KARL MAYCRNI MUSTANG

1. SKAUT

estoka oluja ibala je gustom kiom visoku umu da su se vrhovi jela povijali pred njom. Prst debeli mlazovi vode tekli su niz golema stabla i skupljali se uz korijenje u sitne, a zatim postepeno u sve vee potoke koji su u nebrojenim vodopadima padali s peine na peinu sve dok ih nije prihvatila nabujala rijeka na dnu uske doline. Spustila se no. Svakog asa grmjelo je iznad dubine, ali ma kako svijetlo i jarko bljesnula munja, kia je tako estoko plju-tala da se nije dalo vidjeti ni pet koraka daleko.Bijesna oluja hujala je gore u umi i uz stijene, ali nije dopirala dolje u dubinu gdje su goleme jele nepomino stajale u nonoj tami. Uostalom, ni ovdje nije bilo mirno jer je rijeka tako ranila i brujala meu obalama da bi samo neko vanredno otro uho moglo uti kako dva osamljena jahaa jau niz rijeku; vidjeti ih nije mogao nitko.Da je bio dan, oni bi sigurno privukli zaueni pogled svakoga tko bi ih sreo i to ne moda zbog svog odijela i opreme, ve zato to su obojica bila upravo neobino visoka.

Jedan je od njih bio plav poput zemike i imao je s obzirom na svoju visinu, upravo smijeno malenu glavu. Izmeu dva dobroduna sitna mija oka nalazio se siuni, uvis okrenuti frnjasti nos koji bi mnogo bolje pristajao licu etverogodinjeg djeteta i nije stajao ni u kom omjeru s vanredno irokim ustima koja su se pruala gotovo od jednog uha do drugoga.Taj je ovjek bio golobrad pa se inilo da mu je taj nedostatak bio priroen jer preko toga enstveno glatkog lica sigurno jo nikad nije prela britva. Bio je odjeven u konati haljetak koji mu je kao kakav kratki ogrta u brojnim naborima visio s uskih ramena, konate hlaekoje su mu vrsto stezale noge, dugake i tanke kao u rode, poluvisoke izme i slamnati eir iji se obod turobno ovjesio tako da mu se kia s njega u neprekidnim nitima slijevala na ramena. Na leima mu je visila, kundakom okrenuta prema gore, dvocijevka. Jahao je na snanom koatom kljusetu kome je sigurno bilo ve petnaest godina, ali kao da je kanilo isto tako snano i ilo preivjeti jo daljnjih petnaest godina.Drugi konjanik imao je tamnu kosu, pokrivenu prastarom krznenom kapom, vrlo usko i dugako lice, isto tako veoma uski i dugaki nos i usta te tanke brkove ije je vrhove gotovo mogao svezati iza uiju. Bio je visok vie od dva metra te je, za razliku od svog pratioca, bio odozgo odjeven usko, a odozdo iroko, jer, dok je na nogama nosio veoma iroke hlae s mnogo nabora ije su nogavice bile utaknute u poluizme od govee koe, gornji dio tijela bio mu je tako vrsto stegnut u dugaki kaput od pusta da mu je ovaj pristajao kao saliven. I on je nosio dvocijevku. Samo se po sebi razumije da su obojica, osim puaka, imala i noeve i revolvere. Taj je ovjek jahao na pouzdanom mustangu koji je imao za sobom isto toliko roendana kao i konj njegovog saputnika.Oba konjanika nisu se obazirala ni na put ni na kiu. Svojim su otroumnim i iskusnim konjima prepustili da pronau put, a na vrijeme se nisu obazirali zbog toga jer im kia nije mogla prodrijeti dublje od koe.Usprkos neprekidnoj grmljavini i sijevanju munja, te unato opasnoj blizini rijeke koja je podrovala i odnosila obale, njih su dvojica tako mirno razgovarala kao da jau otvorenom prerijom po najljepem sunanom danu. Ali da ih je netko vidio, taj bi sigurno uoio i to da su oni jedan drugog, usprkos tami, veoma pomno promatrali jer su se upoznali tek prije jednog sata, a na Divljem zapadu je uvijek dobro da se nepoznati ljudi susreu s nepovjerenjem. Oni su se neposredno prije nego to se spustila no i nahrupila oluja, sreli gore na rijeci. Obojica su jo istog dana eljela stii u Firvvood-camp1; bilo je dakle samo po sebi razumljivo da su zajedno jahali dalje.Nisu jedan drugoga zapitali za imena ni za zanimanje, a razgovor im je bio tako openit da uope nisu dodirnulii Logor u jeliku.neku posebnu temu. Sad meutim odjeknu viestruka estoka grmljavina, munje uestae bljetavo osvjetljavajui uski klanac, a onaj plavokosi s frnjastim nosom dobaci:"Bless my soull To je nevrijeme! Upravo kao kod kue kod Timpeovih batinika!"uvi te posljednje rijei njegov pratilac nehotice zaustavi konja i ve zausti da neto upita, ali se predomisli. Sjetio se da ovjek zapadno od Missisippija nikad ne smije bitineoprezan.Razgovor se nastavio, ali dakako prilino oskudno kako je ve to iziskivalo mjesto i poloaj u kojem su se nalazili. Prolo je etvrt sata i jo jedna etvrt. Onda rijeka odjednom otro zakrene prema onoj strani na kojoj su se nalazila oba jahaa. Ovdje je podrovala zemljanu obalu; konj plavokosog jahaa nije uspio dovoljno brzo skrenuti ustranu pa stupi na podrovanu grudu i propadne, ali sreom ne duboko. Njegov ga

jaha povue gore, ustranu, podbode ga ostru-gama, i jednim smionim skokom skoi opet na vrsto tlo."Good god!" viknu zatim. "Ve sam ionako dovoljno mokar od kie pa emu dakle da se kupam? Ovdje bih se mogao utopiti! Gotovo kao i onda kod Timpeovih batinika."Odmaknuo se na sigurnu udaljenost od rijeke, jaui dalje. Njegov pratilac je jo neko vrijeme utke jahao za njim, a onda upita: "Timpeovi batinici? Kakvo je to ime,ser?""Zar to ne znate?" glasio je odgovor."Ne znam.""Hm! udno! Svi moji prijatelji i znanci to znadu!""Zaboravljate da smo se tek prije neto malo vie od jednog sata prvi put sreli.""Tano! Onda zaista ne moete jo znati tko su Timpeovi batinici; ali to ete moda doznati.""Moda?""Da, naime ako dulje ostanemo zajedno.""Ali ako bih ja to sad htio doznati, ser?""Sad? Zato?""Jer se zovem Timpe.""to? Kako? Zovete se Timpe? Timpe vam je prezime?""Jest.""Wondeful! Ve duge godine traim Timpea, traim ga posvuda, na svim brdima i dolinama, na istoku i na za-padu, danju i nou, po suncu I po kii, a sada, kad sam se ve davno odrekao nade da u ga pronai, jai on ovdje po tom vremenu kraj mene i umalo to nije dopustio da se utopim u toj lijepoj rijeci, a nije mi rekao tko je!""Vi traite mene?" zaueno upita njegov pratilac. "Zato?""Zbog batine! A zato bih vas inae traio?""Batine? A tko ste vi zapravo, ser?""I ja sam jedan Timpe.""I vi ste jedan? A odakle?""Tamo od prijeka.""Iz Njemake?""Dakako! A kako bi jedan Timpe mogao biti negdje drugdje roen?""Mogao bi jer ja sam se na primjer rodio ovdje u Sjedinjenim Dravama.""Ali od njemakih roditelja!""Otac mi je bio Nijemac. A odakle potjeete vi?""Iz Hofa"u Bavarskoj.""Onda sigurno nemamo nikakve veze jer ja potjeem iz Plauena u Vogtlandu.""Oho, nikakve veze! Moj otac takoer potjee iz Plauena pa se odande doselio u Hof."Crnomanjasti ovjek zaustavi konja. Kia je nakon posljednjeg estokog udarca groma odjednom prestala, a oluja je rastrgala oblake. Izmeu njih su virile svijetle plave pruge neba i oba jahaa mogla su jedan drugome razabrati lice."Dakle se iz Plauena doselio u Hof?" upita. "Onda ne samo da je mogue da smo roaci, ve je to, tavi se, vrlo vjerojatno, to je bio va otac?""Pukar, a i ja sam izuio taj zanat.""To se slae, to se slae! Ovo je zaista neobian sastanak. Ali nemojmo se zadravati ovdje! Oluja se moe vratiti, a pred nama lei jo najtei dio te doline. Treba iskoristiti ovo malo povoljnije vrijeme. Bolje emo moi nastaviti razgovor kad stignemo na na cilj. Doite dakle, ser, ili bratiu, ako vam se to bolje svia."

Oni pojahae dalje. Dolina se ubrzo tako suzila da je ostalo vrlo malo prostora izmeu rijeke i kamene padine brda, koja se uzdizala gotovo okomito. Na tom prostoru nije rasla trava, ve gusto grmlje kroz koje su se konji morali10upravo probijati. Da se oluja nije stiala i da je ostalo isto tako mrano kao to je bilo prije, konjanici bi se jedva mogli provui. !Takav je bio dobar dio puti, a onda se dolina opet rairi da bi se nakon daljnjih pola sata jahanja ponovo suzila u uski klanac; ovaj meutim nije bio dugaak jer je uskoro preao u otvorenu ravnicu nazvanu Firwood-camp na kojoj su rasle goleme jele, uzdiui se visoko u nebo.Ovdje su se dvije doline ukrtavale gotovo u pravom kutu, naime rijena dolina kroz koju su stigla oba Timpea i jedna druga dolina kojom se eljeznica, to su je upravo gradili, uspinjala na brdo. Camp znai logor i oba su jahaa izaavi iz klanca usprkos nonoj tami opazila da se ovdje zaista nalazi prilino velik logorDolina je bila puna golemu stabala, posjeenih da slue za izradu dasaka i eljeznikih pragova dok su otpaci sluili za ogrjev. Most preko rijeke bio je skoro dogotovljen, a u blizini se nalazila pilana u kojoj se obraivalo sve to silno drvo. Malo dalje zijevao je u padini brda duboko usjeeni kamenolom iz kojega je vaeno kamenje za izgradnju eljeznikog nasipa, a nalijevo se prtjalo nekoliko drvenih zgrada slinih suama. U njima su bili i smjeteni ljudi, alat i zalihe.Jedna od tih drven jara koje su ovdje nazivali shops bila je veoma dugaka i duboka. etiri dimnjaka dizala su se iznad krova i brojni osvijetljeni prozori odavali su da shop slui za smjetaj radnika. Zato i doljaci krenue prema njemu.Ve izdaleka zauli su buku glasova, a kad su prili blie, osjetie zadah rakije koji se na svakom koraku sve vie pojaavao. Najzad sjahae i svezae konje za motke zabijene ispred vrata. Uto iz kue izae neki ovjek, zasta na vratima viknuvi natrag u kuu:"Ubrzo mora stii vlak s graevnim materijalom. Otpre-mit u ga i odmah se vratiti. Moda e donijeti kakve novosti pa ak i novine."ovjek zatim podignu pogled, ugleda strance, stupi u stranu da bi ih bolje obasjalo svjetlo koje je prodirale kroz vrata i pomno ih pogleda:"God evening, ser", pozdravi plavokosi. "Pokisli snio do koe. Ima li ovdje kakvo mjestance gdje bismo se mogli osuiti?"II"Ima" odgovori ovaj. "Ima tavie i takvih mjesta na kojima ete moi spavati na suhome, ukoliko, naime, ne spadate u onu vrst ljudi koje ovjek radije ne puta da uu.""Ne brinite nita, ser! Mi smo estiti zapadnjaci, dentlmeni koji vam nee nanijeti nikakve tete, ve e platiti sve to dobiju.""Ako je vaa estitost tolika koliko ste visoki, onda ste svakako najvei dentlmeni pod suncem. No, samo uite, tamo nalijevo u onu manju prostoriju i recite shopmanu1 da mu, enginner2, poruuje da smijete ostati. Ubrzo emo se opet vidjeti."On ode, a oni ga posluae.Unutranjost daare sainjavala je jednu jedinu veliku prostoriju u kojoj je samo nalijevo bio mali dio napola odvojen zidom od dasaka visokim poput ovjeka. U velikoj prostoriji nizali su se cijeli redovi grubih stolova i klupa, zabijenih u zemlju, a izmeu njih i uza stijene bile su redom svrstane postelje, ispunjene uglavnom suhom travom i sijenom. etiri ognjita na kojima su plamtjele velike vatre donekle su osvjetljivale prostoriju. Svjetiljki ili svijea nije bilo pa se tako u plamsanju vatre inilo kao da su sve osobe i svi predmeti nekako sablasno nemirni, vjeno u pokretu.

