Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Katedra za historiju prava i komparativno pravo

David Dudley Field i njegov doprinos kodifikaciji prava u SAD

(seminarski rad)

Profesor : Dr. Fikret Karčić Studenti : Robert Vrdoljak

Asistent : Mr. Edin Halapić Edin Lamadžema

Sarajevo, 2010

1

Univerzitet u Sarajevu

Pravni fakultet

Katedra za historiju prava i komparativno pravo

David Dudley Field i njegov doprinos kodifikaciji prava u SAD

(seminarski rad)

Mentor : Mr. Edin Halapić

Sarajevo, 6.12.2010

2

SADRŽAJ

r.br. Naslov StranaSadržaj ................................................................. 3

1. Uvod .................................................................... 42. Biografija.............................................................. 53. Common law......................................................... 64. Fieldovi zakonici................................................... 74.1 Fieldova ostavština, ciljevi i

inspiracija.............................................................. 74.2 Fieldov veliki uspjeh – Kodifikacija građanskog

postupka ............................................................... 94.3 Fieldov veliki neuspjeh – Kodifikacija

materijalnog građanskog prava............................. 104.4 Utjecaj zakonika.................................................... 114.5 Uvjeti i faktori kodifikacije prema John W.

Headu................................................................... 124.6 Finalna analiza John W. Heada............................ 135. Zaključak..............................................................

.14

6. Literatura............................................................... 15

3

David Dudley Field i njegov doprinos kodifikaciji prava u SAD

1. Uvod

Tema našeg seminarskog rada je „David Dudley Field i njegov doprinos kodifikaciji prava u SAD“. Iako

možda na našim prostorima prilično nepoznata ličnost, David Dudley Field je na ostavio dubok trag na

području Sjedinjenih Američkih Država, a također i trag u zemljama koje koriste angloameričko pravo.

Prvobitno ćemo se upoznati sa čovjekom koji je tema našeg rada, predstaviti ćemo ga biografijom, te

nakon toga ćemo se osvrnuti nakratko na „common law“ koje je David Dudley Field htio kodificirati.

Field je bio zainteresiran za tri oblika kodifikacije. Prvobitno reformu procesnog prava, materijalnog, te

na kraju i međunarodnog prava. 1 Djelovao je u New York-u gdje je i radio, ali njegov krajnji cilj je bio

kodifikacija cjelokupnog Američkog prava. Fieldova kodifikacija imala je svoje dobre, a također i loše

strane sa kojima ćemo vas upoznati u ovom seminarskog radu. Također ćemo se osvrnuti na njegove

ciljeve, te ostavštinu. Posebno na njegov uticaj na pojedine donesene zakonike poput Kalifornijskog

građanskog zakonika. Osvrnuti ćemo se i na sve faktore koji su uticali na kodifikaciju, i ostale subjekte

koji su pomagali ili odmagali Fieldu pri ostvarenju ili neostvarenju ciljeva. Na kraju ćemo dati jednu

analizu Fieldovih ostvarenja, te donijeti zaključak o Davidu Dudleyu Fieldu kao jednoj od osoba koja je

definitvno ostavila trag u pravu Amerike, a i ostatka svijeta.

1 Harvard Law Review; Feb1950, Vol. 63 Issue 4, p721

4

2. Biografija

David Dudley Field (Februar.13, 1805, Haddam, Connecticut,U.S- April 13, 1894, New York

City) američki advokat čija je kodifikacija prava imala internacionalni uticaj. Završio je

Williams College, te pristupio advokatskoj komori u New York-u. 1837 počinje propagandu za

promjenu pravosudnog sistema u New York-u. Deset godina poslje državna legislativa ga je

postavila za glavnog “arhitektu” Zakona o parničnom postupku, te Zakona o krivičnom

postupku. Poslje toga je bio na čelu komisije koja je za cilj imala kodificiranje cjelokupnog

prava, kako materijalnog tako i procesnog.2 Na kraju je njegov rad rezultirao sa pet “Fieldovih

zakonika”, koji su prihvaćeni u Kaliforniji (gdje je njegov brat Stephen J. Field bio sudija

