2

Posvečeno stotinama Amerikanaca izgubljenih s Leopoldvilleom na

božičnu večer 1944. kraj Cherburga u Francuskoj. Zaboravili su ih

mnogi, sječa ih se nekolicina.

Prolog

9. ožujka 1918. Karipsko more

Kiklop je imao manje od sata ţivota. Za četrdeset osam minuta

postat će masovna grobnica za svojih 3089 putnika i članova

posade bila je to tragedija nepredviđena i najzlokobnijim

slutnjama, na praznom moru pod kristalno jasnim nebom. Ĉak i

galebovi koji su letjeli za njim prethodnog tjedna lebdjeli su s

mirnom nezainteresiranošću, dok su njihovi oštri instinkti bili

otupljeni lijepim vremenom.

Pojavio se lagani vjetrić s jugoistoka koji je jedva zanjihao

američku zastavu na krmi. U tri i trideset ujutro, većina članova

posade izvan duţnosti i putnika spavala je. Nekolicina, ne

mogavši zaspati na teškoj vrućini pasata, stajala je na gornjoj

palubi, naslonjena na ogradu, promatrajući kako se pramac

šišteći podiţe na visokim valovima. Ĉinilo se da se velika morska

struja kretala ispod glatke površine, dok je u dubini jačala

masivna sila.

U kormilarnici Kiklopa, poručnik John Church prazno je zurio

kroz jedan od velikih kruţnih otvora. Imao je smjenu od ponoći do

četiri sata, i jedva se odrţavao u budnom stanju. Nejasno je

primijetio povećanje visine valova, ali sve dok su bili široko

razmaknuti, a njihovi

3

nagibi blagi, nije imao razloga smanjiti brzinu. Guran laganom

strujom, teško natovareni brod za prijevoz ugljena kretao se

brzinom od samo devet čvorova. Strojevima je bio nuţno potreban

servis, i sada je radio samo jedan, lijevi motor. Ubrzo nakon

odlaska iz Rio de Janeira, desni motor se pokvario, i šef

strojarnice je izvijestio da se ne moţe popraviti dok ne stignu u

baltimorsku luku.

Poručnik Church probio se do svojeg poloţaja između ostalih

časnika. Bio je mršav, prerano osijedjeli čovjek nekoliko mjeseci

mlađi od trideset godina. Plovio je na mnogo različitih brodova i

četiri puta oplovio svijet. Ali, Kiklop je bio najčudniji brod na

kojeg je ikada naišao tijekom svojih dvanaest godina u mornarici.

Ovo je bilo njegovo prvo putovanje na osam godina starom brodu,

puno neugodnih događaja.

Otkako su isplovili iz polazne luke, mornara koji je pao s palube

samljeo je lijevi vijak. Uslijedio je sudar s krstaricom Raleigh koji

je neznatno oštetio oba broda. U brodskom zatvoru bila su

petorica zatvorenika. Jednog od njih, osuđenog za brutalno

ubojstvo časnika, sprovodili su u mornarički zatvor u

Portsmouthu u New Hampshireu. Izvan ulaza u luku Rija, brod se

zamalo nasukao na greben, a kad je časnik na duţnosti optuţio

kapetana za ugroţavanje broda promjenom kursa, uhićen je i

pritvoren. Konačno, bila je tu nezadovoljna posada, problematični

desni motor, i kapetan koji se opijao do besvijesti. Kad je Church

zbrojio sve nesretne događaje, osjećao se kao da stoji na plovećoj

katastrofi.

Njegovo mračno razmišljanje prekinuo je zvuk teških koraka.

Okrenuo se i ukočio dok je kapetan ulazio kroz vrata

kormilarnice.

Zapovjednik George Worley bio je lik iz Otoka s blagom.

Nedostajali su mu samo povez preko oka i drvena noga. Bio je

velik poput bika. Vrat gotovo i nije imao masivna glava rasla je

naizgled ravno iz ramena. Imao je najveće ruke koje je Church

ikada vidio. Bile su duge i debele poput svezaka enciklopedije.

4

Mornarička pravila nikad ga nisu mnogo zabrinjavala, pa je na

brodu nosio obično papuče, konjaničku kapu, i duge gaće.

Church nikada nije vidio kapetana u odori, osim kad je Kiklop bio

u luci, a Worely obavljao poslove na obali. Kapetan pogleda iglu

kompasa i klimne.

Nije loše, reče s laganim njemačkim naglaskom.

Izgleda dobro za sljedeća dvadeset četiri sata. Uz malo sreće, bit

će to ugodan put, barem dok ne upadnemo u pakao Cape

Hatterasa.

Svaki brod upadne u pakao kod Cape Hatterasa, reče Church

mirno. Worley uđe u sobu s kartama i pogleda liniju nacrtanu

olovkom koja je prikazivala Kiklopov kurs i pribliţan poloţaj.

Promijeni kurs za pet stupnjeva prema sjeveru, reče on vrativši se

u kormilarnicu. Zaobići ćemo veliku bahamsku obalu.

Već smo dvadeset milja zapadno od glavnog kanala, reče Church.

Imam razloga izbjegavati brodske linije, odgovori Worley

natmureno. Church jednostavno klimne kormilaru, i Kiklop

promijeni kurs. Lagana promjena izazvala je udaranje valova u

lijevu stranu pramca i kretanje se promijenilo. Brod se počeo jako

ljuljati.

Ne sviđa mi se izgled mora, reče Church.

Valovi su previše strmi.

To nije neobično u ovim vodama, odgovori Worley.

Pribliţavamo se području u kojem Sjeverna ekvatorijalna struja

susreće Golfsku struju. Vidio sam ovdje površinu ravnu poput

pustinjskog suhog jezera, a ponekad su valovi bili visoki dvadeset

stopa, lijepi valovi koji klize ispod trupa.

Church zausti da nešto kaţe, ali zastane osluškujući. Zvuk

struganja metala po metalu čuo se u kormilarnici. Worley se

ponašao kao da ne čuje ništa, ali Church ode do straţnjeg zida i

pogleda teretnu palubu Kiklopa.

5

Bio je to velik brod za svoje vrijeme, dugačak 542 stope, širok 65.

Sagrađen u Philadelphiji 1910, djelovao je u Mornaričkoj

pomoćnoj sluţbi, u Atlantskoj floti. Njegovih sedam golemih

skladišta moglo je primiti 10.500 tona ugljena, ali sada je nosio

11.000 tona mangana. Trup je bio duboko uronjen, stopu ispod

oznake. Za Churcha, bio je opasno preopterećen.

Gledajući unatrag, vidio je u tami dvadeset četiri dizalice za

ugljen, čije su goleme hvataljke bile pričvršćene radi sigurnosti.

Vidio je i nešto drugo.

Paluba u sredini se naizgled podizala i spuštala zajedno s

valovima koji su prolazili ispod trupa.

Boţe, promrmlja on. Trup se savija na valovima.

Worley nije pogledao. Ništa zabrinjavajuće, sine. Brod je naviknut

na malo napora.

Nikada nisam vidio da se brod ovako napreţe, ustrajao je Church.

Worley se spusti u veliki pleteni stolac koji je drţao na mostu i

stavi noge na stalak za kompas. Sine, ne trebaš brinuti o starom

Kiklopu. On će ploviti morima još dugo nakon što ti i ja

nestanemo.

Churchov nemir nije se ublaţio kapetanovom nebrigom. Naprotiv,

njegov loš osjećaj se pojačao.

Nakon što je Church predao smjenu svojem kolegi, napustio je

most i otišao u radijsku sobu kako bi popio kavu s deţurnim

operatorom. Iskrica, kako su nazivali svakog radiooperatora na

svim brodovima, pogleda ga kad je ušao.

Jutro, poručnice.

Ima li zanimljivih vijesti s obliţnjih brodova?

Iskrica podigne slušalicu s jednog uha. Molim?

Church ponovi pitanje.

6

Samo par radiooperatora s dva trgovačka broda koji igraju šah

preko radija.

Trebao bi im se pridruţiti da izbjegneš dosadu.

Više volim damu, reče Iskrica.

Kako su blizu ti brodovi?

Signali su im prilično slabi... vjerojatno na stotinjak milja.

Church dođe do stolca i nasloni se rukama i bradom na

naslonjač. Pozovi ih i pitaj kakvo je more kod njih.

Iskrica bespomoćno slegne. Ne mogu.

Prijenosnik ti je pokvaren?

Zdrav je poput kurve od šesnaest godina iz Havane.

Ne razumijem.

Zapovijed kapetana Worleya, odgovori Iskrica. Kad smo isplovili iz

Rija, pozvao me u svoju kabinu i rekao da do Baltimorea ne

kontaktiram ni s kim bez njegove izravne zapovijedi.

Rekao ti je razlog?

Ne, gospodine.

Prokleto čudno.

Imam osjećaj da to ima veze s onom krupnom ribom koju smo

uzeli na brod u Riju.

Generalnim konzulom?

Dobio sam zapovijed baš nakon što se on ukrcao na palubu.

Iskrica zastane i pritisne slušalicu na uho. Zatim počne zapisivati

dolazeću poruku na komad papira. Nakon nekoliko trenutaka se

okrene mrka lica.

Poziv u pomoć.

7

Church se uspravi. S kojeg poloţaja?

Dvadeset milja jugoistočno od Anguilla Caysa.

Church izračuna u glavi. To je oko pedeset milja od našeg

pramca. Što još?

Ime broda, Crogan Castle. Prednji dio ulubljen. Nadgrađe teško

oštećeno. Pušta vodu. Traţi hitnu pomoć.

Prednji dio ulubljen?, ponovi Church zbunjeno. Ĉime?

Nisu rekli, poručniče.

Church krene prema vratima. Obavijestit ću kapetana. Reci

Crogan Castleu da stiţemo punom brzinom.

Lice Iskrice poprimi bolan izraz.

Molim vas, gospodine, ne mogu.

Učini to zapovjedi Church. Preuzimam punu odgovornost.

Okrene se i potrči niz hodnik i uz stube do kormilarnice. Worley

je još sjedio na svom stolcu, njišući se s brodom. Naočale su mu

bile spuštene nisko na nosu čitao je stari časopis Liberty.

Iskrica je dobio poziv za pomoć, reče Church.

Na manje od pedeset milja odovud. Naredio sam mu da potvrdi i

kaţe da stiţemo u pomoć.

Worleyeve oči se rašire i on skoči iz stolca, uhvativši zbunjenog

Churcha za ramena. Jesi li lud?, urlikne. Tko ti je, dovraga, dao

ovlast da se suprotstaviš mojim zapovijedima?

Bol plane u Churchovim rukama. Pritisak tih golemih ruku

drobio mu je bicepse. Blagi Boţe, kapetane, ne moţemo ignorirati

brod u opasnosti!

Prokleto moţemo ako ja tako kaţem!

Church se zaprepasti zbog kapetanovog bijesa. Vidio je da je

pocrvenio, pogled mu se zamutio, a dah smrdio na whisky.

8

Osnovno pomorsko pravilo, reče Church.

Moramo pruţiti pomoć.

Tonu li?

Poruka kaţe da puštaju vodu.

Worley odgurne Churcha. Nek idu k vragu. Neka kopilad pumpa

dok im guzicu ne spasi neki drugi brod.

Kormilar i deţurni časnik pogledaše se u zaprepaštenoj tišini dok

su se Church i Worley promatrali ne trepćući atmosfera u

kormilarnici bila je nabijena. Pukotine u njihovom odnosu koje su

se stvarale proteklih tjedana sada su bile proširene.

Ĉasnik se pomakne, ţeleći intervenirati. Worley okrene glavu i

zareţi; Drţi se svojeg posla i pazi na kormilo.

Church protrlja bolne ruke i pogleda kapetana.

Protestiram što ste odbili odazvati se pozivu u pomoć i traţim da

se to unese u brodski dnevnik.

Upozoravam te...

Takoder traţim da se zabiljeţi kako ste naredili operatoru bilo

kakav kontakt.

Sada si pretjerao, gospodine. Worley je govorio hladno, stisnutih

usana, znojnog lica. Smatraj se uhićenim i pritvorenim.

Uhitite još časnika, odsiječe Church pobješnjevši, i morat ćete

sami upravljati ovim prokletim brodom.

Iznenada, prije no što je Worley mogao odgovoriti, Kiklop se

zanese prema dolje između valova. Svi u kormilarnici instinktivno

se uhvate za najbliţi siguran predmet kako bi ostali na nogama.

Ploče trupa stenjale su pod pritiskom začulo se nekoliko zvukova

pucanja.

Majko boţja, promrmlja kormilar s panikom u glasu.

9

Tišina zareţi Worley dok se Kiklop ispravljao.

Brod je vidio i gora mora od ovoga.

Bolna spoznaja pogodi Churcha.

Crogan Castle, brod koji je poslao signal, kaţe da mu je pramac

ulubljen, a nadstruktura oštećena.

Worley ga pogleda. Pa što?

Zar ne vidite, sigurno ga je uradio golemi val.

Govoriš kao luđak. Idi u svoju kabinu, gospodine. Ne ţelim te

vidjeti dok ne stignemo u luku.

Church je oklijevao stisnutih šaka. Zatim ih polako opusti,

shvativši da je prepirka s kapetanom uzaludna. Okrene se bez

riječi i napusti kormilarnicu.

Izišao je na palubu i pogledao preko pramca. More se činilo

zavaravajuće blago. Valovi su se smanjili na deset stopa i voda

nije dopirala do palube. On krene u straţnji dio i vidje kako se

cijevi s parom struţu uza zidove kako se brod podizao i spuštao

na dugim, sporim valovima. Zatim ode ispod i provjeri dva

spremišta za rudu, osvijetlivši svojom lampom teške barikade koje

su trebale spriječiti mangan da se pomiče. Stenjale su i škripale

pod naporom, ali činile su se čvrstima i sigurnim. Nije mogao

vidjeti tragove pukotina stvorenih kretanjem broda.

Ipak, bio je nemiran, i umoran. Trebala mu je sva snaga volje da

ne ode u svoj krevet te zaspe, ne misleći više na probleme broda.

Još jedna inspekcija do strojarnice da vidi ima li vode u

prostorijama. Pokazalo se da nema, što je potvrdilo Worleyevu

vjeru u Kiklopa.

Dok je prolazio niz hodnik prema blagovaonici kako bi popio

šalicu kave, otvore se vrata jedne kabine i iz nje iziđe američki

vrhovni konzul Brazila, Alfred Gottschalk, pa zastane na pragu,

razgovarajući s nekim unutra. Church proviri iznad njegovog

ramena i ugleda brodskog doktora sagnutog nad čovjekom koji je

10

leţao na krevetu. Lice pacijenta bilo je umorno i ţućkasto, mlado

lice kojemu nije odgovarala gusta šuma sijede kose. Oči su bile

otvorene, odraţavajući strah pomiješan s patnjom, oči koje su

vidjele previše. Prizor je bio još jedan neobičan element na

putovanju Kiklopa.

Kao časnik palube prije no što je brod krenuo iz Rio de Janeira,

Church je promatrao motorni karavan koji se ukrcao na brod.

Vrhovni konzul izišao je iz auta i upravljao utovarom svojih

kovčega i torba. Zatim je podigao pogled, upivši svaki detalj

Kiklopa od ruţnog ravnog pramca do graciozne krivulje krme.

Unatoč niskome, okruglom i gotovo komičnom stasu, zračio je

onom neobjašnjivom energijom čovjeka naviknutog na vlast.

Njegova srebrenoţućkasta kosa bila je vrlo kratka, u pruskom

stilu. Uske obrve odgovarale su podrezanim brkovima.

Drugo vozilo u karavanu bilo je ambulantno. Church je

promatrao kako podiţu priliku na nosiljci i unose je na palubu,

ali nije mogao vidjeti crte lica zbog teške mreţe protiv komaraca

koja ga je zaklanjala. Iako je osoba na nosiljci očito bila dio

njegove pratnje, Gottschalk je nije primjećivao, obrativši

pozornost na kamion Mach u pozadini.

Nervozno je gledao kako se veliki sanduk podiţe u zrak brodskom

dizalicom i prebacuje u prednje skladište. Kao na znak, pojavio se

i Worley i osobno nadzirao spuštanje niz otvor. Zatim je pozdravio

Gottschalka i otpratio ga do njegovih prostorija. Gotovo odmah

potom, uţad je odvezana i brod je krenuo na more kroz izlaz iz

luke.

Gottschalk se okrene i primijeti Churcha kako stoji u hodniku.

Iziđe iz kabine i zatvori vrata iza sebe, suţenih sumnjičavih očiju.

Mogu li vam pomoći, poručnice...

Church, gospodine. Baš sam završavao inspekciju broda i krenuo

na šalicu kave. Hoćete li mi se pridruţiti?

Blagi izraz olakšanja prijeđe konzulovim licem i on se nasmiješi.

11

Mogao bih. Ne mogu spavati više od nekoliko sati u komadu.

Izluđujem svoju ţenu.

Ostala je u Riju?

Ne, poslao sam je prije kući u Maryland. Završio sam sa svojim

mandatom u Brazilu. Nadam se da ću provesti ostatak drţavne

sluţbe u Washingtonu.

Gottschalk se Churchu činio pretjerano nervoznim. Pogled mu je

lutao hodnikom, i neprekidno je brisao maramicom svoja mala

usta. Uhvati Churcha za ruku.

Prije no što popijemo kavu, hoćete li biti tako ljubazni, poručnice,

da me otpratite do spremišta za prtljagu?

Church ga pogleda. Da, gospodine, ako ţelite.

Hvala, reče Gottschalk.

Trebam nešto iz jednoga svojeg sanduka.

Ako je Church i pomislio da je zahtjev neobičan, nije rekao ništa,

već jednostavno klimne i krene prema prednjem dijelu broda u

pratnji maloga debelog konzula. Popeli su se na gornju palubu i

krenuli duţ staze koja je vodila od straţnjeg do prednjeg nadgrađa

broda, prošavši ispod mosta koji je visio na visokim čeličnim

šipkama. Svjetiljka obješena između dva prednja jarbola-

potpornja za sustav dizalica za ugljen bacala je neobično svjetlo

koje se odraţavalo od dolazećih valova.

Zaustavivši se kod vrata u podu, Church otvori rezu i pokaţe

Gottschalku da se pusti niz ljestve, osvijetlivši mu put lampom.

Kad su stigli do zadnje palube skladišta, Church pronađe

prekidač i upali svjetla na stropu prostor se osvijetli nezemaljskim

ţutim sjajem.

Gottschalk prođe kraj Churcha i priđe sanduku, koji je bio

pričvršćen lancima čiji su krajevi bili povezani s karikama u

podu. Stajao je tamo nekoliko trenutaka s poboţnim izrazom lica,

dok su mu misli lutale nekim drugim mjestom i vremenom.

12

Church prvi put iz blizine prouči sanduk. Na njegovima

stranicama nije bilo oznaka. Procijenio je da je dug devet stopa, a

četiri širok. Nije mogao pretpostaviti teţinu, ali znao je da je

njegov sadrţaj teţak. Sjećao se kako se kolotur napeo kad je

podizao sanduk na brod. Radoznalost prevlada njegovu masku

nezainteresiranosti.

Mogu li pitati što je unutra?

Gottschalkov pogled ostane prikovan na sanduku.

Arheološki artefakt na putu u muzej, reče on neodređeno.

Sigurno je vrijedan, upita Church.

Gottschalk ne odgovori. Nešto na rubu poklopca privuče mu

pogled. On izvadi naočale za čitanje i pogleda kroz njih. Ruke mu

zadrhte, a tijelo se ukoči.

Bio je otvoren dahne on.

Nije moguće, reče Church. Vrh je tako snaţno pričvršćen lancima

da su karike napravile udubljenja na rubovima drva.

Ali, pogledajte ovdje, reče on. Moţete vidjeti znakove otvaranja na

mjestu gdje je poklopac podignut.

Te ogrebotine vjerojatno su načinjene kad je sanduk zapečaćen.

Nisu bile tu kad sam provjeravao sanduk prije dva dana, reče

Gottschalk čvrsto. Netko u vašoj posadi ga je dirao.

Bezrazloţno ste zabrinuti. Koji član posade bi imao interesa za

stari artefakt teţak barem dvije tone? Osim toga, tko osim vas

ima ključ lokota?

Gottschalk se spusti na koljena i potegne jedan lokot.

Ovaj mu ostane u ruci umjesto od čelika, bio je načinjen od drva.

Sada je već bio uplašen. Kao hipnotiziran, on polako ustane,

divlje se osvrne skladištem i izgovori jednu riječ.

Zanona.

13

Kao da je otpočeo noćnu moru. Sljedećih šezdeset sekunda bile

su sekunde uţasa. Ubojstvo vrhovnog konzula bilo je tako brzo da

je Church mogao samo ukočeno stajati, ne shvaćajući što je vidio.

Prilika iskoči iz sjene na vrh sanduka. Ĉovjek je bio odjeven u

odoru pripadnika mornarice, ali nije bilo sumnje u njegove rasne

karakteristike čvrsta ravna crna kosa, istaknute jagodice,

neobično tamne, bezizraţajne oči.

Bez ikakva zvuka, juţnoamerički Indijanac zabije koplje u

Gottschalkove grudi tako da je vrh izišao van gotovo stopu iza

lopatica. Konzul nije odmah pao. Polako je okrenuo glavu i

pogledao Churcha, širokih očiju koje nisu ništa prepoznavale.

Pokušao je nešto reći, ali riječi nisu izlazile, samo strašan

klokotavi kašalj koji mu je zacrvenio usne i bradu. Kad je počeo

padati, Indijanac stavi nogu na njegove grudi i istrgne koplje.

Church nikada prije nije vidio ubojicu. Indijanac nije bio član

posade Kiklopa mogao je biti samo slijepi putnik. Nije bilo zlobe

na njegovom smeđem licu, niti ljutnje i mrţnje, samo izraz

potpune praznine. On nehajno uzme koplje i skoči sa sanduka.

Church se pripremi za napad. Izmaknuo se ubodu koplja i

gurnuo svjetiljku u Indijančevo lice. Začuo se blagi udarac kad je

metalna cijev udarila čeljust, slomivši kost i izbivši nekoliko zuba.

Zatim zamahne šakom i udari Indijanca u grlo. Koplje padne na

pod i Church ga uzme i podigne iznad glave.

Iznenada, svijet u skladištu poludi i Church se nađe u borbi za

ravnoteţu dok se paluba naginjala gotovo šezdeset stupnjeva.

Nekako se odrţao na nogama, jurnuvši niz palubu, dok nije stigao

do zida. Indijančevo nepomično tijelo dokotrljalo se za njim,

zaustavivši se kraj njegovih nogu. Zatim je u bespomoćnom uţasu

promatrao kako sanduk, nevezan lancima, juri preko palube,

zdrobivši Indijanca i pribivši Churchove noge uz čelični zid. Udar

je uzrokovao otvaranje poklopca, pokazavši sadrţaj sanduka.

Church pogleda unutra.

14

Nevjerojatni prizor koji je ugledao bila je zadnja slika u njegovom

umu tijekom nekoliko sekunda koje su ga dijelile od smrti.

U kormilarnici, kapetan Worley svjedočio je još strašnijem

prizoru. Bilo je to kao da je Kiklop naglo propao u rupu bez dna.

Pramac se oštro zabio u more, a krma se podigla u zrak dok vijci

nisu izišli iz vode. Brodska svjetla odraţavala su se od crnog zida

koji se podigao zaklonivši zvijezde.

Duboko u utrobi skladišta začula se strašna grmljavina koja je

podsjećala na potres, uzrokujući drhtaj broda od pramca do

krme. Worley nije imao vremena objaviti uzbunu. Paravani su

popustili i manganova ruda svojim je pomicanjem ubrzala

kretanje Kiklopa prema dolje.

Kormilar je gledao s mosta u nijemom zaprepaštenju dok je

golemi stup, visine deseterokatnice, jurio prema njima brzinom

lavine. Gornja polovica počela se urušavati u sebe. Milijun tona

vode divlje je udarilo u prednji dio broda, potpuno ulubivši

pramac i nadgrađe. Vrata mosta su se razbila i voda prodre u

kormilarnicu. Worley se uhvati za ogradu, ne mogavši si predočiti

neizbjeţno.

Val prijeđe preko broda. Cijeli pramac se savio kad su čelične

grede pukle, a trup se ulubio. Teške ploče trupa pokidane su kao

da su od papira. Kiklop zaroni dublje pod strašnim pritiskom

vala. Njegovi vijci ponovno udare u vodu, pomogavši mu da uroni

još dublje. Više nije mogao isploviti.

Nastavio je tonuti, dolje, dolje, dok razbijeni trup i ljudi zarobljeni

u njemu nisu pali na nemirni pijesak morskog dna, ostavivši iza

sebe samo jato zbunjenih galebova.

15

Prvi dio

PROSPERTEER

Poglavlje I

10. listopada 1989. Key West, Florida

Cepelin je nepomično lebdio na tropskom zraku miran poput ribe

u akvariju. Njegov pramac dodirivao je ţuti sidreni jarbol. Bila je

to umorna stara zračna lađa njena nekada srebrena koţa se

naborala i pobijelila, prepuna zakrpa. Gondola, upravljačka

kabina ispod trbuha, imala je drevni izgled broda, a stakleni

prozori bili su ţuti od starosti. Jedino su se dva motora Wright

Whirlwind činili novima bili su obnovljeni i u savršenom stanju.

Za razliku od njegove mlađe braće koja su lebdjela iznad

ragbijaških stadiona, bio je načinjen od aluminija, sa šavovima na

spojevima, a ne od poliestera prekrivenog gumom podrţavalo ga je

dvanaest cirkularnih okvira u obliku ribljih leđa. Njegovo tijelo u

obliku cigare bilo je dugo 149 stopa i sadrţavalo 200 tisuća

kubnih stopa helija ako mu vjetrovi nisu puhali u nos, mogao se

kretati kroz oblake brzinom od šezdeset dvije milje na sat.

Njegov izvorni naziv bio je CMT2, Cepelin metalnog tijela broj dva,

i sagrađen je u Detroitu, te predan mornarici Sjedinjenih Drţava

1929. godine. Za razliku od većine zračnih lađa sa četiri masivna

stabilizatora, imao je osam manjih stabilizatora na suţenom repu.

Bio je vrlo napredan za svoje doba, i sluţio vjerno do 1942. kad je

povučen iz sluţbe i zaboravljen.

Ĉetrdeset sedam godina, CMT2 nalazio se u napuštenom hangaru

uz pistu napuštene mornaričke zračne baze kraj Key Westa u

Floridi. Zatim je 1988. teren prodan financijskom konglomeratu u

16

vlasništvu bogatog izdavača Raymonda LeBarona, koji ga je

namjeravao pretvoriti u rekreacijske terene.

Ubrzo nakon što je došao u inspekciju svoje zračne baze iz svojeg

stoţera u Chicagu, LeBaron je naišao na prašnjave i korodirane

ostatke CMT2 i zainteresirao se. Restaurirao je staru letjelicu

lakšu od zraka, obnovio motore, nazvao je Prosperteer prema

časopisu koji je bio temelj njegovog carstva, te istaknuo ime

golemim crvenim slovima sa strane trupa.

LeBaron je naučio upravljati Prosperteerom, svladavši njegove

mušice i stalne prilagodbe koje su bile nuţne da bi se odrţao

stalan kurs na kapricioznim vjetrovima. Nije bilo autopilota da

olakša spuštanje pramca na iznenadnim naletima vjetra i

podizanje kad bi vjetar oslabio. Gotovo neutralna sposobnost

lebdenja varirala je s atmosferom. Ostaci lake kiše mogli su

dodati stotine funta cepelinovoj golemoj koţi, smanjujući

sposobnost dizanja, dok je suhi zrak sa sjeverozapada prisiljavao

pilota da se bori s podizanjem letjelice u neţeljene visine. LeBaron

je uţivao u izazovima. Ushićenje pogađanja raspoloţenja stare

vreće plina i hrvanja s aerodinamičkim hirovima nadilazilo je

uţitak letenja na bilo kojem od pet mlaţnjaka koji su pripadali

njegovoj korporaciji. Koristio je svaku priliku da se iskrade iz

prostorija upravnog odbora kako bi otputovao u Key West i

napravio turu iznad Kariba. Prosperteer je uskoro postao poznati

prizor iznad Bahamskih otoka. Radnici na poljima šećerne trske

gledali su cepelin, opisavši ga kao malu svinju koja trči unatrag.

LeBaron je, međutim, poput većine poduzetnika iz elite moćnika

patio od nemirnog uma i poriva da započne novi projekt. Nakon

godine dana, njegov interes za cepelin je oslabio.

Zatim je jedne večeri u salonu na dokovima upoznao staroga

obalnog štakora imenom Buck Caesar, koji je upravljao tvrtkom

za spašavanje brodova grandioznog imena Poslovanje s egzotičnim

artefaktima, Ine.

17

Tijekom razgovora iznad nekoliko rundi ruma s ledom, Caesar je

izgovorio magičnu riječ koja je izluđivala ljudski um pet tisuća

godina i vjerojatno izazvala više ţalosti od većine ratova ˝blago˝.

Nakon što je saslušao Caesarove bajke o španjolskim galeonima

pod vodama Kariba i njihovim teretima zlata i srebra pomiješanim

s koraljima, čak i lukavi financijski manipulator s osjećajem za

biznis poput LeBarona bio je zaraţen. Rukovanjem su potvrdili

partnerstvo.

LeBaronov interes za cepelin se obnovio. Letjelica je bila savršena

platforma za uočavanje mogućih lokacija potonuća iz zraka.

Zrakoplovi su bili previše brzi, dok su helikopteri imali ograničeno

vrijeme leta i mreškali površinu vode svojim rotorima. Cepelin je

mogao ostati u zraku dva dana i kretati se brzinom hoda. S visine

od četiri stotine stopa ravne linije ljudskih artefakata mogle su se

vidjeti na stotinu stopa ispod mirnoga bistrog mora.

Zora je puzala iznad floridskog tjesnaca kad se zemaljska posada

od deset ljudi okupila oko Prosperteera i započela inspekciju prije

leta. Jutarnje sunce obasjalo je golemi trup pokriven rosom, koji

je sijao poput mjehura sapuna. Cepelin je stajao u sredini

betonske piste obrubljene korovom. Lagani vjetrić puhao je od

mora i okretao letjelicu oko jarbola, dok njen okruglasti nos nije

gledao ravno u njega.

Većina članova zemaljske posade bili su mladi, tamnoputi,

odjeveni u kratke hlače, kupaće kostime, i skraćene traperice.

Nisu se obazirali na dugačku limuzinu Cadillaca koja. se

zaustavila kod velikog kamiona koji je sluţio kao cepelinova

servisna radionica, ured šefa posade i komunikacijska soba.

Šofer otvori vrata i LeBaron iziđe sa straţnjeg sjedala, u pratnji

Bucka Caesara, koji odmah krene prema gondoli cepelina s

nautičkim kartama pod rukom. LeBaron, koji je izgledao vrlo

dobro za svojih šezdeset pet godina, nadvisivao je sve sa svojih

šest stopa i sedam inča. Oči su mu bile boje hrasta, sijeda kosa

upravo počešljana imao je udaljeni, zauzeti pogled čovjeka čije su

misli nekoliko sati u budućnosti. On se sagne i porazgovara

18

nekoliko trenutaka s privlačnom ţenom koja se naginjala iz auta.

Lagano je poljubi u obraz, zatvori vrata i krene prema

Prosperteeru. Šef posade, ozbiljan čovjek u čistoj bijeloj kuti,

priđe mu i rukuje se s njime. Spremnici s gorivom su ukrcani,

gosp. LeBaron. Provjera prije leta je izvršena.

Što je s teţinom?

Morat ćete se prilagoditi za dodatnih pet stotina funta zbog vlage.

LeBaron zamišljeno klimne. Olakšat će na dnevnoj vrućini.

Upravljanje bi trebalo biti lakše. Kablovi dizala pokazivali su

znakove hrđanja, pa sam ih zamijenio.

Kakvo je vrijeme?

Niski raštrkani oblaci većinu dana. Mali izgledi za kišu. Naići ćete

na vjetar u lice s jugoistoka od pet milja na sat na putu van.

I repni vjetar na povratku. To mi se svida.

Ista radijska frekvencija kao i na zadnjem letu?

Da, davat ćemo svoj poloţaj i stanje koristeći normalnu glasovnu

komunikaciju, svakih pola sata. Ako primijetimo obećavajuću

metu, javit ćemo šifrirano.

Šef posade klimne. Razumijem.

Bez daljnjeg razgovora LeBaron se popne uz ljestve u gondolu i

smjesti na pilotsko sjedalo. Pridruţi mu se kopilot, Joe Cavilla,

šezdesetogodišnji čovjek tuţnih očiju koji je, osim kihanja i

zijevanja, rijetko otvarao usta. Njegova je obitelj imigrirala u

Ameriku iz Brazila kad je imao šesnaest godina i pridruţio se

mornarici, leteći na cepelinima dok i zadnji nije formalno povučen

1964. godine. Cavilla se jednostavno pojavio jednog dana,

impresionirao LeBarona svojom stručnošću i dobio posao.

Treći član posade bio je Buck Caesar. Na svojem blagom licu

srednjih godina teksture kravlje koţe nosio je stalni osmijeh, ali

njegov je pogled bio lukav, a tijelo je imalo čvrstoću poput

19

boksačkog. Sjedio je nagnut nad mali stol i gledao u svoje karte,

crtajući niz kvadrata kraj sektora Bahamskog kanala.

Plavi dim izleti iz ispušnih cijevi kad je LeBaron uključio motore.

Zemaljska posada odveţe niz platnenih vreća s balastom. Jedan

član posade, lovac leptira, podigne vjetrolovku na dugom štapu

kako bi LeBaron mogao vidjeti točan smjer vjetra.

On da znak šefu posade.

Drveni klip je izvučen iz kotača za slijetanje, nos oslobođen

jarbola, i ljudi koji su drţali pramčanu uţad povuku je na jednu

stranu i puste. Kad je letjelica bila slobodna, LeBaron gurne

ručke gasa prema naprijed i okrene veliki kotač dizala kraj svojeg

sjedala. Prosperteer usmjeri svoju njušku prema gore pod kutom

od pedeset stupnjeva i polako krene u nebo.

Zemaljska posada je promatrala dok golemi zračni brod nije

polako nestao iznad plavozelenih voda tjesnaca. Zatim se njihov

interes prebaci nakratko na limuzinu i nejasnu ţensku priliku iza

zatamnjenih prozora.

Jessie LeBaron dijelila je strast za avanturama sa svojim

suprugom, ali bila je ţena koja je ipak više preferirala

organiziranje dobrotvornih balova i skupljanje novca za političke

kampanje. Bila je ţivahna, s ustima koje su imale repertoar od

tuceta raznih osmijeha imala je pedeset godina i šest mjeseci, ali

izgledala je kao da ima trideset sedam. Njeno je tijelo bilo

punačkije, ali čvrsto, a koţa glatka. Kosa joj je bila prirodne boje

soli i papra. Oči su joj bile velike i tamne, bez tragova praznog

pogleda koji je obično ostavljala plastična kirurgija.

Kad više nije mogla vidjeti cepelin, progovori u interkom limuzine.

Angelo, molim te, vrati se u hotel.

Vozač, ozbiljni Kubanac s licem kao na poštanskoj marki, dodirne

obod svoje kape i klimne.

Posada je promatrala kako dugi Cadillac izlazi kroz prednja vrata

bivše mornaričke baze. Zatim netko izvadi odbojkašku loptu. Oni

20

brzo naprave granice i postave mreţu. Nakon što su odabrali

strane, započnu utakmicu kako bi si skratili vrijeme čekanja.

U kamionu s klimom, šef posade i radiooperator primali su

izvješća s cepelina. LeBaron je izvještavao svakih trideset minuta,

ne kasneći više od nekoliko sekunda, opisujući svoj pribliţni

poloţaj, promjene vremena, te plovila ispod sebe.

Zatim, u pola dva poslije podne, izvješća su prestala. Operator je

pokušao dobiti Prosperteer, ali nije bilo odgovora. Došlo je i pet

sati, a odgovora još nije bilo. Vani, posada je prestala s igrom i

okupila se oko vrata radijskog odjela dok je nemir počeo rasti. U

šest sati, bez znaka pojave cepelina iznad mora, šef je pozvao

Obalnu straţu.

Nitko od njih nije znao, niti sumnjao, daje Raymond LeBaron sa

svojim prijateljima na palubi Prosperteera nestao u misteriji koja

je nadilazila svaki lov na blago.

Poglavlje II

Deset dana kasnije, predsjednik Sjedinjenih Američkih Drţava

gledao je zamišljeno kroz prozor svoje limuzine prolazeći krajolik i

dokono bubnjao prstima po koljenu.

Njegove oči nisu vidjele pitoreskna imanja zemlje konja u

Potomacu u Marylandu. Nije primjećivao kako se sunčeve zrake

odraţavaju od leda čistokrvnih konja na pašnjacima. Slika koja se

odraţavala u njegovom umu ticala se neobičnih događaja koji su

ga doslovno gurnuli u Bijelu kuću.

Kao vicepredsjednik, zakleo se na najvišu sluţbu u drţavi kad je

njegov prethodnik bio prisiljen dati ostavku zbog mentalne

bolesti. Srećom, mediji nisu pokrenuli široku istragu. Naravno da

je bilo rutinskih intervjua s pomoćnicima u Bijeloj kući, vođama

21

Kongresa, i psihijatrima, ali nije se pojavilo ništa što bi podsjećalo

na intrigu ili konspiraciju. Bivši predsjednik napustio je

Washington i povukao se na farmu u Novi Meksiko, zadrţavši

simpatije javnosti, a istina je ostala zaključana u umu nekolicine.

Novi izvršni direktor bio je energičan čovjek viši od šest stopa,

teţak dvije stotine funta. Lice mu je bilo četvrtasto, čvrstih crta i

obrva koje su obično bile namrštene. Njegove intenzivne sive oči

bile su zavaravajuće prazne. Srebrena kosa bila je uvijek lijepo

počešljana s razdjeljkom na desnoj strani u stilu kanzaških

bankara.

Nije bio zgodan ili glamurozan u očima javnosti, ali zračio je

stilom i šarmom. Iako je bio profesionalni političar, pomalo je

naivno gledao na vladu kao na veliki tim sa sobom na čelu,

trenerom koji šalje igrače u igru tijekom utakmice. Cijenjen kao

čovjek od akcije, okruţio se vladom i osobljem darovitih

muškaraca i ţena koji su radili u skladu s Kongresom to nisu bili

starci zainteresirani za učvršćivanje svoje moći.

Njegove misli polako su se fokusirale na lokalni prizor kad je

njegov vozač iz Tajne sluţbe usporio i skrenuo na River Road

North kroz velika kamena vrata s bijelom ogradom. Straţar u

odori i agent Tajne sluţbe sa standardnim sunčanim naočalama,

u poslovnom odijelu, iziđu iz straţarnice. Pogledali su u auto

klimnuvši u znak prepoznavanja. Agent progovori u mali

prijenosnik na zapešću.

Šef dolazi.

Limuzina se doveze cirkularnim prilazom Kongresnog country

kluba, pokraj teniskih terena s lijeve strane punih supruga

članova, te se zaustavi pred stubištem zgrade.

Elmer Hoskins, domaćin, istupi naprijed i otvori straţnja vrata.

Dobar dan za golf, gosp. predsjedniče.

Ne bih gore igrao niti da stojim u snijegu, reče predsjednik

nasmiješivši se.

22

Htio bih da mogu igrati u ranim osamdesetima.

I ja, reče predsjednik krenuvši za Hoskinsom oko zgrade kluba.

Dodao sam malo bodova svojem rezultatu otkako sam preuzeo

Ovalni ured.

Ipak, nije loše za nekog tko igra samo jednom tjedno.

To i činjenica da mi je sve teţe zadrţati misli na igri.

Menadţer kluba mu priđe i rukuje se s njim.

Reggie ima vaše palice i čeka vas na prvoj lokaciji.

Predsjednik klimne i oni uđu u kolica, te krenu putem koji je

zaobilazio veliko jezero, prema jednom od najduljih terena za golf

u drţavi. Reggie Salazar, nizak, ţilavi Hispano-Amerikanac stajao

je naslonjen na golemu koţnu torbu punu palica koja mu je

sezala do grudi. Njegov izgled bio je zavaravajući. Poput maloga

planinskog magarca s Anda, mogao je nositi vreću s pedeset funta

ţeljeza duţ osamnaest rupa i ne zadihavši se, bez kapljice znoja.

Kad je imao samo trinaest godina, nosio je svoju bolesnu majku u

rukama s trogodišnjom sestrom na leđima preko granice

Kalifornija Baja, trideset milja do San Diega. Kad je ilegalnim

useljenicima 1985. godine dana amnestija, zaposlio se na

terenima za golf, postavši vrhunski voditelj profesionalnih turnira.

Bio je genij za učenje ritma terena, tvrdeći da razgovara s njim, i

nepogrješivo birao pravu palicu za teške udarce. Salazar je bio i

filozof, pun izreka koje bi posramile i Caseva Stengela.

Predsjednik ga je pozvao na turnir kongresmena prije pet godina i

postali su dobri prijatelji.

Salazar se uvijek odijevao kao poljski radnik traperice,

zapadnjačka košulja, vojničke čizme i rančerski šešir široka

oboda. Bio je to njegov zaštitni znak.

Saludos, gosp. predsjedniče, pozdravi on svojim graničnim

engleskim, dok su mu tamne oči sijale. Ţelite li hodati ili se voziti?

Predsjednik stisne Salazarovu ispruţenu ruku. Dobro bi mi došla

vjeţba, krenimo pješice, pa ćemo se vratiti vozilom.

23

On zamahne i udari lopticu koja se zaustavi na 180 jarda kraj

granice terena. Kad je krenuo livadom, problemi upravljanja

zemljom istopili su se u njegovom umu i počeo je planirati sljedeći

udarac.

Igrao je u tišini dok nije smjestio lopticu u rupu. Zatim se opusti i

doda štap za fine udarce Salazaru. Pa, Reggie, imaš li prijedloge

za pregovore s Capitol Hillom?

Previše crnih mrava, odgovori Salazar s elastičnim osmijehom.

Crnih mrava?

Svi nose tamna odijela i jure kao ludi. Proizvode samo papire i

mašu jezicima. Ja bih napisao zakon prema kojem se kongresnici

mogu sastati samo svake druge godine. Tako bi uzrokovali manje

nevolja.

Predsjednik se nasmije. Mislim da bi barem dvije stotine milijuna

glasača podrţalo tvoju ideju.

Nastavili su hodati terenom, u diskretnoj pratnji dvojice agenata

Tajne sluţbe u kolima za golf, dok ih je barem još tucet čuvalo

teren. Razgovor je bio lagan, a predsjednikova igra dobra. Kad je

izvadio lopticu iz rupe broj devet, rezultat mu je bio trideset devet.

Smatrao je to malim trijumfom.

Odmorimo se prije no što napadnemo sljedeću, reče predsjednik.

Proslavit ću to pivom. Hoćeš li mi se pridruţiti?

Ne, hvala, gospodine. Počistit ću za to vrijeme travu i prljavštinu s

vaših palica.

Predsjednik mu doda palicu za fino ubacivanje. Kako hoćeš. Ali

inzistiram da mi se pridruţiš na piću nakon osamnaeste.

Salazar je zračio poput svjetionika. Bit će mi čast, gosp.

predsjedniče. Zatim ode prema kolibi s alatom.

Dvadeset minuta kasnije, nakon što je razgovarao sa svojim

šefom osoblja i popio bocu Coorsa, predsjednik je otišao iz kluba i

pridruţio se Salazaru, koji je sjedio na vozilu kod desete rupe, sa

24

širokim obodom šešira iznad lica. Ruke su mu bile opuštene na

volanu sada je nosio par radnih koţnih rukavica.

Pa, da vidimo mogu li postići osamdeset, reče predsjednik, dok su

mu oči sijale u očekivanju dobre igre.

Salazar ne reče ništa, i jednostavno mu doda palicu za veće

udaljenosti. Predsjednik je uzme i zbunjeno pogleda. Ovo je

kratka rupa, ne misliš li da bi broj tri trebao biti dovoljan?

Zureći u zemlju, dok mu je šešir skrivao lice, Salazar zavrti

glavom.

Ti znaš bolje, reče predsjednik slaţući se. Pribliţi se loptici,

namjesti palicu, zamahne i graciozno sagne glavu, ali ostatak

pokreta bio je prilično nespretan. Loptica je odletjela preko

granice i pala izvan trave.

Zbunjeni izraz pojavi se na predsjednikovom licu dok je ulazio u

kola. Ovo je prvi put da mi odabereš pogrešnu palicu.

Ĉovjek ne odgovori. On pritisne pedalu baterije i krene prema

desetoj rupi. Na pola puta posegne i stavi mali paketić na ploču

ispred predsjednika.

Donio si ručak ako ogladniš?, upita predsjednik dobronamjerno.

Ne, gospodine, to je bomba.

Predsjednikove obrve se namršte. Nije smiješno, Reggie...

Njegove riječi iznenada se prekinu kad se obod šešira podigao i

kad je otkrio da gleda indigo plave oči potpunog stranca.

25

Poglavlje III

Molim vas, drţite ruke u istom poloţaju, reče stranac

razgovorljivo. Svjestan sam ručnih signala koje moţete dati

ljudima iz Tajne sluţbe ako mislite da vam je ţivot u opasnosti.

Predsjednik je sjedio poput panja, u nevjerici, više radoznao nego

uplašen. U početku nije ţelio progovoriti, jer nije imao prave riječi.

Pogled mu ostane prikovan uz paket.

Glup čin, reče on konačno.

Nećete doţivjeti da uţivate u njemu.

Ovo nije atentat. Nećete biti povrijeđeni ako slijedite moje upute.

Prihvaćate li to?

Imate hrabrosti, gospodine.

Stranac ignorira primjedbu i nastavi govoriti tonom učitelja koji

recitira razredu pravila ponašanja. Bomba je fragmentacijskog

tipa, i raznijet će meso i kosti na dvadeset jarda. Ako pokušate

uzbuniti svoje straţare, detonirat ću je električnim uređajem na

zapešću. Molim vas da nastavite s igrom kao da je sve normalno.

On zaustavi kola na nekoliko stopa od loptice, iziđe na travu i

umorno pogleda agente Tajne sluţbe, zadovoljan što su zauzeti

pretraţivanjem šume oko terena. Zatim posegne u torbu i izvadi

štap broj šest.

Očito je da nemate pojma o golfu, reče predsjednik, zadovoljan što

ima malu količinu kontrole. Ovo zahtijeva broj devet.

Uljez posluša i stane sa strane dok je predsjednik smještao

lopticu u rupu.

Kad su krenuli do sljedeće rupe, proučio je čovjeka kraj sebe.

Nekoliko sijedih vlasi ispod šešira i bore oko očiju ukazivale su na

kasne pedesete godine. Tijelo je bilo vitko, gotovo krhko, bokovi

26

uski, i bio je sličan Reggieju Salazaru, osim što je bio viši tri inča.

Crte lica bile su uske i podsjećale su na skandinavske. Glas je bio

educiran, a hladni maniri i četvrtasta ramena odavali su čovjeka

od autoriteta. Ipak, u njemu nije bilo traga zlobe i opakosti.

Imam čudan osjećaj, reče predsjednik mirno, da ste ovo napravili

da biste nešto dokazali.

Ima smisla. Vrlo ste promućurni. Ali, ne bih očekivao manje od

tako moćnog čovjeka.

Tko ste vi, dovraga?

Radi razgovora, zovite me Joe. I uštedjet ću vam pitanje o čemu

se radi kad stignemo do sljedeće rupe. Tamo je toalet.

On zastane i izvadi ovitak iz svoje košulje, dodavši ga

predsjedniku. Uđite i brzo pogledajte sadrţaj. Nemojte prekoračiti

osam minuta. Ako ostanete dulje, izazvat ćete sumnju svojih

čuvara. Ne moram opisivati posljedice.

Električna kola se polako zaustave. Bez riječi, predsjednik uđe u

toalet, sjedne na školjku i počne čitati. Za točno osam minuta

izišao je van, a na licu mu se vidjela zbunjenost.

Kakav ste luđački trik smislili?

Nema trika.

Ne razumijem zašto biste se toliko potrudili da bih ja pročitao

znanstvenofantastični strip.

Nije fantastika.

Onda je nekakva prijevara.

Kolonija Jersey postoji, reče Joe strpljivo.

Da, kao i Atlantida.

Joe se suho nasmiješi. Upravo ste uvedeni u vrlo ekskluzivan

klub. Vi ste tek drugi predsjednik koji će biti upućen u projekt.

Predlaţem da odete igrati, a ja ću vam objasniti stvari u

27

međuvremenu. To neće biti potpuna slika, jer ima premalo

vremena. Također, neke detalje ne morate znati.

Prvo, jedno pitanje. To mi dugujete.

U redu.

Reggie Salazar?

Spava u kolibi.

Bog vam pomogao ako laţete.

Koja palica?, upita Joe.

Kratka rupa. Dajte mi broj četiri.

Predsjednik mehanički zamahne, ali loptica odleti ravno i točno,

zaustavivši se na deset stopa od rupe. On baci palicu Joeu i

sjedne u kola, čekajući.

Pa.. počne Joe krenuvši prema rupi, 1963. godine, dva mjeseca

prije svoje smrti, predsjednik Kennedy sastao se s grupom od

devet ljudi u svojem domu u Hvanis Portu. Oni su predloţili tajni

projekt koji će se razviti iza kulisa programa čovjekovog leta u

svemir. Pripadali su unutarnjoj jezgri briljantnih mladih

znanstvenika, biznismena, inţenjera i političara koji su postigli

izuzetan uspjeh na svojim poljima. Kennedy je prihvatio njihovu

ideju i čak pokrenuo vladinu agenciju koja je bila paravan za

skupljanje federalnog poreznog novca za ono što je nazvano

kolonija Jersey. U posao su uloţili i biznismeni, isto toliko novca

kao i vlada. Stvorena su istraţivačka postrojenja u postojećim

zgradama, obično starim skladištima, raštrkanim zemljom. U

početnim troškovima tako su ušteđeni milijuni, a eliminirana je i

opasnost od postavljanja radoznalih pitanja o konstrukciji

jednoga velikoga razvojnog centra.

Kako je operacija ostala u tajnosti?, upita predsjednik.

Sigurno je bilo curenja informacija.

Joe slegne.

28

Jednostavna tehnika. Istraţivački timovi imali su svoje projekte.

Svaki je radio na drugoj lokaciji. Bio je to stari trik da jedna ruka

ne zna što radi druga. Oprema je proizvodena u malim

manufakturama. Bilo je to jednostavno. Teţak dio bio je

koordinirati napore pod NASA-inim nosom bez da ljudi saznaju

što se događa. Tako su laţni vojni časnici premješteni u

svemirske centre u Cape Canaveralu i Houstonu, a jedan u

Pentagon, kako bi zaustavio neugodna pitanja.

Kaţete da Ministarstvo obrane ne zna ništa o tome?

Joe se nasmiješi. To je bio najlakši dio. Jedan član unutarnje

jezgre bio je visoki časnik čije ime vam nije vaţno. Nije imao

problema zakopati još jednu vojnu misiju u labirinte Pentagona.

Joe zastane dok su stajali kraj loptice.

Predsjednik odigra još jedan potez kao u snu. Vrati se do kola i

pogleda Joea.

Ĉini se nemoguće da je NASA tako prevarena.

Ponovno kaţem, jedan od glavnih direktora Svemirske uprave

pripadao je unutarnjoj jezgri. Njegova je vizija bila je da trajna

baza s neograničenim mogućnostima ima prednost nad

fokusiranjem na nekoliko privremenih uzletišta na površini

Mjeseca. Ali shvaćao je da NASA ne moţe izvesti dva komplicirana

i skupa programa u isto vrijeme, pa je postao član kolonije

Jersey. Projekt je bio tajan kako ne bi bilo miješanja Izvršnog

ureda, Kongresa ili vojske. Kako se ispostavilo, bila je to mudra

odluka.

I zaključak je da Sjedinjene Američke Drţave imaju čvrsto

uporište na Mjesecu.

Joe ozbiljno klimne. Da, gosp. predsjedniče, točno.

Predsjednik nije mogao u potpunosti shvatiti veličinu te ideje.

29

Nevjerojatno da je takav projekt mogao biti proveden iza

neprozirne zavjese osiguranja, nepoznat i neotkriven dvadeset

šest godina.

Joe pogleda niz teren. Trebalo bi mjesec dana da se opišu

problemi, nazadovanja i tragedije koje su se dogodile. Znanstveni

i inţenjerski uspjesi u razvoju procesa redukcije vodika za izradu

vode, uređaji za ekstrakciju kisika, elektrane koje rade na tekući

dušik. Slanje materijala i opreme u orbitu što je obavila privatna

svemirska agencija koju je sponzorirala unutarnja jezgra.

Konstrukcija lunarnog vozila za prijevoz opreme iz zemaljske

orbite u koloniju Jersey.

I sve je to učinjeno pod nosom našega cijeloga svemirskog

programa?

Ono što je proglašeno velikim komunikacijskim satelitima bili su

maskirani dijelovi lunarnog vozila, a svaki je skrivao čovjeka u

unutarnjoj kapsuli. Neću opisivati deset godina planiranja toga

trenutka, niti kompleksnost i njihovo međusobno sastajanje u

orbiti te sastanak s jednim našim napuštenim svemirskim

laboratorijem koji je bio baza za sastavljanje vozila. Niti uspjeh u

kreiranju laganoga djelotvornog solarnoga električnog motora koji

je koristio kisik kao pogonsko gorivo. Ali, posao je obavljen.

Joe stane da omogući predsjedniku novi udarac. Zatim je problem

bio skupljanje sustava za odrţavanje ţivota i opskrbnog

materijala koji je već poslan u orbitu, te transport svega toga,

zapravo tegljenje, na određeno mjesto na Mjesecu. Ĉak i stari

sovjetski laboratorij i svaki drugi koristan komad svemirskog

smeća bili su odvučeni u koloniju. Od početka, bila je to pionirska

operacija, put čovjeka od svojeg doma na Zemlji na Mjesec,

najvaţniji evolucijski korak otkako je prva riba izišla na kopno

prije više od 300 milijuna godina. Ali, uz Boţju pomoć, uspjeli

smo. I ovoga trenutka, dok razgovaramo, deset ljudi ţivi i radi u

nepoznatom okruţju udaljeni 240 tisuća milja.

Dok je Joe govorio, oči su mu poprimile mesijanski izraz. Zatim se

pribere i pogleda na sat. Bolje da poţurimo, prije no što se Tajna

30

sluţba ne zapita zašto odugovlačimo. Kako bilo, to je suština

stvari. Pokušat ću odgovoriti na vaša pitanja dok igrate.

Predsjednik ga je gledao sa strahopoštovanjem.

Isuse, prostenje on. Mislim da ne mogu sve to apsorbirati.

Ispričavam se što sam vas toliko opteretio u tako kratkom

vremenu, reče Joe brzo. Ali, bilo je potrebno.

Gdje se točno nalazi kolonija Jersey?

Nakon proučavanja fotografija sa sonda koje su kruţile oko

Mjeseca i misija Apollo, otkrili smo gejzir pare u vulkanskom

području na juţnoj hemisferi tamne strane Mjeseca. Pobliţe

ispitivanje pokazalo je da se radi o velikoj spilji, savršenom

skloništu za lociranje početnih instalacija.

Kaţete da je gore desetero ljudi?

Da.

Što je s rotacijom, zamjenama?

Nema rotacija.

Boţe, to znači da je originalna posada koja je sastavila lunarno

vozilo u svemiru šest godina.

Točno, potvrdi Joe. Jedan je umro, a sedmorica su dodana kad se

baza proširila radi primanja više ljudi.

Što je s njihovim obiteljima?

Svi su neţenje. Svi su znali i prihvatili teškoće i rizike.

Vi kaţete da sam ja tek drugi predsjednik koji je saznao za

projekt?

Točno.

Ne dozvoliti vrhovnoj izvršnoj vlasti nacije da sudjeluje u projektu

je uvreda vlasti.

31

Joeve tamnoplave oči još su se više zatamnile on zlobno pogleda

predsjednika. Predsjednici su političke ţivotinje. Glasovi su im

dragocjeniji od blaga. Nocon je mogao upotrijebiti koloniju Jersey

kao paravan da se izvuče iz Watergatea. Kao i Carter, sa svojim

fijaskom s iranskim taocima. Reagan bi poboljšao svoj imidţ i

nadmašio Ruse. Još je gore pomisliti što bi Kongres učinio s

projektom, manipulacije i sve one debate o tome je li novac trebao

biti bolje potrošen na obranu ili pomoć sirotinji. Ja volim svoju

zemlju, gosp. predsjedniče, i smatram se boljim patriotom od

većine, ali nemam vjeru u vlast.

Uzeli ste ljudima porezni novac.

Koji će se isplatiti s kamatama pomoću znanstvenih dostignuća.

Ali ne zaboravite, pojedinci i njihove korporacije dali su polovicu

novca, i to, mogao bih dodati, bez primisli o profitu i osobnoj

koristi. Trgovci oruţjem i svemirskom opremom to ne mogu

tvrditi.

Predsjednik se nije suprotstavio tome. Tiho namjesti lopticu i

pošalje je prema osamnaestoj rupi.

Ako toliko ne vjerujete predsjednicima, reče on gorko, zašto ste se

pojavili ovdje iznenada i ispričali mi sve to?

Moţda imamo problem. Joe izvadi fotografiju iz ovitka i podigne

je. Putem naših veza, dobio sam sliku koju je snimio nevidljivi

zrakoplov zračnih snaga iznad Kube.

Predsjednik nije ţelio pitati kako je slika stigla u Joeove ruke.

I što trebam gledati?

Molim vas, proučite područje iznad sjeverne obale otoka i ispod

Florida Keysa.

Predsjednik izvadi iz dţepa košulje naočale i pogleda fotografiju.

Izgleda kao Goodyearov cepelin.

Ne, to je Prosperteer, stari zračni brod koji pripada Raymondu

LeBaronu.

32

Mislio sam da je LeBaron nestao iznad Kariba prije dva tjedna.

Točnije, prije deset dana, zajedno s cepelinom i dva člana posade.

Onda je fotografija snimljena prije no što je nestao.

Ne, snimljena je prije samo osam sati.

Onda je LeBaron ţiv.

Volio bih to vjerovati, ali svi pokušaji da radijem kontaktiramo

Prosperteer bili su neuspješni.

Kakva je povezanost LeBarona i kolonije Jersey?

Bio je član unutarnje jezgre.

Predsjednik se nagne bliţe. A vi, Joe, jeste li vi jedan od devetorice

ljudi koji su začeli projekt?

Joe ne odgovori. Nije morao. To je bilo očigledno.

Zadovoljan, predsjednik se odmakne i opusti.

U redu, u čemu je vaš problem?

Za deset dana Sovjeti će izvaditi svoju najnoviju tešku raketu iz

hangara i poslati je u svemir s letjelicom za slijetanje na Mjesec s

posadom, koja je šest puta veća od modula koji su koristili naši

astronauti u programu Apollo. Detalje ćete saznati iz izvješća CIA-

e.

Obavijestili su me o njihovoj misiji na Mjesec, sloţi se

predsjednik.

A svjesni ste i da su tijekom zadnje dvije godine oni poslali tri

sonde bez posade u orbitu oko Mjeseca kako bi fotografirali

lokacije slijetanja. Treća i zadnja srušila se na površinu Mjeseca.

Druga je imala kvar motora i eksplodirala. Prva sonda je,

međutim, bila uspješna, barem u početku. Obišla je Mjesec

dvanaest puta. Zatim se nešto pokvarilo. Nakon povratka u

Zemljinu orbitu, prije ulaska, iznenada je prestala odgovarati na

naredbe sa zemlje. Sljedećih osamnaest mjeseci sovjetski

33

kontrolori radili su na spuštanju letjelice. Ne znamo jesu li ili nisu

uspjeli dobiti vizualne podatke s nje. Konačno, aktivirali su

retrorakete. Ali, umjesto u Sibir, njihova lunama sonda Selenos 4

sletjela je u Karipsko more.

Kakve to ima veze s LeBaronom?

Otišao je traţiti sovjetsku sondu.

Sumnjičavi izraz pojavi se na predsjednikovom licu. Prema

izvješćima CIA-e, Rusi su pokupili letjelicu iz dubokih voda kraj

Kube.

Paravan. Ĉak su izveli i predstavu podizanja letjelice. Ali, u

stvarnosti, nisu je uspjeli niti pronaći.

A vaši ljudi misle da znaju gdje se nalazi?

Odredili smo lokaciju, da.

Zašto biste ţeljeli uzeti Rusima nekoliko fotografija Mjeseca?

Svatko tko ţeli moţe dobiti na tisuće fotografija.

One su snimljene prije uspostave kolonije Jersey. Novo rusko

snimanje bez sumnje će otkriti njenu lokaciju.

Zašto bi to bilo loše?

Vjerujem da će, ako Kremlj otkrije istinu, prva misija Rusa na

Mjesec biti napad i zarobljavanje naše kolonije, i upotreba za

njihove svrhe.

Ne vjerujem u to. Kremlj bi izloţio čitav svoj svemirski program

našoj odmazdi.

Zaboravljate, gosp. predsjedniče, naš lunarni projekt je tajan.

Nitko ne moţe optuţiti Ruse da su ukrali nešto što ne bi trebalo

postojati.

Pucate u mrak, reče predsjednik oštro.

34

Joeov pogled otvrdne. Nije vaţno. Naši astronauti prvi su kročili

na površinu Mjeseca. Prvi smo ga kolonizirali. Mjesec pripada

Sjedinjenim Drţavama i borit ćemo se protiv uljeza.

Ovo nije četrnaesto stoljeće, reče predsjednik, šokiran.

Ne moţemo uzeti oruţje i otjerati Sovjete i bilo koga drugoga s

Mjeseca. Osim toga, Ujedinjeni narodi odlučili su da niti jedna

zemlja nema jurisdikciju nad Mjesecom i planetima.

Bi li Kremlj slušao odluku Ujedinjenih naroda kad bi oni bili na

našem mjestu? Mislim da ne.

Joe se okrene u sjedalu i izvadi palicu iz vreće.

Osamnaesta rupa. Vaš konačni potez, gosp. predsjedniče.

Zbunjen, predsjednik uzme štap i počne nišaniti prema rupi.

Mogao bih vas spriječiti, reče on hladno.

Kako? NASA nema opremu za slijetanje voda marinaca na

površinu Mjeseca. Zahvaljujući kratkovidnosti vaših prethodnika,

njihovi napori usredotočeni su na svemirsku stanicu u orbiti.

Ne mogu ustuknuti i dozvoliti vam da započnete rat u svemiru

koji bi se mogao proširiti na Zemlju.

Ruke su vam vezane.

Mogli biste biti u krivu glede Rusa.

Nadajmo se da je tako, reče Joe. Ali, sumnjam da su već ubili

Raymonda LeBarona.

I zbog toga ste mi povjerili sve to?

Ako se dogodi najgore, barem znate činjenice i moţete pripremiti

strategiju.

A ako vas moji straţari uhite kao ludog atentatora, i zatim

otkrijemo informaciju o koloniji?

35

Uhitite me i Reggie Salazar će umrijeti. Otkrijte projekt i svi

zakulisni dogovori, izdaje, prijevare i laţi, pa i smrti koje su

trebale da se postigne sve to, bit će pred vašim političkim vratima.

Bit ćete izbačeni iz Bijele kuće gore od Nixona, naravno, ako

poţivite toliko.

Prijetite mi ucjenom?

Do sada je predsjednik drţao ljutnju pod kontrolom, ali sada je

kiptio od bijesa. Salazarov ţivot bio bi mala cijena da se sačuva

integritet predsjedničke funkcije.

Dva tjedna, i moţete proglasiti postojanje kolonije Jersey svijetu.

Moţete odglumiti velikoga političkog heroja uz zvuke trublja i

bubnjeva. Dva tjedna, i moţete dati dokaze o najvećem

znanstvenom dostignuću ovog stoljeća.

Nakon sveg toga vremena, zašto baš sada?

Jer tada originalna posada treba napustiti koloniju i vratiti se na

Zemlju s rezultatima dvije dekade svemirskih istraţivanja

izvješćima meteoroloških i lunarnih sonda znanstvenim

rezultatima o tisuću bioloških, kemijskih i atmosferskih

eksperimenata nebrojenim fotografijama i miljama videozapisa o

prvome ljudskom naselju planetarne civilizacije. Prva faza

projekta je gotova. San unutarnje jezgre je završen. Kolonija

Jersey sada pripada američkom narodu.

Predsjednik se zamišljeno igrao svojom palicom.

Zatim upita; Tko ste vi?

Pretraţite svoje sjećanje. Poznavali smo se prije mnogo godina.

Kako ću vas kontaktirati?

Sredit ću drugi sastanak kad bude potrebno.

Joe podigne palice iz spremnika vozila i krene prema zgradi

kluba. Zatim stane i vrati se.

36

Usput, lagao sam. To nije bomba, nego poklon od unutarnje

jezgre kutija loptica za golf.

Predsjednik ga ljutito pogleda. Gori u paklu, Joe.

O, i još jedna stvar... čestitam.

Na čemu?

Joe mu doda bodovnu listu.

Pratio sam vašu igru. Postigli ste sedamdeset devet.

Poglavlje IV

Vitki trup daske za jedrenje jurio je namreškanom vodom

gracioznom elegancijom strijele ispaljene kroz maglu. Njegov

tanak i fino zakrivljeni oblik bio je ugodan za oko i djelotvoran u

postizanju velikih brzina na valovima. Moţda najjednostavniji od

svih sustava jedrenja, daska je sagrađena od polietilenske ljuske

oblikovane preko unutarnje jezgre od tvrde plastične pjene kako

bi dobila lakoću i fleksibilnost. Mali stabilizator stršao je ispod

zadnjeg dijela radi lateralne kontrole, dok je okomita kobilica bila

u sredini kako bi spriječila dasku od prevrtanja zbog vjetra.

Trokutasto jedro, obojeno u ljubičastu boju sa širokim tirkiznim

trakom, bilo je pričvršćeno na aluminijski jarbol koji je

univerzalnim zglobom bio pričvršćen za dasku. Ovalna cjevasta

poprečna šipka okruţivala je jarbol i jedro, a drţale su je duge,

vitke ţuljevite ruke.

Dirk Pitt bio je umoran, umorniji no što je njegov otupljeni um

htio prihvatiti. Mišići njegovih ruku i nogu osjećali su se kao da

su okovani olovom, a bol u leđima i ramenima jačala je sa svakim

manevrom daske. Treći put u jednom satu morao se boriti protiv

poriva da ode do najbliţe obale i ispruţi se na pijesku.

37

Kroz prozorčić na jedru proučio je narančastu plutaču koja je

označavala zadnji dio maratona od trideset milja oko zaljeva

Biscayne do svjetionika Cape Florida kod Key Biscaynea. On

paţljivo odredi putanju kruţenja oko plutače. Odluči se za jibe,

najgraciozniji manevar u jedrenju na dasci probijao se kroz

guţvu, opteretivši krmu daske, okrenuvši pramac prema novom

kursu. Zatim, uhvativši jarbol jednom rukom, okrene prečku

prema vjetru, premjesti se i pusti je drugom rukom. Zatim povuče

lepršavo jedro prema vjetru i uhvati prečku u preciznom

trenutku. Tjerana novim vjetrom od dvadeset čvorova sa sjevera,

daska pojuri kroz namreškano more i uskoro postigne brzinu od

tridesetak milja na sat.

Pitt je bio pomalo iznenađen što je na terenu sa četrdeset i jednim

sudionikom utrke, od kojih je većina bila mlađa barem

petnaestak godina, bio na trećem mjestu, samo dvadeset jarda iza

vodećih.

Mnogobrojna jedra iz flote daskaša jurila su plavozelenim vodama

poput poludjele prizme. Cilj kod svjetionika bio je na vidiku. Pitt

je paţljivo promatrao daskaše ispred sebe, čekajući pravi trenutak

za napad. Ali, prije no što je mogao nešto pokušati, njegov

protivnik krivo procijeni val i padne. Sada je Pitt bio drugi, s još

samo pola milje ispred sebe.

A tada, zlokobna tamna sjena prijeđe iznad njegove glave i on

začuje motore klipnog zrakoplova iznad i lijevo od sebe. On

pogleda gore, a oči mu se rašire od nevjerice.

Na ne manje od sto jarda, zasjenjujući sunce, s neba se spuštao

cepelin, čiji je veliki pramac bio na kursu sudara s trkačima.

Ĉinilo se da pluta bez kontrole. Njegova dva motora jedva su

radila u praznom hodu, ali kroz zrak ga je nosio jaki vjetar.

Daskaši su bespomoćno promatrali kako im divovski uljez

presijeca put.

Gondola je udarila krijestu vala i cepelin se odbije u zrak,

ispravljajući se na pet stopa iznad vode ispred vodećeg daskaša.

U nemogućnosti okrenuti se na vrijeme, mladić, ne stariji od

38

sedamnaest godina, skoči s daske u trenutku kad su mu jarbol i

jedro uništeni cepelinovom elisom.

Pitt brzo okrene i zauzme paralelni kurs s podivljalom letjelicom.

Kutom oka mogao je vidjeti njegovo ime, Prosperteer, napisano

velikom slovima sa strane. Vrata gondole bila su otvorena, ali

unutra nije mogao vidjeti kretanje.

On vikne, ali glas mu se izgubi u buci motora i vjetra. Letjelica se

kretala nebom kao da ima vlastiti um.

Iznenada, Pitt osjeti trnce katastrofe na leđima. Prosperteer se

kretao prema obali, udaljenoj samo četvrt milje, točno prema

širokoj terasi hotela Sonesta Beach. Iako bi udar letjelice lakše od

zraka u čvrsti zid uzrokovao malo štete, postojala je velika

vjerojatnost da će se vatra iz oštećenih spremnika s gorivom

raširiti sobama usnulih gostiju i po ljudima na terasi.

Ignorirajući iscrpljenost, Pitt usmjeri svoju dasku na kurs ispod

velikog okruglog nosa. Gondola zapleše na drugom valu i elisa mu

prsne oblak slane pjene u oči. Vid mu se na trenutak zamuti i on

zamalo izgubi ravnoteţu. Ĉučne i smiri svoje malo plovilo dok je

smanjivao udaljenost. Gomila kupača uzbuđeno je gestikulirala

prema neobičnom prizoru koji se brzo pribliţavao hotelskoj plaţi.

Pittova procjena trenutka morala je biti savršena neće biti drugog

pokušaja. Ako promaši, njegovo tijelo će vjerojatno završiti u

komadima, rastrgano elisama. Počne osjećati laganu vrtoglavicu.

Snaga mu je bila na izmaku. Osjetio je da mišićima treba dulje

vrijeme da odgovore zahtjevima mozga. Pripremi se dok je daska

klizila ispod cepelinovog nosa.

Zatim skoči. Ruke mu uhvate jedno od Prosperteerovih uţadi, ali

klizne na vlaţnoj površini, oderavši mu koţu s prstiju i dlanova.

On očajnički zamahne nogom oko uţeta i zadrţi se zadnjim

atomima energije. Njegova teţina povuče pramac i on zaroni pod

površinu. Uhvati uţe dok mu glava ne ispliva na površinu. Udisao

je zrak i pljuvao morsku vodu. Progonitelj je postao zarobljenik.

Teţina Pittovog tijela nije bila dovoljna za zaustavljanje zračnog

39

čudovišta, čak ni za njegovo usporavanje. Htio je pustiti uţe kad

mu noge dodirnu dno. Cepelin ga je prenio kroz valove, i on se

osjećao kao na toboganu. Zatim izleti na topli pijesak plaţe.

Pogleda gore i spazi niski valobran hotela na stotinjak jarda.

Boţe, pomisli, to je to za nekoliko sekunda Prosperteer će se

zabiti u hotel i vjerojatno eksplodirati. A bilo je tu i nešto drugo.

Elise će se razbiti pri sudaru, a njihovi metalni komadi pogoditi

gomilu ljudi poput smrtonosnih šrapnela.

Za milost Boţju, pomozite mi vikne Pitt.

Masa ljudi na obali bila je ukočena, otvorenih usta, okamenjena

čudnim spektaklom. Iznenada dvije djevojčice i dječak izjure

naprijed i zgrabe jedno od preostalih uţadi. Zatim dođe spasitelj,

te starija podeblja ţena. Tada se brana provali i dvadesetero ljudi

potrči naprijed i uhvati uţad. Bilo je to kao da pleme polugolih

domorodaca igra potezanje konopca s podivljalim brontosaurom.

Gola stopala ukopala su se u pijesak, praveći brazde dok ih je

tvrdoglava masa iznad njihovih glava vukla preko plaţe. Zbog

teţine na uţadi trup se okrenuo, i golemi rep sa stabilizatorima

napravi polukrug dok nije gledao u hotel kotač na dnu gondole

prolazio je kroz grmlje na vrhu valobrana. Elise su promašile

beton za nekoliko inča, reţući grane i lišće.

Snaţan vjetar puhao je s mora, gurajući Prosperteer preko terase,

rušeći suncobrane i stolove, tjerajući krmu prema petom katu

hotela. Uţad je ispala iz ruku ljudi i val bespomoćnosti prijeđe

plaţom. Bitka se činila izgubljenom.

Pitt se podigne na noge i potrči posrćući prema obliţnjoj palmi. U

konačnom očajničkom činu on omota uţe oko vitkog debla, moleći

se da neće puknuti.

Uţe se zategne poput strune. Palma od pedeset stopa zadrhti,

zanjiše se, i povije na nekoliko sekunda. Masa zadrţi dah. Zatim,

bolno polako, drvo se ispravi u prvobitni poloţaj. Plitko korijenje

se drţalo i cepelin stane na manje od šest stopa od zida hotela.

Dvije stotine ljudi počne klicali i pljeskati. Ţene su skakale

40

smijući se, dok su ljudi urlali i dizali palčeve. Niti jedan

pobjednički tim nije dobio spontanije ovacije. Hotelski čuvari se

pojave i odmaknu nekoliko promatrača od elisa koje su se još

okretale.

Pijesak je prekrivao Pittovo vlaţno tijelo kad je ustao hvatajući

zrak, postavši svjestan boli u rukama. Pogleda Prosperteera, prvi

put dobro osmotrivši zračnu lađu bio je fasciniran njegovim

starinskim dizajnom. Bilo je očito da je stariji od modernih

Goodyearovih cepelina.

Zaobišao je raštrkane stolove i stolce na terasi i popeo se u

gondolu. Posada je još bila zavezana u svojim sjedalima,

nepokretna, tiha. Pitt se nagne nad pilota, pronađe sklopke za

uključivanje motora i isključi ih. Motori tiho zakašlju nekoliko

puta i utišaju se, a elise se prestanu okretati.

Tišina je bila kao u grobu. Pitt pregleda unutrašnjost gondole.

Nije bilo znakova štete, instrumenti i upravljačke poluge bili su u

redu.

Ali zaprepastila ga je elektronika. Gradiometri za detekciju

ţeljeza, sonar i uređaj za skeniranje morskog dna, sve za

podvodnu potragu.

Nije bio svjestan mase lica koja su gledala u otvorena vrata

gondole, niti je čuo vrištanje pribliţavajućih sirena. Osjećao se

odvojeno i privremeno dezorijentirano. Vruća, vlaţna atmosfera

bila je teška i morbidna, uz mučan smrad raspadanja ljudskih

leševa.

Jedan od članova posade bio je nagnut nad mali stol, s glavom na

rukama kao da spava. Odjeća mu je bila vlaţna i zaprljana. Pitt

stavi ruku na njegovo rame i lagano ga protrese. Meso nije bilo

čvrsto. Bilo je meko i rahlo. Ledeni pokrov pao je na Pitta,

izazvavši trnce po cijelom tijelu, ali znoj mu je ipak curio niz koţu

u potocima.

On pogleda sablasne likove na upravljačkim sjedalima. Njihova

lica bila su pokrivena pokrivačem od muha, a raspadanje je

41

uništilo sve tragove ţivota. Koţa je otpadala s mesa poput plikova

na opeklinama. Ĉeljusti su bile opuštene, usne i jezici natekli. Oči

su bile otvorene, gledajući u ništa, mutnih jabučica. Ruke su im

još bile na uređajima za upravljanje, plavih noktiju. Bakterije su

stvorile plinove koje su groteskno napuhali njihove trbuhe. Vlaţan

zrak i visoka temperatura trupa ubrzavala je proces raspadanja.

Truli leševi u Prosperteeru došli su iz nekog nepoznatoga groba,

jeziva posada u mrtvačkom brodu na sablasnoj misiji.

Poglavlje V

Goli leš odrasle crne ţene leţao je na stolu za seciranje pod jakim

svjetlima sale za autopsiju. Očuvanost je bila izvrsna, bez vidljivih

tragova nasilja. Uvjeţbanom oku, stanje rigor mortisa odavalo je

da je bila mrtva manje od sedam sati. Njena je dob bila između

dvadeset pet i trideset godina. Tijelo je nekada sigurno privlačilo

muške poglede, ali sada je bilo neishranjeno, istrošeno i uništeno

desetljećem uzimanja droge.