Uz stolove je sjedilo i na leaj ima se ispruilo otprilike dvije stotine eljeznikih radnika, mali momci dugakih perina i ute puti, isturenih jagodinih kosti i kosih oiju. Sad su zaueno pogledali oba ta pretjerano visoka ovjeka."Gle! Kinezi!" ree tamnokosi. "Preimo prijeko u onu manju prostoriju, moda ondje sjede bijelci."U tom drugom odjelu nalazilo se takoer nekoliko stolova za kojima su sjedili bijeli radnici, puei i pijui, sve sami krupni, vrsti mukarci od kojih je vjerojatno mnogi vidio ve i bolju prolost, a poneki samo zbog toga doao ovamo jer se na civiliziranom istoku vie nije smio pokazivati. im su ugledali goste, njihov veoma glasan razgovor odmah utihnu. Zauenim pogledima pratili su ih do gostinske tezge na koju se shopman naslonio meu brojnim bocama i aama."Rail-roaders?"s upita on kimnuvi kad su ga pozdravili.1 Opskrbnik.2 Inenjer.3 eljezniari.12"Ne, ser", odgovori plavokosi. "Ne namjeravamo dentlmene koji sjede ovdje prikratiti za njihovu zaradu. Mi smo zapadnjaci pa traimo vatru uz koju bismo se mogli osuiti. Engineer nas je poslao k vama.""Moete li platiti?" upita shopman, mjerei otro visoke ljude."Moemo.""Onda moete dobiti sve to trebate, a kasnije i fini odvojeni leaj za spavanje tamo iza sanduka i baava. Sjedite za ovaj stol uz pe. Ondje je dosta toplo; onaj drugi stol je odreen za inovnike i vie dentlmene.""Well! Vi nas dakle ubrajate meu nie dentlmene? S obzirom na nau visinu ne bih to smatrao moguim. Ali to nas nita ne smeta. Donesite nam ae, vrue vode, eera i ruma! Htjeli bismo se i iznutra ogrijati."Oni sjedoe za stol koji irn je bio dodijeljen i nalazio se u blizini vatre, tako da su se njihova mokra odijela mogla ubrzo osuiti. Uskoro dobie ono to su naruili i smijeae grog. Bijeli radnici su uli da se ne moraju bojati konkurencije; to je bilo dovoljno da nastave svoj prekinuti razgovor.Za stolom za slubenike i "vie dentlmene" sjedio je jedan jedini ovjek, kome moda nije bilo jo ni trideset godina; bio je odjeven kao bijeli lovac, ali se po boji njegove koe i po crtama lica dalo razabrati da ne pripada kavkaskoj rasi. Svakako je bio mestic, jedan od onih mjeanaca koji, dodue, nasljeuju tjelesne odlike obaju roditelja, ali kadto na alost i njihove moralne nedostatke. Bio je snaan i gibak kao panter i crte lica bile su mu vrlo pametne, no njegove tamne oi leale su skrivene ispod duboko sputenih kapaka i trepavica, vrebajui kao to par divljih maaka vreba na plijen. inilo se da se i ne osvre na oba stranca ali mu je pogled ipak esto i skriveno poletio prema njima, a k tome je i glavu okrenuo na njihovu stranu da uje o emu e govoriti. Imao je razloga da ustanovi to ih je dovelo u taj kraj i kane li ovdje ostati. Na alost nije razumio nijednu od njihovih rijei, premda su dosta glasno govorili, ali njemakim jezikom koji on nije poznavao.Natoivi ae, oni se nazdrave i ispie do kraja. Onda crnokosi postavi au preda se na stol i ree:"Tako, to je bila dobrodolica to smo je jedan drugome duni, a sad da prijeemo na stvar! Vi ste dakle zapravo13

pukar, a va otac je to takoer bio. Sve ako i jesmo roaci, ipak u vam rei da jo ne znam da li se prema vama imam vladati kao prema roaku.""Zato to ne biste smjeli?""Zbog batine.""Kako to?""Prevarili su me za batinu.""I mene!""Zar zaista? Vi takoer niste nita dobili?""Ni pare!""Pa ipak je batimcima tamo prijeko isplaen vrlo velik iznos!""Da, isplaen je Timpeovim nasljednicima u Plauenu, ali nije meni, premda sam ja isto tako pravi Timpe kao i oni.""Dopustite mi da najprije ispitam je li to tano. Kako glasi vae puno ime?""Kazimir Obada Timpe.""A kako vam se zvao otac?""Rehabeam Zaharija Timpe.""Koliko je brae imao va otac?""Petero. Tri najmlaa su otila u Ameriku. Vjerovala su da e se ondje brzo obogatiti jer u Americi ljudi trebaju mnogo puaka. Sva braa su bili pukari.""Kako se zvao onaj drugi brat koji je ostao u Plauenu?""Ivan Danijel. Umro je, ostavivi dva sina, naime Petra Mihu i Marka Apsalona; oni su naslijedili onih stotinu tisua talira koji su im bili poslani iz grada Favette u Alabami.""To je tano, to je savreno tano! Budui da poznajetesva ta mjesta i osobe, dokazujete da ste zaista moj brati.""Oh, ja to mogu i bolje dokazati. Pomno sam spremiosve svoje isprave i papire; nosim ih na srcu pa vam ih moguodmah -""Ne sada, ne sada, moda kasnije", upadne mu u rije njegov subesjednik. "Vjerujem vam. Sigurno znate i to zato je to petero brae i zato su svi njihovi sinovi dobili takva biblijska imena?""Znam. To je prastari obiaj u obitelji od kojeg nitko nije odstupio.""Tako je! Taj obiaj dao se lako zadrati i u Sjedinjenim Dravama jer Amerikanci takoer vole takva imena. Moj otac je bio trei brat. Zvao se David Makabejac i ostao-je14u New-Yorku. Ja se zovem Hazael Benjamin. Oba najmlaa brata zala su dublje u zemlju i naselila se u gradu Favette u dravi Alabama. Najmlai brat zvao se Jozef Habakuk. Umro je ondje bez djece i ostavio veliku zaostavtinu. etvrti brat, Tobija Holoferno umro je u istom gradu; njegov jedini sin, Nahum Samuel, varalica je.""Kako to?""Zar to ne uviate? Ja ni o emu nisam imao ni pojma. Moj otac se dodue u prvo vrijeme dopisivao sa svoja dva brata u Favetteu, ali je to dopisivanje malo-pomalo zamrlo sve dok na kraju gotovo i nisu jedni na druge zaboravili. Udaljenosti u Sjedinjenim Dravama su tako velike da ak i braa postepeno jedan dragoga gube iz vida. Nakon oeve smrti nastavio sam njegov posao, ali jedva da sam zasluivao vie nego to sam trebao za ivot. Onda sam sluajno u Ho-bokenu sreo nekog useljenika iz Plauena. Dakako da sam ga odmah upitao za moje tamonje roake i zaudio se do-znavi da su od Habakuka u Favetteu naslijedili stotinu tisua talira. A ja nisam dobio nita! Mislio sam da e me udariti kap! Imao sam pravo da traim svoj dio pa sam

napisao sigurno deset i vie pisama u Favette, no nisam dobio odgovor. Onda sam stvorio odluku, prodao svoju radionicu i otputovao onamo. 4"Posve pravo, posve pravo, dragi bratiu! No, a to je bilo?""Ba nita jer je ptiica izletjela.""Kakva ptiica?""To moete i sami zamisliti! U Favetteu su vjerovali da je stari Habakuk umro samo kao osrednje imuan ovjek, ali nitko nije slutio da je bio tako bogat. Vjerojatno zbog krtosti nije to nikome pokazivao. Njegov brat Tobija Holoferno umro je prije njega vrlo siromaan pa je Josef Habakuk uzeo njegova sina, svog sinovca Nahuma Samuela k sebi u posao. Taj Nahum je varalica. Nije dodue mogao izbjei da tih stotinu tisua talira poalje u Plauen, ali sa svim ostalim novcem se jednostavno izgubio pa tako i s onih stotinu tisua talira koji bi trebali pripasti meni.""A vjerojatno i s mojim novcem?""Svakako!""Nitarija! Moj otac je iselio iz Plauena jer se zbog poslovnog suparnitva posvadio s braom. To je neprijatelj-15stvo usprkos velikoj udaljenosti sve vie i vie raslo tako da jedan za drugoga vie nije htio ni da uje. Moj otac je umro, a isto tako i njegov brat u Plauenu. Kasnije su mi njegovi sinovi pisali da su od strica Josefa Habakuka u Americi naslijedili stotinu tisua talira. Odmah sam se odvezao u Flauen da se raspitam. Ondje se divno ivjelo. Ljudi su moje bratie nazivali samo jo Timpeovim batinicima. Napustili su svoje poslove i ivjeli kao knezovi. Vrlo su me lijepo primili pa sam nekoliko tjedana morao ostati kod njih u gostima. Staro neprijateljstvo nije ni jednom rijeju spomenuto, ali isto tako nisam mogao doznati nita poblie o stricu Josefu Habakuku i njegovoj ostavtini. Moji bratii su doputali da vidim njihovo bogatstvo, ali kao da nisu eljeli da i ja dobijem svoj dio. Zato sam se i ja isto tako brzo odluio kao i vi: prodao sam svoju radionicu, otiao u Ameriku i iz New-Yorka dakako otputovao izravno u Favette.""Ah, dakle i vi! Pa to ste ondje nali?""Tano ono to i vi, samo to su mi se ljudi jo i smijali. Rekli su mi da tamonji Timpeovi nisu nikad bili imuni.""Glupost! Jeste li u ono vrijeme razumjeli engleski?""Nisam.""Onda su vas kao stranca nasamarili. to ste zatim poduzeli?""Otputovao sam u St. Louis gdje sam se zaposlio kod pukara Henrvja, izumitelja glasovite Henrvjeve opetue na dvadeset i pet metaka i nastojao da to bolje nauim njegovo umijee i otkrijem njegove tajne, a zatim sam u gradu Napoleonu na Arkanzasu i Mississippiju dospio u drutvo nekolicine prerijskih lovaca kojima sam kao pukar ba dobro doao. Nisu mi dopustili da poem dalje, ve su me nagovorili da s njima odem u Stjenjak. Tako sam dakle postao zapadnjak.""Jeste li zadovoljni s tom promjenom?""Jesam. Razumljivo je, meutim, da bi mi bilo milije da sam dobio svojih stotinu tisua talira i da mogu ivjeti u slasti i lasti kao Timpeovi batinici.""Hm. To bi se moglo jo dogoditi.""Teko! Kasnije sam i ja doao na pomisao da je stari Josef Habakuk ipak bio bogat i da je njegov sinovac Nahum16Samuel morao pobjei s novcem. Traio sam ga, traio nekoliko godina, ali uzalud, kako sam vam ve rekao."

"I ja, isto tako uzalud sve dok pred kratko vrijeme nisam naao njegov trag.""Njegov trag? Zar zaista?" viknu Kazimir, skoivi naglo s klupe tako da su ga svi prisutni pogledali."Mir!" opomenu ga Hazael. "ovjek se ne smije tako uzrujavati. Iz posve pouzdanog vrela doznao sam da neki Nahum Samuel Timpe, nekad pukar, a sada neizmjerno bogat, stanuje u Santa Feu.""Prijeko u Santa Feu? Onda moramo onamo, smjesta onamo, obojica, vi i ja.""Sporazuman sam s tim, bratiu. Dakako da sam i ja namjeravao da ga potraim i da ga prisilim da mi izrui novac zajedno s kamatama. Bilo mi je jasno da e to biti teko, vrlo teko, pa mi je zato milo to sam vas sreo jer emo dvojica lake obaviti posao. Tako emo naglo izai pred njega da e od straha priznati svoje zlodjelo i odmah nam isplatiti novac. Mi smo zapadnjaci pa emo mu zaprijetiti zakonom prerije. Zar ne?""To je samo po sebi razumljivo, potpuno razumljivo!" ivo mu odobri Kazimir. "Kakve li sree da sam vas sreo! Vas, vas? Nije li glupost, bratiu, da jedan drugome govorimo vi kad smo tako blizi roaci i drugovi po sudbini?""I meni se tako ini.""Dakle, govorimo jedan drugome ti, zar ne?""Pravo mi je. Evo ti moje ruke, prihvati je! Ponovo emo napuniti ae i ispiti ih u nae zdravlje i u uspjeh naeg plana. Eto, kucni se!""U zdravlje, bratiu, ili bolje rei: u zdravlje, dragi Ha-zaele!""U zdravlje! Ali Hazael? Zna, ljudi su u Sjedinjenim Dravama kratki, osobito to se tie imena. Jedan drugoga nazivaju Jim, Tim, Ben i Bob i ne izgovaraju sve slogove ako je jedan jedini dovoljan. Moj otac me je uvijek zvao Haz umjesto Hazael pa sam se nauio na to. I ti me tako zovi.""Haz? Hm! Onda bi ti meni morao rei Kaz umjesto Kazimir?""A zato ne?""Ne zvui li to veoma glupo?"2 Crni Mustang17"Glupo? Besmislica! To zvui dobro, kaem ti; meni se svia, a kako drugima zvui, to mi je svejedno. Dakle, jo jednom, u zdravlje, dragi Kaz!""U zdravlje, dragi Haz! U zdravlje Kaza i Haza, najnovijih Timpeovih batinika!"Oni se oduevljeno ali tiho kucnue, pazei da ne bi zveket aa privukao panju ostalih gostiju. Zatim ree tamnokosi Haz:"A sad naprijed u Santa Fe! Ali to se ne da tako lako i brzo izvesti jer emo morati na daleko zaobii.""Zato?" upita plavokosi Kaz."Jer bismo, poavi najkraim putem, morali proi kroz podruje Komana.""Nisam jo uo da su ti Crvenokoci iskopali ratnu sjekiru!""Ni ja nisam uo, ali su Indijanci ak i u najdubljem miru borbeno raspoloeni i uvijek su neprijatelji bljedo-koaca. Osim toga juer sam sreo jednog pedlara1 koji je doao od njih. Ti zna da Indijanci gotovo nikad ne ine pedlaru nita naao jer ga nuno trebaju. Rekao mi je da se veliki ratni poglavica Tokvi Kava sad ne nalazi kod svog plemena, ve da je otiao s nekolicinom svojih najboljih ratnika, ne rekavi kamo.""Tokvi Kava, taj krvnik lovaca? Iz toga se stvarno moe naslutiti da opet smilja jednu od svojih okrutnosti. Ja se zaista ne bojim ni jednog Crvenokoca, ali sve ako je ovjek ne znam kako hrabar, ipak je bolje da ne sretne takvog momka. Zato predlaem da radije poemo zaobilaznim putem i da tjedan dana kasnije stignemo u Santa Fe. Na Nahum Samuel nam sigurno nee upravo sada po drugi put pobjei."