Vrhovnog suda Kalifornije) i samo u dijelu New York-a.3 Pored kodifikacija David Dudley Field

je bio poznat po tome što je tokom svoje advokatske karijere često surađivao sa sumnjivim

osobama. Poput Jim Fisk-a, Jay Gould-a, te Boss Tweed-a koji su svi poznati “politički”

kriminalci New York-a. Mogao je steći neprijatelje, i sačuvati ih, njegova suradnja sa ljudima na

lošem glasu je skoro umanjila njegov značaj kao reformatora.4

3 . Common law2 http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=6&hid=108&sid=9194d095-dcf2-4893-bac4-6085281b2a8b%40sessionmgr114&bdata=JnNpdGU9ZWhvc3QtbGl2ZQ%3d%3d#db=f5h&AN=32409820 (www.britannica.com), 23.11.20103 http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=6&hid=108&sid=9194d095-dcf2-4893-bac4-6085281b2a8b%40sessionmgr114&bdata=JnNpdGU9ZWhvc3QtbGl2ZQ%3d%3d#db=f5h&AN=39006333 (http://www.columbia.edu/cu/cup/) 23.11.20104 Harvard Law Review; Feb1950, Vol. 63 Issue 4, p721

5

I na saveznom, i državnom nivou, pravo SAD-a potiče od „common law“ sistema engleskog

prava, koje je bilo na snazi u vrijeme revolucionarnog rata.5Ipak, pravo SAD-a se u okviru

suštine i provođenja postupka u velikoj mjeri odvojilo od svog engleskog pretka, te je preuzelo i

broj inovacija kontinentalnog prava. SAD i većina država Commonwealth-a su nasljednici

common law pravne tradicije engleskog prava. Određene prakse, tradicionalno dopuštene od

strane engleskog common law-a su izričito zabranjene po Ustavu, kao što je dokument o gubitku

građanskih prava i smrtnoj presudi i opći nalozi za pretragu.

Kao common law sudovi, američki su sudovi naslijedili načelo stare decisis [16] (engl.stand by

preceeding decisions-odlučivati prema ranijoj odluci suda). Američke sudije, kao i common law

sudije bilo gdje drugo u svijetu, ne samo da primjenjuju pravo, već ga također i stvaraju, do te

mjere da su njihove odluke u prijašnjim slučajevima postale presedan za odluke u buudućim

slučajevima.6 Sve su države kodificirale dijelove ili cijele zakonske propise u pravne kodekse.

Kodifikacija je bila ideja posuđena od kontinentalnog prava kroz trud i napor američkod

advokata Davida Dudleya Fielda. Zakonici New York-a su poznati kao „Laws“. Kalifornija i

Texas ih jednostavno zovu: “Codes“. Kalifornija, New York, i Texas imaju zakonike za

odvojena predmetna područja, dok sve ostale države i savezna vlade koriste jedan zakonik

podijeljen na više poglavlja.

Mnoge jugozapadne države koje su prvobitno bile meksička teritorija su naslijedile nekoliko

jedinstvenih odlika iz kontinentalnog prava koje je bilo na snazi kada su bile sastavni dio

Mexica. Ove države uključuju Arizonu, Kaliforniju, Nevadu, Novi Mexico i Texas. Ove države,

naprimjer, sve imaju sistem zajedničke imovine za imovinu bračnih partnera(Idaho, Washington

i Wisconsin su također usvojili sistem zajedničke imovine, ali ga nisu naslijedili od prethodnog

kontinentalnog pravnog sistema koji je upravljao državama).

5 www.reachinformation.com Graham Hughes, "Common Law Systems," in Fundamentals of American Law, ed. Alan B. Morisson, 9-26 (New York: Oxford University Press, 1996), 33.6 Columbia Law Review; Mar2010, Vol. 110 Issue 2, p480

6

Još jedan primjer uticaja kontinentalnog prava u ovim državama se može vidjeti iz

Kalifornijskog građanskog zakonika, gdje se ugovorno pravo tretira kao obvezno pravo (iako

kodificirana pravila zapravo potiču iz common law-a).