Mrtvozornik okruga Dade, dr. Calvin Rooney, nije bio sretan što

mora obaviti autopsiju. U Miamiju je bilo dovoljno smrti da drţi

njegovo osoblje zaposleno dvadeset četiri sata na dan, i on je

preferirao provoditi vrijeme u dramatičnijim i zanimljivijim

ispitivanjima. Predoziranje drogom nije ga pretjerano zanimalo.

Ali, ovaj je leš pronađen na travnjaku okruţnog poslanika, i nije

ga mogao prepustiti svojim suradnicima.

Noseći plavi laboratorijski ogrtač, jer je mrzio standardne bijele,

Rooney, odrastao na Floridi, vojni veteran i student Harvardske

medicinske škole, stavi novu kazetu u diktafon i počne

komentirati opće stanje tijela.

42

Uzme skalpel i nagne se nad leš, započevši nekoliko inča ispod

brade. Zareţe prema pubičnoj kosti. Iznenada zaustavi rez kod

grudnog koša i nagne se bliţe, gledajući kroz svoje debele naočale.

U sljedećih petnaest minuta uklonio je i ispitao srce, govoreći svoj

monolog u diktafon.

Bio je pri kraju završne opservacije kad u salu uđe šerif Tyler

Sweat. Bio je srednje građen, zamišljen čovjek, okruglih ramena,

melankoličnog lica i brutalne odlučnosti. Bio je metodičan i

marljiv, te imao veliko poštovanje svojih podređenih.

On bezizraţajno pogleda otvoreni leš i klimne Rooneyu u znak

pozdrava. Novi komad mesa?

Ţena iz poslanikovog dvorišta, odgovori Rooney.

Još jedno predoziranje?

Nisam te sreće. Ovo je više posao za odjel za umorstva. Ubijena je.

Našao sam tri uboda u srce.

Lomilica za led?

Tako izgleda.

Sweat pogleda malog šefa odjela za autopsiju, čiji bi izgled bolje

odgovarao svećeniku. Ne mogu te prevariti, dok.

Što dovodi glavnog lovca na zločince u forenzičnu palaču?, upita

Rooney prijateljski.

Identifikacija vaţnih ličnosti. Htio bih da ti to obaviš.

Tijela iz cepelina, zaključi Rooney.

Sweat klimne. Ovdje je gđa LeBaron koja će pogledati ostatke.

Ne bih to preporučio. Ostatci njenog muţa nisu baš lijep prizor za

nekoga tko ne vidi smrt svakoga dana.

43

Pokušao sam joj reći da bi identifikacija njegovih stvari zadovoljila

pravne zahtjeve, ali ona je ustrajala. Ĉak je povela sa sobom i

pomoćnika iz guvernerovog ureda da podmaţe put.

Gdje su?

Ĉekaju u uredu mrtvačnice.

Cijela regimenta novinara juri okolo poput luđaka. Naredio sam

svojim zamjenicima da ih zadrţe u predvorju.

Ĉudno kako svijet funkcionira, reče Rooney u jednom od svojih

filozofskih raspoloţenja. Poznati Raymond LeBaron dobiva

naslovnice, a ova jadna vreća dobije stupac od inča kraj reklama.

Zatim uzdahne, skine svoj ogrtač i baci ga preko stolca.

Završimo to. Imam još dvije autopsije za poslijepodne.

Dok je govorio, naišla je tropska oluja i zvuci grmljavine zatresu

zidove. Rooney odjene sportsku jaknu i popravi kravatu. Koračali

su hodnikom, a Sweat je zurio zamišljeno u šare na tepihu.

Ima li ideja o uzroku LeBaronove smrti?, upita šerif.

Prerano je da bi se znalo. Rezultati laboratorija bili su nejasni.

Treba mi još testova. Previše stvari se ne slaţe. Moram primijetiti

da je taj slučaj prava zagonetka.

A pretpostavke?

Ništa što bih stavio na papir. Problem je u nevjerojatno brzom

stupnju raspadanja. Rijetko sam vidio da se tkivo raspada tako

brzo, osim moţda jednom 1974. godine.

Prije no što je Sweat stigao upitati Ronneya o tom slučaju, stigli

su do ureda i ušli unutra. Guvernerov pomoćnik, ljigav tip u

trodijelnom odijelu, skoči sa stolca. I prije no što je otvorio usta,

Rooney ga klasificira kao budalu.

Moţemo li, molim vas, započeti s poslom, šerife. Gđi LeBaron je

vrlo neugodno i htjela bi se vratiti u svoj hotel čim bude moguće.

Suosjećam s njom, reče šerif.

44

Ali ne bih trebao podsjećati drţavnog sluţbenika da postoje

određeni zakoni koje moramo poštovati.

A ja ne trebam podsjećati vas da guverner očekuje da vaš odjel

učini sve kako bi joj olakšao ţalost.

Rooney se divio Sweatovom strpljenju. Šerif je jednostavno prošao

kraj pomoćnika kao da prolazi kraj smeća na pločniku.

Ovo je naš glavni medicinski istraţitelj, dr. Rooney. On će vam

pomoći pri identifikaciji.

Jessie LeBaron nije izgledala kao da joj je neugodno. Sjedila je na

narančastom plastičnom stolcu, uspravno, mirno, visoko

podignute glave. A Rooney je ipak osjećao krhkost kontroliranu

disciplinom i hrabrošću. Imao je mnogo iskustva u identifikaciji

leševa od rođaka. Prošao je kroz to iskustvo stotinama puta u

svojoj karijeri i instinktivno govorio tiho i blago.

Gđo LeBaron, razumijem kroz što prolazite i učinit ću to što

bezbolnijim. Ali, prvo, htio bih vam dati do znanja da bi bilo

dovoljno da jednostavno identificirate stvari pronađene na tijelu

to bi zadovoljilo zakone drţave i okruga. Drugo, sve fizičke

karakteristike kojih se moţete prisjetiti kao što su oţiljci, popravci

zuba, lomovi kostiju ili kirurški rezovi mogu biti od velike pomoći

pri identifikaciji. I treće, molim vas da ne pogledate ostatke. Iako

crte lica još mogu biti prepoznatljive, raspadanje je učinilo svoje.

Mislim da biste više voljeli sjećati se gosp. LeBarona kad je bio ţiv

nego kako izgleda u mrtvačnici.

Hvala, dr. Rooney, reče Jessie. Zahvalna sam zbog vaše brige. Ali

moram znati je li moj suprug stvarno mrtav.

Rooney jadno klimne i pokaţe prema radnom stolu s nekoliko

komada odjeće, novčarka, satova i drugih osobnih stvari.

Identificirali ste stvari gosp. LeBarona?

Da, pregledala sam ih.

I sigurni ste da pripadaju njemu?

45

Nema sumnje u novčarku i njen sadrţaj. Sat sam mu poklonila za

našu prvu godišnjicu.

Rooney priđe i podigne ga. Zlatni Cartier s odgovarajućom

narukvicom i rimskim brojkama... označenim, jesam li u pravu

ako kaţem, dijamantima?

Da, rijetkim oblikom crnih dijamanata. Bio je to njegov natalni

kamen.

Travanj, čini mi se.

Ona klimne.

Osim osobnih stvari vašeg muţa, gđo LeBaron, prepoznajete li

nešto što je pripadalo Bucku Caesaru ili Josephu Cavilli?

Ne sjećam se kakav su nakit nosili, ali sigurna sam da je ova

odjeća bila na njima kad sam ih zadnji put vidjela.

Naši istraţitelji ne mogu pronaći najbliţu rodbinu Caesara i

Caville, reče Sweat.

Bilo bi dobro kad biste mogli razvrstati njihove predmete.

Prvi put, Jessie LeBaron pokaţe neodlučnost.

Nisam sigurna... mislim da su traperice i cvjetna košulja Buckovi.

Ostale stvari vjerojatno pripadaju Joeu Cavilli.

Ona zastane.

Mogu li sada vidjeti tijelo svojeg muţa?

Ne mogu vas nagovoriti da se predomislite?, upita Rooney glasom

punim sućuti.

Ne, moram inzistirati.

Učinite što gđa LeBaron traţi od vas, reče guvernerov pomoćnik,

koji se još nije predstavio.

Rooney pogleda Sweata s rezignacijom.

46

Slijedite me, molim vas. Ostatci su u hladnjaku.

Poslušno, svi krenu za njim do debelih vrata s malim prozorom u

visini očiju, te stanu dok je podizao tešku rezu. Hladan zrak

prijeđe prag i Jessie nevoljno zadrhti dok ih je Rooney pozivao

unutra. Pomoćnik mrtvozornika se pojavi i odvede ih do

četvrtastih vrata pokraj zida. Otvori ih, izvuče kliznu ploču od

nehrđajućeg čelika i stane sa strane.

Rooney uzme jedan ugao pokrivača koji je pokrivao leš i zastane.

Ovo je bio jedini dio njegovog posla koji je mrzio. Reakcija na

mrtvace obično se mogla podijeliti u četiri kategorije. Povraćanje,

padanje u nesvijest, histerija. Ali, zadnja kategorija je zanimala

Rooneya. Bili su to ljudi ukočeni poput kamena, bez znakova

emocija. Dao bi mjesečnu plaću kad bi mogao saznati što se mota

u tim glavama.

On podigne pokrivač.

Guvernerov pomoćnik pogleda jednom, jaukne i padne

onesviješten u šerifove ruke. Truljenje je pokazalo sav svoj uţas.

Rooney se zaprepasti Jessienom reakcijom. Gledala je dugo i

odlučno grotesknu stvar na ploči. Udahnula je zrak i tijelo joj se

ukočilo. Zatim podigne pogled, trepćući, i progovori mirnim,

kontroliranim glasom.

To nije moj muţ.

Jeste li sigurni?, upita Rooney tiho.

Pogledajte sami, reče ona bezizraţajno.

Linija kose je pogrešna. I struktura kostiju. Raymond je imao

četvrtasto lice. Ovo je okruglije.

Raspadanje mesa iskrivljuje crte lica, objasni Rooney.

Molim vas, proučite zube.

Rooney pogleda dolje. Što je s njima?

Imaju srebrene plombe.

47

Ne razumijem.

Plombe mojeg muţa bile su zlatne.

Tu nema nedoumice, pomisli Rooney. Ĉovjek bogat kao Raymond

LeBaron ne bi se zadovoljio jeftinim radom.

Ali, sat, odjeća, sve ostalo ste prepoznali?

Nije me briga što sam rekla vikne ona. Ta odvratna tvar nije

Raymond LeBaron.

Rooney je bio zapanjen njenim bijesom. Stajao je zbunjen, ne

mogavši govoriti, dok je ona izjurila iz hladne prostorije. Šerif

doda mlitavog pomoćnika mrtvozornikovom asistentu i okrene se

mrtvozorniku.

Što, dovraga, misliš o tome?

Rooney zavrti glavom. Ne znam.

Pretpostavljam da je u šoku. Vjerojatno je pala preko ruba i

počela bulazniti. Ti to znaš bolje od mene, većina ljudi ne moţe

prihvatiti smrt voljenih. Zatvorila je um i odbija prihvatiti istinu.

Nije bulaznila.

Sweat ga pogleda. Kako bi ti to nazvao?

Lukava gluma.

Kako si to zaključio?

Sat, odgovori Rooney.

Jedan od članova mojeg osoblja radio je preko noći kao draguljar

kako bi se školovao. Skupi Cartier sat koji je gđa LeBaron dala

svojem muţu na godišnjicu je laţan, jedna od jeftinih

reprodukcija koje se ilegalno proizvode na Tajvanu ili u Meksiku.

Zašto bi ţena koja moţe napisati ček na milijun dolara dala

svojem muţu jeftinu imitaciju?

48

Raymond LeBaron nije bio neznalica kad se radilo o stilu i ukusu.

Sigurno bi ga prepoznao. Bolje je postaviti pitanje zašto bi ga

nastavio nositi?

I ti misliš da je odglumila i lagala o prepoznavanju tijela?

Osjećam da se pripremila za ono što moţe očekivati, odgovori

Rooney. I kladio bih se u svoj novi MercedesBenz da će genetska

analiza, zubarsko izvješće i rezultati gumenih odljeva koje sam

napravio od ostataka otisaka prstiju i poslao u FBI-jev laboratorij

dokazati da je ona u pravu.

On se okrene i pogleda leš.

Ovo na ploči nije Raymond LeBaron.

Poglavlje VI

Detektiv poručnik Harry Victor, glavni istraţitelj Okruţnog

policijskog odjela Metro Dade sjedio je na stolcu i proučavao

nekoliko fotografija Prosperteerove kabine. Nakon nekoliko

minuta, podigne svoje naočale na čelo i protrlja oči.

Victor je bio uredan čovjek sve je bilo na svojim mjestima, sloţeno

po abecedi i numerirano, bio je jedini policajac u povijesti odjela

koji je uţivao u pisanju izvješća. Dok je većina muškaraca

vikendima gledala sport na televiziji, ili se opuštala uz bazene,

čitajući detektivske romane o Rexu Burnsu, Victor je popunjavao

dosjee neriješenih slučajeva. Bio je uporan, i fanatičniji za

rješavanje nejasnoća nego za podizanje optuţaba.

Slučaj Prosperteer bio je jedinstven u njegovoj

osamnaestogodišnjoj karijeri. Tri mrtvaca koji padaju s neba u

starom cepelinu nisu baš za rutinsku policijsku istragu. Tragova

nije bilo. Tri tijela u mrtvačnici nisu pruţila informacije o tome

gdje su se skrivala tjedan i pol.

49

On spusti naočale i ponovno napadne fotografije, kad zazvoni

telefon na stolu. On podigne slušalicu i reče zamišljeno Da?

Imate svjedoka koji ţeli dati izjavu, odgovori recepcionarka.

Pošalji ga ovamo, reče Victor. On zatvori dosje s fotografijama i

stavi ga na metalni stol, čija je površina bila čista, osim malog

znaka s njegovim imenom i telefonom. On podigne slušalicu kao

da prima poziv, i nagne se natrag, gledajući preko prostranog

ureda, fokusirajući pogled prema vratima koja su vodila u

hodnik.

Recepcionarka u odori pojavi se na pragu i pokaţe u Victorovom

smjeru. Visoki čovjek klimne, prođe kraj nje i priđe mu. Victor

pokaţe stolac s druge strane stola i počne mrmljati u slušalicu

kao da razgovara. Bio je to stari trik koji mu je dao minutu

promatranja svjedoka kako bi zaključio nešto o njegovom

psihološkom profilu. Najvaţnije, bila je to prilika za promatranje

navika i manira koji bi se kasnije mogli upotrijebiti u razgovoru.

Muškarac koji je sjedio nasuprot Victora imao je trideset sedam ili

trideset osam godina, bio je visok oko šest stopa i tri inča, teţak

185 funta plus minus pet njegova crna kosa bila je pomalo

valovita, bez tragova sjedina. Koţa mu je potamnjela od

dugogodišnje izloţenosti suncu. Obrve su mu bile tamne i pomalo

grmovite. Imao je ravan uzak nos i čvrste usne zavinute u

fiksirani osmijeh. Nosio je plavi sportski kaput i bijele hlače,

blijedoţutu polo košulju otvorenog ovratnika. Dobar ukus,

nehajan, ali ne previše skup vjerojatno je kupovao kod Saksa, a

ne u otmjenim dućanima za muškarce. Bio je nepušač, jer nije

bilo tragova kutije cigareta u dţepu na košulji. Ruke su mu bile

savijene, sugerirajući mirnoću i indiferentnost, a šake su bile

uske, duge i grube. Nije imao prstenje niti drugi nakit, samo stari

ronilački sat s teškom narukvicom od čelika.

Ĉovjek nije odgovarao općem obrascu. Ostali koji su sjedili na

ovom stolcu postali bi nervozni nakon nekog vremena. Neki su

maskirali anksioznost arogancijom, nemirno gledali ured, prozore,

slike na zidovima i ostale stvari, mijenjali poloţaj, kriţali noge.

50

Victor se prvi put osjeti neugodno i u podređenom poloţaju.

Njegova rutina bila je poremećena, a mala predstava je propadala.

Posjetitelj nije bio nimalo zbunjen. Gledao je Victora s interesom

zelenim očima koje su posjedovale hipnotičku kvalitetu. Ĉinilo se

da pogled prolazi ravno kroz detektiva i, ne našavši ništa

zanimljivo, ispituje sliku na zidu iza njega. Tada on spusti telefon.

Većina policijskih odjela koriste sustav Horizon Communications,

reče čovjek jednoličnim tonom. Ako ţelite govoriti s nekim na

drugom kraju, predlaţem da pritisnete gumb za otvaranje linije.

Victor pogleda dolje. Jedan od njegova četiri gumba bio je upaljen,

ali ne i pritisnut. Vrlo ste perceptivni, gosp...

Pitt, Dirk Pitt. Ako ste vi poručnik Victor, imamo sastanak.

Ja sam Victor. On zastane da stavi slušalicu na mjesto.

Vi ste prva osoba koja je ušla u kontrolnu prostoriju cepelina?

Točno.

Hvala što ste došli, posebno tako rano u nedjelju. Cijenio bih vašu

suradnju u razjašnjavanju nekoliko pitanja.

Nema problema. Hoće li dugo trajati?

Dvadeset minuta, moţda pola sata. Morate li biti negdje drugdje?

Imam zrakoplov za Washington za dva sata.

Victor klimne. Dat ću vam dovoljno vremena.

On otvori ladicu i izvadi prenosivi kazetofon.

Idemo na neko privatnije mjesto.

On povede Pitta niz dugi hodnik do male sobe za intervjue.

Unutrašnjost je bila spartanska, i sastojala se samo od stola, dva

stolca i pepeljare. Victor sjedne i stavi novu kazetu u rekorder.

Mogu li snimiti naš razgovor na vrpcu? Loše pišem bilješke. Niti

jedna tajnica ne moţe dešifrirati moj rukopis.

51

Pitt slegne ramenima u znak slaganja.

Victor pomakne stroj na sredinu stola i pritisne gumb za

snimanje.

Vaše ime?

Dirk Pitt.

Srednji inicijal?

E kao Eric.

Adresa?

266, Airport Place, Washington, D. C. 20001.

Telefon na koji vas se moţe dobiti?

Pitt reče Victoru broj telefona svojeg ureda.

Zanimanje?

Direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i

podmorje.

Moţete li opisati događaj kojem ste svjedočili u subotnje

poslijepodne, 10. listopada?

Pitt opiše Victoru kako je vidio podivljali cepelin tijekom maratona

daskaša, uhvatio viseće uţe, spriječio katastrofu u zadnjoj

sekundi, te ušao u gondolu.

Jeste li nešto dodirnuli?

Samo prekidače za gašenje i struju. I stavio sam ruku na rame

lesa koji je sjedio za navigatorovim stolom.

Ništa drugo?

Jedino drugo mjesto na kojem sam mogao ostaviti otiske bile su

ljestve.

I naslon kopilotova sjedala, reče Victor s osmijehom.

52

Nema sumnje, kad ste se nagnuli i isključili prekidače.

Brz rad. Sljedeći put ću nositi kirurške rukavice.

FBI je bio vrlo kooperativan.

Cijenim sposobnost.

Jeste li nešto uzeli?

Pitt oštro pogleda Victora. Ne.

Je li netko drugi mogao ući i ukloniti predmete?

Pitt zavrti glavom. Kad sam otišao, hotelski čuvari zapečatili su

gondolu. Sljedeća osoba koja je ušla bio je policajac u odori.

A što ste vi učinili?

Platio sam jednom spasitelju da otpliva i dohvati moju dasku za

jedrenje. Imao je mali kamiončić i bio dovoljno ljubazan da me

odveze do kuće gdje sam odsjeo s prijateljima.

U Miamiju?

Coral Gables.

Mogu li vas pitati što ste radili u gradu?

Završio sam jedan pomorski projekt za NAMP i odlučio uzeti

tjedan odmora.

Jeste li prepoznali neko tijelo?

Ni slučajno. Ne bih mogao identificirati ni svojeg oca pod tim

uvjetima.

Imate li pojma tko bi mogli biti?

Pretpostavljam da je jedan od njih Raymond LeBaron.

Upoznati ste s nestankom Prosperteera?

Mediji su mnogo pisali o nestanku. Jedino ljudi iz zabiti nisu

upoznati sa slučajem.

53

Imate li teorije tome gdje je bio cepelin s posadom deset dana?

Nemam pojma.

Niti najluđu ideju?, ustrajao je Victor.

Moţda se radi o velikoj predstavi za javnost, kampanji za

promociju LeBaronovog izdavačkog carstva.

Interes se pojavi u Victorovim očima. Nastavite.

Ili se moţda radi o genijalnom planu manipulacije cijenama

LeBaronovih dionica. Prodao je velike količine prije nestanka i

kupio kad su cijene pale nakon toga. I opet će ih prodati kad se

pojavi.

Kako objašnjavate njihove smrti?

Zavjera nije uspjela.

Zašto?

Pitajte mrtvozornika. Pitam vas.

Vjerojatno su pojeli pokvarenu ribu ili nešto drugo na

napuštenom otoku na kojem su bili, reče Pitt umoran od igre.

Kako bih znao? Ako ţelite scenarij, unajmite scenarista.

Interes nestane iz Victorovih očiju. On se opusti na stolcu i

uzdahne. Na trenutak sam pomislio da imate nešto, trik koji će

mene i odjel osloboditi odgovornosti. Ali, vaša teorija ne valja kao

niti ostale.

Nisam iznenađen, reče Pitt s indiferentnim osmijehom.

Kako ste mogli isključiti motore nekoliko sekunda nakon ulaska

u kontrolnu prostoriju?, upita Victor, vrativši se na ispitivanje.

Nakon upravljanja s dvadeset različitih zrakoplova tijekom sluţbe

u zračnim snagama i civilu, znam gdje treba pogledati.

Victor je bio zadovoljan. Još jedno pitanje, gosp. Pitt. Kad ste prvi

put primijetili cepelin, iz kojeg smjera je letio?

54

Lebdio je na vjetru sa sjeveroistoka.

Victor posegne i isključi rekorder. To bi bilo to. Mogu li vas

nazvati na vaš broj tijekom dana?

Ako me nema u uredu, tajnica će me pronaći.

Hvala vam na pomoći.

Ništa bitno, bojim se, reče Pitt.

Moramo ispitati svaku nit. LeBaron je bio velika riba, pa smo pod

velikim pritiskom. Ovo će biti najčudniji slučaj odjela za

umorstva.

Ne zavidim vam na poslu.

Pitt pogleda na svoj sat i ustane.

Bolje da krenem u zračnu luku.

Victor ustane i rukuje se s njim preko stola.

Ako smislite novo objašnjenje, gosp. Pitt, nazovite me. Uvijek me

zanima dobra fantastika.

Pitt zastane na vratima i okrene se, s lukavim izrazom na licu.

Ţelite trag, poručnice? Probajte s ovim. Cepelini trebaju helij za

podizanje. Stari cepelin poput Prosperteera sigurno je trebao

stotine tisuća kubnih stopa plina kako bi se popeo u vis. Nakon

tjedan dana, iscurilo bi dovoljno da lađa sleti. Slijedite li me?

Ovisi o tome na što ciljate?

Nije moguće da se cepelin materijalizirao kod Miamija osim ako

iskusna posada s potrebnom opremom nije napunila trup prije

četrdeset osam sati.

Victor je imao izgled čovjeka kojega će upravo krstiti.

Što sugerirate?

55

Da potraţite obliţnju servisnu stanicu koja moţe upumpati u

cepelin dvije stotine kubnih stopa helija.

Pitt se okrene i ode u hodnik.

Poglavlje VII

Mrzim čamce, mrmljao je Rooney. Ne znam plivati, ne mogu

plutati, i zlo mi je kad pogledam kroz otvor perilice za rublje.

Šerif Sweat doda mu dupli martini.

Evo to će ti izliječiti mamurluk.

Rooney je promatrao vode zaljeva i iskapio pola pića.

Nadam se da ne ideš na ocean?

Ne, samo krstarim zaljevom.

Sweat se sagne u prednjoj kabini svoje sjajne bijele ribarske

brodice i uključi motor. Turbo motor od 260 konjskih snaga oţivi.

Ispušna cijev zatutnji na krmi i paluba počne vibrirati ispod

njihovih nogu. Zatim Sweat odveţe uţad i pokrene brod s doka,

prolazeći između usidrenih jahta Biscayne Baya.

Kad je pramac prošao kraj zadnjih plutača, Rooney potraţi drugo

piće. Gdje drţiš ohrabrenje?

Dolje u prednjoj kabini. Posluţi se sam. Led je u mjedenom

ronilačkom šljemu.

Kad se Rooney opet pojavio, upita O čemu se radi, Tyler? Sada je

nedjelja. Nisi me izvukao iz loţe usred dobre utakmice da bi mi

pokazao Miami Beach s mora.

Istina je da sam čuo da si sinoć završio izvješće o tijelima iz

cepelina.

56

Noćas u tri, točnije.

Mislio sam da bi mi ţelio nešto reći.

Za Boga miloga, Tyler, što je tako prokleto strašno da nisi mogao

pričekati do sutra ujutro?

Prije oko sata dobio sam poziv od nekog federalca iz Washingtona.

Sweat zastane kako bi malo usporio. Rekao je da je iz domaće

obavještajne agencije za koju nikada nisam čuo. Neću te zamarati

njegovim agresivnom nastupom. Nikada neću shvatiti zašto svi sa

sjevera misle da mogu prevariti juţnjaka. Zahtijevao je da

predamo mrtvace iz cepelina federalnim vlastima.

Kojim federalnim vlastima?

Nije ih htio imenovati. Bio je sve nejasniji što sam ga više pitao.

Rooney se iznenada zainteresira.

Je li ti natuknuo što će im tijela?

Rekao je da je to stvar sigurnosti.

Naravno, rekao si mu ne.

Rekao sam mu da ću razmisliti o tome.

Slijed događaja i gin učinili su da Rooney zaboravi svoj strah od

vode. Počeo je primjećivati lijepe linije plovila od fiberglasa. Bio je

to drugi ured šerifa Sweata, koji je povremeno bio stavljan u

sluţbu kao policijski čamac za podršku, ali češće je bio korišten

za zabavljanje okruţnih i drţavnih sluţbenika u njihovim

ribolovnim vikendima.

Kako mu je ime?, upita Rooney.

Kome?

Brodu.

O, Juţnjačka utjeha. Ima trideset pet stopa, razvija do petnaest

čvorova. Sagrađen je u Australiji, u tvrtci Stebercraft

57

Vratimo se na slučaj, reče Rooney, srčući svoj martini.

Hoćeš li mu popustiti?

U iskušenju sam, reče Sweat smiješeći se. Odjel za umorstva još

mora reći svoje. Mediji prave cirkus od svega. Tlače me svi, od

guvernera naniţe. I kao vrhunac, sva je prilika da zločin nije

počinjen u mojoj jurisdikciji. K vragu, da, u iskušenju sam

predati slučaj Washingtonu. Samo, dovoljno sam tvrdoglav da

mislim kako moţemo riješiti tu guţvu.

U redu, što ţeliš od mene?

Šerif se okrene od kormila i čvrsto ga pogleda.

Ţelim da mi kaţeš što je u tvojem izvješću.

Moji nalazi kompliciraju stvar.

Mali jedrenjak sa četiri tinejdţera prijeđe ispred njihovog pramca i

Sweat uspori da ga propusti. Pričaj mi o tome.

Počnimo od kraja prema početku. U redu?

Kreni.

U početku me potpuno zbunilo. Uglavnom zato što se nisam htio

time baviti. Imao sam sličan slučaj prije petnaest godina. Ţensko

tijelo je otkriveno na stolcu u straţnjem dvorištu. Muţ je tvrdio da

su noć prije pili i da je otišao u krevet sam, misleći da će ona

krenuti za njim. Kad se ujutro probudio i pogledao oko sebe,

našao ju je na istom mjestu, samo što je bila mrtva. Izgledala je

kao da je umrla prirodnom smrću, bez znakova nasilja, otrova,

samo velika količina alkohola. Organi su se činili zdravima. Nije

bilo znakova prethodnih bolesti ili poremećaja. Bila je ţena od

četrdeset godina, ali imala je tijelo dvadesetogodišnjakinje. To me

vraški zbunilo. Zatim su se djelići počeli slagati. Boja koţe nakon

smrti uzrokovana padanjem krvi na dno zbog gravitacije obično je

pomalo ljubičasta. Njena je boja bila ruţičasta poput trešnje, što

je ukazivalo na smrt od cijanida, ugljičnog monoksida ili

hipotermije. Otkrio sam i krvarenje pankreasa. Procesom

58

eliminacije, isključio sam prve dvije mogućnosti. Konačni čavao u

lijesu bilo je zanimanje muţa. Dokazi nisu bili baš stopostotni, ali

bili su dovoljni da ga smjestimo iza rešetaka na pedeset godina.

Ĉime se bavio muţ?, upita Sweat.

Vozio je kamion za tvrtku koja prodaje smrznutu hranu. Lijep

plan. Opijao ju je dok nije pala u nesvijest. Sjeo je u kamion, koji

je uvijek drţao u kući preko noći i vikenda, uključio hladnjak, i

sačekao da se ona stvrdne. Kad je jadna ţena umrla, vratio ju je u

dvorište i otišao u krevet.

Sweat ga blijedo pogleda.

Ne kaţeš valjda da su leševi iz cepelina smrznuti?

Upravo to.

Nema greške?

Na skali sigurnosti od jedan do deset, obećavam ti osmicu.

Shvaćaš li kako to zvuči?

Ludo, pretpostavljam.

Trojica ljudi nestaju u Karibima na tropskoj temperaturi i smrznu

se do smrti?, upita Sweat retorički. To nikada nećemo dokazati,

dok. Ne bez pogodne hladnjače.

Ionako nemaš ništa drugo.

A to znači?

Došlo je izvješće FBI-ja. Jessie LeBaron je bila u pravu. Ono u

mrtvačnici nije njen muţ. Druga dvojica nisu Buck Caesar i

Joseph Cavilla.

Boţe, što je sljedeće, jaukne Sweat. Tko su oni?

U datotekama otisaka FBI-ja nemaju svoje dosjee. Moramo

pretpostaviti da su stranci.

Jesi li pronašao išta što bi ukazivalo na njihov identitet?

59

Mogu ti reći njihovu visinu i teţinu. Mogu ti pokazati rendgenske

snimke zuba i prijašnjih lomova kostiju. Njihova jetra sugeriraju

da su sva trojica pili mnogo jakog alkohola. Pluća odaju pušenje,

a zubi i otisci prstiju činjenicu da su pušili cigarete bez filtera.

Osim toga, mnogo su jeli. Njihov zadnji obrok sastojao se od

crnog kruha i različitog voća. Dvojica su bili u ranim tridesetim

godinama. Jedan je bio star više od četrdeset godina. Imali su

natprosječnu fizičku kondiciju. Osim toga, mogu ti reći vrlo malo

stvari koje bi ih identificirale.

I to je početak.

Ali to nam još uvijek ostavlja pitanje gdje su nestali LeBaron,

Caesar i Cavilla.

Prije no što je Sweat mogao odgovoriti, ţenski glas se začuje preko

zvučnika radija. On odgovori i prebaci na drugu frekvenciju,

prema uputi.

Ţao mi je zbog prekida, reče on Rooneyu.

Imam hitan poziv preko telefona s obale.

Rooney klimne, ode u prednju kabinu i natoči si novo piće.

Njegovo tijelo obuzme ugodna toplina. Pričekao je nekoliko

trenutaka a kad se vratio u kormilarnicu, Sweat je bio na

telefonu, lica crvenog od bijesa.

Prokleta kopilad siktao je.

U čemu je problem?, upita Rooney.

Uzeli su ih, reče Sweat, udarajući šakom po šljemu. Prokleti

federalci su ušli u mrtvačnicu i uzeli tijela iz cepelina.

Ali postoje pravne procedure, reče Rooney.

Šestorica ljudi u odijelima i dva federalna šerifa pojavili su se s

papirima, stavili leševe u tri aluminijska spremnika puna leda i

odletjeli mornaričkim helikopterom.

Kad se sve to dogodilo?

60

Prije deset minuta. Harry Victor, glavni istraţitelj slučaja, kaţe da

su pretraţili i njegov stol u uredu Odjela za umorstva kad je bio u

zahodu i uzeli njegove dosjee.

Što je s mojim izvješćem o autopsiji?

I to su odnijeli.

Gin je stvorio euforiju kod Rooneya. Pa dobro, gledaj to ovako.

Skinuli su tebe i odjel s mete.

Sweatova ljutnja polako splasne. Ne mogu poreći da su mi učinili

uslugu, ali smetaju me njihove metode.

Ima jedna mala utjeha, promrmlja Rooney. Počelo mu se vrtjeti u

glavi. Ujak Sam nije odnio sve.

Što, na primjer?

Nešto što sam ispustio iz izvješća. Jedan rezultat koji je bio

previše kontroverzan da ga stavim na papir, previše lud za

spominjanje izvan ludnice.

O čemu govoriš?, upita Sweat.

O uzroku smrti.

Rekao si da je hipotermija.

Točno, ali izostavio sam najbolji dio. Vidiš, nisam spomenuo

vrijeme smrti. Rooney je govorio sve nejasnije.

To je moglo biti u zadnjih nekoliko dana.

O, ne. Ti momci su se smrznuli mnogo prije.

Koliko prije?

Prije jedne do dvije godine.

Šerif Sweat pogleda Rooneya s nevjericom. Ali, mrtvozornik je

stajao cereći se poput hijene. Cerio se i dok se naginjao nad

ogradu broda i počeo povraćati.

61

Poglavlje VIII

Dom Dirka Pitta nije bio u predgrađu, niti u nekom stanu u

neboderu iznad drvoreda Washingtona. Nije imao uređeno

dvorište niti susjede s vrištećom djecom i psima koji laju. Njegova

kuća nije bila kuća već stari zrakoplovni hangar na rubu

međunarodne zračne luke glavnoga grada.

Izvana se činio napuštenim. Korov je okruţivao zgradu čiji su

zahrđali zidovi bili stari i neobojeni. Jedini trag koji je sugerirao

da tu netko ţivi bio je red prozora ispod golemoga zakrivljenog

krova. Iako su bili zaprljani i pokriveni prašinom, niti jedan nije

bio razbijen poput onih u napuštenim skladištima.

Pitt zahvali serviseru iz zračne luke koji je ga je povezao s

terminala. Gledajući oko sebe kako bi se uvjerio da ga nitko ne

promatra, on izvadi mali primopredajnik iz kaputa i izreče niz

glasovnih naredaba koje su isključile osiguranje i otvorile bočna

vrata koja su izgledala kao da se nisu otvarala trideset godina.

On uđe u nutra i stane na ravni betonski pod s gotovo tri tuceta

sjajnih klasičnih automobila, starinskim zrakoplovom, i

ţeljezničkim vagonom s početka dvadesetog stoljeća. On zastane i

zagleda se zaljubljeno u francuski Talbot Lago sportski kupe u

ranoj fazi rekonstrukcije. Auto je bio gotovo uništen u eksploziji, i

on ga je htio obnoviti u potpunosti.

Odnio je svoj kovčeg i torbu uz kruţno stubište do svojeg stana,

podignutog uz gornji dio zida hangara. Sat je pokazivao 2.15

poslije podne, ali njegov um i tijelo osjećali su se kao da je bliţe

ponoći. Nakon raspakiranja, odluči provesti nekoliko sati radeći

na Talbot Lagou i kasnije se istuširati. Već je navukao

kombinezon i otvarao ladicu s alatom, kada se začuje glasna

zvonjava. On izvadi beţični telefon iz dubokog dţepa.

62

Halo.

Gosp. Pitta, molim vas, reče ţenski glas.

Pri telefonu.

Nakon gotovo dvije minute čekanja, Pitt prekine vezu i počne

raditi na razvodnoj ploči Talbota. Prošlo je još pet minuta prije no

što je telefon ponovno zazvonio. On pritisne gumb ne rekavši

ništa.

Jeste li još tamo, gospodine?, upita isti glas.

Da, odgovori Pitt indiferentno, stavivši telefon između ramena i

uha dok je nastavljao raditi rukama.

Ovdje Sandra Cabot, osobna tajnica gđe Jessie LeBaron. Govorim

li s Dirkom Pittom?

Pittu se nisu sviđali ljudi koji ne mogu sami nazvati telefonom.

Da.

Gđa LeBaron se ţeli naći s vama. Moţete li doći u njenu kuću u

četiri sata?

Prilično ste brzi, zar ne?

Molim?

Ţao mi je, gđice Cabot, ali moram liječiti bolestan auto. Moţda

bismo mogli razgovarati ako gđa LeBaron dođe do mene.

Bojim se da to neće ići. Imat će formalnu koktel zabavu u

stakleniku kasnije navečer, na kojoj će biti drţavni tajnik. Nikako

ne moţe otići.

Onda drugi put.

Nastane ledena tišina, a onda gđica Cabot reče; Ne razumijete.

U pravu ste, ne razumijem.

Ne znači li vam nešto ime LeBaron?

63

Ne više nego Shagnasty, Quagmire ili Smith, slaţe Pitt.

Ona se na trenutak izgubi. Gosp. LeBaron...

Moţemo se prestati igrati, prekine je Pitt.

Potpuno sam svjestan reputacije Raymonda LeBarona. I mogu

nam uštedjeti vrijeme ako kaţem kako nemam što dodati misteriji

oko njegovog nestanka i smrti. Recite gđi LeBaron da mi je ţao

zbog njega. To je sve što mogu ponuditi.

Cabot duboko udahne i izdahne. Molim vas, gosp. Pitt, znam da

bi bila vrlo zahvalna ako biste mogli doći.

Pitt je gotovo mogao vidjeti kako izgovara riječ molim kroz

stisnute usne. U redu, reče on. Valjda mogu doći. Koja je adresa?

Arogancija se brzo vrati u njen ton. Poslat ću vozača po vas.

Ako nemate ništa protiv, radije vozim svoj auto. Postajem

klaustrofobičan u limuzinama,

Ako inzistirate, reče ona ukočeno. Naći ćete kuću na kraju

Beacon Drivea u Great Falls Estatesu.

Provjerit ću na karti.

Usput, koji auto vozite?

Zašto ţelite znati?

Kako bih informirala straţara na vratima.

Pitt zastane i pogleda preko hangara auto parkiran kod glavnih

vrata. Stari auto sa spuštenim krovom.

Stari?

Da, 1951.

Onda parkirajte na parkiralištu kraj zgrade za poslugu. Kad

dođete do prilaza, skrenite desno.

Ne sramite li se nikada zbog načina na koji naređujete ljudima?

64

Nemam se čega sramiti, gosp. Pitt. Očekujemo vas u četiri.

Hoćete li završiti sa mnom prije no što gosti dođu?, upita Pitt

glasom punim sarkazma. Ne bih ţelio uznemiriti nikoga svojom

starom olupinom.

Ne morate brinuti, odgovori ona kiselo. Zabava ne počinje prije

osam. Zbogom.

Kad je Sandra Cabot spustila slušalicu, Pitt priđe automobilu,

gledajući ga nekoliko trenutaka. Ukloni daske ispod zadnjeg

sjedala i uključi punjač baterija. Zatim se vrati Talbot Lagu i

mirno nastavi s radom.

U točno osam i trideset, straţar na prednjim vratima LeBaronovog

imanja pozdravio je mladi par u ţutom Ferrariju, provjerio njihova

imena na popisu i pustio ih. Zatim dođe Chrysler s

predsjednikovim glavnim savjetnikom Danielom Fawcettom i

njegovom ţenom.

Straţar je bio imun na egzotične automobile i njihove slavne

putnike. On podigne ruke iznad glave, rastegne se i zijevne. A

tada mu se ruke zaustave u zraku, a usta zatvore gledajući

najveći auto koji je vidio u ţivotu.

Auto je bio pravo čudovište, dug dvadeset dvije stope, teţak više

od tri tone. Karoserija i vrata bili su srebrenosivi, a blatobrani

metalik smeđi. Bio je bez krova koji se nije vidio kad je bio

presavijen. Linije auta bile su glatke i elegantne na veličanstveni

način, primjer majstorstva koje se rijetko viđalo.

To je auto, reče on konačno. Što je to?

Daimler, odgovori Pitt.

Zvuči britanski.

I jest.

Straţar zavrti glavom diveći se i pogleda popis imena.

Vaše ime, molim.

65

Pitt.

Ne mogu pronaći vaše ime. Imate li poziv?

Gđa LeBaron i ja imali smo dogovoren sastanak.

Straţar ode u kućicu i provjeri raspored.

Da, gospodine, imali ste sastanak u četiri sata.

Kad sam nazvao da kaţem kako ću zakasniti, rekla je da se

uključim u zabavu.

Pa, kako vas očekuje, reče straţar, još uvijek opčinjen linijama

Daimlera, valjda je to u redu. Dobro se zabavite.

Pitt klimne i odveze golemi auto uz stazu do LeBaronove

rezidencije. Glavna zgrada bila je na niskom brdu iznad teniskog

terena i bazena. Arhitektura je bila uobičajena za to područje,

kolonijalna zgrada od cigala na tri kata s nizom bijelih stupova

koji su drţali krov iznad prednjeg trijema, i krilima na svakoj

strani. S desne strane je skupina borova zaklanjala kuću s

garaţom i nastambe za sluge. Nasuprot i s lijeve strane zgrade

nalazilo se golemo stakleno zdanje osvijetljeno kristalnim

lusterima koji su visjeli sa stropa. Egzotično cvijeće i grmlje

bujalo je oko dvadeset ili više stolova, dok je mali orkestar svirao

na pozornici iza vodopada. Pitt je bio impresioniran. Bilo je to

savršeno mjesto za zabavu u prohladnoj listopadskoj večeri.

Raymond LeBaron bio je vrlo originalan. Pitt doveze Daimlera do

prednjeg dijela staklenika gdje je stajao čuvar parkirališta s

izrazom drvosječe koji promatra sekvoju.

Kad je ustao od volana i ispravio sako svojeg odijela, Pitt primijeti

kako se gomila skuplja oko prozirnog zida staklenika, pokazujući

auto. Slugi je dao upute o mijenjanju brzina i ušao kroz staklena

vrata. Orkestar je svirao teme Johna Barrya, s mnogo ţičanih

instrumenata i malo bubnjeva. Ţena, odjevena elegantno prema

najnovijoj modi, stajala je na ulazu, pozdravljajući goste.

Nije sumnjao da je to Jessie LeBaron. Hladno drţanje,

otjelovljenje gracioznosti i stila, ţivi dokaz da ţena moţe biti lijepa

66

i nakon pedesete. Nosila je sjajnu zelenosrebrenu tuniku iznad

duge vitke baršunaste haljine.

Pitt se pribliţi i kratko nakloni.

Dobra večer, reče on, upotrijebivši svoj najbolji osmijeh.

Kakav je to senzacionalan auto?, upita Jessie vireći kroz vrata.

Daimler s motorom od 5,4 litre i Hooperovom unutrašnjosti.

Ona se graciozno nasmiješi i pruţi mu ruku. Hvala što ste došli,

gosp.. oklijevala je, gledajući ga radoznalo. Oprostite, ali ne

sjećam se da smo se upoznali.

To je zato što se nikada nismo vidjeli, reče on, diveći se njenom

grlenom glasu, gotovo promuklom, senzualno hrapavom.

Zovem se Pitt, Dirk Pitt.

Jessiene tamne oči pogledaju ga na neobičan način. Kasnite četiri

i pol sata, gosp. Pitt. Jeste li doţivjeli neku nesreću ili što slično?

Nije bilo nesreće, gđo LeBaron. Paţljivo sam isplanirao dolazak.

Niste pozvani na zabavu, reče ona glatko.

Pa ćete morati otići.

Šteta, reče Pitt. Rijetko imam priliku nositi smoking.

Na Jessienom licu vidio se prijezir. Ona se okrene starijoj ţeni s

velikim naočalama koja je stajala iza nje vjerojatno njena tajnica,

Sandra Cabot.

Pronađi Angela i reci mu da izvede ovoga gospodina.

Pittove zelene oči vragoljasto se nasmiješe.

Ĉini se na imam talent za širenje loših vibracija. Ţelite da odem

mirno ili da napravim ruţnu scenu?

Mislim da bi bolje,bilo mirno.

Zašto ste se onda htjeli naći sa mnom?

67

U vezi s mojim suprugom.

Bio mi je potpuni stranac. Ne mogu vam reći ništa o njegovoj

smrti što već ne znate.

Raymond nije mrtav, reče ona ţustro.

Kad sam ga vidio u cepelinu, prilično je dobro imitirao smrt.

To nije bio on.

Pitt je skeptično pogleda, ne rekavši ništa.

Ne vjerujete mi, zar ne?

Zapravo me nije briga.

Nadala sam se da ćete mi pomoći.

Imate čudan način traţenja usluga.

Ovo je formalna dobrotvorna zabava, gosp. Pitt. Vi se ne uklapate

u nju. Naći ćemo se sutra.

Pitt odluči da njegova ljutnja nije vaţna, pa je potisne.

Što je vaš suprug radio kad je nestao?

Traţio je blago El Dorada, odgovori ona, gledajući nervozno goste

u stakleniku. Vjerovao je da se nalazi na brodu zvanom Kiklop.

Prije no što je Pitt stigao nešto reći, Cabot se vrati s Angelom,

kubanskim šoferom.

Zbogom, gosp. Pitt, reče Jessie, otpustivši ga i pozdravivši par

novih gostiju.

Pitt slegne i pruţi ruku Angelu. Neka ovo bude sluţbeno. Ti me

izvedi odovud. Zatim se okrene Jessie. Još jedna stvar, gđo

LeBaron. Ne reagiram na loš tretman. Ne morate me više zvati,

nikada.

68

Zatim dopusti Angelu da ga isprati do puta gdje ga je čekao

Daimler. Jessie je gledala kako veliki auto nestaje u noći. Zatim

se počne druţiti s gostima.

Douglas Oates, drţavni tajnik, pogleda je kad se pribliţila,

prekinuvši razgovor s Danielom Fawcettom, predsjednikovim

savjetnikom. Odličan posao, Jessie.

Da, stvarno, potvrdi Fawcett.

Nitko u Washingtonu ne radi bolje zabave.

Jessiene oči bijesnu, a pune usne zakrive se u topli osmijeh.

Hvala, gospodo.

Oates klimne prema vratima. Jesam li to umislio, ili je Dirk Pitt

upravo izišao kroz vrata?

Jessie ga blijedo pogleda. Znate ga?, upita iznenađena.

Naravno. Pitt je čovjek broj dva u NAMP-u. On je momak koji je

izvadio Titanic za Ministarstvo obrane.

I spasio predsjednikov ţivot u Louisiani, doda Fawcett.

Jessie primjetno problijedi. Nisam imala pojma.

Nadam se da ga niste naljutili, reče Oates.

Moţda sam bila malo gruba, prizna ona.

Niste li bili zainteresirani za traţenje nafte u moru ispod San

Diega?

Da. Seizmički pregledi ukazali su na golemo nedirnuto polje.

Zašto pitate?

Ne znate li tko vodi Odbor Senata za traţenje nafte na vladinom

teritoriju?

Sigurno, to je.. Jessien glas odluta i njena sigurnost nestane.

69

Dirkov otac, završi Oates. Senator George Pitt iz Kalifornije. Bez

njegove pomoći i blagoslova NAMP-a za pitanja okoliša, nemate

šanse dobiti pravo bušenja.

Ĉini se, reče Fawcet ironično, da su se vaši izgledi naglo smanjili.

Poglavlje IX

Trideset minuta kasnije, Pitt uveze Daimler na svoje parkirališno

mjesto ispred visoke staklene zgrade u kojoj se nalazio stoţer

NAMP-a. On se prijavi čuvaru i ode dizalom na deseti kat. Kad su

se vrata otvorila, uđe u golemi elektronski labirint koji se sastojao

od komunikacijske i informacijske mreţe njegove agencije.

Hiram Yaeger podigne pogled sa svojeg stola u obliku potkove,

čija se površina nije vidjela od računalne opreme, i nasmiješi se.

Bok, Dirk. Tako odjeven, a nemaš kamo otići?

Domaćica zabave odlučila je da sam nepoţeljan i poslala me da

hodam po dasci.

Netko koga znam?

Sada se Pitt nasmiješio. On pogleda Yaegera. Računalni

čarobnjak bio je ostatak iz dana hipija i ranih sedamdesetih.

Njegova plava kosa bila je duga i vezana u rep. Brada mu je bila

nepodrezana, s nekontroliranim uvojcima. Njegova standardna

odora za rad i igru bila je Levis jakna i hlače, te kaubojske čizme.

Pitt reče Ne mogu zamisliti tebe i Jessie LeBaron kako se krećete

u istim socijalnim krugovima.

Yaeger tiho zvizne. Izbacili su te sa zabave Jessie LeBaron?

Ĉovječe, ti si heroj za potlačene.

Jesi li raspoloţen za iskopavanje?

70

O njoj.

Suprugu? Onome koji nedostaje?

Raymondu LeBaronu.

Još jedna tajna operacija?

Nazovi to kako hoćeš.

Dirk, reče Yaeger, gledajući iznad oboda svojih naočala, ti si

bučno kopile, ali ipak te volim. Unajmljen sam da sagradim

vrhunsku računalnu mreţu i sakupim podatke o pomorskoj

znanosti i povijesti, ali svaki put kad podrignem, ti se pojaviš i

ţeliš upotrijebiti moju kreaciju u mračne svrhe. Zašto te slušam?

U redu, reći ću ti. Pokvareniji sam od tebe. A sada, koliko duboko

moram kopati?

Do dna njegove povijesti. Odakle je došao. Odakle mu novac za

njegovo carstvo.

Raymond LeBaron je bio prilično tajanstven glede svojega

privatnog ţivota. Moţda je sakrio svoj trag.

Shvaćam, ali ti si i prije vadio kosture iz ormara.

Yaeger zamišljeno klimne. Da, obitelj Bougainville prije nekoliko

mjeseci. Prilično dobar posao, rekao bih.

Još jedna stvar.

Povjeri mi se.

Brod zvan Kiklop. Bi li mi mogao pronaći njegovu povijest?

Nema problema. Još nešto?

To bi bilo to, odgovori Pitt.

Yaeger ga pogleda.

Što se ovaj put događa, stari prijatelju? Ne vjerujem da krećeš na

LeBarone samo zato što si izbačen sa zabave. Vidi mene, ja sam

izbačen iz najgorih rupa u gradu. I jednostavno sam to prihvatio.

71

Pitt se nasmije. Nema osvete. Samo sam radoznao. Jessie

LeBaron je rekla nešto čudno o nestanku njenog muţa.

Ĉitao sam o tome u Washington Postu. Ĉlanak te spominjao kao

heroja dana koji je spasio LeBaronov cepelin pomoću uţeta i

palminog drveta. U čemu je stvar?

Tvrdila je da njen muţ nije bio među mrtvacima koje sam našao u

cepelinu.

Yaeger zastane, ne shvaćajući.

Nema smisla. Ako je stari LeBaron odletio u toj vreći plina,

razumljivo je da bude u njoj kad se pojavi.

Ne, prema njegovoj ţeni.

Misliš da ima razlog, osiguranje, financije?

Moţda, a moţda ne. Ali postoji šansa da NAMP bude pozvan kao

ispomoć u istrazi, jer se sve dogodilo iznad mora.

A mi ćemo već biti na prvoj bazi.

Nešto takvo. Kako se Kiklop uklapa u sliku?

Rekla mi je da je ga LeBaron traţio kad je nestao.

Yaeger ustane. U redu, krenimo onda. Dok ja pravim program za

pretraţivanje, ti prouči što imamo o brodu u našoj datoteci.

On odvede Pitta u mali teatar s velikim monitorom na drugom

zidu i pokaţe mu da sjedne iza konzole s tipkovnicom. Zatim se

nagne nad Pitta i otipka niz naredaba.

Instalirali smo novi sistem prošlog tjedna. Terminal priključen na

sintetizator glasa.

Računalo koje govori, reče Pitt.

Da, razumije više od deset tisuća verbalnih naredaba, odgovara

na njih i vodi razgovor. Glas je pomalo čudan, nešto kao Hal,

72

divovsko računalo iz Odiseje 2001. Ali, naviknut ćeš se. Zovemo je

Nada.

Nada?

Da, nadamo se da će dati prave odgovore.

Smiješno.

Bit ću za glavnim terminalom ako trebaš pomoć. Samo podigni

slušalicu i nazovi četirisedam.

Pitt pogleda zaslon. Imao je plavosivkasti odsjaj. On oprezno

podigne mikrofon i progovori u njega.

Nado, zovem se Dirk. Jesi li spremna provesti za mene

istraţivanje?

Boţe, osjećao se poput idiota. Bilo je to kao da govori stablu i

očekuje odgovor.

Zdravo, Dirk, odgovori ţenski glas koji je zvučao kao da dolazi iz

harmonike. Spremna sam kad i ti.

Pitt duboko udahne i zaroni.

Nado, htio bih da mi ispričaš o brodu zvanom Kiklop.

Nastane pauza od pet sekunda, a zatim računalo reče Morat ćeš

biti precizniji. Moj memorijski disk sadrţi podatke o pet brodova

imenom Kiklop.

Ovaj je imao na palubi blago.

Ţao mi je, niti jedan nije prijavio blago u svojem popisu robe.

Ţao? Pitt još nije mogao vjerovati da razgovara sa strojem.

Ako smijem reći, Nado, mislim da si vrlo pametno i ljubazno

računalo.

Hvala na komplimentu, Dirk. U slučaju da si zainteresiran, mogu

izvesti i zvučne efekte, imitirati ţivotinje, pjevati iako ne previše

73

dobro i izgovoriti super kalifraglistički ekspialidotično, iako ne

znam točnu definiciju riječi. Ţeliš li da je kaţem unatraške?

Pitt se nasmije. Drugi put. Vratimo se Kiklopu, onaj koji me

zanima vjerojatno je potonuo u Karibima.

To suţuje izbor na dva. Mali parobrod koji je potonuo kod

Montego Baya na Jamajci 5. svibnja 1968. i teretni brod za

prijevoz ugljena mornarice SAD-a. Izgubljen bez traga između 5. i

10. veljače

Raymond LeBaron ne bi letio okolo traţeći brod koji je potonuo u

prometnoj luci prije samo dvadeset godina, mislio je Pitt. Prisjeti

se priče o brodu za prijevoz ugljena. Njegov gubitak bio je jedna

od većih tajna tajanstvenoga Bermudskog trokuta.

Pokušat ćemo s teretnim brodom, reče on.

Ako ţeliš ispis podataka, Dirk, pritisni kontrolnu tipku na

tipkovnici i slova PT. Također, ako gledaš zaslon, mogu prikazati

sve dostupne fotografije.

Pitt učini kao što mu je rečeno i pisač počne raditi. Nada prikaţe

slike Kiklopa u nepoznatoj luci.

Iako je trup bio vitak, sa staromodnim ravnim pramcem i

gracioznom krmom u obliku čaše za šampanjac, njegovo

nadgrađe izgledalo je kao loše sastavljen dječji brod na slaganje.

Labirint dizalica, ispresijecan kablovima i potpornjima dizao se po

sredini poput mrtve šume. Duga kabina nalazila se na straţnjem

dijelu broda iznad strojarnice, a na krovu je bio dvostruki

dimnjak i nekoliko visokih ventilatora. Naprijed, kormilarnica se

dizala iznad glavne palube poput otmjenog stola na četiri noge.

Dva visoka jarbola

s poprečnom gredom izlazila su iz mosta koji je mogao proći kao

vrata na igralištu za ragbi. Izgledao je kao neugledno, ruţno pače

koje se nikada nije pretvorilo u labuda. Imao je i neku sablasnu

kvalitetu. Pitt prvo nije mogao odrediti što je to, a zatim mu sine

74

čudno, nigdje na palubi nije bilo članova posade. Kao da je brod

bio napušten.

On se okrene od monitora i pregleda ispis statistike

Porinut u vodu 7. svibnja 1910. od tvrtke William Cramp Sons iz

Philadelphije.

Tonaţa 19.360

Duljina 542 stope dulji od bojnih brodova u to vrijeme

Širina 65 stopa

Gaz 27 stopa 8 inča

Brzina 15 čvorova tri čvora brţe od brodova klase Liberty iz

Drugog svjetskog rata

Naoruţanje četiri topa od 4 inča

Posada 246

Vlasnik G. W. Worley, Mornarički pomoćni servis.

Pitt primijeti da je Worley bio kapetan Kiklopa od trenutka kad je

stavljen u duţnost do časa nestanka. On se nasloni, razmišljajući

dok je proučavao sliku broda.

Imaš li još njegovih fotografija?, upita on Nadu.

Tri iz istog ugla, jedna s krme i četiri fotografije posade.

Pogledajmo posadu.

Monitor se zacrni na trenutak i uskoro se pojavi slika čovjeka koji

je stajao kod ograde, drţeći u rukama ruku male djevojčice.

Kapetan Worley i njegova kći, objasni Nada.

Veliki čovjek rijetke kose, podrezanih brkova i masivnih šaka

stajao je u tamnom odijelu, s kravatom koja je virila iznad

ovratnika, ulaštenih cipela, te gledao u kameru koja je zamrznula

njegovu sliku prije sedamdeset pet godina. Mala plava djevojčica

75

kraj njega imala je haljinu do koljena i mali šešir, i drţala u ruci

krutu lutku u obliku boce.

Pravo ime bilo mu je Johann Wichman, reče Nada bez naredbe.

Rođen je u Njemačkoj i ilegalno je ušao u SAD kad je prešao na

trgovački brod u San Franciscu tijekom 1878. godine. Nije

poznato kako je falsificirao svoje dokumente. Dok je zapovijedao

Kiklopom, ţivio je u Norfolku u Virginiji, sa ţenom i kćeri.

Postoji li mogućnost da je radio za Nijemce 1918?

Ništa nikada nije dokazano. Hoćeš li izvješće pomorske istrage o

tragediji?

Samo ih ispiši. Proučit ću ih kasnije.

Na sljedećoj fotografiji je poručnik David Forbes, izvršni časnik,

reče Nada. Kamera je uhvatila Forbesa u odori kako stoji pokraj

Cadillaca iz 1916. Imao je lice hrta, dugi, uski nos, blijede oči čija

se boja nije mogla odrediti na crnobijeloj fotografiji. Njegovo lice

bilo je svjeţe obrijano, obrve podignute, a imao je malo izbočene

zube.

Kakav je on bio čovjek?, upita Pitt.

Njegov pomorski dosje bio je bez mrlje dok ga Worley nije zatvorio

zbog neposluha.

Razlog?

Kapetan Worley promijenio je kurs koji je on odredio, i gotovo

potopio brod na ulasku u Rio. Kada je Forbes zahtijevao razlog,

Worley je poludio i stavio ga u pritvor.

Je li Forbes još bio uhićen tijekom zadnjeg puta?

Da.

Tko je sljedeći?

Poručnik John Church, drugi časnik.

76

Fotografija je pokazivala malog, gotovo krhkog čovjeka u civilnoj

odjeći kako sjedi za stolom u restoranu. Lice mu je imalo umoran

izgled farmera nakon dugog dana u polju, ali njegove tamne oči

pokazivale su duhovitost. Srebrena kosa iznad velikog čela bila je

počešljana iznad malih ušiju.

Ĉini se stariji od drugih, primijeti Pitt.

Zapravo, samo dvadeset devet godina, reče Nada.

Pridruţio se mornarici kad je imao šesnaest i zaradio svoj čin.

Je li imao problema s Worleyem?

U dosjeu nema ničega.

Zadnja fotografija prikazivala je dvojicu ljudi u sudnici. Nije bilo

znakova straha na njihovim licima izgledali su mirni i odlučni.

Ĉovjek s lijeve strane bio je visok i širok s mišićavim rukama.

Drugi je imao veličinu i izgled grizlija. Ova slika je napravljena na

vojnom sudu vatrogasca prve klase Jamesa Cokera i vatrogasca

druge klase Barneya DeVoea koji su optuţeni da su ubili

vatrogasca treće klase Oscara Stewarta.Sva trojica su bili na

krstarici Pittsburgh. Coker, s lijeve strane, osuđen je na smrt

vješanjem, što je izvršeno u Brazilu. DeVoe, zdesna, osuđen je na

devedeset devet godina u mornaričkom zatvoru u Portsmouthu u

New Hampshireu.

Kako su oni povezani s Kiklopom?, upita Pitt.

Pittsburgh je bio u Rio de Janeiru kad se dogodilo ubojstvo. Kad

je kapetan Worley stigao u luku, trebao je prevesti DeVoea i četiri

druga zatvorenika do Sjedinjenih Drţava.

I oni su bili na palubi na kraju.

Da.

Nema drugih slika posade?

Vjerojatno postoje u obiteljskim albumima i drugih privatnim

izvorima, ali to je sve što imam u svojoj datoteci.

77

Reci mi o događajima koji su doveli do nestanka.

Verbalno ili ispis?

Moţeš li ispisivati i govoriti istovremeno?

Ţao mi je, takve funkcije mogu obavljati samo u nizu. Što ţeliš

prvo?

Verbalno.

Vrlo dobro. Samo da prikupim podatke.

Pitt se počeo osjećati pospano. Bio je to dug dan. Nazove Yaegera i

zatraţi šalicu kave.

Kako se slaţeš s Nadom?

Gotovo sam pomislio da je stvarna, odgovori Pitt.

Samo nemoj početi fantazirati o njenom nepostojećem tijelu.

Još nisam u toj fazi.

Poznavati je znači voljeti je.

Kako napreduješ s LeBaronom?

Kao što sam se i bojao, reče Yaeger, prilično je dobro sakrio svoju

prošlost. Nema podataka, samo statistika do vremena kad je

postao čarobnjak na Wall Streetu.

Nešto zanimljivo?

Ne baš. Došao je iz prilično bogate obitelji. Njegov je otac

posjedovao lanac trgovina alatom. Mislim da se njih dvojica nisu

dobro slagali. Biografija njegove obitelji ne spominje se u

novinama nakon što je postao financijski čarobnjak.

Jesi li otkrio kako je zaradio prvi veliki novac?

To je prilično nejasno. On i partner imenom Kronberg imali su

pomorsku tvrtku za spašavanje brodova sredinom pedesetih. Ĉini

78

se da su radili nekoliko godina i propali. Dvije godine kasnije,

Raymond je pokrenuo svoj časopis.

Prosperteer.

Točno.

Spominje li se negdje odakle mu novac?

Ne, odgovori Yaeger.

Usput, Jessie je njegova druga ţena. Prva se zvala Hillary. Umrla

je prije nekoliko godina. Niti o njoj nema ništa.

Nastavi traţiti.

Pitt spusti slušalicu, a Nada reče Spremna sam s podacima o

zadnjem kobnom putovanju Kiklopa.

Da čujemo.

Krenuo je na more iz Rio de Janeira 16. veljače 1918. prema

Baltimoreu u Marylandu. Na palubi je bila redovna posada s 15

časnika i 231 mornarom, 57 ljudi s krstarice Pittsburgh, koji su

putovali u mornaričku bazu Norfolk radi premještaja pet

zatvorenika, uključujući DeVoea, te američki generalni konzul u

Riju Alfred L. Morean Gottschalk, koji se vračao u Washington.

Teret je bio 11.000 tona manganove rude.

Nakon kratkog zaustavljanja u luci Bahia radi podizanja pošte,

brod se nepredviđeno zaustavio 4. oţujka, ušavši u zaljev Carliske

na otoku Barbadosu, te spustio sidro. Tamo su uzeli dodatni

ugljen i zalihe, što je, prema kapetanu, bilo nuţno za nastavljanje

puta do Baltimorea, ali kasnije se smatralo suvišnim. Nakon što

je brod izgubljen na moru, američki konzul u Barbadosu izvijestio

je o nizu sumnjivih glasina o Worleyevim neobičnim postupcima,

čudnim događajima na palubi i mogućoj pobuni. Brod i posada su

zadnji put viđeni 4. oţujka 1918 kad je otišao iz Barbadosa.

Više nije bilo kontakta?, upita Pitt.

79

Dvadeset četiri sata kasnije, teretni brod imenom Crogan Castle

izvijestio je da mu je pramac uništen u golemom valu. Kiklop je

odgovorio na pozive u pomoć. Zadnje riječi s njega bile su pozivni

broj i poruka; Mi smo pedeset milja juţno i stiţemo punom

parom.

Ništa drugo

To je bilo to.

Je li Crogan Castle dao svoj poloţaj?

Da, bio je na širini od dvadeset četiri stupnja i trideset minuta

sjeverno, te duljini od sedamdeset devet stupnjeva i dvadeset

jednu minutu zapadno, što znači da je bio oko dvadeset milja

jugoistočno od plitkih grebena zvanih Anguilla Cays.

Je li i Crogan Castle nestao?

Ne, podaci kaţu da se dovukao do Havane.

Jesu li se pojavili ostaci Kiklopa?

Opširna potraga nije rezultirala ničim.

Pitt zastane kad je Yaeger ušao u sobu, stavio šalicu kave kraj

konzole i tiho se povukao. On otpije nekoliko gutljaja i zatraţi od

Nade da ponovno pokaţe fotografije Kiklopa. Brod se pojavi na

zaslonu i on ga paţljivo promotri.

On podigne slušalicu, nazove broj i sačeka. Digitalni sat na

konzoli pokazivao je 11 sati i 55 minuta, ali glas koji je odgovorio

zvučao je veseo i ţivahno.

Dirk vikne dr. Raphael O`Meara.

Što se, dovraga, događa? Dobio si me u dobro vrijeme. Baš sam

stigao kući jutros s lokacije na Kostariki.

Našao si još jedan vagon lončarije?

Samo najbogatije nalazište pretkolumbijske umjetnosti do sada.

Nevjerojatni komadi, neki datiraju tri stotine godina prije Krista.

80

Šteta što ih ne moţeš zadrţati.

Svi moji nalazi idu u Nacionalni muzej Kostarike.

Ti si velikodušan čovjek, Raphael.

Nije to donacija, Dirk. Vlada ţeli sačuvati artefakte kao dio

svojega nacionalnog nasljeđa. Ali zašto gnjaviti staru olupinu

poput tebe. Ĉemu mogu zahvaliti za ovaj poziv?

Trebam tvoju ekspertizu o komadu blaga.

Znaš, naravno, reče O`Meara s trunčicom ozbiljnosti, blago je

neizreciva riječ za cijenjenog arheologa.

Svi mi nosimo albatrosa, reče Pitt.

Moţeš li se naći sa mnom na piću?

Sada? Znaš li koliko je sati?

Slučajno znam da si noćna sova. Olakšaj si. Negdje kraj tvoje

kuće.

Moţe li u staroj krčmi Old Angler na bulevaru MacArthur?

Recimo, za pola sata.

Zvuči dobro.

Moţeš li mi reći za kakvo si blago zainteresiran?

Ono o kojem svi sanjaju.

O? A koje bi to bilo?

Reći ću ti kad te vidim.

Pitt spusti slušalicu i pogleda Kiklopa. Imao je jezivu auru

usamljenosti. Pitao se kakvu je tajnu brod ponio sa sobom u

vodeni grob.

Mogu li ti dati još podataka?, upita Nada, prekinuvši njegovo

morbidno razmišljanje. Ili ţeliš završiti?

Mislim da ćemo završiti, odgovori on.

81

Hvala, Nado. Ţelio bih da te mogu poljubiti.

Zahvalna sam na komplimentu, Dirk. Ali nisam fiziološki

sposobna primiti poljubac.

Meni si ipak draga.

Dođi i upotrijebi me kad god hoćeš.

Pitt se nasmije. Laku noć, Nado.

Laku noć, Dirk.

Da je bar stvarna, pomisli on sanjareći.

Poglavlje X

Jack Daniels je u redu, reče veselo Raphael O`Meara.

Neka bude dupli. Najbolji lijek koji znam za čišćenje mozga od

truleţi dţungle.

Koliko si dugo bio u Kostariki?, upita Pitt.

Tri mjeseca. Kišilo je cijelo vrijeme.

Bombay gin s ledom, reče Pitt konobarici.

I tako se pridruţuješ pohlepnoj gomili morskih strvinara, reče

O`Meara njegove riječi izlazile su kroz gustu bradu koja mu je

sakrivala lice od nosa nadolje. Dirk Pitt lovac na blago. Nikada

nisam pomislio da ću to doţivjeti.

Moj je interes čisto akademski.

Sigurno, svi to kaţu. Primi moj savjet i zaboravi to. Više je novca

uloţeno u traţenje blaga pod morem no što je pronađeno. Mogu

na prste jedne ruke nabrojiti sretnike koji su otkrili dovoljno

82

blaga da im se potraga isplatila u zadnjih osamdeset godina.

Avantura, uzbuđenje, bogatstvo sve je to samo pretjerivanje i mit.

Slaţem se.

O`Mearine oštre obrve se namršte. Pa, što ţeliš znati?

Poznat ti je Raymond LeBaron?

Stari bogati nemirni Raymond, financijski genij koji izdaje

Prosperteer?

Taj. Nestao je prije dva tjedna na cepelinu kod Bahama.

Kako netko moţe nestati u cepelinu?

Nekako je uspio. Sigurno si nešto čuo ili pročitao o tome.

O`Meara zavrti glavom.

Nisam gledao TV niti čitao novine devedeset dana.

Stiglo je piće, i Pitt kratko objasni čudne okolnosti koje su

okruţivale misteriju. Guţva se počela razilaziti i ostali su sami u

baru.

A ti misliš da je LeBaron letio okolo u staroj vreći s plinom traţeći

olupinu punu blaga?

Prema njegovoj ţeni, Jessie.

Koji brod?

Kiklop.

Znam za Kiklopa. Brod koji je nestao prije sedamdeset i jedne

godine. Ne sjećam se izvješća o blagu na palubi.

Ĉini se da je LeBaron mislio da blago postoji.

Kakvo blago?

El Dorado.

Sigurno se šališ.

83

Samo ponavljam što mi je rečeno.

O`Meara zašuti na trenutak, a u očima mu se pojavi udaljeni

pogled. El hombre dorado, reče on konačno. To na španjolskom

znači zlatni čovjek, ili bogataš. Legenda neki je zovu prokletstvom

palila je maštu četiri stotine i pedeset godina.

Ima li u njoj istine?

Svaka je legenda zasnovana na činjenicama, ali kao sve druge

prije i poslije, one su iskrivljene u bajku. El Dorado je inspirirao

najdulji lov na blago u povijesti. Tisuće ljudi umrlo je traţeći ga.

Reci mi kako je nastala priča.

Stigla su nova pića. Pitt se nasmije kad je O`Meara prvo popio

vodu. Zatim se arheolog udobno namjesti i zagleda u prošlost.

Španjolski konkvistadori prvi su čuli za čovjeka koji vlada

nevjerojatno bogatim kraljevstvom negdje u planinskim

dţunglama istočno od Anda. Glasine su govorile da ţivi u tajnom

gradu sagrađenom od zlata s ulicama popločenima smaragdom i

čuvanim ţestokom rajskom lijepih amazonka. Zemlja Oz prema

tome izgleda kao geto. Naravno, sve je pretjerano. Ali, u

stvarnosti, postojao je niz El Dorada duga linija kraljeva koji su

oboţavali demonskog boga koji je ţivio u jezeru Guatavita u

Kolumbiji. Kad je novi monarh preuzeo plemensko carstvo,

njegovo tijelo je prekriveno sokom kaučukovca i zlatnom

prašinom odatle zlatni čovjek. Zatim je stavljen na ceremonijalnu

splav, prepunu zlata i dragog kamenja, te odveden na sredinu

jezera, gdje je bacao bogatstvo u vodu kao ţrtvu bogu čijeg se

imena ne sjećam.

Je li blago ikada izvađeno?

Bilo je dosta pokušaja da se isuši jezero, ali svi su propali. Godine

1965. vlada Kolumbije proglasila je područje Guatavite područjem

od kulturnog interesa i zabranila operacije vađenja blaga. Šteta,

kad znaš da se procjene bogatstva na dnu jezera kreću između

sto i tri stotine milijuna dolara.

84

A zlatni grad?

Nikada nije pronađen, reče OMeara, te pozove konobaricu radi

nove runde. Mnogi su traţili i mnogi su umrli. Nikolaus

Federmann, Ambrosius Dalfinger, Sebastian de Belalcazar,

Gonzalo i Hernan Jimenez de Quesada, svi su traţili El Dorado i

pronašli samo prokletstvo. Kao i sir Walter Raleigh. Nakon druge

neuspješne ekspedicije, kralj James stavio je njegovu glavu na

panj, doslovno. Slavni grad El Dorado i najveće bogatstvo ostali

su tajna.

Vratimo se malo na trenutak, reče Pitt.

Blago na dnu jezera nije izgubljeno.

Ono je raštrkano, objasni O`Meara. Drugo blago, prva nagrada,

bonanca na kraju duge, ostaje skrivena do danas. S moţda dva

izuzetka, niti jedan stranac nikada ga nije vidio. Jedini opis dolazi

od svećenika koji je izišao iz dţungle u španjolsko naselje na rijeci

Orinoco 1675. Prije no što će umrijeti tjedan dana kasnije, rekao

je da je bio u Portugalskoj ekspediciji koja je traţila dijamantne

rudnike. On je bio jedini preţivjeli od osamdeset ljudi. Tvrdio je da

su naišli na napušteni grad okruţen visokim liticama i čuvan

plemenom koje se nazivalo Zanonas. Ţivjeli su u gradu tri

mjeseca, ali tada je jedan po jedan čovjek počeo umirati. Prekasno

su utvrdili da Zanonasi nisu prijateljski raspoloţeni kao što su

mislili, već su bili kanibali, te trovali Portugalce i jeli ih. Svećenik

je jedini uspio pobjeći. Opisao je velike hramove i zgrade, čudne

zapise, i legendarno blago koje je toliko lovaca poslalo u grobove.

Pravi zlatni čovjek, razmišljao je Pitt. Kip.

Blizu si, reče O`Meara. Prokleto blizu, ali promašio si spol.

Spol?

La mujer dorada, zlatna ţena, odgovori O`Meara.

Ili, jednostavnije, La Dorada. Vidiš, ime se prvo odnosilo na

čovjeka i ceremoniju, kasnije na grad, i konačno na carstvo.

Tijekom godina postalo je izraz za bilo koje mjesto gdje blago leţi

85

na tlu. Kao mnogo drugih opisa koje feministice mrze, muški mit

je postao uobičajen, a ţenski je zaboravljen. Spreman za novo

piće?

Ne, hvala. Dosta mi je ovo.

O`Meara naruči novi Jack Daniels. Kako bilo, znaš priču i za Taj

Mahala. Mogulski vladar podigao je grobnicu kao spomenik svojoj

ţeni. Isto je bilo s pretkolumbijskim, juţnoameričkim kraljem. Ime

mu nije zabiljeţeno, ali, prema legendi, ona je bila najomiljenija

od stotinu dvorskih ţena. Tada se dogodilo nešto na nebu.

Vjerojatno pomrčina ili prolazak Halleyevog kometa. I svećenici su

zatraţili da je ţrtvuje kako bi smirio ljute bogove. Ţivot nije bio

zabavan u ta vremena. I tako je ona ubijena, srce joj je izvađeno u

kompliciranoj ceremoniji.

Mislio sam da su samo Azteci vadili srca.

Azteci nisu imali monopol na ljudske ţrtve. Kralj je sazvao sve

svoje umjetnike i naredio im da sagrade njen kip kako bi je mogao

načiniti boţicom.

Je li je svećenik opisao?

U ţivim detaljima, ako je za vjerovati njegovoj priči. Naga je,

gotovo šest stopa visoka, na postolju od ruţičastog kvarca. Njeno

tijelo je od čistog zlata. Boţe, sigurno teţi barem tonu. U grudima,

na mjestu srca je veliki rubin, od vjerojatno tisuću dvjesto karata.

Ne tvrdim da sam stručnjak, reče Pitt, ali znam da su rubini

najcjenjeniji od dragulja, i rubin od trideset karata je rijetkost.

Tisuću dvjesto karata je nevjerojatno.

To nije niti pola priče, nastavi O`Meara.

Cijela glava kipa je jedan gigantski smaragd, plavozelen i bez

greške. Ne mogu niti pretpostaviti njegovu teţinu, ali morao bi biti

teţak oko trideset funta. Vjerojatno četrdeset ako uključiš i kosu.

Koliki je najveći poznati smaragd?

Pitt se zamisli na trenutak. Sigurno ne teţi od deset funta.

86

Moţeš li je vidjeti kako stoji pod reflektorima u glavnoj sali

Washingtonskog muzeja prirodne povijesti?, reče O`Meara

čeţnjivo.

Mogu samo pretpostaviti njenu vrijednost na trţištu.

Mogao bi mirno reći da nema cijene.

Još je netko vidio taj kip?, upita Pitt.

Pukovnik Ralph Morehouse Sigler, lik iz stare istraţivačke škole.

Inţenjer u engleskoj vojsci, koji je prešao cijelo carstvo, nadzirući

granice i gradeći tvrđave u Africi i Indiji. Bio je također geolog i

provodio je vrijeme traţeći rude. Bio je ili prokleto sretan ili

prokleto dobar, i otkrio velika nalazišta kromita u Juţnoj Africi i

nekoliko ţila dragog kamenja u Indokini. Obogatio se, ali nije

imao vremena uţivati u tome. Kajzer je napao Francusku i

naređeno mu je da krene na zapadni front kako bi gradio utvrde.