"Sve ako i pobjegne, pronai emo njegov trag pa bismo ga sigurno ..."Tu su ga prekinuli jer se inenjer vratio i doveo sa sobom jo dva ovjeka. ivo zanijeti u svoj razgovor, Kaz i Haz nisu uli viekratno zvidanje lokomotive. Stigao je vlak s graom, inenjer ga je otpremio i sad se vratio u pratnji jednog nadglednika i skladitara. On kimne obojici zapadnjaka u znak pozdrava, a tada sva trojica sjedoei Putujui trgovac.18k onome mladiu za stol namijenjen inovnicima i "viim dentlmenima." I oni naruie grog, a zatim upita mjeanac:"No, ser, jesu li stigle novine?""Nisu", odgovori inenjer, "stii e tek sutra. Ali ipak sam dobio vijesti.""Dobre?""Na alost ne. Morat emo ubudue biti veoma oprezni.""Zato?""Jer su u blizini posljednje stanice pronaeni tragovi Indijanaca."Bilo je kao da su mladieve oi, napola sakrivene ispod vjea, zlobno zasvjetlucale, no glas mu je zvuao posve nemarno kad je rekao: "Pa to nije razlog da budemo posebno oprezni.""Mislim da ipak jest!""Pshaw! Ni jedno pleme nije iskopalo ratni tomahavk, a sve kad bi i bilo tako, ipak ne smijemo po otiscima nekoliko stopa odmah zakljuiti da se u blizini nalaze neprijatelji.""Prijatelji se pokazuju. Tko se sakriva, nema dobre namjere; to mogu i sam sebi rei, premda nisam ni skaut1 ni zapadnjak. No vi ste valjan izvidnik i poznajete ovaj kraj. Namjestio sam vas da budno obilazite po okolici."Gipkim mladievim tijelom i njegovim licem prijee laki trzaj kao da kani planuti, no onda se svlada, odgovorivi mirno:"Uinit u to, ser, premda znam da nije potrebno. Tragovi Indijanaca su samo za vrijeme rata opasni. I jo neto: Crvenokoci su esto bolji i vjerniji od bijelaca.""Ovo miljenje slui na ast vaoj ovjekoljubivosti, ali ja bih vam na mnogo primjera mogao dokazati da se varate.""A ja vama na jo vie da imam pravo. Je li ikad neki ovjek bio vjerniji nego to je VVinnetou vjeran Old Shat-terhandu?""VVinnetou je iznimka. Poznajete li ga?"Jo ga nisam vidio.""Ili Old Shatterhanda?""Ni njega, ali poznajem njihova djela.""Onda ste sigurno uli i za Tanguu, poglavicu Kiowa?"i Vodi, izvidnik.19"Jesam.""Kakav li je samo izdajica bio taj nitkov! U vrijeme kad je Old Shatterhand bio jo surveyor1, pretvarao se kao da je njegov zatitnik, ali mu je ipak neprekidno pokuavao oduzeti ivot. Sigurno bi ga bio ubio da taj bijelac nije bio pametniji i snaniji od njega. Dakle, gdje nalazite vjernost o kojoj ste govorili? A to se tie toga, da tragovi Crveno-koaca samo u ratu predstavljaju opasnost - nisu li Siouxi Ogallalla u miru vie puta napali vlakove? Nisu li u miru ubijali ljude i otimali ene? Zbog toga su bili kanjeni, ali nisu ih kaznile velike ete lovaca i vojske, ve samo dva ovjeka: Winnetou i Old Shatterhand. Kad bi se jedan od njih nalazio ovdje, onda se zaista ne bih brinuo zbog tih indijanskih tragova."

"Pshaw! Pretjerujete, ser! Ta dva ovjeka je zaista posluila velika srea, i to je sve. Ima jo takvih kao to su oni pa ak i boljih.""Gdje?"Skaut ga ponosno i izazovno pogleda u lice i odgovori:"Ne pitajte ve se ogledajte oko sebe!""Da ne mislite moda sebe samoga?""A to onda ako mislim?"Inenjer ga je htio ve ukoriti, ali nije dospio da to uini jer je Kaz sa dva koraka svojih dugakih nogu priao blie, uspravio se pred skautom u svojoj punoj visini i rekao:"Sine moj, vi ste najvei upljoglavac koji postoji!"Skaut skoi za tren oka na noge i trgnu no iz pojasa, ali Kaz je jo bre napeo revolver i, uperivi ga u nj, opomenu:"Samo se nemojte prenagliti, my hoy! Navodno ima ljudi koji ne mogu podnijeti metak kroz svoju ludu glavu, a meni se ini da ste i vi jedan od njih."Revolverska cijev uperena u nj nije doputala skautu da se poslui svojim noem. Zato bijesno siknu na dugajliju:"Kakva posla imam ja s vama? Tko vam je dopustio da se mijeate u na razgovor?""Ja sam, mladiu, ja sam. A kad ja sam sebi neto dopustim, onda bih htio da vidim ovjeka komu to nije pravo!""Vi ste surov ovjek, ser!"i Mjernik, geodet.20"Well, taj odgovor primam jer vidim da vam se sviam. Pobrinite se sad za to da se i vi meni svidite jer ete inae proi onako kao onda kod Timpeovih batinika.""Timpeovih batinika? A tko ste vi zapravo, ser?""Ja sam jedan od onih koji ne doputaju da se bilo kako omalovaavaju Winnetou i Old Shatterhand. Vie ne trebate ni znati. Ostajte mi zdravo, my boy i smjestite svoj no lijepo za pojas da se ne biste porezali."Kaz se vrati k svom stolu i ravnoduno sjedne. Skaut ga je pri tome promatrao, a oi su mu svjetlucale od bijesa. Tetive mu se napee da skoi na ovjeka koji ga je uvrijedio, ali nije smogao hrabrosti da to uini. U dranju tog dugakog mravog mukarca bilo je neto to ga je obuzdavalo. On spremi no i sjedne, promrmljavi kao da govori sebi, da bi se ispriao pred svojim drutvom za stolom:"Taj klipan je oito lud pa uope ne moe uvrijediti razboritog ovjeka. Pustimo ga neka brblja.""Neka brblja?" odvrati inenjer. "Naprotiv, taj ovjek kao da je veoma zubat. Drago mi je da se zauzeo za Old Shatterhanda i Winnetoua jer djela i doivljaji te dvojice junaka sa Zapada sainjavaju moj najmiliji predmet razgovora. Htio bih da vidim da li ih on zaista poznaje."Obrativi se prema drugom stolu, upita:"Rekoste da ste zapadnjaci, ser. Jeste li ikad sreli Win-netoua i Old Shatterhanda?"Sitne Kazove mije oi zasvjetlucae od uitka."Dakako! Dva sam tjedna jahao s njima.""Silno! Ne biste li doli k nama i pripovijedali nam0 tome?""Ne bih.""A zato?""Jer nemam dara za pripovijedanje, ser. Pripovijedanje vam je zaista udna stvar. To treba da je priroeno. esto sam to ve pokuao, ali nije uspijevalo. Redovito poinjem

u sredini i svravam na poetku. Mogu vam samo ukratko rei, da smo tom prilikom imali i drubu od osam bijelaca1 da smo pali u suanjstvo plemena Upsaroka koji su nas odredili za mueniki stup. Old Shatterhand i Winnetou su doznali za to, potraili na trag, poli za nama, priuljali se Upsarokama i nou nas izbavili, posve sami, bez iije pomoi. Pravo majstorsko djelo kakvo sigurno nikad ne bi uspjelo21vaem skautu koji sjedi tamo kod vas i koji je malo prije tako razjapio gubicu."Skaut je skoro opet planuo, ali ga inenjer pretekne, upitavi brzo:"Znate li moda gdje se ta dvojica sad nalaze, ser?""Nemam pojma. Spomenuli su da e Old Shatterhand otputovati u jednu od onih staromodnih zemalja, u Egipat ili Perziju, mislim da se tako zovu, ali da e se ubrzo vratiti.""Zaista bih ih vrlo rado vidio. A osobito njihovo oruje! Je li ono zaista tako izvrsno kako se pripovijeda?""Dakako, ser. Winnetou jo nikad nije promaio iz svoje srebrne puke pa joj nema ravne. Old Shatterhandova med-vjedarka je strana toljaga koja pogaa na nevjerojatno veliku udaljenost. A tek njegova henrvjevka! Zamislite samo, ser: dvadeset i pet metaka za pola minute! Ja sam bio pukar i znam to to znai. Mislim da je Henry izradio samo deset takvih opetua, ali tko ih ima i gdje su? Nijedna od njih nije poznata, osim Old Shatterhandove. Koliko bi za nju platio poznavalac oruja! - Ali, ser, ako nam elite iskazati uslugu, onda nam recite kamo bismo mogli smjestiti konje. Htio bih da ih sigurno spremim pod krov jer ste maloas govorili o indijanskim tragovima.""Zar se i vama ti tragovi ine sumnjivim?""Dakako! Onaj pametnjakovi tamo moe misliti to god hoe, ali ja znam na emu sam.""Onda smjestite konje u spremite za alat koje ima dobru i vrstu bravu. Na skladitar, ovaj dentlmen ovdje, odvest e vas onamo, a pobrinut e se da nahrani i napoji konje."Skladitar spremno ustane, a Kaz i Haz pooe za njim k svojim konjima.Bijeli eljezniki radnici su paljivo sluali taj razgovor. Zanimao ih je isto toliko kao i njihovog pretpostavljenog. Inenjer iskoristi odsutnost obaju lovaca da ukori skauta zbog njegova vladanja, a ovaj to primi prividno mirno dok je u sebi bjesnio. Malo kasnije izvana se opet zau topot konja."to je to?" zaueno upita inenjer. "Oni dovode konje natrag, a u sui je dovoljno mjesta."On pogleda prema ulazu i opazi kako u kuu ulaze dva posve druga ovjeka: jedan bijelac i jedan Indijanac.22Prvi nije bio ni odvie visok ni previe pleat. Tamno-plava brada okruivala mu je suncem opaljeno lice. Nosio je konate lovake hlae ukraene resama, konatu lovaku koulju takoer na avovima ukraenu resama, dugake izme navuene iznad koljena i pusteni eir irokog oboda o iju su vrpcu okolo naokolo bili zataknuti vrci uiju stranih sivih medvjeda. Za irokim pojasom od remenja bila su zadjenuta dva revolvera i jedan bowie no. inilo se da je pojas sav pun naboja, s njega je visilo i nekoliko konatih vreica u kojima su se vjerojatno nalazili svi oni sitni predmeti to ih treba zapadnjak. S lijevog ramena visio mu je o desnom boku svijeni laso, viestruko ispleten od remenova, a oko vrata na svilenoj uzici mirovna lula ukraena perjem kolibria i umjetniki izrezbarena indijanskim znakovima. iroki remen pridravao je

na leima tog ovjeka neobino dugaku i teku dvocijevku dok je u desnici drao laku jednocijevku.Indijanac je bio odjeven jednako kao i bijelac, samo to je umjesto dugakih izama nosio lake mokasine ukraene dikobrazovim bodljikama. Bio je gologlav, a gusta plaviasto--crna kosa bila mu je zaeljana u visoku punu slinu kacigi i isprepletena koom zmije egrtue. Oko vrata nosio je vreicu s amajlijama, vrlo dragocjenu mirovnu lulu i trostruki erdan od grizlijevih kandi, sjajan dokaz njegove smjelosti i hrabrosti, jer nijedan Indijanac ne smije nositi znakove pobjede to ih nije sam zadobio. I on je isto tako nosio laso i pojas s revolverima, bowie noem i konatim vreicama, a u desnici je drao dvocijevku iji su drveni dijelovi bili nagusto okovani sjajnim srebrnim avlima. Izraz njegovog ozbiljnog, mukaraki lijepog lica, mogli bismo nazvati gotovo rimskim. Usprkos tamnoj barunastoj boji njegovih oiju, u njima je sjala mirna, topla vatra. Jagodine kosti bile su mu jedva vidljivo istaknute, a boja njegove koe bila je mutno svijetlosmea s lakom bronanom na-hukom.Pridolice nisu bili nikakvi divovi; u daaru su uli mirno i skromno, a ipak je njihova pojava upravo vanredno djelovala. Kinezi smjesta utihnue, a bijeli radnici u manjoj prostoriji i nehotice ustadoe. Ustali su tavie inenjer, njegov nadglednik i skaut, a shopman se pokuao ak nakloniti, iako vrlo nespretno.23inilo se da njih dvojica uope ne zapaaju udivljenje to su ga izazvali. Indijanac pozdravi samo lakim, ali nipoto oholim kimanjem glave, dok bijelac prijazno ree:"Good evening, gospodo! Ostanite sjediti, ne elimo da vas smetamo." Zatim se obrati gostioniaru: "Moemo li kod vas dobiti kakvo dobro sredstvo protiv gladi i ei, ser?""Readily, with pleasure, ser!" odgovori ovaj. "Na usluzi vam stoji sve to imam. Sjedite ovamo uz toplu vatru, gospodo! Ovdje ve dodue sjede dva zapadnjaka koji su naas izali, ali ako vas to smeta, oni e vam ustupiti mjesto.""To nipoto ne elimo. Oni su prije nas bili ovdje pa imaju dakle i vee pravo. Kad se vrate, mi emo ih upitati da li doputaju da sjednemo k njima. Najprije nam malo zagrijte pivo, a onda emo vidjeti to imate za jelo."Po pukama to su ih Kaz i Haz ostavili, opazie gdje su ta dvojica pa sjedoe za drugu stranu stola."Divni momci!" apnu inenjer svojim susjedima. "Cr-venokoac se dri kao kralj, a i bijelac isto tako.""A pogledajte Indijanevu puku" isto tako tiho odgovori nadglednik. "Ti silni srebrni avli u njoj! Da nije to ...""Thounderstorm! Srebrna puka. Winnetou! Pogledajte samo ovu teku bijelevu dvocijevku! Nije li to glasovita medvjedarka? A ova mala laka puka! Da to nije henrvjevka. Nisu li..."Uto se izvana zau Kazimirov glas:"Ali devils! Kakvi su to konji? Tko je stigao?""Ne znam", odgovori skladitar koji se s oba bratia vratio iz sue."Dva vrana drijepca s crvenim nozdrvama i s kovri-com u grivi koja odaje punokrvnost! Poznajem ih, a i njihove jahae! Indijanska oprema! Tano! Kakve li radosti! Upravo onako kao kod Timpeovih batinika! Brzo uite, upoznat ete dva najglasovitija zapadnjaka!Dugakim koracima ue Kaz u kuu, a Haz i skladitar za njim. Lice mu se sjalo od radosnog iekivanja. Kad je ugledao poglavicu Apaa i njegovog bijelog prijatelja i krvnog pobratima, on upravo jurnu k njima, prui im u znak dobrodolice obje ruke, viknuvi:

"Da, to su oni! Nisam se prevario! Winnetou i Old Shat-terhand! Kakve li radosti! Kakve silne radosti! Dajte mi ruke, gospodo, da ih stisnem!"24Old Shatterhand mu prui desnicu i odgovori, prijazno se nasmijeivi:"Vrlo se radujem to vas vidim, mister Timpe. Evo vam ruke. Ako je elite stisnuti, izvolite se samo posluiti."Kaz je zgrabi, strese iz sve snage, viknuvi ushieno:"Mister Timpe, mister Timpe ste me nazvali! Dakle me jo poznajete? Niste me zaboravili, ser?""Ne zaboravlja se tako lako ovjek s kojim se proivi toliko toga koliko smo nas dvojica prozivjeli onom prilikom s vama i s vaim drugovima.""Da, da, to je bila prokleto gusta kaa u koju smo zapali. Trebali smo biti ubijeni, a vi ste nas spasili. Budite sigurni da vam to nikad neu zaboraviti. Upravo maloas smo govorili o toj pustolovini. Hoe li mi i Winnetou, veliki poglavica Apaa, dopustiti da ga pozdravim?"Winnetou mu prui ruku, odgovorivi u isti mah ozbiljno i blago:"Winnetou pozdravlja svog bijelog brata i moli ga da sjedne k njemu."Uto ustane inenjer, vrlo se uljudno nakloni i ree:"Oprostite to sam tako slobodan, dentlmeni! Nemojte sjesti onamo. Ja vas pozivam da sjednete za na stol, rezerviran samo za inovnike i istaknute osobe.""inovnike i istaknute osobe?" odvrati Old Shatterhand. "Mi nismo inovnici, a ne mislimo se bilo im isticati. Hvala vam na pozivu, ali molimo vas da nam dopustite da ostanemo ovdje.""Kako god hoete, ser. Bilo bi nam samo drago da ste nam iskazali ast i dopustili nam da popijemo aicu s tako glasovitim zapadnjacima i malo se porazgovorimo s njima.""Tom razgovoru ne elimo izbjei. Vjerujem da ste vi slubenik ovog dijela pruge.""Ja sam inenjer i zovem se Leveret. Ovdje vidite mog nadglednika i skladitara, a tamo sjedi vodi koji se brine za nau sigurnost."Govorei to, pokaza rukom u osobe to ih je spomenuo. Old Shatterhand dobaci veoma kratak i posve neupadljiv pogled skautu, ali ga je pri tom ipak otro i ispitivaki omje-rio, a zatim upita:"Skaut koji se brine za vau sigurnost? Kako se zove laj ovjek?"25"Yato Inda1. Ima indijansko ime jer mu je majka Indijanka."Bijeli lovac omjeri mjeanca otrijim pogledom, a zatim tako tiho ree "hm!" da je to uo samo Apa. Na njegovom se licu nije dalo razabrati to misli, ali inilo se da je poglavica smatrao da nema razloga da i on uti pa se obrati skautu:"Neka mi moj brat dopusti da se porazgovorim s njim. Ovdje mora svatko biti oprezan, a ako je za osiguranje toga logora potreban skaut, onda mora da postoje neprijatelji koji ugroavaju logor. Tko su ti ljudi?"Skaut mu odgovori uljudno, ali ipak malo hladno: "ini se da ne moemo imati povjerenja u Komane."Winnetou pomaknu glavu kao da neto oslukuje i kao da bi svaku rije toga ovjeka elio posebno ocijeniti. uvi odgovor, on zamiljeno poeka jo nekoliko sekundi, a zatim ree:"Ima li moj brat kakva razloga za tu sumnju?""Pravog razloga nema, ve samo slutnju."

"Moj brat se zove Yato Inda. Yato znai ,dobar To je rije jezika plemena Navajo; inda znai, "ovjek"; to je apaka rije. Navajosi su takoer Apai pa tako nasluujem da je crvena majka mog bljedoputog brata bila Apakinja."Skautu je to pitanje oito bilo neugodno: pokuao je da izbjegne odgovor odvrativi nevoljko:"Kako to da se veliki Winnetou raspituje za nepoznatu indijansku squaw2?""Jer je, ona tvoja majka", vrsto i otro odvrati poglavica. "I jer ja, kad se ve nalazim ovdje, elim znati kakav se ovjek brine za sigurnost ovog mjesta. Kojem plemenu je pripadala tvoja majka?"Budui da ga je Winnelou tako otro pogledao i upitao, skaut nije mogao utjeti. "Plemenu Pinal-Apaa." "I ona te je nauila govoriti?" "Jest, dakako."1 Dobar ovjek.2 ena.26"Ja poznajem sve jezike i sva narjeja Apaa. Oni izgovaraju mnoge glasove istodobno jezikom i grlom koje ti izgovara samo jezikom, upravo onako kao to to rade Ko-mani."Skaut planu:"Kani li time moda rei da sam ja sin ene iz plemena Komana?""A ako to ustvrdim?""Tvrdnja jo nije dokaz. Sve da je moja majka i pripadala plemenu Komana, iz toga jo ni izdaleka ne slijedi da ja pristajem uz Komane.""To je istina. Ali poznaje li Tokvi Kavu, Crnog Mustanga, najopasnijeg poglavicu Komana?""uo sam za nj.""On je imao ker koja je postala squaw jednog bljedo-koca; oboje je umrlo i ostavilo sina kojega je Crni Mustang odgojio u najveem neprijateljstvu prema bijelcima. Tog djeaka je neko jedan od njegovih drugova u igri porezao noem po desnom uhu. Kako dolazi do toga da ti govori kao Koman i ima posjekotinu na desnom uhu?"uvi to, skoi skaut na noge, i ljuti to viknu:"Upravo tu posjekotinu zahvaljujem neprijateljstvu Komana; zadobio sam je u jednoj borbi prsa o prsa. Ako sumnja u to, pozivam te na borbu!""Pshaw!"Winnetou odvrati samo tu jednu rije neopisivo nemarnim glasom, a zatim se okrenu i posegne za pivom to ga je donio gostioniar.Kao to se obino zbiva nakon takvih nemilih prizora, nastala je duboka tiina prije nego to je za oba stola opet poeo razgovor. Kasnije upita inenjer kane li Old Shatterhand i Winnetou prenoiti u logoru, a kad su mu oni to potvrdili, on im ponudi gostoprimstvo u svom stanu, i doda:"Onoj dvojici dentlmena, koji su doli prije vas, uredit e shopman leaje kod sebe; ovdje vie nema mjesta. A u spavaonici kod Kineza koji cijelu no hru? Nipoto! Morali smo uzeti u posao Kineze sa zapada jer nismo mogli pronai bijele radnike. Kinezi su jeftiniji a osim toga ih je i lake obuzdati od onih bijelih propalica na koje bismo inae bili upueni. Recite, ser, primate li moj poziv?"27Old Shatterhand dobaci poglavici upitni pogled i opazi da je ovaj u znak pristanka lako kimnuo glavom pa odgovori:"Da, prihvaamo ga uz pretpostavku da moete i nae konje smjestiti na sigurno mjesto."

"Smjestit emo ih. Smjestili smo ve i konje ove dvojice dentlmena. Ne biste li htjeli najprije pogledati moj stan?""Da, pokaite nam ga! Uvijek je dobro da ovjek unaprijed upozna mjesto na kojem e provesti no."Winnetou i Old Shatterhand uzee svoje oruje i pooe za inenjerom do neke nedaleke niske zgrade iji su zidovi bili sagraeni od kamena jer je ta kua imala kasnije sluiti kao stan uvara mosta. Inenjer otvori ulazna vrata i pripali svjetiljku. U sobi je stajala pe, stol, nekoliko stolica, a osim razliitog alata i posuda, jo i prostrani leaj. Oba gosta izjavie da su zadovoljni. Sad bi htjeli jo poi da smjeste svoje konje. Inenjer im dobaci:"Neete li svoje stvari odmah ostaviti ovdje? Zato da pokrivae i puke bez potrebe vuete za sobom?"Nije bilo razloga da ga odbiju. Zidovi su bili vrsti, prozori tako maleni da se nitko nije mogao provui kroz njih, vrata od vrsta drveta s dobrom bravom pa se inilo da e spomenuti predmeti biti ovdje sigurni. Winnetou i Old Shatterhand ostavie, dakle, svoje puke, a zatim odvedoe konje u suu gde su se ve nalazili konji Timpeovih. Konji su dobili vode i hrane, a zatim se njih trojica vratie u kuu.Putem ih je inenjer pozvao da budu njegovi gosti na veeri, a zatim dodao:"Veerat u dakle s vama, a ne sa svojim ljudima, pogotovu jer se ini da vam se jedan od njih, naime na skaut ne svia. Molim, mister Winnetou, recite mi, imate li razloga da mu ne vjerujete?""Winnetou nikad nita ne govori i ne radi bez razloga", odvrati poglavica."Ali taj ovjek je uvijek bio vjeran i pouzdan!""Winnetou ne vjeruje u tu vjernost. Moj brat e ve vidjeti koliko e ona potrajati. Taj ovjek se naziva Yato Inda, ,Dobar ovjek", ali njegovo pravo ime sigurno glasi Ik Senanda, to u jeziku plemena Komana znai ,opaka zmija".""Zar postoji Koman s tim imenom?"28"Tako se zove onaj mjeanac, unuk Crnog Mustanga o kojemu je Winnetou maloas govorio.""Mister Winnetou, svaka ast vaoj otroumnosti i vaem sudu, ali ovaj put mora da ste se prevarili! Taj skaut mi je ve pruio toliko dokaza vjernosti da moram imati povjerenja u njega,""Moj bijeli brat moe raditi to god hoe, ali kad budu Old Shatterhand i Winnetou govorili tako da ih skaut uje, onda e sve ono, to reknu, biti samo prividno. Howgh!"Kad su se vratili u shop inenjer narui kod opskrbnika dobru veeru za pet osoba jer je sada i oba Timpea smatrao svojim gostima pa sjede k njima za stol. Old Shatterhand upita dugakog Kaza to ga je dovelo u taj kraj i kamo kani krenuti. Kaz mu ukratko ispripovjedi sve o svom nasljedstvu i na kako neobian nain se upravo danas sreo sa svojim bratiem koji je takoer batinik."Sad moramo u Santa Fe", nastavi on, "ali na alost ne moemo krenuti najkraim putem.""Zato?""Zbog Komana. Odavde emo poi prema istoku, a zatim zaokrenuti na jug.""Hm! Moda bismo mogli zajedno putovati. Mi naime elimo takoer u Santa F, premda onamo ne odlazimo zbog batine."Kaz pljesnu rukama da je sve odjeknulo i u svom oduevljenju odvie glasno viknu:

"To je srea! Haz, Haz, uje li? Smijemo jahati s Old Shatterhandom i Winnetouom! Sad vie nimalo ne marim za sve te Komane, za tu klate! Ne moramo poi zaobilaznim putem, ve moemo projahati pored njih!""Ne viite tako!" nasmjehne se Old Shatterhand. "Nema nikakva razloga za to klicanje. Ni nama ne pada na um da jaemo posred podruja Komana, ve smo i mi tano kao i vi bili odluili da emo ih zaobii s istoka.""Kako god hoete. to mislite, ser, kad emo krenuti odavde?""Sutra, im se naspavamo. Onda emo uvee stii do Alder-Springa gdje emo logorovati do jutra."To je ime posebno naglasio jer je za vrijeme razgovora potajice promatrao skauta i dobro opazio kako ovaj paljivo oslukuje, premda se pretvarao kao da ga taj razgovor ni-29malo ne zanima. Uostalom, on nije bio jedini koji je pokazivao tako veliko i potajno zanimanje za oba glasovita stranca.Naime, tik uza zid, koji je dijelio veliku prostoriju s Kinezima, od male prostorije, sjedila su ve prije nego to su u kuu ula oba Timpea, dva "sina neba"1 puei i pijuckajui. Mora da su bili predradnici ili su inae zauzimali kakav malo istaknutiji poloaj jer ni jedan od njihovih zemljaka nije sjeo k njima. Mogli su uti sve to se govorilo u susjednoj sobi pa su to i razumjeli jer su ve vie godina ivjeli u Sjedinjenim Dravama pa su u San Francisku nauili engleski.Na dolazak Haza i Kaza nisu se obazreli vie od svih ostalih, ali kad se tamo prijeko u manjoj sobi poveo razgovor o pukama Old Shatterhanda i Winnetoua te o njihovoj vrijednosti, stadoe otrije prislukivati. Onda su posve neoekivano stigla i ta dva ovjeka, a Kinezi provirie najprije radoznalo, a onda pohlepno kroz pukotine izmeu dasaka te se inilo da ne mogu skrenuti pogledom s dragocjenih puaka.Kad se inenjer kasnije vratio svojim gostima, a ovi nisu sa sobom donijeli puke, oba Kineza kao da su se uznemirila. Njihove rijetke obrve dizale su se i sputale, usnice su im se trzale, a prsti grevito stezali. Nemirno su se pomicali na klupi; oito su ih muile iste misli, ali nijedan nije htio da prvi progovori. Naposljetku se jedan od njih nije vie mogao suzdravati, ve tiho upita:"Jesi li sve uo?""Jesam", odvrati drugi."A jesi li vidio?""Vidio sam!""I puke?""I njih!""Kako su samo dragocjene!""Jesu.""Kad bismo ih bar imali! Koliko moramo samo raditi, kako se moramo muiti da bi nae kosti mogle biti zakopane u domovini kod naih prea!"Zatim zautjee; razmiljali su. Malo kasnije povue jedan od njih dugaak dim iz lule i upita namignuvi lukavo:i Tako su Kinezi u prolom stoljeu nazivali sami sebe."Sluti li gdje se nalaze puke?""Znam to", glasio je odgovor."Gdje?""U inenjerovoj kui. Kad bismo ih imali, mogli bismo ih zakopati i nitko ne bi znao tko ih je uzeo."