Mnoge od ovih zapadnih država, uključujući Kaliforniju, Kolorado, Novi Mexico i Wyoming

koriste sistem dodjele prava na vodu poznatog kao prijašnja doktrina o prisvojenju, koja poriče iz

španskog građanskog prava. Treba pomenuti da je svaka država modificirala doktrinu tako da

odgovara njenin sopstvenim unutanjim uslovima i potrebama.

4. Fieldovi zakonici

4.1 Fieldova ostavština, ciljevi i inspiracije

David Dudley Field je bio ključna figura u drugoj fazi devetnaestog stoljeća Američkog

kodifikacijskog pokreta. Od objave njegovog prvog djela o reformi zakona 1839 godine pa sve

do njegov smrti u 1894 god. bio je neumoran promicatelj i teoretičar kodifikacija u Sjedinjenim

Drzavama.Veći dio Field-ovog kodifikacijskog rada trajao je oko četrdeset godina, počevši

1847, kada je imenovan od strane zakonodavstva u New York-u s ciljem da kodificira zakone u

New York-u. Ovo četrdesetogodišnje razdoblje obilježilo je neki uspjeh, ali je daleko od cilja

kojeg je Field sam sebi postavio.Koji je to bio cilj? Iako su njegova nastojanja bila usmjerena na

kodifikaciji državnog zakona, njegov krajnji cilj (kao što je on izrazio) bio je stvoriti univerzalni

"AMERIČKI ZAKON“, i to ne samo onog koji bi vazio na određenoj teritoriji već je on zelio

da bude kontinentalnog karaktera".7 Njegov razlog za postavljanje ovog cilja bili su poznati

samo njemu. Osvrčući se na zakone reformatora ranih 1800-ih, Field je kritizirao običajno pravo

Sjedinjenih Američkih Država jer se sastojalo "od meteža i nereda." On je ustvrdio da je jedino

rješenje za problem kaosa i nesigurnosti u zakonu sveobuhvatna kodifikacija zakona. Naime,

Field je uvidio dvije glavne svrhe kodifikacije običajnog prava: 1) "smanjenje postojećih zakona

u više dostupnom obliku, rješavanje sumnji, uklanjanje spornih pitanja, i ukidanje beskorisne

distinkcije, 2) uvođenje izmjena koje su jasno indicirane vlastitom prosudbom građana ili

iskustvima drugih. Tvrdio je da će kodifikacija donijeti niz praktičnih i teorijskih prednosti:

spajanjem mnogobrojne literature koja opterećuje pravnike, ona će smanjiti "ogromnu količinu

7 John W. Head, Codes, Cultures, Chaos and Champions: Common feautures of legal codification experiences in China, Europe and North America, Duke journal of Comparative and International law, 2003, str. 76

7

rada" koju odvjetnici troše na istraživanje,riješila bi se zakonskim aktom mnoga sporna pitanja,

koja sudovi nikada nisu bili u stanju riješiti, omogućila bi reforme u različitim granama prava i,

konačno, ljudi bi bili upoznati sa zakonom i on bi im bio dostupan. Da bi ostvario ovo u New

Yorku, Field je planirao provedbu pet drzavnih zakona.8 Zajedno ce oni predstavljati

sveobuhvatni zakon koji uređuje sve aspekte prava. Zakoni su trebali da se bave politikom,

obuhvaćajući sve zakone koji se odnose na državne i službene odnose, zakonima o parničnom

postupku, ili lijekovima u građanskim predmetima,zakone privatnog prava i obveza, kaznene

zakone tacnije određenje kaznenih djela i kazni. Field je sam napisao i revidirao značajni dio

predloženih zakona i trudio se da budu prihvaceni od strane zakonodavstva u New Yorku. Field

se koristio Benthamovim radovima, dijelovima francuskog zakonika, i drugim kodifikacijam. On

je djelomicno u svoje zakone umetnuo mnoga nacela građanskih kodifikacija i pisaca-

kodifikatora tih zakonika. Fieldov građanski zakonik, na primjer, uključuje izvore koji su bili

sudski, zakonski, doktrinarni, te je sadržavao više od pedeset citata iz Francuskog građanskog

zakonika i Civilnog kodeksa Luizijane, Francuskog trgovačkog zakona,kao i dijelove

Justinijanovih Digesta. Fieldov građanski zakonik urađen je po uzoru na Zakonik Luizijane i

Francuski građanski zakonik, a sadrži četiri dijela: prvi se odnosi na osobe, drugi na imovinu,

treći na obveze, a četvrti sadrži opće odredbe koje se odnose na prethodne dijelove zakonika.