I tako je došao u Juţnu Ameriku tek poslije rata?

Ne, u ljeto 1916. sišao je s broda u Georgetownu, u tadašnjoj

Britanskoj Gvajani. Ĉini se da je neka faca iz britanske riznice

dobila dobru ideju poslati ekspedicije svijetom kako bi se pronašli

i otvorili zlatni rudnici kojima bi financirali rat. Sigler je pozvan s

fronta i poslan u unutrašnjost Juţne Amerike.

Misliš da je znao za svećenikovu priču?, upita Pitt.

Ništa u njegovim dnevnicima i papirima ne ukazuje da je vjerovao

u izgubljeni grad. Momak nije bio lovac na blago. Traţio je sirove

minerale. Povijesni artefakti ga nisu zanimali. Jesi li gladan,

Dirk?

Da, kad bolje razmislim. Nisam stigao večerati.

Vrijeme večere je davno prošlo, ali ako lijepo zatraţimo, siguran

sam da će nam u kuhinji nešto pronaći.

O`Meara pozove konobaricu i uvjeri je nakon kratkog vremena da

im posluţi tanjur škampa s koktel umakom.

87

Dobro će doći, reče Pitt.

Mogao bih cijeli dan jesti te male vragove, sloţi se O`Meara.

A sada, gdje smo stali?

Sigler će upravo pronaći La Doradu.

O, da. Nakon što je formirao druţinu od dvadeset ljudi, uglavnom

britanskih vojnika, Sigler je krenuo u nepoznatu divljinu.

Mjesecima se o njima nije ništa čulo. Britanci su počeli osjećati

katastrofu i poslali su nekoliko potraga, ali niti jedna nije

pronašla nestale ljude. Konačno, gotovo dvije godine kasnije,

američka ekspedicija koja je trasirala ţeljezničku prugu naišla je

na Siglera pet stotina milja sjeveroistočno od Rio de Janeira. Bio

je sam, jedini preţivjeli.

Ĉini se vrlo daleko od Britanske Gvajane.

Gotovo dvije tisuće milja od polazne točke u ravnoj crti.

U kakvom je bio stanju?

Više mrtav nego ţiv, prema inţenjerima koji su ga pronašli.

Odnijeli su ga u selo s malom bolnicom i poslali poruku u najbliţi

američki konzulat. Nekoliko tjedana kasnije došla im je zamjena.

Amerikanci ili Britanci?

Bio je to čudan obrat, odgovori O`Meara. Britanski konzulat

tvrdio je da nisu obaviješteni o Siglerovom pojavljivanju. Pričalo

se da se pojavio sam američki konzul kako bi ga ispitao. Što god

se dogodilo, Sigler je nestao s vidika. Priča se da je nestao iz

bolnice i odlutao natrag u dţunglu.

Nema smisla da okrene leđa civilizaciji nakon dvije godine pakla,

reče Pitt.

O`Meara slegne ramenima. Tko bi to mogao znati?

Je li Sigler pričao o svojoj ekspediciji prije no što je nestao?

88

Većinu vremena brbljao je u deliriju. Svjedoci su kasnije rekli da

je pričao o golemom gradu okruţenom strmim liticama usred

dţungle. Opis mu se slagao s opisom portugalskog svećenika.

Nacrtao je i grubu skicu zlatne ţene koju je sačuvala bolnička

sestra i sada se nalazi u brazilskoj nacionalnoj knjiţnici. Vidio

sam je dok sam se bavio drugim projektom. Prava stvar sigurno je

veličanstven prizor.

I tako je kip ostao u dţungli.

A, tu je problem, uzdahne O`Meara. Sigler je tvrdio da su on i

njegovi ljudi ukrali kip i odvukli ga dvadeset milja do rijeke,

boreći se protiv Zanonasa čitavo vrijeme. Do trenutka kad su

napravili splav, utovarili La Doradu na nju i krenuli, ostala su

samo trojica. Kasnije je jedan umro od povreda a drugi je nestao

u brzicama.

Pitt je bio fasciniran O`Mearinom pričom, ali jedva je drţao oči

otvorene. Očito je pitanje gdje je Sigler spremio zlatnu ţenu?

Kad bih samo znao, odgovori O`Meara.

Nije li ostavio neki trag?

Sestra je mislila da se splav raspala i da je kip potonuo u rijeku

nekoliko stotina jarda od mjesta gdje su pronašli Siglera. Ali,

nemoj se nadati. Brbljao je besmislice. Lovci na blago godinama

su ispitivali rijeku detektorima metala i nisu našli ništa.

Pitt zavrti kockice leda u svojoj čaši. Znao je, znao je što se

dogodilo Ralphu Morehouse Sigleru i La Doradi.

Američki generalni konzul, reče Pitt polako, zadnji je vidio Siglera

ţivog?

Zagonetka se tu produbljuje, ali koliko se moţe reći, odgovor je

da.

Da vidim mogu li ispuniti neke dijelove. To se dogodilo u siječnju i

veljači 1918. Točno?

O`Meara klimne i uputi Pittu pogled čuđenja.

89

A ime generalnog konzula bilo je Alfred Gottschalk, koji je umro

nekoliko tjedana kasnije na Kiklopu. Točno?

Znaš to?, reče O`Meara ne shvaćajući.

Gottschalk je vjerojatno čuo za Siglerovu misiju od svojeg kolege

u britanskom konzulatu. Kad je dobio poruku od ţeljezničkih

inţenjera da je Sigler ţiv, zadrţao je vijest za sebe i otišao u

unutrašnjost, nadajući se da će razgovarati s istraţivačem i

preteći Britance prenijevši vrijedne informacije svojoj vladi. Ono

što je saznao sigurno je razbilo svaki etički kod koji je još imao.

Odlučio je zgrabiti bonancu za sebe.

Pronašao je i izvadio zlatni kip iz rijeke, te ga prenio, zajedno sa

Siglerom, u Rio de Janeiro. Sakrio je svoje tragove plativši svakom

tko bi mogao reći nešto o Sigleru i, ako je moja pretpostavka

točna, ubio ljude koji su mu pomogli pronaći kip. Zatim je,

upotrijebivši svoj utjecaj u mornarici, prokrijumčario kip i Siglera

na palubu Kiklopa. Brod je nestao i tajna je umrla s njim.

O`Mearine oči pokazivale su zainteresiranost.

Ali to nikako ne moţeš znati, reče on.

Zašto bi, inače, LeBaron traţio La Doradu?

Imaš pravo, prizna O`Meara. Ali nisi odgovorio na niz pitanja.

Zašto Gottschalk nije jednostavno ubio Siglera nakon što je našao

kip? Zašto Engleza ostaviti ţivog?

To je jednostavno. Konzul je bio obuzet zlatnom groznicom. Ţelio

je La Doradu i smaragdni grad. Sigler je bio jedina osoba koja ga

je mogla odvesti tamo.

Svida mi se tvoj način razmišljanja, Dirk. Tvoja luda teorija traţi

još jedno piće.

Prekasno, bar je zatvoren. Mislim da bi htjeli da odemo kako bi i

oni mogli ići kući.

O`Meara napravi potišteni izraz. To je jedina dobra stvar glede

primitivnog ţivota. Nema sati, nema zatvaranja.

90

On popije zadnji gutljaj iz čaše. Pa, kakvi su ti planovi?

Ništa komplicirano, reče Pitt smiješeći se.

Pronaći ću Kiklopa.

Poglavlje XI

Predsjednik je rano ustajao, budeći se u šest sati ujutro i

vjeţbajući trideset minuta prije tuširanja i lakog doručka. U

ritualu koji je potjecao još od njegovoga mjedenog mjeseca, polako

je izišao iz kreveta i tiho se odjenuo dok je njegova ţena još

spavala. Bila je noćna osoba i nije mogla ustati prije sedam i

trideset.

On odjene trenirku i izvadi malu koţnu torbu iz ormara u drugoj

sobi. Nakon što je njeţno poljubio svoju ţenu u obraz, krene

straţnjim stubištem u dvoranu za vjeţbanje Bijele kuće ispod

zapadne terase.

Prostrana soba s mnogo opreme za vjeţbanje bila je prazna u njoj

je bio samo debeli čovjek koji je leţao na leđima diţući utege. Sa

svakim pokretom stenjao je poput ţene koja rađa. Znoj mu je

tekao s okrugle glave s gustim slojem bijele kose. Trbuh mu je bio

golem i dlakav, a ruke i noge poput teških grana. Izgledao je

poput ostarjelog hrvača.

Dobro jutro, Ira, reče predsjednik. Sretan sam što si došao.

Debeli čovjek stavi utege na drţače iznad svoje glave, podigne se i

stisne predsjednikovu ruku. Drago mi je što te vidim, Vince.

Predsjednik se nasmiješi. Bez klanjanja, bez uvlačenja, bez gosp.

predsjedniče. Ĉvrsti, stoički, Ira Hagen, mislio je on. Stari tajni

agent nikada nije popuštao nikome.

Nadam se da ti ne smeta što se ovako nalazimo.

91

Hagen se promuklo nasmije. Zvuk odjekne dvoranom.

Bio sam i na gorim mjestima.

Kako posao u restoranu?

Prilično dobro otkako smo prešli s kontinentalne hrane na

domaću američku kuhinju. Cijene nas uništavaju. Dvadeset jela

sa skupim umacima i povrćem nisu baš bila profitabilna. Sada

smo specijalizirani za pet jela kojih nema u restoranima više klase

šunka, piletina, savijača od ribe, variva, mesne štruce.

Moţda si u pravu, reče predsjednik.

Nisam jeo dobru štrucu od djetinjstva.

Naši klijenti je vole, posebno jer smo zadrţali dobru poslugu i

intimnu atmosferu. Moji konobari nose smokinge, na stolovima

su svijeće, namještaj je otmjen, hrana se posluţuje na

kontinentalni način. A najbolje je što su večere kraće, pa ima više

gostiju.

I gubiš na hrani da bi profitirao na alkoholu, zar ne?

Hagen se opet nasmije. Vince, ti si u redu. Nije me briga što

mediji pričaju o tebi. Kad budeš ostarjeli političar u mirovini,

potraţi me i otvorit ćemo lanac restorana.

Nedostaju li ti kriminalne istrage, Ira?

Ponekad.

Bio si najbolji tajni operativac kojeg je Ministarstvo pravde ikad

imalo, reče predsjednik, dok Martha nije umrla.

Prikupljanje dokaza o ološu za vladu više mi nije bilo vaţno. Osim

toga, imao sam tri kćeri, a posao me drţao izvan kuće tjednima.

Djevojke su u redu?

Odlično. Kao što znaš, sve tri tvoje nećakinje imaju sretne

brakove i dale su mi petero unučadi.

92

Šteta što ih Martha nije mogla vidjeti. Bila mi je najdraţa od

mojih četvero sestara i dva brata.

Nisi me pozvao ovamo iz Denvera samo da bismo pričali o starim

danima, reče Hagen. Što se događa?

Jesi li izgubio svoje vještine?

Jesi li ti zaboravio voziti bicikl?

Sada je na predsjedniku bio red da se nasmije.

Postavljam glupa pitanja...

Refleksi su malo sporiji, ali siva tvar još radi sto posto

Predsjednik mu dobaci torbu.

Ĉitaj ovo dok ja otrčim nekoliko milja na traci.

Hagen obriše svoje znojno čelo ručnikom i sjedne na bicikl

njegova teţina prijetila je da savije okvir. On otvori torbu i počne

čitati, sve dok predsjednik nije otrčao 1,6 milja.

Što misliš?, upita on konačno.

Hagen slegne, još uvijek čitajući.

Bio bi odličan pilot za TV seriju. Tajna sredstva, nepropusni

sigurnosni veo, tajne aktivnosti u golemim razmjerima,

neotkrivena baza na Mjesecu. To bi se svidjelo H. G. Wellsu.

Misliš da je to prijevara?

Recimo da ţelim vjerovati. Koji domoljub ne bi? To čini našu

obavještajnu sluţbu slijepim budalama. Ali, ako je prijevara, gdje

je motiv?

Osim velikog plana da se zavara vlada, ne vidim drugog motiva.

Da završim čitanje. Zadnji dosje je dugačak.

Moja bilješka o tome što sam saznao na terenu za golf. Ţao mi je

zbog rukopisa, ali nikada nisam naučio tipkati.

93

Hagen ga upitno pogleda. Nisi rekao nikome o ovome, niti svojem

sigurnosnom savjetu?

Moţda sam paranoidan, ali taj Joe je prošao kroz moje osiguranje

kao lisica kroz zid kokošinjca. I tvrdio je da su članovi unutarnje

jezgre na visokim mjestima u NASA-i i Pentagonu. Ima smisla da

su prodrli i u obavještajne agencije i osoblje Bijele kuće.

Hagen prouči predsjednikovo izvješće o susretu na terenu za golf,

vraćajući se povremeno na dosjee o koloniji Jersey. Konačno

podigne tijelo s bicikla i sjedne na klupu, gledajući predsjednika.

Ta povećana fotografija čovjeka kraj tebe na kolicima je li to Joe?

Da. Kad smo se vratili u klub, primijetio sam reportera iz

Washington Posta koji je fotografirao moju igru teleobjektivom.

Zatraţio sam da mi učini uslugu i pošalje povećanje kako bih je

mogao potpisati za svojeg nosača.

Dobro razmišljanje.

Hagen se nagne nad sliku i zatim je stavi sa strane.

Sto ţeliš da učinim, Vince?

Pronađi imena iz unutarnje jezgre.

Ništa drugo? Ne trebaš informacije o projektu kolonije Jersey?

Kad saznam tko su, reče predsjednik ozbiljnim glasom, bit će

privedeni i ispitani. Onda ćemo vidjeti koliko su dugi njihovi pipci.

Ako ţeliš moje mišljenje, dao bih medalje tim momcima.

Moţda to i učinim, odgovori predsjednik s hladnim osmijehom. Ali

ne prije no što ih spriječim da započnu krvavu bitku za Mjesec.

Znači, situacija je takva da ne moţeš vjerovati nikome iz običnih

obavještajnih krugova i unajmljuješ mene da budem tvoj privatni

agent.

Da.

94

Koji mi je krajnji rok?

Ruski svemirski brod će se spustiti na Mjesec za devet dana.

Trebam svaki sat koji mogu dobiti da spriječim borbu između

njihovih astronauta i naših kolonista koja bi se mogla proširiti u

nezaustavljivi svemirski konflikt. Unutarnja jezgra mora biti

uvjerena da se povuče. Moram ih imati pod kontrolom, Ira, barem

dvadeset četiri sata prije no što Rusi slete.

Osam dana nije mnogo za pronaći devet ljudi.

Predsjednik bespomoćno slegne. Ništa nije lako.

Potvrda koja kaţe da sam ja tvoj šurjak neće biti dovoljna da

prođem legalnu i birokratsku blokadu. Trebat ću jaku potporu.

Na tebi je da je stvoriš. Dozvola Alfa dva trebala bi ti otvoriti

većinu vrata.

Nije loše, reče Hagen. Vicepredsjednik ima dozvolu Alfa tri.

Dat ću ti i broj sigurne telefonske linije. Izvješćuj me danonoćno.

Jasno?

Jasno.

Pitanja?

Raymond LeBaron, mrtav ili ţiv?

Ne zna se. Ţena nije identificirala tijelo iz cepelina kao njegovo.

Bila je u pravu. Traţio sam od direktora FBI-ja Sama Emmeta da

odnese ostatke iz okruga Dade na Floridi. Sada su u bolnici

Walter Reed na ispitivanju.

Mogu li vidjeti izvješće okruţnog mrtvozornika?

Predsjednik zavrti glavom u čudu.

Nikada ništa ne propuštaš, zar ne, Ira?

Očito mora postojati izvješće.

Pobrinut ću se da dobiješ primjerak.

95

I rezultate laboratorija Waltera Reeda.

I to.

Hagen vrati dosjee u torbu, ali ostavi fotografiju s terena za golf.

Prouči slike po četvrti put. Shvaćaš, naravno, da Raymond

LeBaron moţda nikada neće biti pronađen?

Razmotrio sam i tu mogućnost.

Devet malih Indijanaca. A onda ih je ostalo osam... bolje, sedam.

Sedam?

Hagen podigne fotografiju i pokaţe je predsjedniku.

Ne prepoznaješ ga?

Iskreno, ne. Ali rekao je da smo se nekad davno poznavali.

Bejzbolski tim iz naše srednje škole. Ti si igrao prvu bazu. Ja sam

bio s lijeve strane, a Leonard Hudson je bio hvatač.

Hudson vikne predsjednik s nevjericom.Joe je Leo Hudson. Ali,

Leo je bio debeo dječak. Imao je barem dvije stotine funta.

Postao je fanatik za zdravlje. Izgubio je šezdeset funta i trčao

maraton. Nikada nisi bio sentimentalan glede starog društva. Ja

ih još pratim. Ne sjećaš li se? Leo je bio mozak. Dobio je sve

nagrade za svoje znanstvene projekte. Kasnije je diplomirao s

pohvalom na Stanfordu i postao direktor Nacionalnog laboratorija

za fiziku Harvey Pattenden u Oregonu. Izumio je raketu i

svemirske sustave prije no što se itko drugi time bavio.

Dovedi ga, Ira. Hudson je ključ za ostale.

Trebat ću lopatu.

Kaţeš da je zakopan?

Mrtav i pokopan.

Kada?

96

Godine 1965. Pad malog zrakoplova u rijeku Columbiju.

Pa, tko je onda Joe?

Leonard Hudson.

Ali, rekao si...

Njegovo tijelo nije nikada pronađeno. Zgodno, zar ne?

Odglumio je svoju smrt, reče predsjednik konačno shvativši.

Kujin sin je odglumio smrt kako bi se mogao baviti projektom

Jersey.

Briljantna ideja. Ne moraš nikome odgovarati. Nikako te ne mogu

povezati s tajnim programom. Maskiraš se u bilo koji lik koji će ti

biti koristan. Neosoba moţe postići mnogo više od običnoga

poreznog obveznika čije su ime i svi ostali podaci u tisućama

računala.

Zavlada tišina, a zatim predsjednik reče Pronađi ga, Ira. Pronađi

Leonarda Hudsona i dovedi mi ga prije no što nastane pakao.

Drţavni tajnik Douglas Oates gledao je kroz naočale za čitanje u

zadnju, tridesetu stranicu pisma. Paţljivo je ispitao strukturu

svakog odjeljka, pokušavajući čitati između redaka. Konačno

pogleda svojeg zamjenika, Victora Wykoffa.

Izgleda mi pravo.

I naši stručnjaci to misle, reče Wykoff. Semantika, nejasan tok,

nepovezane rečenice, sve odgovara obrascu.

Stvarno zvuči kao Fidel, reče Oates tiho. Međutim, ton pisma me

uznemiruje. Gotovo ti se čini da moli.

Ne mislim tako. Prije kao da pokušava naglasiti vrhunsku tajnost

uz zdravu dozu hitnosti.

Posljedice njegovog prijedloga su goleme.

Moje osoblje proučilo ih je iz svakog kuta, reče Wykoff.

97

Castro ništa ne dobiva iz prijevare.

Kaţeš da se morao prilično potruditi da pismo dođe u naše ruke.

Wykoff klimne. Koliko god ludo zvučalo, dvojica kurira koji su ga

donijeli u naš ured u Miamiju tvrde sa su se prokrijumčarili iz

Kube u SAD u cepelinu.

Poglavlje XII

Gole planine i sjenoviti grebeni mjesečevih kratera pojavili su se

pred Anastasom Rikovim kad je pogledao kroz dvostruke leće

stereoskopa. Pod očima sovjetskog geofizičara pusti lunarni

krajolik otkrivao se u tri dimenzije i ţivim bojama. Snimljeni s

trideset četiri milje visine, detalji su bili izuzetno oštri. Pojedini

kamenčići, manji od jednog inča, bili su jasno vidljivi.

Rikov je leţao licem prema dolje na podlozi, proučavajući

fotografsku montaţu koja se polako vrtjela ispod stereoskopa na

dvije široke vrpce. Proces je bio sličan montaţi filma, samo

udobniji. Njegova ruka počivala je na maloj kontrolnoj jedinici

koja je mogla zaustaviti vrpce i povećati bilo koje područje koje bi

ga zanimalo.

Slike su stigle sa sofisticiranih uređaja na ruskom svemirskom

brodu koji je kruţio oko Mjeseca. Skeneri u obliku ogledala

odraţavali su mjesečevu površinu u prizmi koja ju je prelamala

na valne duljine spektra koje su digitalizirane u 263 različite

nijanse sive boje crna je počinjala na 263 i na nuli prelazila u

bijelo. Zatim ih je računalo na brodu konvertiralo u elemente slike

na vrpci visoke gustoće. Kad su podaci primljeni sa svemirskog

broda, ispisani su u crnobijeloj tehnici laserom i filtrirani plavim

crvenim i zelenim valnim duljinama. Zatim je slijedilo računalno

pojačanje boja na dvije kontinuirane vrpce fotografskog papira

koje su preklopljene za stereoskopsku interpretaciju.

98

Rikov podigne svoj naočale i protrlja krvave oči. Pogleda na svoj

sat. Bilo je 11 i 57 navečer. Analizirao je vrhove i doline na

Mjesecu več devet dana i noći uz minimalnu količinu hrane. On

popravi svoje naočale i prijeđe šakama kroz gustu masnu crnu

kosu, shvativši da se nije kupao niti promijenio odjeću od početka

projekta.

On otrese umor i vrati se poslu, ispitujući malo područje na

drugoj strani Mjeseca koja je bila vulkanska. Ostala su samo dva

inča fotovrpce prije no što je tajanstveno završila. Njegovi

nadređeni nisu ga informirali o razlozima iznenadnog prekida, ali

je pretpostavio da je došlo do kvara opreme za skeniranje.

Površina je bila naborana i neravna, poput koţe pune prištiča pod

jakim povećalom, i činila se više smeđom nego sivom. Stalno

bombardiranje meteora rezultiralo je kraterom na krateru,

oţiljkom na oţiljku.

Rikov ih zamalo nije primijetio. Njegove oči primijetile su neobične

neprirodne stvari, ali njegov umorni um gotovo je ignorirao signal.

On umorno vrati sliku i poveća dio sa strmim grebenom koji se

uzvisivao s dna malog kratera. Tri sitna objekta došla su u fokus.

Ono što je vidio bilo je nevjerojatno. Rikov se odmakne od

stereoskopa i duboko udahne, čisteći maglu iz svojeg mozga.

Zatim pogleda ponovno.

Još su bili tamo, ali jedan predmet je bila stijena. Druga dva bile

su ljudske prilike.

Rikov je bio opčinjen. Zatim šok počne djelovati i njegove ruke

počnu se tresti, a ţeludac se uvijati u čvoru. Potresen, on siđe s

postolja, priđe stolu i otvori malu knjiţicu s privatnim telefonskim

brojevima Sovjetskog vojnog svemirskog zapovjedništva. Pogriješio

je dva puta prije no što je nazvao točan broj.

Glas usporen votkom odgovori Što je?

General Maksim Jasenjin?

Da, tko je to?

99

Nikad se nismo upoznali. Zovem se Anastas Rikov. Ja sam

geofizičar na mjesečevom projektu Kosmos.

Zapovjednik sovjetskih vojnih svemirskih misija nije pokušao

sakriti svoju iritiranost Rikovljevim napadom na njegovu

privatnost.

Zašto me, dovraga, zoveš u ovo doba noći?

Rikov je shvaćao da prelazi granice, ali nije oklijevao.

Analizirajući slike koje je snimio Selenos 4, naišao sam na nešto

što se suprotstavlja zdravom razumu. Mislim da biste vi trebali

prvi znati.

Jesi li pijan, Rikove?

Ne, generale. Umoran, ali potpuno trijezan.

Ako nisi potpuna budala, sigurno znaš da si u velikoj nevolji što

zaobilaziš svoje nadređene.

Ovo je previše vaţno da bi se dijelilo s bilo kime ispod vaše razine

autoriteta.

Prespavaj, i nećeš biti tako drzak ujutro, reče Jasenjin.

Učinit ću ti uslugu i zaboraviti cijelu stvar. Laku noć.

Ĉekajte reče Rikov, odbacivši oprez. Ako zanemarite moj poziv,

morat ću ispričati o svojem otkriću Vladimiru Polevoju.

Rikova izjava naišla je na ledenu hladnoću. Konačno, Jasenjin

reče; Zbog čega misliš da će šef osiguranja slušati luđaka?

Kad provjeri moj dosje, saznat će da sam cijenjeni član partije i

znanstvenik koji je daleko od ludila.

O?, upita Jasenjin, dok mu se ljutnja pretvarala u radoznalost.

Odlučio je stisnuti Rikova. U redu. Saslušat ću te. Što je tako

vitalno za interes majke Rusije da ne moţe ići redovnim

kanalima?

100

Rikov progovori vrlo mirno Imam dokaz da je netko na Mjesecu.

Ĉetrdeset pet minuta kasnije, general Jasenjin ušao je u

fotoanalitički laboratorij Geofizičkog svemirskog centra. Velik,

crvenog lica, nosio je zguţvanu odoru punu dekoracija. Kosa mu

je bila mutno siva, oči čvrste i hladne. Hodao je tiho, glave

isturene kao da lovi plijen. Ti si Rikov?, upita bez uvoda.

Da, reče Rikov jednostavno, ali čvrsto. Gledali su se jedan

trenutak, ne pokušavajući se rukovati. Konačno, Rikov pročisti

grlo i pokaţe prema stereoskopu. Ovuda, generale, reče on.

Molim vas lezite na koţni jastuk i pogledajte kroz okulare.

Kad se Jasenjin smjestio iznad fotografija, upita; Što moram

gledati?

Fokusirajte se na malo područje koje sam zaokruţio, odgovori

Rikov.

General prilagodi leće svojem vidu i pogleda dolje, hladnog izraza

na licu. Nakon pune minute, podigne pogled, a zatim se opet

nagne nad stereoskop. Konačno, polako ustane i pogleda Rikova,

očiju otvorenih u zaprepaštenju. To nije fotografski trik?, upita on

glupo.

Ne, generale. To što vidite je stvarno. Dvije ljudske prilike, u

skafanderima, usmjeravaju neki uređaj na Selenos 4.

Jasenjinov um nije mogao prihvatiti to što su vidjele njegove oči.

To nije moguće. Odakle su došli?

Rikov bespomoćno slegne. Ne znam. Ako nisu astronauti

Sjedinjenih Drţava, mogu biti samo izvanzemaljci.

Ne vjerujem u bajke o natprirodnom.

Ali, kako bi Amerikanci mogli lansirati čovjeka na Mjesec bez da

to saznaju mediji ili naši obavještajci?

Pretpostavimo da su ostavili ljude i zalihe tijekom programa

Apollo. Tako nešto moglo bi biti moguće.

101

Njihovo zadnje poznato slijetanje na Mjesec bilo je 1972. s

Apollom 17, prisjeti se Rikov. Niti jedan čovjek ne bi mogao

preţivjeti teške uvjete na Mjesecu sedamnaest godina bez

dodatnih zaliha.

Ne pada mi na pamet ništa drugo, inzistirao je Jasenjin.

Vrati se stereoskopu i paţljivo prouči ljudske prilike koje su

stajale u krateru. Sunčev sjaj je dolazio s desna, bacajući sjenu

ulijevo. Njihova odijela bila su bijela, i mogao je vidjeti

tamnozelene vizire šljemova. Imali su nepoznat dizajn. Jasenjin je

mogao jasno vidjeti otiske stopala koji su vodili u mračnu sjenu

koju je bacao obod kratera.

Znam što traţite, generale, reče Rikov, ali već sam ispitao krajolik

na dnu kratera i ne mogu pronaći tragove njihove svemirske

letjelice.

Moţda su sišli s vrha?

To je oštri pad više od tisuću stopa.

Ne mogu objasniti bilo što od ovoga, prizna Jasenjin tiho.

Molim vas, pogledajte uređaj koji drţe usmjeren prema Selenosu

4. Ĉini se da je to velika kamera s izuzetno dugim teleobjektivom.

Ne, reče Jasenjin, sada ste na mojem području. To nije kamera,

nego oruţje.

Laser?

Ništa tako napredno. Izgleda mi kao ručni lanser raketa zemlja

zrak, američke proizvodnje. Lariat, tip 40, rekao bih. Ima zraku za

navođenje, domet od deset milja na Zemlji, a na Mjesecu

vjerojatno mnogo više zbog rijetke atmosfere. Ušao je u snage

NATO-a prije oko šest godina. Toliko o tvojoj teoriji o

izvanzemaljcima.

Rikov je bio zapanjen. Svaka unca teţine je dragocjena na

svemirskom letu. Zašto nositi nešto tako teško i beskorisno kao

što je raketni lanser?

102

Ljudi u krateru pronašli su mu svrhu. Upotrijebili su ga protiv

Selenosa 4.

Rikov se zamisli na trenutak. To bi objasnilo zašto su skeneri

prestali raditi minutu kasnije. Bili su oštećeni...

Pogotkom rakete, završi Jasenjin.

Imali smo sreće što su skeneri prenijeli digitalizirane podatke

prije uništenja.

Steta što posada nije imala toliko sreće.

Rikov pogleda generala, misleći da nije dobro čuo. Selenos 4 bio je

bez posade.

Jasenjin izvadi iz svojeg kaputa tanku zlatnu kutiju, odabere

cigaretu i upali je upaljačem na vrhu kutije. Zatim vrati kutiju u

svoj dţep. Da, naravno, Selenos 4 bio je bez posade.

Ali, rekli ste...

Jasenjin se hladno nasmiješi. Nisam rekao ništa.

Poruka je bila jasna. Rikov je previše cijenio svoj poloţaj da bi

dalje ispitivao. On samo klimne.

Ţelite li izvijestiti o tome što ste vidjeli?, upita on.

Original, ne kopije, na mojem stolu do deset sati ujutro. I Rikov,

smatraj to drţavnom tajnom najvišeg prioriteta.

Neću to nikome reći, generale.

Dobar momak. Moţda dobiješ pohvalu partije.

Rikov nije bio čovjek koji ţeli nagrade, ali nije mogao potisnuti

ponos zbog dobro obavljenog posla.

Jasenjin se vrati stereoskopu, privučen slikom uljeza na Mjesecu.

I tako su počeli ratovi zvijezda, promrmlja on sebi.

I Amerikanci su zadali prvi udarac.

103

Poglavlje XIII

Pitt je odbacio svaku pomisao na ručak, te otvorio jednu od

nekoliko energetskih pločica koje je drţao u stolu. Petljajući s

njenim omotom iznad košare, kako ne bi prosuo mrvice,

promatrao je veliku nautičku kartu raširenu preko stola. Karta je

bila pričvršćena notesom i knjigama o povijesnim havarijama

brodova, koje su bile otvorene na stranicama s Kiklopom. Karta je

pokrivala veliko područje staroga bahamskog kanala, omeđenog

na jugu arhipelagom de Camaguey, skupinom raštrkanih otoka

kraj obale Kube, i plitkim vodama Velike bahamske zavale na

sjeveru. Gornji lijevi kut karte prikazivao je Cay Sal Bank, čiji je

jugoistočni vrh uključivao i Anguilla Cays.

On se nasloni i zagrize svoju pločicu. Zatim se opet nagne nad

kartu, naoštri olovku i uzme šestar. Postavivši iglu šestara na

skalu na dnu karte, izmjeri dvadeset nautičkih milja i paţljivo

označi udaljenost od vrha Anguilla Caysa vrhom s olovkom. Zatim

napravi kratki luk od daljnjih pedeset milja na jugoistok. Označi

gornju točku natpisom Crogan Castle, a donju Kiklop s

upitnikom.

Kiklop je potonuo negdje iznad luka, mislio je on. Bila je to

logična pretpostavka s obzirom na poloţaj teretnog broda u

vrijeme poziva za pomoć i udaljenosti Kiklopa kad je odgovorio.

Jedini problem bio je što se komad zagonetke Raymonda

LeBarona nije uklapao.

Iz svojeg iskustva u potrazi za olupinama, Pitt je bio siguran da je

LeBaron izveo istu stvar stotinu puta, upoznajući se sa strujama,

vremenskim uvjetima u vrijeme potonuća i pretpostavljenom

brzinom teretnog broda. Ali jedan zaključak uvijek je bio isti.

104

Kiklop je trebao potonuli usred kanala pod 260 fatoma vode, više

od 1500 stopa do dna. Bilo je to preduboko da bi se vidjelo.

Pitt se opusti na svom stolcu i pogleda oznake na karti. Ako

LeBaron nije imao informacije za koje nitko drugi nije znao, što je

traţio? Sigurno ne Kiklopa, i sigurno ne iz cepelina. Za to bi bilo

mnogo bolje skenirati dno s broda ili dubinske podmornice.

Uz to, područje potrage bilo je samo dvadeset milja udaljeno od

Kube. To baš nije bilo mjesto za krstarenje vrećom plina. Castrove

topovnjače mogle su otvoriti sezonu lova na tako lake mete.

Sjedio je izgubljen u mislima, ţvačući energetsku pločicu,

pokušavajući vidjeti nešto u LeBaronovom planu što mu je

promaknulo, kad zazuji zvučnik na solu. On pritisne prekidač za

govor.

Da?

Sandecker. Moţeš li doći u moj ured?

Za pet minuta, admirale.

Pokušaj za dvije.

Admiral James Sandecker bio je direktor NAMP-a. Bio je čovjek u

kasnim pedesetim godinama, nizak, mršavog i ţilavog tijela

čvrstog poput oklopa. Njegova ravna kosa i vandykeovska brada

bile su vatreno crvene. Bio je lud za fitnesom i drţao se striktnog

reţima vjeţbanja. Njegova pomorska karijera bila je poznatija po

tvrdoglavoj efikasnosti nego po borbenoj taktici na moru. Iako nije

bio popularan u Washingtonskim socijalnim krugovima, političari

su ga cijenili zbog njegovog poštenja i organizacijskih

sposobnosti.

Admiral kratko pozdravi Pitta, a zatim pokaţe prema ţeni koja je

sjedila u koţnoj fotelji s druge strane sobe.

Dirk, koliko znam, upoznao si gđu Jessie LeBaron.

105

Ona ga pogleda i nasmiješi se, ali bio je to neiskren osmijeh. Pitt

se lagano nakloni i stisne joj ruku.

Ţao mi je, reče on indiferentno, radije bih zaboravio da poznajem

gđu LeBaron.

Sandeckerove obrve se skupe.

Postoji nešto što ja ne znam?

Moja greška, reče Jessie, gledajući u Pittove oči ali, tamo je bio

samo zeleni led.

Bila sam vrlo nepristojna prema gosp. Pittu prošle noći. Nadam se

da prihvaća moju ispriku i oprašta mi loše manire.

Ne morate biti tako formalni, gđo LeBaron. Kako smo stari

poznanici, neću poludjeti ako me zovete Dirk. A što se tiče

opraštanja, koliko će me to koštati?

Namjeravala sam vas unajmiti, odgovori ona, ignorirajući

sarkazam.

On pogleda Sandeckera s izrazom zabavljanja u očima.

Ĉudno, imam ludu ideju da radim za NAMP.

Admiral Sandecker je ljubazno pristao pustiti vas na nekoliko

dana, ako se, naravno, vi slaţete, doda ona.

Zbog čega?

Kako biste pronašli mojeg muţa.

Neće ići.

Mogu li pitati zašto?

Imam druge projekte.

Nećete raditi za mene jer sam ţena. Je li to razlog?

Spol nema utjecaja na moju odluku. Recimo samo da ne radim za

nekoga koga ne mogu poštovati.

106

Nastane neugodna tišina. Pitt pogleda admirala. Usne su mu bile

izvrnute u grimasu, ali oči su sijale. Staro kopile uţiva u ovome,

pomisli on.

Krivo me procjenjujete, Dirk. Jessieno lice bilo je crveno od

neugode, ali oči su bile čvrste poput kristala.

Molim vas. Sandecker podigne obje ruke. Pomirite se. Predlaţem

da se vas dvoje nađete jednu večer i riješite to za večerom.

Pitt i Jessie gledali su se jedan dugi trenutak. Zatim se njegova

usta polako rašire u zarazan osmijeh. Ja sam spreman, ako ja

plaćam.

I Jessie se morala nasmiješiti.

Dozvolite mi malo samopoštovanja. Da podijelimo račun?

Moţe.

Sada moţemo početi s poslom, reče Sandecker svojim ozbiljnim

načinom.

Prije no što si došao, Dirk, raspravljali smo teorije o LeBaronovom

nestanku.

Pitt pogleda Jessie. Vi nemate sumnje da tijela u cepelinu nisu

bila tijela gosp. LeBarona i njegove posade?

Jessie zavrti glavom. Nikakve.

Vidio sam ih. Nije ostalo mnogo za identificiranje.

Leš u mrtvačnici je manje mišićav od Raymonda, objasni Jessie.

Također, nosio je imitaciju Cartierovog sata. Jednu od jeftinih

replika s Tajvana. Ja sam poklonila svojem muţu skupi original

za našu prvu godišnjicu.

I ja sam nazvao nekoliko brojeva, doda Sandecker.

Mrtvozornik iz Miamija podrţao je Jessienu procjenu. Fizičke

karakteristike tijela u mrtvačnici nisu odgovarale

karakteristikama tijela ljudi koji su trebali biti u Prosperteeru.

107

Pitt pogleda Jessie LeBaron, shvativši da je umiješan u nešto što

je ţelio izbjeći emocionalne veze komplicirale su projekte koji se

zasnivaju na istraţivanju, praktičnom inţenjeringu i savršenoj

organizaciji.

Tijela i odjeća su zamijenjeni, reče Pitt. Osobni nakit je zamijenjen

laţnim. Imate li ideja o motivu, gđo LeBaron?

Ne znam što bih mislila.

Jeste li znali da su od trenutka kada je cepelin nestao do

trenutka kad se pojavio u Key Biscayneu vreće plina u trupu

cepelina morale biti ponovno napunjene helijem?

Ona otvori torbicu, izvadi papirnatu maramicu i ispuše nos, kako

bi zaposlila ruke.

Nakon što je policija pretraţila Prosperteer, šef posade mojeg

muţa ispitao je svaki njegov inč. Imam njegovo izvješće, moţete ga

vidjeti. Vrlo ste perceptivni. On je otkrio da su vreće ponovno

napunjene. Ne helijem, nego vodikom.

Pitt iznenađeno podigne pogled. Vodik? Vodik nije korišten u

cepelinima od propasti Hindenburga.

Ne treba brinuti, reče Sandecker. Vreće Prosperteera ponovno su

napunjene helijem.

Pa što se događa?, upita Pitt oprezno.

Sandecker ga čvrsto pogleda.

Ĉujem da ţeliš traţiti Kiklopa.

To nije tajna, reče Pitt.

Morat ćeš to učiniti u slobodno vrijeme bez opreme i osoblja

NAMP-a. Kongres bi me pojeo ţivog kad bi saznali da sam platio

lov na blago vladinim sredstvima.

Svjestan sam toga.

Hoćeš li saslušati drugi prijedlog?

108

Hoću.

Neću ti odrţati govore o tome kako ćeš mi učiniti uslugu ako

zadrţiš ovaj razgovor za sebe. Ako se sazna, ja sam gotov, ali to je

moj problem. Istina?

Ako tako kaţete, da.

Trebao si upravljati ispitivanjem morskog dna u Beringovom

moru kraj Aleuta sljedećeg mjeseca. Dovest ću Jacka Harrisa s

rudarskog projekta u dubokom oceanu da te zamijeni. Kako bi

uklonili sva pitanja ili kasnije istrage o birokratskim

manipulacijama, odrezat ćemo tvoje veze s NAMP-om. Od sada,

na dopustu si dok ne pronađeš Raymonda LeBarona.

Pronađem Raymonda LeBarona, reče Pitt sarkastično.

Ništa lakše. Trag je star dva tjedna i hladi se svakoga trenutka.

Nema motiva, nema tragova, nitko nema pojma zašto je nestao,

tko je to učinio i kako. Riječ nemoguće je preslaba.

Hoćeš li barem pokušati?, upita Sandecker.

Pitt pogleda pod ureda od tikovine, dok su mu oči vidjele tropsko

more dvije tisuće milja dalje. Nije mu se sviđalo što se povezuje sa

zagonetkom bez da moţe barem pretpostaviti rješenje, znao je da

je Sandecker znao da će prihvatiti izazov.

Lov na nepoznato od obzorja do obzorja bio je mamac kojem Pitt

nije mogao odoljeti.

Ako pristanem, trebam najbolji istraţivački tim NAMP-a za

prvoklasni istraţivački brod. Resurse i političku potporu. Vojnu

podršku u slučaju nevolje.

Dirk, ruke su mi vezane. Ne mogu ti ponuditi ništa.

Što?

Ĉuo si me. Situacija zahtijeva da se istraga provede što je tiše

noguće. Morat ćeš raditi bez pomoći NAMP-a.

Imate li oba vesla u vodi?, upita Pitt.

109

Očekujete da radim sam i postignem ono što nisu postigli pola

mornarice, zračnih snaga i Obalna straţa? Pa, kvragu, oni nisu

mogli pronaći sto pedeset stopa dugačak zračni brod dok se nije

sam pojavio. Što bih ja trebao upotrijebiti, veslo i kanu?

Ideja je, objasni Sandecker strpljivo, ponoviti LeBaronov zadnji let

Prosperteerom.

Pitt polako sjedne na uredsku sofu.

To je najluđi plan koji sam ikad čuo, reče on s nevjericom.

Okrene se Jessie. Slaţete li se vi s time?

Učinit ću što god treba kako bih pronašla svojeg muţa, reče ona

mirno.

Kukavičje gnijezdo, reče Pitt ozbiljno. On ustane i počne hodati

sobom, plješćući rukama. Zašto tajnovitost? Vaš je muţ vaţan

čovjek, slavna ličnost, prijatelj bogatih i slavnih, povezan s

visokim vladinim uredima, financijski guru izvršnim direktorima

velikih korporacija. Zašto sam ja, za ime Boţje, jedini čovjek u

zemlji koji ga moţe traţiti?

Dirk, reče Sandecker tiho. LeBaronovo financijsko carstvo

dodiruje stotine tisuća ljudi. Upravo sada visi u limbu jer je on još

među nestalima. Ne moţe se dokazati je li ţiv ili mrtav. Vlada je

opozvala daljnju potragu, jer je više od pet milijuna dolara

potrošeno na vojnu potragu i spasilačke timove bez da su došli do

najmanjeg traga gdje bi on mogao nestati. Kongresnici će traţiti

skalpove ako se još vladinog novca potroši na novi bezuspješni

pokušaj.

Što je s privatnim sektorom i LeBaronovim poslovnim

suradnicima?

Mnogi biznismeni poštivali su LeBarona, ali većina njih je u ovom

ili onom trenutku napadnuta u njegovim uredničkim tekstovima.

Neće potrošiti niti novčić ili krenuti sami u potragu. Što se tiče

ljudi oko njega, oni imaju više koristi od njegove smrti.

110

Kao i Jessie, reče Pitt gledajući je.

Ona se slabo nasmiješi. Ne mogu to poreći. Ali veliki dio njegovog

imanja ide dobrotvornim ustanovama i članovima obitelji. Ja,

međutim, dobivam značajno nasljeđe.

Sigurno imate jahtu, gđo LeBaron. Zašto ne okupite svoju posadu

istraţitelja i ne krenete u potragu za svojim muţem?

Postoje razlozi, Dirk, zbog kojih ne smijem privući paţnju

javnosti. Razlozi koje ne trebate znati. Admiral i ja mislimo da

postoje izgledi, vrlo slabi izgledi, da trojica ljudi tiho ponove let

Prosperteera pod istim uvjetima i otkriju što se dogodilo

Raymondu.

Zašto se truditi?, upita Pitt.

Svi otoci i grebeni unutar dometa cepelina pokriveni su

inicijalnim istraţivanjem. Ja bih samo išao istim putem.

Moţda im je nešto promaknulo.

Kao na primjer Kuba?

Sandecker zavrti glavom. Castro bi izjavio da je LeBaron preletio

kubanski teritorij po uputama CIA-e i objavio hvatanje cepelina

svijetu. Ne, mora postojati drugi odgovor.

Pitt priđe prozorima u kutu i dugo pogleda flotu malih jedrilica

koje su se utrkivale na rijeci Anacostia. Bijela jedra sijala su na

tamnozelenoj vodi dok su jurila prema plutačama.

Kako da znamo gdje se koncentrirati?, upita on bez okretanja.

Traţimo na području od tisuću četvornih milja. Trebat će nam

tjedni da sve dobro pretraţimo.

Imam sve bilješke i karte svojeg muţa, reče Jessie.

Ostavio ih je?

Ne, pronađene su u cepelinu.

111

Pitt je tiho gledao jedrilice, prekriţenih ruku. Pokušao je otkriti

motive, prodrijeti u zavjeru, poslagati sve detalje u svoje pretince.

Kada idemo?, upita on konačno.

Sutra ujutro, u zoru, odgovori Sandecker.

Oboje inzistirate da ja vodim ribolovnu ekspediciju?

Da, reče Jessie mirno.

Ţelim dva stara kolege u svoju posadu. Obojica su na platnoj listi

NAMP-a. Ako ih ne dobijem, ne idem.

Sandeckerovo lice se zatamni. Već sam objasnio...

Imate Mjesec, admirale, i traţite Mars. Dovoljno smo dugo

prijatelji da znate da ja ne djelujem na polovičnim osnovama.

Pošaljite i ta dva čovjeka na dopust. Nije me briga kako ćete to

učiniti.

Sandecker nije bio ljut, čak niti uznemiren. Ako je u zemlji

postojao jedan čovjek koji moţe učiniti nezamislivo, to je bio Pitt.

Nije imao više aduta, te se preda.

U redu, reče tiho. Imaš ih. Još jedna stvar. A to je?, upita

Sandecker.

Pitt se okrene s blijedim smiješkom. Njegov pogled prijeđe s Jessie

na admirala.

Zatim slegne ramenima i reče; Nikada nisam letio cepelinom.

Poglavlje XIV

Ĉini mi se da zabijate golove iza mojih leđa, reče Sam Emmett, šef

FBI-ja. Predsjednik pogleda preko svojeg stola u Ovalnom uredu i

dobroćudno se nasmiješi.

112

Apsolutno si u pravu, Sam. Radim upravo to.

Svaka čast što to priznajete.

Nemoj se uzbuđivati, Same. To nikako ne odraţava nezadovoljstvo

tobom ili FBI-jem.

Zašto mi onda ne moţete reći o čemu se radi?, upita Emmett,

suzdrţavajući svoje nezadovoljstvo.

Kao prvo, to je stvar vanjskih poslova.

Jeste li konzultirali Martina Brogana iz CIA-e?

Martin još nije pozvan. Imaš moju riječ.

A drugo?

Predsjednik nije dozvoljavao pritisak. To je moja stvar.

Emmett se ukoči. Ako predsjednik ţeli moju ostavku...

Ne ţelim ništa takvoga, prekine ga ovaj. Ti si najbolji i

najkvalificiraniji čovjek za upravljanje Biroom. Izvrsno obavljaš

svoj posao, i uvijek sam bio jedan od tvojih najvećih pobornika.

Međutim, ako ţeliš pokupiti svoje igračke i otići kući jer misliš da

ti je povrijeđena taština, samo izvoli. Dokaţi da sam se prevario u

tebi.

Ali, ako ne vjerujete...

Ĉekaj samo trenutak, Same. Nemojmo reći ništa zbog čega će

nam sutra biti ţao. Ne dovodim u pitanje tvoju lojalnost ili

poštenje. Nitko ti ne zabada noţ u leđa. Ne govorimo o kriminalu

ili špijunaţi. Ta se stvar ne tiče FBI-ja niti bilo koje druge

obavještajne agencije. Poanta je da ti moraš vjerovati meni, barem

jedan tjedan. Hoćeš li to učiniti?

Emmettov ego bio je privremeno smiren. On slegne i popusti.

Pobijedili ste, gosp. predsjedniče. Status quo. Slijedit ću vas.

Predsjednik teško uzdahne.

113

Obećavam da te neću iznevjeriti, Same.

Cijenim to.

Dobro. A sada počnimo iz početka. Što imaš o mrtvim tijelima s

Floride?

Nemir nestane iz Emmettovog izraza i on se primjetno opusti.

Otvori svoju torbu i doda predsjedniku koţom uvezan ovitak.

Ovdje je detaljno izvješće iz patološkog laboratorija Waltera

Reeda. Njihova analiza bila nam je od velike koristi u

identifikaciji.

Predsjednik ga iznenađeno pogleda. Identificirali ste ih?

Analiza boršč paste je otvorila vrata.

Boršč čega?

Sjećate se da je mrtvozornik okruga Dade utvrdio smrt

hipotermijom, ili smrzavanjem?

Da.

Pa, boršč pasta je dodatak hrani koju dobivaju ruski astronauti.

Trbusi tri ţrtve bili su puni te stvari.

Kaţeš mi da su Raymond LeBaron i njegova posada zamijenjeni s

trima mrtvima sovjetskim astronautima?

Emmett klimne. Ĉak smo im uspjeli odrediti imena uz pomoć

prebjega, bivšeg kirurga u ruskome svemirskom programu.

Ispitivao ih je u nekoliko prilika.

Kada je prebjegao?

Prešao je na našu stranu u kolovozu 1987.

Prije malo više od dvije godine.

Točno, potvrdi Emmett.

114

Imena astronauta iz LeBaronovog cepelina su Sergej Zočenko,

Aleksandar Judenič i Ivan Ronski. Judenič je bio novak, ali

Zočenko i Ronski bili su veterani s dva svemirska leta.

Dao bih svoju godišnju plaću da znam kako su se našli u tom

prokletom cepelinu.

Naţalost, nismo otkrili ništa o tom dijelu tajne. U ovom trenutku,

jedini Rusi koji kruţe orbitom su četiri astronauta na palubi

svemirske stanice Saljut 9. Ali, ljudi iz NASA-e koji prate let kaţu

da su zdravi.

Predsjednik klimne. To eliminira sovjetske astronaute u orbiti i

ostavlja nam one na zemlji.

I to je čudna stvar, nastavi Emmett. Prema forenzičarima iz

Waltera Reeda, trojica ljudi vjerojatno su se smrzli u svemiru.

Predsjednikove obrve se podignu. Mogu li oni to dokazati?

Ne, ali kaţu da nekoliko faktora ukazuje na taj smjer, počevši s

boršč pastom i analizom druge kondenzirane hrane koju Sovjeti

jedu tijekom svemirskih putovanja. Također su evidentni i

fiziološki znakovi da su ljudi udisali zrak s visokim postotkom

kisika, te proveli dosta vremena u besteţinskom stanju.

Ne bi bilo prvi put da Sovjeti lansiraju ljude u svemir i ne uspiju

ih vratiti. Mogli su biti gore godinama, i pasti na zemlju prije

nekoliko tjedana nakon što im se orbita promijenila.

Znam za samo dva slučaja kad su Sovjeti imali ţrtve, reče

Emmett. Astronaut čija se letjelica zapetljala u ostatke padobrana

i pala u Sibir brzinom od pet stotina milja na sat. I tri člana

posade Sojuza koji su umrli nakon što im je iscurio kisik iz

pokvarenog otvora.

Nesreće koje nisu mogli sakriti, reče predsjednik.

CIA je zabiljeţila barem trideset smrti astronauta od početka

njihovih svemirskih misija. Devetorica su još gore, putuju

115

svemirom. Ne moţemo objaviti tu činjenicu jer bi to dovelo u

opasnost naše obavještajne izvore.

To je slučaj mi znamo ali oni ne znaju da mi znamo.

Upravo tako.

Što nas vraća na tri astronauta koji leţe ovdje u Washingtonu,

reče Emmett, drţeći torbu u krilu.

I stotinu pitanja, koja počinju s odakle su došli?.

Provjeravao sam malo u Zapovjedništvu obrane iz zraka i svemira.

Njihovi tehničari kaţu da su jedine letjelica dovoljno velike za

posadu koju su Rusi poslali osim njihovih orbitirajućih shuttleova

bile lunarne sonde Selenos.

Na riječ lunarne nešto klikne u predsjednikovom umu.

Što je sa sondama Selenos?

Poletjele su tri i niti jedna se nije vratila. Momci iz Zapovjedništva

obrane misle da je nevjerojatno da Sovjeti zabrljaju tri puta za

redom u jednostavnom letu oko Mjeseca.

Misliš da su imale posadu?

Mislim, reče Emmett. Sovjeti uţivaju u obmani. Kao što ste

sugerirali, gotovo nikada nisu priznali neuspjeh u svemiru. A

drţati u tajnosti pripreme za skoro slijetanje na Mjesec je čista

rutina.

U redu, ako prihvatimo teoriju da su tri tijela došla iz jednog od

svemirskih brodova Selenos, gdje je brod sletio? Sigurno ne na

normalnom mjestu iznad stepa Kazahstana.

Pretpostavljam da je sletio negdje u blizini Kube.

Kuba.

Predsjednik polako izgovori dva sloga. Zatim zavrti glavom.

116

Rusi nikada ne bi dozvolili da njihovi nacionalni heroji, ţivi ili

mrtvi, budu upotrijebljeni u nekom ludom obavještajnom planu.

Moţda ne znaju.

Predsjednik pogleda Emmetta. Ne znaju?

Recimo da se njihova letjelica pokvarila i pala na Kubu ili u

blizini. U isto vrijeme, Raymond LeBaron i njegov cepelin dolaze u

potrazi za blagom i zarobljeni su. Zatim, iz nekoga nedokučivog

razloga, Kubanci zamjenjuju tijela astronauta za LeBarona i

njegovu posadu i šalju cepelin natrag u Floridu.

Imaš li pojma koliko smiješno to zvuči?

Emmett se nasmije. Naravno, ali s obzirom na poznate činjenice,

to je najbolje što sam mogao smisliti.

Predsjednik se nagne natrag i pogleda strop.

Znaš, moţda si naišao na nešto.

Upitni pogled prijeđe Emmettovim licem. Kako to?

Probaj s ovim. Pretpostavimo, samo pretpostavimo, da nam Fidel

Castro ţeli nešto reći.

Odabrao je čudan način slanja signala.

Predsjednik podigne olovku i počne crtati u notesu.

Fidel nikada nije imao smisla za diplomaciju.

Ţelite da nastavim istragu?

Ne, odgovori predsjednik napeto.

Još uvijek inzistirate da Biro ostane u mraku?

To nije domaća stvar za Ministarstvo pravde, Same. Zahvalan

sam na tvojoj pomoći, ali došao si do kraja svojih granica.

Emmett zatvori svoju torbu i ustane Mogu li postaviti osjetljivo

pitanje?

117

Pucaj.

Sad kad smo uspostavili vezu, bez obzira koliko slabu, između

moguće otmice Raymonda LeBarona i Kubanaca, zašto

predsjednik SAD-a to čuva za sebe i zabranjuje svojim agencijama

istragu?

Dobro pitanje, Sam. Moţda ćemo za nekoliko dana obojica znati

odgovor.

Ĉim je Emmett napustio Ovalni ured, predsjednik se okrene u

svojoj fotelji i pogleda kroz prozor. Usta su mu bila suha, a

pazuha znojna. Imao je snaţan osjećaj da postoji veza između

kolonije Jersey i nesreća sovjetskih lunarnih sonda.

Poglavlje XV

Ira Hagen zaustavio je svoj unajmljeni auto pred vratima i

pokazao svoju vladinu iskaznicu. Straţar nazove centar za

posjetitelje Nacionalnog laboratorija za fiziku Harwey Pattenden, a

zatim propusti Hagena.

On se doveze do parkirališta i pronađe mjesto u moru

mnogobojnih automobila. Teren oko laboratorija bio je ukrašen

skupinama borova i stijena pokrivenih mahovinom na humcima

trave. Zgrada je bila tipičan tehnološki centar kakvi su nicali oko

grada. Suvremena arhitektura s mnogo brončanog stakla i

ciglenih zidova koji su se zakrivljivali na uglovima.

Privlačna recepcionarka koja je sjedila iza stola u obliku potkove

pogleda ga i nasmiješi se kad je ušao u predvorje.

Mogu li vam pomoći?

Thomas Judge, trebam dr. Mooneya.

118

Ona obavi rutinski telefonski poziv i klimne Da, gosp. Judge.

Molim vas uđite u sigurnosni centar iza mene. Oni će vas uputiti

dalje.

Prije no što uđem, mogu li upotrijebiti vaš zahod?

Sigurno, reče ona pokazavši mu. Vrata s desna ispod murala.

Hagen se zahvali i prođe ispod masivne slike futurističkoga

svemirskog broda koji plovi između dvaju spektralno plavozelenih

planeta. On uđe u zahod, zatvori vrata, i sjedne na školjku.

Otvorivši torbu, izvadi ţuti notes i otvori ga na sredini. Zatim,

pišući na gornjem dijelu stranice, napravi niz sitnih kriptičnih

biljeţaka i nacrta o sustavu osiguranja koji je primijetio. Dobar

tajni operativac nikada ne bi stavio ništa na papir, ali Hagen si je

to mogao dozvoliti, znajući da će ga predsjednik izvući ako ga

otkriju.

Nekoliko minuta kasnije on iziđe iz zahoda i uđe u staklenu sobu

sa četiri straţara koji su promatrali dvadeset televizijskih

monitora na jednom zidu. Jedan od straţara ustane i priđe pultu.

Gospodine?

Imam sastanak s dr. Mooneyem.

Straţar pregleda popis posjetitelja. Da, gospodine, vi ste sigurno

Thomas Judge. Mogu li vidjeti vašu iskaznicu, molim?

Hagen mu pokaţe svoju vozačku dozvolu i vladinu iskaznicu.

Zatim je morao otvoriti torbu. Nakon kratke pretrage, straţar mu

tiho da znak da je zatvori, te da ispuni obrazac dolazaka i

odlazaka. Zatim mu da plastičnu značku koju je stavio na dţep

na grudima.

Ured dr. Mooney a je ravno niz hodnik kroz dvostruka vrata na

kraju.

U hodniku Hagen zastane da stavi naočale za čitanje i pogleda

dvije brončane plakete na zidu. Na svakoj je bio profil čovjeka.

Jedna je bila posvećena dr. Harveyu Pattendenu, osnivaču

119

laboratorija, i davala kratak opis njegovih dostignuća na području

fizike.

Ali, Hagena je zanimala druga plaketa. Na njoj je pisalo Kiklop

Uspomena na dr. Leonarda Hudsona 1926. 1965. čiji je kreativni

genij inspiracija za sve koji dolaze.

Ne baš originalno, pomisli Hagen. Ali morao je priznati Hudsonu

da je igru mrtvaca odigrao do zadnjeg detalja.

On uđe u predvorje i toplo se nasmiješi tajnici, starijoj ţeni u

mornaričko plavom odijelu. Gosp. Judge, reče ona, molim vas,

uđite, dr. Mooney vas očekuje.

Hvala.

Earl J. Mooney imao je trideset šest godina, i bio je mlađi no što

je Hagen očekivao proučivši njegov dosje. Njegova pozadina bila je

iznenađujuće slična Hudsonovoj isti briljantni um, ista visoka

akademska dostignuća, čak i isto sveučilište. Debeli dječak koji je

postao mršav i postao direktor laboratorija Pattenden. Gledao je

zelenim očima ispod velikih obrva, iznad brkova u stilu Pancha

Ville. Bio je odjeven leţerno, u bijelu vestu i traperice, te izgledao

daleko od intelektualne ukočenosti.

On zaobiđe stol pun papira, notesa i praznih boca Pepsi cole, te

stisne Hagenovu ruku. Sjednite, gosp. Judge, i recite mi što mogu

učiniti za vas.

Hagen spusti svoje tijelo na stolac i reče Kao što sam spomenuo

preko telefona, ja sam iz Generalnog knjigovodstvenog ureda, i

imam pravni zahtjev da pregledam vaše knjigovodstvene sisteme

te ispitam troškove istraţivanja.

Tko je bio legislator koji je dao taj zahtjev?

Senator Henry Kaltenbach.

Nadam se da ne misli da je laboratorij umiješan u prijevare, reče

Mooney defanzivno.

120

Nikako. Znate senatorovu sposobnost da nanjuši zloporabu

vladinih sredstava. Njegovi lovovi na vještice su korisni za njegovu

izbornu kampanju. Među nama, ima nas mnogo u Uredu koji bi

ţeljeli da upadne u šaht i prestane nas slati da lovimo mjesečinu.

Međutim, moram priznati da smo kod nekih ekipa mozgova

pronašli neslaganja.

Mooney ga brzo ispravi. Preferiramo misliti o sebi kao o

istraţivačkoj ustanovi.

Naravno. Kako bilo, napravit ćemo pregled.

Sigurno znate da je naš posao ovdje visoko povjerljiv.

Stvaranje nuklearnih raketa i nuklearnog oruţja treće generacije

čija je moć fokusirana u uske radijacijske zrake koje putuju

brzinom svjetla i mogu uništiti mete u dubokom svemiru.

Mooney pogleda Hagena. Vrlo ste dobro informirani.

Hagen to zanemari. Vrlo opći opis koji su mi dali nadređeni. Ja

sam knjigovođa, doktore, a ne fizičar. Moj um ne moţe

funkcionirati s apstrakcijama. Vaše tajne su sigurne. Moj je posao

vidjeti jesu li vladini programi korisni poreznim obveznicima.

Kako vam mogu pomoći?

Htio bih razgovarati s vašim administracijskim sluţbenicima.

Također, i s osobljem koje barata financijskim dosjeima. Moj tim

će doći iz Washingtona za dva tjedna. Bilo bi lijepo kad biste nas

smjestili negdje izvan guţve, moţda u blizini dosjea.

Imat ćete potpunu suradnju. Prirodno, moram imati propusnice

za vas i vaš tim.

Prirodno.

Provest ću vas osobno okolo i upoznati s našim administrativnim

osobljem.

Još jedna stvar, reče Hagen.

Dozvoljavate li prekovremeni rad?

121

Mooney se nasmiješi.

Za razliku od ljudi koji rade u uredima od devet do pet, fizičari i

inţenjeri nemaju određeno radno vrijeme. Mnogo nas radi cijeli

dan. Ĉesto sam spojio i trideset sati rada.

Bi li bilo moguće da napravim malu preliminarnu provjeru od

sada do, recimo, deset navečer?

Ne vidim razloga zašto ne, reče Mooney slaţući se.

Imamo cjelonoćnu kafeteriju na donjoj razini ako ţelite nešto

pojesti. A straţari su uvijek u blizini da vam pokaţu smjer.

I drţe me podalje od tajnih prostorija, nasmije se Hagen.

Siguran sam da ste upoznati s osiguranjem postrojenja.

Istina, prizna Hagen. Bio bih bogat čovjek kad bih dobio novčić za

svaki sat kad sam provjeravao različite odjele Pentagona.

Dođite ovamo, reče Mooney , krenuvši prema vratima.

Samo iz radoznalosti, reče Hagen, ostavši sjediti.

Ĉuo sam za Harveya Pattendena. Radio je s Robertom

Goddardom, koliko znam?

Da, dr. Pattenden je izumio nekoliko naših ranih raketnih

motora.

Ali Leonard Hudson mi je nepoznat.

Prilično bistar momak, reče Mooney . Popločao je put za kreiranje

većine naših letjelica godinama prije no što su zaista napravljene i

poslane u svemir. Da nije umro u najboljim godinama, tko zna što

je mogao postići?

Kako je umro?

Pad malog zrakoplova. Letio je na seminar u Seattle s dr.

Gunnarom Eriksenom kad im je zrakoplov eksplodirao u zraku i

pao u rijeku Columbiju.

122

Tko je bio Eriksen?

Veliki mislilac. Moţda najbriljantniji astrofizičar kojeg je ova

zemlja ikad imala.

Mali alarm se uključi u Hagenovom umu.

Je li on imao neko posebno područje bavljenja?

Da, bila je. to geolunarna sinoptička morfologija za

industrijalizirano naselje.

Moţete li to prevesti?

Naravno. Mooney se nasmije. Eriksen je bio opsjednut idejom

gradnje kolonije na Mjesecu.

Poglavlje XVI

Deset sati prije, u dva sata ujutro u Moskvi, četvorica ljudi

grupirala su se oko kamina koji je grijao malu sobu u Kremlju.

Soba je bila slabo osvijetljena i imala morbidnu atmosferu. Dim

cigareta miješao se s dimom jedne cigare.

Sovjetski predsjednik Georgij Antonov zamišljeno je gledao

plamenove. Skinuo je svoj kaput nakon lake večere i zamijenio ga

dţemperom za ribolov. Njegove cipele bile su skinute, a noge u

čarapama počivale su na ukrašenom otomanu. Vladimir Polevoj,

šef Komiteta za drţavnu sigurnost i Sergej Kornilov, šef

sovjetskoga svemirskog programa, nosili su tamna vunena odijela

sašivena u Londonu, dok je general Jasenjin bio u svojoj

ukrašenoj odori.

Polevoj baci izvješće i fotografije na nizak stol i zavrti glavom u

čuđenju. Ne shvaćam kako su to izveli u potpunoj tajnosti.

123

Takav izuzetan napredak čini se nezamislivim, sloţi se Kornilov.

Ne vjerujem dok ne vidim još dokaza.

Dokaz je evidentan na fotografijama, reče Jasenjin.

Rikovljeva izvješća ne ostavljaju mjesta sumnji. Proučite detalje.

Dvije prilike na Mjesecu su stvarne. To nije iluzija sjena niti

greška u sistemu skeniranja. Oni postoje.

Svemirska odijela ne izgledaju kao da su američka, odgovori

Kornilov. Kacige su kreirane drukčije.

Neću se prepirati radi sitnica, reče Jasenjin. Ali nema sumnje u

oruţje u njihovim rukama. Mogu ga sigurno identificirati kao

raketni lanser zemlja-zrak američke proizvodnje.

Pa gdje im je onda svemirski brod?, ustrajao je Kornilov.

Gdje im je lunarno vozilo? Nisu se mogli pojaviti ni od kuda.

Dijelim vaše sumnje, reče Polevoj. Potpuno je nemoguće da

Amerikanci spuste na Mjesec ljude i zalihe bez da naša

obavještajna sluţba ne prati operaciju. Naše stanice bi detektirale

bilo koje neobično kretanje iz svemira.

Još je čudnije, reče Antonov, zašto Amerikanci nikad nisu objavili

takvo dostignuće. Što dobivaju tajnošću?

Kornilov lagano klimne. Još jedan razlog za dovođenje u pitanje

Rikovljevog izvješća.

Previdate jednu vaţnu činjenicu, reče Jasenjin mirnim tonom.

Selenos 4 nestao je neposredno nakon što su njegovi skeneri

zabiljeţili prilike na fotografijama. Ja mislim da je naša sonda

oštećena raketom koja je probila trup, smanjila pritisak u kapsuli

i pobila astronaute.

Polevoj ga zbunjeno pogleda. Kakve astronaute?

Jasenjin i Kornilov izmijene vragoljaste poglede.

Ima stvari koje čak niti KGB ne zna, reče general.

124

Polevoj pogleda Kornilova. Selenos 4 je imao posadu?

Kao i Selenos 5 i 6. Svaka letjelica nosila je trojicu ljudi.

On se okrene Antonovu koji je mirno puckao havansku cigaru.

Vi ste znali za to?

Antonov klimne.

Da, obaviješten sam. Ali, morate zapamtiti, Vladimire, nisu sva

pitanja o svemiru podloţna drţavnoj sigurnosti.

Nitko od vas nije gubio vrijeme da dotrči do mene kad je vaša

dragocjena mjesečeva sonda pala i nestala u Zapadnom indijskom

oceanu, reče Polevoj ljutite

Nepredviđena okolnost, objasni strpljivo Jasenjin.

Nakon što se vratila s Mjeseca, nismo mogli uspostaviti kontrolu

slijetanja Selenosa 4. Inţenjeri u našem svemirskom stoţeru

otpisali su je kao mrtvu lunarnu sondu. Nakon gotovo godine i

pol kruţenja, učinjen je još jedan pokušaj da se uspostavi

kontrola. Ovaj put su sustavi vođenja odgovorili, ali manevar

ulaska u atmosferu bio je samo djelomično uspješan. Selenos 4

pao je deset tisuća milja od područja slijetanja. Bio je imperativ

odrţati tajnu smrti naših astronauta. Naravno, traţene su usluge

KGB-a.

Koliko je astronauta izgubljeno?, upita Polevoj.

Potrebne su ţrtve kako bi se osigurala sovjetska sudbina,

promrmlja Antonov filozofski.

I da se pokriju greške u svemirskom programu, reče Polevoj

gorko.

Ne svađajmo se, upozori Antonov. Selenos 4 dao je velik doprinos

prije no što je pao u Karipsko more.

Gdje ga tek treba pronaći, doda Polevoj.

125

Istina, reče Jasenjin. Ali dobili smo podatke s lunarne površine.

To je bio glavni cilj misije.

Ne mislite li da su američki sustavi za nadzor svemira pratili

njegov pad i odredili točan poloţaj? Ako su odlučili spasiti Selenos

4, već ga imaju u svojem laboratoriju.

Naravno da su pratili sletnu putanju, reče Jasenjin.

Ali njihovi analitičari nemaju razloga vjerovati da je Selenos 4 bilo

što više od obične svemirske sonde programirane da sleti u

vodama Kube.

Postoji pukotina u vašem briţljivo smišljenom planu, reče Polevoj.

Spasilačke snage SAD a izvršile su veliku potragu za nestalim

kapitalistom Raymondom LeBaronom u istom području samo

nekoliko dana nakon što je Selenos 4 pao iz orbite. Jako

sumnjam da je njihova potraga bila paravan za traţenje naše

letjelice.

Pročitao sam vaše izvješće i analizu LeBaronovog nestanka, reče

Kornilov. Ne slaţem se s vašim zaključkom. Nigdje nisam vidio da

su poduzeli podvodnu potragu. Spasilačka misija je brzo

prekinuta. LeBaron i njegova posada još su nestali, i smatra se da

su mrtvi. To je samo slučajnost, ništa više.

Onda se svi slaţemo da Selenos 4 i njegovi astronauti leţe negdje

na dnu mora.

Antonov zastane da otpuhne prsten dima. Pitanje koje nam ostaje

je priznajemo li mogućnost da Amerikanci imaju bazu na

Mjesecu, i ako je tako, što ćemo učiniti?

Vjerujem da postoji, reče Jasenjin uvjereno.

Ne moţemo ignorirati tu mogućnost, prizna Polevoj.

Antonov pogleda Kornilova. A ti, Sergej?

Selenos 8, naša prva lunarna misija slijetanja na Mjesec s

posadom, treba krenuti za sedam dana, odgovori on polako. Ne

moţemo je prekinuti kao što smo učinili kad su nas Amerikanci

126

pretekli s programom Apollo. Zbog toga što naši vođe nisu vidjeli

slavu u drugom mjestu, podvili smo rep i prekinuli. Bila je velika

greška staviti političku ideologiju ispred znanstvenih dostignuća.

Sada imamo provjerenu letjelicu sposobnu dovesti na površinu

Mjeseca cijelu svemirsku stanicu s posadom od osam ljudi.

Koristi u terminima propagande i vojne prednosti su neizmjerne.

Ako je naš konačni cilj postići trajnu prednost u svemiru i prvi

stići na Mars, moramo ustrajati. Glasujem da programiramo

sustave vođenja Selenosa 8 da sleti s posadom u blizini kratera u

kojem su stajali američki astronauti i eliminiramo ih.

Potpuno se slaţem s Kornilovim, reče Jasenjin. Ĉinjenice govore

za sebe. Amerikanci su aktivno krenuli u imperijalističku agresiju

u svemiru. Fotografije koje smo proučili dokazuju da su već

uništili jednu od naših letjelica i pobili posadu. A vjerujem da su

astronauti u Selenosu 5 i 6 doţivjeli istu sudbinu. Oni su odnijeli

svoje kolonijalističke planove na Mjesec i prisvojili ga. Dokazi su

jasni. Naši astronauti će biti napadnuti i pobijeni kad pokušaju

sletjeti na površinu Mjeseca.

Nastane duga tišina. Nitko nije progovorio.

Polevoj prvi prekine zamišljeni muk. Znači, vi i Kornilov

predlaţete da prvi napadnemo.

Da, reče Jasenjin, zagrijavajući se. Zamislite posljedice. Zarobivši

američku bazu i njenu tehnologiju, unaprijedit ćemo svoj program

za deset godina.

Bijela kuća sigurno će pokrenuti propagandnu kampanju i

osuditi nas pred svijetom kao što su učinili prilikom incidenta s

letom KAL 007, protestirao je Polevoj.

Oni će šutjeti, uvjeri ga Jasenjin. Kako mogu objaviti

zarobljavanje nečeg što uopće ne postoji?

General ima pravo, reče Antonov.

Shvaćate da moţete biti odgovorni za izazivanje rata u svemiru,

upozori Polevoj.

127

SAD je prvi udario. Naša je sveta duţnost odgovoriti. Jasenjin se

okrene Antonovu. Odluka je na vama. Predsjednik Sovjetskog

Saveza opet pogleda vatru. Zatim stavi havanu u pepeljaru i

pogleda sa čuđenjem svoje drhtave ruke. Njegovo lice, obično

rumeno, bilo je sivo. Pretkazanje je bilo jasno. Demoni su

nadjačali sile dobra. Kad se stvari pokrenu, otet če se kontroli.

Ali, nije mogao dozvoliti da imperijalisti daju pljusku zemlji.

Konačno, okrene se drugim ljudima u sobi i umorno klimne. Za

majku Rusiju i partiju, reče on ozbiljno. Naoruţajte astronaute i

naredite im da udare Amerikance.

Poglavlje XVII

Nakon osam upoznavanja i tri dosadne konverzacije koje su

slijedile upoznavanje s dr. Mooneyem, Hagen je sjedio u malom

uredu lupajući po tipkama kalkulatora. Znanstvenici i inţenjeri

oboţavaju digitalne kalkulatore, ali knjigovođe su stvorenja

viktorijanskog doba. Oni još preferiraju uređaje za zbrajanje s

golemim gumbima i papirnate trake koje izbacuju ispise iznosa.

Kontrolor je završio Školu biznisa Sveučilišta u Teksasu, i bio je

bivši pripadnik mornarice. Na zidu je drţao uokvirene diplome i

fotografije brodova na kojima je sluţio kako bi to dokazao. Hagen

primijeti nemir u njegovim očima, ali ne više no što bi se moglo

očekivati od bilo kojega financijskog direktora kojemu je došao

vladin kontrolor. Nije bilo sumnjivih pogleda niti oklijevanja kad

je zatraţio da provjeri telefonske račune zadnje tri godine. Iako je

njegovo knjigovodstveno iskustvo u Ministarstvu pravde bilo

ograničeno na fotografiranje knjiga usred noći, znao je dovoljno

ţargona da bi mogao razgovarati. Bilo tko bi pogledao u njegov

ured, i vidio ga kako pravi bilješke i ispituje traku na stroju za

zbrajanje, pomislio bi da je stari profesionalac.

128

Brojevi na traci bili su upravo to, brojevi. Ali, bilješke su se

sastojale od metodičnog nacrta rasporeda i kutova TV kamera

osiguranja između njegovog i Mooneyevog ureda. Također je

napisao dva imena i dodao nekoliko biljeţaka pokraj svakog. Prvo

je bilo Raymond LeBaron, a drugo Leonard Hudson. Ali, sada je

imao i treće Gunnar Eriksen.

Bio je siguran da je Eriksen odglumio smrt zajedno s Hudsonom i

otišao iz ţivih da bi radio na projektu kolonije Jersey. Također je

znao da Hudson i Eriksen nikada ne bi u potpunosti prekinuli

svoje veze s laboratorijem Pattenden. Postrojenje i njegova posada

mladih znanstvenika bili su predobri da bi se ignorirali. Morao je

postojati posebni kanal do unutarnje jezgre.

Zapisi telefonskih poziva za postrojenje od tri tisuće zaposlenika

ispunjavali su nekoliko kartona. Kontrola je bila stroga. Svatko

tko je koristio telefon iz bilo kojeg razloga, poslovnoga ili osobnog,

morao je voditi dnevnik svojih poziva. Hagen nije pokušavao

ispitati sve. To bi zahtijevalo tjedne. Zanimali su ga samo

Moonyevi mjesečni dnevnici, a posebno međugradski.

Hagen nije bio vidovit, niti je imao poseban talent za otkrivanje

nepravilnosti kao neki ljudi koje je znao, ali imao je dobro oko i

instinkt za skriveno koji ga je rijetko iznevjerio.

Prepisao je šest brojeva koje je Mooney zvao više nego jednom u

zadnjih devedeset dana. Dva su bila osobni pozivi, a četiri

poslovni. Sve je to bilo nagađanje. Ipak, bio je to jedini način da

pronađe trag do drugog člana unutarnje jezgre.