"A kasnije bismo ih onda mogli prodati u Friscu1 za mnogo, vrlo mnogo novaca. Bili bismo bogata gospoda pa bismo se mogli vratiti u "Carstvo sredine"2 i svakog dana jesti lastavija gnijezda.""Da, to bi bilo mogue samo ako hoemo."Nakon ponovne stanke, za vrijeme koje su jedan drugome pokuavali da s lica oitaju misli, nastavie razgovor:"Inenjerova kua je od kamena i nitko ne moe kroz prozor!""A vrata su vrlo jaka i imaju vrstu eljeznu bravu.""Ali zato krov! Ne zna li da je napravljen od indre?""Znam. Ako imamo ljestve, moemo u krovu izbuiti rupu i spustiti se u kuu.""Ljestava ima dovoljno.""Da, ali gdje bismo zakopali puke? U zemlju? Zarat e.""Morali bismo ih dobro umotati. U skladitu ima dovoljno likovih rogoina."I dosad su govorili apui, ali sad se jo vie prima-koe i nastavie gotovo neujno aputati. Zatim izaoe iz kue, drugi nekoliko minuta iza prvoga.Upravo kad je taj posljednji iezao, ue u kuu novi pridolica, neki Indijanac odjeven u plavu pamunu koulju, konate leggine3, i iste takve mokasine. Bio je naoruan samo noem zadjenutim za pojas. Kosa mu se otvoreno spustila niz lea, a oko vrata mu je na ramenu visila velika vreica s amajlijama.Zastao je na ulazu da mu se oi priviknu na svjetlo, a onda pogledom obuhvati veu prostoriju, pa proe kroz nju i ue u manju.Dakako da u tim krajevima Crvenokoac nije bio nikakva rijetkost pa se ni Kinezi nisu obazirali na pridolicu. Ni u onoj manjoj prostoriji, u kojoj su sjedili bijelci, nije njegova pojava izazvala nikakav drugi uinak, osim to su ga ljudi1 Kratica za San Francisko.2 Stari naziv za Kinu.3 Hlae.31letimice pogledali, ne osvrui se vie na nj. Proao je izmeu stolova, drei se ponizno kao ovjek koji zna da ga ovdje samo trpe, a zatim unu u blizini pei.Kad je skaut ugledao tog Indijanca, lice mu se naglo trnu, ali tako strelovito da to nitko od prisutnih nije opazio. Obojica su se pretvarala kao da se ne poznaju, ali bi ipak tu i tamo ispod sputenih trepavica izmijenili poneki pogled; inilo se kao da obojica razumiju te poglede. Onda skaut ustane sa svog mjesta i poe prema izlazu, kreui se polako i nemarno kao da izlazi bez nekih posebnih namjera.Ali u sobi su ipak bila jo dva ovjeka kojima se upravo ta tako oito pokazana nemarnost uinila upadljivom: Win-netou i Old Shatterhand odmah prividno skrenue pogled od vrata, ali samo prividno, jer tko poznaje dobro uvjebane zapadnjake oi, on zna da te oi umiju sa strane primiti toliko zraka svjetlosti koliko je potrebno da dobro razaberu to se tamo zbiva, iako se ini da onamo ne gledaju.Stigavi do vrata, skaut se okrenu. Vidio je da ga nitko ne promatra pa kratkim i brzim pokretom ruke dade Crveno-kocu znak to ga je mogao razumjeti samo onaj s kim je taj znak bio utanaen. Zatim se opet okrene i izae u tamnu no.I Old Shatterhand i VVinnetou su primijetili taj znak. Samo se zgledae i odmah su, ne izgovorivi ni rijei, znali ta treba uiniti. Nasluivali su, naime, slijedee: taj strani Indijanac stajao je u potajnom sporazumu sa skautom jer je od ovoga dobio znak. Veza je bila tajna jer su oni pazili da je nitko ne primijeti i ne dozna za nju. Po toj skrovitosti dalo se zakljuiti da je po srijedi neka opaka namjera kojoj treba ui u trag.

Netko je morao poi za skautom da vidi to e taj poduzeti. Budui da se sa sigurnou dalo pretpostaviti da se radi o Indijancima, htio je Winnetou obaviti sam tu zadau. Na alost nije smio izai kroz vrata jer su ova bila previe osvijetljena skaut se sigurno sakrio tako da je mogao vidjeti svaku osobu koja izlazi iz zgrade. Sreom je Apa ve malo prije opazio da se iza baava, svenjeva i sanduka nalaze mala vrata koja su vjerojatno sluila zato da bi se svi ti predmeti mogli unijeti u duansku prostoriju i iznijeti iz nje, a da se ne mora izlaziti na glavna vrata. Poglavica je dakle odluio da izae kroz njih. Da bi to to nezapaeni je32izveo, morao je priekati dok se opa panja ne upravi u Old Shatterhanda do ega e sigurno doi odmah im Old Shatterhand povede razgovor s Indijancem.Druga zadaa bila je: presluati Indijanca i to vie doznati na osnovu ega bi se moglo zakljuiti zato je doao ovamo.Old Shatterhand nije oklijevao da zapone tu istragu; kad su se sve oi uperile u nj i svi stali sluati to govori, VVinnetou klizne od stola, ieznu iza baava te stigne do spomenutih vrata.Indijanac je bio snano graen ovjek srednjih godina. Ubrzo se vidjelo da je i pametan. Old Shatterhand je to, uostalom, unaprijed predvidio jer takve potajne i opasne naloge dobivaju obino pametni ratnici."Moj crveni brat sjeo je daleko od nas. Nee li jesti i piti?" glasilo je prvo Old Shatterhandovo pitanje.Crvenokoac mu odgovori, zatresavi glavom."Zato ne? Zar nisi ni edan ni gladan?""Juwaruwa je i gladan i edan, ali nema novaca", odvrati Crvenokoac."Dakle se zove Juwamwa?""Da, tako me zovu.""To u jeziku plemena Upsaroka znai los. Pripada li tom plemenu?""Da, ja sam ratnik tog plemena.""Gdje tvoje pleme sada pase konje?""U Wyomingu.""A kako se zove njegov ratni poglavica?""Sivi Medvjed."Old Shatterhand je sluajno nedavno bio kod Indijanaca plemena Vrana koji pripadaju narodu Dakota pa je mogao ocijeniti da li ga taj Indijanac vara. Odgovori su mu bili istiniti."Ako moj brat ne moe platiti, neka sjedne k nama i neka jede s nama", nastavi Old Shatterhand.Indijanac ga pogleda ispi ti j ivo i odvrati:"Juwaruwa je hrabar ratnik; on jede samo s muevima koje poznaje i koji su isto tako hrabri. Ima li ti ime, i kako ono glasi?""Zovu me Old Shatterhand.""Old -Shatt------U3 Crni Mustang33Ime mu zasta u grlu. On je dodue samo na trenutak izgubio mir i samosvladavanje, ali se time ipak izdao. No brzo se opet. sabra i prividno hladnokrvno nastavi:"Old Shatterhand? Uf! Onda si veoma glasovit bljedo-koac.""S kojim moe dakle mirno jesti. Doi ovamo k nama pa jedi i pij!"Umjesto da poslua taj poziv, Indijanac se ogleda, upitavi:

"Ne vidim onog crvenog ratnika koji je sjedio kraj tebe. Kamo je otiao?""Mora da je vani u onoj drugoj prostoriji.""Nisam opazio da je izaao. Ako si ti Old Shatterhand, onda je on sigurno Winnetou, poglavica Apaa.""Jest. Gdje ti je konj?""Ja ne jaem.""to? Upsaroka, koji se nalazi tako daleko od svoga plemena pa da nema konja? Jesi li ga putem izgubio?""Nisam. Nisam ga ni poveo.""Znai da nema ni oruja, osim tog noa?""Nemam.""Mora da za to postoje vrlo vani razlozi.""Zakleo sam se da u otii bez konja, naoruan samo noem.""Zato?""Jer su i Komani bili bez konja i drugog oruja.""Komarici? Gdje su bili?""Gore, u blizini naih tadanjih panjaka u Dakoti.""Komani tako visoko na sjeveru? udno."Sumnja se osjeala i u tonu Old Shatterhandovih rijei. Crvenokoac mu dobaci gotovo podrugljivi pogled i odgovori:"Zar Old Shatterhand ne zna da svaki indijanski ratnik mora jednom otii u Dakotu da odande donese svetu glinu za mirovnu lulu?""Ne mora to svaki uiniti, pa svaki i ne ini.""Ali Komani su to uinili. Susreli su mene i mog brata. Njega su proboli, a meni je uspjelo da umaknem. Onda sam se zavjerio na osvetu pa sam poao za njima u potjeru bez konja, naoruan samo noem. Neu mirovati dok ih ne ubijem."34"Kad si me ve podsjetio na svete obiaje, onda sigurno zna da nijedan Indijanac na putu do tih nalazita gline ne smije ubiti drugoga.""Komani su svejedno ubili mog brata.""Hm! Ali zato si se tako zakleo? Bez konja i samo s noem? Kako e loviti? Od ega si putem ivio?""Treba li da ti to kaem?" ponosno upita Indijanac, vjerujui da je potpuno zavarao Old Shatterhanda."Ne mora", mirno odgovori ovaj. "Ja samo ne mogu shvatiti da ti tako dugo vremena i na tako dugakom putu nisi uope uzjahao konja.""Zakleo sam se i odrao rije.""Nisi, ve si je prekrio!""Dokai to!""Danas si sjedio u sedlu!""Uf, uf!""Da, za vrijeme kie.""Uf, uf!" ponovi tobonji Upsaroka. To je zvualo napola kao prepast, a napola kao prkos. Skoio je na noge i sad stajao tik pred Old Shatterhandom. Bijeli se lovac sagnu, prijee objema rukama preko njegovih nogu i ree:"Tvoje hlae su s vanjske strane mokre, a s nutarnje suhe. Kia nije mogla dosei unutarnju stranu prislonjenu uz konjsko tijelo."Indijanac nije bio spreman na taj otroumni dokaz, ali mu njegova lukavost omogui da se brzo snae.

"Svako dijete zna da se unutranja strana hlaa bre sui od vanjske; Old Shatterhand treba jo mnogo da naui!"To je bila velika drskost, ali lovac je ostao potpuno miran. Sve dosad je govorio engleski, a i Crvenokoac je prilino dobro vladao tim jezikom, no sad mu postavi jedno pitanje u narjeju Upsaroka. Na nj nije dobio odgovor. Postavio je jo nekoliko drugih pitanja, ali s istim uspjehom. Onda vrsto stavi Indijancu ruku na rame, upitavi ga engleski:"Zato mi ne odgovara? Zar ne poznaje jezik svoga naroda?""Zakleo sam se da neu govoriti prije dok ne bude osve-ena smrt mojega brata.""Tako? ini se da sve te tvoje zakletve ispadaju nekako neobino! Jo mnogo neobinija je meutim glupost koju3 35pokazuje, umiljajui da me moe prevariti. Izdaje te upravo tvoj govor. Ja tano znam kako Upsarokc i kako bilo koje drugo pleme izgovara rijeci jezika bljedokoaca. Ti nisi pripadnik plemena Vrana, ve Koman. Jesi li dovoljno hrabar da to prizna?""Komani su moji neprijatelji, to sam ti ve rekao!""Upravo to to ih naziva svojim neprijateljima, za mene je dokaz da si Koman.""Znai, tvrdi da sam laac? Vlada li kod bijelaca obiaj da vrijeaju svoje crvene goste? Ja odlazim!" On krenu prema vratima."Ostani!" zapovjedi Old Shatterhand, uhvativi ga za ruku. 0Indijanac povue no i viknu:"Tko ima pravo da me zadri? Ti? to sam ti uinio? Nita! Otii u, a svatko tko me pokua zadrati, dobit e ovu otricu u srce."Old Shatterhand ga je usprkos tome i dalje vrsto drao ljevicom. Brzim zahvatom desnice istrgne mu no iz ruke i ponovi:"Ostat e! Poekat emo dok se Winnetou vrati, a onda emo odluiti smije li poi ili ne. Sjedi opet onamo gdje si maloas sjedio. Pokua li pobjei, dobit e metak."On ga zavitla prema mjestu koje je pokazao. Indijanac tresnu o pod; htio je skoiti na noge, ali se predomisli i os ta uati na podu. Old Shatterhand sjede opet za veeru i poloi kraj sebe napeti revolver da potkrijepi svoju prijetnju.Prekinuta veera je nastavljena, ali razgovor se nije vie razvio. Malo kasnije vrati se skaut i sjede na svoje mjesto. Budui da je Indijanca naao u istom poloaju u kojemu ga je i ostavio, nije slutio ta se u meuvremenu dogodilo. Skladitar i nadglednik, koji su sjedili kraj njega, ispripo-vjedie mu to se zbilo; sasluao ih je i naoko ostao miran, premda se u sebi brinuo da VVinnetou nije moda prislukivao.Kad je Apa maloas skliznuo kroz stranja vrata, on je u velikom luku zaobiao kuu na prednju stranu, mislei da e ondje zatei skauta na kakvom sumnjivom poslu. Velika otvorena vrata shopa bila su jasno osvijetljena pa ako je Winnetou, obilazei u luku oko kue, neprekidno36gledao prema vratima, morao je opaziti svakog ovjeka koji se nalazio izmeu vrata i njegovih oiju.VVinnetou je opisivao sve ire i ire lukove, ali uzalud. esto je zastajkivao, oslukujui, ali isto tako bezuspjeno. Vratio se i poeo iznova, ali i opet bez uspjeha. Tako je prolo dosta vremena, a onda opazi da se sa strane pribliuje neki ovjek. Kad je stigao do vrata i uao u zgradu, "VVinnetou ga je prepoznao."Uf, to je bio skaut", ree sam sebi. "ini se da ipak nije imao nikakvih potajnih namjera, zato sam ga ovdje i uzalud traio. VVinnetou se jednom prevario. Old Shatterhand e se tome veoma uditi."