Field ne samo da je posudio dijelove drugih zakonika u osmišljavanju svog građanskog

zakonika, vec je također imao i sličnu viziju o svrsi Građanskog zakonika kao što su je imali i

kodifikatori u drugim zemljama. 9Za njega građanski zakonik je trebao da bude izjava o općim

načelima privatnog prava, od kojih se svakako specifična pravila mogu izravno utvrditi, bilo zato

što su izravno utvđeni ili zato sto se mogu izvesti iz određenih pravnih pravila.Field je

konstatirao da njegov Građanski zakonik ne moze obezbijediti odgovore i rjesenja na probleme

koji ce se u buducnosti poajviti i da je svrha njegovog zakonika da da opća pravila i uređenje

problema i tema na koje se odnosi u periodu u kojem nastaje.

4.2 Fieldov veliki uspjeh - Kodifikacija građanskog postupka

8 John W. Head, Codes, Cultures, Chaos and Champions: Common feautures of legal codification experiences in China, Europe and North America, Duke journal of Comparative and International law, 2003, str. 77

9 Ibid, str. 77

8

Najviše sam se fokusirao na Fieldovu kodifaciju građanskog zakonika jer je to upravo bila srž

njegovog rada, a na osnovu uspješnog rada također je želio da kodificira opće pravo. U tome nije

uspio. Prvo ćemo se fokusirati na polje njegovog uspjeha. Prvi Fieldov zakon, Zakona o

parničnom postupku, usvojen je u New Yorku u 1848, i ubrzo je postao orijentir u pokretu za

pravnu reformu.Field je namjeravao da pripremi parnicni zakon koji bi ucinio sudski postupak

bržim,jefitinijm,određenijim i razumljivijim. U velikoj mjeri je Field uspio u tome.Fieldov

Zakon o parničnom postupku se sastojao od samo 391 člana, kao i dijelova Napoleonovog

zakona,koji su preuzeti veoma egzaktno,kako tekstualno tako i strukturalno.Između ostalih

stvari ovaj zakon je eliminirao forme i dejstva općeg prava i razdvojenost između prava i

pravičnosti, eliminišući dvojni pravni sistem ujedinjujući ga u jedan kojim je upravljao Sud opće

nadležnosti.Zakonske odredbe bitno pojednostavljuju postupak i i može se reći prepisuju „smrtnu

kaznu“ dotadašnjem parničnom postupku.10 I da je New York bio jedina država koja je usvojila

Fieldov Zakon o parničnom postupku, uspjeh bi bio značajan, iako ne potpun.Ipak, Fieldov

Zakon o parničnom postupku je „pustio korijenje“ u cijeloj zemlji: donošenje ovog zakona u

New Yorku otvorilo je vrata reformi dotadašnjeg zakona, a i određenje tijeka njegova

napretka.Više od polovice američkih država su donijele zakone utemeljene na Fieldovom

Zakonu o parničnom postupku do 1900 godine.11 Na čelu američkih država koje su usvojile

Fieldov Zakon o parničnom postupku bile su zapadne države, uz Missouri koji je odobrio sličan

zakon 1849, i Kaliforniju koja je takođe donijela sličan zakon 1850 godine.Iako su se svi

prihvaćeni zakoni u Saveznim državama razlikovali od Fieldovog zakona , ipak su svi prihvatili

suštinu tog zakona,dopuštajući samo jedan oblik građanskog djelovanja i pojednostavljenje

procedure shodno izmjenama i dopunama zakona.Središnji razlog za uspjeh Fieldovog Zakona o

parničnom postupku bila je u podršci pravne struke i komercijalnih elita za proceduralne

reforme. Procesno pravo u New Yorku prije Fieldove reforme bilo je doista zastarjelo i

zbunjujuće, i dok je bilo nekih protivljenja reformi procesnog prava, prednosti kodificirane

prednosti kodificirane zakonske procedure nadjačale su protivljenja njenih protivnika.12