Igrajući po pravilima, on podigne slušalicu i nazove operatora

laboratorija Pattenden, traţeći otvorenu liniju, te obeća da će

zabiljeţiti pozive. Bilo je kasno, a veći dio popisa prikazivao je

brojeve sa srednjeg zapada ili istočne obale. Njihove vremenske

zone bile su dva ili tri sata ispred i vjerojatno više nisu radili, ali

on je ipak nazivao.

Opskrba Centennial, reče muškarac tonom dosađivanja.

Da, halo, ima li koga tamo večeras?

129

Ured je zatvoren. Ovo je pult za cjelodnevnu narudţbu.

Zovem se Judge, i radim za federalnu vladu, reče Hagen, koristeći

svoju krinku u slučaju da se telefon prisluškuje. Vršimo kontrolu

Laboratorija za fiziku Pattenden u Bendu u Oregonu.

Morat ćete nazvati sutra ujutro kad se ured otvori.

Da, učinit ću to. Ali, moţete li mi reći kakvim se točno poslom

bavi Opskrba Centennial?

Nabavljamo specijalizirane dijelove i elektroniku za sisteme

snimanja.

Za koje aplikacije?

Uglavnom poslovne. Video za snimanje sastanaka izvršnih

odbora, laboratorijski eksperimenti, sigurnosni sustavi. Takve

stvari, znate.

Koliko zaposlenika imate?

Oko dvanaest.

Hvala vam mnogo, reče Hagen. Bili ste vrlo ljubazni. O, još jedna

stvar. Dobivate li mnogo narudţba iz Pattendena?

Ne baš. Svakih nekoliko mjeseci naruče dio za aţuriranje ili

modificiranje njihovih videosustava.

Hvala vam još jednom. Zbogom.

Hagen ih precrta i pokuša ponovno. Na sljedeća dva poziva

odgovorile su automatske sekretarice. Jedan je bio kemijski

laboratorij na Sveučilištu Brandeis u Walthamu, a drugi

neidentificirani ured u Nacionalnoj znanstvenoj fondaciji u

Washingtonu. On označi taj broj za provjeru ujutro, i pokuša

individualne brojeve. Halo?

Hagen pogleda ime u Mooneyevom dnevniku. i Dr. Donald

Fremont?

Da.

130

Hagen ponovi svoju rutinu.

Što ţelite znati, gosp. Judge?

Fremontov glas zvučao je starački.

Provjeravam međugradske telefonske pozive. Je li vas netko iz

Pattendena zvao u zadnjih devedeset dana?, upita Hagen,

gledajući datume poziva i glumeći neznalicu.

Pa, da, dr. Earl Mooney . On je bio moj student na Stanfordu. U

mirovini sam od prije pet godina, ali još smo u kontaktu.

Jeste li slučajno imali i studenta imenom Leonard Hudson?

Leonard Hudson, ponovi on kao da se prisjeća.

Sreo sam ga dva puta. Nije bio u mojoj klasi. Prije mojeg vremena,

odnosno prije no što sam došao na Stanford. Kad je on bio

student, ja sam podučavao u USC.

Hvala, doktore, neću vas više gnjaviti.

Nema problema. Drago mi je što mogu pomoći.

Ĉetvrti promašaj. Sljedeće ime u dnevniku bilo je Anson Jones.

On pokuša ponovno, svjestan da neće biti lako i da je pronalazak

zlatne ţile rezultat 99 posto sreće.

Halo?

Gosp. Jones, zovem se Judge.

Tko?

Thomas Judge. Radim za federalnu vladu, i provodimo provjeru u

Laboratoriju za fiziku Pattenden.

Ne znam nikakvog Pattendena. Sigurno imate krivi broj.

Znači li vam nešto ime Earl Mooney?

Nikada nisam čuo za njega.

Nazvao je vaš broj tri puta u zadnjih šezdeset dana.

131

Sigurno je neka greška telefonske tvrtke.

Vi jeste Anson Jones, broj tri nulatri pet četiri sedam...

Krivo ime, krivi broj.

Prije no što spustite, imam poruku.

Kakvu poruku?

Hagen zastane, a zatim skoči u prazno. Recite Leu da Gunnar ţeli

platiti za zrakoplov. Shvaćate?

Na drugom kraju zavlada nekoliko trenutaka tišine. Zatim,

konačno; Je li ovo šala?

Zbogom, gosp. Jones.

Uspjeh. On nazove šesti broj za svaki slučaj. Odgovorio mu je

automatski servis dioničarske tvrtke. Promašaj.

Osjećao je ushićenje. Postajao je sve ushićeniji dok je pisao u svoj

notes. Mooney nije pripadao unutarnjoj jezgri, ali bio je povezan

jedan od podređenih časnika pod visokim zapovjedništvom.

Hagen nazove broj u Chicagu i pričeka. Nakon četiri zvonjenja,

odgovori mu slatki glas ţene. Hotel Drake.

Zovem se Thomas Judge i htio bih potvrditi rezervaciju za sobu

sutra navečer.

Trenutak, povezat ću vas s rezervacijama.

Hagen ponovi zahtjev za potvrđivanjem činovniku za pultom. Kad

mu je zatraţen broj kreditne kartice kako bi se soba sačuvala za

kasni dolazak, dao im je telefonski broj Ansona Jonesa.

Vaša soba je potvrđena, gospodine.

Hvala.

Koliko je bilo sati? Pogled na sat rekao mu je da je osam minuta

do ponoći. On zatvori torbu i navuče kaput. Izvadivši upaljač iz

jednog dţepa, on iz torbe izvadi sadrţaj. Zatim iz proreza u dnu

132

kaputa izvadi tanku metalnu šipku sa zubarskim ogledalom na

jednom kraju.

Priđe vratima. Drţeći torbu između koljena, stane pred prag i

pogleda pomoću ogledala niz hodnik. Bio je prazan. On okrene

ogledalo dok nije odraţavalo televizijski monitor iznad drugog

kraja koridora. Zatim namjesti upaljač dok nije virio iz okvira

vrata i pritisne polugu kremena.

U sigurnosnoj kabini iza glavnog lobija, zaslon na jednom od TV

monitora pobijeli. Straţar za konzolom brzo počne provjeravati

signalna svjetla.

Imam problem s dvanaesticom, reče on.

Njegov nadzornik mu priđe i pogleda monitorna iterferencija.

Jajoglavci u elektrofizičkom laboratoriju opet nešto izvode.

Iznenada interferencija prestane, da bi počela na drugom

monitoru.

To je čudno, reče nadzornik. Nikad prije se nije dogodilo u

sekvenci.

Nakon nekoliko sekunda, zaslon je proradio, pokazujući samo

prazan hodnik. Dva straţara samo pogledaju jedan drugog i

slegnu.

Hagen isključi minijaturni prigušivač električnih impulsa čim je

ušao unutra i zatvori vrata Mooneyevog ureda. Priđe polako

prozoru i zatvori zastore. Navuče na ruke tanke plastične

rukavice i uključi svjetla.

Hagen je bio majstor pretraţivanja soba. Nije se zamarao s

očiglednim, ormarima, ovicima, adresama i telefonskim popisima.

On ode ravno do police s knjigama i pronađe ono što je traţio za

manje od sedam minuta.

Mooney je moţda bio jedan od vodećih fizičara u naciji, ali Hagen

ga je pročitao kao novine.

133

Mali notes bio je skriven u knjizi imenom Nebeska mehanika u

stvarnoj perspektivi, od Horacea DeLisoa. Sadrţaj je bio u šiframa

koje su koristile jednadţbe. Za Hagena je to bilo poput grčkog

jezika, ali nije se zamarao značenjem. Inače bi fotografirao te

stranice i vratio ih natrag, ali ovaj put ih jednostavno stavi u

dţep, shvaćajući da ih ne bi mogao dešifrirati na vrijeme.

Straţari su se još zabavljali monitorima kad je došao do pulta.

Biste li me odjavili?, reče on s osmijehom.

Šef osiguranja mu priđe s upitnim pogledom na licu.

Jeste li vi došli upravo sad iz financija?

Da.

Nismo vas vidjeli na zaslonima.

Ne mogu vam pomoći, reče Hagen nevino.

Izišao sam kroz vrata i kroz hodnik dok nisam stigao ovamo. Ne

znam što bih vam drugo rekao.

Jeste li nekoga vidjeli? Nešto neobično?

Nikoga. Ali svjetla su ţmirkala i zamračila se nekoliko puta.

Straţar klimne. Električna interferencija iz elektrofizičkog

laboratorija. To sam i mislio.

Hagen se odjavi i ode u vedru noć, tiho pjevušeći.

134

Drugi dio

PUT PROSPERTEERA

Poglavlje XVIII

25. listopada 1989. Key West, Florida

Pitt je leţao na leđima na hladnom betonu piste, gledajući

Prosperteera. Sunce je putovalo preko obzorja i polako pokrivalo

stari trup u pastelno narančasti ogrtač. Cepelin je zračio nekom

jezivom atmosferom, ili mu se to samo činilo, kao aluminijski duh

nesiguran što bi trebao opsjedati.

Bio je budan većinu puta od Washingtona do Key Westa,

gledajući Caesarove karte starog Bahamskog kanala i prateći

briţno označeni kurs LeBaronovog posljednjeg leta na

Prosperteeru. Zatvorio je oči, pokušavajući dobiti jasnu sliku

Prosperteerovog lutanja. Ako vreće plina u cepelinu nisu bile

napunjene na nekom brodu, što je bilo izuzetno malo vjerojatno,

jedini odgovor na pitanje gdje je Raymond LeBaron, bio je Kuba.

Nešto ga je mučilo, misao koja se nastavljala vraćati nakon što bi

je nesvjesno potisnuo, komad slike koji je postajao sve lucidniji

kad je počeo razmišljati o njemu.

A zatim se iznenada sve kristaliziralo. Let praćenja LeBaronovog

traga bio je namještaljka. Racionalan i logičan zaključak ostao je

nejasan obris u gustoj magli. Trik je bio pokušati ga uklopiti u

obrazac.

Njegov um lutao je raznim smjerovima, kad osjeti iznad sebe

sjenu.

135

Pa, reče poznati glas. Ĉini se da je Snjeguljica opet pala na staru

rutinu s jabukom.

Ili to ili hibernira, začuje se drugi poznati glas.

On otvori oči, zaštititi ih od sunca jednim dlanom, i pogleda

dvojicu nacerenih ljudi koji su ga gledali. Niţi od njih, mišićav

čovjek širokih grudi s crnom kovrčavom kosom i ţeljeznim

izgledom čovjeka koji uţiva jedući cigle za doručak, bio je Pittov

stari prijatelj i pomoćni direktor NAMP-a, Al Giordino.

Al posegne dolje, uhvati ispruţenu ruku, i povuče Pitta na noge

lako kao čistač koji diţe praznu konzervu piva s trave.

Polazimo za dvanaest minuta.

Je li naš bezimeni pilot već došao?, upita Pitt.

Drugi čovjek, nešto viši i mnogo mršaviji od Giordina, zavrti

glavom. Nema znaka.

Rudi Gunn gledao je svojim plavim očima povećanim debelim

lećama naočala. Izgledao je kao pothranjeni pomoćnik knjigovođe

koji jedva čeka odlazak u mirovinu. Ali, taj utisak bio je pogrešan.

Gunn je bio u nadzornim tijelima NAMP-ovih oceanografskih

projekata. Dok se admiral Sandecker borio s Kongresom i

federalnom birokracijom, Gunn je nadzirao svakodnevne operacije

agencije. Za Pitta je bila velika pobjeda dobiti od Sandeckera ta

dva čovjeka.

Ako ţelimo krenuti u isto vrijeme kao i LeBaron, morat ćemo

krenuti sami, reče Giordino nezabrinuto.

Mislim da to moţemo, reče Pitt.

Proučio si priručnik za let?

Giordino klimne. Dobivanje dozvole zahtijeva pedeset sati

instrukcija i leta. Osnovno upravljanje nije teško, ali umjetnost

odrţavanja stabilnosti na jakom vjetru zahtijeva vjeţbu.

Pitt se nasmiješi Giordinu. Oprema je na palubi?

136

Utovarena i pričvršćena, uvjeri ga Gunn.

Onda, valjda, moţemo krenuti.

Kad su prišli Prosperteeru, LeBaronoov šef posade siđe niz ljestve

iz upravljačke kabine. Reče nekoliko riječi jednom članu posade i

prijateljski im mahne.

Spreman je za polijetanje, gospodo.

Koliko smo blizu stvarnim vremenskim uvjetima prethodnog

leta?, upita Pitt.

Gosp. LeBaron je letio u vjetar od pet milja na sat s jugoistoka.

Vaš vjetar je osam milja na sat, pa morate misliti na

kompenzaciju. Iznad otoka Turks i Caicos dolazi uragan.

Meteorolozi su ga nazvali Mala Eva jer ima promjer samo šezdeset

milja. Misli se da će skrenuti na sjever prema Carolini. Ako se

vratite do 14 sati, vanjski rubovi Male Eve trebali bi vas lijepo

pogurnuti na povratku kući.

A, ako ne?

Što ne?

Ne vratimo se do 14 sati?

Šef posade slabo se nasmiješi. Ne preporučam da upadnete u

tropsku oluju s vjetrom od pedeset milja na sat, barem ne u

šezdeset godina starom cepelinu.

Imate jake argumente, prizna Pitt.

S obzirom na vjetar u lice, reče Gunn, nećemo stići do područja

potrage prije deset i trideset. To nam ne ostavlja mnogo vremena

za potragu.

Da, reče Giordino, ali LeBaronov kurs trebao bi nas dovesti na

pravo mjesto.

Sve je to nategnuto, reče Pitt za sebe. Previše nategnuto.

137

Tri čovjeka iz NAMP-a htjeli su se popeti na palubu kad se pojavi

LeBaronova limuzina i stane uz cepelin. Angelo iziđe van i otvori

putnička vrata. Jessie iziđe na sunce i priđe im, odjevena u

otmjeno safari odijelo, s kosom vezanom u šal u stilu tridesetih

godina. Nosila je koţnu letačku torbu.

Jesmo li spremni?, reče ona vedro, prošavši kraj njih i popevši se

uz ljestve u upravljačku kabinu.

Gunn mrko pogleda Pitta. Nisi nam rekao da idemo na piknik.

Ni meni nije nitko rekao, reče Pitt gledajući Jessie, koja se okrene

na ulazu.

Moja greška, reče Jessie. Zaboravila sam spomenuti da sam ja

vaš pilot.

Giordino i Gunn pogledaju se kao da su progutali ţivu lignju. Na

Pittovom licu bio je izraz zabavljanja. On reče Stvarno?

Raymond me naučio letjeti na Prosperteeru, reče ona.

Imam više od osamdeset sati leta i dozvolu.

Stvarno, ponovi Pitt, zainteresiravši se.

Giordino nije vidio u tome ništa smiješno.

Znate li i roniti, gšo LeBaron?

S opremom ili bez nje? Imam oba certifikata.

Ne moţemo uzeti ţenu, reče Gunn odlučno.

Molim vas, gđo LeBaron, molio je šef posade. Ne znamo što se

dogodilo s vašim muţem. Let moţe biti opasan.

Koristit ćemo isti komunikacijski plan kao i Raymond, reče ona

ignorirajući ga. Ako pronađemo nešto zanimljivo, prenijet ćemo to

normalnim načinom, bez kodova ovaj put.

To je smiješno, reče Gunn.

Pitt slegne. Pa, ne znam. Ja glasujem za nju.

138

Ne misliš to stvarno!

Zašto ne?, odgovori Pitt s ciničnim osmijehom. Ĉvrsto vjerujem u

jednaka prava. I ona ima pravo poginuti kao i mi.

Zemaljska posada stajala je mirno poput vojnika, dok su im oči

slijedile stari cepelin koji se dizao prema sunčevom zalasku. On

iznenada počne ponirati. Zadrţali su dah kad je kotač za slijetanje

dodirnuo vrh vala. Zatim se ponovno vrati u zrak i počne se

dizati.

Netko nervozno promrmlja. Diţi se, mali, diţi se.

Prosperteer se s mukom dizao stopu po stopu, dok se konačno

nije izravnao na sigurnoj visini. Posada je gledala nepomično, dok

cepelin nije postao sitna tamna točka iznad tihog obzorja. Stajali

su i kad se više ništa nije vidjelo, tiho, s osjećajem straha u

srcima. Ovaj put neće igrati odbojku. Svi uđu u kamion za

odrţavanje, preopteretivši sustav hlađenja zraka, okupivši se oko

radija.

Prva poruka stigla je u sedam sati. Pitt objasni teško podizanje.

Jessie nije dovoljno kompenzirala nedostatak teţine zbog viška

tereta koji su Giordino i Gunn stavili na palubu.

Od tada do 14 sati, Pitt će drţati frekvenciju otvorenom i

odrţavati dijalog, uspoređujući svoje opservacije s prijepisom

izvješća LeBaronovog leta.

Šef posade uzme mikrofon.

Prosperteer, ovdje bakina kuća. Gotovo.

Reci, bako.

Moţete li mi dati zadnji poloţaj VIKOR satelita?

Primljeno. VIKOR očitavanje H3608 do T8090.

Šef posade brzo ucrta poloţaj na karti. Prosperteer, izgledate

dobro. Imam vas pet milja juţno od Guinchos Caya na bahamskoj

obali. Gotovo.

139

I ja očitavam isto, bako.

Kakvi su vjetrovi?

Sudeći po valovima, rekao bih da je vjetrić dostigao snagu od šest

bofora.

Slušajte, Prosperteer. Obalna straţa je izdala nove informacije o

Maloj Evi. Udvostručila je brzinu i krenula na istok. Upozorenja o

uraganu kruţe juţnim Bahamima. Ako ostane na sadašnjem

kursu, pogodit će istočnu obalu Kube negdje navečer. Ponavljam,

Mala Eva je krenula na istok i ide u vašem smjeru. Završite let i

krenite prema kući.

Hoćemo, bako. Okrećemo se na novi kurs prema Keysu.

Pitt je šutio sljedećih pola sata. U dva i trideset pet, šef posade

ponovno im se javi.

Prosperteer, javite se, molim. Gotovo. Bez odgovora.

Javite se, Prosperteer. Ovdje bakina kuća. Ĉujete li nas?

Još ništa.

Zrak u kamionu iznenada postane hladan kako su strah i nervoza

zahvatili posadu. Sekunde su puzile i trebala je vječnost da se

pretvore u minute, dok je šef pokušavao očajnički dobiti cepelin.

Ali, Prosperteer nije odgovorio.

Šef posade spusti mikrofon i iziđe iz kamiona odgurnuvši

zapanjenu posadu. On dotrči do parkirane limuzine i grozničavo

otvori zadnja vrata.

Nestali su! Izgubili smo ih, kao i zadnji put!

Ĉovjek koji je sjedio sam na straţnjem sjedalu jednostavno

klimne. Pokušavaj ih dozvati, reče on tiho.

Dok je šef jurio natrag do radija, admiral James Sandecker

podigne slušalicu telefona i okrene broj.

140

Gosp. predsjedniče.

Da, admirale.

Nestali su.

Razumijem. Obavijestio sam admirala Clydea Monforta iz

Karipskoga specijalnog zdruţenog odreda. Već je uzbunio brodove

i zrakoplove oko Bahama. Ĉim završimo razgovor, naredit ću mu

da lansira potragu.

Molim vas, istaknite mu potrebu za brzinom. Informiran sam da

je Prosperteer nestao na predviđenom putu uragana.

Vratite se u Washington, admirale, i ne brinite. Vaši ljudi i gđa

LeBaron bit će primijećeni i pokupljeni za nekoliko sati.

Pokušat ću dijeliti vaš optimizam, gosp. predsjedniče. Hvala vam.

Ako je postojala jedna doktrina u koju je Sandecker vjerovao svim

svojim srcem, bilo je to nikad ne vjeruj političaru. On nazove

drugi broj. Admiral James Sandecker. Ţelio bih govoriti s

admiralom Monfortom.

Odmah, gospodine.

Jim, to si ti?

Halo, Clyde. Drago mi je što te čujem.

Kvragu, bilo je to prije dvije godine. Što ti je na umu?

Reci mi, Clyde, jesi li dobio naredbu za provođenje misije

spašavanja na Bahamima?

Gdje si to čuo?

Kruţe glasine.

To mi je novost. Većina naših karipskih snaga izvode vjeţbu

amfibijskog iskrcavanja na Jamajki.

Jamajki?

141

Mali prikaz vojne sposobnosti za plašenje Sovjeta i Kubanaca.

Neka Castro bude uznemiren, i misli da ćemo ga napasti jednoga

dana.

Hoćemo li?

Zašto? Kuba je najbolja reklamna kampanja koja promovira

komunizam kao ekonomsku propast. Osim toga, bolje da

Sovjetski Savez baca dvanaest milijuna dolara na dan u Castrov

zahod nego mi.

Nisi primio zapovijed da paziš na cepelin koji je ovoga jutra poletio

iz Keysa?

Na drugom kraju linije nastane zlokobna tišina.

To ti vjerojatno ne bih trebao reći, Jime, ali dobio sam verbalnu

naredbu u vezi s cepelinom. Rečeno mi je da drţim brodove i

zrakoplove dalje od Bahama i blokiram sve komunikacije koje

dolaze iz tog područja.

Zapovijed je došla ravno iz Bijele kuće?

Ne idi dalje no što smiješ, Jime.

Hvala na iskrenosti, Clyde.

I drugi put. Nadimo se sljedeći put kad budem u Washingtonu.

Jedva čekam.

Sandecker spusti slušalicu, lica crvenog od bijesa, dok mu je u

očima gorjela vatra.

Neka im Bog pomogne, promrmlja on kroz stisnute usne.

Svi smo prevareni.

142

Poglavlje XIX

Jessieno glatko lice visokih jagodica bilo je napeto od napora

borbe protiv naleta vjetra i kiše koja je udarala u koţu cepelina.

Ruke i zapešća su joj trnuli dok je pomicala ručke i veliku

upravljačku polugu za kontrolu visine. Uz dodanu teţinu od kiše,

postalo je gotovo nemoguće odrţavati golemu zračnu lađu

mirnom. Počela je osjećati ledeni dodir straha.

Moramo krenuti prema najbliţem kopnu, reče ona nesigurnim

glasom. Ne mogu se odrţavati još dugo u ovoj turbulenciji.

Pitt je pogleda.

Najbliţe kopno je Kuba.

Bolje je biti uhićen nego mrtav.

Još ne, odgovori Pitt iz svojeg sjedala s desne strane i malo iza

nje. Ostanite još malo. Oluja će nas odnijeti do Key Westa.

Bez radija, neće znati gdje traţiti ako se budemo morali spustiti

na more.

Trebali ste misliti na to prije no što ste prolili kavu po

primopredajniku i pokvarili ga.

Ona ga pogleda. Boţe, pomisli, to je izludujuće. Naginjao se nad

desni prozor, nonšalantno gledajući more kroz dalekozor.

Giordino je promatrao lijevu stranu, dok je Gunn očitavao ispise

navigacijskog računala VIKOR i stavljao njihov kurs na kartu.

Svako malo, Gunn bi mirno ispitao oznake na rekorderu

Schonstedtovog gradiometra, instrumenta za detekciju ţeljeza

mjerenjem magnetske snage. Sva tri čovjeka izgledala su kao da

nemaju nikakvih briga.

Niste li čuli što sam rekla?, upita ona očajno.

Ĉuli smo, odgovori Pitt.

143

Ne mogu kontrolirati cepelin na ovom vjetru. Preteţak je. Moramo

izbaciti balast ili sletjeti.

Zadnji balast izbacili smo prije sat vremena.

Onda se riješite toga smeća koje ste donijeli na palubu, naredi

ona, pokazavši prema malom brdu aluminijskih kutija privezanih

za palubu.

Ţao mi je. To smeće, kako ga vi zovete, moţe nam zatrebati.

Ali, gubimo visinu.

Učinite najbolje što moţete.

Jessie pokaţe kroz prozor. Otok s naše desne strane je Cayo

Santa Maria. Kopno iza njega je Kuba. Krenut ću juţnim kursom i

riskirati s Kubancima.

Pitt se okrene od prozora i pogleda je odlučnim pogledom svojih

zelenih očiju. Bili ste dobrovoljac za ovu misiju, reče on grubo.

Htjeli ste biti jedan od momaka. Sada ostanite s nama.

Upotrijebite glavu, Pitt, otrese se ona. Ako budemo čekali još sat

vremena, uragan će nas rastrgati na komade.

Mislim da imamo nešto, pozove ih Giordino.

Pitt dođe na lijevu stranu. U kojem smjeru?

Giordino pokaţe prstom. Baš smo prošli iznad. Oko dvije stotine

jarda od krme.

Veliki, reče Gunn uzbuđeno. Očitavanja su izvan skale.

Skrenite lijevo, naredi Pitt Jessie.

Vratite nas natrag istim kursom.

Jessie se nije prepirala.

Zahvaćena groznicom otkrića, osjetila je kako je iscrpljenost

napušta. Gurnula je ručke naprijed i okrenula cepelin ulijevo,

koristeći vjetar. Vihor udari aluminijski trup, uzrokujući drhtaj u

144

cijeloj letjelici. Zatim se kretanje smiri i cepelin krene glatko kad

je vjetar počeo puhati u krmu. Unutrašnjost upravljačke kabine

bila je tiha poput kripta katedrale. Gunn je odmotao traku s

gradiometra dok nije visjela četiri stotine stopa ispod trbuha

cepelina i dodirnula valove. Zatim obrati paţnju na rekorder i

sačeka da se pisaljka vodoravno zanjiše preko papira. Uskoro,

ona se pomakne i počne šarati papirom.

Dolazimo do mete, reče Gunn.

Giordino i Pitt ignorirali su vjetar i nagnuli se kroz prozor. More je

bilo sve nemirnije i pjena je prštala s vrhova valova, oteţavajući

pogled u prozirnu dubinu.

Jessie se sve više borila s upravljačem, pokušavajući smanjiti

divlje treskanje i njihanje cepelina koji se ponašao poput kita koji

se penje uz brzice rijeke Colorado.

Imam ga vikne iznenada Pitt. Leţi sjeverno i juţno, oko sto jarda

od desne strane.

Giordino dođe na suprotnu stranu upravljačke kabine i pogleda

dolje. U redu, i ja ga vidim.

Moţete li vidjeti znakove dizalica?, upita Gunn.

Figura je jasna, ali ne mogu vidjeti detalje. Rekao bih da je

osamdeset stopa ispod površine.

Prije devedeset, reče Pitt.

Je li to Kiklop, upita Jessie nervozno.

Prerano je za reći.

On se okrene Gunnu. Označi poloţaj od VIKOR-a.

Poloţaj označen, potvrdi Gunn.

Pitt klimne Jessie. U redu, pilote, prijeđimo još jednom iznad. I

ovaj put pokušajte lebdjeti iznad mete.

Zašto me ne zatraţite da pretvorim olovo u zlato?, odvrati mu ona.

145

Pitt priđe i lagano je poljubi u obraz. Odlični ste. Izdrţite još malo

i zamijenit ću vas.

Nemojte se ponašati pokroviteljski prema meni, reče ona jetko, ali

oči joj poprime topli izraz, a linije oko usta se opuste. Samo mi

recite kada da zaustavim autobus.

Vrlo je samovoljna, pomisli Pitt. Prvi put osjeti da zavidi

Raymondu LeBaronu. On se vrati natrag i stavi ruku na Gunnovo

rame.

Upotrijebi klinometar i vidi moţeš li pribliţno izmjeriti njegove

dimenzije.

Gunn klimne. Hoću.

Ako je to Kiklop, reče Giordino sretno, prokleto si dobro pogodio.

Mnogo sreće pomiješano s malo vidovitosti, prizna Pitt.

To i činjenica da su nas Raymond LeBaron i Buck Caesar

usmjerili prema cilju. Zagonetka je zašto Kiklop leţi izvan glavne

brodske rute.

Giordino bespomoćno zavrti glavom. Vjerojatno nećemo nikada

saznati.

Vraćamo se nad metu, reče Jessie.

Gunn postavi udaljenost na klinometru i zatim pogleda kroz

okular, mjereći duljinu sjenovitog predmeta ispod vode. Uspio je

odrţati instrument mirnim dok se Jessie borila s vjetrom.

Ne moţemo točno izmjeriti širinu jer je nemoguće vidjeti leţi li

uspravno ili na strani, reče on, proučavajući kalibraciju.

A duljina?, upita Pitt.

Izmedu petsto trideset i petsto pedeset stopa.

Izgleda dobro, reče Pitt s vidnim olakšanjem. Kiklop je imao

petsto četrdeset pet stopa.

146

Ako se spustimo bliţe, mogao bih izmjeriti preciznije, reče Gunn.

Još jednom, Jessie, pozove Pitt.

Mislim da ne. Ona podigne ruke s upravljača i pokaţe kroz

prednji prozor. Odbor za doček.

Njen izraz činio se mirnim, gotovo previše mirnim, dok su ljudi

fascinirano promatrali kako se helikopter materijalizira iz oblaka

na tisuću stopa iznad cepelina. Nekoliko sekunda činilo se da visi

u zraku, poput sokola koji vreba goluba. Zatim se poveća dok se

pribliţavao i zaokruţi na paralelni kurs s Prosperteerom. Kroz

dalekozore su mogli vidjeti mrka lica pilota i dva para ruku s

automatskim puškama koje su stršile kroz bočna vrata.

Doveli su prijatelje, reče Gunn kiselo. Gledao je dalekozorom

kubansku topovnjaču na udaljenosti od četiri milje koja se

probijala kroz valove, razbacujući oko sebe morsku pjenu.

Giordino je šutio. On odveţe kutije i počne bacati sadrţaj na pod

što je brţe mogao. Gunn mu se pridruţi, dok je Pitt počeo

sastavljati neobičan zaslon.

Drţe znak na engleskom, reče Jessie.

Što piše?, upita Pitt bez podizanja pogleda.

Slijedite nas i ne upotrebljavajte radio, pročita ona naglas.

Što da učinim?

Očito ne moţemo upotrijebiti radio, pa im se nasmiješite i

mahnite. Nadajmo se da neće pucati kad vide ţenu.

Ne bih računao na to, reče Giordino.

I nastavite lebdjeti iznad olupine, doda Pitt.

Jessie se nije sviđalo to što se događalo u kontrolnoj kabini.

Njeno lice primjetno je problijedjelo. Ona reče; Bolje da učinimo

što ţele.

147

Jebeš njih, reče Pitt hladno. On otkopča njen pojas sjedala i

podigne je od upravljača. Giordino doda par zračnih spremnika i

Pitt joj brzo namjesti remenje preko leđa. Gunn joj doda masku za

lice, peraje, i prsluk za kompenzaciju dubine.

Brzo, naredi on. Navucite to.

Ona je zbunjeno stajala. Što radite?

Mislio sam da znate, reče Pitt. Idemo na plivanje.

Što? Tamne ciganske oči raširile su se, ne toliko iz straha koliko

iz zaprepaštenja.

Nema vremena da obrana odrţi završni govor, reče Pitt mirno.

Nazovite to ludim planom da ostanemo ţivi i ne razbijajte glavu.

Sada učinite kako sam rekao i lezite na palubu iza zaslona.

Giordino pogleda sumnjičavo zaslon debeo jedan inč.

Nadajmo se da će djelovati. Mrzio bih biti ovdje ako metak pogodi

zračni spremnik.

Ne boj se, odgovori Pitt dok su trojica ljudi brzo navlačili ronilačka

odijela. Plastika visoke tvrdoće. Sigurno zaustavlja sve do

projektila od dvadeset milimetara.

Bez kontrole nad upravljačem, cepelin se nagne postrance pod

naletima vjetra i krene prema dolje. Svi se instinktivno spuste na

palubu i uhvate za najbliţe predmete. Kutije s opremom divlje se

zakotrljaju preko palube i udare u pilotska sjedala.

Nije bilo oklijevanja ni daljnjih pokušaja komunikacije. Kubanski

zapovjednik helikoptera, misleći da je iznenadan pokret cepelina

pokušaj bijega, naredi otvaranje vatre. Oluja metaka pogodi

desnu stranu palube s manje od trideset jarda. Upravljačka

kabina odmah se razleti na komadiće. Stari prozori raspadnu se u

mlazu krhotina koje zaspu palubu. Kontrole i ploča s

instrumentima pretvoreni su u gomilu smeća, ispunjavajući

razbijenu kabinu dimom iz strujnih krugova.

148

Pitt je leţao na Jessie, a Gunn i Giordino su ga pokrivali,

slušajući kako čelični meci udaraju u nepropusni zaslon. Zatim

strojničar u helikopteru promijeni metu i koncentrira se na

motore. Aluminijske oplate su razderane pod razornom vatrom i

odbačene u dubinu. Motori zakašlju i zašute, s uništenim

cilindrima, dok se nafta cijedila miješajući se s crnim dimom.

Spremnici za gorivo Jessie nadjača buku. Eksplodirat će!

To je naša najmanja briga, vikne joj Pitt u uho. Kubanci ne

koriste zapaljive metke, a spremnici su napravljeni od neoprenske

gume koja se sama začepljuje.

Giordino otpuzi do gomile kutija s opremom i uzme nešto što je

Jessie izgledalo poput cjevastog kontejnera. On ga gurne ispred

sebe na nagnutoj palubi.

Trebaš pomoć?, vikne Pitt.

Ako mi Rudi pridrţi noge.. njegov glas odluta.

Gunn nije trebao upute. On se odupre stopalima o zid radi

podrške i uhvati Giordina oko koljena.

Cepelin je bio potpuno izvan kontrole, mrtav na nebu, dok mu je

nos bio usmjeren u more pod kutom od četrdeset stupnjeva.

Počeo je tonuti s neba dok su Kubanci zasipali mecima njegov

izloţeni trup. Stabilizatori su još bili istureni, ali stari

Prosperteerbio je u samrtnim mukama.

Ali, neće umrijeti sam.

Giordino otvori cijev, izvadi raketni lanser M72 i ubaci u njega

raketu od 66 milimetara. Polako, krećući se s velikim oprezom, on

gurne vrh cijevi oruţja kroz slomljeno staklo i nacilja.

Zapanjenim ljudima u patrolnom brodu na manje od jedne milje

udaljenosti činilo se da se helikopter dezintegrirao u golemoj

vatrenoj gljivi. Zvuk eksplozije probio se kroz zrak poput

grmljavine, nakon čega je uslijedila kiša savijenog metala koji je

šištio i pušio se pri udaru u vodu.

149

Cepelin je još bio tamo, polako se okrećući po osi. Helij je izlazio

kroz rupe u trupu. Kruţni potpornji počeli su pucati poput suhih

štapića. Izdišući svoj zadnji dah, Prosperteerse počeo urušavati u

sebe, kolabirati poput ljuske jajeta, te padati u uzburkanu vodu.

Sve se dogodilo tako brzo. Za manje od dvadeset sekunda oba

motora su izletjela iz svojih leţišta, i potporne grede koje su drţale

kabinu su se raspale uz strašno cviljenje. Poput krhke igračke

koju je na pločnik bacilo zločesto dijete, unutrašnja konstrukcija

raspadala se u agoniji.

Kontrolna kabina nastavila je tonuti u dubinu, dok je voda

prodirala kroz razbijene prozore. Bilo je to kao da neki div pritiska

cepelin prema dolje dok konačno nije potonuo u dubinu. Zatim se

kabina oslobodi i padne poput lista, praćena zbrkom ţica i

kablova. Ostaci duraluminijskog trupa su slijedili za njom,

lepršajući poput pijanih šišmiša u letu.

Plova riba pobjegne ispod tonuće mase trenutak prije nego što je

udarila u morsko dno udar je napravio guste oblake finog pijeska.

Zatim je sve bilo tiho poput groba, a mrtvački mir prekidalo je

samo grgljanje zraka.

Na uzburkanoj površini zapanjena posada topovnjače počela je

traţiti preţivjele. Našli su samo rastuće mrlje goriva i ulja.

Vjetar pribliţavajućeg uragana narastao je do osam bofora. Valovi

su dosegnuli visinu od osamnaest stopa, onemogućivši potragu.

Kapetan se morao vratiti u sigurnu luku na Kubi, ostavivši iza

sebe zlokobno more.

Poglavlje XX

Neprozirni oblaci pijeska koji su skrivali ostatke Prosperteera

polako su se razilazili nošeni slabom strujom na dnu. Pitt ustane

150

na šake i koljena te pogleda olupinu kontrolne kabine. Gunn je

sjedio na palubi, s leđima pritisnutim na zid. Njegov lijevi članak

bio je natekao u obliku kokosovog oraha, ali udisao je kroz

disalicu i podigao jednu ruku s prstima podignutim u znak V.

Giordino se podigne i pritisne desnu stranu svojih grudi. Jedan

slomljeni članak i vjerojatno nekoliko rebara, pomisli Pitt. Moglo

je biti gore. On se sagne nad Jessie i podigne joj glavu. Oči su joj

bile prazne iza stakla maske. Šuplje šištanje njenog regulatora te

podizanje grudi ukazivalo je da je disanje normalno, moţda i

prebrzo. On prijeđe svojim prstima preko njenih ruku i nogu, ali

ne nađe znakove loma. Osim plavocrnih masnica koje će nastati u

sljedećih dvadeset četiri sata, izgledala je čitavo. Kao da ga

uvjerava, ona posegne za njegovom rukom i čvrsto je stisne.

Zadovoljan, Pitt pomisli na sebe. Svi zglobovi bili su u redu, mišići

su funkcionirali, ništa nije bilo iskrivljeno. Ipak, nije bio

neozlijeđen. Ljubičasta kvrga rasla mu je na čelu, a primijetio je i

čudno kočenje u vratu. On se utješi činjenicom da nitko nije

krvario. Jedno izbjegavanje smrti bilo je dovoljno za jedan dan,

mislio je on. Zadnja stvar koju su trebali bio je napad morskih

pasa.

Sada se fokusirao na sljedeći problem izići iz kontrolne kabine.

Vrata su bila zaglavljena, što nije bilo čudno nakon svega. On

sjedne na butine, uhvati savijeni okvir objema rukama i ispruţi

noge. Pritisak vode ublaţavao je potisak njegovih nogu. Osjećao

se kao da pokušava izbiti dno goleme zdjele ljepila. Kod šestog

pokušaja, kad su njegova stopala bila pri kraju snaga, metalni

poklopac popusti i vrata se otvore prema van u sporom pokretu.

Giordino iziđe prvi, obavijen mjehurićima iz regulatora disanja.

On posegne natrag unutra, ukopa stopala u pijesak, pripremi se

za bol u grudima koja će sigurno doći i snaţno povuče. Pitt i

Gunn gurali su sa strane, i veliki nespretni zaveţljaj polako iziđe

kroz vrata te padne na pijesak. Zatim je do njegovih ruku stiglo

osam čeličnih spremnika sa 104 kubne stope zraka.

151

U uništenoj kabini Jessie se borila da izjednači pritisak u svojim

ušima s pritiskom u okolini. Krv je urlala i bol je eksplodirala u

njenoj glavi, nadjačavajući traumu pada. Ona se uhvati za nos i

snaţno puhne. U petom pokušaju u njenim ušima konačno

pukne, a olakšanje je bilo tako veliko da su joj suze navrle na oči.

Ona uhvati ustima regulator zraka i duboko udahne. Kako bi bilo

lijepo probuditi se u vlastitom krevetu, pomisli ona. Nešto joj

dodirne ruku. Bila je to druga ruka, čvrsta i gruba. Ona pogleda

gore i vidje Pittove oči kako je gledaju kroz masku bile su

nasmiješene. On joj klimne da ga slijedi.

Izveo ju je van u golemi tekući prostor. Ona pogleda gore,

gledajući mjehuriće zraka kako jure prema površini. Unatoč

turbulenciji, vidljivost na dnu bila je gotovo dvije stotine stopa i

jasno je mogla vidjeti cijelu duljinu zračnog broda kako leţi na

maloj udaljenosti od kontrolne kabine. Gunn i Giordino nisu bili

na vidiku.

Pitt joj pokaţe da čeka kod spremnika za zrak i čudnog zaveţljaja.

On provjeri kompas na lijevom zapešću i zapliva u plavu

izmaglicu. Jessie je plutala bez teţine, a glava joj se osjećala

lagano pod utjecajem dušikove narkoze. Osjećaj usamljenosti je

preplavi, ali brzo nestane kad se Pitt opet pojavio. On joj da znak

da ga slijedi, a zatim se okrene i polako otpliva. Udarajući

nogama, ona ga brzo dostigne.

Bijelo pješčano dno prelazilo je u skupine koralja nastanjene

ribama čudnih oblika. Njihove prirodne svijetle boje bile su

prigušene do blago sivih nijansa apsorpcijom vodenih čestica koje

su filtrirale crvenu, narančastu i ţutu boju, ostavljajući samo

zelenu i plavu. Mahali su svojim perajama, krećući se neposredno

iznad čudne i egzotično oblikovane podvodne dţungle, dok su ih

promatrale plove malih tropskih ribica. Zabavni prizor podsjetio je

Pitta na djecu koja gledaju golemi balon u obliku lika iz crtanih

filmova što plovi niz Broadway na paradi za Dan zahvalnosti.

Iznenada Jessie ukopa prste u Pittovu nogu i pokaţe gore i iza

sebe. Tamo, na samo dvadeset stopa udaljenosti, lijeno je plutala

152

plova barakuda. Bilo ih je barem dvije stotine, a niti jedna nije

bila manja od četiri stope. Okrenule su se kao jedna i počele

kruţiti oko ronilaca pokazujući radoznalost. Zatim, odlučivši da

Pitt i Jessie nisu vrijedni paţnje, odjure u trenutku i izgube se u

plavetnilu.

Kad se Pitt okrenuo, vidio je kako se Rudi Gunn pojavljuje iz

mutne plave zavjese. Gunn se zaustavi i pokaţe im da poţure u

njegovom smjeru. Zatim prstima napravi znak V.

Značenje je bilo jasno. Gunn snaţno zamahne jednom perajom,

brzo se podignuvši pod kutom dok nije bio na trideset stopa iznad

koraljnog krajolika, a Pitt i Jessie su ga pratili.

Plivali su gotovo stotinu jarda kad Gunn naglo uspori i zakrivi

tijelo u okomiti poloţaj, ispruţi ruku, lagano savije prst

pokazujući poput Smrti.

Poput ukletog dvorca u magli vorkshirske pustopoljine, fantomski

oblik Kiklopa dizao se u tmini, zao i zlokoban, kao da je neka

neizreciva sila vrebala u njegovoj utrobi.

Poglavlje XXI

Pitt je ronio na mnoge olupine i bio je prvi čovjek koji je vidio

Titanic, ali gledanje izgubljenog sablasnog broda iz legenda

ukočilo ga je gotovo praznovjernim strahopoštovanjem. Spoznaja

da je to grobnica više od tri stotine ljudi samo je produbljivala

osjećaj zla.

Potopljeni brod leţao je na lijevoj strani uz nagib od najmanje

dvadeset pet stupnjeva, s pramcem prema sjeveru. Nije izgledao

kao nešto što bi trebalo leţati na dnu, i majka priroda obloţila je

uljeza velom taloga i morskih organizama.

153

Cijeli trup i nadgrađe bili su obloţeni morskim ţivotinjama svake

vrste spuţvama, školjkama, anemonama, morskom paprati, te

tankim algama koje su se graciozno njihale na strujama poput

ruku plesača. Osim iskrivljenog pramca i tri pale dizalice, brod je

bio iznenađujuće dobro očuvan.

Pronašli su Giordina kako zaposleno skida raslinje s malog dijela

ispod krmene ograde. On se okrene kad su došli i pokaţe svoje

djelo. Očistio je ime broda Kiklop.

Pitt pogleda svoj ronilački sat Doxa s narančastim brojčanikom.

Ĉinilo se da je prošla vječnost otkako se cepelin srušio, ali od

trenutka kad su isplivali iz kontrolne kabine prošlo je zapravo

samo devet minuta. Bilo je od najveće vaţnosti da sačuvaju zrak.

Još su morali pretraţiti olupinu i ostaviti dovoljno zraka za

dekompresiju.

Sigurnosna margina bila je opasno tanka. On provjeri Jessien

brojčanik i pogleda je u oči. Bile su jasne i svijetle. Disala je

polako, normalnim ritmom. Ona podigne palac u znak da je sve u

redu i koketno mu namigne. Njen dodir sa smrću u Prosperteeru

bio je na trenutak zaboravljen.

Pitt i njoj namigne. Ona uţiva u ovome, mislio je. Koristeći

znakove rukama za komunikaciju, njih četvero raširili su se u

liniju iznad kormila i počeli plivati uzduţ broda. Vrata straţnje

kabine su istrunula, a palubu od tikovine izjeli su crvi. Svaka

ravna površina bila je pokrivena talogom koji je brodu davao

izgled prašnjavog pokrova.

Jarbol za zastavu bio je gol, zastava SAD-a odavno je istrunula.

Dva krmena topa bila su usmjerena unatrag, nijema i napuštena.

Dvostruki dimnjak stajao je poput straţara iznad uništenih

ventilatora, greda i ograda, trulih namota ţice i kablova na kojima

su još visjeli hrđavi koloturi. Poput rudarskog naselja, svaki dio

palube pruţao je skrovište jeţevima, rakovima i drugim morskim

bićima.

154

Pitt je proučio nacrt Kiklopove unutrašnjosti i znao je da je

pretraga krmenog dijela gubitak vremena. Dimnjaci su stajali

iznad strojarnice i kabina za posadu. Kip La Dorade vjerojatno je

bio u glavnom teretnom dijelu ispod mosta i prednjeg dijela

broda. On pokaţe drugima da nastave prema pramcu.

Plivali su polako i paţljivo uzduţ prolaza koji se pruţao iznad

otvora za ugljen, zaobilazeći velike kante za utovar i korodirane

dizalice koje su se pruţale prema zrakama sunca. Postalo im je

jasno da je Kiklop umro brzom i nasilnom smrću. Truli ostatci

čamaca za spašavanje bili su zauvijek zamrznuti u svojim

leţištima i većina nadgrađa izgledala je kao da ga je zdrobila

monstruozna šaka.

Ĉudni kockasti oblik mosta polako je poprimao konture u

plavozelenom sumraku. Dvije potporne noge s desne strane su

pukle, ali nagib trupa ulijevo kompenzirao je kut. U neskladu s

ostatkom broda, most je bio savršeno vodoravan.

Tama je s druge strane vrata kormilarnice izgledala zlokobno.

Pitt je uključio svoju lampu i polako uplivao unutra, pazeći da ne

uzburka talog na podu svojim perajama. Mutno svjetlo filtriralo se

kroz sluzave prozore na prednjem zidu. On ukloni blato sa

staklenog poklopca brodskog sata. Kazaljke su bile zaustavljene

na 12.21. Zatim ispita veliki stalak za kompas. Unutrašnjost je

još bila suha i igla je slobodno plutala u kerozinu, pokazujući

sjever. Pitt primijeti da je brodski smjer 340 stupnjeva.

S druge strane kompasa, pokriveno kolonijom spuţava koje su

pocrvenjele pod Pittovom svjetiljkom, bila su dva predmeta koja

su izlazila iz poda i širila se na vrhu. Radoznao, Pitt obriše

raslinje s lijevog, otkrivši staklenu površinu kroz koju je jedva

mogao pročitati riječi punom parom naprijed, pola, polako, vrlo

polako, stop i motori isključeni. Bio je to telegraf za izdavanje

naredba strojarnici. On primijeti da mjedena strjelica pokazuje

punom parom naprijed. Zatim dopliva do desnog telegrafa.

Strjelica je bila na motori isključeni.

155

Jessie je bila na oko osam stopa od Pitta kad prigušeno krikne on

osjeti trnce na vratu. Okrene se misleći da ju je napao morski

pas, ali ona je frenetično gestikulirala prema dva predmeta koji su

virili iz blata.

Dvije ljudske lubanje u blatu do nosnih otvora zurile su kroz

prazne očne duplje. Pitt se osjeti kao da ga netko promatra. Kosti

drugog mornara počivale su pri osnovi kormila, a jedna ruka još

je bila zaglavljena između ţbica kotača. Pitt se upita bi li jedan on

njih mogao biti kapetan Worley.

Nije bilo ničega drugog, pa Pitt izvede Jessie iz kormilarnice niz

hodnik do prostorija za posadu i putnike. Gotovo istodobno,

Gunn i Giordino nestali su u otvoru koji je vodio do malog

teretnog prostora.

Sloj blata bio je plitak u tom dijelu broda, dubine ne više od

jednog inča. Hodnik je vodio do dugog prolaza s malim odjeljcima

sa strane. Svaki je sadrţavao krevet, porculanski umivaonik,

raštrkane osobne stvari i kostur svojeg stanara.

Pitt ubrzo prestane brojiti mrtve. Zastane i doda zrak u svoj

kompenzator plutanja kako bi odrţao tijelo u lebdenju, u

vodoravnom poloţaju. Najmanji dodir njegovih peraja napravio bi

veliki oblak zasljepljujućeg blata.

Pitt lupne Jessie po ramenu i osvijetli malu prostoriju s kadom i

dva zahoda. Načini upitnu gestu. Ona se nasmiješi i načini

komični, ali negativni odgovor.

On slučajno udari svjetiljkom u cijev koja je vodila uzduţ stropa i

trenutačno je isključi. Iznenadna tama bila je tako potpuna i

zagušujuća kao da su spušteni u lijes sa zatvorenim poklopcem.

Nije ţelio ostati okruţen vječnom tamom unutar Kiklopove

grobnice, te brzo upali svjetlo, osvijetlivši koloniju ţutih i crvenih

spuţava koje su rasle uza zidove prolaza.

Uskoro je postalo jasno da neće pronaći kip La Dorade. Vratili su

se natrag prolazom smrti i izišli na prednji dio palube. Giordino je

156

čekao, pokazavši prema otvoru koji je bio poluotvoren. Pitt se

provuče, udarivši svojim spremnicima za kisik u okvir, te se

spusti niz trule ljestve.

Zapliva kroz teretni prostor za prtljagu, obilazeći gomilu trulog

otpada, krećući se prema nezemaljskom sjaju Gunnove svjetiljke.

Gomila kostiju prolazila je ispod njega, a čeljusti lubanje bile su

ukočene u vječnom kriku uţasa.

On pronađe Gunna kako paţljivo ispituje unutrašnjost velikog

sanduka. Ostatci kostura dvojice ljudi bili su zaglavljeni između

sanduka i zida.

Jedan kratak trenutak Pittovo srce lupalo je s uzbuđenjem i

očekivanjem bio je siguran da će naći najveće blago potopljeno u

moru. A zatim Gunn pogleda gore, i Pitt ugleda razočaranje na

njegovom licu.

Sanduk je bio prazan.

Frustrirajuća pretraga teretnog prostora dovela je do

uznemirujućeg otkrića. U tamnoj sjeni nalazilo se ronilačko

odijelo, leţeći poput gumene lutke. Rukavi su bili rašireni, a

stopala su se nalazila u frankenštajnovskim čizmama s utezima.

Mjedena kaciga i grudna ploča pokrivali su glavu i vrat. Sa strane

je bila uvijena cijev s crijevom za zrak i kabelom za izvlačenje.

Bila je odrezana na oko šest stopa od kacige.

Sloj blata i sluzi na ronilačkom odijelu pokazivao je da tu leţi

mnogo godina. Pitt izvadi noţ pričvršćen za desno bedro i odvije

vijak koji je drţao vizir kacige. Ovaj polako popusti i Pitt ga ukloni

prstima. On otvori vizir i osvijetli unutrašnjost. Glava je još

zadrţala ostatke kose i mesa, zaštićena od destruktivnoga

morskog ţivota gumenim odijelom i sigurnosnim ventilima.

Pitt i njegova druţina nisu bili prvi koji su pokušali saznati

strašnu Kiklopovu tajnu. Netko drugi je već došao i odnio blago

La Dorade.

157

Poglavlje XXII

Pitt pogleda na svoj sat i izračuna vrijeme dekompresije. Doda još

jednu minutu svakom zaustavljanju kao sigurnosnu marginu za

eliminiranje mjehurića plina iz krvi i tkiva i sprječavanje agonije

ronilačke bolesti.

Nakon napuštanja Kiklopa zamijenili su gotovo prazne zračne

spremnike spremnicima iz rezerve koje su smjestili pokraj

kontrolne kabine, te počeli polako izranjavati na površinu.

Nekoliko stopa dalje, Gunn i Giordino dodali su zrak svojim

kompenzatorima plutanja kako bi odrţali traţenu dubinu dok

nose teţak sveţanj.

Ispod njih, u vodenom sumraku, Kiklop je leţao napušten i

osuđen na zaborav. Prije no što prođe drugo desetljeće, njegovi

hrđavi zidovi će se urušiti, a stoljeće kasnije, nemirno morsko dno

pokrit će ostatke pokrovom blata, ostavljajući samo nekoliko

komada koraljima prekrivenih predmeta da označe grob.

Iznad njih površina je bila vrtlog srebra. Na sljedećoj

dekompresijskoj stanici počeli su osjećati udare golemih valova i

morali su se boriti da ostanu zajedno. Nisu mogli stati na dubini

od dvadeset stopa. Njihova zaliha zraka bila je gotovo potrošena i

u dubini ih je čekala jedino smrt utapljanjem. Nisu imali

alternative nego da izrone i riskiraju na oluji.

Jessie je izgledala mirno i pribrano.

Pitt shvati da ona ne zna za opasnosti na površini. Jedina joj je

misao bila da će ponovno vidjeti nebo.

On izvrši zadnju provjeru vremena i pokaţe palcem prema gore.

Počeli su izronjavati kao jedan, a Jessie se drţala za Pittovu nogu.

Gunn i Giordino vukli su sveţanj. Svjetlo se pojačalo i kad je Pitt

pogledao gore, iznenadio se vidjevši vrtlog pjene na samo nekoliko

stopa iznad svoje glave.

158

On izroni, i podigne ga golemi strmi zid zelenila koji ga prenese

preko vrha visokog vala poput igračke iz kade. Vjetar je vrištao u

njegovim ušima i pjena mu je udarala u lice. On podigne masku i

trepne očima. Nebo na istoku bilo je puno tamnih oblaka,

mračnih poput ugljena, koji su letjeli iznad sivozelenog mora.

Brzina pribliţavajuće oluje bila je nevjerojatna. Ĉinilo se da skače

s jednog obzorja na drugo.

Jessie izroni kraj njega i pogleda široko otvorenih očiju crnu

naoblaku koja je jurila prema njima. Ona ispljune regulator zraka

i reče Što je to?

Uragan, vikne Pitt nadjačavši vjetar.

Dolazi brţe no što smo mislili.

O, Boţe, dahne ona.

Skinite svoje utege i spremnike za zrak, reče on.

Ostalima nije trebao reći ništa. Već su skinuli svoju opremu i

otvarali zaveţljaj. Oblaci su jurili iznad njih i oni se nađu u

sumračnom svijetu bez boja. Bili su zapanjeni divljinom

atmosferske sile. Vjetar iznenada udvostruči jačinu, ispunivši

zrak pjenom i razbijajući krijeste valova.

Zaveţljaj koji su tako briţljivo nosili sa sobom iz Prosperteera

naglo se napuše u čamac s izvanbrodskim motorom od dvadeset

konjskih snaga zatvorenim u vodonepropusnom plastičnom

omotaču. Giordino se otkotrlja na stranu, praćen Gunnom, i oni

fanatično pokidaju omot motora. Divlji vjetrovi odvlačili su čamac

od Pitta i Jessie. Razmak je rastao opasnom brzinom.

Sidro vikne Pitt. Baci sidro!

Gunn je jedva čuo Pitta u zavijajućem vjetru. On podigne

platnenu vreću u obliku stošca preko ruba. Na jednom kraju bila

je ţeljezna karika. Uzme uţe privezano za pramac čamca i

provuče ga kroz kariku. Kad je sidro počelo vući čamac prema

dolje, on se okrene na vjetru i uspori. Dok je Giordino radio oko

motora, Gunn baci uţe Pittu, koji ga zaveţe ispod Jessienih ruku.

159

Dok ju je Gunn vukao prema čamcu, Pitt je plivao iza nje, a valovi

su mu prelazili iznad glave. Maska mu je ispala s glave i slana

pjena bičevala mu je oči. On udvostruči svoje napore vidjevši da

more odnosi čamac brţe no što on pliva.

Giordinove mišićave ruke uhvate Jessieno zapešće i on je povuče

u čamac bez napora, kao da je bakalar od deset funta. Pitt je

stisnuo oči u tanke proreze. Više je osjetio nego vidio uţe koje mu

je palo preko ramena. Vidio je Giordinovo nasmiješeno lice kako

se naginje sa strane, i velike ruke koje drţe uţe. Zatim je leţao na

dnu čamca koji se divlje bacakao, dašćući i trljajući sol iz očiju.

Još trenutak i bio bi izvan dohvata uţeta, vikne Giordino.

Vrijeme leti kad se zabavljaš, dovikne mu Pitt.

Giordino zakoluta očima na Pittov odgovor i vrati se motoru.

Neposredna opasnost koja im je prijetila bila je sve veća. Dok se

ne aktivira motor koji bi pruţio malu razinu stabilnosti, valovi bi

ih mogli prevrnuti. Pitt i Gunn spustili su u more vreće s

balastom na uţadi, koje su privremeno smanjile prijetnju.

Snaga vjetra bila je nezemaljska. Udarao im je u glave i tijela, a

pjena im je bičevala tijela kao da dolazi iz topa za raspršivanje

pijeska. Mali čamac savijao se pod pritiskom bijesnog mora i vrtio

u pandţama oluje, ali nekako se nije prevrtao.

Pitt klekne na tvrdi gumeni pod, drţeći uţe desnom rukom, te

okrene leđa vjetru. Zatim pruţi lijevu ruku. Bio je to stari

mornarski trik koji je uvijek palio na sjevernoj hemisferi. Njegova

lijeva ruka pokazivala je središte oluje.

Bili su malo izvan centra, procijenio je. Neće imati zaštitu

relativne mirnoće u oku uragana. Njegova glavna putanja leţala je

dobrih četrdeset milja sjeverozapadno. Najgore je tek trebalo doći.

Prekrije ih val, a zatim drugi dva u brzom slijedu koji bi slomili

leda većem, rigidnijem brodu. Ali čvrsti čamac na napuhavanje

otresao je vodu i vratio se na površinu poput zaigranog tuljana.

160

Svi su uspjeli odrţati čvrst hvat i nitko nije izbačen preko ruba u

vodu.

Konačno Giordino signalizira da se motor pokrenuo. Nitko ga nije

mogao čuti u zavijanju vjetra.

Pitt i Gunn brzo izvuku sidro i vreće s balastom.

Pitt stavi šaku oko usta i vikne u Giordinovo uho; Kreni u smjeru

oluje!

Bilo je nemoguće zauzeti bočni kurs. Kombinirana snaga vjetra i

vode bi ih prevrnula. Pokušati krenuti ravno u oluju značilo bi

napor koji čamac ne bi preţivio. Jedina nada bila je krenuti

putem najmanjeg otpora.

Giordino mrko klimne i gurne ručku gasa. Ĉamac se oštro nagne i

jurne naprijed preko mora koje je potpuno pobijelilo od pjene. Svi

su se priljubili na pod, osim Giordina. On je sjedio s rukom

omotanom uţetom, drţeći upravljačku ručku motora slobodnom

rukom.

Dnevno svjetlo polako je slabilo i noć će se spustiti za sat

vremena. Zrak je bio vruć i teţak, što je oteţavalo disanje. Zid

vode smanjivao je vidljivost na manje od tristo jarda. Pitt posudi

Gunnovu ronilačku masku i podigne glavu iznad pramca. Bilo je

to kao da je stajao pod Nijagarinim slapovima gledajući uvis.

Giordino osjeti ledeni očaj dok se uragan u punom bijesu bacao

na njih. Bilo je pravo čudo što su preţivjeli tako dugo. Borio se

protiv mora u stanju kontrolirane uţurbanosti, očajnički čuvajući

njihovu malu oazu od valova. Neprestano je mijenjao gas,

pokušavajući voziti iza visokih krijesta, gledajući oprezno preko

ramena svakih nekoliko sekunda udolinu u valu trideset stopa

ispod i iza njih.

Znao je da je kraj blizu, imali su moţda sat vremena uz veliku

sreću. Bilo bi lako okrenuti čamac u oluju i odmah završiti sve.

Dozvoli si brz pogled na druge, te ugleda osmijeh ohrabrenja na

Pittovim usnama. Ako se njegov dugogodišnji prijatelj osjećao kao

161

da je blizu smrti, nije to pokazivao. Pitt mu veselo mahne i

nastavi gledati preko pramca. Giordino se morao pitati što gleda.

Pitt je proučavao valove. Bili su sve viši i strmiji, a vjetar je bacao

bijele konje od pjene s vrhova u sljedeću udolinu. Procijenio je

udaljenost između krijesta i zaključio da se grupiraju poput

prednje linije marširajuće kolone koja usporava korak.

Dno se pribliţavalo. Oluja ih je nosila u pliće vode.

Pittove oči naprezale su se da prodru kroz kaotični vodeni zid.

Polako, kao kad se razvija crnobijela fotografija, sjenovite prilike

počnu poprimati oblike.

Prva slika koja mu je prošla kroz um bila je slika zaprljanih

zubiju, crnih kutnjaka ostruganih bijelom pastom. Slika se izoštri

u tamne stijene koje su valovi zasipali velikim eksplozijama

bjeline. Promatrao je kako voda leti u nebo kad je povratni val

uradio u dolazeći zid. Zatim, kad se prizor privremeno smirio, on

primijeti niski greben koji se pruţao paralelno sa stijenama koje

su formirale prirodni zid ispred široke plaţe. To je morao biti

kubanski otok Cayo Santa Maria.

Pitt nije imao problema vizualizirati novu noćnu moru tijela

razderana na komade na koraljnom grebenu ili razbijena na

stijenama. On obriše sol s maske i ponovno pogleda. I tada ugleda

sitnu priliku da preţive oluju.

I Giordino ju je vidio mali prolaz između stijena. On krene prema

njemu, znajući da ima veće izglede da provuče konac kroz ušicu

igle u uključenoj perilici za rublje.

U sljedećih trideset sekunda oluja ih je odnijela stotinu jarda.

More iznad grebena kipjelo je u pjeni, a brzina vjetra narasla je

tako da se od pjene nije ništa vidjelo. Jessieno lice je pobijelilo, a

tijelo se ukočilo. Njene oči na trenutak su uhvatile Pittov pogled,

uplašen, ali samopouzdan. Njegova ruka uhvati njen struk i

stisne ga.

162

Snaţan val ih udari poput lavine na planini. Vijak motora podigao

se iznad površine, ali njegovo zujanje nije se čulo u buci valova.

Gunn otvori usta kako bi viknuo upozorenje, ali ništa se nije čulo.

Val se savio oko čamca i udario ih fantastičnom snagom. Gunn

pusti uţe, i Pitt ga ugleda kako leti kroz zrak poput zmaja na

pokidanoj uzici.

Ĉamac je preletio greben u oblaku pjene. Koralji su razrezali

gumeno tijelo prodrijevši u zračne komore niti britve ne bi bolje

obavile posao. Kamenito dno je prolazilo ispod njih. Nekoliko

trenutaka bili su potpuno potopljeni. Zatim, mali čamac se

konačno pojavi na površini iza grebena na samo pedeset jarda

otvorenog mora koje ih je dijelilo od tamne, vlaţne obale.

Gunn pljusne u vodu na nekoliko stopa udaljenosti, hvatajući

dah. Pitt posegne prema njemu, uhvati ga za rameni remen

njegovog kompenzatora plutanja i izvuče ga na palubu. Spas je

stigao u zadnji čas. Sljedeći val došao je urlajući preko grebena

poput krda divljih ţivotinja koje bjeţe pred šumskim poţarom.

Giordino se odlučno drţao motora, koji je zujao izvlačeći iz sebe

svaki djelić snage. Nije trebalo biti vidovit da bi se znalo kako će

se čamac raspasti na komadiće. Na površini ga je drţao samo još

zrak zarobljen u komorama.

Bili su gotovo nadohvat prolaza između stijena kad ih zahvati val.

Bio je strm i dvostruko veći od ostalih brzina mu je rasla dok je

jurio prema stjenovitoj obali.

Pitt pogleda gore. Zlokobni vrh bio je iznad njega a voda je kuhala

u podnoţju kao u kotlu. Ĉamac je gurnut ispred vala, i jedan

kratki trenutak Pitt pomisli da će prijeći preko vrha prije no što se

slomi. Ali, val se iznenada presavije i prevrne naprijed, udarivši u

stijene uz zvuke grmljavine, odbacivši rastrgani čamac i ljude u

njemu u zrak.

Pitt začuje kako Jessie vrišti u daljini. Zvuk mu je jedva dopro

kroz omamljeni um, i on pokuša odgovoriti, ali tad se sve zamuti.

Ĉamac padne s takvom silinom da je motor otrgnut i bačen na

163

obalu. Nakon toga Pitt se nije više ničeg sjećao. Crni vrtlog se

otvori i usiše ga.

Poglavlje XXIII

Ĉovjek koji je bio pokretačka sila kolonije Jersey leţao je na

uredskom kauču u skrivenom stoţeru projekta. Odmarao je oči i

koncentrirao se na sastanak s predsjednikom na terenu za golf.

Leonard Hudson prokleto je dobro znao da predsjednik neće

sjediti mirno i strpljivo čekati novi kontakt. Izvršni šef bio je

čovjek koji ništa nije prepuštao sreći. Iako Hudsonovi izvori u

Bijeloj kući i obavještajnim agencijama nisu izvijestili o

znakovima istrage, bio je siguran da predsjednik smišlja način da

prodre u unutarnju jezgru.

Gotovo je osjećao bacanje mreţe.

Njegova tajnica tiho pokuca na vrata i otvori ih. Oprostite na

upadanju, ali gosp. Steinmetz je na zaslonu i ţeli govoriti s vama.

Stiţem za minutu.

Hudson preuredi svoje misli dok je vezivao cipele. Poput računala,

isključio se iz jednog problema i prizvao drugi. Nije se veselio

borbi sa Steinmetzom, iako je čovjek bio udaljen četvrt milijuna

milja.

Eli Steinmetz bio je vrsta inţenjera koji je prelazio preko prepreka

kreirajući mehaničko rješenje i gradeći ga vlastitim rukama.

Njegov talent za improvizaciju bio je razlog što ga je Hudson

izabrao za vodu kolonije Jersey. Završio je Caltech i magistrirao

na MIT-u, te nadzirao građevinske projekte u pola zemalja na

svijetu, čak i u Rusiji.

164

Kad mu je unutarnja jezgra ponudila da sagradi prvo ljudsko

naselje na tlu Mjeseca, Steinmetz je razmišljao gotovo tjedan

dana, dok mu se um borio sa zastrašujućom idejom i logikom

takvog projekta. Konačno, prihvatio je, ali pod vlastitim uvjetima.

Jedino je on mogao, odabrati posadu koja će ţivjeti na Mjesecu.

Neće biti pilota niti astronauta zvijezda. Svi svemirski letovi bit će

upravljani kontrolom sa Zemlje ili računalima. Samo ljudi čije su

kvalifikacije vitalne za konstrukciju baze bit će uključeni. Osim

Steinmetza, prva trojica koji će pokrenuti koloniju bili su solarni i

strukturalni inţenjeri. Mjesecima kasnije, došli su biolog,liječnik,

geokemijski inţenjer, i hortikulturalist. Drugi znanstvenici i

tehničari stizali su kad bi zatrebalo njihovo posebno znanje i

vještine.

U početku su Steinmetza smatrali prestarim. Imao je pedeset tri

godine kad je zakoračio na Mjesec, a sada je imao pedeset devet

godina. Ali Hudson i ostali članovi unutarnje jezgre cijenili su

iskustvo, a ne mladost i nikada nisu zaţalili zbog odluke.

Sada je Hudson gledao Steinmetza na videomonitoru ovaj je u

ruci drţao bocu s rukom napisanom etiketom. Za razliku od

ostalih kolonista, Steinmetzovo lice bilo je bez brade, a glava mu

je bila glatko obrijana. Njegova koţa imala je tamnu boju koja je

odgovarala crnim očima. Bio je peta generacija američkih Ţidova,

ali mogao bi bez problema proći kao musliman.

Što kaţete o samodostatnosti?, reče Steinmetz.

Chateau Lunar Chardonnay, 1989. Ne baš najbolje godište. Bilo

je groţđa samo za četiri boce. Trebali smo dozvoliti da vinova loza

zrije još jednu godinu, ali postali smo nestrpljivi.

Vidim da ste napravili i vlastitu bocu, primijeti Hudson.

Da, naš kemijski laboratorij je potpuno funkcionalan. Povećali

smo proizvodnju do toga da moţemo procesirati gotovo dvije tone

lunarnog materijala u dvije stotine funta metala ili pet stotina

funta stakla za petnaest dana.

165

Steinmetz je naizgled sjedio na dugom ravnom stolu u sredini

male špilje. Nosio je tanku platnenu košulju i kratke hlače za

trčanje.

Izgledate kao da vam je ugodno, reče Hudson.

Naš prvi prioritet kad smo sletjeli, reče Steinmetz, smiješeći se.

Sjećate se?

Zapečatiti ulaz u špilju i napraviti pritisak u unutrašnjosti kako

biste mogli raditi u ugodnoj atmosferi bez skafandera.

Nakon osam mjeseci ţivota u tim prokletim stvarima, ne moţete

zamisliti kakvo je olakšanje odjenuti normalnu odjeću.

Murphy je pozorno pratio vaše temperature i kaţe da zidovi spilje

povećavaju stopu apsorpcije topline. Sugerira da pošaljete čovjeka

van i spustite kut solarnih kolektora za pola stupnja.

Pobrinut ću se za to.

Hudson zastane. Neće još dugo trajati, Eli.

Mnogo se promijenilo na Zemlji otkako sam otišao?

Prilično je isto, samo više smoga, prometa i ljudi.

Steinmetz se nasmije. Pokušavate me nagovoriti na produljenje

boravka, Leo?

Ne bih niti sanjao o tome. Bit ćete najveći čovjek od Lindbergha

kad se pojavite ni od kuda.

Zapakirat ću sve naše bilješke i osigurati ih u lunarnom vozilu

dvadeset četiri sata prije polijetanja.

Nadam se da nemate namjeru otvoriti lunarno vino na povratku.

Ne, odrţat ćemo oproštajnu zabavu dovoljno rano da stignemo

pročistiti sav alkohol iz tijela.

166

Hudson je pokušavao doći do teme postrance, ali odluči da je

bolje biti izravan. Morat ćete se nositi s Rusima prije polaska,

reče on monotono.

Već smo to prošli, odgovori Steinmetz čvrsto. Nema razloga

vjerovati da će sletjeti unutar dvije tisuće milja od kolonije Jersey.

Onda ih potraţite i uništite. Imate oruţje i opremu za takvu

ekspediciju. Njihovi znanstvenici neće biti naoruţani. Zadnja

stvar koju očekuju je napad ljudi s Mjeseca.

Momci i ja ćemo rado braniti naše naselje, ali nećemo pobiti

nenaoruţane ljude koji nam nisu nikakva prijetnja.

Slušajte me, Eli, reče Hudson. Postoji prijetnja, vrlo stvarna. Ako

Sovjeti nekako otkriju postojanje kolonije Jersey, mogu se

jednostavno useliti. Kad se vi sa svojim ljudima vratite na Zemlju

dvadeset i četiri sata nakon što astronauti slete, kolonija će biti

napuštena i sve će biti njihovo.

Shvačam to kao i vi, reče Steinmetz grubo, i mrzim tu pomisao.

Ali tuţna je činjenica da ne moţemo odgoditi odlazak. Dogurali

smo se do granica i preko njih. Ne mogu narediti ovim ljudima da

ostanu još šest mjeseci ili godinu, ili dok vaši prijatelji ne pozovu

drugu letjelicu da nas spusti na Zemlju. Krivi su loša sreća i Rusi,

koji su pustili informaciju o slijetanju na Mjesec tek nakon što je

bilo prekasno da mi promijenimo vrijeme povratka.

Mjesec nam pripada, reče Hudson ljutito. Ljudi iz Sjedinjenih

Drţava prvi su hodali njegovim tlom, i prvi smo ga kolonizirali. Za

Boga miloga, Eli, ne prepuštajte sve hrpi lopovskih komunista.

Prokletstvo, Leo, ima dovoljno Mjeseca za sve. Osim toga, ovo baš

i nije rajski vrt. Izvan ove spilje, dnevne i noćne temperature

mogu varirati i za dvije stotine pedeset stupnjeva Celzija.

Gledajte, čak i da astronauti naiđu na našu koloniju, neće

pronaći zlatnu ţilu informacija. Svi naši podaci idu na Zemlju s

nama. Ono što ostavimo moţemo uništiti.

167

Ne budite budala. Zašto uništavati ono što mogu upotrijebiti

sljedeći kolonisti, trajni kolonisti, koji će trebati svaku pomoć

koju mogu dobiti?

Gledajući monitor ispred sebe, Steinmetz je mogao vidjeti crvenilo

na Hudsonovom licu udaljenom 240 tisuća milja.

Moj stav je jasan, Leo. Branit ćemo koloniju ako treba, ali ne

očekujte da ubijemo nevine astronaute. Jedno je pucati u

svemirsku sondu bez ljudi, a drugo pobiti ljudska bića koja

hodaju terenom na koji svi imamo pravo.

Nakon te izjave nastane neugodna tišina, ali upravo je to Hudson

očekivao od Steinmetza. Ĉovjek nije bio kukavica. Daleko od toga.

Hudson je dobio izvješća o mnogim borbama i svađama.

Steinmetz je mogao biti bačen na pod, ali kad bi ustao na noge,

njegov bi bijes zakuhao, i mogao se boriti poput deset vragova.

Oni koji su prenosili tu legendu izgubili su broj saluna koje je

demolirao.

Hudson prekine čaroliju. Pretpostavimo da se sovjetski astronauti

spuste na pedeset milja? Hoće li vam to dokazati da namjeravaju

okupirati koloniju?

Steinmetz se premjesti na svome kamenom stolcu, neodlučan

odgovoriti. Morat ćemo čekati i vidjeti.

Nitko nikada nije dobio bitku u defanzivi, pouči ga Hudson.

Ako je njihovo sletište u blizini i pokaţu znakove da će krenuti na

koloniju, hoćete li prihvatiti kompromis i napasti?

Stainmetz pogne obrijanu glavu. Kako inzistirate da me pritisnete

uza zid, nemam mnogo izbora.

Ulozi su preveliki, reče Hudson. Uopće nemate izbora.

168

Poglavlje XXIV

Magla u Pittovom mozgu se podigne, i njegova osjetila vrate se u

ţivot poput svjetala na upravljačkoj ploči. Borio se da podigne

kapke i fokusira na najbliţi predmet. Dobrih pola minute zurio je

u naboranu koţu svoje lijeve ruke, a zatim u narančasti brojčanik

svojeg sata kao da ga vidi prvi put. Kazaljke su pokazivale šest

sati i trideset četiri minute. Prošlo je samo dva sata otkako su

pobjegli iz uništene kontrolne kabine. Ĉinilo se poput cijelog

ţivota sve je bilo tako nestvarno.

Vjetar je još urlao na moru, brzinom ekspresnog vlaka, i morska

pjena kombinirana s kišom udarala mu je u leđa. Pokuša se

podići na ruke i koljena, ali noge su mu bile kao okovane. On se

okrene i pogleda dolje. Bili su napola ukopani pod pijeskom na

plaţi što su ga nagurali valovi.

Leţao je mirno još nekoliko trenutaka, vraćajući snagu, kao

iscrpljena i izubijana naplavina bačena na obalu. Stijene su se

dizale oko njega poput straţara. Njegova prva stvarno svjesna

misao bila je da je Giordino uspio, proveo ih je kroz ušicu igle.

Zatim negdje kroz zavijajući vjetar začuje slab Jessien zov. On

otkopa noge i podigne se na koljena, teturajući pod vjetrom,

pljujući slanu vodu koja mu je ušla u nos, usta i grlo.

Napola puzeći, napola posrćući preko pijeska, pronađe Jessie

kako zbunjeno sjedi, kose opuštene na ramenima.

Gunnova glava bila je u njenom krilu. Ona ga pogleda izgubljenim

očima koje se iznenada rašire s olakšanjem.

O, hvala Bogu, promrmlja ona, a riječi joj priguši oluja.

Pitt je zaštitnički zagrli oko ramena. Zatim pogleda Gunna.

Bio je u polusvjesnom stanju. Slomljeni članak natekao mu je

poput nogometne lopte. Iznad linije kose imao je ruţnu

169

porezotinu, a tijelo mu je bilo porezano koraljima na tucet mjesta

ali, bio je ţiv i njegovo je disanje bilo duboko i mirno.

Pitt zakloni oči i pogleda plaţu. Giordina nije bilo na vidiku. U

početku, Pitt je odbijao povjerovati. Sekunde su prolazile dok je

stajao ukopan, tijela oslonjenog na olujni vjetar, gledajući

očajnički u tamu. Uhvati tračak narančastog u jednom valu, i

odmah prepozna rastrgano truplo čamca na napuhavanje. Bio je

uhvaćen u povratni val, te se vraćao i udaljavao od obale. Pitt

krene u vodu do bokova, ne primjećujući valove koji su se valjali

oko njega. On zaroni ispod čamca i ispruţi ruke, pipajući poput

slijepca. Njegovi prsti pronađu samo poderanu tkaninu. Tjeran

potrebom da se potpuno uvjeri, on povuče čamac prema obali.