Nije se vie trudio da se nezapaeno vrati, ve ue na prednja osvijetljena vrata. Kad ga je skaut opazio gdje dolazi, osjeti da mu bilo bre udara. Sad se moralo pokazati je li Apa neto uo ili nije. VVinnetou sjede kraj Old Shat-terhanda, a ovaj mu ree to je doznao, presluavajui Indijanca i naposljetku tiho upita:"Je li mog crvenog brata pratila srea?""Winnetoua nije mogla pratiti ni srea ni nesrea jer se nalazio u zabludi. Nije se dogodilo nita.""Ali onaj znak to ga je skaut dao Crvenokocu?""To moda i nije bio znak, ve nesvjestan pokret ruke.""Onda sam se i ja prevario, a to ne vjerujem. Taj Indijanac nije Upsaroka, ve Koman.""Je li tebi, meni ili kome drugome uinio neto na ao?""Dosad nije.""Onda ne smijemo s njime postupati kao s neprijateljem. Neka ga moj brat Shatterhand pusti na slobodu.""Dobro, ako hoe; ali to nerado inim."Zatim ree Crvenokocu da moe otii. Ovaj polako ustane i zatrai od Old Shatterhanda da mu vrati njegov no. Kad ga je dobio, zadjene ga o pojas i ree:"Ovaj no je danas dobio vie posla jer sam se zakleo novom zakletvom. Old Shatterhand e ubrzo doznati je li i ta zakletva onako neobina kao to su ostale!"Izrekavi tu prijetnju, udalji se brzim koracima. Skau-tovo lice pokazivalo je u toku te posljednje minute uznemirenost pa ak i bojaljivo napet izraz, ali sad se izmijeni tako da mu se na crtama mogla vidjeti posve oita poruga kojom nije mogao vladati. Winnetou apne Old Shatterhandu:37"Neka moj brat pogleda skauta.""Vidim ga.""On nam se smije.""Sigurno ima uzroka za to.""Ima. Njegov pokret ruku maloas je dakle ipak bio znak za Indijanca koga ti smatra Komanom. Nismo se prevarili.""Ti ga nisi vani naao. Tko zna kakvu je podlost pripremio. Zato odsada moramo otrije pripaziti na nj. Uvjeren sam da je opasan ovjek."Old Shatterhand je imao pravo kad je skauta nazvao opasnim ovjekom, a vani je zaista bila pripremljena podlost.Izaavi iz kue, skaut je najprije oprezno izmaknuo iz dosega svjetla, a zatim poao ravno naprijed iz shopa i tako preao otprilike tri stotine koraka sve dok nije uo neki tihi glas koji ga je zvao imenom. Ali to nije bilo ime kojim su ga zvali ovdje u logoru, ve neko posve drugo; onaj glas iz tame ga je naime pozvao."Doi ovamo, Ik Senanda! Ovdje smo."To je dakle zaista bio onaj ovjek kojim ga je Winnetou smatrao, unuk Crnog Mustanga, najokrutnijeg poglavice Komana.Posluao je i ubrzo opazio tri Indijanca od kojih je jedan bio neobino visok i snaan. Bio je to sam poglavica. Pozdravio ga je rijeima:"Dobro doao, sine moje keri! Poslao sam Kitu Ho-mau, najlukavijeg od mojih ratnika u kuu da zna da sam doao i da te ekam. Jesi li govorio s njim?""Ni rijei. Bilo je dovoljno to je doao.""Uinio si pametno jer bi inae mogao netko neto i posumnjati. Ovdje imamo dobro mjesto pa nas nitko ne moe iznenaditi jer vidimo otvorena i osvijetljena vrata te

moemo opaziti svakog tko bi izaao. Uostalom, ionako imamo posla s ljudima koji se nimalo ne razumiju u ivot Divljeg zapada."Vara se. Ovdje ima ljudi koji se vrlo dobro razumiju u taj ivot.""Uf! A tko bi to bio? Reci!""Najprije su stigla dva vrlo visoka i veoma mrava jahaa koji kane do sutra ostati ovdje. Jedan od njih rekao je da se zove Timpe, a ini se da se i drugi zove isto tako."38"Timpe! Pshaw! Ni jedan hrabar ratnik nije nikada uo to ili slino ime.""Ali onda su stigla jo dva druga konjanika: Winnetou i Old Shatterhand!""Uf, uf! Njih je sigurno zli Manitou poslao ovamo.""Ne, nije ih poslao zli Manitou, ve dobri. U prvi as sam se i ja prestraio, ali zatim, uvi to govore, obradovao sam se.""Rei e mi to si uo, ali ne ovdje. Moramo otii.""Otii? Zato?""Jer znam to takvi ljudi misle i rade! Jesu li razgovarali s tobom?""Winnetou me je ispitivao. Rekao je da ne vjeruje da se zovem Yato Inda ve da me smatra sinom tvoje keri.""Apa je dakle poeo sumnjati pa e sad poi za tobom da pripazi na tebe. Moramo smjesta potraiti neko drugo mjesto.""Ta mi emo ga opaziti kad proe kroz osvijetljena vrata.""Ti ga ne poznaje. On proraunava sve i zna da e se neprijatelj koji se priuljava ovom logoru, postaviti upravo nasuprot vratima jer onda moe sve vidjeti. Winnetou e dakle doi ovamo, ali nee proi kroz osvijetljena vrata. Postoji li jo koji drugi izlaz?""Jedna mala vrata koja se nalaze iza spremita.""On e izai kroz njih i onom se stranom u tami priu-ljati ovamo. Moramo prijei na protivnu stranu. Doi."Oni kliznue u velikom luku nadesno oko shopa dok je Winnetou svoj luk opisao slijeva pa ih dakle nije vie pronaao. Ondje se zaustavie pod nekim drveem i skaut ispri-povjedi to je uo. Poglavica ga je vrlo napeto sluao, a zatim radosno ree, gotovo glasno:"Oni dakle kane u Alder-Spring? Sutra uveer stii e onamo? Uhvatit emo ih, ondje emo ih uhvatiti, ne mogu nam uope pobjei! Kakva e radost nastati u naim selima, kad dovuemo taj dragocjeni plijen i kad ih budemo tako muili da ponu zavijati kao da ivim agljevima gulimo kou! Ta dva skalpa su mnogo vrednija od onih brojnih perina po koje smo zapravo doli."I dalje je davao oduka svojoj radosti sve dok ga unuk nije prekinuo:39"Da, mi emo ih posve sigurno uhvatiti i muiti ih na smrt, ali zar se zbog toga kani odrei Kineza koje sam vam imao predati u ruke?""Ne kanim, a i ti si samo zbog toga stupio u slubu ljudi vatrenoga konja; danas smo doli ovamo da te upitamo moe li se ta stvar odmah izvesti.""Spreman sam svakog asa, ali se nadam da ete odrati rije to ste mi je zadali.""Odrat emo je. Ili misli li moda da bih prevario sina svoje keri? Sav novac, sve zlato i srebro je tvoje, a sve ostalo, odjea, alat, zalihe, a osobito skalpovi ljudi s dugim perinima pripadaju nama. Navikli smo na to da nam blje-dokoci sve otimlju. Moramo uzmicati pred njima jer su oni jai on nas. Ali sad dolaze ovi utokoi ljudi pa grade mostove i eljeznice na zemlji koja pripada nama. Svi e to morati platiti ivotom, a ratnici Komana stei e slavu kao prvi crveni muevi koji imaju ove skalpove s

dugakim perinom. Mi se toga ne odriemo pa e nam rei sve to treba da znamo u vezi s napadajem."Sad je poeo opiran dogovor o logoru, njegovim pojedinim dijelovima i o nainu na koji treba izvesti napadaj te o plijenu koji ih oekuje. Onda Crni Mustang dade svojim pratiocima znak da mu se pridrue; oni su se naime udaljili u stranu straarei da ih nitko ne iznenadi.Na tom tajnom sastanku je dogovoreno da e Komani najprije sutradan uveer zarobiti Old Shatterhanda i Winne-toua zajedno s Kazom i Hazom na Alder-Springu, a vrijeme napadaja Komana na Firwood-camp javit e onda skaut posebnim glasnikom. Zatim se oprostie, a skaut se vrati u shop.Crni Mustang krenu sa svoja dva Komana na neko mjesto u blizini na kojem se prema dogovoru imao sastati s onim glasnikom koji je stigao u shop. Ovaj zaista ubrzo stie i sav bijesan ispripovjedi kako je Old Shatterhand postupio s njime. Kad je uo da Komani kane napasti njega i VVinnetoua, on radosno sikne kroz zube: g-"Poalit e on to me je dodirnuo, jer u mu zadati najstranije muke."Crvenokoci su se upravo okrenuli da odu k svojim sakrivenim konjima kad zaue korake. Smjesta se bacie na zemlju, premda je ova bila mokra i muljevita, ali su sluajno40leali na putu onoj dvojici koja su htjela da prou. Jedan od njih pade preko poglavice i povue i drugoga. Indijanci ih za tren zgrabie i svladae."Ne viite ako vam je do ivota!" zapovjedi poglavica. "Tko ste vi?""Radnici", odgovori jedan sav u strahu."Ustanite, ali da se niste ni pomakli! Zato se tako kra-domice uljate ovuda? Ako ste radnici iz ovog logora, onda se ne trebate uljati.""Mi se nismo uljali.""Jeste! Tako tiho i pognuto ne hoda nitko tko ne eli da ga ne vide. to imate u rukama?""Puke.""Puke? emu radnici trebaju puke? Pokaite, hou da ih vidim!"On im ih istrgne iz ruku, stane ih opipavati, a onda svaku puku podigne uvis da bi je bolje promotrio prema nebu."Uf, uf, uf!" javi se zatim, dodue tiho, ali zaueno i veoma radosno. "Te tri puke su vrlo dobro poznate ovdje na Zapadu. Ova ovdje s brojnim avlima mora da je Winne-touova srebrna puka. Ako je to tano, onda ove druge dvije pripadaju bljedokocu Old Shatterhandu. To je henrvjevk"a i medvjedarka. Jesam li tano pogodio?"Kinezi ne odgovorie nita. Vidjeli su da se pred njima nalaze Indijanci pa su se uplaili. Drhtali su i bili ak toliko kukavni da se nisu usudili ni pobjei."Govorite!" dreknu poglavica. "Jesu li to puke Old Shatterhanda i Winnetoua?""Jesu", tiho potvrdi onaj koji je dosad govorio."Znai da ste ih ukrali."Kinez je utio."Vidim da ste vi vagare-sarii1, kojima nitko ne bi povjerio takve puke. Ako smjesta ne prizna, probost u te ovim noem! Govori!"Sad se Kinez pouri da prizna: "Mi smo ih potajno uzeli.""Uf! Dakle ipak! Mora da se Winnetou i Old Shatterhand ovdje osjeaju vrlo sigurni kad su se odvojili od svojih pu-l 2uti psi.41

aka. Vi ste kradljivci. Znate li to u uiniti s vama? Zasluili ste smrt!"Sad se Kinez baci na koljena, digne ruke i stane zakli-njati:"Ne ubij nas!""Zapravo bismo vam trebali oduzeti ivot, ali emo vas pustiti na slobodu ako uinite to vam zapovijedamo.""Reci nam, reci. Sluat emo te!""Dobro! Zato ste ukrali te puke? Vi se njima ne moete posluiti jer niste lovci.""Htjeli smo ih prodati jer smo uli da vrijede mnogo, vrlo mnogo novaca.""Mi emo ih kupiti od vas.""Zaista? Je li to istina?""Ja sam poglavica Komana i zovem se Tokvi Kava to u jeziku bljedokoaca znai Crni Mustang. Jeste li ve uli za me?"Da, obojica su ve ula za nj i to toliko mnogo zla da mu Kinez prestraeno odgovori:"Crni Mustang? Da, poznajemo te.""Onda e znati kakav sam ja velik i glasovit poglavica te da uvijek govorim istinu. Otkupit u od vas puke.""Koliko e nam platiti?""Vie nego to bi vam itko drugi dao.""Koliko?""Dat u vam ivot. Takva se kraa kanjava smru, ali ja u vam za puke pokloniti ivot.""ivot? Samo ivot?" upita Kinez, drui i razoarano."Zar to nije dosta?" okosi se Crvenokoac na nj. "Zar takvi ljudi kao to ste vi, mogu dobiti vie od ivota? to hoete jo?""Novaca.""Novaca? Dakle metal! Ako hoete metal, moete i njega dobiti, riaime eljezo naih noeva; oni su tako otri i iljati da ete ga dobiti dovoljno. Hoete li?""Ne, ne! Potedi nas!" zastenje Kinez. "Htjeli bismo, ivjeti! Zadri puke!""To je tvoja srea, uta abo! A sad uj to ti jo zapovijedam! Old Shatterhand i Winnetou e ubrzo opaziti da su im nestale puke pa e podii veliku buku. Trait e i ispitivati. to ete vi uiniti?"42"utjet emo.""To i morate. Ne smijete rei ni rijei, ni jedne jedine rijei jer e vas oni inae ubiti poto ste im ukrali puke. Ali ne smijete govoriti ni o nama jer ako doznaju da ste razgovarali s nama, oni e sve doznati i onda ste izgubljeni. Hoete li posluati ovu moju zapovijed?""utjet emo kao da smo mrtvi.""To i zahtijevam od vas jer ako odate da smo bili ovdje, mi emo se vratiti i osvetiti se; umrli biste u stranim mukama na muenikom stupu. A sad jo jedno pitanje: jesu li vam poznata imena Ui i Hatatitla?""Nisu.""Tako se zovu konji Winnetoua i Old Shatterhanda. Znate li gdje se nalaze?""Tamo odostraga u sui. uli smo da su ih odveli onamo.""Onda smo sad gotovi s vama. Mislite na moju opomenu i utite! Sad moete ii!"On ih udari nogom, a njih dvojica smjesta ieznue u tami, sretni to su spasili bar ivot.