10 Ibid, str. 7911 Ibid, str. 7912 Harvard Law Review; Feb1950, Vol. 63 Issue 4, p723

9

4.3 Fieldov veliki neuspjeh - Kodifikacija materijalnog građanskog prava

Fieldov uspjeh Zakona o parničnom postupku koji je usvojen u New Yorku i drugdje u

suprotnosti je s neuspjehom kodifikacije materijalnog građanskog prava.1857, zakonodavno

tijelo New Yorku imenuje Fielda na čelo povjerenstva za izradu Materijalnog građanskog

zakona.Komisiji je naloženo da smanji obim materijalnog prava i da ga sistematski svede u tri

dijela- političke, državne i kaznene odredbe.Komisija je podnijela devet izvješća zakonodavnom

tijelu u New Yorku, a završno izvješće i nacrt građanskog zakonika poslali su 13.02.1865. Na

Fieldovo razočarenje ovaj je zakon proveo narednih četrnaest godina u zakonodavstu a da uopšte

nije uzet u razmatranje, niti je dobio pravnu snagu. 1879 godine, obje kuće zakonodavstva u New

Yorku su ga odorile, Samo da bi guverner stavio veto na tu odluku. U 1882, Fieldov građanski

kod je ponovno odobren od strane New York-ške legislative i ponovo je na to odobrenje stavljen

veto od guvernera. 1882 je bila zadnja godina kada je građanski kod došao do „guvernerovog

stola“, iako su se debate oko kodifikacije nastavile godinama.13

Najveći razlog neuspjeha Fieldovog građanskog zakonika je bila jaka opozicija od eminentnih

pravnika, pogotovo od New York Bar-a (New York Bar je pokrenuo anti-kodifikacijske snage u

New York-u, što je dovelo do osnivanja posebnog komiteta koji se protivio usvajanju

predloženog građanskog zakonika) koji se protivio kodificiranju materijelnog prava. Advokati iz

New York-a, iako nezadovoljni sa materijalnim pravom koje je tada važilo, nisu bili spremni za

njegovu potpunu kodifikaciju. Opozicija potpunoj kodifikaciji dolazila je od tri velike

advokatske grupe koje su svaka iz svojih razloga odbijale prihvatiti Fieldov građanski zakonik. 14

- Prva grupa je smatrala da su zakonici „ekonomska prijetnja“ njihovim ličnim prihodima

- Druga grupa su oni koji su odbijali kodofikaciju na teoretskom području

- Treća grupa koja je htjela kodifikaciju, ali se protivila Fieldovom zakoniku jer je mislila

da je slabo pripremljen

13 John W. Head, Codes, Cultures, Chaos and Champions: Common feautures of legal codification experiences in China, Europe and North America, Duke journal of Comparative and International law, 2003, str. 8114 Ibid, str. 82

10

Vođa anti-kodifikacijski snaga je bio poznati advokat James C. Carter. Carter je tvrdio da je

kodifikacija u svom temelju u sukobu sa pravom prirodom zakona, pogotovo sa „common law“ i

tradicijom da je fleksibilan, te da se neprestano širi. Carter se također protivio tome da legislativa

donosi zakona, tvrdeći da se legislativa sastoji većinom od laika, te da ako takva nema

sposobnost unaprijeđivati materijalno pravo, te ga usklađivati sa društvenim odnosima. Field je

na legislativu gledao drugačije, smatrao je legislativu „pokretnim vozilom“ za napredak zakona,

ali je pažljivo odgovarao na optužbe da je u zakoniku bilo nešto opasno ili revolucionarno. Field

je zamislio da čitava kodifikacija bude djelo pravnih stručnjaka, dok bi legislativa samo

pregledala zakonike i stavila im svoju potvrdu.15

4.4 Utjecaj zakonika

Na kraju, advokati iz New York-a su se udružili sa Carterom, te je to dovelo do propasti

