Uskoro ćemo se naći pred Crkvom hrvatskih mučenika na udbinskom brijegu, na mjestu koje dominira cijelim Krbavskim poljem gdje se vodila bitka 1493. To će mjesto biti uočljivo svakom prolazniku koji bude putovao od hrvatskog sjevera prema hrvatskom jugu i obratno.

Točno prije 518 godina, 9.rujna 1493. ,ovdje na Krbavskom polju poginulo je gotovo 10 000 branitelja, hrvatskih rodoljuba koji su branili svoje obitelji ,svoju vjeru, svoj narod i svoju domovinu.

Povijesno izvješće o o Krbavskoj bitci ostavio nam je pop Martinac, glagoljaški redovnik koji se u Grobniku bavio prepisivanjem crkvenih knjiga,a bio je suvremenik događaja. Zgranut porazom hrvatske vojske u bitci s Turcima ostavio je potresan prikaz događaja u tekstu poznatom pod naslovom Zapis popa Martinca.

Evo nekoliko njegovih rečenica u suvremenom hrvatskom prijevodu :

„I još iziđe baša Romanije i Vrhbosne i porobivši Posavlje stigne pod Modruš. I poče napadati Modruš. Popali ognjem okolne utvrde i samostane te crkve Gospodnje.

Tada pak gospoda hrvatska i bani hrvatski digoše vojsku

protiv njega i poče boj između četa na polju velikom Krbavskom. I tu se boriše u velikoj bitci. Tada bijaše pobijeđena strana kršćanska, tada uhvatiše bana hrvatskoga još živa. Tada ubiše kneza Frankopana….“

U bitci je ,kako navodi pop Martinac , zarobljen hrvatski ban, bosanski ban je ubijen,poginuli su Ivan i Nikola Frankopan i na tisuće hrvatskih vitezova. Običava se reći da je tada izginuo cvijet hrvatskog plemstva…Teško je ijednu drugu tragediju u našoj povijesti usporediti s tom na Krbavskom polju 9.rujna 1493.Još je teže shvatiti da o tome ondje do danas nije ništa ni jednim slovom uklesano ili urezano,da prolaznike podsjeti na ono što se dogodilo.

Hrvatski ban Derenčin

Ideja da memorijalni centar i crkva budu na Krbavskom polju povezuje se s pozivom pape Ivana Pavla II. cijelom kršćanskom svijetu da popiše svoje svjedoke vjere, svoje mučenike.Prigodom svog trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj Ivan Pavao II. blagoslovio je u Rijeci,na Delti podno Trsata temeljni kamen buduće crkve – kamen izvađen iz temelja razrušene krbavske katedrale. Točno do tog mjesta prostirala se nekadašnja srednjovjekovna Krbavska biskupija.

Ostaci katedrale Sv. Jakova iz 12 st., sjedišta Krbavske biskupije.

Crkva hrvatskih mučenika se nalazi na mjestu na kojem je nekada stajala župna crkva sv. Nikole(koju su srušile partizanske vlasti).

Ostatci crkve Svetog Nikole Crkva Svetog Nikole prije rušenja

Projekt je nadahnut prvom hrvatskom katedralom – crkovom Svetog Križa u Ninu.Obogaćen je tradicionalnim oblicima hrvatskog graditeljstva. Uz ideju mučeništva , (tlocrt crkve simbolizira križ) naglašena je i braniteljska sudbina hrvatskog naroda kao predziđa kršćanstva.

U gornjem dijelu zgrade nalazi se bogoslužni prostor posvećen mučenicima koje je proglasila Crkva.

U križištu ispod kupole visoke 19 m replika je Višeslavove krstionice(dar HAZU-a).Glavni oltar stilom liči onima iz vremena crkve Svetog Križa u Ninu.

S jedne je strane svetišta sakristija, a s druge strane kapelica za Presveto. Projekt još obuhvaća :• prostor ispod crkve ili kriptu – koja će biti svojevrsna „ učionica hrvatske povijesti“• pastoralni centar• dnevnu kapelu• muzej• knjižnicu hrvatskih mučenika• memorijalni park(prema nacrtu Ante Pađena) sa spomen kamenjem s hrvatskih ratišta i replikom Vukovarskog križa • temelje stare crkve s vanjskim oltarom• trg ispred crkve sa spomenikom Ivanu Pavlu II.(rad Slavena Miličevića)• križni put s Krbavskog polja do memorijalnog parkaCijeli prostor proteže se na 2890 m².

(1) CHM, (2) vanjski oltar na prostorusrušene crkve sv. Nikole Biskupa, (3) vanjsko pjevalište i trg, (4)mjesto za kip pape Ivana Pavla II., (5) zid s kruništem na prostoruispred pročelja crkve prema Krbavskom polju, (6) pastoralni centar, (7)Muzej Krbave i zadnja postaja križnog puta (Via crucis);

Temeljni kamen za gradnju crkve blagoslovio je papa Ivan Pavao II. u Rijeci 2003. godine.U temelje crkve položio ga je kardinal Bozanić u rujnu 2005.godine.Crkvu je prošle godine blagoslovio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Ove godine crkva je posvećena (posvetio ju je kardinal Josip

Bozanić), a u prekrasni velebni oltar ugrađene su moći blaženog Alojzija Stepinca.

Građevinski dio je dovršen, a slijedi još dio unutrašnjeg uređenja, te uređenje okoliša.

Crkva hrvatskih mučenika građena je darovima institucija , pojedinaca i skupina iz domovine i inozemstva

10. rujna 2011., dan posvete crkve, dan radosti i ponosa branitelja , graditelja , molitelja, vjernika, svih Hrvata privuklo je mnoštvo sa svih strana od Dubrovnika , Iloka , Čakovca , Pule , iz cijele Hrvatske , iz Bosne i Hercegovine.

Više od pola tisućljeća nakon Krbavske bitke , zbio se najveći dan sudbinske hrvatske Udbine. Na to nas podsjeća ova crkva. A bogoduhni pjesnik nam poručuje: „Gospodine , tko smije prebivati u šatoru tvome, Tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko živi čestito , Koji čini pravicu, I istinu iz srca zbori“ (PS 15, 1-2).