"Uf! Sretniji i nismo mogli biti!" ree poglavica vrlo zadovoljno svojim ljudima. "Imamo arobnu puku, med-vjedarku i srebrnu puku. Sad emo poi jo i po pastuhe kojima, osim mog mustanga, nema ravnih.""Kani li Tokvi Kava poi u suu?" upita onaj koji je pod imenom Juwaruwa bio kao uhoda u shopu."Misli li moj brat da bih trebao ostaviti te konje? Da nema moga mustanga, bili bi to najbolji konji od jedne velike vode do druge. Poi emo po njih jer oni su sigurno isto toliko vrijedni kao i puke to smo ih oduzeli tim utim momcima dugih perina."Oni se neujno priuljae do sue koja nije imala pravu bravu, ve samo kraun i stadoe oslukivati. Iz sue su se od vremena do vremena uli udarci kopita o pod. U njoj je bilo mrano. inilo se da nema straara jer bi inae sua bila osvijetljena. Poglavica povue kraun i, otvorivi malo vrata, postavi se tako da ga iznutra nije mogao nitko opaziti te poluglasno dovikne nekoliko rijei engleskim jezikom kao da je znanac straara koji bi se ipak mogao nalaziti u sui. Odgovora nije bilo. Sva etiri Indijanca uoe u suu.43Konji obojice Timpea bili su odvedeni u pozadinu sue dok su oba crna drijepca stajala sprijeda. Poglavica je to usprkos tami vrlo brzo razabrao."Evo ih ovdje", ree. "Pripazite! Jahati ne smijemo na njima jer nas oni ne poznaju, ali i bez toga emo vani imati posla s njima im opaze da odlazimo, a njihovi gospodari nisu prisutni."Indijanci oprezno odvezae crne drijepcc i polako ih izvedoe iz sue. Oni su, dodue, poli za Koinanima bez otpora, ali ipak tako kao da im je neto sumnjivo. Zatim Indijanci opet zakraunae vrata i udaljie se, vodei svoj dragocjeni plijen. Duboki, meki mulj to ga je razmoila kia nije doputao da se uju koraci ljudi i konja.Tokvi Kava se osjeao vanredno zadovoljan udarcem to ga je danas zadao glasovitim ljudima koje je toliko mrzio. Bio je potpuno siguran u svoju stvar i uvjeren da je veeras postupao lukavo, bez ikakve greke. Pa ipak se prevario. U svom je raunu zaboravio neto, naime otroumnost obojice okradenih, te izvrsna svojstva i isto tako sjajnu dresuru konja koji nisu bili navikli na to da bez zapovijedi svojih gospodara sluaju nekog stranog ovjeka.Najvea greka to ju je poinio bila je, meutim, u tome to je Kinezima spomenuo svoje ime. Bio je dodue potpuno uvjeren da oni nee nita odati, ali kad je imao posla s Win-netouom i njegovim bijelim prijateljem, onda je to bila neoprostiva neopreznost.I CRNI MUSTANGDragi itaoe, jesi li ve kad uo za "bijelog mustanga"? O njemu je ve mnogo pisano i pripovijedano. Brojni bijeli lovci i crveni ratnici tvrdili su da su vidjeli "bijelog mu-, stanga", i zaista, oni su ga vidjeli, a ipak ga i nisu vidjeli; "bijeli mustang" bio je bajka, stvorenje iz mate iako je kao podlogu imalo tota to je zaista opaeno.U vrijeme kad su stada bizona i konja u tisuama i tisuama primjeraka ivjela na prostranim prerijama pa s pro-44ljea selila na sjever, u jesen na jug, moglo je opreznom lovcu uspjeti da ugleda "bijelog mustanga", ali zaista samo opreznome koji se umio dobro priuljati. Jer "bijeli mustang" bio je najistaknutiji i najpametniji od svih pastuha vodia koji je ikada stajao na elu krda divljih konja. Njegov je pogled prodirao kroz najgue grmlje, ui su mu razabirale tiho uljanje vuka tisuu koraka daleko, a njegove krvavo-crvene nozdrve hvatale su vonj ovjeka s jo mnogo veih udaljenosti. Iz krda koje je vodio i uvao "bijeli mustang", rijetko je koji lovac uspio lasom uhvatiti konja. Nikad nije nitko

mogao vidjeti "bijelog mustanga" da pase. Nije imao vremena za to. Neprekidno, stalno i bez prestanka jurio je on u ljupkim, a istodobno i snanim skokovima oko svog stada koje je mirno paslo, a na najmanji znak opasnosti javio bi se otrim rzanjem koje je podsjealo na zvuk trube i im bi ono odjeknulo, stado bi odjurilo kao oluja.Pripovijeda se da je lovcima nekoliko puta uspjelo da "bijelog mustanga" odvoje od stada; htjeli su ga uhvatiti, njega samog. On je pobjegao galopom, a progonitelji se natisli za njim, tjerajui svoje konje najveom brzinom. Usprkos tome nisu ga uspjeli stii, a kad je naposljetku, ispruivi se, pojurio poput strijele i iezao daleko na obzorju, uvidjeli su lovci da ih je on samo nasamario da ih odmami od svoga stada.Jednom ga je, kako se pria, neki smioni vaquero, pravi umjetnik u jahanju susreo sam i potjerao ga prema nekom dubokom kanjonu. Pripovijedaju da je "bijeli mustang" bez razmiljanja skoio u klanac dubok vie stotina stopa i dolje mirno nastavio bijegom. Vaqeuro se zaklinjao svim to mu je sveto da se stvar odigrala upravo tako i svi su mu to vjerovali. U nekom drutvu veoma ozbiljnih i iskusnih zapadnjaka, pripovijedao je neki haziendero2 sa Sierre da je jednom imao silnu sreu i da je "bijelog mustanga" sa cijelim krdom namamio u neki koral3 ali divlji bijelac preletio je poput ptice preko ograde visoke dvadeset stopa i pobjegao. Ni u to nije nitko sumnjao.Tako su pripovijedali stari, tako pripovijedaju mladi. ini se da "bijeli mustang" ne samo to je bio neranjiv, ve1 Pastir-konjapik u zemljama Latinske Amerike kauboj.2 Vlasnik haziende u zemljama Latinske Amerike, veleposjednik.3 Tor za konje-ograen visokom ogradom.45i besmrtan sve dok naposljetku nije zajedno s posljednjim stadom konja to su ga lovci ugledali, iezao sa savane. Neumoljiva "kultura" poubijala je bizone i mustange, ali ipak se jo i danas tu i tamo javi poneki stari zapadnjak koji tvrdi da taj bijeli mustang kojeg nitko nije uspio uhvatiti, nije izmiljotina jer ga je i on sam vidio.Da, on nije nastao kao plod izmiljotine, no ipak je ivio samo u mati. Nikad nije postojao, a ipak je postojao; oni koji su ga vidjeli nisu se prevarili, ali su ipak bili u zabludi jer "bijeli mustang" nije jedan konj, ve njih mnogo vie.Svako divlje stado mustanga ima svog vou, uvijek najsnanijeg i najpametnijeg pastuha, jer mjesto voe stie i zadrava borbom u kojoj odluuje snaga i lukavtina. Kad jednom pobijedi sve suparnike, onda ga itavo krdo slua sve tamo do najmlaega drebeta. Ako se ve i kod nas tvrdi da su bijelci najizdrljiviji konji, onda to pogotovu vrijedi u preriji. K tome treba dodati da lovci openito ne hvataju bijele mustange jer im nee pasti na um da za jahanje hvataju bijelca budui da se takva ivotinja vidi nadaleko i dovodi svog jahaa u opasnost.Bijelci mogu dakle odrasti i razviti se do pune snage. Osim toga nagon kazuje bijelim i openito svijetlim konjima da moraju biti oprezniji od tamnih. Povrh toga stado treba vou koji se od ostalih ivotinja razlikuje bojom te se moe lako ugledati. to vii in ima oficir, to je sjajniji znak njegova dostojanstva. Ono to ovjek postie svojim umijeem, to ivotinji prua priroda. Sve su to bili uzroci zbog kojih, kako to zna svaki zapadnjak, gotovo svako stado divljih konja vode bijelci.Ako su bijeli drijepci-voe bili najsnaniji, najbri, najizdrljiviji i najborbeniji konji, onda su mogli lake izbjei potjeri nego bilo koji drugi konji. Svaki zapadnjak vidio je po kojeg takvog bijelca i divio se njegovoj brzini i mudrosti; pripovijedao je o tome, a drugi su njemu pripovijedali isto. ivot na beskrajnoj savani podbada matu; postojali su brojni bijelci, ali malo-pomalo stvorila je mata od njih jednog jedinog - "bijelog mustanga" - kojeg su vievali posvuda, ali ga nikad nisu mogli uhvatiti.

Za vrijeme Winnetoua i Old Shatterhanda postojao je i "crni mustang" s kojim je stvar stajala gotovo isto tako,46ali istodobno i neto drukije. To nije bio divlji, ve dresiran konj i to tavie vanredno dobro dresiran konj, vlasnitvo poglavice Naimi-Komana. O njemu su se pripovijedale upravo udesne stvari. Posjedovao je sva dobra svojstva u dosad nedostignutoj mjeri. Jo nikad nije bio ranjen u borbi, nikad nije posrnuo a pogotovu nije pao, nikad ga nije stigao progonitelj i nikad nije uginuo. Taj konj je ivio ve za vrijeme predaka. I on i djed, koji je jahao na njemu, vratili su se neozlijeeni iz svih borbi; zatim je nosio oca kroz opasnosti i smrt, a sadanjem je poglavici tako izvrsno sluio da je on, da bi istodobno iskazao ast i sebi i svom konju, uzeo ime Tokvi Kava, Crni Mustang.Isto onako kao to su Indijanci bili vrsto uvjereni da je Old Shatterhandova henrvjevka arobna puka, oni su, osim Naiini-Komana koji su znali kako stoje stvari, vrsto tvrdili i to da je "crni mustang" arobni konj. To je uvjerenje njegovom vlasniku donosilo ugled i prednosti. Ostala su se plemena klonila toga da napadnu njega ili njegovo pleme, jer su smatrala da je isto tako neranjiv kao i njegov konj; njega nitko nije mogao pobijediti. Poglavica je bio pametan ovjek pa je lukavo iskoritavao tu bojazan. Ubirao je uspjeh za uspjehom i uslijed toga postajao sve samopo-uzdaniji. Njegov ponos i njegova bezobzirnost bivali su sve vei i on je postao najokrutniji neprijatelj svih bijelaca i protivnikih Indijanaca pa je na kraju i sam povjerovao da na svijetu nema ovjeka koji bi se mogao mjeriti s njime.Dakako da se i kod tog "crnog mustanga" nije radilo0 jednom konju, ve o njih nekoliko. Svi su oni potjecali jedan od drugoga, imali istu grau tijela i ista izvrsna svojstva. Tu vrsnou nije mogao nitko porei pa je dakle bilo razumljivo da je poglavica, kad je u Firwood-campu ukrao Old Shatterhandova i Winnetouova konja, ponosno tvrdio:"Da nema mog mustanga, oni bi bili najbolji konji od jedne velike vode do druge." Time je mislio na Atlantski1 Tihi ocean, dakle po njegovom nainu izraavanja itavu Sjevernu Ameriku. Nije, dakako, nipoto bilo sigurno da je imao pravo.U logoru nisu ljudi te veeri poli tako rano na poinak kao obino. Prisutnost glasovitih gostiju drala ih je budnima i nakon veere. Inenjer je sjedio s Winnetouom, Old Shatterhandom i obojicom Timpea za istim stolom pa se jedna47pripovijest nadovezivala na drugu. Za drugim stolom sjedili su nadglednik i skladitar, veinom tiho sluajui i samo bi se po koji put umijeali u razgovor. Njima se opet pridruio skaut. Nije ni pisnuo, ali zato je to otrije sluao sve to se govorilo. inilo se da se Winnetou i Old Shatterhand ne obaziru na nj; nije opazio ni jedan jedini pogled koji bi poletio k njemu, ali njih dvojica su ga ipak tako otro promatrala da im nije mogao izmai nijedan njegov pokret, nijedan izraz lica.Upravo je Kaz ispripovjedio neku svoju pustolovinu, kad mu Winnetou oslukujui dade znak da uti.Svi stadoe prislukivati i ubrzo zaue kako se pribli-uje topot konja. Mulj je posve jasno pljuskao pod kopitima, a onda se konji zaustavie pred vratima, i radosno zasoptae."Uf!" viknu Winnetou, brzo ustavi. "To nisu neki strani konji."Old Shatterhand isto tako brzo ustane sa svog stolca."Ne, to nisu strani konji", ree, "to su nai drijepci. Kako dolaze ovamo? to kaete na to, gospodine inenjeru? Niste li vi, kad smo izali iz sue, sami zakraunali vrata?"