Fieldovih materijalnih zakona 1887. Iako su u periodu od 1879 do 1887 bili predloženi mnogo

puta u New York-u, nikada nisu mogli zadobiti dovoljno političke podrške da pređu preko

legislative ili Guvernerovog protivljenja (vetoa). 16

Fieldov građanski zakonik je nešto „toplije“ primljen izvan New York-a. Čak i prije njegovog

konačnog propadanja u New York-u, par zapadnih država i teritorija uključujući Dakotu, Idaho,

Montanu i Kaliforniju su svoje zakonike uradile po uzoru na Fieldov zakonik. Prihvaćanje

Fieldovog građanskog zakonika nije uvjetovalo zamjenu „common law-a“ sa kodificiranim

pravom, kao što se vidi u Kalifornijskom građanskom zakoniku. Taj građanski zakonik koji se

sastojao od svih Kalifornijskih „common law“ zakona koji su uređivali privatne odnose.

Građanski zakon je podijeljen u 4 dijela: prvi se tiče osoba, drugi je u vezi sa imovinom, u

trećem su razrađene obligacije, a četvrti sadrži opće odredbe koje se odnose na tri prethodna

dijela. Generalno ovom zakoniku nije bilo protivljenja 1872 kada je stupio na snagu. Međutim,

1884, dekan Pravnog fakulteta u Berkeley-u John Norton Pomeroy, iznosi svoje stavove protiv

15 Ibid, str. 8316 Harvard Law Review; Feb1950, Vol. 63 Issue 4, p725

11

Kalifornijskog građanskog zakonika u seriji artikala nazvanih „The True Method of Interpreting

the Civil Code“. Pomeroy je kritizirao određene nedostatke zakonika uključujući :

- Njegovu zbunjuću terminologiju

- Nepotpunost

- Veoma „čudnu“ sistemsku organizaciju

- Netačnost17

Pomeroyov je tvrdio da samo pravo stvoreno od sudaca je dovoljno ekspanzivno i fleksibilno, te

da kodifikacije nemaju uvjete da se prilagođavaju dinamici gospodarsko-društvenih odnosa.

Stoga je on predlagao da kalifornijski sudovi trebaju smatrati zakonik kao formalnost, te suditi

po precedentima i običajima. Poznat je slučaj „Sharon v. Sharon“ gdje je Vrhovni sud Kalifornije

prihvatio Pomeroyov-o tumačenja zakonika, te je tako on izgubio svoju važnost u jurisprudenciji.

U ostalim zemljama su građanski zakonici doživjeli sličnu sudbinu, osim u Lousiani, oni nisu

postali neposredan i dominantan izvor prava.

4.5 Uvjeti i faktori kodifikacije prema John W. Head-u

Fieldova kodifikacija, ako je kompariramo sa ostalim kodifikacijama, je uspješna u nekim svojim

djelovima, dok je u nekim neuspješna. Zakon o parničnom postupku kao najveće dostignuće

Fieldove kodifikacije je promjenio temelje common law-a. Međutim, kodifikacija materijalnog

prava je bila promašaj. Navesti ćemo neke uvjete i faktore koji obilježili Fieldovu kodifikaciju :

- „potreba za pisanim zakonima“ je bila prisutna u Americi u 19. Vijeku, unatoč tome

advokati i moćnici nisu imali povjerenja u legislativu. To se jasno vidi u Kaliforniji gdje

se nastavio „case-by-case“ razvitak prava, unatoč tome što je građanski zakonik bio na

snazi

- Moć odlučivanja o zakoniku je bila veoma podjeljena. Iako je Field pokušao sprovesti

kodifikaciju u samo jednoj državi, nije mu pošlo za rukom. Politička moć koja je

17 Ibid, str. 85

12

odlučivala je bila podjeljena između legislative i guvernera, te se tu još pojavio i New

York Bar kao veoma bitan faktor. „Zakon o parničnom postupku“ je prošao, ali nije bilo

dovoljno podrške za materijalni dio zakonika.