Veliki val uhvati ga nespremnog i udari u leđa. Nekako je uspio

ostati na nogama i dovući čamac u pliću vodu. Kad je pokrivač od

pjene nestao, on vidje par nogu kako vire ispod čamca. Šok,

nevjerica i fanatično odbijanje da prihvati Giordinovu smrt prođe

kroz njegov um. Fanatično, neosjetljiv na udare uragana, on

pokida ostatke čamca, otkrivši Giordinovo tijelo okrenuto prema

gore, s glavom u komori za plutanje. Nada mu se vrati, a zatim ga

optimizam pogodi poput udarca u trbuh.

Giordino je moţda ţiv. Pitt ukloni unutrašnju tkaninu i sagne se

nad Giordinovo lice, bojeći se da će biti beţivotno plavo. Ali u

njemu je bila boja, i dah kratak i plitak, ali bio je tu. Mali Talijan

nevjerojatno je preţivio pomoću zraka iz komore za plutanje.

Pitt se iznenada osjeti iscrpljeno do kostiju. Bio je fizički i

emocionalno potrošen. Umorno se zanese, dok ga je vjetar

pokušavao srušiti. Samo čvrsta odlučnost da spasi sve ga je

tjerala dalje. Polako, ukočeno zbog bezbroj porezotina i masnica,

on stavi ruke pod Giordina i podigne ga. Mrtva teţina Giordinovog

tijela od sto sedamdeset pet funta činila mu se poput tone.

Gunn se osvijestio i sjeo kraj Jessie. On upitno pogleda Pitta, koji

je hodao preko plaţe noseći Giordinovo nepokretno tijelo.

170

Moramo pronaći zaklon od vjetra, vikne Pitt glasa hrapavog od

slane vode. Moţeš li hodati?

Ja ću mu pomoći, vikne Jessie. Ona stavi ruke oko Gunnovog

struka, upre se nogama u pijesak i podigne ga gore.

Dašćući pod teretom, Pitt krene prema liniji palminih stabala na

rubu plaţe. Svakih dvadeset koraka on pogleda natrag. Jessie je

nekako pronašla svoju ronilačku masku, pa je jedina mogla drţati

oči otvorene i vidjeti ispred sebe. Podrţavala je gotovo polovicu

Gunnove teţine dok je on teško šepao kraj nje, zatvorenih očiju,

vukući nateklo stopalo.

Stigli su do drveća, ali to ih nije zaštitilo od uragana. Vihor je

savijao vrhove palma gotovo do zemlje, a njihovo lišće cijepalo se

poput papira u stroju za rezanje. Kokosovi orasi otrgnuti su iz

svojih grozdova, udarajući o zemlju snagom topovskih kugla i

podjednako smrtonosno. Jedan okrzne Pittovo rame, razderavši

mu izloţenu koţu. Bilo je to kao da trče ničijom zemljom na

bojnom polju.

Pitt je pognute glave trčao postrance, gledajući zemlju ispred

sebe. A tada naglo naleti na ţičanu ogradu. Jessie i Gunn mu

priđu i zaustave se. On pogleda desno i lijevo, ali ne pronađe

prolaz. Pokušati se popeti preko nje bilo je nemoguće. Ograda je

bila visoka barem deset stopa, a na vrhu je bila bodljikava ţica

pod kutom. Pitt primijeti i mali porculanski izolator i shvati da je

ograda pod naponom.

Kojim putem?, vikne Jessie.

Ti vodi, vikne joj Pitt u uho. Ja jedva vidim.

Ona klimne na lijevo i krene s Gunnom koji je šepao kraj nje.

Teturali su naprijed, a svaki korak im je oteţavala neumorna

snaga vjetra.

Deset minuta kasnije, prešli su samo pedeset jarda. Pitt nije

mogao mnogo dalje. Njegove ruke su trnule i počeo je puštati

Giordina. On zatvori oči i naslijepo počne brojiti korake, ostajući

171

u ravnoj liniji, dodirujući desnim ramenom ţicu, siguran da je

uragan presjekao električno napajanje.

Ĉuo je kako Jessie nešto viče, i otvori jedno oko u uskom prorezu.

Ona je snaţno pokazivala prema naprijed.

Pitt padne na koljena, blago spusti Giordina na tlo i pogleda kraj

Jessie. Divlji vjetar iščupao je palmino stablo i bacio kroz zrak

poput nekog monstruoznog koplja, srušivši ogradu na pijesak.

Noć se naglo spustila i nebo je pocrnjelo. Naslijepo su prešli preko

srušene ograde, teturajući i padajući tjerani instinktom i nekom

unutrašnjom disciplinom koja im nije dozvolila da legnu i

odustanu. Jessie je hodala na čelu. Pitt je nosio Giordina preko

ramena i drţao se za pojas Gunnovih plivaćih hlača da se ne

odvoje.

Sto jarda, zatim još sto jarda, i iznenada Gunn i Jessie propadnu

u zemlju kao da su progutani. Pitt pusti Gunna i padne unatrag,

stenjući kad je Giordinova teţina pala na njegove grudi, izbivši

mu zrak iz pluća. On se izvuče ispod Giordina i ispruţi ruku u

mrak dok nije osjetio prazninu.

Jessie i Gunn pali su niz strminu osam stopa visoku padinu na

potopljeni put. Mogao je vidjeti njihove nejasne obrise na hrpi.

Jeste li povrijeđeni?, pozove ih.

Već nas toliko boli da ne znamo, Gunnov glas bio je prigušen

vjetrom, ali ne toliko da se nije čulo kako izgovara riječi kroz

stisnute zube.

Jessie?

U redu sam... mislim.

Moţeš li mi pomoći s Giordinom?

Pokušat ću.

Pošalji ga dolje, reče Gunn. Moţemo to.

172

Pitt dovuče Giordinovo mlohavo tijelo preko ruba strmine i spusti

ga polako. Ostali su ga drţali za noge dok Pitt nije sišao dolje i

preuzeo teško tijelo. Kad je Giordino leţao udobno na zemlji, Pitt

pogleda oko sebe.

Potopljeni put pruţio im je zaklon od oluje. Pijesak je prestao

letjeti zrakom i Pitt je konačno mogao otvoriti oči. Površina ceste

bila je napravljena od zdrobljenih školjaka i činila se zapuštenom.

Nigdje se nije vidio tračak svjetla, što i nije bilo iznenađujuće kad

se pretpostavi da su se svi lokalni stanovnici maknuli s obale

prije no što je uragan udario punom snagom.

Jessie i Gunn bili su na kraju snaga, dišući kratko i izmučeno.

Pitt je bio svjestan svojeg brzoga i teškog disanja i srca koje mu je

tuklo poput parnog stroja pod opterećenjem. Bio je iscrpljen i

prebijen kao i oni, ali činilo mu se poput raja to leţanje iza

barijere koja zaustavlja snagu oluje.

Nakon dvije minute Giordino počne jaukati. Zatim polako sjedne i

pogleda oko sebe, ne vidjevši ništa.

Isuse, mračno je, promrmlja za sebe, dok mu je um izlazio iz

magle.

Pitt klekne kraj njega i reče; Dobrodošao natrag u zemlju

hodajućih mrtvaca.

Giordino podigne ruku i dodirne Pittovo lice u mraku. Dirk?

Glavom i bradom.

Jessie i Rudi?

Oboje su tu.

Gdje smo?

Na milju od obale. Pitt nije pokušavao objasniti kako su preţivjeli

iskrcavanje i stigli do ceste. To se moglo ostaviti za kasnije.

Gdje te boli?

173

Posvuda. Grudni koš mi gori. Mislim da mi je lijevo rame

iščašeno, jedna noga iskrivljena u koljenu, a osnova lubanje

vraški pulsira.

On opsuje. Prokletstvo, zabrljao sam. Mislio sam da nas mogu

provesti kroz stijene. Oprosti što nisam uspio.

Bi li mi vjerovao da ti kaţem kako bismo svi bili hrana za ribe da

nije bilo tebe? Pitt se nasmiješi i blago dodirne Giordinovo

koljeno, pretpostavivši da se radi o puknutoj tetivi. Zatim mu

pogleda rame. Ne mogu učiniti ništa za tvoja rebra, koljeno, ili

debelu lubanju, ali rame ti je iščašeno, i ako si raspoloţen, mislim

da ga mogu vratiti na mjesto.

Ĉini mi se da si mi to napravio kad smo u školi igrali ragbi.

Timski liječnik je podigao frku. Rekao je da si mu to trebao

prepustiti.

Zato što je bio sadist, reče Pitt uhvativši Giordinovu ruku.

Spreman?

Naprijed, otrgni je.

Pitt povuče ruku i zglob skoči na mjesto uz glasan prasak.

Giordino zastenje, a zatim uzdahne s olakšanjem. Pitt je pipao u

mraku kraj ceste dok nije našao čvrstu granu pokidanu s malog

bora, te je da Gunnu da je koristi kao štaku. Jessie je uhvatila

jednu Gunnovu ruku da ga smiri, a Pitt je podigao Giordina na

zdravu nogu i podrţao ga rukom oko struka.

Sada je on vodio, mentalno bacivši novčić i krenuvši desno, blizu

visokog nasipa koji je štitio njihovo kretanje od napada oluje.

Sada je kretanje bilo lakše. Nije bilo dubokog pijeska, palih

stabala, čak niti kiše nošene vjetrom da ih muči, jer je zbog ruba

strmine kiša padala preko njihovih glava. Pod njima je bila samo

ravna cesta koja ih je vodila u tamu.

Nakon jednog sata Pitt zaključi da su prošli milju. Htio je narediti

odmor kad se Giordino iznenada ukoči i stane tako neočekivano

da je izgubio Pittovu podršku i pao na cestu.

174

Roštilj vikne on. Njušite ga? Netko peče govedinu.

Pitt onjuši zrak. Miris je bio slab, ali bio je tu. On podigne

Giordina i krene naprijed. Miris odrezaka na ugljenu bio je jači

svakim korakom. Nakon još pedeset jarda naišli su na masivna

ţeljezna vrata čije su reze oblikovane poput delfina. Zid sa

slomljenim staklom na vrhu širio se u tamu s obje strane u

sredini je bila straţarnica. Nije bilo iznenađujuće što je prazna.

Vrata koja su bila visoka dobrih dvanaest stopa, bila su

zaključana, ali vanjska i unutarnja vrata straţarnice bila su

otvorena, pa oni uđu. Nedugo nakon njih, cesta je završavala u

kruţnom prilazu koji se nalazio ispred nečega što je u mraku

izgledalo poput velike humke. Kad su se pribliţili, vidjeli su da se

radi o strukturi sličnoj dvorcu čiji su krov i tri strane bili

pokriveni pjeskovitom zemljom i zasađeni malim palmama i

domaćim grmljem. Samo je prednji dio zgrade bio izloţen, ogoljen

bez prozora, s jednim golemim mahagonijskim vratima na kojima

su bile izrezbarene ribe.

Podsjeća me na zakopani egipatski hram, reče Gunn.

Da nema ukrašenih vrata, reče Pitt, pretpostavio bih da se radi o

nekome vojnom skladištu.

Jessie ih ispravi. Izolacijska kuća. Zemlja je idealna izolacija od

temperature i vremenskih uvjeta. Isti princip kao stare zemljane

kuće u ranoj američkoj preriji. Znam arhitekta koji se

specijalizirao za njihovo dizajniranje.

Izgleda napušteno, primijeti Giordino.

Pitt pritisne kvaku. Ona se okrene. On otvori vrata. Aroma hrane

dođe negdje iz unutrašnjosti.

Ne miriši napušteno, reče Pitt.

Predvorje je bilo popločeno pločicama sa španjolskim motivom,

osvijetljeno s nekoliko velikih svijeća na visokim stalcima. Zidovi

su bili blokovi crne lave i jedini ukras bila je strašna slika čovjeka

175

koji visi iz zubatih usta zmijolikoga morskog čudovišta. Oni uđu i

Pitt zatvori vrata za sobom.

Iz nekog čudnog razloga, zavijanje oluje i umorno disanje

doprinosilo je mrtvačkoj mirnoći kuće.

Ima li koga kod kuće?, pozove Pitt.

Ponovi pitanje još dva puta, ali njegov jedini odgovor bila je

sablasna tišina. Mračni hodnik ih je zvao, ali Pitt je oklijevao. Novi

miris napadne njihove nosnice. Dim duhana. Jači od gotovo

smrtonosnog plina koji su proizvodile cigare admirala

Sandeckera. Pitt nije bio stručnjak, ali znao je da skupe cigare

smrde gore od jeftinih. On pretpostavi da dim dolazi od vrhunskih

havana.

Okrene se ostalima. Što mislite?

Imamo li izbora?, upita Giordino.

Dva, odgovori Pitt. Moţemo izići van dok još moţemo i riskirati na

uraganu. Kad počne zamirati, moţemo pokušati ukrasti čamac i

krenuti natrag prema Floridi...

Ili se predati milosti Kubanaca, prekine ga Gunn.

Na to se sve svodi.

Jessie zavrti glavom i pogleda ga toplim, njeţnim očima. Ne

moţemo se vratiti, reče ona tiho bez tragova straha. Oluja će

umirati danima, a nitko nije u stanju preţivjeti vani još četiri

sata. Glasam da riskiramo s Castrovom vladom. Najgore što se

moţe dogoditi je da nas bace u zatvor dok naši pregovaraju o

puštanju.

Pitt pogleda Gunna. Rudi, što ti kaţeš?

Nemamo mnogo izbora, Dirk. Logika je na Jessienoj strani.

Al, kako ti gledaš na stvari?

Giordino slegne ramenima.

176

Reci riječ, momak, i zaplivat ću natrag u SAD. Pitt je znao da on

to i misli. Ali istina je da ne moţemo dugo izdrţati. Boli me kad to

kaţem, ali mislim da je bolje da se predamo.

Pitt ih pogleda, shvativši da nije mogao imati bolji tim ljudi za ovu

neugodnu situaciju, i nije trebao biti vizionar da vidi kako će

stvari postati vrlo neugodne.

U redu, reče on s mrkim osmijehom. Upadnimo na zabavu.

Krenuli su niz hodnik i uskoro prošli kroz arkadu koja se otvarala

u golemu dnevnu prostoriju ukrašenu španjolskim starinama.

Divovske tapiserije visjele su na zidovima, prikazujući galeone

koji plove morima u sumrak ili se bespomoćno sudaraju s

grebenima u oluji. Namještaj je imao pomorski izgled soba je bila

osvijetljena drevnim brodskim lanternama od bakra i obojenog

stakla. Kamin je isijavao pucketavom vatrom koja je zagrijavala

sobu.

Nigdje nije bilo niti ţive duše.

Sablasno, promrmlja Jessie. Naš domaćin ima uţasan ukus za

dekoriranje.

Pitt podigne ruku da je utiša. Glasovi, reče on tiho. Dolaze iz

druge arkade između ona dva oklopa.

Ušli su u drugi hodnik slabo osvijetljen svijećama na svakih deset

stopa. Zvuci smijeha i opscenih riječi, muških i ţenskih, postali

su glasniji. Svjetlo je dolazilo ispod zastora ispred njih. Zastali su

na trenutak, a zatim maknuli zastor i prošli.

Ušli su u dugu salu za večere s gotovo četrdeset ljudi koji se

zaustave usred razgovora i pogledaju Pitta i druge s izrazom

grupe seljaka koji sreću prve izvanzemaljce.

Ţene su bile elegantno odjevene u večernje haljine, dok je pola

muškaraca nosilo smokinge, a druga polovica vojne odore.

Nekoliko slugu koji su posluţivali stolove stajali su ukočeno

poput slika na iznenada zamrznutom filmu. Tišina je bila gusta

177

poput vunenog pokrivača. Bila je to scena iz Hollywoodske

melodrame iz tridesetih godina.

Pitt shvati da on i njegovo društvo predstavljaju šokantnu sliku.

Promočeni, poderane odjeće, razderane koţe, slomljenih kostiju...

Kosa im je bila slijepljena za glave, i izgledali su poput udavljenih

štakora koje je izbacila zagađena rijeka.

Pitt pogleda Gunna i reče; Kako se na španjolskom kaţe oprostite

na smetnji?

Nemam pojma. Učio sam francuski.

Tada se Pitt sjeti. Većina ljudi u odorama bili su sovjetski časnici

visokog ranga. Samo jedan je izgledao kao da je Kubanac.

Jessie je bila u svojem elementu. Pittu nije mogla izgledati više

kraljevski, čak i u safari odijelu koje je visjelo s njenog tijelu u

krpama.

Ima li među vama gospodina koji bi ponudio dami stolac?, upita

ona.

Prije no što je dobila odgovor, desetorica ljudi s ruskim pištoljima

ulete u sobu i opkole ih u krugu bili su to ljudi kamenih lica i

ciljali su im u trbuhe. Oči su im bile ledene, a usne stisnute. U

Pittovom umu bilo je malo sumnje da su obučeni ubiti na

zapovijed.

Giordino, s izgledom čovjeka kojeg je pregazio kamion čistoće,

bolno se uspravi do pune visine i pogleda ih. Jeste li ikad vidjeli

toliko nasmiješenih lica?, upita on razgovorljivo.

Ne, reče Pitt uz prijezirni smiješak. Ne od Little Big Horna.

Jessie ih nije čula. Kao u transu, ona se probije kroz naoruţane

straţare i stane kraj vrha stola, gledajući visokoga sjedokosog

čovjeka odjevenog u formalno večernje odijelo koji joj uzvrati

pogled s nevjericom.

178

Ona makne s lica vlaţnu kosu i stane u sofisticirani mačji poloţaj.

Zatim progovori tihim zapovjednim glasom Budi dobar, Raymond,

i natoči svojoj ţeni čašu vina.

Poglavlje XXV

Hagen je vozio devetnaest milja istočno od središta Colorado

Springsa autocestom 94 dok nije došao do Enoch Roada. Zatim

skrene desno i stigne do glavnog ulaza u Ujedinjeni centar

svemirskih operacija. Projekt od dvije milijarde dolara, koji se

provodio na 640 ara zemlje i zapošljavao 5000 ljudi, vojnika i

civila, kontrolirao je sve vojne svemirske letjelice i shuttleove kao i

programe satelitskog nadzora. Cijela svemirska zajednica okupila

se oko centra koji je pokrivao tisuće ara sa stanovima,

znanstvenim i industrijskim parkovima, te testnim postrojenjima

zračnih snaga. Za deset kratkih godina, ono što je nekada bila

neplodna zemlja nastanjena malim krdima stoke, postalo je

svemirski centar svijeta. Hagen pokaţe svoju propusnicu, doveze

se na parkiralište i stane nasuprot sporednog ulaza u masivnu

zgradu. Nije izišao iz auta, već otvori torbu i izvadi svoj stari

notes. Okrene na stranicu s tri imena i doda četvrto

Raymond LeBaron... ne zna se gdje je.

Leonard Hudson... isto.

Gunnar Eriksen... isto.

General Clark Fisher... Colorado Springs.

Hagenov poziv hotelu Drake iz laboratorija Pattenden uzbunio je

starog prijatelja iz FBI-ja, koji je povezao broj Ansona Jonesa s

tajnom linijom u časničkoj rezidenciji zračne baze Peterson izvan

179

Colorado Springsa. Kuća je pripadala generalu sa četiri zvjezdice

Clarku Fisheru, zapovjedniku Zdruţenog vojnog svemirskog

stoţera.

Predstavivši se kao inspektor za kontrolu gamadi, Hagen je od

generalove ţene dobio dozvolu za kretanje kućom. Srećom za

njega, ona je smatrala njegov neočekivani dolazak odličnom

mogućnošću da se poţali na vojsku pauka koji su joj napali

prostorije. On je sasluša paţljivo i obeća napasti kukce svakim

mogućim oruţjem u svojem arsenalu. Zatim, dok se ona

zabavljala u kuhinji s unajmljenim kuharom, pokušavajući

napraviti novi recept za škampe u umaku od marelica, Hagen

pretraţi generalovu radnu sobu.

Pretraga je otkrila samo da je Fisher bio izuzetno oprezan. U

njegovim ladicama, ovicima i skrivenim pretincima nije pronašao

ništa što bi moglo biti korisno sovjetskom agentu ili njemu. On

odluči sačekati dok general ne ode navečer kući, i pretraţiti i

njegov ured u svemirskom centru. Kad je izlazio na straţnja vrata,

gđa Fisher je razgovarala na telefon i jednostavno mu mahne. On

zastane na trenutak i začuje kako govori generalu da stane na

putu kući i kupi bocu sherya.

Hagen stavi notes natrag u svoju torbu i izvadi konzervu dijetne

cole i debeli sendvič od salame s krastavcem omotan u masni

papir s reklamama na obje strane. Temperatura se spustila kad je

sunce zašlo za Stjenovite planine. Sjena vrha Pike pruţala se nad

ravnicom, bacajući tamni veo preko golog krajolika.

Hagen nije primjećivao ljepotu prirode. Smetalo mu je što nije

uspio locirati bilo kojeg člana unutarnje jezgre. Tri imena na

popisu ostala su skrivena, Bog zna gdje, a četvrti je još bio nevin

dok se ne dokaţe suprotno. Nema čvrstih činjenica, samo

telefonski broj i instinkt da je Fisher dio kolonije Jersey. Morao je

biti potpuno siguran, a najvaţnije je bilo to što je očajnički trebao

vezu do sljedećeg čovjeka.

Hagen prestane s mentalnim lutanjem, pogledavši u retrovizor.

Ĉovjek u plavoj časničkoj odori prolazio je kroz sporedni ulaz, a

180

vrata je otvorio narednik s pet zvjezdica, ili nekim drugim činom

koji su zračne snage davale svojim ljudima. Ĉasnik je bio visok,

atletski građen, te nosio na ramenima četiri zvjezdice. Bio je

zgodan na način Gregory Pecka. Narednik ga isprati do plavog

sedana zračnih snaga i otvori straţnja vrata.

Nešto u tom prizoru pokrene otponac u Hagenovom umu. On se

uspravi i okrene kako bi pogledao kroz bočni prozor. Fisher se

upravo saginjao kako bi ušao na straţnje sjedalo svojeg auta,

drţeći torbu. To je bilo to. Torbu nije drţao za ručku kao što bi

bilo normalno. Fisher ju je drţao kao loptu, pod rukom i uz grudi.

Hagenu nije smetalo da promijeni svoj briţno pripremljeni plan.

Improvizirao je na mjestu, brzo zaboravivši pretraţivanje

Fisherovog ureda. Ako iznenadna kreativna iskra ne upali, uvijek

se moţe vratiti. On pokrene motor i krene preko parkirališta iza

generalovog auta.

Fisherov vozač prijeđe preko kriţanja i iziđe na autocestu 94 pod

ţutim svjetlom. Hagen se drţao otraga dok se promet nije

prorijedio. Zatim ubrza dok nije bio dovoljno blizu automobilu

zračnih snaga da moţe vidjeti vozačevo lice u retrovizoru. Zadrţao

je taj poloţaj, pazeći na kontakte očima. Nije ih bilo. Narednik nije

bio sumnjičav i nije provjeravao prati li ga tko. Hagen točno

pretpostavi da čovjek nije obučen za defanzivnu taktiku voţnje u

slučaju mogućeg napada terorista.

Nakon laganog zavijanja autoceste, pojave se svjetla trgovačkog

centra. Hagen pogleda svoj brzinomjer. Narednik je vozio pet milja

ispod ograničenja brzine. Hagen iziđe na vanjski trak i prođe kraj

njega. Ubrzao je lagano i zatim usporio kako bi ušao u prilaz

trgovačkog centra, pretpostavivši da jedan od dućana prodaje

alkohol i da general Fisher nije zaboravio uputu svoje ţene da

kupi shery.

Auto zračnih snaga prođe skretanje.

181

Prokletstvo promrmlja Hagen za sebe. Sjeti se da je piće mogao

kupiti bilo koji vojnik u bazi, gdje se prodavalo mnogo jeftinije

nego u dućanu.

Hagena na nekoliko sekunda zadrţi ţena koja je pokušavala izići

iz parkirališnog mjesta. Kad je konačno izišla, on jurne prema

autocesti, dok su mu gume škripale.

Srećom, Fisherov vozač naišao je na crveno svjetlo na sljedećem

kriţanju i ponovno ga je prešao.

On pritisne gas do daske, pokušavajući napraviti što veću

razdaljinu između njih. Za dvije milje skrene na usku cestu koja

je vodila do glavnih vrata zračne baze Peterson.

Pokaţe svoju iskaznicu vojnom policajcu s plavom beretkom i

odgovarajućim svilenim šalom oko vrata i crnom koţnom futrolom

s revolverom čija je drška bila od sedefa.

Gdje mogu naći vojni dućan u bazi?, upita Hagen.

Straţar pokaţe niz cestu. Ravno do drugog znaka stop. Zatim

lijevo prema vodenom tornju. Velika siva zgrada. Ne moţete je

promašiti.

Hagen mu zahvali i krene upravo kad je Fisherov auto stigao za

njim. Drţao se ograničenja brzine u bazi i došao do parkirališta

samo pedeset stopa ispred Fishera. Stao je između Jeepa

Wagoneera i kamiona Dodge s prikolicom koja je skrivala većinu

njegovog auta. On ustane od volana, isključivši svjetla, ali ostavi

motor upaljen.

Generalov auto stane, u Hagen mu brzo priđe u ravnoj liniji,

pitajući se hoće li Fisher izići i kupiti shery ili poslati narednika

da obavi posao.

Nasmiješi se za sebe. Trebao je znati da je to jasno. General je,

naravno, poslao narednika.

Hagen stigne do auta u istom trenutku kad je narednik ušao u

dućan Jedan brzi pogled da provjeri gleda li netko u njegovom

182

smjeru i prolazi li neki kupac iz dućana s kolicima. Stara rutina

sve je čisto prođe mu kroz um.

Bez najmanjeg oklijevanja i gubljena vremena, Hagen izvadi iz

posebno šivanog dţepa ispod jednog pazuha njegove jakne

gumeni uteg, otvori straţnja vrata i zamahne rukom u kratkom

luku. Bez riječi pozdrava, bez trivijalnih razgovora. Uteg pogodi

Fishera točno u vrh čeljusti. Hagen uzme torbu iz generalovog

krila, zatvori vrata i vrati se polako do svojeg auta. Od početka do

kraja akcija nije trajala dulje od četiri sekunde.

Dok se vozio prema glavnim vratima, provjeri u sebi vrijeme.

Fisher će biti u nesvijesti dvadeset minuta, moţda sat. Naredniku

treba četiri do šest minuta da pronađe shery, plati i vrati se do

auta. Još pet minuta do uzbune, ukoliko narednik primijeti da je

general opljačkan na straţnjem sjedalu.

Hagen je bio zadovoljan. Izići će kroz prednja vrata i biti na pola

puta do zračne luke Colorado Springsa prije no što vojna policija

shvati što se dogodilo.

Rani snijeg počeo je padati u juţnom Coloradu neposredno nakon

ponoći. Prvo se topio kad bi pao na zemlju, ali uskoro se stvorio

ledeni pokrov, a zatim i bijeli pokrivač. Dalje na istoku pojačao se

vjetar i cestovna sluţba Colorada zatvorila je manje seoske putove

radi snjeţne oluje.

U malom, neoznačenom mlaţnjaku Lear zaustavljenom na

drugom kraju terminala, Hagen je sjedio za stolom i proučavao

sadrţaj generalove torbe. Većinom je to bio strogo povjerljiv

materijal koji se ticao svakodnevnih operacija svemirskog centra.

Jedan dosje ticao se leta svemirskog shuttlea Gettysburg, koji je

lansiran iz zračne baze Vandenberg u Kaliforniji prije samo dva

dana. Zabavljalo ga je što je u torbi pronašao i pornografski

časopis.

Ali, glavna nagrada bila je crna koţna knjiga s trideset tri imena i

telefonska broja. Bez adresa i biljeţaka, samo imena i brojevi

183

podijeljeni u tri sekcije. U prvoj sekciji bilo ih je četrnaest u

drugoj sedamnaest u trećoj osam.

Niti jedno od imena nije bilo poznato Hagenu. Bilo je moguće da

su to samo Fisherovi prijatelji i suradnici. On pogleda treći popis,

a slova mu počnu plesati pred očima od umora.

Iznenada, uoči prvo ime. Ne prezime, nego ime.

Šokiran što je propustio nešto tako jednostavno, tako očitu šifru

da nitko ne bi posumnjao, on kopira popis u svoj notes i usporedi

tri imena s točnim prezimenima

Gunnar Monroe Eriksen

Irwin Dupuy

Leonard Murphy Hudson

Daniel Klein

Steve Larson

Ray Sampson LeBaron

Dean Beagle

ClydeWard.

Osam imena umjesto devet. Zatim Hagen zavrti glavom, čudeći se

sebi što nije odmah shvatio da general Fisher ne mora na popis

staviti svoje ime.

Bio je gotovo na cilju, ali njegovo ushićenje bilo je pomućeno

umorom nije spavao protekla dvadeset dva sata. Rizik otimanja

Fisherove torbe isplatio se s kamatama. Umjesto jedne niti, imao

je pet sve preostale članove unutarnje jezgre. Sada je morao

usporediti osobna imena s telefonskim brojevima i imat će cijeli

komplet.

Sve je to bilo samo maštanje. Napravio je amatersku grešku

nazvavši generala Clarka Fishera, odnosno Ansona Jonesa na

telefon u laboratoriju Pattenden. Pokušao je to opravdati lukavim

184

potezom da natjera zavjerenike na grešku, ali ipak je shvaćao da

je to bila samo taština pomiješana s velikom dozom gluposti.

Fisher će uzbuniti unutarnju jezgru, ako to već nije učinio. Hagen

nije to mogao spriječiti. Šteta je počinjena. Ostalo mu je samo da

ide naprijed. Gledao je tupo u daljinu kad pilot zrakoplova uđe u

kabinu. Oprostite što vas prekidam, gosp. Hagen, ali oluja će se

pojačati. Kontrolni toranj me obavijestio da će zatvoriti zračnu

luku. Ako ne poletimo sada, nećemo moći do sutra ujutro.

Hagen klimne. Nema smisla ostati ovdje.

Moţete li mi dati odredište?

Nastane kratka pauza dok je Hagen gledao svoje bilješke u

notesu. Odluči ostaviti Hudsona za kraj. Osim toga, Eriksen,

Hudson i Daniel Klein bili su u okviru istog telefonskog područja.

On prepozna telefonski kod kraj imena Clyde Ward i odluči otići

tamo zato što je to bila najbliţa lokacija, samo nekoliko stotina

milja juţno od Colorado Springsa.

Albuquerque, reče on konačno.

Da, gospodine, odgovori pilot. Ako se veţete, poletjet ćemo za pet

minuta.

Ĉim je pilot nestao u kabini, Hagen se skine u gaće i spusti se na

meki leţaj. Spavao je prije no što su se kotači podigli s piste.

Poglavlje XXVI

Strah koji je izazivao predsjednikov šef osoblja Dan Fawcett, u

Bijeloj kući bio je golem. On je drţao jednu od najmoćnijih

pozicija u Washingtonu. Bio je čuvar svetišta. Doslovno svaki

dokument ili poruka poslana predsjedniku morala je proći njega.

185

Nitko, uključujući i članove kabineta i vođe Kongresa, nisu mogli

ući u Ovalni ured ako to Fawcett ne bi odobrio.

Nije bilo slučajeva da netko, bez obzira na rang, odbije prihvatiti

ne kao odgovor. Zato nije bio siguran kako reagirati kad je

pogledao goruće oči admirala Sandeckera. Fawcett se nije mogao

sjetiti kad je vidio čovjeka s toliko bijesa, i osjeti kako ga admiral

svim snagama drţi pod kontrolom. Ţao mi je, admirale, reče

Fawcett, ali predsjednik nema vremena. Ne mogu vas ugurati.

Pustite me unutra, reče Sandecker kroz stisnute usne.

Nije moguće, odgovori Fawcett čvrsto.

Sandecker polako stavi ruke na papire rasprostrte na

Fawcettovom stolu i nagne se naprijed dok samo nekoliko inča

nije odvajalo njihove noseve. Recite kurvinom sinu, zareţi on, da

je upravo ubio trojicu mojih najboljih prijatelja. I ako mi ne da

prokleto dobar razlog za to, izići ću odovud, odrţati konferenciju

za tisak i otkriti dovoljno prljavih tajna da obiljeţim vašu

dragocjenu administraciju za ostatak njene vladavine. Je li ti to

jasno, Dane?

Fawcett je samo sjedio, a ljutnja nije mogla nadvladati njegov šok.

Uništit ćete svoju karijeru. Zbog čega?

Ne obraćaš paţnju. Ponovit ću ti opet. Predsjednik je odgovoran

za smrt trojice mojih najdraţih prijatelja. Jednog od njih znaš.

Zove se Dirk Pitt. Da nije bilo Pitta, predsjednik bi sada počivao

na dnu mora umjesto što sjedi u Bijeloj kući. A sada, ţelim znati

zašto je Pitt poginuo. I ako me to bude koštalo karijere u NAMP-u,

neka bude.

Sandeckerovo lice bilo je tako blizu da se Fawcett mogao zakleti

da admiralova crvena brada ţivi vlastitim ţivotom.

Pitt je mrtav?, reče on tupo. Nisam čuo...

Samo reci predsjedniku da sam ovdje, prekine ga Sandecker, a

glas mu postane čeličan. Primit će me.

186

Vijest je stigla tako naglo i hladno da se Fawcett uznemiri.

Obavijestit ću predsjednika o Pittu, reče on polako.

Nemoj se zamarati. Ako ja znam, zna i on. Imamo iste

obavještajne izvore.

Trebam vrijeme da utvrdim o čemu se radi, reče Fawcett.

Nemaš vremena, reče Sandecker kameno.

Predsjednikov zakon o nuklearnoj energiji dolazi na glasovanje u

Senat sutra. Zamisli što bi se moglo dogoditi kad bi se senatoru

Georgu Pittu reklo da je predsjednik odgovoran za smrt njegovog

sina. Ne moram ti nacrtati što će se dogoditi kad senator prestane

podrţavati predsjednikovu politiku i počne mu se suprotstavljati.

Fawcett je bio dovoljno lukav da prepozna zamku u daljini. On se

odgurne od stola, sklopi ruke i pogleda ih na nekoliko trenutaka.

Zatim ustane i ode u hodnik.

Dođite sa mnom, admirale. Predsjednik je na sastanku s

ministrom obrane Jessom Simmonsom. Trebali bi uskoro biti

gotovi.

Sandecker pričeka izvan Ovalnog ureda dok je Fawcett ušao,

ispričao se i progovorio nekoliko tihih riječi predsjedniku. Dvije

minuta kasnije, Jess Simmons iziđe van i izmijeni prijateljski

pozdrav s admiralom, a za njim se pojavi Fawcett koji pozove

Sandeckera unutra.

Predsjednik zaobiđe stol i rukuje se sa Sandeckerom. Lice mu je

bilo bezizraţajno, tijelo opušteno i smireno, a inteligentne oči

prihvatile su ljutiti pogled posjetitelja.

On se okrene Fawcettu.

Hoćeš li nas, molim te, ispričati, Dane? Htio bih nasamo

razgovarati s admiralom Sandeckerom.

Fawcett bez riječi iziđe van i zatvori vrata za sobom. Predsjednik

pokaţe fotelju i nasmiješi se. Zašto ne sjednemo i ne opustimo se?

187

Radije bih stajao, reče Sandecker hladno.

Kako ţelite. Predsjednik se smjesti u debelu fotelju i prekriţi noge.

Ţao mi je zbog Pitta i ostalih, reče on bez uvoda. Nitko nije htio da

se to dogodi.

Mogu li vas pitati što se, dovraga, događa?

Recite mi nešto, admirale. Biste li vjerovali da je slanje posade

cepelinom bilo mnogo više od lova na nestalu osobu?

Samo ako imate dobro obrazloţenje.

A biste li vjerovali da je, osim što je traţila svojeg muţa, gđa

LeBaron bila dio sloţene prijevare kako bi se otvorila direktna

linija komunikacije između mene i Fidela Castra?

Sandecker je zurio u predsjednika, trenutačno primiren. Admiral

se niti najmanje nije bojao vođe nacije. Vidio je previše

predsjednika kako dolaze i odlaze, previše njihovih ljudskih

slabosti. Nije se mogao sjetiti niti jednog kojeg bi zaista cijenio.

Ne, gosp. predsjedniče, ne mogu povjerovati u to, reče on

sarkastičnim tonom. Ako me sjećanje dobro sluţi, imate vrlo

sposobnoga drţavnog tajnika, Douglasa Oatesa, kojeg podrţava

povremeno djelotvorna drţavna uprava. Moram reći da su oni

bolje opremljeni za komunikaciju s Castrom putem postojećih

diplomatskih kanala.

Predsjednik se suho nasmiješi. Postoje trenutci kad pregovori

između neprijateljskih zemalja moraju krenuti neuobičajenim

putovima. U to sigurno morate vjerovati.

Istina.

Ne bavite se politikom, problemima drţave, Washingtonskim

socijalnim zabavama, moćnicima i klikama, zar ne, admirale

Sandecker?

Točno.

Ali, ako bih vam ja izdao zapovijed, vi biste je poslušali.

188

Da, gospodine, tako je, odgovori Sandecker bez oklijevanja.

Osim, naravno, ako nije ilegalno, nemoralno ili neustavno.

Predsjednik razmisli o tome. Zatim klimne i pokaţe rukom fotelju.

Molim vas, admirale. Moje je vrijeme ograničeno, ali ukratko ću

vam objasniti što se događa. On zastane, a Sandecker sjedne.

Prije pet dana, dokument vrhunske tajnosti koji je napisao Fidel

Castro prokrijumčaren je iz Havane do naših vlasti. U osnovi, to

je prijedlog za popločavanje puta do pozitivnih i konstruktivnih

odnosa Kube i Amerike.

Što je tako uznemirujuće u tome?, upita Sandecker. On ţeli bliţe

veze otkako ga je predsjednik Reagan izbacio s Granade.

Istina, prizna predsjednik. Do sada, jedini sporazum do kojeg smo

došli za pregovaračkim stolom bila je pogodba da podignemo

imigracijske kvote za disidente s Kube koji dolaze u Ameriku.

Ovaj novi prijedlog, međutim, otišao je mnogo dalje. Castro ţeli

našu pomoć u zbacivanju ruskog jarma.

Sandecker ga skeptično pogleda. Castrova mrţnja prema SAD-u

je opsesija. Pa, on još odrţava manevre invazije na Ameriku. Rusi

se neće dati izbaciti. Kuba je njihovo jedino uporište na zapadnoj

hemisferi. Ĉak i da je trenutačno poludio i odbio njihovu podršku,

otok bi potonuo u ekonomsku močvaru. Kuba ne moţe stajati

sama, nema resurse. Ne bih povjerovao Castrovoj glumi čak i kad

bi mu Krist pljeskao.

Ĉovjek je prevrtljiv, prizna predsjednik. Ali nemojte podcjenjivati

njegove namjere. Sovjeti su zakopani u vlastitu ekonomsku

močvaru. Paranoja Kremlja prema vanjskom svijetu natjerala je

njihove vojne budţete do astronomskih visina koje si više ne

mogu priuštiti. Njihovi građani ţive najniţim standardom u svim

industrijaliziranim narodima. Njihove ţetve, industrijski ciljevi i

izvoz nafte potpuno su se smanjili. Izgubili su sredstva za pomoć

istočnoeuropskim zemljama. A u slučaju Kube, došli su do točke

kada zahtijevaju više no što daju. Dani poklona od milijarda

189

dolara, povoljnih kredita i jeftinog oruţja su prošli. Besplatna

voţnja je gotova.

Sandecker zavrti glavom. Ipak, da sam ja u Castrovim cipelama,

smatrao bih to lošom trgovinom. Nema šanse da Kongres izglasa

milijarde dolara za pomoć Kubi, a dvanaest milijuna ljudi na

otoku jedva mogu preţivjeti bez uvoza.

Predsjednik pogleda sat iznad kamina.

Imam samo još dvije minute. Kako bilo, Castrov najveći strah nije

ekonomski kaos ili kontrarevolucija, nego spor, stalan sovjetski

utjecaj u svaki kutak njegove vlade. Ljudi iz Moskve otrgnu malo

tu, malo tamo, čekaju strpljivo prave korake dok ne budu

dominirali u vladi i kontrolirali resurse zemlje. Tek sada je Castro

shvatio činjenicu da mu njegovi prijatelji iz Kremlja pokušavaju

ukrasti zemlju. Njegov brat, Raul, bio je zapanjen kad je saznao

za veliku infiltraciju u redove svojih časnika Kubanaca koji su

postali lojalni Sovjetskom Savezu.

To mi je iznenađujuće. Kubanci mrze Ruse. Njihovi pogledi na

ţivot su potpuno različiti.

Kuba sigurno nikada nije namjeravala postati pijun Kremlja, ali

od revolucije tisuće kubanskih studenata studiralo je na ruskim

sveučilištima. Mnogi su, umjesto da se vrate kući i nađu posao po

uputama drţave, posao koji mrze ili koji ih ne vodi nikuda,

prihvatili suptilne ruske ponude prestiţa i novca. Lukaviji, koji su

stavili svoju budućnost iznad patriotizma, tajno su odbacili

Castra i zakleli se na vjernost Sovjetskom Savezu. Morate to

priznati Rusima. Oni ispunjavaju svoja obećanja. Koristeći svoj

utjecaj na kubansku vladu, stavili su svoje nove podanike na

moćne poloţaje.

Kubanci još oboţavaju Castra, reče Sandecker. Ne vidim kako bi

mogli stajati i gledati kako ga Rusi podčinjavaju.

Predsjednikov izraz postane ozbiljan. Postoji vrlo stvarna prijetnja

da Rusi ubiju braću Castro i okrive CIA-u. To je lako učiniti, jer

190

se zna da je agencija pokušala nekoliko atentata u šezdesetim

godinama.

I Kremlj dolazi kroz otvorena vrata i instalira marionetsku vladu.

Predsjednik klimne. Što nas vodi do predloţenog pakta između

SAD-a i Kube. Castro ne ţeli uplašiti Ruse da načine potez prije

no što se mi sloţimo da mu pomognemo otjerati ih iz Kariba.

Naţalost, nakon početnog gambita, nije reagirao na moje i

Dougove odgovore.

Zvuči kao stara rutina mrkve i štapa kako bi se povećali vaši

apetiti.

I ja to mislim.

I gdje se u sve to uklapa LeBaron?

Uletjeli su u to, reče predsjednik s prizvukom ironije.

Znate priču. Raymond LeBaron odletio je u svojem starinskom

cepelinu u potragu za brodom s blagom. Zapravo, na umu je imao

drugi cilj, ali to se ne tiče NAMP-a niti vas osobno. Sudbina je

htjela da Raul Castro bude u inspekciji kompleksa obrane otoka

izvan Havane kad je LeBaron bio primijećen njihovim

obrambenim detekcijskim sustavima. Pomislio je da bi se kontakt

mogao pokazati korisnim. Zato je naredio svojim straţarima da

presretnu cepelin i otprate ga do zračne luke kraj grada

Cardenasa.

Ostalo mogu pretpostaviti, reče Sandecker. Kubanci su napunili

cepelin, sakrili glasnika s dokumentima na palubi i poslali ga,

izračunavši da će ga vjetrovi odnijeti prema SAD-u.

Blizu ste, prizna predsjednik smiješeći se. Ali nisu htjeli riskirati s

mušičavim vjetrovima. Bliski Fidelov prijatelj i pilot

prokrijumčarili su se na palubu s dokumentima. Odveli su

cepelin do Miamija, gdje su skočili u vodu nekoliko milja dalje

pokupila ih je jahta.

191

Ţelio bih znati odakle su se pojavila tri tijela u kabini, upita

Sandecker.

Melodramatska predstava Castra da pokaţe svoje dobre namjere.

Rusi nisu postali sumnjičavi?

Još ne. Njihov nadmoćni stav prema Kubancima sprječava ih da

priznaju latinsku genijalnost.

I tako je Raymond LeBaron ţiv i dobro negdje na Kubi.

Predsjednik načini otvorenu gestu rukama. Mogu samo

pretpostaviti njegovu situaciju. Izvori CIA-e kaţu da su sovjetski

obavještajci traţili LeBarona radi ispitivanja. Kubanci su poslušali

i od tada nije viđen.

Nećete li niti pregovarati o LeBaronovom puštanju?, upita

Sandecker.

Situacija je osjetljiva i bez pregovaranja za LeBarona. Kada

potpišemo pakt između SAD-a i Kube, ne sumnjam da će Castro

preuzeti LeBarona od Rusa i vratiti nam ga.

Predsjednik zastane i pogleda na sat. Kasnim na konferenciju sa

stručnjacima za proračun.

On ustane i krene prema vratima. Zatim se okrene Sandeckeru.

Reći ću to brzo. Jessie LeBaron je upoznata sa situacijom i

zapamtila je naš odgovor Castru. Plan je bio vratiti cepelin s

LeBaronom na palubi. Bio je to signal Castru da je moj odgovor

poslan na isti način kao i njegov prijedlog. Nešto je krenulo krivo.

Prošli ste kraj Jessea Simmonsa na putu ovamo. Upoznao me s

fotografijama naše zračne izvidnice. Umjesto da zaustave cepelin i

isprate ga do Cardenasa, kubanski patrolni helikopter zapucao je

na njega. Zatim je iz nekog neobjašnjivog razloga helikopter

eksplodirao, i oba su se srušila u more. Morate shvatiti, admirale,

nisam mogao poslati spasilački odred zbog osjetljive prirode

misije. Stvarno mi je ţao za Pitta. Dugovao sam mu previše.

192

Moţemo se samo moliti da su on, Jessie LeBaron i drugi vaši

prijatelji nekako preţivjeli.

Nitko ne moţe preţivjeti rušenje na putu uragana, reče

Sandecker. Morat ćete me ispričati, gosp. predsjedniče, ali čak bi i

Mickey Mouse izveo bolju operaciju.

Bolan izraz prijeđe predsjednikovim licem. On zausti da nešto

kaţe, ali predomisli se i otvori vrata.

Ţao mi je, admirale. Kasnim na konferenciju.

Predsjednik više nije govorio. Iziđe iz Ovalnog ureda i ostavi

Sandeckera zbunjenoga i samog.

Poglavlje XXVII

Najgori dio uragana Mala Eva prošao je preko otoka i skrenuo na

sjeveroistok u Meksički zaljev. Vjetrovi su se smanjili na četrdeset

milja na sat, ali proći će još dva dana prije no što ih zamijene

blagi pasati s juga.

Cayo Santa Maria činio se pustim, bez ţivotinja ili ljudi. Deset

godina ranije, u trenutku velikodušnog drugarstva, Fidel Castro

je predao otok svojim komunističkim saveznicima kao znak dobre

volje. Zatim je udario pljusku Bijeloj kući, proglasivši ga ruskim

teritorijem.

Domorodci su bili tiho, ali odlučno premješteni na glavni otok, i

inţenjerske jedinice GRU-a Glavne obavještajne direkcije, vojnog

ogranka KGB-a, došle su i počele graditi tajne podzemne

instalacije. Radeći u fazama i samo pod okriljem mraka, polako

su oblikovali kompleks ispod pijeska i palminih stabala.

CIA-ini zrakoplovi nadzirali su otok, ali njihove analize nisu

otkrile obrambene instalacije niti velike pošiljke opreme i zaliha s

193

mora i iz zraka. Povećane fotografije pokazale su malo, samo

nekoliko starih cesta koje nisu vodile nigdje. Otok je proučavan

rutinski, ali nikada se nije pojavilo ništa što bi indiciralo opasnost

za SAD.

Negdje ispod vjetrom šibanog otoka, Pitt se probudi u maloj

sterilnoj sobi na krevetu s madracem od perja pod fluorescentnim

svjetlom koje se nije gasilo.

Nije se mogao sjetiti je li ikad spavao u pernatom krevetu, ali bilo

mu je vrlo udobno i odluči potraţiti jedan takav ako se ikad vrati

u Washington.

Osim modrica, ukočenih zglobova i laganog pulsiranja u glavi,

osjećao se razmjerno dobro. Leţao je i gledao sivi strop, sjećajući

se prošle noći Jessienog nalaţenja muţa, straţara koji su otpratili

trojicu muškaraca u bolnicu, gdje ih je ruska doktorica građena

poput kuglaškog čunja pregledala i previla im rane, večere od

variva s janjetinom u blagovaonici koju je ocijenio za šest

stupnjeva ispod teksaškog restorana za kamiondţije. Na kraju su

zaključani u sobe sa zahodom i umivaonikom, krevetom i uskim

drvenim ormarom.

Stavivši ruke ispod plahte, on ispita svoje tijelo. Osim nekoliko

jarda gaze, bio je gol. Divio se fetišu za zavoje ruţne liječnice.

Spusti svoje bose noge na betonski pod i sjedne, razmišljajući o

sljedećem potezu. Signal iz mjehura podsjeti ga da je još čovjek,

pa priđe komodi i poţeli da ima šalicu kave. Oni, tko god bili,

ostavili su mu sat. Bilo je jedanaest i petnaest. Kako nikada nije

odspavao više od devet sati u komadu, pretpostavio je da je jutro.

Minutu kasnije nagne se nad umivaonik i ispljuska se hladnom

vodom. Jedini ručnik bio je grub i jedva je apsorbirao vlagu. On

priđe ormaru, otvori ga i pronađe kaki košulju i hlače na vješalici,

te par sandala. Prije no što se počeo odijevati, makne nekoliko

zavoja s rana koje su već počele zarastati, te iskoristi slobodu

pokreta, protegnuvši se. Nakon što se odjenuo, pokuša otvoriti

teška ţeljezna vrata. Brava je bila zaključana, pa on udari debelu

194

metalnu ploču, uzrokujući šuplji zvuk koji odjekne od betonskih

zidova.

Dječak koji nije imao više od devetnaest godina u maskirnoj odori

sovjetske vojske otvori vrata i odstupi, ciljajući automatskim

pištoljem velikim poput običnog čekića u Pittov trbuh. On pokaţe

niz dugi hodnik ulijevo, i Pitt posluša. Prošli su kraj još nekoliko

ţeljeznih vrata, i Pitt se upita nisu li iza njih Giordino i Gunn.

Stali su kraj dizala čija je vrata otvorio drugi straţar. Ušli su

unutra i Pitt osjeti lagani pritisak u nogama kad je dizalo krenulo

gore. On pogleda indikator iznad vrata i primijeti da označava pet

katova. Veliko postrojenje, pomisli on. Dizalo se zaustavi i

automatska vrata se otvore.

Pitt i njegov straţar iziđu u sobu s tepihom i zakrivljenim

stropom. Na zidovima su bile police sa stotinama knjiga. Većina

knjiga bila je na engleskom, a mnoge su bile novi bestseleri

američkih pisaca. Golema karta Sjeverne Amerike pokrivala je

cijeli suprotni zid. Soba je Pittu izgledala kao privatna radna

soba. U njoj je bio velik starinski rezbareni stol čija je mramorna

površina bila puna brojeva Washington Posta, New York Timesa,

Wall Street Journala i USA Today. Na stolovima sa svake strane

vrata bile su gomile tehničkih časopisa, uključujući Computer

Technology, Science Digest i Air Force Journal. Tepih je bio boje

burgundca, a na njemu je stajalo šest zelenih koţnih fotelja

raspoređenih na podjednakim udaljenostima. Straţar šutke uđe u

dizalo i ostavi Pitta da stoji sam u praznoj sobi.

Vrijeme za promatranje majmuna, pomisli Pitt. Nije pokušavao

potraţiti na zidovima leće videokamera. Uopće nije sumnjao da su

skrivene negdje u sobi, i snimaju ga. Odluči izazvati reakciju. Na

trenutak se pijano zanese, zakoluta očima i padne na pod.

Za petnaest sekunda otvore se skrivena vrata čiji su rubovi

savršeno odgovarali linijama meridijana i paralela na divovskoj

karti i niski čovjek u elegantnoj sovjetskoj vojnoj odori uđe u

sobu. On klekne i pogleda Pittove poluotvorene oči.

195

Ĉujete li me?, upita ga na engleskom.

Da, promrmlja Pitt.

Rus ode do stola i nagne kristalni vrč nad čašu. Vrati se i podigne

Pittovu glavu.

Popijte ovo, naredi.

Što je to?

Konjak Courvoisier oštrog okusa, odgovori ruski časnik s

besprijekornim američkim naglaskom. Dobro za vaš problem.

Više volim bogatiji, blaţi Remi Martin, reče Pitt podiţući čašu.

On popije konjak do kraja, lagano ustane, pronađe fotelju i sjedne

u nju.

Ĉasnik se nasmiješi. Ĉini se da ste se brzo oporavili, gosp...

Snodgrass, Elmer Snodgrass, iz Molinea u Illinoisu. Zgodan dodir

Srednjeg zapada, reče Rus obišavši stol i spustivši se na stolac.

Ja sam Petar Velikov.

General Velikov, ako dobro pamtim ruske vojne oznake činova.

U pravu ste, prizna Velikov. Ţelite li još jedan konjak?

Pitt zavrti glavom i prouči čovjeka s druge strane stola. Sigurno

nije bio viši od pet stopa i sedam inča teţio je oko sto trideset

funta i bio u kasnim četrdesetim godinama. Imao je izraz ugodne

prijaznosti, ali Pitt ipak osjeti ispod toga hladnoću. Njegova kosa

bila je kratka i crna s tračkom sjedina oko ušiju prorjedivala se

iznad čela. Oči su mu bile plave poput alpskog jezera, a lice

blijede koţe više je podsjećalo na rimsko nego na slavensko.

Obuci ga u togu i stavi mu lovorov vijenac na glavu, mislio je Pitt,

i morao je proći kao mramorna bista Julija Cezara.

Nadam se da vam ne smeta ako vam postavim nekoliko pitanja,

reče Velikov ljubazno.

Nikako. Nemam nikakvih poslova do kraja dana. Moje vrijeme je

vaše.

196

Ledeni pogled na trenutak se pojavi u Velikovljevim očima, a

zatim brzo nestane. Recimo da mi ispričate kako ste se našli na

Cayo Santa Mariji.

Pitt ispruţi ruke u bespomoćnoj gesti. Nema smisla gubiti vaše

vrijeme. Mogu odmah priznati. Ja sam predsjednik Centrale

obavještajne agencije. Moj odbor direktora i ja smo pomislili da bi

bila izvrsna propagandna ideja da unajmimo cepelin i bacimo na

Kubu kupone za toaletni papir. Rekli su mi da ga tamo dolje

nedostaje. Naţalost, Kubanci se nisu sloţili s našom

marketinškom strategijom i srušili su nas.

General Velikov pogleda Pitta s tolerancijom, ali i iritacijom. Stavi

na nos naočale za čitanje i otvori dosje na stolu.

Vidim po vašem dosjeu, gosp. Pitt Dirk Pitt, ako dobro čitam, da

vaš karakterni profil spominje teţnju suhom humoru.

Piše li također da sam patološki laţljivac?

Ne, ali čini se da imate vrlo fascinantnu povijest. Šteta što niste

na našoj strani.

Hajde, generale, kakvu bi budućnost nekonformist mogao imati u

Moskvi?

Kratku, bojim se.

Ĉestitam vam na iskrenosti.

Zašto mi ne ispričate istinu?

Samo ako ste spremni povjerovati.

Mislite da nisam?

Ne ako ste podlegli komunističkoj maniji da vidite CIA-u pod

svakim kamenom.

Ĉini se da prezirete Sovjetski Savez.

Recite mi jednu stvar koju ste napravili u zadnjih sedamdeset

godina a koja zasluţuje nagradu za humanost. Zbunjujuće je

197

zašto Rusi nikada nisu shvatili da su predmet ismijavanja svijeta.

Vaše carstvo je najbjednija šala u povijesti. Dvadeset prvo stoljeće

je iza ugla a vaša vlada djeluje kao da nikada nije prešla tridesete

godine.

Velikov nije podigao trepavicu, ali Pitt primijeti lagano crvenilo na

licu. Bilo je jasno da nije naviknut da mu lekcije drţi čovjek koga

je smatrao neprijateljem drţave. Njegove oči ispitaju Pitta

pogledom suca koji odlučuje o ţivotu ubojice. Zatim mu pogled

postane špekulativan.

Pobrinut ću se da vaši komentari stignu do Politbiroa, reče on

suho. A sada, ako ste gotovi s govorom, gosp. Pitt, zanimalo bi me

čuti kako ste stigli ovamo.

Pitt klimne prema stolu s vrčem.

Mislim da će mi trebati onaj konjak.

Posluţite se.

Pitt napuni čašu napola i vrati se u fotelju.

Ispričat ću vam čistu istinu. Ţelim da shvatite da nemam razloga

lagati. Koliko ja znam, nisam ni na kakvoj špijunskoj misiji za

svoju vladu. Razumijete li me, generale?

Da.

Snima li vaša skrivena vrpca razgovor?

Velikov je imao dovoljno pristojnosti da klimne. Snima.

Pitt zatim detaljno opiše svoje otkriće odbjeglog cepelina,

sastanak s Jessie LeBaron u uredu admirala Sandeckera, zadnji

let Prosperteera, te bijeg od uragana, ne spomenuvši Giordinovo

rušenje patrolnog helikoptera, niti ronjenje do Kiklopa.

Velikov nije pogledao Pitta kad je ovaj završio. Listao je dosje bez

promjene u izrazu lica. Ponašao se kao da mu je um udaljen

svjetlosnim godinama i da nije čuo niti riječ.

198

I Pitt je mogao igrati tu igru. On uzme čašu s konjakom i ustane.

Uzevši primjerak Washington Posta, s blagim iznenađenjem

primijeti da ima današnji datum.

Sigurno imate efikasan sistem kurira, reče on.

Molim?

Vaše novine su stare nekoliko sati.

Pet sati, točnije.

Konjak je ţario Pittov prazan trbuh. Nakon trećeg pića, prestao je

razmišljati o posljedicama svojeg ponašanja. On krene u napad.

Zašto drţite Raymonda LeBarona?, upita on.

Trenutačno je kućni gost.

To ne objašnjava zašto ste ga tajili dva tjedna.

Ne moram vam ništa objašnjavati, gosp. Pitte.

Kako to da LeBaron dobiva gurmanske večere u smokingu, dok

moji prijatelji i ja moramo jesti i oblačiti se kao obični zarobljenici.

Jer ste vi zaista obični zarobljenici, gosp. Pitt, najobičniji

zarobljenici. Gosp. LeBaron je vrlo bogat i moćan čovjek čiji su

razgovori vrlo prosvjetljujući. Vi ste, s druge strane, samo

neugodnost. Zadovoljava li to vašu radoznalost?

Ne zadovoljava ništa, reče Pitt zijevajući.

Kako ste uništili patrolni helikopter?, upita iznenada Velikov.

Bacili smo cipele na njega, odgovori Pitt ţestoko.

Što očekujete od četiri civila, od toga jedne ţene, u četrdeset

godina staroj vreći plina?

Helikopteri ne eksplodiraju u zraku bez razloga.

Moţda ga je pogodila munja?

199

Pa, gosp. Pitt, ako ste bili na jednostavnoj misiji potrage za

LeBaronom i lova na blago, kako objašnjavate izvješće kapetana

patrolnog čamca koji je izjavio da je kontrolna kabina cepelina

bila tako uništena mecima da nitko nije mogao preţivjeti, i da je

tračak svjetla bljesnuo s cepelina trenutak prije no što je

helikopter eksplodirao, i da temeljita pretraga mjesta pada nije

otkrila preţivjele? A vi se ipak pojavljujete na ovom otoku usred

uragana, kad se straţarske patrole zaklanjaju od vjetra. Vrlo

prigodno, zar ne?

Kako vi to vidite?

Cepelin je bio kontroliran iz daljine ili su strojničari pobili drugu

posadu. Vi i gđa LeBaron stigli ste do obale podmornicom, ali

tijekom iskrcavanja svi ste naletjeli na stijene i povrijedili se.

Dobivate prolaznu ocjenu za kreativnost, generale, ali niste

dovoljno točni. Samo dio o iskrcavanju je točan. Zaboravljate

najvaţniji sastojak, motiv. Zašto bi četiri nenaoruţana

brodolomca napali to što skrivate ovdje?

Još nemam odgovore na to, reče Velikov s razoruţavajućim

osmijehom.

Ali namjeravate ih dobiti.

Nisam čovjek koji prihvaća poraz, gosp. Pitt. Vaša priča, iako

maštovita, nije uvjerljiva.

On pritisne gumb na interkomu.

Uskoro ćemo opet razgovarati.

Kada ćete kontaktirati našu vladu kako bi mogli početi

pregovarati o našem puštanju?

Velikov pokroviteljski pogleda Pitta. Ispričavam se. Zanemario

sam spomenuti da je vaša vlada obaviještena prije sat vremena.

O našem spašavanju?

Ne, o vašim smrtima.

200

Pitt nije shvaćao jedan dugi trenutak. A zatim mu polako počne

svitati. Ĉeljusti mu se ukoče a pogled zarije u Velikova.

Recite, generale.

Vrlo jednostavno, reče Velikov prijateljski kao da razgovara s

poštarom. Slučajno ili namjerno, naišli ste na našu najosjetljiviju

vojnu instalaciju izvan Sovjetskog Saveza. Ne moţemo vam

dozvoliti da odete. Kad saznam prave činjenice, svi ćete morati

umrijeti.

Poglavlje XXVIII

Uţivajući u svojem omiljenom hobiju jedenju, Hagen je ukrao sat

vremena kako bi pojeo meksički ručak od ravnih enchilada s

jajima te sopaipillasa, koji je isprao tekilom. On plati račun,

napusti restoran i odveze se do adrese Clydea Warda.

Njegov izvor u telefonskoj tvrtci pronašao je broj u knjiţici

generala Fishera, otkrivši da se radi o javnom telefonu na

benzinskoj stanici. On pogleda na sat. Za sljedećih šest minuta

njegov pilot će nazvati broj iz mlaţnjaka.

Pronađe benzinsku stanicu u industrijskom području kraj

ţeljezničke postaje. Bila je samoposluga, prodajući nepoznatu

vrstu benzina. Zaustavi se kraj crpke čija je crvena boja bila

prekrivena prljavštinom i stavi vrh cijevi u rupu za gorivo, pazeći

da ne gleda prema telefonu u uredu stanice.

Ubrzo nakon slijetanja u zračnu luku u Albuquerqueju, Hagen je

unajmio auto i istočio deset galona goriva iz spremnika kako bi se

zaustavljanje činilo stvarnim. Zračni dţepovi u spremniku su

grgljali i on odvije poklopac te stavi u njega cijev. Uđe u ured

petljajući nešto s novčarkom kad telefon na zidu zazvoni.

201

Jedini radnik na duţnosti, koji je popravljao probušenu gumu,

obriše ruke i podigne slušalicu. Hagen počne slušati

jednosmjernu konverzaciju.

Melov servis... Tko?... Ovdje nema Clydea... da, siguran sam.

Imate krivi broj... to je pravi broj, ali radim ovdje šest godina i

nikada nisam čuo za Clydea.

On spusti slušalicu i priđe blagajni te se nasmiješi Hagenu.

Koliko ste uzeli?

Ukupno 10,2 galona. Trinaest dolara i pedeset sedam centi.

Dok je prodavač traţio razmjenu za dvadeset, Hagen pregleda

stanicu. Nije mogao ne diviti se profesionalizmu u postavljanju

pozornice, jer to je bilo to, pozornica. Ured i podovi nisu vidjeli

krpu godinama. Paučina je visjela sa stropova, alati su bili

zahrđali, a dlanovi i nokti prodavača izgledali su kao da nikada

nisu vidjeli mast. Ali, najviše ga je zapanjio sustav nadzora.

Njegovo obučeno oko vidjelo je suptilno postavljene električne ţice

koje nisu pripadale običnoj servisnoj stanici. Osjetio je uređaje za

prisluškivanje i kamere iako ih nije vidio.

Moţete li mi učiniti uslugu?, upita Hagen prodavača dok je ovaj

vračao višak novca.

Što trebate?

Imam neobičan zvuk u motoru. Moţete li pogledati i reći mi što bi

moglo biti pokvareno?

Sigurno, zašto ne. Ionako nemam mnogo posla.

Hagen primijeti da prodavač ima otmjenu frizuru vjerojatno

nikada nije ušao u običan brijački salon. Također je vidio lagano

zadebljanje u nogavici hlača, na vanjskom listu iznad zgloba.

Hagen je parkirao auto na suprotnoj strani od drugog otočića s

benzinskim crpkama dalje od zgrade. On pokrene motor i otvori

poklopac. Prodavač stavi nogu na odbojnik i pogleda preko

hladnjaka.

202

Kad se nagnuo i stavio glavu nad motor, Hagen izvadi pištolj iz

futrole na leđima i gurne cijev čovjeku u straţnjicu.

Ovo je borbeni Magnum 357 od dva i pol inča, pun reţućih

metaka. Razumiješ li?

Ĉovjek se napne, ali nije pokazao strah.

Da, razumijem, prijatelju.

A znaš li što takav metak moţe učiniti na blizinu?

Znam što je reţući metak.

Dobro, onda znaš da će napraviti lijep tunel od tvojeg šupka do

mozga ako pritisnem otponac.

Što ţeliš, prijatelju?

Što se dogodilo s tvojim laţnim naglaskom?, upita Hagen.

Dolazi i odlazi.

Hagen posegne dolje drugom rukom i izvadi malu Berretu 38 iz

prodavačeve nogavice.

U redu, prijatelju, gdje mogu pronaći Clydea?

Nikada nisam čuo za njega.

Hagen mu gurne cijev Magnuma u osnovu kičme takvom snagom

da se tkanina hlača na straţnjici pokida, a on prostenje u agoniji.

Za koga radiš?, reče stenjući.

Unutarnju jezgru, odgovori Hagen.

To nije moguće.

Hagen ponovno gurne cijev prema gore. Lice čovjeka se zgrči i on

jaukne kad ga je donji dio tijela divlje zabolio.

Tko je Clyde?, upita Hagen.

Clyde Booth, promrmlja čovjek kroz stisnute zube.

203

Ne čujem te, prijatelju.

Zove se Clyde Booth.

Reci mi o njemu.

Trebao bi biti nekakav genij. Izmišlja i proizvodi znanstvene

uređaje za svemir. Tajne sisteme za vladu. Ne znam točno, ja sam

samo član osiguranja.

Lokacija?

Postrojenje je deset milja zapadno od Santa Fea. Zove se QBTech.

Što znači QB?

Quarter Back, reče čovjek. Booth je bio reprezentativac u

američkom nogometu drţave Arizone.

Znao si da ću se ja pojaviti?

Rekli su nam da pazimo na debelog čovjeka.

Koliko drugih ima oko stanice?, upita Hagen.

Trojica. Jedan niz ulicu u kamionu, jedan na krovu skladišta iza

stanice, jedan u crvenom kombiju kraj zapadnog bara i restorana.

Zašto nisu nešto učinili?

Zapovijed nam je da te pratimo.

Hagen popusti pritisak i vrati revolver u korice.

Zatim izvadi metke iz prodavačeve Berrete, baci je na zemlju i

gurne pod auto.

U redu, reče Hagen.

A sada odšeči, bez trčanja, natrag u stanicu.

Prije no što je čovjek bio na pola puta do prilaza stanici, Hagen je

zašao za ugao blok dalje. Napravio je još četiri brza okreta kako bi

pobjegao kamionu i kombiju, te poţurio prema zračnoj luci.

204

Poglavlje XXIX

Leonard Hudson iziđe iz dizala koje ga je spustilo u srce stoţera

kolonije Jersey. Nosio je kišobran s kojeg se cijedila voda, i

otmjenu torbu od polirane orahovine.

Nije gledao niti lijevo niti desno, kratko klimnuvši svojem osoblju.

Hudson nije bio nervozan tip, ali sada je bio zabrinut. Izvješća

koja su došla od drugih članova unutarnje jezgre govorila su o

opasnosti. Netko ih je metodički traţio. Netko izvana je probio

njihove paţljivo kreirane paravane.

Sada je cijeli projekt lunarne baze genijalnost, planiranje, ţivoti,

novac, ljudi u koloniji Jersey bio ugroţen od nepoznatog uljeza.

On uđe u svoj veliki, ali spartanski ured gdje ga je čekao Gunnar

Eriksen.

Eriksen je sjedio na kauču, ispijajući vruću kavu i pušeći

zakrivljenu lulu. Njegovo okruglo lice imalo je ozbiljan izraz, a oči

su mu dobroćudno sijale. Bio je odjeven sportski, ali uredno, u

skupu jaknu od kašmira i smeđu vestu s izrezom iznad vunenih

hlača. Izgledao je poput prodavača Jaguara ili Ferrarija.

Razgovarao si s Fisherom i Boothom, reče Hudson, ostavivši

kišobran i stavivši torbu na stol.

Jesam.

Imaju li ideju tko bi to mogao biti?

Nemaju.

Ĉudno da nikada ne ostavlja otiske, reče Hudson, pa sjedne na

kauč kraj Eriksena i natoči si šalicu kave iz staklenog vrča.

205

Eriksen pošalje oblak dima prema stropu. Još je čudnije što je

svaka njegova snimka nejasna.

Sigurno ima neki elektronski uređaj za brisanje.

Očito nije običan privatni istraţitelj, reče Eriksen.

Vrhunski profesionalac s dobrom potporom.

Zna se kretati, i ima sve ispravne identifikacijske papire i

propusnice. Priča koju je prodao Mooney u o nadzorniku iz

Glavnog knjigovodstvenog ureda bila je prvorazredna. I ja sam je

progutao.

Što imamo o njemu?

Samo opise koji se ne slaţu ni u čemu osim u njegovoj veličini.

Svi kaţu da je debeo čovjek.

Moglo bi biti da je predsjednik pustio na nas obavještajnu

agenciju.

Da je to slučaj, reče Hudson sumnjičavo, imali bismo vojsku

tajnih agenata. Ovaj čovjek radi sam.

Jesi li razmotrio mogućnost da predsjednik tiho unajmi agenta

izvan vlade?, upita Eriksen.

Pomislio sam na to, ali nisam potpuno uvjeren. Naš prijatelj u

Bijeloj kući je zarobljen u Ovalnom uredu. Svatko tko uđe i iziđe

iz izvršnog krila kuće je primijećen. Naravno, uvijek postoji

predsjednikova privatna linija, ali ne mislim da bi takvu misiju

naredio preko telefona.

Zanimljivo, reče Eriksen. Debeli čovjek počinje istraţivati u

postrojenju gdje smo prvi put stvorili ideju o koloniji Jersey.

To je točno, prizna Hudson.

Pretraţio je ured Earla Mooney a u laboratoriju Pattenden i pratio

telefonski poziv do generala Fishera, i čak dao opasku o tome

kako ti ţeliš da platim za zrakoplov.

206

Očita referenca na naše smrti, reče Eriksen zamišljeno.

To znači da nas je povezao.

Zatim se pojavio u Coloradu i opljačkao Fishera, ukravši mu

notes s imenima i brojevima glavnih ljudi projekta kolonije

Jersey, uključujući i one iz unutarnje jezgre.

Zatim je prozreo zamku koju smo postavili da ga pratimo iz New

Mexica i pobjegao. Imali smo mali uspjeh kad je jedan od naših

ljudi u zračnoj luci Albuquerqueu primijetio debelog čovjeka kako

stiţe privatnim neoznačenim zrakoplovom i opet polijeće za dva

sata.

Sigurno je unajmio auto pomoću nekakve identifikacije.

Hudson zavrti glavom. Ništa korisno. Pokazao je vozačku dozvolu

i kreditnu karticu Georgea Goodflya iz New Orleansa, koji ne

postoji.

Eriksen otrese pepeo iz lule u staklenu pepeljaru.

Ĉini se čudnim da nije otišao u Santa Fe i pokušao prodrijeti u

operaciju Qydea Bootha.

Pretpostavljam da samo traţi činjenice.

Ali tko ga plaća? Rusi?

Sigurno ne KGB, reče Hudson. Oni ne šalju suptilne poruke

preko telefona i ne kreću se zemljom u privatnom mlaţnjaku. Ne,

taj se čovjek kreće brzo. Rekao bih da ima strogi vremenski rok.

Eriksen pogleda u svoju šalicu. Sovjetska lunarna misija kreće na

Mjesec za pet dana. To je sigurno njegov rok.

Vjerujem da si u pravu.

Eriksen ga pogleda. Sada shvaćaš da snaga iza uljeza mora biti

predsjednik, reče on tiho.

207

Hudson polako klimne. Nisam ţelio vidjeti tu mogućnost, reče on

udaljenim glasom. Ţelio sam vjerovati da će podrţati sigurnost

kolonije Jersey protiv ruskog prodora.

Iz onoga što si mi rekao o vašem sastanku, nije ţelio započeti

bitku na Mjesecu između tvojih ljudi i sovjetskih astronauta. Ne

bi bio sretan kad bi saznao da je Steinmetz uništio tri sovjetske

letjelice.

Ono što me muči je, reče Hudson, ako prihvatimo mogućnost

predsjednikovog miješanja u stvar, zašto je poslao samo jednog

čovjeka?

Jer, kad je prihvatio koloniju Jersey kao stvarnost, znao je da će

naši pobornici pratiti svaki njegov pokret, i točno pretpostavio da

moţemo baciti vagon crvenih haringa preko našeg traga kako

bismo onemogućili svaku istragu. Mudar čovjek, predsjednik.

Doveo je čovjeka izvana koji je probio naše zidove prije no što smo

saznali što se događa.

Moţda još ima vremena da ga se pošalje na krivi trag.

Prekasno. Debeli ima Fisherov imenik, reče Eriksen.

Zna tko smo i gdje nas pronaći. On je vrlo stvarna prijetnja.

Krenuo je od repa, a sada se kreće prema glavi. Kad debeli uđe

kroz ova vrata, Leo, predsjednik će sigurno pokušati zaustaviti

sukob između sovjetskih astronauta i naših ljudi u koloniji

Jersey.

Misliš li da bismo ga trebali eliminirati?, upita Hudson.

Ne, odgovori Eriksen. Bolje se ne sukobljavati s predsjednikom.

Samo ćemo ga staviti na led nekoliko dana.

Pitam se gdje će se sad pojaviti, razmišljao je Hudson.

Eriksen metodički napuni svoju lulu.

Počeo je svoj lov u Oregonu, pa otišao u Colorado, a zatim u New

Mexico. Pretpostavljam da će sljedeća stanica biti Texas, ured

našeg čovjeka u NASA-i, u Hustonu.

208

Hudson pritisne broj na svojem telefonu.

Šteta što neću biti tamo kad uhvatimo kopile.

Poglavlje XXX

Pitt je proveo sljedeća dva sata na leđima u krevetu, slušajući

zvuke metalnih vrata koja se otvaraju i zatvaraju, koncentrirajući

se na korake izvan svoje ćelije. Mladi straţar donio je ručak i

sačekao dok je Pitt jeo, provjerivši je li vratio sav pribor. Ovaj put

bio je bolje raspoloţen i nenaoruţan. Također je ostavio vrata

otvorena tijekom ručka, dajući Pittu priliku da prouči bravu.

Bio je iznenađen vidjevši da se radi o običnoj kvaki a ne

sigurnosnoj bravi. Njegova soba nije bila zatvor. Vjerojatno je

trebala biti skladište.

Vidio je ţlicu u zdjeli ribljeg variva odvratnog mirisa i ostavio je,

više zainteresiran na zatvaranje vrata nego jedenje splačina koje

su bile prvi psihološki korak u rušenju mentalnih obrambenih

mehanizama. Straţar se odmakne i zatvori ţeljezna vrata. Pitt

naćuli uho i začuje jedan odlučni klik neposredno nakon

zatvaranja.

On klekne i ispita prorez između vrata i metalne ploče kvake. Bila

je široka jednu šestinu inča. Zatim pregleda ćeliju, traţeći

predmet dovoljno tanak da ga gurne u prorez kako bi mogao

pokušati otvoriti bravu.

Krevet na kojem je bio madrac napravljen je od drva s urezanim

spojevima. Nije bilo metala niti tvrdih površina. Dijelovi

umivaonika bili su keramički, a cijevi ispod njega i u kotliću

zahoda nisu imale ništa što bi mogao oblikovati rukama. Imao je

više sreće u ormaru. Bilo koja od šarki bila bi odlična, osim što

nije mogao ukloniti vijke noktima.

209

Razmišljao je o tom problemu kad se vrata otvore i straţar uđe u

prostoriju. Oči su mu na trenutak paţljivo skenirale prostor.

Zatim da znak Pittu da iziđe, provede ga kroz labirint betonskih

hodnika, zaustavivši se konačno ispred vrata s brojem šest.

Grubo gurne Pitta u malu sobu poput kutije neugodnog mirisa.

Pod je bio od cementa, sa ţlijebom u sredini. Zidovi su bili obojeni

u nijansu crvene koja je zlokobno odgovarala mrljama na njima.