"Da, jesam. Mora da je kakav radnik otvorio vrata pa su konji umakli.""Umakli? Pa bili su vrsto svezani! Taj netko ne samo to je otvorio vrdta, ve je i odvezao konje, a to je svakako neobian postupak. Dopustite mi, ser, da uzmem svjetiljku."Old Shatterhand upravio je posljednje rijei shopmanu koji je sjedio za svojom tezgom. Iza njega je visio stakleni fenjer pa ga Old Shatterhand skine s avla i pripali, a zatim izae s Winnetouom.Ostali radoznalo pooe za njima, a isto tako i skaut koji uostaloni nije imao ni pojma o tome da je njegov crveni djed malo prije ukrao oba pastuha.drijepci su zaista stajali vani pa svoje gospodare vrlo uzbueno pozdravie s njiskanjem, mahanjem repova i pro-pinjanjem, upravo kao psi koji radosno pozdravljaju gospodare. Old Shatterhand ih osvijetli, viknuvi zapanjeno: "to je to? Ti konji ne dolaze iz sue! Pogledajte samo prljavtinu i mulj koji im se eto nalazi ak i na leima. Oni su galopirali; bili su veoma daleko odavde! A gdje i s kime?"48"S kim?" upita inenjer. "Ni s kim, dakako! Kome bi moglo pasti na pamet da po takvom vremenu i u takvoj tami jae na stranim konjima u etnju?""Jae? Volio bih da znam kome bi uspjelo da bez naeg doputenja sjedne na jednog od tih konja! Nitko nije sjedio na njima jer pogledajte, lea su im potrcana blatom.""Dakle ipak imam pravo! Netko je otvorio suu pa su se konji otrgli i pobjegli. Malo su trali uokolo i sad su se vratili; to je sve. Ipak u istraiti tko je kriv. Nitko nema nou posla u sui."Na uzdama jednog od konja visio je vrsto zauzlani remen koji je vjerojatno imao na kraju omu, no ova se proderala. Old Shatterhand je pretraio, dobacio Apau brz i znaajan pogled, a onda ree inenjeru:"Imate pravo, ser, konji su se otrgii. Doite s nama. Moramo ih vrsto svezati. Ostala gospoda ne treba da se dalje trude."To je rekao tako mirno i odluno da je postigao ono to je htio. Nadglednik i skladitar vratie se sa skautom u shop. Kaz i Haz ve krenue za njima kad im Old Shatterhand apnu: "Razgovarajte sa skautom i nemojte mu dopustiti da izae prije nego to se mi vratimo.""Zato, mister Shatterhand?" upita Kaz."To ete kasnije doznati. Samo ga zadrite, ali budite prema njemu prijazni i susretljivi.""Ali ako on poeli da izae? Treba li da ga silom zadrimo?""Ne. Ali sigurno vam nee biti teko da ga zadrite kakvom napetom pripovijeu.""Vjerujem da nee. Ispripovjedit u nekoliko udesnih stvari i pri tome rei i nekoliko ala, upravo kao i kod Tim-peovih batinika. Doi, stari Haze."Oni uoe u kuu. Winnetou povede konje. Old Shatterhand mu je osvjetljavao put, a inenjer je iao iza njega. Zatresavi glavom ree:"Ne razumijem vas, ser. Najprije se vladate tako mirno i kaete da imam pravo, a zatim toj dvojici dentlmena dajete naloge da se uope ne smije vjerovati Yato Indi.""Ja sam se pretvarao jer moramo biti na oprezu. Konji su ukradeni i odvedeni, ali su se putem otrgli.""Nemogue."4 Crni Mustang49"Uvjeravam vas da je tako kako kaem.""Sve kad bi tako i bilo, ipak Yato Inda ne bi mogao biti kradljivac."

"Ne bi, ali bi mogao biti njegov pomaga. Ipak poite najprije do sue jer emo ondje doznati tko je izvrio krau.""Kako ete to ustanoviti?""Rei e nam meko tlo."Govorei tako, stigoe u blizinu sue. Inenjer krenu brzo onamo, ali ga Old Shatterhand zadri, uhvativi ga za ruku."Ne tako brzo!" opomenu ga. "Inae biste nam mogli sve pokvariti.""to to?""Tragove koje elim vidjeti. Ako i vi stupite ovamo, neemo ih moi jasno razabrati.""Tako je. Nisam ni pomislio na tu mjeru opreza."Old Shatterhand krene u luku da ne stigne ravno do vrata, ve odostraga te da ne izbrie tragove to ih se nadao otkriti. Zatim prie k vratima i osvijetli naokolo. Winnetou ostavi konje, prie k njemu pa se i on sagne k zemlji."Uf!" viknu. "To su bile indijanske mokasine.""To sam i oekivao", kimnu Old Shatterhand. "Ovdje su bili Crvenokoci. Ali koliko njih?"To e moj brat vidjeti kad budemo pratili trag iz sue. Ovdje su ljudski tragovi pomijeani s otiscima kopita.""Neemo odmah otii! Ostanimo jo ovdje! Otisci kopita jasno pokazuju da su konji koraali polagano. To ne bi uinili da su pobjegli, otrgnuvi se. Netko ih je veoma oprezno odveo iz sue.""Sua je zakraunata", dobaci "VVinnetou, pokazujui prema vratima."Jo jedan dokaz vie da se radi o krai. Tko bi inae zakraunao vrata!"Oni otvorie vrata i uoe, ali nisu nita pronali: kradljivci nisu ostaviti tragova. Zato sad ponovo odvedoe konje u suu i svezae ih, a zatim nastavie razgovor, pratei trag iz sue. Ve nakon svega nekoliko koraka trag se razdvojio: na desno su vodili tragovi ljudi i konja, a nalijevo samo ljudski."Ovuda su doli", ree Old Shatterhand. "Vidi li moj brat Winnetou koliko ih je bilo?"Apa pomno promotri otiske i odgovori:50"Ti crveni muevi bili su tako neoprezni da nisu ili jedan za drugim pa se stoga posve jasno moe vidjeti da su bila etvorica. Poimo dalje! Trag vodi prema stranjoj strani shopa."Uskoro stigoe na mjesto gdje su se oba Kineza namjerila na Indijance. To je mjesto bila jako ugaeno pa ga Old Shatterhand pomno osvijetli."Uf!" viknu Winnetou. "Ovdje su crveni muevi neko vrijeme stajali i razgovarali s dva ovjeka s perinima. Posve jasno se razabire trag debelih i ravnih stopala.""Nisam li vam rekao!" umijea se inenjer. "U sui su bili neki radnici.""Besmisao!" usprotivi se Old Shatterhand. "U sui nisu bili jer njihovi tragovi ne vode do sue, kako i sami vidite. Ovdje su bili Indijanci, sigurno Komani. To za vas nije nipoto nevano.""Pshaw! Sigurno neki bijednici koji su htjeli ukrasti neto hrane pa su se nesreom namjerili na vae konje.""Bilo bi mi drago da je tako, ali se bojim da e na javu izai jo i druge stvari. ini se da ti Crvenokoci stoje u tajnom sporazumu s vaim Kinezima.""Oho!""Da! I sami vidite da su ovdje razgovarali. Kad meu njima ne bi bilo sporazuma, Indijanci bi ih ubili.""Mislite li, ser?"

"Sigurno! Pogledajte: ovdje su najprije stajala samo tri Crvenokoca dok je etvrti doao ovamo iz shopa. Pogaate li tko je to bio?""Da nije moda onaj Juwaruwa kojeg vi niste htjeli pustiti da ode?""Da, to je bio on.""Onda bih ipak htio da znam koji su to od mojih Kineza bili; uostalom, oni e se uvati da priznaju.""Ipak emo to doznati. Zasad se neemo brinuti za njih, ve emo se pozabaviti samo sa Crvenokocima. Doite!"Oni pooe tragom koji je sada bio jo samo trostruk sve dok nisu stigli na mjesto gdje je Tokvi Kava razgovarao sa skautom i odakle se ovaj vratio u shop. Onda ih je trag odveo na prednju stranu shopa, tamo gdje su Indijanci ekali na skauta. Kad su i to mjesto pregledali, Old Shatterhand ree:51"Sad mi je sve jasno. Ovamo su stigla etiri Komana. Trojica su poekala, a etvrti je otiao u shop da dade znak skautu da izae. Skaut je doao ovamo, ali budui da se ovdje nisu smatrali sigurnim, preli su na stranju stranu kue. Zato ih je Winnetou uzalud traio. Skaut se porazgo-vorio s tri Crvenokoca, a zatim se vratio k nama dok su oni otili na ugovoreno mjesto, ekajui Juwaruwu. Doao je i ovaj, a kad su krenuli da odu, naili su na Kineze."Kakva su posla imali Kinezi ovdje?" upita inenjer. "Ne bismo li pretraili njihov trag?""Jo ne. Najprije moramo k skautu. Trebalo bi ga natjerati da pobjegne.""Da pobjegne?" zaudi se inenjer. "Kakve li ideje? Ili je on estit ovjek kakvim ga ja smatram pa ne mora bjeati, ili je nitkov koji nas kani izdati Indijancima, a onda ne smijemo dopustiti da umakne.""Tako mislite vi, ali ja mislim drukije. On je unuk poglavice Komana, Tokvi Kave pa se k vama uuljao pod krinkom potenjaka da vas izda svom crvenom djedu. Ovaj je danas poslao k njemu etiri glasnika da odrede vrijeme i nain napada. Ja bih, tavie, ustvrdio, da je i sam Tokvi Kava bio ovdje. to kae na to moj brat Winnetou?""Crni Mustang je bio ovdje", odvrati Apa tako odreeno kao da ga je vidio."Svakako! Jer samo ratnik, kao to je on, mogao je doi na pomisao da ukrade nae konje. uo je da smo ovdje pa e na neko vrijeme odgoditi napadaj na logor dok ne odemo odavde. Za vau sigurnost je, meutim, prijeko potrebno da doznamo to kane Komani poduzeti protiv vas i kad to treba da bude izvedeno. To meutim ne moete uti ako skaut ostane ovdje.""Ser", odvrati inenjer kao da ne vjeruje, "ja znam tko ste vi i to treba da mislim o vama, ali vi za mene govorite u zagonetkama. Iako me to silno zaprepauje, ipak vam moram povjerovati da Crvenokoci neto smjeraju protiv nas jer inae ne bi ovamo poslali izvidnike; ali sve ono to o tome moram znati, mogu najbolje i najsigurnije doznati od skauta ako je on stvarno saveznik Crvenokoaca kako vi to tvrdite.""Mislite li da e vam to rei?""Prisilit u ga."52.jf4ft?"Pshaw! Ne bih znao kako biste to mogli pokuati! Postoji samo jedno sigurno sredstvo da doznamo sve: moramo ga tako utjerati u strah da pobjegne.""Ali kad jednom ode, mi pogotovu neemo nita doznati, mister Shatterhand."

"Naprotiv. Niste li uli da sutra kanimo odjahati u Alder--Spring?""Jesam.""Skaut je to takoer uo pa je jamano rekao rveno-kocima. Siguran sam da e odmah odjahati onamo da nas uhvate. Ali mi neemo dopustiti da nas zgrabe, ve emo naprotiv prislukivati to oni govore.""Ser, to je opasno.""Za nas nije, a vi ete tako doznati na emu ste.""Kako u to doznati? Zar se kanite vratiti?""Doznamo li da se nalazite u opasnosti, mi emo se posve sigurno vratiti da vam pomognemo. Samo zato morate danas skauta pustiti da umakne.""Ali ako ne umakne?""Umaknut e. Gdje obino spava? Zar moda kod radnika?""Ne. On je odostraga uz grmlje podigao pravi indijanski wigwam.""Zato da ga nitko ne moe promatrati. Posve tano! Ima li konja?""Ima. Konj mu je uvijek privezan u blizini wigwama.""Dobro! Moj brat Winnetou e sad otii onamo i sakriti se da ga promatra kad bude bjeao. Mi emo naprotiv ui u shop i utjerati mu strah u kosti. Samo morate najprije tano opisati Winnetouu gdje se wigwam nalazi.Winnetou je dosad svega s nekoliko rijei sudjelovao u cijelom tom razgovoru; i sad je nijemo sasluao opis onog mjesta i ieznuo. To je bio njegov nain, a Old Shatterhand je shvatio da je Winnetou sporazuman sa svime to je on naumio. Kad je Winnetou otiao, inenjer i Old Shatterhand otioe u shop. Skauta su nali u ivom razgovoru s oba Timpea. On nepovjerljivo i ispitljivo omjeri bijelog lovca koji se pretvarao da ga ne vidi. estiti Kaz prekine pripovijedanje, upitavi:"Mister Shatterhand, to ste nali u sui?"53"O krai konja nema ni govora. Zaboravili smo zakra-unati vrata pa mora da je u suu uao kakav takor i po-plaio konje. Otrgli su se i pobjegli daleko, ali su se sreom opet vratili. Moete dakle biti posve mirni u tom pogledu, ali zato ima neto drugo to nam ne doputa da ostanemo mirni.""to?""Ovdje su bili Crvenokoci.""Mislite sigurno onaj jedan, onaj tobonji Juwaruwa, koji je bio ovdje u shopu?""Nije bio sam. S njime su dola jo trojica koja su ga vani ekala.""Bogamu!" viknu Kaz, odgurnuvi slamnati eir duboko na zatiljak. "Jo trojica! Znai da je taj momak ipak bio pijun.""Uvjeren sam o tome i tvrdim da se ovdje u logoru nalazi jedan saveznik Crvenokoaca.""Ali devils! Kad bi to bilo istina! Tko bi to mogao biti?""Odmah ete doznati. Doite malo svi sa mnom, gospodo. Htio bih vam neto pokazati.""Gdje je Winnetou? upita Kaz, ustavi zajedno s ostalima."U sui; pazi na konje da se ponovo ne uznemi