- Prema autoru John W. Head-u, Field nije lično imao dovoljno političke moći da sprovede

kodifikaciju. Iako on nije bio laik u politici, on nije bio utjecajan. Može se reći da je

njegov entuzijazam bio veći od njegove stvarne moći.

- Nije bilo „radikalne političke promjene“ u državi, ili drugim riječima nekog tipa

revolucije. Iako se odvijao Civilni rat u Americi predstavljao konstitucionalnu krizu to

ipak nije bio dovoljan razlog za radikalne promjene u zakonodavstvu ( poput Francuske

revolucije, ili zbacivanja sa vlasti Kineske dinastije )18

4.6 Finalna analiza John W. Head-a

U finalnoj analizi, iako Field nije uspio postati „Američki Justinijan“ zbog toga što je njegov

pokušaj kodifikacije američkog common law-a propao, njegova borba za kodifikaciju je ostavila

dubok trag u Američkom zakonodavstvu. Svi njegovi zakoni su okrenuli pažnju prema

nedostatcima common law-a. Njegov „Zakon o parničnom postupku“ je iz temelja promjenio

formalnosti common law-a. Njegov pokušaj kodifikacije je dao inspiraciju novim pokretima za

kodifikacijom prava, poput „Restatement movement-a“ iz 1920-ih, koji je navodio mnoge

Fieldove argumente.19

5. Zaključak

Kroz ovaj rad smo se najviše fokusirali na rad David Dudley Fielda ali smo se također dotakli i

Kalifornijskog zakona, kao i common law-a. Rad na svakoj kodifikaciji je sam po sebi veoma

kompleksan i težak, te na njega utiču mnogo politički faktori, pa i ne čudi to da Fieldov uspjeh

18 Ibid, str. 8519 Ibid, str. 85

13

nije bio potpun. Field je smatrao da Americi treba pisani kodificirani zakonik koji bi umnogome

olakšao rad pravnicima, i bolje razumijevanje i dostupnost zakona običnom pučanstvu. Gledajući

na njegov cjelokupan rad može se reći da je prožet i uspjehom i neuspjehom. Ugledajući se na

europske kodikacije smatrao je da Amerika takođe treba da ima slicnu kodifikaciju, a svoj rad je

najviše temeljio na Francuskom građanskom zakoniku. Njegovom neuspjehu je najviše

doprinijelo to što njegov rad nije prihvaćen od strane velikih pravnika koji su se zalagali za

common law, te su nasli mnoge nedostatke Fieldovom radu. Njegov najveći uspjeh je Zakon o

parničnom postupku, a svi ostali pokušaji su prožeti neuspjehom. Bilo kako bilo važno je

napomenuti da su mnoge američke zemlje prihvatile zakon koji je Field izradio ili su izradili

svoj zakon koji se temeljio na Fieldovom zakonu. Field je jedan od vodećih lica američkog

kodifikatorskog pokreta pa i kasniji pokusaji kodifikacija su se temeljili na njegovom radu. Znaci

može se reći da je Fieldov najveci uspjeh bio u tome da je uzburkao „monotonu scenu“

Američkog prava i da je njegov rad bio prozet idejama pojednastovljenja, razumijevanju,

dostupnosti, sistematizaciji i jedinstvom zakona u Americi.

6. Literatura

1. John W. Head, Codes, Cultures, Chaos and Champions: Common feautures of legal

codification experiences in China, Europe and North America, Duke journal of

Comparative and International law, 2003

14

2. www.britannica.com

3. (http://www.columbia.edu/cu/cup/)

4. Harvard Law Review ; Feb1950, Vol. 63 Issue 4

5. Graham Hughes, "Common Law Systems," in Fundamentals of American Law, ed. Alan

B. Morisson, 9-26 (New York: Oxford University Press, 1996)

6. Columbia Law Review ; Mar2010, Vol. 110 Issue 2

Koncept i razrada Stil i jezik Dokumentacija i izvori

Prezentacija

15