Jedino svjetlo dolazilo je od mutne ţute ţarulje koja je visjela na

ţici sa stropa. Bila je to najdepresivnija soba u koju je Pitt ikad

ušao.

Jedini namještaj bio je jeftin, jako oštećen drveni stolac. Ali,

Pittovu paţnju privukao je čovjek koji je sjedio na njemu. Oči koje

su ga gledale bile su bezizraţajne poput kocke leda. Pitt nije

mogao odrediti strančevu visinu, ali njegove grudi i ramena bili su

tako masivni da su se činili deformiranima, kao u bildera koji je

tisuće i tisuće sati proveo u vjeţbanju i znoju. Glava mu je bila

potpuno obrijana, a lice bi bilo gotovo zgodno da nije bilo velikoga

izobličenog nosa koji je odskakao od ostatka. Imao je samo

gumene čizme i tropske hlače. Osim brkova u stilu Bismarcka,

Pittu je izgledao neobično poznat.

Bez dizanja pogleda, on počne čitati popis zločina za koje je Pitt

optuţen. Započeo je s upadom u kubanski zračni prostor,

rušenjem helikoptera, ubijanjem posade, špijuniranjem za CIA-u,

ilegalnim ulaskom u zemlju. Optuţbe su se nizale sve dok nisu

završile s nezakonitim upadom u zabranjenu vojnu zonu. Ĉovjek

je govorio jasan engleski jezik, s tračkom zapadnog naglaska.

Kako se očitujete?

Kriv sam.

Golema ruka doda mu komad papira i olovku.

Molim vas, potpišite priznanje.

Pitt uzme olovku i potpiše papir na zidu bez da je pročitao tekst.

Isljednik pogleda potpis. Mislim da ste se zabunili.

210

Kako to?

Ne zovete se Benedict Arnold.

Pitt pucne prstima. Zaboga, u pravu ste. To je bilo prošlog tjedna.

Ovaj tjedan sam Millard Fillmore.

Vrlo zabavno.

Kako je general Velikov već obavijestio američke vlasti o mojoj

smrti, reče Pitt ozbiljno, ne vidim nikakvu korist od priznanja.

Ĉini mi se kao da ubrizgavate penicilin u kostur. Ĉemu to moţe

sluţiti?

Osiguranje protiv incidenta, propagandni razlozi, čak i poloţaj za

cjenkanje, odgovori isljednik prijazno. Moţe postojati niz razloga.

On zastane i pročita nešto iz dosjea na stolu. Vidim iz dosjea koji

mi je dao general Velikov da ste upravljali projektom spašavanja

olupine Carice Irske iz rijeke Svetog Lovrijenca.

Točno.

Mislim da sam bio na istom projektu.

Pitt ga pogleda. Bio mu je poznat, ali nije se mogao sjetiti. On

zavrti glavom. Ne sjećam se da ste radili u mojem timu. Kako se

zovete?

Foss Gly, reče čovjek polako. Radio sam s Kanađanima da

spriječim vašu operaciju.

U Pittovom umu pojavi se prizor tegljača vezanog u Rimouskiju u

Quebecu. Spasio je ţivot britanskom tajnom agentu udarivši Glya

po glavi ključem. Sjetio se i s velikim olakšanjem da je Gly bio

okrenut leđima i nije vidio Pittovo pribliţavanje.

Onda se nismo sreli licem u lice, reče Pitt mirno. Traţio je na

njegovom licu znakove prepoznavanja, ali nije ih vidio.

Vjerojatno ne.

Daleko ste od kuće.

211

Gly slegne svojim velikim ramenima. Radim za svakoga tko dobro

plaća za moje usluge.

U ovom slučaju stroj za novac izbacuje kamenje.

Koje se pretvara u zlato, doda Gly. On uzdahne i digne se, te

protegne. Koţa mu je bila zategnuta, a ţile izraţene tako da su

izgledale groteskno. On ustane sa stolca i pogleda gore, a glatka

kupola njegove glave bila je u razini Pittove brade. Volio bih

nastaviti ćaskanje o prošlosti, gosp. Pitt, ali moram dobiti

odgovore na nekoliko pitanja i vaš potpis na priznanje.

Raspravljat ću o bilo čemu kad budem siguran da LeBaroni i moji

prijatelji neće biti ozlijeđeni. Gly nije odgovorio, samo ga je gledao

indiferentnim pogledom.

Pitt osjeti da dolazi udarac i napne tijelo da ga dočeka. Ali Gly nije

surađivao. Umjesto toga, on polako posegne jednom rukom i

uhvati Pitta pri dnu vrata na mekom dijelu ramena. U početku je

pritisak bio lagan, a zatim se počne stiskati dok bol ne eksplodira

poput vatre. Pitt zgrabi Glyevo zapešće s obje ruke i pokuša se

osloboditi ţeljeznog stiska, ali to je bilo kao da pokušava iščupati

mlado orahovo stablo iz zemlje zajedno s korijenjem. On stisne

zube dok nije pomislio da će se slomiti. Kroz vatromet u svojem

mozgu slabo je čuo Glyev glas. U redu, Pitt, ne morate to trpjeti.

Samo mi recite tko je smislio vaš dolazak na ovaj otok i zašto.

Nema potrebe patiti ako niste profesionalni mazohist. Vjerujte mi,

iskustvo vam neće biti zabavno. Recite generalu što ţeli znati.

Ništa što skrivate neće promijeniti tijek povijesti. Tisuće ţivota

neće biti u pitanju. Zašto da vaše tijelo bude lomljeno dan za

danom, dok sve kosti ne budu slomljene, svi zglobovi zdrobljeni,

mišići zgnječeni kao kuhani krumpiri. Jer, upravo će se to

dogoditi ako ne budete surađivali. Razumijete?

Strašna agonija popustila je kad je Gly popustio zahvat. Pitt se

zanjiše na nogama i pogleda poluotvorenim očima svojeg

mučitelja, masirajući jednom rukom ruţnu masnicu koja mu se

širila ramenom. On shvati da niti jedna njegova priča, istinita ili

212

izmišljena, neće biti prihvaćena. Mučenje će se nastaviti dok

njegova fizička snaga konačno ne popusti.

On upita ljubazno; Dobivate li bonus za svako priznanje?

Ne radim za proviziju, reče Gly prijateljski.

Pobijedili ste, reče Pitt. Imam nizak prag boli. Što ţelite da

priznam, pokušaj atentata na Fidela Castra ili preobraćivanje

njegovih ruskih savjetnika u demokrate?

Samo istinu, gosp. Pitt.

Već sam je ispričao generalu Velikovu.

Da, čuo sam vaše snimljene riječi.

Onda znate da smo gđa LeBaron, Al Giordino, Rudi Gunn i ja

pokušali pronaći tragove nestanka Raymonda LeBarona koji je

traţio olupinu u kojoj je navodno ostalo blago. Što je tako strašno

u tome?

General Velikov smatra to paravanom za tajnu misiju.

Na primjer?

Pokušaj komunikacije s Castrom.

Smiješno je prva riječ koja mi pada na pamet. Mora postojati lakši

način da naše dvije vlade uspostave kontakt.

Gunn nam je ispričao sve, reče Gly. Trebali ste zalutati u

kubanske vode, gdje vas je trebao zarobiti patrolni brod i ispratiti

na otok. Kad stignete, trebali ste dati vitalne informacije o tajnim

odnosima SAD - Kuba.

Pitt je bio stvarno zbunjen. Sve mu je to bilo poput španskog sela.

To je sigurno najgluplja priča koju sam ikad čuo.

Zašto ste onda bili naoruţani i uništili kubanski helikopter?

Nismo nosili oruţje, slaţe Pitt. Helikopter je iznenada eksplodirao

ispred nas. Ne znam zašto.

213

Onda objasnite zašto kubanski patrolni brod nije pronašao

preţivjele na mjestu nesreče.

Bili smo u vodi. Bilo je mračno, more olujno. Nisu nas primijetili.

Ipak ste uspjeli otplivati šest milja kroz divlje vode uragana,

drţeći se zajedno, te se iskrcali na otok Cayo Santa Maria. Kako je

to moguće?

Imali smo sreće, valjda.

Tko sada priča gluposti?

Pitt nije dobio priliku da odgovori. Bez tračka upozorenja, Gly

zamahne i zabije šaku u Pittovo tijelo blizu bubrega.

Bol i iznenadno shvaćanje eksplodira u njemu istodobno. Kad je

potonuo u crno jezero nesvijesti, posegne za Jessie, ali ona se

nasmije i ne pokuša mu odgovoriti.

Poglavlje XXXI

Duboki rezonantni glas nešto je govorio, gotovo u njegovo uho.

Riječi su bile nejasne i udaljene. Vojska škorpiona dopuţe preko

ruba kreveta i počne zabijati svoje otrovne repove u njegov bok.

On otvori oči. Sjajno fluorescentno svjetlo iznad njega ga je

zasljepljivalo, pa ih on ponovno zatvori. Lice mu je bilo vlaţno i on

pomisli da moţda pliva, te ispruţi ruke. Zatim glas pokraj njega

progovori jasnije.

Lezi mirno, partneru. Samo ti perem spuţvom lice.

Pitt otvori oči i pogleda lice starijega sjedokosog čovjeka toplih,

zabrinutih očiju na učenom licu. Ĉovjek mu uzvrati pogled i

nasmiješi se. Boli li te mnogo?

214

Pomalo.

Bi li htio vode?

Da, molim.

Kad je čovjek ustao, kosa na glavi gotovo mu je dodirnula strop.

On izvadi čašu iz male platnene vreće i napuni je u umivaoniku.

Pitt se uhvati za stranu i polako uspravi u sjedeći poloţaj. Osjećao

se tupo i shvatio da je strašno gladan. Kada je zadnji put jeo?

Njegov omamljeni um nije se mogao sjetiti. On zahvalno prihvati

vodu i brzo je popije. Zatim pogleda svojeg dobrotvora.

Stari, bogati i nemirni Raymond, pretpostavljam.

LeBaron se škrto nasmiješi. Ne volim tu titulu.

Nije vas baš lako pronaći.

Moja ţena mi je rekla kako ste spasili njen ţivot. Ţelim vam

zahvaliti.

Prema generalu Velikovu, spas je samo privremen.

LeBaronov osmijeh nestane. Što vam je rekao?

Rekao je, citiram; Svi ćete morati umrijeti.

Je li vam rekao razlog?

Rekao je da smo naletjeli na najosjetljiviju sovjetsku vojnu

instalaciju.

Zamišljeni pogled prijeđe LeBaronovim licem.

Zatim on reče Velikov je lagao. Ovo je mjesto izvorno sagrađeno

da prikuplja komunikacijske podatke iz mikrovalnih prijenosa

oko SAD-a, ali brzi razvoj satelita za prisluškivanje učinio ga je

zastarjelim prije no što je završeno.

Kako to znate?

215

Dozvolili su mi da se krećem otokom. To bi bilo nemoguće da je

područje tajno. Nisam vidio dokaze o sofisticiranoj

komunikacijskoj opremi ili antenama. Također sam se sprijateljio

s nizom kubanskih posjetitelja koji su mi ispričali komadiće

informacija. Najbolja pretpostavka je da je to mjesto nešto kao

utočište za biznismene, skrovište u koje izvršni direktori dolaze

diskutirati i planirati marketinšku strategiju za sljedeću godinu.

Samo ovdje, visoki sovjetski i kubanski duţnosnici se sastaju da

bi kreirali vojnu i civilnu politiku.

Pittu se bilo teško koncentrirati. Njegov lijevi bubreg vraški ga je

bolio, i osjećao se pospano. On otetura do komode. Njegov urin

bio je ruţičast od krvi, ali ne previše, i nije osjećao da je ozljeda

ozbiljna.

Bolje da ne nastavimo ovaj razgovor, reče Pitt. Moja ćelija je

vjerojatno ozvučena.

LeBaron zavrti glavom. Ne, mislim da nije. Ova razina postrojenja

nije konstruirana za maksimalnu sigurnost jer nema puta van. To

je kao stara francuska kaţnjenička kolonija na Vraţjem otoku

nemoguće je pobjeći. Kubanski otok je udaljen više od dvadeset

milja. Vode su pune morskih pasa, a struje idu u more. U drugom

smjeru, najbliţe kopno su Bahami, sto deset milja prema

sjeveroistoku. Ako mislite o bijegu, savjetujem da to zaboravite.

Pitt polako sjedne na svoj krevet. Jeste li vidjeli ostale?

Da.

U kakvom su stanju?

Giordino i Gunn su zajedno u sobi trideset stopa niz hodnik. Zbog

svojih povreda nisu vođeni u sobu broj šest. Do sada, s njima su

postupali dobro.

Jessie?

LeBaronovo lice lagano se zategne.

216

General Velikov nam je velikodušno dodijelio sobu za vaţne

osobe. Ĉak smijemo večerati sa časnicima.

Drago mi je čuti što ste pošteđeni sobe broj šest.

Jessie i ja smo sretni što nas tretiraju humano.

LeBaronov ton zvučao je neuvjerljivo, riječi su izgovorene

monotono. U njegovim očima nije bilo svjetla. To nije bio čovjek

poznat po svojim hrabrim avanturama i usponima i padovima u

poslovnom svijetu. Ĉinio se potpuno drukčiji od razmetljivog

avanturista čiji su savjet traţili bankari i svjetski vođe. Pittu se

činio poput pobijeđenog farmera potjeranog sa zemlje od

beskrupuloznog bankara.

A stanje Bucka Caesara i Joea Caville?, upita Pitt.

LeBaron tuţno slegne ramenima. Buck je pobjegao svojim

straţarima tijekom razdoblja vjeţbanja i pokušao otplivati,

koristeći se deblom sa srušene palme kao splavi. Njegovo tijelo, ili

ono što je od njega ostalo kad su s njim završili morski psi,

doplutalo je na plaţu tri dana kasnije. Što se tiče Joea, nakon

nekoliko seansa u sobi šest, pao je u komu i umro. Velika šteta.

Nije bilo razloga da ne surađuje s generalom Velikovim.

Nikada niste posjetili Fossa Glya?

Ne, pošteđen sam tog iskustva. Zašto, ne mogu reći. Moţda

general Velikov misli da sam previše vrijedan za pregovore.

Pa sam izabran ja, reče Pitt mrko.

Htio bih da sam vam mogao pomoći, ali general Velikov ignorirao

je sve moje molbe da spasi Joea. Podjednako je hladan i u vašem

slučaju.

Pitt se upita zašto LeBaron uvijek spominje Velikova s

poštovanjem za njegov vojni čin. Ne shvaćam brutalno ispitivanje.

Što se postiglo ubojstvom Caville? Što ţele dobiti od mene?

Istinu, reče LeBaron jednostavno.

217

Pitt ga oštro pogleda. Istina koju ja znam je da ste vi i vaš tim

traţili Kiklopa i nestali. Vaša ţena i mi smo krenuli traţiti olupinu

nadajući se da ćemo saznati što vam se dogodilo. Recite mi zašto

to zvuči laţno.

LeBaron obriše novi znoj sa svojeg čela rukavom. Nema smisla

raspravljati sa mnom, Dirk, nisam ja taj koji vam ne vjeruje.

Ruski mentalitet misli da postoji laţ iza svake istine.

Govorili ste s Jessie. Sigurno vam je objasnila kako smo pronašli

Kiklopa i iskrcali se na otok.

LeBaron se vidljivo trgne na Pittovo spominjanje Kiklopa. Ĉinilo

se da se iznenada odmaknuo od njega. On uzme svoju platnenu

vreću i pokuca na vrata. Ona se odmah otvore i on nestane.

Foss Gly je čekao kad je LeBaron ušao u sobu šest. Sjedio je

tamo, zamišljeno zlo, ljudski stroj za ubijanje imun na patnju i

smrt. Smrdio je na trulo meso.

LeBaron je stajao drhteći tiho mu preda platnenu vreću. Gly je

pretraţi i izvadi mali rekorder, te premota vrpcu. Slušao je

nekoliko sekunda kako bi se uvjerio da su glasovi razumljivi.

Je li vam se povjerio?, upita Gly.

Da, nije pokušao ništa sakriti.

Radi li za CIA-u?

Ne vjerujem. Njegov dolazak na otok je čista slučajnost.

Gly zaobiđe stol i zgrabi koţu na LeBaronovoj slabini, stisnuvši je

i okrenuvši u istom pokretu. Oči LeBarona iskoče, dok je agonija

probijala njegovo tijelo. On polako padne na koljena na beton.

Gly se sagne dok nije bio u ravnini LeBaronovih očiju

Ne zajebavaj se sa mnom, smeće, reče on zlokobno, ili će tvoja

slatka ţena biti sljedeća na redu za sakaćenje.

218

Poglavlje XXXII

Ira Hagen odlučio je zaobići Houston. Nije bilo potrebe ići tamo.

Računalo u njegovom mlaţnjaku reklo mu je sve što je ţelio znati.

Teksaški telefonski broj iz knjiţice generala Fishera vodio je do

ureda direktora Letačkih operacija NASA-e, Irwina Mitchella, ili

Irwina Dupuya. Provjera drugog imena na popisu, Stevea

Larsona, pokazala je da se radi o Steveu Buscheu, koji je bio

direktor Letačkog istraţivačkog centra NASA-e u Kaliforniji.

Devet malih Indijanaca, a onda ih je bilo četiri...

Hagenov popis unutarnje jezgre sada je bio sljedeći

Raymond LeBaron... zadnji put primijećen na Kubi.

General Mark Fisher... Colorado Springs

Clyde Booth... Albuquerque

Irwin Mitchell... Houston

Steve Busche... Kalifornija

Dean Beagle Philadelphia identifikacija i lokacija nedokazani

Daniel Klein Washington, D. C. isto

Leonard Hudson... Maryland lokacija nije dokazana

Gunnar Eriksen... Maryland isto.

Njegov rok istjecao je za samo šezdeset šest sati. Obavještavao je

predsjednika o napredovanju i upozorio da će istraga biti teška.

Predsjednik je već sastavio povjerljivi tim za skupljanje članova

unutarnje jezgre i njihov transport do lokacije koju još nije

odredio. Hagenov adut bila je blizina zadnja tri imena na popisu.

Pretpostavljao je da su sva trojica na istome mjestu.

219

Hagen je promijenio svoju rutinu i nije gubio vrijeme iznajmljujući

auto kad je njegov zrakoplov sletio u Philadelphijsku nacionalnu

zračnu luku. Njegov pilot je nazvao prije, i kad je izišao iz

zrakoplova, čekala ga je limuzina Lincoln. Tijekom voţnje do

dvadeset pet milja uz rijeku Schuykill do drţavnog parka Valley

Forge, radio je na izvješću za predsjednika i formulirao plan za

ubrzavanje otkrića Hudsona i Eriksena, čiji je zajednički

telefonski broj bio isključeni broj prazne kuće kraj Washingtona.

On zatvori torbu kad je auto prošao kraj parka gdje je vojska

Georgea Washingtona kampirala tijekom zime 1778. Mnoga od

stabala još su imala zlatno lišće, a brda su tek trebala postati

smeđa. Vozač skrene na cestu koja je obilazila brdo iznad parka i

bila ograđena starim kamenim zidovima.

Povijesna krčma Konj i topništvo sagrađena je 1790. kao svratiste

za kočije i taverna za kolonijalne putnike nalazila se među

livadama i šumarcima sjenovitog drveća. Bila je to pitoreskna

zgrada na tri kata s plavim prozorima i lijepim prednjim trijemom.

Krčma je bila izvorni primjer rane arhitekture farma i nosila je

oznaku da je upisana u Nacionalni registar povijesnih mjesta.

Hagen iziđe iz limuzine, popne se stubama do trijema

namještenog staromodnim ljuljačkama, te uđe u predvorje puno

starinskog namještaja smještenog oko udobnog kamina s gorućim

panjem. U blagovaonici ga je djevojka u kolonijalnom kostimu

odvela do stola.

Je li Dean ovdje?, upita on nehajno.

Da, gospodine, odgovori djevojka vedro. Senator je u kuhinji.

Biste li ga ţeljeli vidjeti?

Bio bih zahvalan ako bi mi mogao posvetiti nekoliko minuta.

Ţelite li u međuvremenu vidjeti jelovnik?

Da, molim.

Hagen pregleda meni i otkrije da je popis ranih američkih jela vrlo

privlačan. Ali, njegov um nije bio usredotočen na hranu.

220

Je li moguće da je Dean Beagle bio zapravo senator Dean Porter,

koji je nekada predsjedao moćnim Odborom za međunarodne

odnose i za dlaku izgubio predsjedničku utrku s Georgeom

McGovernom. Bio je član Senata gotovo trideset godina, i ostavio

traga na američkoj, politici prije no što se povukao prije dvije

godine.

Ćelavi čovjek u kasnim sedamdesetima uđe kroz vrata iz kuhinje,

brišući ruke u rub pregače. Bio je neugledan, s licem djeda. On

stane pred Hagenovim stolom i pogleda ga bezizraţajno.

Ţeljeli ste me vidjeti?

Hagen ustane.

Senatore Porter.

Da.

Zovem se Ira Hagen. I ja imam restoran, specijaliziran za

američka jela, ali ne tako kreativan kao vaš.

Leo mi je rekao da ćete doći do mene, reče Porter otvoreno.

Hoćete li, molim vas, sjesti?

Ostajete na večeri, gosp. Hagen?

To mi je bio plan.

Onda mi dozvolite da vam ponudim bocu lokalnog vina na račun

kuće.

Hvala.

Porter pozove svoju konobaricu i izda joj zapovijed. Zatim se

okrene Hagenu i pogleda ga u oči. Koliko ste nas otkrili?

Vi ste šesti, odgovori Hagen.

Sretni ste što niste otišli u Houston. Leo vam je pripremio odbor

za doček.

Jeste li vi bili član unutarnje jezgre od početka, senatore?

221

Došao sam u odbor 1964. i pomogao ostvariti tajno financiranje.

Ĉestitam vam na prvorazrednom poslu.

Vi radite za predsjednika, koliko shvaćam?

Točno.

Što namjerava učiniti s nama?

Na kraju vam odati počasti koje zasluţujete. Ali njegova glavna

briga je spriječiti vaše ljude na Mjesecu da otpočnu rat.

Porter zastane kad je konobarica donijela bocu rashlađenog

bijelog vina. On stručno izvadi čep i natoči jednu čašu.

Otpije veliki gutljaj i promućka vino u ustima, te klimne.

Sasvim dobro.

Zatim napuni Hagenovu čašu.

Prije petnaest godina, gosp. Hagen, naša vlada napravila je glupu

grešku i odala našu svemirsku tehnologiju u glupoj igri nazvanoj

rukovanje u svemiru. Ako se sjećate, bio je to popularni

zajednički pothvat Amerikanaca i Rusa koji je spojio astronaute i

programa Apollo i astronaute Sojuza u orbiti. Bio sam protiv toga

od početka, ali to se dogodilo tijekom godina detanta i moj je glas

bio vapaj u pustinji. Nisam vjerovao Rusima tada, a ne vjerujem

im ni sada. Njihov čitavi svemirski program izgrađen je na

političkoj propagandi i vrlo malo tehničkog dostignuća. Pokazali

smo Rusima američku tehnologiju koja je bila dvadeset godina

naprednija od njihove. Nakon sveg toga vremena sovjetska

oprema je još uvijek sranje u odnosu na našu. Spiskali smo četiri

milijuna dolara na to odavanje. Ĉinjenica da smo se ulagivali

Rusima dok su nam oni radili iza leđa samo dokazuje Barnumovu

poslovicu o jednom lopovu rođenom svake minute. Odlučio sam

to više nikada ne dozvoliti. Zbog toga neću mirno stajati i dati

Rusima da ukradu plodove kolonije Jersey. Da su nam tehnički

superiorni, ne sumnjam da bi nas potjerali s Mjeseca.

222

Znači, slaţete se s Leom da treba eliminirati prve Ruse koji slete

na Mjesec.

Oni će učiniti sve u njihovoj moći da nam ukradu sve što budu

mogli dodirnuti. Suočite se sa stvarnošću, gosp. Hagen. Ne vidite

naše tajne agente kako kupuju rusku tehnologiju i krijumčare je

na Zapad. Sovjeti su morali ovisiti o našem progresu jer su bili

previše glupi i kratkovidni da bi ga sami stvorili.

Nemate visoko mišljenje o Rusima, reče Hagen.

Kad Kremlj odluči sagraditi bolji svijet umjesto da ga dijeli i ţeli

vladati njime, mogao bih se predomisliti.

Hoćete li mi pomoći pronaći Lea?

Ne, reče senator jednostavno.

Unutarnja jezgra moţe barem saslušati predsjednika.

Je li vas zato poslao?

Nadao se da ću vas sve pronaći dok još ima vremena.

Vremena za što?

Za manje od četiri dana, prvi sovjetski astronauti će sletjeti na

Mjesec. Ako ih vaši ljudi ubiju, njihova vlada će smatrati

opravdanim da uništi svemirski shuttle i laboratorij.

Senator pogleda Hagena, a oči mu postanu led.

Zanimljivo predviđanje. Pretpostavljam da ćemo morati sačekati i

otkriti je li točno, zar ne?

223

Poglavlje XXXIII

Pitt je upotrijebio jezičac remena svojeg sata kao odvijač za

uklanjanje šarki ormara. On zatim umetne ravnu stranu jedne

šarke između brave i njene metalne ploče na vratima. Gotovo je

savršeno odgovarala. Sada je morao samo čekati da se straţar

pojavi s večerom.

On zijevne i legne na krevet, razmišljajući o Raymondu LeBaronu.

Njegova slika slavnog izdavača bila je poljuljana. LeBaron nije

odgovarao svojoj reputaciji. Ostavljao je dojam uplašenog čovjeka.

Niti jednom nije spomenuo Jessie, Ala ili Rudija. Sigurno bi mu

prenijeli svoje poruke ohrabrenja. U njegovim postupcima bilo je

nečega vrlo sumnjivog.

On sjedne kad začuje kako se brava otključava. Straţar uđe s

pladnjem u jednoj ruci. Doda ga Pittu, koji ga stavi na krilo.

Kakve delicije ste mi donijeli večeras?, upita Pitt veselo.

Straţar iskrivi usne s odbojnošću i indiferentno slegne. Pitt ga

nije mogao kriviti. Na pladnju je bio mali komad mekanog,

neukusnog kruha i zdjela uţasnog pilećeg variva. Pitt je bio

gladan, ali bilo je još vaţnije da sačuva snagu. On se prisili da

pojede napoj, a da ga ne povrati. Konačno, vrati pladanj straţaru,

koji ga tiho uzme i zatvori vrata za sobom kad je izišao u hodnik.

Pitt skoči iz kreveta, spusti se na koljena i gurne jednu od šarki

između brave i kvake, spriječivši da reza sjedne na mjesto.

U gotovo istom pokretu on pritisne ramenom vrata i udari drugu

šarku kako bi imitirao klik brave koja se zaključava.

Ĉim je čuo kako straţarevi koraci nestaju niz hodnik, on lagano

otvori vrata, odlijepi komad vrpce sa zavoja na ruci i stavi je preko

brave da vrata ostanu otvorena.

224

Skinuvši svoje sandale i zataknuvši ih za struk, on zatvori vrata,

zalijepi dlaku preko pukotine, te tiho krene niz prazni hodnik,

drţeći se zida. Nije bilo znakova straţara niti sigurnosne opreme.

Pittov prvi cilj bio je pronaći prijatelje i planirati bijeg, ali dvadeset

jarda niz hodnik otkrije uski kruţni otvor za hitne slučajeve s

ljestvama koji je vodio gore u tamu. On odluči vidjeti kuda vodi.

Uspon se činio beskrajnim i on shvati da ga vodi do gornjih razina

podzemnog postrojenja. Ruke mu konačno dodirnu drveni

poklopac iznad glave. Pritisne ga polako gornjim dijelom leđa.

Poklopac glasno zaškripi i podigne se.

Pitt udahne zrak i ukoči se. Prošlo je pet minuta, a ništa se ne

dogodi, nitko nije viknuo kad je konačno podigao poklopac

dovoljno visoko, otkrije da se nalazi na betonskom podu garaţe s

nekoliko vojnih i građevinskih vozila.

Prostorija je bila velika, osamdeset sa stotinu stopa, visoka moţda

petnaest stopa sa stropom podrţanim čeličnim gredama.

Parkirališni prostor bio je taman, ali na jednom kraju je bio

osvijetljeni ured. Dva Rusa u maskirnim odorama sjedili su za

stolom i igrali šah.

Pitt se iskrade iz otvora, zaobiđe parkirana vozila, i dopuţe ispod

prozora ureda dok nije stigao do glavnih ulaznih vrata. Bilo je

iznenađujuće lako doći ovako daleko od ćelije, ali sada se poraz

pojavio kad ga je najmanje očekivao. Vrata su bila električna. Nije

ih nikako mogao otvoriti a da ne uzbuni igrače šaha. Drţeći se

sjene, on krene duţ zida traţeći drugi ulaz. No, znao je da ga neće

pronaći. Ako je zgrada bila na površini, bila je to vjerojatno još

jedna pokrivena humka s velikim ulaznim vratima koja su bila

jedini način ulaska i izlaska.

On okruţi oko zidova i vrati se na početno mjesto. Obeshrabren,

spremao se odustati kad pogleda gore i primijeti otvor za zrak na

stropu. Ĉinio se dovoljno velikim da se moţe provući kroz njega.

Pitt se tiho popne na vrh kamiona, posegne iznad glave i podigne

se na potpornu gredu. Zatim prijeđe oko trideset stopa do otvora i

ispuzi van. Navala svjeţega, vlaţnog zraka bila je ohrabrujuća. On

225

pretpostavi da umirući vjetar uragana puše samo dvadeset milja

na sat. Nebo je bilo samo djelomično oblačno, a mjesečeva četvrt

davala je dovoljno vidljivosti na stotinu stopa.

Njegov sljedeći problem bio je pobjeći izvan visokog zida oko

postrojenja. U straţarnici su bili straţari, pa nije mogao ponoviti

svoj ulazak od prije dvije noći.

Na kraju, sreća mu još jednom pomogne. Naiđe na mali kanal koji

je prolazio ispod zida. Sagnuo se i ušao u njega, ali naiđe na

kratak niz ţeljeznih šipki. Srećom, bile su hrđave od tropskog

slanog zraka i on ih lako savije.

Tri minute kasnije, Pitt je bio izvan postrojenja, trčeći ispod

palminih stabala kraj ceste. Nije bilo znakova straţara niti

elektronskog nadzora i nisko raslinje mu je pomoglo sakriti obris

na svijetlom pijesku. Trčao je pod kutom prema obali dok nije

naišao na električnu ogradu.

Konačno, dođe do dijela oštećenog uraganom. Bio je popravljen,

ali znao je da je na istom mjestu jer je stablo palme koje je

uzrokovalo rušenje ograde leţalo u blizini. On se spusti na koljena

i počne kopati pijesak ispod ograde. Što je dublje kopao, zidovi

njegovog rova su više padali na dno. Gotovo je cijeli sat prošao

prije no što je iskopao krater dovoljno dubok da se provuče na

drugu stranu.

Rame i bubreg boljeli su ga i znojio se poput natopljene spuţve.

Pokuša se vratiti svojim tragovima do mjesta iskrcavanja kod

stijena na obali. Ali, krajolik nije izgledao isto pod mutnom

mjesečinom, a i nije se mogao sjetiti kako je izgledao jer su mu oči

tijekom uragana uglavnom bile zatvorene.

Pitt je lutao obalom, pretraţujući formacije stijena. Gotovo je

odustao, kad mu pogled uhvati sjaj predmeta na pijesku. Njegova

ruka posegne i dodirne spremnik za gorivo motora njihovog

čamca. Osovina i vijak bili su zakopani u pijesku na trideset

stopa od linije plime. On iskopa vlaţni pijesak dok nije oslobodio

226

motor. Zatim ga podigne na rame i krene niz plaţu dalje od

ruskog postrojenja.

Nije imao ideju kamo ide i gdje će sakriti motor. Noge su mu se

ukopavale u pijesak, a teret od šezdeset funta oteţavao mu je

hodanje. Morao je stati svakih nekoliko stotina jarda da se

odmori.

Prošao je oko dvije milje kad naiđe na korovom pokrivenu cestu

koja je prolazila kroz nekoliko redova napuštenih, raspadajućih

kuća. Većina su bile kolibe smještene oko male lagune. Nekada je

to bilo ribarsko selo, pomisli on. Nije mogao znati da je to bilo

jedno od naselja čiji su stanovnici istjerani na Kubu tijekom

ruskog preuzimanja otoka.

On zahvalno spusti motor i počne pretraţivati kuće. Zidovi i

krovovi bili su načinjeni od zahrđalih ţeljeznih ploča i komada

drva. Ostalo je vrlo malo namještaja. On pronađe čamac na obali,

ali nije bilo nade da bi ga mogao upotrijebiti. Dno je bilo trulo.

Razmisli o izgradnji splavi, ali trebalo bi mu previše vremena, i

nije mogao riskirati da sagradi nešto u mraku bez alata. Krajnji

rezultat sigurno ne bi bio zadovoljavajući.

Brojčanik na njegovom satu pokazivao je jedan i trideset. Ako ţeli

pronaći Giordina i Gunna i razgovarati s njima, mora poţuriti.

Pitao se što učiniti s gorivom za vanjski motor, ali nije imao

vremena traţiti ga. Izračunao je da će mu trebati sat vremena da

se vrati u svoju ćeliju.

Pronađe staru ţeljeznu kadu izvan srušene kolibe. Stavi motor na

zemlju i kadu preko njega. Zatim nabaca nekoliko guma i trulih

madraca na nju i odmakne se, pomevši palminim lišćem svoje

tragove na pijesku, dok nije bio udaljen sedamdeset pet stopa od

skrovišta.

Vraćanje u ćeliju je bilo lakše nego bjeţanje iz nje. Morao se samo

sjetiti da vrati na mjesto šipke u kanalu. Kasnije, pitao se zašto

postrojenje nije napučeno straţarima, ali tada se sjeti da područje

stalno nadlijeću američki špijunski zrakoplovi čije su kamere

227

mogle napraviti fotografije na kojima se vidi ime na loptici za golf

s tisuću stopa udaljenosti.

Sovjeti su sigurno shvatili da je bolje stvoriti dojam beţivotnog,

napuštenog otoka. Kubanski disidenti koji bjeţe od Castrove

vlade će ga ignorirati, a komandosi zaobilaziti na putu za

Ameriku. Ako nitko ne pristaje i ne bjeţi, straţa nije potrebna.

Pitt se spusti kroz ventilaciju i kriomice vrati do izlaznog tunela.

Hodnik je još bio tih. On provjeri vrata i vidje da je dlaka na

mjestu.

Njegov je plan bio pronaći Giordina i Gunna. Ali, nije ţelio

izazivati sreću. Iako njihov zatvor nije bio strog, uvijek je postojao

problem slučajnog otkrivanja. Ako ga sada uhvate izvan ćelije, to

će biti kraj. Velikov i Gly bi ga sigurno zatvorili tako da ne moţe

pobjeći, ako ne i ubili.

Osjeti da mora riskirati. Moţda neće biti druge prilike. Zvukovi su

odjekivali kroz betonski hodnik. Mogao bi čuti korake dovoljno

rano da se vrati u ćeliju ako ne ode predaleko. Susjedna soba bila

je ostava za boju. On je pretraţi ali ne nađe ništa korisno. Dvije

sobe s druge strane hodnika bile su prazne. U trećoj je bila

vodoinstalaterska oprema. Zatim otvori sljedeća vrata i nađe se

licem u lice s iznenađenim Giordinom i Gunnom. On brzo uđe

unutra, pazeći da se vrata ne zatvore.

Dirk vikne Giordino.

Tiho, šapne Pitt.

Drago mi je što te vidim, momče.

Jesi li provjerio ima li prislušnih uređaja?, upita Pitt.

Trideset sekunda nakon što su nas smjestili tu, odgovori Gunn.

Soba je čista.

Tada Pitt primijeti tamnoljubičaste krugove oko Giordinovih očiju.

Vidim da si upoznao Fossa Glya u sobi šest.

Imali smo zanimljivi razgovor. Ali, ponešto jednosmjeran.

228

Pitt pogleda Gunna, ali ne vidje tragove. A ti?

Previše je pametan da me tuče po glavi, reče Gunn s tvrdim

osmijehom. Pokaţe svoj slomljeni članak. Gipsa nije bilo.

Zabavlja se savijajući mi nogu.

A Jessie?

Gunn i Giordino izmijene mrke poglede. Bojimo se najgorega, reče

Gunn. Al i ja smo čuli ţenske krikove kasno poslijepodne kad smo

izišli iz dizala.

Dolazili smo s ispitivanja kod onog ljigavog gada Velikova.

Njihov način, objasni Pitt.

General ima baršunaste rukavice, a zatim te preda Glyu na

ţeljezni tretman.

Ljutito je hodao malom sobom.

Moramo pronaći Jessie i pobjeći odovud.

Kako?, upita Giordino. LeBaron nas je posjetio i naglasio

beznadnost pokušaja bijega s otoka.

Ne vjerujem bogatom i nemirnom Raymondu ni malo, reče Pitt

otrovno. Mislim da ga je Gly pretvorio u ţelatinu.

Slaţem se.

Gunn se okrene na stranu na svojem krevetu, pazeći na slomljeni

članak. Kako misliš da napustimo otok?

Našao sam i sakrio motor, ako ne uspijem ukrasti čamac.

Što? Giordino s nevjericom pogleda Pitta. Izišao si?

Ne baš u šetnju, odgovori Pitt.

Ali pronašao sam put do obale.

Krađa čamca je nemoguća, reče Gunn mirno.

229

Znam nešto što ti ne znaš. Moje znanje ruskog je dobro došlo.

Počeo sam razvijati sustav prisluškivanja straţara. Također sam

vidio nekoliko detalja s Velikovljevih papira u njegovom uredu.

Jedna zanimljiva informacija je da otok noću opskrbljuje

podmornica.

Zašto takva komplikacija?, promrmlja Giordino. Ĉini mi se da bi

površinski transport bio efikasniji.

To zahtijeva postrojenja i dokove koji bi bili vidljivi iz zraka,

objasni Gunn. Što god se događalo ovdje, mora ostati u tajnosti.

Slaţem se, reče Pitt.

Rusi su se potrudili da otok izgleda napušten.

Nije čudno što ih je iznenadilo kad smo im ušli na prednja vrata,

reče Giordino zamišljeno.

To objašnjava ispitivanje i mučenje.

Dodatni razlog da pobjegnemo i spasimo ţivote.

I uzbunimo svoje obavještajne agencije, doda Gunn.

Kada planiraš bijeg?, upita Giordino.

Sljedeće noći, nakon što straţar donese večeru.

Gunn pogleda Pitta dugim čvrstim pogledom.

Morat ćeš ići sam, Dirk.

Došli smo zajedno, otići ćemo zajedno.

Giordino zavrti glavom.

Ne moţeš nositi Jessie i nas na leđima.

U pravu je, reče Gunn.

Al i ja nismo u stanju puzati pedeset stopa. Bolje da ostanemo

nego da ti upropastimo izglede. Povedi LeBarone i otplivajte

prema SAD-u.

230

Ne mogu riskirati i povjerovati Raymondu LeBaronu. Siguran sam

da bi nas otkucao. Lagao je da je otok samo utočište za

biznismene.

Gunn zavrti glavom u nevjerici. Tko je još čuo da utočištem

upravlja vojska i muči svoje goste.

Zaboravi LeBarona. Giordinove oči potamne od bijesa.

Al, za milost Boţju, spasi Jessie prije no što je onaj gad Gly ubije.

Pitt je stajao zbunjen.

Ne mogu ostaviti vas dvojicu da umrete ovdje.

Ako ne odeš, reče Gunn ozbiljno, i ti ćeš umrijeti, i nitko neće

ostati da ispriča što se ovdje dogada.

Poglavlje XXXIV

Raspoloţenje je bilo tmurno, ali se ublaţilo dugim razdobljem. Za

ranojutarnju ceremoniju okupilo se ne više od stotinjak ljudi.

Unatoč predsjednikovoj prisutnosti, samo jedna TV mreţa poslala

je televizijsku ekipu. Mala skupina stajala je tiho u odvojenom

kutu Rock Creek parka i slušala kraj kratkog predsjednikovog

govora.

I tako smo se skupili jutros kako bi odali počast osam stotinama

američkih građana koji su poginuli kad je njihov brod,

Leopoldyille, bio torpediran kod luke Cherbourgha u Francuskoj

na boţičnu večer 1944. Nikada jedna takva tragedija nije bila više

zanemarena. Nikada takva tragedija nije bila potpuno ignorirana.

On zastane i klimne prema pokrivenom kipu. Pokrov je uklonjen,

otkrivajući usamljenu figuru vojnika koji stoji hrabro s

odlučnošću u očima, u vojničkom kaputu i s punom poljskom

opremom s puškom Ml preko jednog ramena. U brončanom kipu

231

prirodne veličine bio je neki bolni ponos pojačan valom vode koji

mu je udarao u članke.

Nakon minute pljeska, predsjednik, koji je sluţio u Koreji kao

poručnik u topničkoj postrojbi marinskih korpusa, počne se

rukovati s preţivjelima s Leopoldyillea i drugim veteranima Panter

divizije. Dok se probijao do limuzine Bijele kuće, iznenada se

ukoči kad se rukovao s desetim čovjekom u redu.

Dobar govor, predsjedniče, reče prepoznatljivi glas.

Moţemo li privatno razgovarati?

Usne Leonarda Hudsona bile su raširene u ironični osmijeh.

Uopće nije sličio na Reggieja Calazara. Kosa mu je bila gusta i

sijeda, kao i satirska bradica. Nosio je vunenu dolčevitu ispod

jakne od tvida. Flanelne hlače bile su boje tamne kave, a engleske

koţne cipele bile su dobro ulaštene. Izgledao je kao da je izišao s

reklame za konjak u časopisu Town Country.

Predsjednik se okrene i progovori s tajnim agentom koji je stajo

na manje od stope od njegovog lakta. Ovaj čovjek ide sa mnom u

Bijelu kuću.

Velika čast, gospodine, reče Hudson.

Predsjednik ga pogleda na trenutak, te odluči prihvatiti igru. Na

licu mu se pojavi prijateljski osmijeh. Ne mogu propustiti priliku

za izmjenu ratnih priča sa starim prijateljem, zar ne, Joe?

Predsjednička kolona skrenula je u Aveniju Massachussetts, pod

crvenim svjetlima i sirenama koje su nadjačavale zvuke prometa.

Nitko nije progovorio gotovo dvije minute. Konačno, Hudson

započne igru.

Jeste li se sjetili gdje smo se prvi put upoznali?

Ne, slaţe predsjednik. Ne izgledate mi ni najmanje poznato.

Pretpostavljam da upoznajete mnogo ljudi...

Iskreno, imao sam vaţnije stvari na umu.

232

Hudson odbaci predsjednikovo prividno neprijateljstvo.

Recimo, da me bacite u zatvor?

Više sam razmišljao o kanalizaciji.

Vi niste pauk, gosp. predsjedniče, a ja nisam muha. Moţe se činiti

da sam ušao u zamku, u ovom slučaju u auto okruţen vojskom

zaštitara iz tajne sluţbe, ali moj odlazak je zajamčen.

Opet stari trik s bombom?

Malo drukčiji. Plastični eksploziv je pričvršćen za dno stola u

jednom od gradskih restorana sa četiri zvjezdice. Točno prije

osam minuta su senator Adrian Gorman i drţavni tajnik Douglas

Oates sjeli za stol na doručak.

Blefirate.

Moţda, ali ako ne, moje hvatanje neće biti vrijedno razaranja u

napučenom restoranu.

Što ţelite ovaj put?

Opozovite svojeg krvosljednika.

Budite razumni, za ime Boţje.

Maknite mi Iru Hagena s vrata dok još mogu disati.

Koga?

Iru Hagena, vašeg staroga školskog prijatelja koji je radio u

Ministarstvu pravde.

Predsjednik je gledao kroz prozor kao da se prisjeća.

Ĉini se da je prošla vječnost otkako sam razgovarao s Irom.

Ne morate lagati, gosp. predsjedniče. Unajmili ste ga da otkrije

unutarnju jezgru.

Što sam?, predsjednik je djelovao stvarno iznenađen. Zatim se

nasmije. Zaboravljate tko sam ja. Jednim telefonskim pozivom

233

mogu imati na raspolaganju cijeli FBI, CIA-u i barem pet drugih

obavještajnih agencija.

Pa zašto ih onda niste nazvali?

Jer sam pitao svoje znanstvene savjetnike i neke cijenjene ljude u

našem svemirskom programu. Svi su se sloţili. Kolonija Jersey je

san. Izmislili ste dobar plan, Joe, ali ipak ste samo prevarant koji

prodaje halucinacije.

Hudson je bio zbunjen.

Kunem se Bogom, kolonija Jersey je stvarnost.

Da, nalazi se na pola puta između Oza i ShangriLa.

Vjerujte mi, Vince, kad se naši prvi kolonisti vrate s Mjeseca, vaša

objava će zapaliti maštu svijeta.

Predsjednik ignorira upotrebu osobnog imena.

Vi zapravo ţelite da objavim zamišljenu borbu s Rusima za

Mjesec. Ali, koje je vaše stajalište? Jeste li neki Hollywoodski

tragač za popularnosti koji pokušava reklamirati film o svemiru,

ili ste pobjegli mentalni pacijent?

Hudson nije mogao zadrţati navalu bijesa.

Idiote otrese se. Ne moţete okrenuti leđa najvećem znanstvenom

dostignuću u povijesti.

Samo me gledajte.Predsjednik podigne slušalicu telefona.

Roger, stani. Moj gost izlazi.

S druge strane staklene pregrade vozač iz tajne sluţbe podigne

ruku s volana i klimne. Zatim obavijesti druga vozila o

predsjednikovoj zapovijedi. Minutu kasnije, kolona skrene u

mirnu stambenu ulicu i stane uz rub pločnika.

Predsjednik se nagne i otvori vrata. Kraj puta, Joe. Ne znam što

maštaš o Iri Hagenu, ali ako saznam za njegovu smrt, prvi ću na

234

suđenju svjedočiti da si prijetio njegovom ţivotu. To jest, naravno,

ako te prije ne smaknu zbog masovnog ubojstva u restoranu.

Hudson bijesno i polako iziđe iz limuzine. Zastane i napola se

sagne na vratima. Ĉinite strašnu grešku, reče optuţujući.

Neće mi to biti ništa novo, reče predsjednik otpuštajući ga.

Predsjednik se zavali u sjedalo i lukavo nasmiješi samom sebi.

Izvrsna predstava, pomisli. Hudson je bio izvan ravnoteţe,

stvarajući barikade na pogrešnim ulicama. Pomicanje svečanosti

komemoracije ţrtvama Leopoldyillea tjedan dana kasnije bio je

lukav potez. Moţda neugodan za veterane koji su došli, ali

izvrstan za starog špijuna poput Hagena.

Hudson je stajao na travnatoj površini kraj ceste i promatrao

kolonu kako nestaje u drugoj ulici, zbunjen i dezorijentiran.

Prokleti birokrat vikne ljutito.

Ţena koja je šetala psa pogleda ga s gnušanjem.

Neobiljeţeni Fordov kombi se zaustavi kraj njega i Hudson uđe

unutra. Unutrašnjost je bila namještena koţnim stolcima

smještenim oko poliranog drvenog stola. Dvojica ljudi, odjeveni u

poslovna odijela, pogledaju ga s očekivanjem dok je sjedao na

stolac.

Kako je bilo?, upita jedan.

Prokleto kopile me izbacilo, reče on očajno.

Kaţe da nije vidio Iru Hagena godinama i nije ga briga hoćemo li

ga ubiti i dići u zrak restoran.

Nisam iznenađen, reče čovjek prodornog pogleda i četvrtastoga

crvenog lica i kondorskog nosa.

Momak je vraški pragmatičan.

Gunnar Eriksen sjedio je s ugašenom lulom u ustima.

Što još?, upita on.

235

Kaţe da vjeruje da je kolonija Jersey prijevara.

Je li te prepoznao?

Mislim da nije. Još me zove Joe.

Moţda glumi.

Bio je prilično uvjerljiv.

Eriksen se okrene drugom čovjeku. Kako ti to vidiš?

Ne misliš da je Hagena poslao bilo koji od obavještajnih

direktora?, upita Eriksen.

Sigurno ne običnim kanalima. Jedini sastanak koji je predsjednik

imao s ljudima iz obavještajnih sluţba bio je sa Samom Emettom

iz FBI-ja. Nisam mogao dobiti izvješće ali bilo je u vezi s trima

tijelima pronađenim u LeBaronovom cepelinu. Osim toga, nije

učinio ništa.

Ne, sigurno je učinio nešto. Hudsonov glas bio je tih ali uvjeren.

Bojim se da smo podcijenili njegovu lukavost.

Na koji način?

Znao je da ću ga ponovno kontaktirati i upozoriti da opozove

Hagena.

Zbog čega si to zaključio?, upita Kondorov nos. Hagen, odgovori

Hudson.

Niti jedan dobar tajni operativac ne svraća pozornost na sebe. A

Hagen je bio jedan od najboljih. Morao je imati dobre razloge da

obznani svoju prisutnost telefonskim pozivom Fisheru i svojim

razgovorom licem u lice sa senatorom Porterom.

Ali što je bio predsjednikov cilj ako nije imao zahtjeva?, upita

Eriksen.

Hudson zavrti glavom. To me i plaši, Gunnar. Nemam pojma što

moţe dobiti time.

236

Neprimijećen u prometu središta grada, stari prašnjavi kamperski

kamion s tablicama iz Georgije diskretno je pratio kombi. U

njemu, Ira Hagen sjedio je za malim stolom sa slušalicama i

mikrofonom na glavi on otvori bocu Martin Ray Cabernet

Sauvignona. Ostavi otvorenu bocu dok je prilagođavao ton na

mikrovalnom prijemniku uključenom u kazetofon.

Zatim podigne slušalicu i oslobodi jedno uho.

Slabo. Pribliţi se malo.

Vozač s laţnom bradom i kapom Atlanta Bravesa odgovori bez

okretanja. Morao sam usporiti kad mi je taksi presjekao put.

Nadoknadit ću u sljedećem kvartu.

Drţi ih na vidiku dok se ne zaustave.

Što će se dogoditi, uhićenje narkodilera?

Ništa tako egzotično, odgovori Hagen. Osumnjičeni su za vođenje

pokretnog pokera.

Velika stvar, progunđa vozač ne shvativši cinizam.

Kockanje je još ilegalno.

Kao i prostitucija, samo što je mnogo zabavnija.

Samo prati kombi, reče Hagen sluţbenim tonom. I ne daj da ti

pobjegnu dalje od jednog kvarta.

Radio zapucketa. Kosti, ovdje Porterhouse.

Ĉujem te, Porterhouse.

Imamo Sirloina na vidiku, ali preferirao bih manju visinu. Ako se

pomiješa s drugim sličnim vozilima, ispod drveća i iza zgrada,

mogli bismo ga izgubiti.

Hagen se okrene i pogleda gore kroz straţnji prozor prema

helikopteru. Na kojoj si visini?

237

Granica za letjelice u ovom dijelu grada je tisuću tristo stopa. Ali,

to je samo pola problema. Sirloin ide prema trgovačkom centru

Capitol. Ne smijemo letjeti iznad tog područja.

Ostani, Porterhouse, pribavit ću dozvolu.

Hagen nazove mobilnim telefonom i vrati se pilotu za manje od

minute. Ovdje Kost, Porterhouse. Moţeš letjeti iznad grada na bilo

kojoj visini sve dok ne ugroţavaš tuđe ţivote. Ĉuješ li me?

Ĉovječe, ti sigurno imaš popriličan utjecaj.

Moj šef poznaje prave ljude. Ne skidaj oči sa Sirloina.

Hagen podigne poklopac skupe košare za piknik i otvori konzervu

paštete od guščje jetre. Zatim natoči vino i nastavi slušati

razgovor u kombiju ispred sebe.

Nije bilo sumnje da je Leonard Hudson jedan od ljudi u kombiju.

Bio je spomenut i Gunnar Eriksen. Ali identitet trećeg čovjeka

ostao je tajna.

Hagena je intrigiralo nepoznato. Osmoricu ljudi iz unutarnje

jezgre uspio je identificirati, ali deveti je još bio u magli. Ljudi u

kombiju išli su... kamo? Koje postrojenje je krilo stoţer projekta

kolonije Jersey? Glupo ime, kolonija Jersey. U čemu je njegov

značaj? Mora postojati nešto što moţe objasniti kako niti jedna

informacija o izgradnji mjesečeve baze nikada nije došla do

visokih vladinih sluţbenika. Netko s više moći od Hudsona i

Eriksena mora biti ključ tajne. Zadnje ime na popisu unutarnje

jezgre.

Ovdje Porterhouse. Sirloin je skrenuo sjeveroistočno na Aveniju

Rhode Island.

Primljeno, odgovori Hagen.

On raširi kartu okruga Columbije na stolu i razvije kartu

Marylanda. Počne crtati liniju crvenom olovkom, šireći kartu kako

je iz okruga Columbije prešla u okrug Princa Georgea. Avenija

238

Rhode Island postala je savezna autocesta i krenula na sjever

prema Baltimoreu.

Imate li ideju kamo idu?, upita on vozača.

Niti najmanju, odgovori Hagen. Osim ako.. promrmlja on ispod

daha. Sveučilište u Marylandu. Niti dvanaest milja od središta

Washingtona. Hudson i Eriksen ostali bi u blizini akademske

institucije kako bi iskoristili istraţivačka postrojenja.

Hagen progovori u mikrofon. Porterhouse, dobro pazi. Sirloin

moţda ide u Sveučilište.

Primljeno, Kosti.

Pet minuta kasnije kombi skrene s autoceste i prođe kraj manjeg

grada College Parka. Zatim nakon milje uđe u veliki trgovački

centar omeđen s obje strane poznatim dućanima. Nekoliko ara

parkirališnog prostora bilo je ispunjeno autima kupaca. Sav

razgovor je zamro u kombiju, i Hagen je bio zatečen.

Prokletstvo opsuje on.

Porterhouse, začuje se glas pilota helikoptera.

Ĉujem te.

Sirloin je upravo stao ispod velikog zaslona ispred glavnog ulaza.

Nemam vizualni kontakt.

Ĉekaj dok se opet ne pojavi, naredi Hagen, a onda mu ostani u

repu. On se digne od stola i stane iza vozača. Zaustavi iza njega.

Ne mogu. Između nas je barem šest automobila.

Je li itko izišao van i ušao u dućane?

Teško je reći u gomili ljudi. Ali činilo se da su dvije, moţda tri

glave provirile iz kombija.

Jesi li dobro pogledao momka koji je pokupljen u gradu?, upita

Hagen.

239

Sijeda kosa i brada. Mršav, oko pet stopa i devet inča. Dolčevita,

kaput od tvida, smeđe hlače. Da, prepoznao bih ga.

Kruţi parkiralištem i pazi na njega. On i njegovi drugovi moţda

zamijene aute. Ja idem u centar.

Sirloin se kreće, reče pilot helikoptera.

Budi uz njega, Porterhouse, reče Hagen. Ja ću neko vrijeme biti

izvan kontakta.

Ĉujem te.

Hagen iskoči iz kamiona i pojuri kroz masu kupaca u centru. Bilo

je to kao da traţi tri igle u stogu sijena. Znao je kako Hudson

izgleda, i imao fotografije Gunnara Eriksena, ali obojica su još

mogli biti u kombiju.

On frenetično pretraţi jedan po jedan dućan, gledajući lica, svaku

mušku glavu koja bi se pojavila u gomili ţenskih kupaca. Zašto

baš mora biti vikend, pomisli on. Mogao je ispaliti topovsku

granatu u centar tijekom tjedna i ne pogoditi njome nikoga.

Nakon gotovo sat neuspješnog traganja, on ode van i zaustavi

kamion.

Jesi li ih vidio?, upita, znajući odgovor.

Vozač zavrti glavom. Trebalo mi je gotovo deset minuta da

napravim puni krug. Promet je pregust, a većina voze kao zombiji

kad traţe parkirno mjesto. Vaši sumnjivci mogli su izići na drugi

izlaz i odvesti se kad sam bio na drugoj strani zgrade.

Hagen u ljutnji udari šakom po kamionu. Bio je tako blizu, tako

prokleto blizu, i posrnuo na samom cilju.

240

Poglavlje XXXV

Pitt je riješio problem spavanja pod stalnim sjajem fluorescentne

svjetiljke tako što se popeo na ormar i otspojio cijevi. Nije se

probudio dok straţar nije donio doručak. Osjećao se svjeţe i

navali na gustu kašu kao da mu je to omiljeno jelo. Straţar se

uznemirio vidjevši da nema svjetla, ali Pitt jednostavno ispruţi

ruke u bespomoćnoj gesti neznanja i nastavi jesti kašu.

Dva sata kasnije, odveden je do ureda generala Velikova. Tamo su

ga ostavili da čeka neodređeno vrijeme kako bi mu se spustile

emocionalne barijere. Boţe, kako su Rusi prozirni. Zaigrao je

njihovu igru ponašajući se nervozno i hodajući gore-dolje.

Sljedećih dvadeset četiri sata bili su, najblaţe rečeno, kritični. Bio

je siguran da opet moţe pobjeći iz tog podruma, ali nije mogao

predvidjeti nove prepreke koje bi mu se mogle naći na putu, niti

hoće li biti sposoban za fizičke napore nakon novog susreta s

Fossom Glyem.

Nije moglo biti odgađanja niti odustajanja. Noćas je nekako morao

pobjeći s otoka.

Velikov konačno uđe u sobu i prouči Pitta nekoliko trenutaka

prije no što će mu se obratiti. Primjećivalo se da je zahladio, a u

očima mu se mogla očitati tvrdoća. On klimne Pittu da sjedne na

tvrdi stolac koji nije bio u sobi tijekom zadnjeg susreta. Kad je

progovorio, ton mu je bio zlokoban.

Hoćete li potpisati priznanje da ste špijun?

Ako će vas to usrećiti.

Neće vam se isplatiti da se pravite pametnjaković sa mnom, gosp.

Pitt.

Pitt nije mogao zadrţati svoj bijes, koji nadjača njegov zdrav

razum. Ne prihvaćam olako ološ koji muči ţene.

241

Velikov podigne obrve. Objasnite.

Pitt ponovi riječi Gunna i Giordina kao da su njegove.

Zvukovi se čuju daleko u betonskim hodnicima. Ĉuo sam kako

Jessie LeBaron vrišti.

Jeste li? Velikov prođe prstima kroz kosu uvjeţbanom gestom.

Ĉini mi se da biste trebali vidjeti prednosti suradnje. Ako mi

kaţete istinu, moţda ću moći olakšati neugodu vaših prijatelja.

Znate istinu. Zbog toga ste stigli u mrtvu ulicu. Ĉetvero ljudi dalo

vam je identične priče. Ne čini se to čudno profesionalnom

istraţitelju kao što ste vi? Ĉetvero ljudi fizički su mučeni u

odvojenim seansama, a ipak su dali iste odgovore na ista pitanja.

Potpuni nedostatak dubine u ruskom mentalitetu moţe se mjeriti

s vašom raljubljenošću u priznanja. Ako priznam da sam špijun,

traţit ćete novo priznanje za zločine protiv vaše dragocjene drţave,

a zatim i za pljuvanje na javni pločnik. Vaše taktike su

neprofinjene kao i vaša arhitektura i gurmanski recepti. Jedan

zahtjev dolazi za drugim. Istina? Ne biste prihvatili istinu niti kad

bi izbila i zemlje i ugrizla vas za jaja.

Velikov je sjedio u tišini, promatrajući Pitta s prijezirom koji samo

Slaven moţe pokazati prema Mongolu. Ponovno zahtijevam vašu

suradnju.

Ja sam samo pomorski inţenjer. Ne znam nikakve vojne tajne.

Zanima me jedino što su vam vaši nadređeni rekli o ovom otoku i

kako ste stigli na njega.

Kakva je dobit od toga? Već ste rekli da ćemo moji prijatelji i ja

morati umrijeti.

Moţda se vaša budućnost moţe produljiti.

Nema razlike. Već smo vam rekli sve što smo znali.

Velikov zabubnja prstima po stolu. Još tvrdite da ste potpuno

lučajno stigli na Cayo Santa Maria?

242

Da.

I očekujete da vam povjerujem da je od svih otoka i plaţa na Kubi

gđa LeBaron izišla na kopno na točnom mjestu bez prethodnog

znanja, dodao bih gdje se nalazi njen muţ?

Istina, i meni je to teško povjerovati. Ali, dogodilo se upravo to.

Velikov ljutito pogleda.Pitta, ali činilo se da je osjetio poštenje koje

nije ţelio svjesno priznati. Imam sve vrijeme svijeta, gosp. Pitt.

Uvjeren sam da tajite vitalne informacije. Opet ćemo razgovarati

kad ne budete toliko arogantni.

On pritisne gumb na svojem stolu koji pozove straţara. Na

njegovom licu bio je osmijeh, ali nije bilo zadovoljstva. Osmijeh je,

zapravo, bio tuţan.

Morate mi oprostiti što sam tako nagao, reče Foss Gly.

Iskustvo me naučilo da neočekivano proizvodi bolje rezultate nego

dugo očekivanje.

Niti riječ nije progovorena kad je Pitt ušao u sobu broj šest.

Zakoračio je preko praga, kad ga Gly, koji je stajao iza

poluotvorenih vrata, udari u slabine iznad bubrega. On zastenje u

agoniji i gotovo se onesvijesti, ali nekako ostane stajati. Tako,

gosp. Pitt, sada kad imam vašu pozornost, moţda mi nešto ţelite

reći.

Je li vam itko rekao da ste psihopat?, promrmlja Pitt kroz

stisnute usne.

Vidio je šaku kako sijeva, očekivao je, i trgnuo se unatrag s

udarcem, udarivši leđima u zid i spuznuvši na pod, glumeći

nesvijest. Osjećao je krv u ustima i utrnulost u lijevoj strani lica.

Zatvorio je oči i ostao leţati. Morat će se emocionalno prilagoditi

toj sadističkoj gomili sluzi, procijeniti njegove reakcije na

odgovore i predvidjeti kad će doći sljedeći udarac. Neće moći

zaustaviti brutalnost. Njegov jedini cilj bio je preţivjeti ispitivanje

bez vitalne povrede.

243

Gly ode do prljavog umivaonika, napuni kantu vode i polije je po

Pittu. Hajde, gosp. Pitt. Ako dobro sudim ljude, vi moţete

podnijeti više od toga.

Pitt se podigne na šake i koljena, pljune krv na cementni pod i

uvjerljivo zastenje, gotovo bijedno. Ne mogu vam reći više no što

sam već rekao, promrmlja on.

Gly ga podigne kao da je malo dijete i spusti na stolac. Kutom

jednog oka Pitt uhvati njegovu desnu šaku kako dolazi u opakom

zamahu. Primio je udarac najbolje što je mogao, točno iznad

jagodične kosti. Nekoliko sekunda apsorbirao je strašnu bol, a

zatim ponovno odglumi nesvijest.

Još jedna kanta vode i on ponovi rutinu jaukanja. Gly se nagne

dolje dok se nisu gledali oči u oči. Za koga radite?

Pitt podigne ruku i uhvati se za pulsirajuću glavu. Unajmila me

Jessie LeBaron kako bih otkrio što joj se dogodilo s muţem.

Iskrcali ste se iz podmornice.

Napustili smo Florida Keys u cepelinu.

Vaš je cilj bio prikupiti informacije o prijenosu moći u Kubi.

Pitt zbunjeno namršti obrve.

Prijenos moći? Ne znam o čemu govorite.

Ovaj put Gly udari Pitta u gornji dio trbuha, izbivši mu zrak iz

pluća. Zatim mirno sjedne i prouči reakciju.

Pitt se ukoči boreći se za dah. Osjećao se kao da mu je srce stalo.

Mogao je osjetiti ţuč u grlu, osjetiti znoj koji mu s cijedio sa čela,

a pluća su mu bila zavezana u čvor. Zidovi sobe plivali su i lelujali

pred njegovim očima. Gly se okrutno smiješio na kraju dugog

tunela.

Kakve su vam bile naredbe kad stignete na otok?

Nije bilo naredaba, dahne Pitt.

244

Gly ustane i pribliţi se za novi udarac. Pitt se pijano digne na

noge, zanjiše na trenutak i počne padati, dok mu se glava

nagnula na jednu stranu. Sada je procijenio Glya. Prepoznao je

slabu točku. Kao i većina sadista, Gly je u osnovi bio kukavica.

Povući će se i ispasti iz ravnoteţe ako mu se ravnopravno

suprotstavi.

Gly savije tijelo radi zamaha, ali iznenada se ukoči u

zaprepaštenju. Podigavši šaku s poda i okrenuvši rame, Pitt

zamahne desnom rukom u udarcu koji je iskoristio svaki djelić

njegove snage. Šaka pogodi Glyev nos, zdrobivši hrskavicu i kost.

Zatim nastavi s dva lijeva kratka udarca i snaţnim zamahom u

tijelo. Mogao je isto tako napasti zid Empire State Buildinga.

Bilo koji drugi čovjek bi pao na leđa. Gly zatetura nekoliko koraka

unatrag i zaustavi se dok mu je lice polako crvenjelo od bijesa.

Krv mu je tekla iz nosa, ali nije je primjećivao.

On podigne jednu šaku i zatrese je prema Pittu.

Ubit ću te zbog toga, reče.

Zabij si to u uho, odgovori Pitt mirno. On zgrabi stolac i baci ga

preko sobe. Gly ga samo odgurne svojom rukom. Pitt primijeti

promjenu u Glyevim očima i shvati da će njegova brzina izgubiti

od brutalne snage.

Gly istrgne umivaonik iz zida, pokidavši cijevi, i podigne ga iznad

glave. Zakorači tri koraka i zamahne u Pittovom smjeru. Pitt skoči

u stranu i sagne se u istom pokretu. Dok je umivaonik letio

prema njemu, znao je da je djelić sekunde zakasnio. Instinktivno

podigne ruke u beznadnoj gesti da se zaštiti od leteće mase ţeljeza

i porculana.

Spas je došao od vrata. Kvaka je uhvatila glavni nalet umivaonika

i razbila se. Vrata se otvore i Pitt unatraške izleti u hodnik,

naletjevši na iznenađenog straţara. Bol u međunoţju i desnoj ruci

spojila se s agonijom u glavi. Sivog lica, dok su ga napadali valovi

mučnine, on se pribere i ustane, drţeći se rukama za zid.

245

Gly odglavi umivaonik iz vrata i pogleda Pitta pogledom koji bi se

mogao opisati jedino kao ubojit. Mrtav si, Pitt. Umrijet ćeš polako,

inč po inč, i moliti da ti skratim muke. Sljedeći put kad se

sretnemo slomit ću ti svaku kost u tijelu i iščupati ti srce.

U Pittovim očima nije bilo straha. Bol je nestajala, zamijenjena

ushićenjem. Preţivio je. Boljelo ga je, ali put je bio čist.

Sljedeći put kad se sretnemo, reče on osvetoljubivo, imat ću

veliku palicu.

Poglavlje XXXVI

Pitt je zaspao nakon što mu je straţar pomogao da se vrati u

ćeliju. Kad se probudio, vidio je da je prošlo tri sata. Leţao je

nekoliko minuta dok mu se um nije polako pokrenuo. Njegovo

tijelo i lice bili su more masnica, ali kosti nisu bile slomljene.

Preţivio je.

On sjedne i spusti noge na pod, čekajući nekoliko trenutaka da

mu prođe vrtoglavica. Ustane i počne se rastezati kako bi ublaţio

ukočenost. Val slabosti prođe njegovim tijelom, ali se prisili

odbaciti ga, nastavivši vjeţbati dok mu se mišići i zglobovi nisu

opustili.

Straţar je došao i donio večeru, i Pitt ponovno zaglavi bravu u

manevru koji je uvjeţbao da se ne zbuni u zadnji čas i ne

upropasti sve. Zastane, a kad nije čuo korake niti glasove, iziđe

na hodnik.

Vrijeme je bilo luksuz. Morao je učiniti previše u premalo sati

tame. Ţelio je da je mogao oprostiti se s Gunnom i Giordinom, ali

svaka minuta odugovlačenja smanjivala je njegove izglede za

uspjeh. Prvi je zadatak bio pronaći Jessie i odvesti je sa sobom.

246

Bila je iza petih vrata koja je otvorio, leţeći na betonskom podu s

prljavim pokrivačem pod glavom. Njeno golo tijelo bilo je potpuno

očuvano, ali nekada lijepo lice bilo je groteskno nateklo od

purpurnih masnica. Gly je lukavo poniţavao njene vrline i

uništavao njeno najveće bogatstvo lice.

Pitt se sagne iznad nje i uzme joj glavu u ruke s blagim izrazom

lica, ali u očima mu je bilo divlje bjesnilo. Bio je obuzet ţeljom za

osvetom. Tresao se od ţelje za divljom odmazdom koja je

nadmašila sve što je doţivio prije. On stisne zube i blago je

protrese da je probudi.

Jessie. Jessie, čuješ li me?

Njena usta zadrhte otvarajući se, a oči ga pronađu. Dirk, jaukne

ona. Jesi li to ti?

Da, vodim te odovud.

Vodiš... kako?

Pronašao sam način da pobjegnemo iz postrojenja.

Ali otok. Raymond je rekao da je nemoguće pobjeći s otoka.

Sakrio sam vanjski motor iz čamca. Ako uspijem sagraditi malu

splav...

Ne šapne ona odlučno.

Ona se s naporom podigne u sjedeći poloţaj, a izraz koncentracije

joj prijeđe nateklom maskom koja je bila njeno lice. On je lagano

uhvati za ramena i spusti dolje.

Ne miči se, reče on.

Moraš ići sam, reče ona.

Neću te ostaviti ovakvu.

Ona slabo zavrti glavom.

Ne. Samo bih povećala izglede da te uhvate.

247

Ţao mi je, reče Pitt mirno. Htjela to ili ne, ideš.

Zar ne razumiješ, molila je ona. Ti si jedina nada za naš spas. Ako

se vratiš u SAD i ispričaš predsjedniku što se ovdje događa,

Velikov će nas morati ostaviti na ţivotu.

Što predsjednik ima s tim?

Više no što znaš.

Onda je Velikov bio u pravu. Postoji zavjera.

Ne gubi vrijeme pogađajući. Idi, molim te, idi. Spasivši sebe,

moţeš spasiti sve nas.

Pitt osjeti navalu poštovanja prema Jessie. Izgledala je kao

odbačena lutka, prebijena i bespomoćna, ali on shvati da njenu

vanjsku ljepotu prati unutarnja, hrabra i odlučna. On se nagne i

poljubi je lako u natekle usne.

Uspjet ću, reče on samouvjereno.

Obećaj mi da ćeš izdrţati dok se ne vratim.

Ona se pokuša nasmijati, ali usta joj nisu mogla reagirati.

Ti, ludi klaune. Ne moţeš se vratiti na Kubu.

Samo me gledaj.

Sretno, promrmlja ona tiho.

Oprosti što sam ti zakomplicirala ţivot.

Pitt se naceri, ali u očima su mu se skupljale suze.

To muškarci vole kod ţena. Ne daju nam da se dosađujemo.

On je opet poljubi u čelo i krene, dok su mu šake bile stisnute

u grču.

Uspon uz tunel izazvao je bol u Pittovim rukama, i kad je stigao

do vrha, odmorio se minutu prije no što će gurnuti poklopac i

stupiti u tamu garaţe. Dvojica vojnika još su igrali šah. Ĉinio se

248

da je to njihova noćna rutina za skraćivanje dosadnih sati

straţarenja. Rijetko bi pogledali vozila parkirana izvan ureda. Nije

bilo razloga očekivati nevolju. Vjerojatno su bili mehaničari,

mislio je Pitt, a ne pravi straţari.

Pregledao je prostor garaţe klupe s alatom, spremišta za ulje i

dijelove, kamioni, konstrukcijska oprema. Kamioni su imali kante

za gorivo od pet galona pričvršćene za ovjes. Pitt lagano lupne

svaku kantu dok nije pronašao jednu punu. Ostale su bile više

nego napola prazne. On na klupi s alatom pronađe gumenu cijev i

upotrijebi je da izvadi benzin iz kanta. Dvije kante s deset galona

bile su sve što je mogao nositi. Problem je bio kako ih prenijeti

kroz otvor na krov.

Pitt uzme uţe za vučenje koje je visjelo s jednog zida i veţe krajeve

za ručke kanta. Drţeći sredinu u petlji, popne se do potpornih

greda. Polako, pazeći na mehaničare koji su igrali svoju igru, on

povuče kante do krova jednu po jednu i gurne ih pred sobom u

otvor.

Za sljedećih dvadeset minuta vukao ih je preko dvorišta u kanal

ispod zida. Brzo raširi šipke i poţuri van.

Nebo je bilo čisto, a mjesečeva četvrt plutala u moru zvijezda. Ĉuo

se samo šapat vjetra noćni zrak bio je hladan. Nadao se da je

more mirno. Bez posebnog razloga on ovaj put krene drugom

stranom ceste. Kretao se polako. Teške kante uskoro su istegnule

njegove ruke tako da mu se činilo da su razdvojene u zglobovima.

Noge su mu utonule u meki pijesak, i morao je stati svakih dvije

stotine jarda kako bi došao do daha i smanjio bol u rukama.

Spoticao se i teturao rubom široke čistine okruţene gustim

šumarkom palma, tako gustim da su se njihova debla gotovo

dodirivala. On prijeđe rukama po tlu i dodirne metalnu mreţu

koja se uklopila u pijesak, postavši gotovo nevidljiva.

Radoznao, ostavi kante s benzinom, i oprezno zaobiđe rub čistine.

Metalna rešetka dizala se dva inča od zemlje i širila cijelim

prostorom. Sredina se spuštala, čineći je konkavnom poput

249

zdjele. On prijeđe rukama preko debla palminih stabala koja su

okruţivala rub.

Bila su laţna. Stabla i lišće napravljeni su od aluminijskih cijevi i

pokriveni realističnim pokrovima od plastike. Bilo ih je više od

pedeset, obojenih kamuflaţno kako bi zavarali američke

špijunske zrakoplove i njihove kamere.

Zdjela je bila golema radio i televizijska antena, a laţne palme

hidraulične ruke koje su je dizale i spuštale. Pitt je bio zapanjen

implikacijama svojega nenadanog otkrića. Sada je znao da je

ispod pijeska otoka sagrađen golemi komunikacijski centar.

Ali iz kojeg razloga?

Nije imao vremena za razmišljanje. Ali, bio je više no prije odlučan

pobjeći odovud. Nastavi hodati u sjenama. Selo je bilo dalje no što

se sjećao. Bio je sav u znoju, dašćući teško od napora kad je

konačno naišao na dvorište u kojem je sakrio motor. Zahvalno

spusti kante s benzinom i legne na stare madrace, te odspava

jedan sat.

Iako nije imao vremena na trošenje, kratak odmor značajno ga je

osvjeţio. Također je dozvolio i njegovom umu da stvara. Dobio je

tako nevjerojatno jednostavnu ideju da nije mogao vjerovati da se

toga nije sjetio prije.

On odnese kante s benzinom do lagune. Zatim se vrati po motor.

Traţeći kroz gomile smeća, pronađe kratku dasku koja nije bila

trula. Zadnji posao bio je najteţi. Nuţnost je majka invencije,

govorio si je.

Ĉetrdeset pet minuta kasnije, vukao je staru kadu iz dvorišta

prema obali. Koristeći dasku kao uporište, Pitt pričvrsti motor za

straţnji dio kade. Zatim očisti filter za gorivo i ispuše cijevi.

Komad savijenog lima u obliku stošca posluţio mu je kao lijevak

za punjenje motora gorivom. Drţeći palac nad rupom na dnu,

upotrijebio je lijevak i kao kanticu za izbacivanje vode iz kade.

Njegov konačni čin prije začepljivanja odvoda kade bio je pokidati

njene noge ţeljeznom šipkom.

250

Povukao je uţe motora dvanaest puta prije no što se uključio,

zakašljao i počeo presti. On odgura kadu u dublju vodu dok nije

plutala. Zatim uđe u nju. Teţina njegovog tijela i dvije kante s

gorivom učinili su je iznenađujuće stabilnom. On spusti nogu

motora u vodu i pritisne ručicu gasa prema naprijed.

Ĉudno plovilo polako krene u lagunu prema glavnom kanalu. Na

mjesečini se vidjelo da je more mirno, a valovi ne viši od dvije

stope. Pitt se koncentrirao na grebene. Morao je proći kraj velikih

valova i napraviti što više udaljenosti između sebe i otoka do

jutra.

Uspori motor i dočeka valove grebena, brojeći ih. Devet velikih

udarilo je jedan za drugim, a nakon dulje stanke naišao je deseti.

Pitt pojača gas do kraja i smjesti se u straţnjem dijelu kade.

Sljedeći val bio je nizak i razbio se točno pred njim. Primio je udar

pramcem i probio se kroz val. Kada se zanjiše, a zatim vijak uđe u

vodu i prijeđe preko krijeste sljedećeg vala prije no što se savio.

