

Slijedi gradacija. Javljaju se veliki valovi koji na simboličnoj ra-zini znače početak njegova odrastanja i životnih staza koje su slijedile:

Valovi postaju sve veći i teži, gomilaju se, dižu i spuštaju.ruknu na kraju, i rasprsnu u bezbroj sjajnih kapi koje mi lice zasipajuvisoko iznad mora i plaže mog djetinjstva.Osjetih toplinu na obrazu.

Djetinjstvo svih nas neodvojivo je od pejzaža u kojem smo odrasli, od svijeta biljaka i životinja koje su nas okruživale.

(…)Bor, maslina, čempres, crnika, smokva, palma, mirta, brnistra, lavanda,Ružmarin, kadulja, loza .....crkvica u polju, magarci na paši i nekoliko kozakoje se veru po padini brijega išaranog kamenom.To je krajobraz, koji u njemu rođenog i odraslog,lako poput sna vraća u djetinjstvo,sili da postane pjesnik ili slikar,unatoč tome što je težak ili ribar.

Valovi donose sve što snaga mora pomete sa dna i površine,školjke, račiće, trave, alge, lažinu, kamenčiće raznih oblika i boja.Pomalo nastupi bonaca, kad južina prestane,sve je tiho i mirno a more je prozirno.(…)Sjetih se i dupina koji su se za bonace znali natjerivatioko tri hridi, brižljivih čuvara plaže.Dupin, poput onog koji na leđima nosi dječaka(ah kako sam želio da sam to ja) na davno nađenoj grčkoj vazi,vječna je spona između obale i dubokog mora.


(…)Ako pjesmu Valovi i bonace najdraže plaže shvatimo kao pjesni-kovo sjećanje na djetinjstvo, tada je pjesma Spoznaja njegov za-ključak nakon prijeđena puta.SpoznajaSmisao života stvaranje je ljepote,suradnjom života i smrti.Zar smrt stanica ne stvara i naše vitke prste?Isus nam i danas govori:svi smo mi sinovi mojeg oca gori, pomolimo se da nam otvori očida i mi možemo stvarati i ljubitikao i on.(…)Hrvatska je konačno izašla iz genitivaa moj otac i ja nikada nećemo izići iz neutruma.Ostaje samo ono neopipljivo,skromni ručak u Varošu za Sonju i Miraproslava pola stoljeća sretnog braka.Proleti dvadeset godina,skromni ručak u Manušu za Dadu i Lilu…Sve isto i sve drugačije,obećanja mog oca iz 1944.ostvarili smo ja i Lile 2015.Šetnje uz obalui rast duša koje se isprepleću.

Možda kao oporuka zvuči nježna lirska pjesma Kapljice kiše, koja nam otkriva Juretića kao čovjeka ljubavi i harmonije, kao pjesnika koji povezuje eros i tanatos, nacionalno i univerzalno, narod i vlastitu obitelj.

153Recenzije

Kapljice kiše

Kapljice kišekao biseri sjajena mladom listu ruže

Izgledaju živena korov nećebiraju samo plemenito cvijeće

I ja sam tako biraomoju Contessu, roda Nutrizionije to bilo slučajnodragi Bog mi je poklonio.

Pjesnička zbirka Dvorana savršene akustike književno je ostvare-nje začudne iskrenosti, pjesničko djelo koje nas hrabri u uvjere-nju kako sve još nije postalo uzaludno, kako u našem svijetu još postoje ljubav, ljepota i dobrota. Treba biti iskren, znati voljeti i sve će nam biti stavljeno pred oči. Pisac ovih redaka stavlja na-glasak na glagol znati.

Đuro VidmarovićZagreb, 3. listopada 2016.


O AUTORU

Prof. emer. dr. sc. Davor Juretić je fi-zičar i biofizičar s doktoratom iz SAD, koji je nakon povratka u rodni grad Split postao poznat kao osnivač di-plomskog i doktorskog studija bio-fizike na Sveučilištu u Splitu, Priro-doslovno-matematički fakultet. Moti-vacija za užitak rada u znanosti uvijek mu je bilo pitanje zašto život postoji u svemiru. U mirovini nakon 2015. kombinira znanstveni rad na Medi-teranskom institutu za istraživanje života i pisanje pjesama. Odlikovan je

redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića i dobio je dr-žavnu nagradu Ruđer Bošković za značajno znanstveno otkriće iz područja biofizike. Za popularizaciju znanstvenih spoznaja iz bioenergetike u knjizi „Bioenergetika: rad membranskih protei-na“, dobio je nagradu Matice Hrvatske. U našim javnim medijima pojavio se 2011. godine s velikim brojem vijesti o otkriću novih vrsta antibiotika, plod istraživanja iz bioinformatike, biofizike i mikrobiologije, što se može naći na njegovoj osobnoj stranici http://juretic.medils.hr/ i http://mapmf.pmfst.unist.hr/~juretic/. Krajem 2015. objavio je zbirku pjesama „Dozivam – Te ..“ u vlasti-toj nakladi. Nagradu za životno djelo Prirodoslovno-matematič-kog fakulteta u Splitu dobio je 2017. godine.Njegova sažeta zahvala prilikom svečanosti dodjele počasnog zvanja professora emeritusa na Sveučilištu u Splitu 15. lipnja 2016. godine ističe potrebu čuvanja tradicija sloboda i univer-zalnosti kao i potrebu prakticiranja takvih tradicija, od povezi-