Pitt promuklo vikne kad se probio. Najgore je prošlo. Znao je da

ga sada mogu otkriti samo slučajno. Kada je bila premala da bi je

primijetili radarom. On smanji gas kako bi štedio motor i gorivo.

Stavivši šaku u vodu, procijeni brzinu na oko četiri čvora. Do

jutra bi trebao biti izvan kubanskih voda.

On pogleda prema nebu, odabere zvijezdu prema kojoj će se

ravnati, te krene prema Bahamskom kanalu.

251

Treći dio

SELENOS 8

Poglavlje XXXVII

30. listopada 1989. Kazahstan, SSSR

S vatrenom loptom svjetlijom od sunca, Selenos 8 digne se u

hladno plavo nebo noseći 110-tonsku lunarnu stanicu s

posadom. Super-raketa i četiri dodatna motora stvarali su milijun

funta potiska, te izbacivali trag narančastoţutog plamena dug

1000 stopa i širok 300. Bijeli dim suknuo je oko lansirne rampe i

grmljavina motora zatresla je stakla u krugu od dvanaest milja. U

početku se podigla tako teško da se činilo da se jedva kreće.

Zatim je ubrzala i jurnula u nebo.

Sovjetski predsjednik Antonov promatrao je polijetanje iz bunkera

od oklopnog stakla kroz veliki dalekozor na tronošcu. Sergej

Kornilov i general Jasenjin stajali su kraj njega, paţljivo prateći

glasovnu komunikaciju astronauta i svemirskog centra.

Inspirirajući prizor, promrmlja Antonov sa strahopoštovanjem.

Školsko lansiranje, reče Kornilov. Stići će do brzine izlaska iz

orbite za četiri minute.

Ide li sve prema planu?

Da, druţe predsjedniče. Svi sustavi funkcioniraju normalno. Na

točnoj su putanji.

Antonov je gledao dugi plameni jezik dok nije konačno nestao.

Tek tada uzdahne i makne se od dalekozora. Pa, gospodo, ovaj

252

svemirski spektakl trebao bi odvratiti oči svijeta od sljedećega

američkog leta shuttlea u njihovu novu orbitalnu stanicu.

Jasenjin klimne i uhvati Kornilova za rame. Ĉestitam, Sergej.

Ukrao si trijumf Jenkija za Sovjetski Savez.

Nije moja zasluga, reče Kornilov. Zbog orbitalne mehanike, naš

prozor lunarnog lansiranja otvoren je za snimanje nekoliko sati

ispred njihovog lansiranja.

Antonov je hipnotizirano gledao u nebo. Pretpostavljam da

američki obavještajci nisu upoznati sa činjenicom da naši

astronauti nisu onakvi kakvima se čine.

Bezgrješna prijevara, reče Jasenjin bez rezerve. Zamjena pet

svemirskih znanstvenika posebno obučenim vojnicima prije

polijetanja protekla je glatko.

Nadam se da moţemo reći isto o programu zamjene istraţivačke

opreme oruţjem, reče Kornilov. Znanstvenici čiji su eksperimenti

otkazani, gotovo su se pobunili. A inţenjeri kojima je naređeno da

promijene unutrašnjost stanice za nove faktore teţine i zahtjeve

čuvanja oruţja naljutili su se što im nismo rekli razlog promjene

u posljednjem trenutku. Njihovo nezadovoljstvo će sigurno

procuriti.

Ne brini za to, nasmije se Jasenjin. Američke vlasti neće

posumnjati ništa dok ne izgube komunikaciju sa svojom

dragocjenom mjesečevom bazom.

Tko zapovijeda našim udarnim timom?, upita Antonov.

Bojnik Grigorij Leučenko. Stručnjak za gerilsko ratovanje. Bojnik

je izvojevao mnogo pobjeda protiv pobunjenika u Afganistanu.

Osobno jamčim za njegove kvalitete lojalnog i izvanrednog

vojnika.

Antonov zamišljeno klimne.

Dobar izbor, generale. On bi trebao otkriti da je površina Mjeseca

prilično slična Afganistanu.

253

Nije u pitanju da će bojnik Leučenko izvesti uspješnu operaciju.

Zaboravljate američke astronaute, generale, reče Kornilov.

Što je s njima?

Fotografije pokazuju da i oni imaju oruţje. Molim se da nisu

fanatici koji će pruţiti snaţan otpor kako bi zaštitili svoje

postrojenje.

Jasenjin se prijezirno nasmije.

Moliš, Sergej? Kome se moliš? Sigurno ne nekom bogu. On neće

pomoći Amerikancima kad Leučenko i njegovi ljudi započnu

napad. Ishod je jasan. Znanstvenici se ne mogu suprotstaviti

profesionalnim vojnicima obučenim za ubijanje.

Ne podcjenjujte ih. Samo to sam rekao.

Dosta reče Antonov glasno. Više neću slušati taj defetistički

govor. Bojnik Leučenko ima dvostruku prednost iznenađenja i

boljeg oruţja. Za manje od šezdeset sati od sada, počet će prva

stvarna borba u svemiru. I ne očekujem da je Sovjetski Savez

izgubi.

U Moskvi, Vladimir Polevoj sjedio je za svojim stolom u stoţeru

KGB-a na Trgu Dzierzvnski, čitajući izvješće generala Velikova.

Nije podigao pogled kad je Lav Majski ušao u sobu i sjeo bez

poziva. Majskijevo lice bilo je obično, prazno i jednodimenzionalno

kao i njegova ličnost. On je bio Polevojev šef Prve glavne direkcije,

ogranka KGB-a za strane operacije. Majskijevi odnosi s Polevojem

bili su ograničeni, ali nadopunjavali su jedan drugoga.

Konačno, Polevoj pogleda Majskija. Htio bih objašnjenje.

Prisutnost LeBarona je bila nepredviđena, reče Majski napeto.

Gda LeBaron i njena posada lovaca na blago, moţda, ali sigurno

ne njen muţ. Zašto ga je Velikov oteo Kubancima?

254

General je mislio da bi Raymond LeBaron mogao biti koristan

pijun u pregovorima s Ministarstvom vanjskih poslova SAD-a kad

uklonimo braću Castro.

Njegove dobre namjere pretvorile su se u opasnu igru, reče

Polevoj.

Velikov me uvjerava da LeBarona strogo čuvaju i daju mu laţne

informacije.

Ipak, uvijek postoji mala šansa da LeBaron otkrije pravu funkciju

Cayo Santa Marije.

Onda ćemo ga jednostavno izbrisati.

A Jessie LeBaron?

Ja osobno mislim da će ona i njeni prijatelji biti odlični izgovori za

okrivljavanje CIA-e za našu predviđenu katastrofu.

Jesu li Velikov ili naši agenti u Washingtonu otkrili planove

američke obavještajne sluţbe za infiltraciju na otok?

Ne, odgovori Majski. Provjera posade cepelina pokazala je da nitko

od njih nema trenutačne veze s CIA-om ili vojskom.

Ne ţelim probleme, reče Polevoj čvrsto. Previše smo blizu uspjehu.

Prenesi moje riječi Velikovu.

Dobit će upute.

Začuje se kucanje na vratima i uđe Polevojeva tajnica. Bez riječi

mu doda papir i iziđe iz sobe. Ljutnja iznenada zacrveni njegovo

lice.

Prokletstvo! Govoreći o prijetnji, upravo je postala stvarnost.

Gospodine?

Poruka prioriteta od Velikova. Jedan od zarobljenika je pobjegao.

255

Majski načini nervozan pokret rukama. To je nemoguće. Na otoku

nema čamaca, a ako je dovoljno lud da pliva, potonut će ili će ga

pojesti morski psi. Tko god bio, neće stići daleko.

Zove se Dirk Pitt i prema Velikovu, on je najopasniji od

zarobljenika.

Opasan ili ne...

Polevoj mu mahne da zašuti i počne hodati tepihom, dok mu se

na licu vidjela uzbuđenost. Ne moţemo si dozvoliti neočekivano.

Rok za kubansku avanturu mora se pomaknuti za tjedan dana.

Majski zavrti glavom s neodobravanjem.

Brodovi ne bi stigli u Havanu na vrijeme. Također, ne moţemo

promijeniti datume proslave. Fidel i svi visoki članovi njegove

vlade bit će tamo i drţati govore. Kotači eksplozije su pokrenuti.

Ništa ne moţe promijeniti vremenski raspored. Rum i cola moraju

se opozvati ili nastaviti prema planu.

Polevoj je pljeskao rukama u agoniji neodlučnosti. Rum i cola,

glupo ime za operaciju tih razmjera.

Još jedan razlog za nastavak. Naš program dezinformacija već je

počeo širiti glasine da CIA namjerava napraviti razaranje na Kubi.

Fraza rum i kola je američka. Niti jedna strana vlada neće

posumnjati da je plan začet u Moskvi.

Polevoj slegne ramenima. Dobro, ali ne ţelim misliti o

posljedicama ako taj Pitt nekim čudom preţivi i vrati se u SAD.

Već je mrtav, reče Majski hrabro. Siguran sam u to.

256

Poglavlje XXXVIII

Predsjednik proviri u ured Daniela Fawcetta i mahne. Ne ustaj.

Samo sam htio da znaš da idem na kat na tihi ručak sa ţenom.

Ne zaboravite da imamo sastanak sa šefovima obavještajnih

sluţba i Dougom Oatesom za četrdeset pet minuta, podsjeti ga

Fawcett.

Obećavam da ću stići na vrijeme.

Predsjednik se okrene i ode dizalom do svojeg stana na drugom

katu Bijele kuće. Ira Hagen čekao ga je u Lincolnovom

apartmanu.

Izgledaš umoran, Ira.

Hagen se nasmiješi. Ostario sam.

Kako stojimo?

Otkrio sam identitet svih devet članova unutarnje jezgre.

Sedmorica su locirani. Samo Leonard Hudson i Gunnar Eriksen

ostali su izvan mreţe.

Nisi pronašao njihov trag iz trgovačkog centra?

Hagen zastane. Nisam.

Sovjetska lunama stanica lansirana je prije osam sati, reče

predsjednik. Ne mogu više odugovlačiti. Poslije podne naredit ću

da uhvate što više članova unutarnje jezgre.

Vojska ili FBI?

Niti jedno. Stari prijatelj iz marinaca ima tu čast. Već sam mu dao

popis imena i njihove lokacije.

257

Predsjednik zastane i pogleda Hagena. Rekao si da si otkrio

identitet svih devetorice, Ira, ali u tvojem izvješću je samo osam

imena.

Hagen se činio neodlučnim, ali na kraju posegne u svoj kaput i

izvuče komad presavijenog papira. Ĉuvao sam zadnjeg čovjeka

dok nisam bio potpuno siguran. Analizator glasa potvrdio je moje

sumnje.

Predsjednik uzme papir iz Hagenove ruke, odmota ga i pročita

jedno ime. Zatim skine naočale i umorno obriše leće kao da ne

vjeruje svojim očima. Zatim stavi papir u dţep.

Pretpostavljam da sam znao cijelo vrijeme, ali nisam mogao

povjerovati.

Ne sudi prestrogo, Vince. Ti ljudi su patrioti, a ne izdajice. Jedini

njihov zločin je šutnja. Uzmi primjer Hudsona i Eriksena. Glumili

su da su mrtvi sve te godine. Zamisli u kakvoj su agoniji morale

biti njihove obitelji i prijatelji. Nacija im nikada ne moţe

nadoknaditi njihovu ţrtvu ili u potpunosti shvatiti dobrobiti

njihova dostignuća.

Drţiš li mi lekciju, Ira?

Da, šefe, drţim.

Predsjednik iznenada postane svjestan Hagenove unutarnje

borbe. Shvatio je da njegov prijatelj nije za konačno suočavanje.

Njegova lojalnost bila je na samoj oštrici britve.

Nisi mi sve rekao, Ira.

Ne bih ti lagao, Vince.

Znaš gdje se kriju Hudson i Eriksen.

Recimo da imam dobar osjećaj.

Mogu li ti vjerovati da ih dovedeš?

Da.

258

Ti si dobar skaut, Ira.

Gdje ih ţeliš i kada?

Camp David, odgovori predsjednik.

Osam sati, sutra ujutro.

Bit ćemo tamo.

Ne mogu te pozvati, Ira.

To bi bilo pristojno od tebe, Vince. Recimo, kao neka vrsta isplate.

Duguješ mi da budem prisutan na kraju.

Predsjednik razmisli o tome.

U pravu si. Barem to mogu učiniti.

Martin Brogan, direktor CIA-e, Sam Emmett iz FBI-ja, te drţavni

tajnik Douglas Oates ustali su kad je predsjednik ušao u sobu za

konferencije u pratnji Dana Fawcetta.

Molim vas, sjednite, gospodo, reče predsjednik smiješeći se.

Nekoliko trenutaka su ćaskali dok se nije pojavio Alan Mercier,

savjetnik za nacionalnu sigurnost. Ţao mi je što kasnim, reče on,

brzo se spustivši na stolac. Nisam imao vremena čak niti da

smislim dobar izgovor.

Iskren čovjek, reče Brogan smijući se. Kako odvratno.

Predsjednik digne olovku iznad svojeg notesa. Gdje stojimo s

kubanskim paktom?, upita on gledajući Oatesa.

Dok ne otvorimo tajni dijalog s Castrom, uglavnom se ne kreće.

Postoji li i mala šansa da je Jessie LeBaron prošla s našim

zadnjim odgovorom?

Brogan zavrti glavom. Mislim da je to vrlo upitno. Naši izvori nisu

saznali ništa otkako je cepelin srušen. Svi se slaţu da je mrtva.

Ima li poruka od braće Castro?

259

Ne.

Što ste saznali iz Kremlja?

Tajni sukob između Castra i Antonova izići će na otvoreno, reče

Mercier. Naši ljudi u kubanskom Ministarstvu rata kaţu da će

Castro povući svoje trupe iz Afganistana.

To je to, reče Fawcett. Antonov neće stajati i gledati kako se to

događa.

Emmett se nagne naprijed i prekriţi ruke iznad stola.

Sve počinje prije četiri godine kad je Castro uspio odgoditi

plaćanje čak i malog dijela od deset milijarda dolara koje je

dugovao Sovjetskom Savezu još od šezdesetih godina. Doveo se u

ekonomsku slijepu ulicu i morao popustiti kad je Antonov

zatraţio od njega da pošalje trupe u Afganistan. Ne nekoliko

malih postrojba, već gotovo dvadeset tisuća ljudi.

Ima li CIA procjene njihovih ţrtava?, upita predsjednik okrenuvši

se Broganu.

Naši proračuni pokazuju oko tisuću šesto mrtvih, dvije tisuće

ranjenih i više od pet tisuća nestalih.

Blagi Boţe, to je više od dvadeset posto.

Još jedan razlog što Kubanci mrze Ruse, nastavi Brogan.

Castro je kao utopljenik koji tone između čamca na veslanje čija

posada ga drţi na nišanu i luksuzne jahte čiji putnici otvaraju

boce šampanjca. Ako mu dobacimo uţe, Kremlj će ga uništiti.

U stvari, oni ga namjeravaju uništiti u svakom slučaju, doda

Emmett.

Imamo li pojma kada i kako će se dogoditi atentat?, upita

predsjednik.

Brogan se nemirno promeškolji na stolcu. Naši izvori nisu mogli

doći do datuma.

260

Njihovo osiguranje te stvari je jače od svega što sam do sada

vidio, reče Mercier. Naša računala nisu uspjela dekodirati nikakve

podatke iz naših prislušnih uređaja iz svemira. Samo nekoliko

djelića koji nam ne daju potpunu sliku njihovih planova.

Znaš li tko je zaduţen za to?, ustrajao je predsjednik.

General Petar Velikov, iz GRU-a, kojeg smatraju čarobnjakom za

infiltracije u vlade trećeg svijeta i manipulacije. On je kreirao

zbacivanje vlade u Nigeriji prije dvije godine. Srećom,

marksistička vlada koju je postavio nije potrajala.

Djeluje li on izvan Havane?

Vraški je tajanstven, odgovori Brogan. Savršena slika čovjeka

kojeg nema. Velikov nije viđen u javnosti zadnje četiri godine.

Sigurni smo da upravlja predstavom sa skrivene lokacije.

Predsjednikove oči se zatamne. Sve što imamo je nejasna teorija

da Kremlj planira ubiti Fidela i Raula Castra, prebaciti krivnju na

nas, a zatim preuzeti vlast pomoću Kubanskih marioneta koji će

dobivati zapovijedi iz Moskve. Gospodo, pa ne mogu odlučivati na

osnovi pretpostavaka. Trebam činjenice.

To je projekcija zasnovana na poznatim činjenicama, objasni

Brogan. Imamo imena Kubanaca koji su na sovjetskoj platnoj listi

i čekaju da preuzmu vlast. Naše informacije podrţavaju

pretpostavku da Kremlj namjerava ukloniti braću Castro. CIA je

odličan ţrtveni jarac jer Kubanci nisu zaboravili Zaljev svinja niti

planove agencije za atentat na Fidela pomoću mafije tijekom

Kennedyeve vladavine. Uvjeravam vas, gosp. predsjedniče, ovo

ima puni prioritet. Šezdeset agenata na svakoj razini u i izvan

Kube pokušavaju prodrijeti Velikovljev zid tajanstvenosti.

A ipak ne moţemo kontaktirati Castra i otvoriti dijalog s njime.

Ne reče Oates.

Odbija svaki kontakt putem sluţbenih kanala.

Ne shvaća li on da vrijeme istječe?, upita predsjednik.

261

On luta u vakuumu, odgovori Oates. S jedne strane osjeća se

sigurnim znajući da ga velika masa Kubanaca idolizira. Malo

nacionalnih vođa ima strahopoštovanje i ljubav svojih ljudi poput

njega. A ipak, s druge strane, ne moţe u potpunosti shvatiti

ozbiljnost sovjetske prijetnje svojem ţivotu i vlasti.

Znači, kaţete mi, reče predsjednik ozbiljno, ako ne dobijemo

informacije ili ne pošaljemo nekoga u Castrovo sklonište tko bi ga

morao uvjeriti da posluša glas razuma, moţemo samo sjediti i

gledati kako Kuba potpada pod sovjetsku dominaciju.

Da, gosp. predsjedniče, reče Brogan.

Upravo vam to govorimo.

Poglavlje XXXIX

Hagen je malo pretraţivao. Lutao je trgovačkim centrom,

promatrajući robu u dućanima. Miris pečenih kikirikija podsjeti

ga da je gladan. On stane kraj veselo obojene prikolice i kupi

vrećicu pečenih indijskih oraščića.

Ţeleći odmoriti noge nekoliko minuta, Hagen sjedne na kauč u

dućanu s kućanskim aparatima gledao je cijeli zid s dvadeset

televizora okrenutih na isti kanal. Slike su pokazivale reprizu

polijetanja svemirskog shuttlea Gettysburg iz Kalifornije. Više od

tri stotine ljudi lansirano je u svemir od prvog leta shuttlea 1981 i

osim medija, nitko više nije obraćao pozornost na to.

Hagen je lutao gore-dolje, zastajući da kroz veliki prozor pogleda

disk-jockeya koji je puštao ploče na radiostanici lociranoj u

centru. Gurao se sa ţenskim kupcima, ali njegova paţnja bila je

usmjerena na rijetke muškarce. Većina ih je bila na pauzi za

ručak, kupujući prvu stvar koju bi spazili, za razliku od ţena koje

su radije uzalud traţile bolje stvari za manju cijenu.

262

On primijeti dvojicu muškaraca kako jedu podmornički sendvič u

restoranu brze prehrane. Nisu nosili vrećice iz kupovine, niti su

bili odjeveni poput trgovaca. Bili su odjeveni na sličan sportski

način kao i dr. Mooney u laboratoriju Pattenden.

Hagen krene za njima u veliku robnu kuću.

Krenuli su dizalom u podrum, prošli kroz trgovačko područje, i

ušli u straţnji hodnik označen znakom samo za zaposlene.

Zvonce zazvoni u Hagenovoj glavi. On se vrati do pulta punog

plahta, skine kaput, i stavi olovku iza uha. Zatim sačeka dok

trgovac nije dobio kupca, te uzme hrpu plahta i krene s njima u

hodnik.

Troja vrata vodila su do prostorija s robom, dvoja su bila vrata

toaleta, a treća su bila označena s opasnost visoki napon. On

otvori zadnja vrata i uđe u nutra. Zbunjeni straţar koji je sjedio

za stolom pogleda gore. Hej, ne biste trebali biti...

To je bilo sve što je stigao reći prije no što je Hagen bacio plahte u

njegovo lice i udario ga judo udarcem u vrat. Iza drugih vrata bila

su dva straţara, i Hagen ih obojicu onesvijesti za manje od četiri

sekunde. On klekne i osvrne se oko sebe traţeći novu prijetnju.

Sto pari očiju pogleda ga u potpunom zaprepaštenju. Nalazio se u

sobi koja se naizgled prostirala u beskraj. Od zida do zida bila je

puna ljudi, ureda, računala i komunikacijske opreme. Jednu

dugu sekundu bio je okamenjen golemošću svega toga. Zatim

zakorači naprijed, i zgrabi prestrašenu tajnicu za ruke, pa je

podigne sa stolca.

Leonard Hudson vikne on. Gdje ga mogu pronaći?

Strah joj je isijavao iz očiju poput svjetla reflektora. Ona nagne

glavu udesno. U...ured s plavim v...vratima, promuca ona.

Hvala vam, reče on sa širokim osmijehom.

263

Hagen pusti djevojku i prođe brzo kroz utihnuli kompleks. Lice

mu je bilo iskrivljeno u izraz bijesa, kao da izaziva bilo koga da ga

zaustavi.

Nitko nije niti pokušao. Rastuća gomila ljudi razdvojila se poput

Crvenog mora dok je prolazio glavnim hodnikom.

Kad je stigao do plavih vrata, stane i okrene se, gledajući trust

mozgova i komunikacijski centar kolonije Jersey. Morao se diviti

Hudsonu. Bio je to maštoviti paravan. Iskopan tijekom

konstrukcije trgovačkog centra, nije privukao nikakvu sumnju.

Znanstvenici, inţenjeri i tajnice mogli su se kretati među

kupcima, a njihovi auti jednostavno su se uklapali u stotine

drugih na parkiralištu. I radiostanica je bila djelo genija. Tko bi

sumnjao da šalju i primaju poruke s Mjeseca, emitirajući top listu

ploča sveučilišne zajednice koja je okruţivala centar.

Hagen gurne vrata i uđe u kontrolnu sobu.

Hudson i Eriksen sjedili su okrenuti leđima, gledajući veliki

monitor koji je prikazivao lice i obrijanu glavu čovjeka koji

prestane govoriti usred rečenice, a zatim reče; Tko je čovjek iza

vas?

Hudson pogleda preko ramena. Zdravo, Ira.

Glas je odraţavao pogled Hagen je gotovo mogao čuti pucketanje

ledenih kocaka. Pitao sam se kad ćeš se pojaviti.

Uđite, reče Eriksen jednako ledenim tonom. Upravo ste stigli na

vrijeme da porazgovarate s našim čovjekom na Mjesecu.

Poglavlje XL

Pitt je izišao iz kubanskih voda i ušao u glavnu pomorsku liniju

Bahamskog kanala. Ali, sreća mu je ponestajala. Jedini brodovi

264

koji su mu došli u vidokrug nisu ga primijetili. Veliki tanker s

panamskom zastavom prošao je na milju udaljenosti. Ustao je što

je više mogao a da se ne prevrne i mahnuo košuljom, ali njegovo

malo plovilo prošlo je neprimijećeno.

Izgledi da deţurni časnik na mostu usmjeri svoj dalekozor u

točku na kojoj se nalazila kada točno u trenutku kad se ova

pojavi na vrhu vala prije no što će opet nestati s vidika bili su

minimalni. Strašna istina mučila je Pitta bio je premala meta.

Njegovi pokreti postali su mehanički. Noge su mu utrnule nakon

gotovo dvadesetosatnog boravka u maloj kadi, a stalno trenje

butina o tvrdu površinu stvorilo mu je bolne plikove. Tropsko

sunce ga je udaralo, ali imao je tamnu put i najmanji od njegovih

problema bile su opekline od sunca.

More je bilo mirno, ali ipak je bio stalan napor odrţavati pramac

kade okomito na valove i istodobno izbacivati vodu. Ispraznio je

zadnje kapi iz kanta s gorivom i napunio ih morskom vodom radi

balasta. Još petnaest ili dvadeset minuta, i motor će ostati bez

benzina. Tada će sve biti gotovo. Bez kontrole, kada će se ubrzo

napuniti i potonuti.

Njegov um počne bjeţati nije spavao trideset šest sati. Borio se da

ostane budan, upravljajući i izbacujući vodu olovnim rukama. Sat

za satom njegove su oči promatrale obzorje, ne vidjevši ništa što

bi se kretalo prema njegovom malom dijelu mora. Nekoliko

morskih pasa udarilo je u dno spore kade jedan je pogriješio

došavši preblizu vijku i ostao bez peraje. Pitt ih je odsutno

promatrao. Planirao ih je ostaviti bez obroka tako što će otvoriti

usta i utopiti se, a zatim shvati da je to glupa pomisao i potisne

je.

Vjetar je polako jačao. Olujni oblak je prošao iznad njega i ostavio

inč vode u kadi. Nije bila najčišća, ali bila je bolje nego ništa. On

skupi nekoliko šaka i zahvalno ih popije, osjetivši se osvjeţeno.

Pogleda gore prema treperećem obzorju na zapadu. Noć će pasti

za sat vremena. Njegova zadnja iskra nade umirala je sa

265

zalazećim suncem. Ĉak i ako ostane na površini, nitko ga neće

vidjeti u tami.

Trebao sam imati bolji osjećaj, pomisli. Da sam samo ukrao

svjetiljku.

Iznenada, motor zakašlje. On smanji gas koliko god se usudio,

znajući da samo odgađa neizbjeţno za minutu ili dvije.

Borio se protiv oblaka moralnog kolapsa i prisilio se da izbacuje

vodu dok mu ruke ne otkaţu ili val ne pogodi bespomoćnu malu

kadu i potopi je. Isprazni jednu kantu s morskom vodom. Kad

kada potone, upotrijebit će kante kao plutače. Sve dok moţe

pokretati mišiće, neće odustati.

Vjerni mali motor zakašlje jednom, dva puta, i zatim umre. Nakon

noći slušanja rada motora, zaguši ga iznenadna tišina. Sjedio je u

osuđenom malom plovilu na golemom indiferentnome moru pod

jasnim nebom bez oblaka.

Plutao je još jedan sat u sumraku. Bio je tako umoran, tako

fizički iscrpljen, da nije primijetio mali pokret na petsto jarda.

Zapovjednik Kermit Fulton odmaknuo se od periskopa, s upitnim

izrazom lica. Pogleda svojeg deţurnog časnika na drugoj strani

kontrolne sobe udarne podmornice Denver.

Ima li kontakata na našim senzorima?

Ĉasnik progovori u jedan od telefona.

Ništa na radaru, kapetane. Sonar izvješćuje o malom kontaktu,

ali prestao je prije minute.

Što misle o tome?

Odgovor je bio spor, a pitanje se ponovi.

Sonar kaţe da zvuči kao mali vanjski motor, ne više od dvadeset

konjskih snaga.

Nešto je vrlo čudno u tome, reče Fulton. Ţelim provjeriti. Smanjite

brzinu na jednu trećinu i skrenite ulijevo pet stupnjeva.

266

On ponovno pritisne čelo na periskop i zumira sliku. Odmakne se

polako, u čudu. Naredite izranjanje.

Vidite nešto?, upita ga deţurni časnik.

On tiho klimne.

Svi u kontrolnoj sobi gledali su ga s očekivanjem. Ĉasnik preuzme

inicijativu. Hoćete li nam reći što je, kapetane?

Dvadeset tri godine na moru, reče Fulton, i mislio sam da sam

vidio gotovo sve. Ali neka sam proklet ako tamo nije čovjek,

gotovo sto milja od najbliţeg kopna, koji pluta u kadi.

Poglavlje XLI

Od nestanka cepelina, admiral Sandecker je rijetko napuštao svoj

ured. Zakopao se u posao koji je uskoro izgubio svako značenje.

Njegovi roditelji, iako vrlo stari, bili su još ţivi, kao i njegov brat i

sestra. Sandecker nikada prije nije doţivio osobnu tragediju.

Tijekom godina u mornarici bio je zaraţen odlučnošću. Imao je

malo vremena za duboke odnose sa ţenama, kao i malo prijatelja,

uglavnom iz mornarice. Sagradio je zid oko sebe i svojih

nadređenih i podređenih, te se kretao sredinom. Dobio je čin prije

pedesete godine, ali je počeo stagnirati.

Kad je Kongres odobrio njegovo imenovanje za šefa Nacionalne

agencije za mora i podmorje, vratio se u ţivot. Formirao je topla

prijateljstva s trojicom neobičnih ljudi, koji su ga gledali s

poštovanjem, ali tretirali kao običnog čovjeka.

Izazovi posla su ih povezali.

Al Giordino, ekstravert koji je uţivao u volontiranju za najteţe

projekte i krao Sandeckerove skupe cigare. Rudi Gunn, koji je

ţelio postići savršenstvo, rođen za organiziranje programa, i nije

267

mogao stvoriti neprijatelje niti kad bi to ţelio. A zatim, tu je bio

Pitt, koji je učinio više od ikoga da oţivi Sandeckerov kreativni

duh. Ubrzo su postali bliski poput oca i sina. Pittov slobodan stav

prema ţivotu i sarkazam pratili su ga poput repa kometa. Nije

mogao ući u sobu da je ne oţivi. Sandecker je pokušao udaljiti

sjećanja, odvojiti se od prošlosti, ali nije uspio. Nasloni se na

naslon stolca i zatvori oči te se preda tuzi. Izgubiti svu trojicu

odjednom bilo je previše.

Dok mu je Pitt bio u mislima, zasvijetli svjetiljka i prigušeno

zvono označi poziv na njegovoj privatnoj telefonskoj liniji. On

kratko izmasira sljepoočice i podigne slušalicu. Da?

Jim, to si ti? Dobio sam tvoj privatni broj od našega obostranog

prijatelja u Pentagonu.

Ţao mi je. Um mi je lutao. Ne prepoznajem glas.

Ovdje Clyde. Clyde Monfort.

Sandecker se trgne. Clyde, što se događa?

Signal s jedne naše udarne podmornice koja se vraćala s vjeţbe

kod Jamajke mi je upravo stigao na stol.

Zašto me se to tiče?

Zapovjednik podmornice kaţe da je pokupio brodolomca prije

dvadeset minuta. Nije baš naša standardna procedura da

primamo strance na palubu nuklearne podmornice, ali ovaj

momak kaţe da radi za tebe i prilično se naljutio kad mu je

kapetan odbio dozvoliti da pošalje poruku.

Pitt!

Točno, odgovori Monfort.

To je njegovo ime. Dirk Pitt. Kako si znao?

Hvala Bogu!

Je li on provjeren?

268

Da, da, on je naš, reče Sandecker nestrpljivo.

Što je s ostalima?

Nema ostalih. Pitt je bio sam u kadi.

Ponovi to.

Kapetan se kune da je to bila kada s vanbrodskim motorom.

Znajući Pitta, Sandecker nije niti sekunde posumnjao u priču.

Koliko brzo ga moţeš pokupiti helikopterom i dovesti do najbliţe

zračne luke radi prijevoza u Washington?

Znaš da to nije moguće, Jime. Ne mogu ga pustiti dok

podmornica ne pristane u svojoj bazi u Charlestonu.

Sačekaj, Clyde, nazvat ću Bijelu kuću drugom linijom i dobiti

dozvolu.

Imaš takav utjecaj?, upita Monfort s nevjericom.

I više od toga.

Moţeš li mi reći što se događa, Jime?

Vjeruj mi na riječ, ne ţeliš biti umiješan.

Okupili su se na večeri u Bijeloj kući kako bi odali počast

premijeru Indije, Rajivu Gandhiju, koji je bio u misiji dobre volje

u SAD-u. Glumci i vođe sindikata, sportaši i milijarderi,

razmjenjivali su mišljenja, preispitivali razlike i druţili se poput

susjeda na nedjeljnom pikniku.

Bivši predsjednici Ronald Reagan i Jimmy Carter razgovarali su i

ponašali se kao da nikada nisu napustili Zapadno krilo. Stojeći u

kutu punom cvijeća, drţavni tajnik Douglas Oates izmjenjivao je

ratne priče s Henryem Kissingerom dok je šampion Houston

Oilersa stajao pred kaminom i otvoreno gledao grudi voditeljice

mreţe ABC Sandre Malone.

269

Predsjednik je izmijenio zdravicu s premijerom Gandhijem, a

zatim ga upoznao s Charlesom Murphyem, koji je nedavno

preletio Antarktiku u balonu na topli zrak. Predsjednikova ţena

se pojavila, uzela muţa za ruku, i povukla ga prema plesnom

podiju blagovaonice.

Pomoćnik Bijele kuće uhvati pogled Dana Fawcetta i klimne

prema vratima. Fawcett priđe, posluša ga, a zatim se pribliţi

predsjedniku. Zapovjedni lanac bio je dobro podmazan.

Ispričavam se, gosp. predsjedniče, ali kurir je upravo donio

kongresni zakon koji zahtijeva vaš potpis prije ponoći.

Predsjednik klimne s razumijevanjem. Nije bilo nikakvog zakona.

Bila je to šifra za hitnu poruku. Ispriča se ţeni i ode preko sale u

mali privatni ured. Zastane dok Fawcett nije zatvorio vrata prije, a

zatim podigne telefonsku slušalicu.

Ovdje predsjednik.

Admiral Sandecker, gospodine.

Da, admirale, što je?

Imam na drugoj liniji šefa pomorskih snaga u Karibima. Upravo

me obavijestio da je jednog od mojih ljudi koji je nestao s Jessie

LeBaron spasila jedna naša podmornica.

Je li identificiran?

To je Dirk Pitt.

Ĉovjek je neuništiv ili vrlo sretan, reče predsjednik s olakšanjem

u glasu. Koliko brzo ga moţete dovesti ovamo?

Admiral Clyde Monfort je na liniji da bi autorizirao prioritetni

transport.

Moţete li me povezati s njim?

Ĉekajte, gospodine.

Nastane kratka pauza, a zatim se začuje klik.

270

Predsjednik reče Admirale Monfort, čujete li me?

Ĉujem vas.

Ovdje predsjednik. Prepoznajete li moj glas?

Da, gospodine, prepoznajem.

Ţelim Pitta u Washingtonu što brţe ga moţete dovesti. Jasno?

Shvaćam, gosp. predsjedniče. Pobrinut ću se da mornarički

mlaţnjak stigne u zračnu bazu Andrews prije jutra.

Stavite tu stvar pod osiguranje, admirale. Neka podmornica bude

na moru, a pilota, ili bilo koga drugog tko dođe na sto jarda od

Pitta, zatvorite na tri dana.

Nastane kratka stanka.

Vaše zapovijedi će biti izvršene.

Hvala. A sada mi dajte admirala Sandeckera.

Ovdje sam, gosp. predsjedniče.

Ĉuli ste? Admiral Monfort će dovesti Pitta u Andrews prije zore.

Osobno ću ga dočekati.

Dobro. Odvezite ga helikopterom do stoţera CIA-e u Langleyu.

Martin Brogan i predstavnici mojeg ureda i vanjskih poslova čekat

će ga.

Moţda neće imati mnogo odgovora.

Vjerojatno ste u pravu, reče predsjednik umorno. Očekujem

previše. Pretpostavljam da uvijek očekujem previše.

On spusti slušalicu i teško uzdahne. Prikupi misli na trenutak i

posloţi ih u mentalnu nišu za kasnije, što je bila tehnika koju je

svaki predsjednik morao svladati prije ili kasnije. Prebacivanje

uma s krize na trivijalne rutine i natrag poput prekidača svjetiljke

bio je zahtjev posla.

271

Fawcett je poznavao svako predsjednikovo raspoloţenje i strpljivo

čekao. Konačno, on reče; Moţda ne bi bilo loše da i ja

prisustvujem razgovoru s Pittom.

Predsjednik ga tuţno pogleda.

Ideš sa mnom u Camp David kad svane.

Fawcett blijedo pogleda. Nemam ništa na vašem rasporedu što bi

uključivalo put u Camp David. Većina jutra je posvećena

sastancima s vođama Kongresa o predloţenom budţetu.

Morat će čekati. Sutra imam vaţniju konferenciju.

Kao vaš šef osoblja, mogu li pitati s kim se sastajete?

S grupom ljudi koja se naziva unutarnjom jezgrom.

Fawcett pogleda predsjednika, dok su mu se usta polako

skupljala. Ne razumijem.

Trebao bi, Dane. Ti si jedan od njih.

Prije no što je zbunjeni Dan mogao odgovoriti, predsjednik iziđe iz

ureda i vrati se na zabavu.

Poglavlje XLII

Udar kotača u tlo probudi Pitta. Izvan mornaričkog mlaţnjaka s

dva motora nebo je bilo mračno. Kroz mali prozor je mogao vidjeti

tek prve narančaste zrake koje su označavale dolazak novog

dana.

Plikovi uzrokovani trenjem u kadi činili su sjedenje gotovo

nemogućim, i spavao je u zgrčenom poloţaju na boku. Osjećao se

uţasno, i ţelio je popiti nešto jače od voćnih sokova koje mu je

pretjerano zabrinuti doktor davao na podmornici.

272

Pitao se što bi učinio kad bi se ponovno sreo s Fossom Glyem. Niti

jedna strašna kazna koju je mogao smisliti nije mu se činila

dovoljna. Pomisao na agoniju koju je Gly uzrokovao Jessie,

Giordinu i Gunnu ga je mučila. Osjećao se krivim što je pobjegao.

Zavijanje mlaznih motora se smanjilo i vrata se otvore. On

ukočeno siđe niz stube, gdje ga dočeka Sandecker, zagrlivši ga.

Admiral se rijetko rukovao, pa ovo izraţavanje emocija iznenadi

Pitta.

Pretpostavljam da je istina što kaţu o lošem novčiću, reče

Sandecker promuklo, traţeći riječi.

Bolje ga je pronaći, nego ne pronaći, odgovori Pitt smiješeći se.

Sandecker ga uzme za ruku i povede do auta koji je čekao.

U stoţeru CIA-e u Langleyu te čekaju kako bi te ispitali.

Pitt iznenada stane. Ţivi su, reče on kratko.

Ţivi?, reče Sandecker zapanjeno. Svi?

Zarobili su nas Rusi, a mučio nas je prebjeg.

Nerazumijevanje se pojavi na Sandeckerovom licu.

Bili ste na Kubi?

Na jednom od vanjskih otoka, objasni Pitt.

Moramo obavijestiti Ruse o mojem spašavanju što prije kako

bismo ih zaustavili..

Uspori, prekine ga Sandecker. Gubim te. Još bolje, čekaj i ispričaj

cijelu priču kad stignemo u Langley. Sumnjam da si upao u potok

i izišao van s dţepom punim pastrva.

Na letu preko grada počelo je kišiti. Pitt je gledao kroz vjetrobran

od pleksiglasa 219 ara šume koja je okruţivala sivu mramornu i

betonsku strukturu koja je bila dom američke tajne vojske. Iz

zraka se činila napuštenom, na tlu nije bilo ljudi. Ĉak je i

parkiralište bilo samo djelomično popunjeno. Jedina ljudska

273

prilika koju je Pitt mogao vidjeti bio je kip najslavnijeg špijuna

nacije, Nathana Halea, koji je pogriješio i pao u ruke neprijatelju,

te bio obješen.

Dva starija časnika čekali su na helikopterskoj pisti s

kišobranima. Svi su poţurili u zgradu, a Pitt i Sandecker uvedeni

su u veliku konferencijsku sobu. Tamo su bili šestorica

muškaraca i jedna ţena. Martin Brogan priđe i rukuje se s

Pittom, te ga upozna s ostalima. Pitt jednostavno klimne i odmah

zaboravi njihova imena.

Brogan reče; Ĉuo sam da ste imali loš put.

Ne bih ga preporučio turistima, odgovori Pitt.

Mogu li vam donijeti nešto za jelo ili piće?, ponudi Brogan.

Šalicu kave ili moţda doručak?

Ako biste mogli pronaći bocu hladnog piva...

Naravno.

Brogan podigne slušalicu i reče nešto. Bit će ovdje za minutu.

Konferencijska soba bila je skromna po standardima poslovnih

ureda. Zidovi su bili neutralne oker boje, kao i tepih, a namještaj

je izgledao kao da je kupljen u diskontu. Nije bilo slika, niti

ikakvih drugih ukrasa. Ta je soba sluţila samo poslu.

Pittu ponude stolac na kraju stola, ali on odbije. Njegova

straţnjica nije bila u stanju da sjedne.

Sve oči u sobi gledale su u njega, i on se počne osjećati kao

primjerak iz zoološkog vrta u nedjelju poslije podne.

Brogan se opušteno nasmiješi.

Molim vas, recite nam sve što ste čuli i primijetili, od početka.

Vaše svjedočenje će biti snimljeno i prepisano. Nakon toga, idemo

na pitanja i odgovore. Slaţete li se?

274

Stigne pivo. Pitt otpije dugi gutljaj, opusti se i počne pričati

događaje od polijetanja u Key Westu do susreta s podmornicom

koja je izronila nekoliko jarda od tonuće kade. Nije izostavio ništa,

ne ţureći i ispričavši sve detalje, bez obzira kako sitne, kojih se

mogao sjetiti. Trebalo mu je gotovo sat i pol, ali slušali su bez

pitanja ili prekidanja. Kad je konačno bio gotov, on blago spusti

bolno tijelo na stolac i mirno promotri kako svi provjeravaju svoje

bilješke.

Brogan objavi kratku pauzu dok nisu stigle zračne fotografije

Cayo Santa Marije, dosjei Velikova i Glya, te primjerci prijepisa.

Nakon četrdeset minuta proučavanja, Brogan započne ispitivanje.

Nosili ste oruţje u cepelinu. Zašto?

Projekcija mjesta potonuća Kiklopa ukazivala je da leţi u

kubanskim vodama. Ĉinilo nam se razumnim ponijeti

nepropustan štit i raketni lanser radi zaštite.

Shvaćate, naravno, da je vaš neovlašten napad na kubanski

patrolni helikopter bio kršenje vladine politike. To je rekao čovjek

za kojeg je Pitt zapamtio da radi za Ministarstvo vanjskih poslova.

Slijedio sam viši zakon, reče Pitt uz ironični osmijeh.

Koji zakon, ako smijem pitati?

Dolazi sa Starog zapada, nešto što su zvali samoočuvanje.

Kubanci su pucali prvi, oko tisuću metaka, rekao bih, prije no što

ih je Al Giordino skinuo s neba.

Brogan se nasmiješi. Mogao je vidjeti da je Pitt čovjek po

njegovom ukusu. Naša je glavna briga ovdje opis ruskih

instalacija na otoku. Kaţete da otok nije čuvan.

Iznad tla, jedini straţari koje sam vidio bili su smješteni na

vratima postrojenja. Nitko ne patrolira cestama i obalama. Jedina

sigurnosna mjera je električna ograda.

To objašnjava zašto infracrvene fotografije nisu otkrile znakove

ljudske aktivnosti, reče analitičar koji je gledao fotografije.

275

Neobično je da Rusi odstupe od svojih rutina, reče drugi CIA-in

sluţbenik. Gotovo uvijek odaju skrivenu bazu pretjeravši s

osiguranjem.

Ne ovaj put, reče Pitt. Otišli su u suprotni ekstrem i to im se

isplatilo. General Velikov izjavio je da je to najosjetljivija vojna

instalacija izvan SSSR-a i, koliko shvaćam, nitko u vašoj agenciji

nije bio svjestan da postoji do sada.

Priznajem da smo zatečeni, reče Brogan. Ukoliko je to što ste

ispričali točno.

Pitt hladno pogleda Brogana. Zatim bolno ustane sa stolca i krene

prema vratima. U redu, neka bude po vašem. Lagao sam. Hvala

na pivu.

Mogu li pitati kamo idete?

Sazvati konferenciju za tisak, reče Pitt, obrativši se direktno

Broganu. Gubim dragocjeno vrijeme radi vas. Ĉim objavim svoj

bijeg i zatraţim oslobađanje LeBarona, Giordina i Gunna, Velikov

će biti prisiljen prekinuti njihovo mučenje i otkazati egzekuciju.

Nastane šokantna tišina. Nitko od ljudi za stolom nije mogao

vjerovati da će Pitt izići, nitko osim Sandeckera. Sjedio je tamo i

smiješio se poput vlasnika dobitne srećke. Bolje se saberi,

Martine. Upravo ste dobili vrhunske informacije, i ako ih itko u

sobi ne moţe prepoznati, predlaţem da svi pronađete drugi posao.

Brogan je moţda bio egoist, ali ne i budala.

On brzo ustane i zaustavi Pitta na vratima. Oprostite starom Ircu

koji je gorio više puta no što moţe izbrojiti. Trideset godina u

poslu i prirodno postanete nevjerni Toma. Molim vas, pomognite

nam da sastavimo slagalicu. Onda ćemo odlučiti što treba učiniti

s vašim prijateljima i LeBaronima.

To će vas koštati još jedno pivo, reče Pitt. Brogan i ostali se

nasmiju. Led je probijen, i ispitivanje se nastavi sa svih strana

stola.

276

Je li to Velikov?, upita analitičar, drţeći fotografiju.

Da, general Petar Velikov. Njegov engleski s američkim naglaskom

je savršen. Gotovo sam zaboravio, imao je moj dosje, uključujući i

profil ličnosti.

Sandecker pogleda Brogana.

Zvuči kao da Sam Emmett ima krticu u arhivi FBI-ja.

Brogan se sarkastično nasmiješi.

Sam neće biti sretan kad to čuje.

Mogli bismo napisati knjigu o Velikovljevim pothvatima, reče

debeli čovjek nasuprot Pittu. Kasnije bih ţelio da mi date profil

njegovog ponašanja.

Bit će mi drago, reče Pitt.

A ovo je isljednik teške ruke, Foss Gly?

Pitt klimne prema drugoj fotografiji.

Deset je godina stariji od slike, ali to je on.

Američki plaćenik, rođen u Arizoni, reče analitičar.

Rekli ste da ste se već prije sreli?

Da, tijekom projekta Carice Irske. Mislim da se sjećate.

Brogan klimne. Sjećam se.

Vratimo se na izgled instalacije, reče ţena. Koliko razina?

Prema indikatoru na dizalu, pet, i sve su pod zemljom.

Imate li ideje o veličini?

Vidio sam samo svoju ćeliju, hodnik, Velikovljev ured i garaţu. O,

da, i ulaz u gornje prostorije za ţivot, ukrašene poput španjolskog

dvorca.

Debljina zidova?

277

Oko dvije stope.

Kvaliteta konstrukcije?

Dobra. Nema curenja niti pukotina u betonu.

Vrsta vozila u garaţi?

Dva vojna kamiona. Ostatak su konstrukcijska vozila buldoţer,

ralica i skupljač trešanja.

Ţena podigne pogled. Oprostite. Posljednji?

Skupljač trešanja, objasni Pitt. Specijalni kamion s teleskopskom

platformom za rad na visinama. Koriste ih za podrezivanje grana

na drveću i za rad na telefonskim stupovima.

Pribliţne dimenzije tanjura antene?

Teško je bilo izmjeriti u tami. Oko tristo jarda duljine i dvjesto

širine. Podiţe se pomoću hidrauličnih ruku maskiranih u palme.

Ĉvrsta je ili rešetka?

Rešetka.

Električne instalacije, razvodne kutije, releji?

Nisam ih vidio, što ne znači da ne postoje.

Brogan je slušao pitanja bez prekidanja. Sada podigne ruku i

pogleda ozbiljnog čovjeka koji je sjedio na pola stola.

Što misliš, Charlie?

Nema dovoljno tehničkih detalja za određivanje točne svrhe. Ali,

postoje tri mogućnosti. Jedna je da je to prislušna stanica

sposobna hvatati telefonske, radio i radarske signale u SAD-u.

Drugo, moglo bi biti postrojenje za ometanje, koje čeka krucijalni

trenutak, kao nuklearni udar, u kojem se iznenada aktivira, te

ometa naše vitalne vojne i komercijalne komunikacije. Treća

mogućnost je da ima sposobnost prijenosa laţnih informacija u

278

naše komunikacijske sustave. Najgore je to što veličina i izgled

antene sugeriraju da je sposobna za sve tri funkcije.

Mišići na Broganovom licu se napnu. Ĉinjenica da je takva

superšpijunska tajna operacija konstruirana na manje od dvjesto

milja od obala SAD-a nije se ni malo sviđala šefu Centralne

obavještajne agencije. U najgorem mogućem slučaju, što bi to

bilo?

Bojim se da je to, odgovori Charlie, elektronički napredno i moćno

postrojenje za presretanje radijskih i telefonskih komunikacija, te

upotrebljavanje tehnologije vremenskog odlaganja kako bi se

omogućilo da kompjutorizirani sintesajzer imitira glasove i

izmijeni razgovore. Bili biste iznenađeni kako se riječi mogu

manipulirati preko telefona bez da se primijeti promjena. Zapravo,

Agencija za nacionalnu sigurnost ima isto takvu opremu na

jednom brodu.

Znači, Rusi su nas dostigli, reče Brogan.

Njihova tehnologija je vjerojatno lošija od naše, ali čini se da su

otišli korak dalje i proširili je na većoj skali.

Ţena pogleda Pitta. Rekli ste da otok opskrbljuje podmornica.

Tako mi je rekao Raymond LeBaron, reče Pitt A na ono malo obale

koju sam vidio nije bilo dokova.

Sandecker se igrao jednom cigarom, ali je nije zapalio. On uperi

jedan kraj prema Broganu. Ĉini se da su se Sovjeti jako potrudili

da onemoguće nadzor Kube, Martine.

Strah od otkrivanja pojavio se rijekom ispitivanja, reče Pitt.

Velikov je tvrdio da smo vaši agenti.

Ne mogu kriviti kopile, reče Brogan.

Vaš dolazak ih je sigurno vraški šokirao.

Gosp. Pitt, biste li mogli opisati ljude na večeri na koju ste ušli?,

upita čovjek koji je izgledao poput školarca u vesti.

279

Bilo je oko šesnaest ţena i dva tuceta muškaraca...

Rekli ste ţena?

Jesam.

Kojeg tipa?, upita jedina ţena u sobi.

Pitt je morao traţiti objašnjenje. Definirajte tip?

Znate, odgovori ona ozbiljno. Supruge, lijepe dame, kurve?

Sigurno ne kurve. Većina ih je bila u odorama, vjerojatno dio

Velikovljevog osoblja. One s vjenčanim prstenjem vjerojatno su

bile ţene kubanskih civila i vojnih časnika koji su bili prisutni.

Što, dovraga, misli Velikov?, upita Brogan retorički. Kubanci i

njihove ţene u tajnoj instalaciji? Ništa od toga nema smisla.

Sandecker je zamišljeno zurio u stol. Meni ima smisla, ako

Velikov upotrebljava Cayo Santa Mariju za nešto drugo osim

elektronske špijunaţe.

Na što misliš, Jime?, upita Brogan.

Otok bi bio savršena baza za operaciju zbacivanja Castrove vlade.

Brogan ga zapanjeno pogleda. Kako si znao za to?

Predsjednik me obavijestio, odgovori Sandecker.

Shvaćam. Ali, bilo je jasno da Brogan nije shvaćao.

Gledajte, razumijem da je sve to jako vaţno, reče Pitt, ali svaka

minuta koju provedemo u špekuliranju vodi Jessie, Ala i Rudija

bliţe smrti. Očekujem od vas da povučete sve svoje veze kako bi

to spriječili. Moţete početi obavještavati Ruse da ste svjesni

njihovog zarobljavanja jer sam ja pobjegao.

Pittov zahtjev naiđe na čudnu tišinu. Nitko osim Sandeckera ga

nije pogledao. Ljudi iz CIA-e izbjegavali su njegov pogled.

Oprostite mi, reče Brogan tvrdo.

280

Mislim da to ne bi bio mudar potez.

Sandeckerove oči iznenada bijesnu. Pazi što govoriš, Martine.

Znam da je u tvojem umu makijavelistička zavjera. Ali,

upozoravam te, prijatelju. Moraš se nositi sa mnom, a ja neću

dozvoliti da moji prijatelji budu doslovno bačeni morskim psima.

Imamo igru s visokim ulozima, reče Brogan. Ako ostavimo

Velikova u neznanju, moţemo imati velike koristi.

Da ţrtvujemo nekoliko ţivota radi špijunskifi igara?, reče Pitt

gorko. Nema šanse.

Molim vas, saslušajte me na trenutak, molio je Brogan. Slaţem se

da pustimo priču kako znamo da su LeBaroni i vaši ljudi iz

NAMP-a ţivi. Zatim čemo optuţiti Kubance da su ih zatvorili u

Havani.

Kako moţemo očekivati da Velikov povjeruje u nešto za što zna da

je laţ?

Ne očekujem da povjeruje. On nije kreten. Namirisat če prijevaru i

pitati se koliko znamo o otoku. I to je sve što moţe pitati se.

Zamutit čemo vodu tvrdeči da naše znanje dolazi od fotografskih

dokaza koji pokazuju vaš čamac na glavnom otoku Kube. To bi

trebalo smanjiti pritisak na zarobljenike i ostaviti Velikova u

nedoumici. Glavna stvar bit če da su bahamski ribari pronašli

Pittovo tijelo.

Što to, zapravo, predlaţete?, upita Sandecker.

Nisam još potpuno razradio plan, prizna Brogan.

Ali osnovna ideja je prokrijumčariti Pitta natrag na otok.

Ĉim je Pittovo ispitivanje bilo gotovo, Brogan se vrati u ured i

podigne slušalicu. Njegov poziv prođe kroz uobičajene sigurnosne

procedure prije no što se javio predsjednik.

Molim te, neka bude brzo, Martine. Odlazim u Camp David.

Upravo smo završili s ispitivanjem Dirka Pitta.

281

Moţe li popuniti neke detalje?

Pitt nam je dao ključne informacije o kojima smo razgovarali.

Velikovljev stoţer?

Naveo nas je ravno na zlatnu ţilu.

Dobar posao. Sada tvoji ljudi mogu pokrenuti operaciju

infiltriranja.

Mislim da će trebati trajnije rješenje.

Misliš da trebamo odati postojanje postrojenja svjetskim

medijima?

Ne. Mislim da ga trebamo uništiti.

Poglavlje XLIII

Predsjednik je pojeo laki doručak nakon dolaska u Camp David.

Vrijeme je bilo izuzetno toplo za to doba godine, u zraku je bilo

bablje ljeto, a on je bio odjeven u pamučne hlače i vestu s kratkim

rukavima.

Sjedio je u velikom naslonjaču s nekoliko ovitaka u krilu,

proučavajući osobne povijesti unutarnje jezgre. Nakon čitanja

zadnjeg dosjea on zatvori oči, razmišljajući o svojim opcijama,

pitajući se što će reći ljudima koju su ga čekali u glavnoj

blagovaonici kampa.

Hagen uđe u sobu i stane, dok predsjednik nije otvorio oči.

Spreman sam kad i ti, Vince. Predsjednik se polako digne iz

naslonjača.

Onda to moţemo obaviti.

282

Ĉekali su oko dugog stola, kao što je predsjednik zahtijevao. Nije

bilo straţara, nisu bili potrebni. Bili su časni ljudi koji nisu

namjeravali počiniti zločin. Ustali su s poštovanjem kad je

predsjednik ušao u sobu, ali on im mahne da sjednu.

Osmorica su bili prisutni general Fisher, Booth, Mitchell i Busche

sjedili su na jednoj strani nasuprot Erikesnu, senatoru Porteru i

Danu Fawcettu. Hudson je sjedio sam na drugom kraju stola.

Nedostajao je samo LeBaron.

Bili su odjeveni sportski, sjedeći udobno poput golfera u klubu,

opušteni, samouvjereni, bez znakova napetosti.

Dobro jutro, gosp. predsjedniče, pozdravi ga senator Porter veselo.

Ĉemu dugujemo čast za ovaj tajanstveni sastanak?

Predsjednik pročisti grlo. Svi znate zašto sam vas doveo ovdje.

Zato ne moramo igrati igre.

Ne ţelite nam čestitati?, upita Clyde Booth sarkastično.

Pohvale moţete i ne morate dobiti, reče predsjednik hladno.

To ovisi.

O čemu?, upita grubo Gunnar Eriksen.

Vjerujem da predsjednik ţeli naš blagoslov za dozvolu Rusima da

zatraţe dio Mjeseca, reče Hudson.

To i priznanje masovnog ubojstva.

Izjava ih zapanji. Sjedili su tamo, zureći u predsjednika pogledima

riba u zamrzivaču.

Senator Porter, brza uma, prvi krene u napad. U stilu ratova

banda ili otrova u čaju, kao u filmu Arsen i stare čipke. Mogu li

vas pitati, predsjedniče, o čemu, dovraga, govorite?

Mali problem devet mrtvih sovjetskih astronauta.

Onih koji su poginuli tijekom ranih misija Sojuz?, upita Dan

Fawcett.

283

Ne, odgovori predsjednik. Devet Rusa ubijenih u lunarnim

sondama Selenos.

Hudson zgrabi rub stola i pogleda kao da je na električnoj stolici.

Sonde Selenos bile su bez pilota.

Rusi su htjeli da mislimo tako, ali zapravo je svaka nosila trojicu

ljudi. Imamo jednog člana posade na ledu u mrtvačnici bolnice

Walter Reed, ako biste htjeli ispitati ostatke.

Nitko nije ţelio pogledati ih. Smatrali su se moralnim građanima

koji rade posao za svoju zemlju. Zadnja stvar koju su ţeljeli vidjeti

u ogledalu bilo je lice hladnokrvnog ubojice. Reći da je

predsjednik imao kontrolu nad sastankom bilo bi podcjenjivanje.

Hagen je bio fasciniran. Sve mu je to bila novost.

Ako biste me slijedili, nastavi predsjednik, nastavit ću miješati

činjenice sa špekulacijama. Za početak, vi i vaši mjesečevi

kolonisti postigli ste nevjerojatan uspjeh. Ĉestitam vam na

upornosti i genijalnosti, kao što će vam uskoro čestitati i svijet.

Međutim, nesvjesno ste učinili strašnu grešku koja bi mogla

pokvariti vaša dostignuća.

U ţelji da razvijete američku zastavu, ignorirali ste međunarodni

svemirski zakon koji regulira aktivnosti na Mjesecu, koji su

ratificirali SAD, Sovjetski Savez i još tri zemlje 1984. godine.

Zatim ste sami proglasili Mjesec svojim vlasništvom, i figurativno

govoreći, postavili znak uljezi će biti ubijeni. To ste i potvrdili

uništivši nekako tri sovjetske lunarne sonde. Jedna od njih,

Selenos 4, uspjela se vratiti na Zemlju, gdje je orbitirala

osamnaest mjeseci prije no što su uspostavili kontrolu nad njom.

Sovjetski svemirski inţenjeri pokušali su je spustiti na stepe

Kazahstana, ali letjelica je bila oštećena i pala je kraj Kube.

Pod maskom lova na blago, poslali ste Raymonda LeBarona da je

pronađe prije Rusa. Znakovi oštećenja koje ste učinili na njoj

trebali su se uništiti. Ali, Kubanci su prvi stigli do letjelice i

284

izvukli je. Niste bili svjesni toga do sada, a Rusi još ne znaju.

Osim ako...

Predsjednik zastane.

Ako Raymond LeBaron pod mukama nije odao sve što je znao o

koloniji Jersey. Sa sigurnošću znam da su ga zarobili Kubanci i

predali sovjetskoj vojnoj obavještajnoj agenciji, GRU-u.

Raymond neće progovoriti, reče Hudson bijesno.

Moţda neće morati, odgovori predsjednik. Prije nekoliko sati,

analitičari informacija koje sam zamolio da ispitaju sovjetske

signale iz svemira pristigle tijekom ulaska Selenosa 4 u orbitu,

otkrili su da su podaci o mjesečevoj površini preneseni do stanice

na zemlji na otoku Socotra, kraj Jemena. Razumijete li posljedice,

gospodo?

Shvaćamo na što ciljate. Bio je to general Fisher, zamišljenoga

glasa. Sovjeti moţda imaju vizualni dokaz o koloniji Jersey.

Da, i vjerojatno su zbrojili dva i dva, te shvatili da vaši ljudi imaju

nešto s uništenjima sonda Selenos. Moţete biti sigurni da će

odgovoriti. Nema poziva na vrućoj liniji, niti poruka diplomatskim

kanalima, nikakvih obznanjivanja u TASS-u ili Pravdi. Bitka za

Mjesec bit će tajna na obje strane. Kad zbrojite rezultat, gospodo,

vidjet ćete da ste pokrenuli rat koji moţda neće biti moguće

zaustaviti.

Ljudi oko stola bili su šokirani i zbunjeni, smeteni i ljuti. Ali, bili

su ljuti samo zbog pogrešnog proračuna događaja koji je bio izvan

njihova znanja. Trebalo im je nekoliko trenutaka da registriraju

strašnu istinu.

Govorite o sovjetskoj odmazdi, gosp. predsjedniče, reče Fawcett.

Imate li uvida u tu mogućnost?

Stavite se u sovjetske cipele. Znali su sve tjedan dana prije no što

je lansirana sonda Selenos 8. Da sam ja predsjednik Antonov,

naredio bih da se misija pretvori iz znanstvene u vojnu. U mojem

umu malo je sumnje da će, kad Selenos 8 sleti na Mjesec za

285

dvadeset sati, poseban tim sovjetskih komandosa opkoliti i

napasti koloniju Jersey. Sada mi recite moţe li se baza braniti?

General Fisher pogleda Hudsona, a zatim se okrene predsjedniku

i slegne ramenima. Ne mogu reći. Nikada nismo napravili planove

za oruţani napad na koloniju. Koliko se sjećam, njihovo jedino

oruţje su dva pištolja i raketni lanser.

A kada su vaši kolonisti trebali napustiti Mjesec?

Trebali bi poletjeti za trideset šest sati, odgovori Hudson.

Radoznao sam, reče predsjednik. Kako se namjeravaju vratiti kroz

Zemljinu atmosferu? Sigurno njihovo lunarno vozilo nema tu

sposobnost.

Hudson se nasmiješi. Vratit će se shuttleom u svemirsku luku

Kennedy na Cape Canaveralu.

Predsjednik uzdahne. Gettysburg. Kako se toga nisam sjetio. Već

je spreman u našoj svemirskoj stanici.

Njegova posada još nije dobila upute, reče Steve Busche iz NASA-

e, ali kada im prođe šok od pojave kolonista u transportnom

vozilu, bit će više nego voljni prihvatiti dodatne putnike.

Predsjednik zastane i pogleda članove unutarnje jezgre, s blijedim

izrazom na licu. Goruće pitanje s kojim se moramo suočiti,

gospodo, je hoće li kolonisti preţivjeti dovoljno dugo da otputuju.

Poglavlje XLIV

Stvarno očekujete da će vam to proći?, upita Pitt.

Pukovnik Ramon Kleist iz Korpusa marinaca zanjiše se na

petama i počeše po leđima svojim štapom. Sve dok se moţemo

286

povući kao postrojba sa svojim ţrtvama, da, vjerujem da se misija

moţe uspješno obaviti.

Ništa tako komplicirano ne moţe proći savršeno, reče Pitt.

Uništavanje postrojenja i antene, ubijanje Velikova i njegovog

osoblja, zvuči mi kao da ste zagrizli više no što moţete progutati.

Vaše primjedbe kao očevidca i fotografije naših nevidljivih

zrakoplova slaţu se o slabim obrambenim mjerama.

Koliko ljudi čini vaš tim?, upita Pitt.

Trideset jedan, uključujući i vas.

Rusi moraju otkriti tko je pronašao njihovu tajnu bazu. Udarit

ćete osinje gnijezdo.

Sve je to dio plana, reče Kleist optimistično.

Kleist je stajao uspravno, a grudi su mu prijetile da će

eksplodirati iz košulje na cvjetiće. Pitt je pretpostavljao da ima

oko pedeset godina. Bio je umjereno tamne koţe, rođen u

Argentini, jedino dijete bivšeg SS časnika koji je pobjegao iz

Njemačke nakon rata i kćeri liberijskog diplomata. Bio je poslan u

New York, u privatnu školu, te odlučio ostati i napraviti karijeru u

marincima.

Mislio sam da postoji nepisani dogovor između CIA-e i KGB-a

nećemo ubijati vaše agente ako vi ne budete ubijali naše.

Pukovnik nevino pogleda Pitta. Tko vam je dao ideju da će naša

strana obaviti prljavi posao?

Pitt ne odgovori, samo je gledao Kleista čekajući.

Misiju će izvesti kubanske specijalne snage, objasni on.

Ekvivalent naših SEAL-ova. Ili, da budemo iskreni, stručno

obučeni izbjeglice odjeveni u prave kubanske borbene odore. Ĉak

i njihove gaće i čarape bit će kubanske. Oruţje, satovi, i druga

oprema bit će sovjetske proizvodnje. I iskrcat će se s kubanske

strane otoka, da prijevara bude potpuna.

287

Sve to zvuči krasno.

Trudimo se da budemo djelotvorni.

Vi vodite misiju?

Kleist se nasmiješi. Ne, ja sam prestar za iskrcavanje kroz

grebene na obalu. Udarni tim vodit će bojnik Angelo Quintana.

Upoznat ćete ga u logoru u San Salvadoru. Ja ću biti u blizini na

PTPS-u.

Ponovite to.

Podvodni transporter za posebne svrhe, odgovori Kleist, vozilo

konstruirano posebno za ovakve misije. Većina ljudi ne zna da

postoji. Vidjet ćete da je vrlo zanimljivo.

Nisam baš obučen za borbu.

Vaš posao je da samo dovedete tim do postrojenja i pokaţete im

ulaz kroz garaţu. Zatim se vraćate na obalu i ostajete u zaklonu

dok misija ne bude gotova.

Imate li vremenski raspored za napad?

Kleist napravi bolan izraz. Više to volimo zvati tajna operacija.

Ţao mi je, nikada nisam čitao vaš birokratski priručnik.

Da vam odgovorim, iskrcavanje je predviđeno za 02.00 sati, četiri

dana od sada.

Ĉetiri dana mogu biti prekasno za spašavanje mojih prijatelja.

Kleist je izgledao stvarno zabrinut. Već radimo u ubrzanim

uvjetima i smanjujemo vjeţbe na minimum. Trebamo vremena da

pokrijemo svaku nesigurnost, svaki slučajan događaj. Plan mora

biti toliko siguran koliko ga naši računalni taktički programi

mogu učiniti sigurnim.

A ako u vašem planu bude ljudskih grešaka? Izraz prijateljske

topline napusti Kleistovo lice i zamijeni ga hladan, tvrd pogled.

288

Ako bude ljudskih grešaka, gosp. Pitt, bit će vaše. Osim boţanske

intervencije, uspjeh ili neuspjeh misije najviše leţi na vama.

Ljudi iz CIA-e bili su temeljiti. Pitt je prelazio iz ureda u ured, s

razgovora na razgovor, u savršenom planiranju vremena. Planovi

za neutraliziranje Cayo Santa Marije napredovali su brzinom

prerijskog poţara. Njegov razgovor s pukovnikom Kleistom

dogodio se nakon manje od tri sata od razgovora s Broganom.

Shvatio je da postoji tisuću planova za napad na svaki otok na

Karibima i svaku drţavu u Srednjoj i Juţnoj Americi. Računalne

ratne igre stvarale su nizove opcija. Stručnjaci za tajne operacije

morali su samo odabrati program koji je najbliţi cilju, i zatim ga

usavršiti.

Pitt je prošao fizički pregled prije no što mu je dozvoljeno da ruča.

Liječnik ga je proglasio zdravim, napunio ga jakim vitaminima i

prepisao rani počinak prije no što je Pittov pospani um odlutao.

Visoka ţena izraţenih jagodica i upletene kose dodijeljena mu je

kao bolničarka, te ga je vodila iz sobe u sobu u odgovarajuće

vrijeme. Predstavila se kao Alice, bez prezimena, bez titule. Nosila

je meko oker odijelo preko čipkaste bluze. Pitt pomisli kako je

prilično lijepa i upita se kako bi izgledala na satenskim plahtama.

Gosp. Brogan je sredio da ručate u direktorskoj blagovaonici, reče

ona poput savršenoga turističkog vodiča. Krenut ćemo dizalom.

Pitt se iznenada sjeti nečega. Htio bih upotrijebiti telefon.

Ţao mi je, nije moguće.

Mogu li pitati zašto?

Jeste li zaboravili da ste mrtvi?, upita Alice činjenično.

Jedan telefonski poziv prijatelju ili ljubavnici i moţete upropastiti

cijelu operaciju.

Da, velika usta mogu potopiti brod, reče Pitt cinično.

Gledajte, trebam informaciju od potpunog stranca. Dat ću mu

laţno ime.

289

Ţao mi je, nije moguće.

Pitt se sjeti pokvarene ploče.

Dajte mi telefon ili ću učiniti nešto ruţno.

Ona ga upitno pogleda. Što?

Otići kući, reče on jednostavno.

Zapovijedi gosp. Brogana. Ne smijete napustiti zgradu do leta u

naš logor u San Salvadoru. Stavit će vas u luđačku košulju prije

no što stignete do vrata.

Pitt zaostane dok su hodali niz hodnik. Zatim se iznenada okrene

i uđe u predvorje čija su vrata bila neoznačena. Mirno prođe kraj

zbunjene tajnice i uđe u ured. Nizak čovjek ošišane sijede kose s

cigaretom u ustima koji je crtao čudne oznake na grafovima

iznenađeno podigne pogled.

Pitt upotrijebi svoj najbolji osmijeh i reče; Molim vas, mogu li

posuditi vaš telefon?

Ako radite ovdje, znate da je upotreba neodobrenog telefona protiv

pravila agencije.

Onda sam siguran, reče Pitt. Ne radim ovdje.

Nikada nećete dobiti vanjsku liniju, reče stari Sjedokosi.

Samo me gledajte.

Pitt uzme slušalicu i zatraţi vezu s uredom Martina Brogana. Za

nekoliko sekunda javi se privatna tajnica šefa CIA-e.

Zovem se Dirk Pitt. Molim vas, informirajte gosp. Brogana da ću

napraviti strašnu scenu ako ne dobijem telefon za jednu minutu.

Tko je to?

Rekao sam vam.

Pitt je bio uporan. Odbijajući ne kao odgovor, trebalo mu je još

dvadeset minuta psovanja, vikanja i općenito odvratnog

290

ponašanja prije no što je Brogan pristao na poziv izvan zgrade, ali

samo ako Alice bude kraj njega prateći razgovor.

Ona ga uvede u mali privatni ured i pokaţe telefon. Imamo

unutarnju telefonisticu na vezi. Dajte joj broj i spojit će vas.

Pitt progovori u slušalicu. Telefonistice, kako se zoveš?

Jennie Murphy, odgovori seksi glas.

Jennie, počnimo s baltimorskim informacijama. Htio bih broj

Weehawken Marine Productsa.

Samo sekundu. Saznat ću vam broj.

Jennie dobije broj od telefonista na baltimorskim informacijama i

nazove.

Nakon što je objasnio svoj problem, četvero različitih ljudi Pitta su

konačno spojili s izvršnim direktorom odbora što je bila titula

koju je obično nosio neki stari čelnik tvrtke koji je izišao iz

glavnog biznisa.

Ja sam Bob Conde. Što mogu učiniti za vas?

Pitt pogleda Alice i namigne. Jack Farmer, gosp. Conde. Ja sam iz

federalnoga arheološkog instituta i otkrili smo staru ronilačku

kacigu u olupini koji biste mogli identificirati.

Učinit ču što mogu. Moj djed započeo je biznis prije gotovo

osamdeset godina. Naši dokumenti su prilično dobro vođeni i

očuvani. Imate li serijski broj?

Da, bio je na pločici pričvršćenoj na prednji dio grudne ploče. Pitt

zatvori oči i vizualizira šljem na lesu u Kiklopu. Pisalo je,

Weehawken Products, Inc Mark V, serijski broj 5867C.

Standardna mornarička ronilačka kaciga, reče Conde bez

oklijevanja. Izrađujemo ih od 1916. Napravljena je od bakra s

brončanim udlagama. Ima četiri zapečaćena staklena vizira.

Prodali ste je mornarici?

291

Većina naših narudţba dolazila je od mornarice. Još uvijek dolazi,

zapravo. Mark V, mod 1 je još popularan za neke tipove ronjenja

uz disanje putem cijevi spojene s površinom. Ali, ta je kaciga

prodana civilnom kupcu.

Ne zamjerite mi ako pitam kako to znate?

Serijski broj. Pedeset osam je godina kada je napravljen. Šezdeset

sedam je broj proizvoda, a znači komercijalna prodaja. Drugim

riječima, bila je to šezdeset sedma kaciga koju smo proizveli 1958.

i prodana je komercijalnoj tvrtci.

Moţete li pronaći tko ju je kupio?

Moţe nam zatrebati pola sata. Nismo stavljali stare podatke na

računalne diskove. Bolje da vas nazovem.

Alice zavrti glavom. Vlada si moţe priuštiti telefonske usluge,

gosp. Conde. Ĉekat ću na liniji.

Kako ţelite.

Conde je bio točan. Vratio se za trideset jednu minutu. Gosp.

Farmer, jedan od knjigovođa pronašao je to što vam treba.

Spreman sam.

Kaciga, ronilačko odijelo i cijev za zrak prodani su privatnoj osobi.

Slučajno sam ga znao. Zvao se Hans Kronberg. Ronilac iz stare

škole. Imao je više nesreća nego itko drugi koga sam znao. Bio je

osakaćen, ali to ga nikada nije odvratilo od ronjenja.

Znate li što je bilo s njim?

Koliko se sjećam, kupio je opremu za spašavanje negdje oko

Kube. Pričalo se da je tamo konačno nastradao.

Ne sjećate se tko ga je unajmio?

Ne, bilo je to previše davno, reče Conde. Mislim da je našao

partnera koji je imao nešto novca. Hansova regularna ronilačka

oprema bila je stara i otrcana. Njegovo odijelo sigurno je imalo

pedeset zakrpa. Zarađivao je jedva dovoljno za pristojan ţivot.

292

Jednoga dana došao je ovamo, kupio svu novu opremu i platio u

gotovini.

Cijenim vašu pomoć, reče Pitt.

Nema problema. Drago mi je što ste zvali. Mogu li pitati gdje ste

našli njegovu kacigu?

U staroj čeličnoj olupini kraj Bahama.

Conde je shvatio. Nekoliko trenutaka je šutio. Zatim reče; I tako

stari Hans nije izronio. Pa, mislim da mu se to više sviđa nego da

je umro u krevetu.

Znate li još nekoga tko se sjeća Hansa?

Ne baš. Svi ronioci iz starih dana su pomrli. Jedini trag kog se

mogu sjetiti je Hansova udovica. Još uvijek mi šalje boţične

čestitke. Ţivi u staračkom domu.

Znate li ime tog doma ili gdje se nalazi?

Vjerujem da je u Leesburgu u Virginiji. Nemam pojma kako se

zove. Govoreći o imenima, njeno je Hilda.

Hvala gosp. Conde. Bili ste mi od velike pomoći.

Ako ikad dođete u Baltimore, gosp. Farmer, svratite k nama.

Imam dovoljno vremena za razgovor o starim danima otkako su

me sinovi maknuli s kormila tvrtke.

Volio bih to, reče Pitt. Zbogom.

Pitt prekine vezu i nazove Jennie Murphv. Zamoli je da nazove

staračke domove oko Leesburga i pronađe onaj u kojem se nalazi

Hilda Kronberg.

Što ţelite saznati?, upita ga Alice.

Pitt se nasmiješi.

Traţim El Dorado.

Vrlo smiješno.

293

U tome je problem s ljudima iz CIA-e, reče Pitt.

Nemaju smisla za humor.

Poglavlje XLV

Fordov kamion za isporuku priđe staračkom domu Winthrop

Manor i stane na ulazu za poslugu. Kamion je bio obojen

svijetloplavo, s ilustracijama cvjetnih aranţmana na stranama.

Zlatna slova reklamirala su Majčinu kuću cvijeća.

Molim vas, nemojte odugovlačiti, reče Alice nestrpljivo.

Morate biti u San Salvadoru za četiri sata.

Učinit ću sve što mogu, reče Pitt skačući iz kamiona, odjeven u

vozačku odoru, noseći buket ruţa.

Ne znam kako ste nagovorili gosp. Brogana na ovu privatnu

ekskurziju.

Pitt se nasmiješi zatvarajući vrata.

Jednostavan postupak ucjene.

Starački dom Winthrop Manor bio je idilično mjesto za kasne

ţivotne godine. Imao je golf teren s devet rupa, tropski unutrašnji

bazen, elegantnu blagovaonicu, i lijepe vrtove. Glavna zgrada više

je podsjećala na hotel s pet zvjezdica nego na sanatorij.