155O autoru

vanja raznih znanstvenih struka do slobode izražavanja kroz razne književne i umjetničke oblike: „Od tri nova profesora emeritusa, svi rođeni ratne godine 1944, mene su, možda kao najmlađeg među njima, zamolili da održim kratki govor. Dio smo vrlo stare tradicije u Europi. Najstarije sveučilište u sred-njovjekovnoj Europi, Bolonjsko, nastalo je kroz borbu stude-nata protiv nepravdi, jednoumlja i diskriminacije, tako da su se ujedinili. Njihovi ugledni alumni postali su prvi zaslužni profesori, još prije devet stoljeća, i prvi su upotrebili termin „universitas“ za zajednicu studenata i njihovih nastavnika bez obzira odakle pristupili i kojoj se struci pridružili u toj zajed-nici. U ime tri nova profesora emeritusa želim zahvaliti rekto-ru, dekanima, profesorima i studentima Sveučilišta u Splitu što potiču tu stoljetnu tradiciju štovanja slobode i univerzalnosti istraživanja, pisanja i podučavanja.“Iz prvog braka ima sina Vitomira. Živi u sretnom braku s Ljiljanom pl. Nutrizio.


RJE»NIK

Riječi iz dijalekta (ST – Split, DU – Dubrovnik), iz žargona (Ž) i nove riječi (NR)

Abnormabel (NR) – lijek normabelarajdan (DU) – razveseljenbeštija (ST) – životinjabičikleta (ST) – biciklabonaca (ST) – potpuno mirno morebumbit' (ST) – opijati secaka, caka (Ž) – kratko i urednoCiVi (Ž) – životopis, CVćale (ST) – otacčiverica (ST) – glavadivjaka (ST) – divlja ribadozina (ST) – dvanaestfaliti (ST) – nedostajatifločavat (ST) – neiskreno laskatiizist (ST) – pojestiizventat (ST) – izmislitiješka (ST) – mamac za ribejužina (ST) – jugoistočni vjetarkomuništa (ST) – komunistakondut (ST) – toaletkrakun (ST) – zasunkratkovidnica (NR) – televizija krmit (Ž) – tvrdo spavatikurba (ST) – prostitutkakužina (ST) – kuhinjalažina (ST) – morska trava na plažilebičada (ST) – jugozapadni vjetar

157Rječnik

lipost (ST) – ljepotamatrimonij (ST) – brakmišmort (NR) – daljinski upravljač za TVmužika (ST) – muzika nevera (ST) – olujao' kolina (ST) – izvorni Splićani, odnosno oni čiji su preci također živjeli u Splitupantagana (ST) – štakorparit (ST) – izgledatipašticer (ST) – slastičarpilat' (nekoga) (ST) – gnjavitipišota (ST) – urinpopizdit (ST) – poludjeti od bijesa„pošteni najebeju“ – pošteni najgore prođu, tako se osamdesetih izrazio radnik iz Zagorjaprigorit (ST) – prežaliti, žrtvovatipripetat (ST) – prigovoritiprošišat (ST) – brzo proćipuntina (ST) – čavlić za pričvrstiti papir na daskuskalinada (ST) – stubišteskuža (ST) – izlikasmišni (ST) – čudno simpatičniškovace (ST) – smećeškripalica (Ž) – dotrajala masažna foteljašparat' (ST) – štedjetišup karta (Ž) – izbacivanjetantat (ST) – nagovaratitica (ST) – pticatit (ST) – htjetiuje (ST) – uljeubrat (ST) – shvatiti, dokučiti, primijetitiveštit (ST) – odijelozloupotrebi (NR) – osobe koje vrše zlouporabe

Fotografija na naslovnoj stranici − Posuda u obliku ptice (golubice ili ja-rebice), vučedolska kultura 1. pol. 3. tis. pr. Kr., Vučedol, danas simbol gra-da Vukovara. Čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, koji je D. Juretiću odobrio korištenje slike „Vučedolske golubice” za publikaciju ove knjige.

Fotografija na zadnjoj strani korica − Čudom nikad oboren vodotoranj u Vukovaru, koji su Jugoslavenska narodna armija i srpske paravojne postroj-be pogodili sa stotinama granata.

Documents

DAVOR JURETIĆ - mapmf.pmfst.unist.hr