Nema mjesta za sirotinju, pomisli Pitt. Winthrop Manor zračio je

prvoklasnim ukusom za bogate starije građane. Počeo se pitati

kako udovica ronioca koji se borio da preţivi moţe ţivjeti u

takvom luksuzu. On uđe kroz sporedna vrata, priđe recepciji i

podigne cvijeće.

Imam isporuku za gđu Hildu Kronberg.

294

Recepcionarka ga pogleda i nasmiješi se. Pitt shvati da je vrlo

privlačna, s tamnocrvenom kosom, dugom i sjajnom, te

plavosivim očima na uskom licu.

Samo ostavite cvijeće na pultu, reče ona slatko.

Ja ću pozvati pomoćnika da joj ga odnese.

Moram ga isporučiti osobno, reče Pitt.

Postoji i verbalna poruka.

Ona klimne i pokaţe sporedna vrata. Vjerojatno ćete pronaći gđu

Kronberg kod bazena. Ne očekujte da bude lucidna, često je na

rubu stvarnosti.

Pitt joj zahvali i zaţali što je ne moţe pozvati na večeru. On prođe

kroz vrata i siđe niz rampu. Ostakljeni bazen bio je kreiran kao

havajski vrt sa stijenama od crne lave i vodopadom.

Nakon što je pitao dvije starije ţene za Hildu, pronađe je u

kolicima, kako gleda u vodu, odsutna uma.

Gđo Kronberg?

Ona zakloni oči jednom rukom i pogleda gore. Da?

Zovem se Dirk Pitt, i pitam se mogu li vam postaviti par pitanja?

Gosp. Pitt, je li?, upita ona mekim glasom. Pogleda njegovu odoru

i cvijeće. Zašto bi me cvjećarev kurir ţelio nešto pitati?

Pitt se nasmiješi na riječ kurir, i pruţi joj cvijeće. Tiče se vašega

pokojnog muţa, gospođo.

Jeste li s njim?, upita ona sumnjičavo.

Ne, sam sam.

Hilda je bila bolesno mršava, a njena je koţa bila prozirna poput

papirnate maramice. Lice joj je bilo jako našminkano, a kosa

vješto obojena. Njeni dijamantni prstenovi kupili bi mali vozni

park Rolls Roycea. Pitt pretpostavi da je dobrih petnaest godina

295

mlađa od sedamdeset pet, koliko se činilo da ima. Hilda Kronberg

bila je ţena koja je čekala smrt. Ipak, kad se nasmiješila na

spomen muţa, i oči su joj se nasmiješile.

Izgledate premladi da biste znali Hansa, reče ona.

Gosp. Conde iz Weehawken Marinea mi je pričao o njemu.

Bob Conde, naravno. On i Hans bili su stari pokeraški prijatelji.

Niste se ponovno udavali nakon njegove smrti?

Da, jesam.

A ipak još koristite njegovo ime?

Duga priča koja vas ne bi zanimala.

Gdje ste zadnji put vidjeli Hansa?

Bio je utorak. Vidjela sam ga kako odlazi na parobrodu Monterey

za Havanu, 10. prosinca 1958. Uvijek je lovio dugu. On i njegov

partner krenuli su u još jedan lov na blago. Kleo se da će pronaći

dovoljno zlata da mi kupi kuću iz snova koju sam uvijek ţeljela.

Naţalost, nikada se nije vratio.

Sjećate li se tko mu je bio partner?

Njen blagi izraz iznenada otvrdne.

Što ţelite, gosp. Pitt? Koga predstavljate?

Ja sam direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za

mora i podmorje, odgovori on. Tijekom pretraţivanja potonulog

broda imenom Kiklop otkrio sam, prema svojem mišljenju,

ostatke vašeg muţa.

Pronašli ste Hansa?, upita ona iznenađeno.

Ne mogu biti siguran, ali kaciga na tijelu ronioca pripadala je

njemu.

296

Hans je bio dobar čovjek, reče ona čeţnjivo. Moţda se nije

snalazio u ţivotu, ali dobro smo ţivjeli zajedno dok... pa, dok nije

umro.

Pitali ste me jesam li s njim?, reče on blago.

Obiteljski kostur, gosp. Pitt. Ja sam u dobrim rukama. On me

čuva. Ne ţalim se. Moje povlačenje iz stvarnog svijeta je moj

izbor.. glas joj odluta, a pogled se usmjeri u daljinu.

Pitt ju je morao spriječiti da ne odluta u svoju ljušturu.

Je li vam on rekao da je Hans ubijen?

Hildine oči bijesnu na trenutak, a onda tiho zavrti glavom.

Pitt klekne kraj nje i uzme je za ruku. Njegova cijev za zrak i uţe

su prerezani dok je radio pod vodom.

Ona primjetno zadrhti. Zašto mi to govorite?

Jer je to istina, gđo Kronberg. Dajem vam riječ. Tko god je radio s

Hansom, vjerojatno ga je ubio kako bi ukrao njegov dio blaga.

Hilda je sjedila kao u transu gotovo minutu.

Znate o blagu La Dorade?, reče ona konačno.

Da, odgovori Pitt. Znam kako se našlo na Kiklopu. Također znam

da su ga Hans i njegov partner izvadili iz broda.

Hilda se počne igrati jednim dijamantnim prstenom na ruci.

Negdje u sebi sam oduvijek sumnjala da je Ray ubio Hansa.

Odgođeni šok shvaćanja polako se pokaţe na Pittovom licu. On

oprezno upita Mislite da je Hansa ubio Ray LeBaron?

Ona klimne.

Neočekivano otkriće zateklo je Pitta nespremnog, i trebalo mu je

nekoliko trenutaka da dođe k sebi.

Motiv je bio blago?, upita on tiho.

297

Ne. Motiv sam bila ja. Ona zavrti glavom.

Pitt ne odgovori, čekajući.

Stvari se događaju, počne ona šapćući. Tada sam bila mlada i

lijepa. Moţete li vjerovati da sam nekad bila lijepa, gosp. Pitt?

Još ste vrlo lijepi.

Mislim da trebate naočale, ali hvala vam na komplimentu.

Imate i bistar um.

Ona pokaţe prema glavnoj zgradi.

Jesu li vam rekli da sam pomalo tupa?

Recepcionarka je dala naslutiti da niste sasvim pri sebi.

Mala igra koju volim. Svi moraju pogađati.

Njene oči kratko bijesnu, a zatim poprime udaljen izraz.

Hans je bio dobar čovjek sedamnaest godina stariji od mene. Moja

ljubav prema njemu bila je pomiješana sa suosjećanjem zbog

njegovoga osakaćenog tijela. Bili smo vjenčani oko tri godine kad

je jednu večer doveo kući Raya na večeru. Uskoro smo postali

bliski prijatelji muškarci su postali partneri za spašavanje

artefakata sa starih olupina i prodavali ih staretinarima i

sakupljačima. Ray je u to doba bio zgodan, i nije trebalo dugo da

on i ja uđemo u vezu.

Ona zastane i pogleda Pitta. Jeste li ikad bili duboko zaljubljeni u

dvije ţene, istovremeno, gosp. Pitt?

Bojim se da nisam imao to iskustvo.

Ĉudno je bilo to što nisam osjećala griţnju savjesti. Varanje

Hansa postala je uzbudljiva avantura. Nisam bila nečasna osoba.

Jednostavno, nikada prije nisam lagala nekom bliskom i kajanje

mi nikada nije bilo na pameti. Sada zahvaljujem Bogu što Hans

nije saznao prije no što je umro.

298

Moţete li mi reći o blagu La Dorade?

Nakon što je diplomirao na Stanfordu, Ray je proveo nekoliko

godina lutajući kroz dţungle Brazila, traţeći zlato. Prvo je čuo o

La Doradi od nekoga američkog istraţivača. Ne sjećam se detalja,

ali bio je siguran da je bila na palubi Kiklopa kad je nestala. On i

Hans proveli su dvije godine vukući neki instrument za otkrivanje

ţeljeza po Karibima. Konačno, pronašli su olupinu. Ray je

posudio nešto novca od majke za ronilačku opremu i mali brod.

Otplovio je do Kube kako bi postavio bazu za operaciju dok je

Hans završavao posao kraj New Jerseya.

Jeste li ikad dobili pismo ili telefonski poziv od Hansa nakon što

je isplovio na Montereya?

Nazvao je jednom s Kube. Rekao je samo da on i Ray sljedećeg

dana odlaze na lokaciju olupine. Dva tjedna kasnije Ray se vratio

i rekao da je Hans umro i da je pokopan na moru.

A blago?

Ray ga je opisao kao veliki zlatni kip, odgovori ona.

Nekako ga je podigao na brod i odnio na Kubu.

Pitt ustane, ispravi se i opet klekne kraj Hilde.

Ĉudno da nije donio kip u SAD.

Bojao se da će Brazil, drţava Florida, federalna vlada, drugi lovci

na blago i pomorski arheolozi konfiscirati La Doradu i uzeti mu

sve. Zatim, tu je bila i porezna uprava. Ray nije htio dati milijune

dolara za porez ako je to mogao izbjeći. Zato je za otkriće rekao

samo meni.

Što je bilo s kipom?

Ray je uklonio divovski rubin iz srca kipa, razrezao ga na manje

komade i prodao ih.

I to je bio početak LeBaronovog financijskog carstva, reče Pitt.

299

Da, ali prije no što je Ray uspio razrezati smaragdnu glavu ili

otopiti zlato, Castro je došao na vlast i bio je prisiljen sakriti kip.

Nikada mi nije rekao gdje ga je sakrio.

Onda je La Dorada još zakopana negdje na Kubi.

Sigurna sam da se Ray nije uspio vratiti po nju.

Jeste li vidjeli gosp. LeBarona nakon toga?

O, da, reče ona vedro.

Bili smo vjenčani.

Vi ste bili prva gđa LeBaron?, upita Pitt zapanjeno.

Trideset tri godine.

Ali, dosjei kaţu da se njegova prva ţena zvala Hillary i da je umrla

prije nekoliko godina.

Ray je više volio ime Hillary nakon što se obogatio. Mislio je da je

to otmjenije. Moja smrt bila je dobro rješenje za njega kad sam se

razboljela rastava od invalidne ţene bila mu je mrska. I tako je

pokopao Hillary LeBaron, a Hilda Kronberg vene ovdje.

To mi se čini neljudski okrutno.

Moj muţ je bio barem velikodušan, ako već ne suosjećajan. Ţivjeli

smo dva različita ţivota. Ali, ne smeta mi to. Jessie me ponekad

posjećuje.

Druga gđa LeBaron?

Vrlo šarmantna i pametna osoba.

Kako ona moţe biti vjenčana s njime ako ste vi još ţivi?

Ona se nasmiješi. Jednom je Ray napravio lošu pogodbu. Doktori

su mu rekli da imam samo nekoliko mjeseci ţivota. Ali prevarila

sam ih i poţivjela sedam godina.

To znači da je i bigamist, a ne samo ubojica i lopov.

300

Hilda mu nije proturječila. Ray je kompliciran čovjek. Uzima

mnogo više no što daje.

Da sam na vašem mjestu, pribio bih ga na najbliţi kriţ.

Prekasno je za mene, gosp. Pitt. Ona ga pogleda s iznenadnim

sjajem u očima. Ali vi biste mogli učiniti nešto umjesto mene.

Recite.

Pronađite La Doradu, reče ona ţustro.

Pronadite kip i dajte ga svijetu. Pobrinite se da bude javno

izloţen. To će povrijediti Raya mnogo više nego da izgubi časopis.

Ali još je vaţnije da bi to Hans ţelio.

Pitt je uzme za ruku. Hilda, reče on tiho, dat ću sve od sebe.

Poglavlje XLVI

Hudson je prilagodio jasnoću slike i klimnuo u pozdrav licu koje

ga je gledalo. Eli, ovdje je netko tko ţeli razgovarati s tobom.

Uvijek sam sretan kad upoznam novo lice, odgovori Steinmetz

veselo.

Drugi čovjek zamijeni Hudsona ispod videokamere i monitora.

Nekoliko je trenutaka fascinirao gledao, a zatim progovori.

Jeste li stvarno na Mjesecu?, upita on konačno.

Vrijeme za predstavu, reče Steinmetz smiješeći se. On se makne

od zaslona i podigne prijenosnu kameru s tronošca, te je usmjeri

kroz kvarcni prozor prema mjesečevom krajoliku.

Ţao mi je što vam ne mogu pokazati Zemlju, ali mi smo na krivoj

strani kugle.

301

Vjerujem vam.

Stenimetz vrati kameru i ponovno stane pred nju. Nagne se

naprijed i pogleda u monitor. Njegov osmijeh polako nestane, a

lice mu poprimi upitni izraz. Jeste li vi onaj za koga mislim da

jeste?

Prepoznajete me?

Izgledate i zvučite kao predsjednik.

Sada je bio predsjednikov red da se nasmiješi. Nisam bio siguran

znate li, jer sam bio senator kad ste napustili Zemlju, a novine ne

stiţu do vašeg kvarta.

Kad je Mjesec na dobrom poloţaju u svojoj orbiti oko zemlje,

moţemo čuti većinu komunikacijskih satelita. Tijekom zadnjeg

odmora posade gledali smo najnoviji film Paula Newmana.

Također gutamo Cable News Network poput izgladnjelih pasa.

Kolonija Jersey je nevjerojatno dostignuće. Nacija će vam zauvijek

dugovati.

Hvala, gosp. predsjedniče, iako je prilično iznenađujuće da je Leo

objavio uspjeh projekta prije našeg povratka na Zemlju. To nije

bio dio plana.

Nije bilo javne objave, reče predsjednik ozbiljno. Osim vas i vaših

ljudi iz kolonije, ja sam jedini čovjek izvan unutarnje jezgre koji

zna za vaše postojanje, osim moţda Rusa.

Steinmetz ga je gledao preko 240 tisuća milja svemira.

Kako oni mogu znati za koloniju Jersey?

Predsjednik zastane kako bi pogledao Hudsona, koji je stajao

izvan vidnog polja kamere. On zavrti glavom.

Lunarne sonde Selenos, odgovori predsjednik, ne rekavši da su

imale posadu.Jedna je uspjela poslati podatke u Sovjetski Savez.

Mislimo da se na fotografijama vidi kolonija. Također imamo

302

razloga vjerovati da Rusi sumnjaju da ste uništili sonde s

površine Mjeseca.

Nemir se pojavi u Steinmetzovim očima.

Mislite da nas planiraju napasti, je li tako?

Da, Eli, mislim, reče predsjednik.

Selenos 8, sovjetska lunama stanica, ušla je u orbitu oko Mjeseca

prije tri sata. NASA-ina računala predviđaju da će preletjeti

sigurna mjesta za slijetanje i spustiti se na tamnu stranu, u

vašem susjedstvu. To je rizična igra, ako nemaju određeni cilj.

Kolonija Jersey.

Njihovo lunarno vozilo sadrţi sedmoricu ljudi, nastavi

predsjednik. Letjelica zahtijeva dva pilota inţenjera koji upravljaju

njome. To znači da su ostala petorica za borbu.

Nas je deset, reče Steinmetz.

Dva na jednog, to nisu loši izgledi.

0sim što je vatrena moć i obuka na njihovoj strani. Ti su ljudi

vjerojatno najsmrtonosniji tim koji su Rusi uspjeli okupiti.

Slika nije baš vedra, gosp. predsjedniče. Što da učinimo?

Postigli ste mnogo više nego što bi itko mogao očekivati. Ali,

izgledi su sada protiv vas. Uništite koloniju i pobjegnite prije no

što dođe do krvoprolića. Ţelim vas i vaše ljude na Zemlji kako

biste primili počasti koje zasluţujete.

Mislim da vi ne shvaćate koliko smo truda uloţili da bismo

sagradili sve ovo.

Što god ste učinili, nije vrijedno vaših ţivota.

Svi ţivimo sa smrću šest godina, reče Steinmetz polako.

Još nekoliko sati ćemo izdrţati.

Ne upuštajte se u nemoguću bitku, reče predsjednik.

303

Ţao mi je, gosp. predsjedniče, ali govorite sa čovjekom koji je

izgubio oca na malom komadiću tla zvanom Wake Island. Stavit

ću sve na glasovanje, ali već znam ishod. Niti drugi momci neće

htjeti pobjeći. Ostat ćemo i boriti se.

Predsjednik je bio ponosan i poraţen istodobno.

Kakvo oruţje imate?, upita on umorno.

Naš arsenal sastoji se od jednog upotrijebljenoga raketnog

lansera, s jednom raketom, puške M14, te pištolja kalibra 22.

Donijeli smo ih radi gravitacijskih eksperimenata.

Slabiji ste, Eli, reče predsjednik jadno. Ne shvaćate li to?

Ne, gospodine. Odbijam predati se iz tehničkog razloga.

Kojeg razloga?

Rusi su posjetitelji.

Pa što?

To znači da smo mi domaći tim, reče Steinmetz lukavo.

A domaći tim uvijek ima prednost.

Sletjeli su izjavi Sergej Kornilov, lupivši šakom u šaku.

Selenos 8 je na Mjesecu!

Ispod sobe za promatranje za vaţne osobe, u sali kontrolnog

centra sovjetske misije, inţenjeri i svemirski znanstvenici počnu

divlje klicati i pljeskati. Predsjednik Antonov podigne čašu

šampanjca.

Za slavu Sovjetskog Saveza i partije.

Zdravicu su ponovili duţnosnici Kremlja i visoki vojni časnici

okupljeni u sobi.

Za naš prvi odskočni kamen na putu za Mars, nazdravi general

Jasenjin.

304

Ţivio, ponovi zbor dubokih glasova. Za Mars.

Antonov spusti praznu čašu na pladanj i okrene se Jasenjinu,

ozbiljnog lica.

Kada će bojnik Leučenko doći do mjesečeve baze?, upita.

Ako uračunamo vrijeme potrebno za osiguranje sistema letjelice,

izviđanje terena i raspored ljudi za napad, rekao bih oko četiri

sata.

Koliko je udaljeno mjesto slijetanja?

Selenos 8 je programiran da sleti iza niskog lanca brda manje od

tri kilometra od mjesta na kojem je Selenos 4 fotografirao

astronaute, odgovori general.

To se čini prilično blizu, reče Antonov. Ako su Amerikanci pratili

naše slijetanje, Leučenko će izgubiti element iznenađenja.

Nema sumnje da su shvatili što namjeravamo.

Niste zabrinuti?

Naša prednost leţi u Leučenkovom iskustvu i superiornoj vatrenoj

moći, druţe predsjedniče. Jasenjinov izraz lica podsjećao je na

izraz boksačkog menadţera koji je upravo poslao svojeg borca u

ring protiv jednorukog čovjeka.

Amerikanci su u bezizlaznoj situaciji.

Poglavlje XLVII

Bojnik Grigorij Leučenko leţao je ispruţen na finoj, sivoj prašini

mjesečeve površine i gledao pusti krajolik pod crnim nebom. Tihi i

sablasni kraj bio je sličan pustinji Seistan bazena u Afganistanu.

305

Šljunčane ravnice i valovita brda bila su jednolična, ne dajući

nikakve markere. Sve mu se činilo neobično poznatim.

Borio se protiv poriva na povraćanje. Nije bilo vremena za obuku

u besteţinskom stanju tijekom puta sa Zemlje, tjedana i mjeseci

koje su imali drugi ruski astronauti. Dali su im samo nekoliko

sati uputa o tome kako rukovati sustavima odrţavanja ţivota na

lunarnim odijelima, kratku lekciju o uvjetima koje mogu očekivati

na Mjesecu i lokaciju američke kolonije.

Kroz lunarno odijelo osjeti kako mu ruka stišće rame. On

progovori u svoj prijenosnik bez okretanja.

Što imaš?

Poručnik Dmitri Petrov pokaţe prema ravnoj dolini između strmih

zidova dva kratera oko tisuću metara lijevo. Tragovi vozila i otisci

stopa skreću u onu sjenu ispod oboda lijevog kratera. Vidio sam

tri ili četiri male zgrade.

Staklenici pod pritiskom, reče Leučenko. On stavi dalekozor u

obliku kutije na mali tronoţac i namjesti široki okular na vizir

svojeg šljema. Ĉini se da para izlazi iz padine kratera.

On namjesti fokus. Da, sada jasno vidim. Tamo je ulaz u stijenu,

vjerojatno u unutarnje prostorije. Nema znakova ţivota. Vanjski

prostor čini se napuštenim.

Moţda se skrivaju u zasjedi, reče Petrov.

Gdje?, upita Leučenko, gledajući otvorenu panoramu.

Raštrkane stijene su premale za skrivanje čovjeka. Nema

pukotina u terenu, niti znakova obrambenih struktura. Astronaut

u bijelom odijelu vidio bi se poput snješka na polju pepela. Ne,

sigurno su zabarikadirani u spilji.

Nije mudar obrambeni poloţaj. Sve ide nama u korist.

Još imaju raketni lanser. To nije djelotvorno protiv ljudi u

raširenoj formaciji.

306

Istina, ali nećemo imati zaklona i ne moţemo biti sigurni da

nemaju i drugih oruţja.

Teška koncentracija vatre na ulaz u spilju mogla bi ih prisiliti da

iziđu, predloţi Petrov.

Imamo zapovijedi da ne uzrokujemo nepotrebno uništavanje

postrojenja, reče Leučenko. Moramo ući unutra...

Nešto se kreće tamo vikne Petrov.

Leučenko pogleda kroz dalekozor. Neobično otvoreno vozilo pojavi

se iza jednog staklenika i krene u njihovom smjeru. Bijela

zastava, pričvršćena za antenu, visjela je opušteno u bezračnoj

atmosferi. Gledao je dok se nije zaustavilo na pedeset metara

prilika iziđe na tlo.

Zanimljivo, reče Leučenko zamišljeno.

Amerikanci ţele pregovarati.

Moţda je trik. Varka za proučavanje naših snaga.

Ne mislim tako. Ne bi traţili kontakt pod bijelom zastavom kad bi

djelovali s pozicije moći. Njihovi obavještajci i sustavi praćenja na

Zemlji upozorili su ih na naš dolazak, i sigurno su shvatili da su

slabiji. Amerikanci su kapitalisti. Sve promatraju s poslovne

strane. Ako se ne mogu boriti, pokušat će napraviti pogodbu.

Izlazite?, upita Petrov.

Nema štete u razgovoru. Ne izgleda naoruţan. Moţda ih moţemo

uvjeriti da zamijene svoje ţivote za netaknutu koloniju.

Naša je zapovijed da ne uzimamo zarobljenike.

Nisam zaboravio, reče Leučenko napeto. Prijeći ćemo taj most kad

postignemo svoj cilj. Reci ljudima da drţe Amerikance na oku.

Ako podignem lijevu ruku, naredi paljbu.

On doda automatsko oruţje Petrovu i lako ustane. Njegovo

lunarno odijelo, puška i ranac za odrţavanje ţivota s punjačem

kisika i vode za hlađenje dodavali su 194 funte njegovom tijelu,

307

čime je teţio ukupno 360 zemaljskih funta. Ali, njegova lunama

teţina bila je samo 60 funta.

On krene prema lunarnom vozilu napola hodajući, napola

skačući, tipično za kretanje na maloj gravitaciji Mjeseca. Brzo

priđe vozilu i stane na oko pet metara.

Američki kolonist bio je bezbriţno naslonjen na prednji kotač. On

se ispravi, klekne na jedno koljeno, i napiše broj na prašini olovne

boje. Leučenko shvati i okrene svoj radioprijemnik na traţenu

frekvenciju. Zatim klimne.

Ĉujete li me?, upita Amerikanac na lošem ruskom.

Govorim engleski, reče Leučenko.

Dobro. To će nas poštedjeti nesporazuma. Zovem se Eli

Steinmetz.

Vi ste vođa mjesečeve baze SAD-a?

Ja vodim projekt, da.

Bojnik Grigorij Leučenko, Sovjetski Savez.

Steinmetz priđe bliţe i oni se ukočeno rukuju.

Ĉini se da imamo problem, bojniče.

Koji niti jedan od nas ne moţe izbjeći.

Moţete se okrenuti i vratiti do vašeg broda, reče Steinmetz.

Imam zapovijedi, izjavi Leučenko čvrstim tonom.

Došli ste nas napasti i zarobiti koloniju.

Da.

Ima li načina da spriječimo krvoproliće?

Moţete se predati.

Smiješno, reče Steinmetz. To sam ja htio traţiti od vas.

308

Leučenko je bio siguran sa Steinemtz blefira, ali lice iza vizira bilo

je nedokučivo. Leučenko je mogao vidjeti samo svoj vlastiti odraz.

Morate znati da vaši ljudi nisu dorasli mojima.

U otvorenoj borbi vi pobjeđujete, sloţi se Steinmetz.

Ali moţete ostati izvan vašeg vozila samo nekoliko sati prije no što

vaši sustavi za disanje ne budu trebali punjenje. Vjerujem da ste

već potrošili dva sata.

Ostalo nam je dovoljno da obavimo posao, reče Leučenko

samouvjereno.

Moram vas upozoriti, bojniče. Imamo tajno oruţje. Vi i vaši ljudi

sigurno ćete umrijeti.

Loš blef, gosp. Steinmetz. Očekivao bih bolje od američkog

znanstvenika.

Steinmetz ga ispravi. Inţenjera. U tome je razlika.

Što god, reče Leučenko nestrpljivo. Kao vojnik, nije se snalazio u

pregovorima. Ţelio je akciju. Nema smisla nastavljati ovaj

razgovor. Bili biste mudri kad biste poslali svoje ljude van i

predali postrojenje. Jamčim vam sigurnost dok se ne vratite na

Zemlju.

Laţete, bojniče. Vaši ili moji ljudi moraju biti uništeni. Ne moţe

biti preţivjelih da ispričaju svijetu što se ovdje dogodilo.

U krivu ste, gosp. Steinmetz. Predajte se i s vama će se postupiti

pošteno.

Ţao mi je, nema pogodbe.

Onda neće biti milosti.

I ne očekujem milost, reče Steinmetz ozbiljnim tonom.

Napadnite i gubitak ljudskih ţivota ide na vaš račun.

309

Leučenko se naljuti. Netko tko je odgovoran za smrt devet ruskih

astronauta, gosp. Steinmetz, ne moţe dijeliti lekcije o ljudskim

ţivotima.

Leučenko nije bio siguran, ali zakleo bi se da se Steinmetz trgnuo.

Ne čekajući odgovor, on se okrene na petama i ode. Pogleda preko

ramena i vidje kako Steinmetz stoji na mjestu nekoliko sekunda

prije no što će polako ući u lunarno vozilo i vratiti se u koloniju,

ostavljajući mali oblak sive prašine iza straţnjih kotača. Leučenko

se nasmiješi. Za dva sata, najviše tri, njegova misija bit će

obavljena. Kad je stigao do svojih ljudi, proučio je ponovno

dalekozorom nazubljenu površinu ispred mjesečeve baze.

Konačno, kad se uvjerio da se među stijenama ne kriju američki

astronauti, izda zapovijed ljudima da se rašire u formaciju i krenu

naprijed. Elitni sovjetski udarni tim krene naprijed ne znajući da

ih čeka Steinmetzova klopka.

Poglavlje XLVIII

Nakon što se Steinmetz vratio do ulaza u podzemni stoţer kolonije

Jersey, parkirao je vozilo i polako ušetao unutra. Nije se ţurio,

gotovo osjećajući Lučenkove oči na sebi.

Kad je nestao izvan ruskog vidokruga, zaustavio se ispred tunela

za zrak i brzo prošao kroz mali sporedni tunel koji se postupno

dizao uz unutarnju strminu kratera. Njegov prolazak podizao je

male oblake prašine koji su ispunili uski prolaz, i morao je stalno

brisati svoj vizir. Pedeset koraka i minutu kasnije čučnuo je i

upuzio u otvor koji je vodio do male izbočine maskirane velikim

sivim platnom koje je savršeno odgovaralo okolini. Drugi čovjek u

odijelu leţao je na trbuhu, gledajući kroz teleskop puške.

Willie Shea, geofizičar kolonije, nije primijetio njegovu prisutnost

sve dok Steinmetz nije legao kraj njega.

310

Mislim da nisi napravio neki utisak, reče on sa slabim

bostonskim naglaskom. Slaveni se spremaju napasti nas.

S uzvišenog terena Steinmetz je jasno mogao vidjeti bojnika

Leučenka i njegove ljude kako napreduju preko doline.

Dolazili su poput lovaca koji progone plijen, ne pokušavajući

upotrijebiti viši teren na stranama kratera. Rahli teren previše bi

usporio njihovo kretanje. Umjesto toga, skakali su preko ravnog

tla u cikcaku, bacajući se na tlo svakih trideset ili četrdeset

stopa,

koristeći svaku stijenu, svaku izbočinu na terenu. Vrhunski

strijelac vrlo bi teško pogodio prilike koje su se neprekidno

saginjale i izmicale.

Ispali hitac na oko deset stopa od prvog čovjeka, reče Steinmetz.

Ţelim vidjeti njihovu reakciju.

Ako prate našu frekvenciju, odat ćemo sve naše poteze,

protestirao je Shea.

Nisu imali vremena otkriti našu frekvenciju. Šuti i pucaj.

Shea se promeškolji u svojem odijelu, pogleda kroz ciljnik svojeg

teleskopa i pritisne otponac. Hitac je bio neobično tih jer na

Mjesecu nije bilo zraka koji bi prenosio zvučne valove.

Oblačak prašine udari ispred Leučenka i on odmah legne na tlo.

Njegovi ljudi učine isto i pogledaju kroz ciljnike svojeg

automatskog oruţja, očekujući još pucnjave. Ali, ništa se nije

dogodilo.

Je li netko vidio odakle je to stiglo?, upita Leučenko.

Odgovori su bili negativni.

Odmjeravaju domet, reče narednik Ivan Ostrovski. Bio je

očvrsnuli veteran iz Afganistana i nije mogao vjerovati da se

stvarno bori na Mjesecu. On prijeđe prstom preko terena na oko

dvjesto metara ispred sebe. Što mislite o onim obojenim

stijenama, bojniče?

311

Prvi put Leučenko opazi nekoliko stijena raštrkanih u neravnoj

liniji preko doline, obojenih svijetlonarančastom bojom. Sumnjam

da imaju veze s nama, reče on. Vjerojatno su tamo zbog nekog

eksperimenta.

Mislim da je vatra stigla s visine, reče Petrov.

Leučenko izvadi dalekozor iz svojeg ranca, postavi ga na tronoţac,

i paţljivo prijeđe rub kratera. Sunce je sijalo, ali nije bilo zraka da

raširi svjetlo i astronaut koji bi stajao u sjeni formacije stijena bio

bi potpuno nevidljiv.

Ništa se ne vidi.

Ako čekaju da upadnemo u zamku, sigurno imaju malu količinu

metaka.

Nakon sljedećih tristo metara znat ćemo kakav su nam doček

priredili, promrmlja Leučenko. Kad dođemo do staklenika, bit

ćemo izvan vidnog polja ulaza u spilju.

On se podigne na jedno koljeno i mahne rukom naprijed.

Raširite se i budite pozorni.

Pet sovjetskih boraca skoči na noge i potrči naprijed. Kad su stigli

do narančastih stijena, novi hitac udari u fini pijesak ispred njih i

oni se bace na tlo u nepravilnoj liniji, dok su im viziri sijali na

intenzivnim zrakama sunca.

Samo sto metara ih je dijelilo od staklenika, ali mučnina im je

uzimala energiju. Bili su čvrsti kao bilo koji borac na svijetu, ali

borili su se protiv svemirske bolesti i strane okoline istodobno.

Leučenko je znao da moţe računati na njih u teškim uvjetima. Ali,

ako se ne probiju u sigurnu atmosferu kolonije za sat vremena,

imali su malo izgleda da će stići natrag do letjelice prije no što im

otkaţu sustavi za odrţavanje ţivota. Dao im je minutu odmora

dok je on ispitivao teren ispred sebe.

Leučenko je bio vješt u njušenju zamka. Izbjegao je smrt u tri

različite ophodnje u Afganistanu, u zasjedama koje su postavljali

312

afganistanski pobunjenici, i naučio finu umjetnost njušenja

opasnosti.

Nije se radilo o onome što je bilo vidljivo ono što nisu mogli vidjeti

je aktiviralo zvonce upozorenja u njegovoj glavi. Dva hica nisu

odgovarala slučajnom obrascu. Ĉinilo mu se da su ispaljeni

namjerno. Grubo upozorenje? Ne, to je značilo nešto drugo, mislio

je. Moţda znak?

Odijelo pod pritiskom i kaciga smetali su mu. Ĉeznuo je za

svojom udobnom i djelotvornom borbenom opremom, ali znao je

da mu ona ne bi mogla zaštititi tijelo od vrućine i kozmičkih

zraka. Barem četvrti put ţuč mu se digne u grlo i on se jedva

prisili da je proguta.

Situacija je paklena, pomisli on bijesno. Ništa mu se nije sviđalo.

Njegovi ljudi bili su izloţeni na otvorenom. Nije imao informacije o

američkom oruţju, osim o raketnom lanseru. Sada su bili pod

udarom ručnog oruţja. Njegova jedina utjeha bila je da su

kolonisti upotrebljavali pušku, ili čak pištolj. Da su imali

automatsko oruţje, mogli su sasjeći Sovjete još prije sto metara. A

raketni lanser? Zašto ga već nisu upotrijebili? Što čekaju?

Najviše mu je smetao potpuni nedostatak kretanja na strani

kolonista. Staklenici, oprema i mali laboratorijski moduli koji su

se nalazili oko ulaza u špilju bili su napušteni.

Ako ne vidite metu, naredi on, ne pucajte dok ne stignemo do

zaklona. Zatim ćemo se regrupirati i napasti glavni stoţer u brdu.

Leučenko sačeka dok svaki od njegovih ljudi nije potvrdio, a zatim

im da znak za pokret.

Kaplar Mihail Juščuk bio je oko trideset metara iza i lijevo. On

ustane i počne trčati u pognutom poloţaju. Napravio je samo

nekoliko koraka kad osjeti ubadanje u svojem bubregu. Zatim se

iznenadna bol ponovi. On posegne i uhvati se za slabine ispod

ranca s opremom. Njegov vid počne se zamagljivati, a dah se

pretvori u dahtanje kad mu je odijelo počelo puštati. On padne na

313

koljena i glupo pogleda svoju ruku. Rukavica je bila natopljena

krvlju koja je već koagulirala na vrućini sunca.

Juščuk pokuša upozoriti Leučenka, ali glas ga izda. On padne u

prašinu, dok su mu oči prepoznavale priliku u čudnome

svemirskom odijelu koja je stajala iznad njega s noţem. Zatim mu

se svijet zacrni.

Steinmetz je gledao Juščukovu smrt sa svojeg poloţaja i izdao niz

oštrih zapovijedi u svoj primopredajnik. U redu, Dawson, tvoj

čovjek je deset stopa lijevo i osam ispred tebe. Gallagher, on je

dvadeset stopa s tvoje desne strane i ide naprijed. Mirno, mirno,

dolazi točno na Dawsona. U redu, pribij ga.

Gledao je kako se dva kolonista materijaliziraju kao magijom i

napadaju jednog Rusa koji je zaostao iza svojih drugova.

Dva mrtva, još trojica, promrmlja Steinmetz za sebe.

Naciljao sam vođu, reče Shea. Ali ne mogu obećati pogodak ako

se ne zaustavi na sekundu.

Ispali još jedan metak, ali bliţe da ih ponovno dobijemo na tlo.

Zatim ga drţi na ciljniku. Ako shvati, moţe pobiti naše momke

prije no što mu se uspiju pribliţiti. Raznesi ga ako okrene glavu.

Shea tiho nacilja svojom M14 i ispali još jedan hitac, koji udari na

manje od tri stope ispred vođe.

Cooper! Snyder vikne Steinmetz. Tvoj čovjek je na tlu dvadeset

stopa ispred i lijevo od tebe. Sredi ga, sad!

On zastane kako bi uočio poloţaj četvrtoga preţivjelog Rusa.

Isto vrijedi za Russela i Perrya, trideset stopa ispred. Idite!

Treći član sovjetskoga borbenog tima nije znao što ga je pogodilo.

Umro je traţeći zaklon. Osam kolonista sada su se pribliţavali

Rusima iza leđa, dok je njihova pozornost bila usmjerena na

koloniju.

314

Iznenada se Steinmetz ukoči. Ĉovjek iza vođe okrenuo se baš kad

su Russell i Perry skočili na njega poput obrambenih igrača koji

jure na napadača.

Poručnik Petrov primijetio je sjene kad se dizao da potrči prema

stakleniku. Instinktivno se okrenuo u trenutku kad su se Russell

i Perry zabili u njega. Bio je profesionalac i trebao ih je pokositi

istog trenutka. Ali, oklijevao je djelić sekunde zbog zaprepaštenja.

Amerikanci su se pojavili na površini Mjeseca poput demona.

Uspio je ispaliti hitac koji je probio nadlakticu jednog napadača.

Zatim bljesne noţ.

Leučenkov pogled bio je usmjeren prema koloniji. Nije bio

svjestan pokolja koji se događao iza njega dok nije začuo

upozorenje Petrova. On se okrene i ostane ukočen u šoku.

Ĉetvorica njegovih ljudi bili su beţivotno ispruţeni na mjesečevoj

površini. Osam američkih kolonista pojavilo se ni od kuda i brzo

su ga opkoljavali. Iznenadna mrţnja eksplodira u njemu, i on

ispruţi oruţje.

Metak ga pogodi u bedro i on se nagne. Zgrčen u iznenadnom

bolu, on ispali dvadeset metaka. Većina je odletjela u mjesečevu

pustinju, ali dva pronađu cilj. Jedan od kolonista padne na leđa,

drugi se spusti na koljena drţeći se za rame.

Zatim drugi metak udari u njegov vrat. On nastavi pucati dok mu

se spremnik nije ispraznio, ali meci su odletjeli u prostor. Opsuje

i padne na tlo. Prokleti Amerikanci vikne u svojoj kacigi. Mislio je

o njima kao o vragovima koji nisu igrali igru prema pravilima.

Leţao je na leđima, gledajući bezlične prilike koje su stajale iznad

njega.

Oni se razdvoje kad jedan kolonist dođe do njega i klekne.

Steinmetz?, upita Leučenko slabo. Ĉujete li me?

Da, na vašoj sam frekvenciji, odgovori Steinmetz.

Ĉujem vas.

315

Vaše tajno oruţje... kako ste učinili da se ljudi pojave ni od kuda?

Steinmetz je znao da govori s umirućim čovjekom.

Obična lopata, odgovori on. Kako svi moramo nositi lunama

odijela pod pritiskom sa sistemima za odrţavanje ţivota, bilo je

jednostavno zakopati ljude u meko tlo.

Bili su označeni narančastim stijenama?

Da, sa skrivene platforme na padini kratera mogao sam ih

usmjeravati kada i gdje da vas napadnu iz pozadine.

Ne ţelim biti pokopan ovdje, promrmlja Leučenko. Recite mojoj

drţavi... recite im da nas jednoga dana dovedu kući.

Jedva je to izgovorio, ali Steinmetz ga je čuo. Svi ćete otići kući,

reče on. Obećavam vam to.

U Rusiji, Jasenjin se mrka lica okrene predsjedniku Antonovu.

Ĉuli ste, reče on kroz stisnute usne. Mrtvi su.

Mrtvi su, ponovi Antonov mehanički. Kao da su zadnje

Leučenkove riječi stigle s druge strane sobe.

Njegov komunikacijski uređaj bio je povezan s dva člana posade u

letjelici koji su ga spojili s našim komunikacijskim centrom,

objasni Kornilov.

Antonov se odmakne od prozora i spusti se teško na stolac. Bio je

golem čovjek, ali činilo se da se smanjio i uveo. On pogleda svoje

ruke i tuţno zavrti glavom. Loše planiranje, reče on tiho. Bacili

smo ţivote bojnika Leučenka i njegovih ljudi i nismo postigli

ništa.

Nije bilo vremena za planiranje prave misije, reče Jasenjin

neuvjerljivo.

Pod ovim okolnostima, učinili smo sve što smo mogli, doda

Kornilov.

Moţda ih još moţemo zaustaviti, reče Jasenjin gorko.

316

Kornilov pogleda generala.

Da pošaljemo bolje pripremljene snage?

Točno.

Još bolje, zašto ne sačekamo da se vrate?

Antonov radoznalo pogleda Kornilova.

Što sugerirate?

Razgovarao sam s Vladimirom Polevojem. Informirao me da je

GRU-ov obavještajni centar na Kubi presreo i identificirao glas i

videoprijenos s američke mjesečeve kolonije do lokacije izvan

Washingtona. Šalje nam kopije po kuriru. Jedna od njih otkriva

vrijeme povratka kolonista na Zemlju.

Vraćaju se?, upita Antonov.

Da, odgovori Kornilov.

Prema Polevoju, namjeravaju se spojiti s američkom svemirskom

stanicom za četrdeset šest sati, a zatim vratiti shuttleom

Gettysgurgu svemirsku luku Kennedy na Cape Canaveralu.

Anotovnoljevo lice se ozari. Onda ih još moţemo zaustaviti?

Jasenjin klimne. Moţemo ih uništiti u svemiru prije no što se

spoje sa svemirskom stanicom. Amerikanci se neće usuditi

uzvratiti kad ih suočimo sa zločinima koje su počinili nad nama.

Bolje je sačuvati našu retribuciju kao polugu, reče Kornilov

zamišljeno.

Polugu?

Kornilov se tajanstveno nasmiješi. Amerikanci imaju izreku, lopta

je na našoj strani. Oni su u defanzivi. Bijela kuća i Ministarstvo

vanjskih poslova vjerojatno već sada pišu odgovor na naš protest.

Ne glumite ulogu nacije ţrtve. Umjesto toga, upotrijebit ćemo

svoju polugu i uzrokovati događaj.

317

Kakav događaj?, upita Antonov, uspravivši se s interesom.

Zarobljavanje goleme količine podataka koje nose kolonisti.

Na koji način?

Smiješak napusti Kornilovljevo lice i njegov se izraz uozbilji.

Prisilit ćemo Gettysburg da se spusti na Kubu.

Četvrti dio

GETTYSBURG

Poglavlje XLIX

3. studenog, 1989. San Salvador

Pitt je bjesnio. Dva dana neaktivnosti bili su najgori dani njegovog

ţivota. Mogao je samo jesti, vjeţbati i spavati. Tek su ga trebali

pozvati da sudjeluje u pripremama. Redovno je proklinjao

pukovnika Kleista koji je podnosio njegove napade sa stoičkom

indiferentnošću, objašnjavajući mu strpljivo da njegov tim

specijalnih kubanskih snaga ne moţe napasti Cayo Santa Mariju

dok ne budu spremni. I ne, neće ubrzati pripreme. Rješavao se

frustracije plivajući do vanjskih grebena i penjući se na strme

stijene čiji su vrhovi gledali okolno more.

San Salvador, najmanji od bahamskih otoka, bio je poznat starim

mornarima po imenu otok Watling, prema zelotskom gusaru koji

je bičevao članove svoje posade koji nisu priznavali Sabat.

Vjerovalo se i da je to otok na kojem je Kolumbo prvi put stao na

318

obalu u Novom Svijetu. Imao je pitoresknu luku i bogatu

unutrašnjost punu jezera, i malo turista koji bi gledali njegovu

ljepotu posumnjalo bi da sadrţi golemi vojni kompleks za obuku i

instalaciju za promatranje raketa.

CIA je postavila svoje postrojenje na udaljenoj plaţi zvanoj French

Bay kod juţnog kraja otoka.

Nije bilo puta koji bi povezivao skriveni centar za obuku s

Cockburn Townom i zračnom lukom. Do tamo se stizalo jedino

malim brodom, kroz okolne morske grebene, ili helikopterom.

Pitt je ustao nešto prije izlaska sunca ujutro trećeg dana i brzo

otplivao pola milje, a zatim se vratio na obalu, roneći među

formacijama koralja. Dva sata kasnije izišao je iz tople vode i

ispruţio se na plaţi, preplavljen osjećajem bespomoćnosti dok je

gledao preko mora prema Kubi.

Sjena padne preko njegovog tijela, i on ustane. Ĉovjek tamne koţe

stajao je iznad njega, odjeven u široku pamučnu košulju i kratke

hlače. Njegova glatka, crna kosa odgovarala je golemim brkovima.

Tuţne oči gledale su s lica naboranoga zbog duge izloţenosti

vjetru i suncu, a kad se nasmiješio, usne su mu se jedva

pomaknule.

Gosp. Pitt?

Da.

Nismo formalno upoznati, ali ja sam bojnik Angelo Quintana.

Pitt ustane i rukuje se s njim.

Vi vodite misiju.

Quintana klimne.

Pukovnik Kleist mi kaţe da ste ga prilično zagnjavili.

Ostavio sam tamo prijatelje koji se bore za ţivot.

I ja sam ostavio prijatelje u Kubi, gosp. Pitt. Samo, oni su izgubili

svoju bitku. Moj brat i otac umrli su u zatvoru smo zato što ih je

319

član lokalnog komiteta, koji nam je dugovao novac, optuţio za

kontrarevolucionarnu djelatnost. Shvaćam vaš problem, ali

nemate monopol na ţaljenje.

Pitt nije ponudio sućut. Quintana mu se činio kao čovjek koji ne

priznaje tugu. Sve dok vjerujem da još ima nade, reče on čvrsto,

neću prestati poţurivati.

Quintana mu se nasmiješi. Sviđalo mu se to što je vidio u

Pittovim očima. To je bio čovjek kojem se moţe vjerovati kad

stvari zaguste. Ĉovjek koji ne zna definiciju neuspjeha.

Znači, vi ste taj koji je genijalno pobjegao iz Velikovljevog stoţera?

Tona sreće igrala je veliku ulogu.

Kako biste opisali moral trupa koje čuvaju postrojenje?

Ako mislite na njihovo mentalno stanje, rekao bih da se smrtno

dosađuju. Rusi nisu naviknuti na vlagu tropa. Djelovali su

usporeno.

Koliko ih obilazi otok?

Nisam vidio niti jednog.

A straţarnica kod prednjih vrata?

Samo dva straţara.

Lukav čovjek, taj Velikov.

Poštujete ga što je učinio da otok izgleda napušteno?

U pravu ste. Očekivao bih malu vojsku straţara i uobičajene

sovjetske sigurnosne mjere. Ali, Velikov ne razmišlja kao Rus. On

planira poput Amerikanca, usavršava plan poput Japanca, i

izvršava ga poput Nijemca. Ĉovjek je vrlo vješt stručnjak.

To sam i ja čuo.

Rekli su mi da ste ga upoznali.

Imali smo nekoliko razgovora.

320

Kakav je dojam ostavio na vas?

Ĉita Wall Street Journah

To je sve?

Govori bolji engleski od mene. Njegovi nokti su čisti i odrezani. A

ako je pročitao pola knjiga i časopisa u svojoj knjiţnici, zna više o

SAD-u i njegovim poreznim obveznicima od pola političara u

Washingtonu.

Vi ste vjerojatno jedini slobodni zapadnjak koji ga je vidio licem u

lice.

Nije to bio uţitak, vjerujte mi.

Quintana zamišljeno povuče noţnim prstom crtu u pijesku.

Ostaviti takvu vitalnu instalaciju bez osiguranja je otvoreni poziv

za infiltraciju.

Ne, ako zna da dolazite, reče Pitt.

U redu, kubanska radarska mreţa i ruski špijunski sateliti mogu

primijetiti svaki zrakoplov i brod u krugu od pedeset milja.

Spuštanje iz zraka ili s mora bilo bi nemoguće. Ali, podvodni

pristup mogao bi uspjeti.

Quintana zastane i naceri se. U vašem slučaju, plovilo je bilo

premalo da bi se pojavilo na radaru.

Moja zaliha prekooceanskih jahta bila je loša, reče Pitt lako.

Zatim se uozbilji. Nešto ste previdjeli.

Što?

Velikovljev mozak. Rekli ste da je vješt stručnjak. Nije sagradio

tvrđavu opkoljenu minama i bunkerima iz jednoga jednostavnog

razloga nije morao. Vi i pukovnik Kleist ste prokleti optimisti ako

mislite da će podmornica ili vaš PTPS, kako ga god zvali, prodrijeti

kroz njegovu mreţu osiguranja.

321

Quintanine obrve se skupe. Nastavite.

Podvodni senzori, objasni Pitt. Velikov je sigurno okruţio otok

senzorima na morskom dnu koji mogu otkriti kretanje trupa

podmornice u vodenoj masi i vrtnju njenih vijaka.

Naš PTPS je kreiran da prođe kroz takav sistem.

Ne, ako su Velikovljevi pomorski inţenjeri stavili senzorske

jedinice u razmaku od sto jarda. Jedino plova riba bi mogla proći

neprimijećeno. Vidio sam kamione u garaţi. Za deset minuta

Velikov moţe postaviti na obalu sigurnosne snage koje će pobiti

vaše ljude prije no što iziđu na plaţu. Predlaţem da vi i Kleist

reprogramirate svoje elektronske ratne igre.

Quintana zašuti. Njegov precizni plan iskrcavanja rušio mu se

pred očima. Naša računala su trebala voditi računa o tome, reče

on gorko.

Ona ne mogu znati ono što u njih nije uneseno, odgovori Pitt

filozofski.

Shvaćate, naravno, da to znači da moramo otkazati misiju. Bez

elementa iznenađenja nemamo nikakve nade da ćemo uništiti

instalaciju i spasiti gđu LeBaron i ostale.

Ne slaţem se.

Mislite da ste pametniji od našeg računala?

Pobjegao sam s otoka bez da su me primijetili. Mogu vas uvesti na

isti način.

U floti kada?, reče Quintana sarkastično.

Padaju mi na pamet modernije varijante.

Quintana pogleda Pitta razmišljajući.

Imate ideju koja bi mogla uspjeti?

Imam.

322

I biti izvedena na vrijeme?

Da. I uspjeti?

Bili biste sigurniji ako bih vam potpisao policu osiguranja?

Quintana osjeti u Pittovom tonu potpunu uvjerenost. Okrene se i

počne hodati prema glavnom logoru.

Dodite, gosp. Pitt. Vrijeme je da vas zaposlimo.

Poglavlje L

Fidel Castro sjedio je na stolcu za ribolov i zamišljeno promatrao

krmu jahte od četrdeset stopa. Njegova ramena bila su

pričvršćena remenima, a ruke u rukavicama drţale su teški štap

od fiberglasa, čiji je najlon, namotan na veliku rolu, nestajao u

blještećim valovima koje je stvarao brod. Mamac je uhvatila neka

barakuda u prolazu, ali to mu nije bilo vaţno. Misli mu nisu bile

na sabljarki.

Mišićavo tijelo koje mu je jednom pribavilo naslov najboljega

školskog sportaša Kube omekšalo je i proširilo se. Kovrčava kosa i

ţilava brada bili su sijedi, ali revolucionarna vatra u tamnim

očima još je gorjela kao onda kad je sišao s planina Sierra

Maestre prije trideset godina.

Nosio je bejzbolsku kapu, kupaće gaće, stare tenisice i sunčane

naočale. Nezapaljena havana visjela mu je iz kuta usta. On se

okrene i zakloni oči od blještavoga tropskog sunca.

Ţeliš da prekinem internacionalizam, upita on nadglasavajući

prigušen rad dvostrukih dizel motora. I odbacim našu politiku

širenja kubanskog utjecaja?

Raul Castro sjedio je na leţaljci, drţeći bocu piva.

323

Ne da je odbacimo, već da tiho spustimo zavjesu na naše vanjske

obveze.

Moj brat, tvrdi revolucionar. Što ti se dogodilo?

Vremena se mijenjaju, reče Raul jednostavno.

Hladan i nedostupan u javnosti, Fidelov mlađi brat privatno je bio

inteligentan i srdačan. Njegova kosa bila je crna, glatka i kratko

ošišana iznad ušiju. Promatrao je svijet s vilenjačkog lica, kroz

tamne, sitne oči. Uski brkovi širili su se iznad gornje usne, a

njihovi zašiljeni vrhovi završavali su točno iznad kutova usta.

Fidel protrlja gornjom stranom šake nekoliko kapi znoja koje su

mu se formirale iznad obrva. Ne mogu zaboraviti golemu cijenu u

novcu i krvi naših vojnika. A što je s našim prijateljima u Africi i

Amerikama? Da ih otpišem kao naše mrtve u Afganistanu?

Cijena koju je Kuba platila za uključenje u revolucionarne pokrete

veća je od dobitka. Dobili smo prijatelje u Angoli i Etiopiji. Što

nam oni mogu dati zauzvrat? Obojica znamo da je odgovor ništa.

Moramo se suočiti s time, Fidel, napravili smo greške. Ja ću prvi

priznati svoju. Ali, zaboga miloga, smanjimo naše gubitke i

vratimo se izgradnji Kube u veliku socijalističku naciju kojoj će

zavidjeti treći svijet. Postići ćemo mnogo više ako budu kopirali

naš primjer, nego ako im dajemo krv naših ljudi.

Traţiš od mene da okrenem leđa časti i principima.

Raul prijeđe hladnom bocom preko svojega oznojenog čela.

Pogledajmo istini u oči, Fidel. Bacili smo principe preko palube

kad je to bilo u najboljem interesu revolucije. Ako uskoro ne

primijenimo politiku i ne vitaliziramo stagnirajuću ekonomiju,

nezadovoljni ljudi mogli bi se pobuniti, unatoč ljubavi prema tebi.

Fidel ispljune cigaru preko palube i da znak posluţitelju da mu

donese drugu. Američki Kongres bio bi oduševljen da se moji ljudi

okrenu protiv mene.

324

Kongres me ne brine toliko kao Kremlj, reče Raul. Gdje god

pogledam, vidim izdajicu u Antonovljevom dţepu. Ne mogu više

vjerovati niti ljudima iz vlastitog osiguranja.

Kad američki predsjednik i ja sklopimo kubansko-američki pakt i

potpišemo ga, naši sovjetski prijatelji bit će prisiljeni smanjiti

pritisak svojih pipaka.

Kako moţemo završiti bilo što kad odbijaš sjesti i pregovarati s

njim?

Fidel zastane da upali novu cigaru koju mu je donio posluţitelj.

Da sada je vjerojatno zaključio da je moja ponuda da prekinem

veze sa Sovjetskim Savezom kako bih dobio ekonomske i

trgovačke ugovore sa SAD-om stvarna. Ako bih se činio previše

ornim za sastajanjem, postavili bi mi nemoguće uvjete. Neka se

malo znoji. Kad shvati da ne puzim pred vrata Bijele kuće, spustit

će svoje teţnje.

Predsjednik će biti još voljniji pristati na naše uvjete kad sazna za

povećanje broja Antonovljevih podanika u našoj vladi.

Fidel podigne cigaru da istakne svoju izjavu. Zato sam i dozvolio

da se to dogodi. Moramo igrati na američki strah da će naša vlada

postati marionetski reţim Sovjetskog Saveza.

Raul isprazni bocu piva i baci je u more. Samo nemoj čekati

predugo, brate, ili ćemo se naći bez posla.

To se neće dogoditi.

Fidelovo lice se raširi u osmijeh. Ja sam ljepilo koje drţi

revoluciju. Sve što moram učiniti je pojaviti se pred ljudima i

objaviti izdajice i sovjetsku zavjeru potkopavanja naše svete

suverenosti. A onda ćeš ti, kao predsjednik Savjeta ministara,

objaviti prekid svih veza s Kremljem. Svi nezadovoljnici će biti

zamijenjeni. Jednim zamahom sjekire prerezat ću veliki dug

Moskvi i ukloniti sankcije SAD-a na trgovinu.

Što prije, to bolje.

325

U mome govoru tijekom proslave Dana obrazovanja.

Raul provjeri kalendar na svojem satu. Za pet dana.

Savršena prilika.

Osjećao bih se bolje kad bismo mogli testirati predsjednikovo

raspoloţenje prema tvojem prijedlogu.

Ostavljam tebi da kontaktiraš Bijelu kuću i središ sastanak s

njenim predstavnicima tijekom proslave Dana obrazovanja.

Prije tvojega govora, nadam se.

Naravno.

Ne iskušavaš li sudbinu čekajući do zadnjeg trenutka?

Predsjednik će me podrţati, reče Fidel kroz oblak dima.

Nemoj sumnjati. Moj poklon u vidu trojice sovjetskih astronauta

trebao bi mu pokazati moje dobre namjere.

Raul se namršti. Moţda nam je već poslao odgovor.

Fidel se okrene i pogleda ga oštro. To mi je novost.

Nisam došao k tebi samo zbog pretpostavke, reče Raul nervozno.

Ali, sumnjam da je predsjednik upotrijebio cepelin Raymonda

LeBarona da prokrijumčari poslanika iza leđa sovjetskoj

obavještajnoj sluţbi.

Blagi Boţe, nije li on uništen napadom našeg helikoptera?

Glupa greška, prizna Raul. Nije bilo preţivjelih.

Fidelovo lice pokaţe zbunjenost. Zašto nas je onda američko

ministarstvo vanjskih poslova optuţilo za zarobljavanje gđe

LeBaron i njene posade?

Nemam pojma. Zašto mi se taje te stvari?

326

Izvješće je poslano, ali nije pročitano, kao i mnoga druga. Postao

si nedostupan, veliki brate. Tvoja usmjerenost na detalje nije više

što je bila.

Fidel bijesno namota najlon i odveţe remenje stolca za ribolov.

Reci kapetanu da vrati brod u luku.

Što namjeravaš učiniti? Fidel se široko nasmije s cigarom u

ustima.

Idem u lov na patke.

Sada? Danas?

Ĉim stignemo na obalu, odlazim u svoje utočište izvan Havane, a

ti ideš sa mnom. Ostat ćemo skriveni, bez primanja poziva i

sastanaka, sve do Dana obrazovanja.

Misliš li da je to mudro, ostaviti predsjednika da čeka, odsjeći se

od sovjetske unutarnje prijetnje?

Kako nam to moţe štetiti? Kotači američkih vanjskih poslova

okreću se poput kotača na volovskim kolima. Ako je njegov

poslanik mrtav, predsjednik moţe samo zuriti u zid i čekati moju

sljedeću poruku. Što se tiče Rusa, još nije dobra prilika da

naprave svoj potez.

On lako udari Raula po ramenu. Razvedri se, mali brate. Što se

moţe dogoditi za sljedećih pet dana što ti i ja ne bismo mogli

kontrolirati?

To se pitao i Raul. Pitao se i kako to da mu je pod vrućim

karipskim suncem hladno kao u grobu.

Ubrzo nakon ponoći, general Velikov stajao je ukočeno kraj svojeg

stola kad se vrata dizala otvore i u radnu sobu uđe Lav Majski.

Velikov ga hladno pozdravi.

Druţe Majski. Neočekivano zadovoljstvo.

Druţe generale.

327

Mogu li vam ponuditi osvjeţenje?

Ova vlaga je prokletstvo, odgovori Majski, brišući rukom čelo

pogleda znoj na prstima. Dobro bi mi došla čaša ledene votke.

Velikov podigne slušalicu i izda kratku zapovijed. Zatim pokaţe

prema fotelji. Molim vas, raskomotite se.

Majski umorno padne u meku koţnu fotelju i zijevne zbog

vremenske razlike. Ţao mi je što niste obaviješteni o mojem

dolasku, generale, ali drug Polevoj je mislio da je bolje ne riskirati

da Amerikanci presretnu i dešifriraju vaše nove upute.

Velikov podigne obrvu u uvjeţbanom pokretu i oprezno pogleda

Majskog. Nove upute?

Da, vrlo komplicirana operacija.

Nadam se da mi šef KGB-a ne naređuje da odgodim projekt

atentata na Castra.

Nikako. Zapravo, moram vam reći da će brodovi s traţenim

teretom za taj posao stići u havansku luku pola dana prije roka.

Velikov zahvalno klimne. Dobro će nam doći višak vremena.

Jeste li naišli na probleme?, upita Majski.

Sve ide glatko.

Sve?, ponovi Majski. Drug Polevoj nije bio sretan zbog bijega

jednog od zarobljenika.

Ne mora brinuti. Ribar je pronašao tijelo nestalog čovjeka u svojoj

mreţi. Tajna instalacije još je sigurna.

A što je s drugima? Morate znati da američko Ministarstvo

vanjskih poslova zahtijeva od kubanskih vlasti njihovo

oslobađanje.

Loš blef, odgovori Velikov. CIA nema nikakav dokaz da su uljezi

još ţivi. Ĉinjenica da Washington zahtijeva njihovo oslobađanje od

Kubanaca umjesto od nas dokazuje da pucaju u mrak.

328

Pitanje je što gađaju? Majski zastane i izvadi platinastu kutiju za

cigarete iz dţepa na grudima.

On zapali dugu cigaretu bez filtera i izdahne dim prema stropu.

Ništa ne smije spriječiti Rum i kolu.

Castro će odrţati govor kao što je obećao.

Moţete li biti sigurni da se neće iznenada predomisliti?

Ako se povijest ponavlja, mi smo na čvrstom tlu. El Jefe maximo,

veliki šef, još nikada nije propustio priliku da odrţi govor.

Slučajna nezgoda, bolest, uragan?

Neke stvari su izvan ljudske kontrole, ali ja ne namjeravam

zabrljati.

Straţar u odori pojavi se s rashlađenom bocom votke i čašom u

ledu. Samo jednu čašu, generale? Nećete mi se pridruţiti?

Moţda kasnije popijem brandy.

Velikov je strpljivo sačekao da Majski popije trećinu boce. Zatim

progovori. Mogu li zamoliti zamjenika čelnika Direkcije prvih

šefova da me upozna s novom operacijom?

Naravno, reče Majski razgovorljivo. Upotrijebit ćete svu

raspoloţivu elektroničku opremu kojom raspolaţete da prisilite

svemirski shuttle SAD-a da sleti na kubansko područje.

Jesam vas dobro čuo?, upita Velikov zapanjeno.

Zapovijedi, koje dolaze od predsjednika Antonova, su da prodrete

u računalne kontrolne senzore shuttlea Gettysburg između

njegovog ulaska u Zemljinu atmosferu i slijetanja u Cape

Canaveral, te da ga prisilite da sleti u našu zračnu luku kod

Santa Clare.

Mršteći se, zbunjen, Velikov je otvoreno gledao Majskog kao da je

predstavnik KGB-a poludio. Ako smijem reći, to je najluđi plan

koji je direkcija ikad smislila.

329

Bez obzira, razradili su ga naši svemirski znanstvenici, reče

Majski poletno. On stavi nogu na veliku činovničku torbu.

Podaci za programiranje računala i obuku osoblja su ovdje.

Moji ljudi su komunikacijski inţenjeri.

Velikov je izgledao potpuno izgubljeno, a tako je i zvučao.

Oni nemaju pojma o svemirskoj dinamici.

I ne moraju znati ništa. Računala će sve obaviti umjesto njih.

Najvaţnije je da vaša oprema na otoku ima mogućnost nadjačati

Svemirski kontrolni centar u Hustonu i preuzeti upravljanje

shuttleom.

Kad bi se to trebalo dogoditi?

Prema NASA-i, Gettysburg počinje ulaziti u Zemljinu atmosferu

otprilike dvadeset devet sati od sada.

Velikov samo klimne glavom. Šok se brzo istopio i on vrati

potpunu kontrolu um mu je radio mirno, kao u pravog

profesionalca.

Naravno, učinit ću sve što je u mojoj moći, ali moram reći da će

nam trebati više od običnog čuda za postizanje nevjerojatnog.

Majski popije još jednu čašu votke i odbaci Velikovljev pesimizam

zamahom ruke.

Vjera, generale, ne u čuda, već u mozgove sovjetskih

znanstvenika i inţenjera. To će spustiti najnapredniju američku

svemirsku letjelicu na kubansku pistu.

Giordino je sumnjičavo zurio u tanjur na svojem krilu.

Prvo nam daju napoj, a sada biftek i jaja. Ne vjerujem tim

gadovima. Vjerojatno su ga začinili arsenom.

Jednostavan trik da nam podignu nade prije no što će nas

ponovno rasturiti, reče Gunn, navalivši na meso.

330

Ali ja ću ga ignorirati.

Ovo je treći dan da nas nasilnik iz sobe šest ostavlja na miru.

Nešto smrdi.

Više bi volio da ti slomi još jedno rebro?, promrmlja Gunn između

zalogaja.

Giordino ubode jaja vilicom, odustane od sumnjičavosti i proba

ih. Vjerojatno nas tove prije no što će nas ubiti.

Nadam se da su i Jessie ostavili na miru.

Sadisti poput Glya uţivaju tući ţene.

Jesi li se ikad pitao zašto Velikov nikada ne prisustvuje Glyevim

zabavama?

Za Ruse je tipično da puste da stranac obavi prljav posao, ili

moţda ne moţe podnijeti pogled na krv. Kako bih ja to mogao

znati?

Iznenada se vrata otvore i Foss Gly uđe u ćeliju. Debele, izbočene

usne bile su raširene u osmijeh, a zjenice duboke, crne i prazne.

Uţivate u večeri, gospodo?

Zaboravili ste vino, reče Giordino s prijezirom.

A ja volim umjereno pečeni odrezak.

Gly mu se pribliţi i zamahne šakom prema Giordinovom grudnom

košu prije no što je ovaj mogao pogoditi njegove namjere.

Giordino zastenje, a cijelo mu se tijelo zgrči. Lice mu poprimi

pepeljastu boju koţe, ali on se ipak naceri, dok mu je krv tekla

niz dlake neobrijane brade s mjesta gdje su se zubi zabili u donju

usnu.

Gunn ustane sa svojeg leţaja i zamahne svojim tanjurom prema

Glyevoj glavi jaja zaspu mučiteljevo lice, a polupojedeno meso ga

pogodi u usta.

331

Glupa reakcija, reče Gly, bijesno šapćuči, koju ćeš poţaliti. On

posegne dolje, uhvati Gunnov slomljeni članak i snaţno ga

okrene.

Gunn stisne šake, očiju punih boli, ali ne proizvede zvuk. Gly se

odmakne i prouči ga, naizgled fasciniran.

Ĉvrst si, vrlo čvrst, za malog čovjeka.

Otpuzi natrag u svoju rupu, govno, prostenje Giordino, još uvijek

dolazeći do daha.

Tvrdoglav, tvrdoglav, uzdahne Gly umorno. Na trenutak se u

njegovim očima pojavi zamišljen izgled, a zatim se vrati crna

praznina, hladna i zla. A, da, omeli ste me. Došao sam vam

donijeti novosti o vašem prijatelju Dirku Pittu.

Što je s njim?

Pokušao je pobjeći i utopio se.

Laţeš, reče Gunn.

Bahamski ribar ga je pronašao. Američki konzulat je već

identificirao tijelo, ili ono što je ostalo od njega kad su morski psi

završili svoj posao.

Zatim Gly obriše jaja s lica, uzme biftek s Giordinovog tanjura,

baci ga na pod i zabije u njega čizmu. Bon appetit, gospodo.

On iziđe iz ćelije i zaključa vrata iza sebe.

Giordino i Gunn gledali su se jedan dugi trenutak, iznenada

shvativši. Zatim im se lica ozare širokim osmijesima koji brzo

prijeđu u smijeh.

Uspio je vikne Giordino, nadjačavši bol.

Dirk je stigao kući!

332

Poglavlje LI

Vrhunski eksperimenti na svemirskog stanici Columbus bili su

proizvodnja egzotičnih lijekova, uzgajanje čistih kristala za

računalne poluvodičke čipove, te opservacija gamazraka. Ali,

temeljna aktivnost četrdesetotonskog naselja na rubu zadnje

granice bila je popravak i servisiranje satelita.

Jach Sherman, zapovjednik stanice, bio je u cilindričnom modulu

za odrţavanje pomaţući timu inţenjera da uvedu satelit u postolje

za popravak, kad se na centralnom zvučniku začuje glas.

Imaš vremena, Jack?

Tu sam.

Moţeš li doći do zapovjednog modula?

Što je?

Neki šaljivčina nam prodire u komunikacijske kanale.

Pošalji mi to ovamo.

Bolje da dođeš gore.

Daj mi nekoliko minuta.

Kad su učvrstili satelit i zatvorili otvor, Sherman skine svoje

odijelo i gurne čizme u par tračnica. Zatim kliţućim pokretima

krene besteţinskim prostorom do mozga stanice. Njegov glavni

inţenjer za komunikacije i elektroniku klimne mu kad se pribliţio.

Slušaj ovo.

On progovori u mikrofon na kontrolnoj ploči.

Molim vas, ponovno se identificirajte.

Nastane kratka pauza, a zatim se začuje Columbus, ovdje

kolonija Jersey. Traţimo dozvolu za pristajanje na vašu stanicu.

333

Inţenjer se okrene i pogleda Shermana.

Što misliš? Sigurno neki luđak sa Zemlje.

Sherman se nagne nad ploču. Kolonija Jersey, ili kako se god

zvali, ovo je zatvoreni NASA-in kanal. Ometate procedure

svemirske komunikacije. Molim vas, prekinite.

Nikako, začuje se čudan glas. Naše lunarno vozilo će se sastati s

vama za dva sata. Molimo, dajte nam upute o pristajanju.

Lunarno, što?

Shermanovo lice zgrči se u bijesu. Houston, čujete li me?

Ĉujemo, začuje se glas iz Svemirskog kontrolnog centra u

Houstonu.

Što mislite o tome?

Pokušavamo to riješiti, Columbus. Molim vas, ostanite na vezi.

Ne znam tko si, momče, otrese se Sherman, ali u velikoj si nevolji.

Zovem se Eli Steinmetz. Molim vas, pripremite medicinsku

pomoć. Imam na palubi dvojicu povrijeđenih ljudi.

Sherman udari šakom u naslon inţenjerova stolca. Ovo je ludo.

S kim razgovaram?, upita Steinmetz.

Ovdje Jack Sherman, zapovjednik Columbusa.

Ţao mi je što naglo upadamo, Shermane, ali mislio sam da su vas

obavijestili o našem dolasku.

Prije no što je Sherman mogao odgovoriti, javi se Houston.

Columbus, njegovi signali ne dolaze sa Zemlje, ponavljam, ne

dolaze sa Zemlje. Potječu iz svemira iza vas.

U redu, momci, u čemu je štos?

Glas NASA-inog direktora svemirskih letova se umiješa.

334

Nema štosa. Jack, ovdje Irwin Mitchell. Pripremi posadu da primi

Steinmetza i njegove koloniste.

Kakve koloniste?

Vrijeme je da se pojavi netko iz unutarnje jezgre, reče Steinmetz.

Na trenutak sam pomislio da ćemo morati razbiti prednja vrata.

Ţao mi je, Eli. Predsjednik je mislio da je najbolje da šutimo dok

ne stignete do Columbusa.

Hoće li mi netko reći što se događa?, upita Sherman očajno.

Eli će ti objasniti kad se sastanete, odgovori Mitchell. Zatim se

obrati Steinmetzu. Kako su ranjenici?

Odmaraju se, gospodine, ali jedan će trebati kiruršku operaciju.

Metak mu se zabio blizu baze mozga.

Ĉuo si, Jack, reče Mitchell. Obavijesti posadu shuttlea. Morat će

ubrzati svoj odlazak.

Ja ću se pobrinuti za to, reče Sherman. Njegov glas bio je miran,

ali bio je previše inteligentan da ne bude zbunjen.

Ali, odakle dolazi ta... ta kolonija Jersey?

Bi li vjerovao da dolazi s Mjeseca?, odgovori Mitchell.

Ne, reče Sherman kratko. Bogami, ne bih.

Soba Theodora Roosevelta u Zapadnom krilu Bijele kuće nekada

se zvala Soba riba, jer je sadrţavala akvarije i ribolovne trofeje

Franklina Theodora Roosevelta. Pod Richardom Nyconom

namještena je u stilu kraljice Anne i Chippendale, te korištena za

sastanke osoblja i povremene konferencije za tisak. Zidovi i pod

bili su obojeni svijetlim i tamnim nijansama terakote. Slika

Deklaracije nezavisnosti visjela je na istočnom zidu iznad drvenog

postolja. Teddy Roosevelt strogo je promatrao sobu s juţnog zida,

naslikan kako sjedi na konju sliku je napravio Tade Styka u

Parizu. Predsjednik je više volio tu intimnu sobu od formalnije

Vladine sobe za vaţne diskusije, jer nije bilo prozora. Sjedio je na

335

čelu konferencijskog stola i pisao nešto u notes. S lijeve strane

sjedio je ministar obrane Jess Simmons. Kraj njega je bio direktor

CIA-e Martin Brogan, te Dann Fawcett i Leonard Hudson.

Douglas Oates, drţavni tajnik, sjedio je s njegove lijeve strane, a

do njega savjetnik za nacionalnu sigurnost Alan Mercier, te

general zračnih snaga Allan Post, koji je vodio vojni svemirski

program.

Hudson je više od sat vremena upoznavao predsjednikove ljude o

povijesti kolonije Jersey. U početku su bili zapanjeni i tihi. Zatim

je uzbuđenje prevladalo i zasuli su ga nizom pitanja na koje je

Hudson odgovarao dok predsjednik nije naručio ručak.

Potpuna zaprepaštenost zamijenjena je entuzijastičnim

čestitanjem Hudsonu i njegovoj unutarnjoj jezgri, koje se polako

svelo na tmurnu stvarnost nakon izvješća o konfliktu sa

sovjetskim astronautima.

Kad se kolonisti sigurno vrate u Cape Canaveral, reče

predsjednik, moţda bih mogao smiriti Antonova ponudivši mu

nešto podataka koje su prikupili Steinmetz i njegov tim.

Zašto bismo dali bilo što?, upita Simmons. Već su nam ukrali

dosta tehnologije.

Ne poričem to, reče predsjednik. No, da su naši poloţaji obrnuti,

ne bih im dozvolio da nekaţnjeno prođu s ubojstvom naših

astronauta.

Na vašoj sam strani, predsjedniče, reče drţavni tajnik Oates.

Ali da je stvarno tako, kakvu bi osvetu izvršili?

Jednostavno, reče general Post. Da sam ja Antonov, naredio bih

da se Columbus skine s neba.

Strašna pomisao, ali moramo je uzeti ozbiljno, reče Brogan.

Sovjetski vođe sigurno osjećaju da imaju boţansko pravo uništiti

stanicu i sve na njoj.

Ili shuttle i njegovu posadu, doda Post.

336

Predsjednik pogleda generala.

Mogu li se Columbus i Gettysburg zaštititi?

Post lagano zavrti glavom. Naš laserski obrambeni sustav neće

biti funkcionalan još četrnaest mjeseci. Dok su u svemiru, stanica

i shuttle su ranjivi za sovjetske ubojite satelite Kozmos 1400.

Moţemo zaštititi Gettysburg tek nakon što uđe u Zemljinu

atmosferu.

Predsjednik se okrene Broganu.

Kako ti to vidiš, Martine?

Ne mislim da će napasti Columbus. Time bi izloţili opasnosti

svoju stanicu Saljut 10. Mislim da će napasti shuttle.

Ledena tišina nastane u Rooseveltovoj sobi dok je svaki čovjek bio

zaokupljen vlastitim mislima. Zatim se Hudsonovo lice ozari, i on

lupne olovkom po stolu.

Nešto smo previdjeli, reče on mirnim tonom.

Što?, upita Fawcett.

Stvarni cilj napada na koloniju Jersey.

Brogan nastavi spasiti obraz uništivši sve tragove našeg

dostignuća u svemiru.

Ne uništiti, već ukrasti, reče Hudson ţustro. Ubijanje kolonista

nije bila kazna oko za oko. Jess Simmons je pogodio. Za Kremlj je

vaţno zarobljavanje netaknute baze kako bi dobili tehnologiju,

podatke, i rezultate milijarda dolara i dvadesetpetogodišnjeg rada.

To je bio njihov cilj. Osveta je sekundarna.

Ima pravo, reče Oates. Osim što je kolonija otvorena, sad kad su

kolonisti na putu prema Zemlji.

Našim lunarnim vozilom moţemo dovesti drugu posadu na

lokaciju za dva tjedna, reče Hudson.

337

Dva astronauta sjede u Selenosu 8. Što ih sprječava da

jednostavno ne preuzmu napuštenu koloniju?

Ţao mi je, odgovori Hudson. Zaboravio sam spomenuti da je

Steinmetz transportirao pet mrtvih Rusa natrag do letjelice za

slijetanje na Mjesec i prenio ih na njenu palubu. Zatim je prisilio

preţivjelu posadu da uzlete i vrate se na Zemlju, prijeteći da će ih

raznijeti zadnjom raketom u svojem lanseru.

Šerif je počistio grad, reče Brogan s divljenjem.

Jedva čekam da upoznam tog momka.

Ne bez cijene, reče Hudson tiho. Steinmetz dovodi dvojicu ozbiljno

ranjenih ljudi i jedno tijelo.

Kako se zove poginuli?, upita predsjednik.

Dr. Kurt Perry, briljantni biokemičar.

Predsjednik klimne Fawcettu.

Pobrini se da dobije odgovarajući pogreb.

Nastane mala pauza, a zatim Post vrati diskusiju na temu.

U redu, Sovjeti nisu dobili koloniju, što im je ostalo?

Gettysburg, odgovori Hudson.

Rusi još imaju priliku ukrasti znanstvene podatke.

Otevši shuttle u zraku?, izjavi Simmons sarkastično.

Nisam znao da je Buck Rogers na njihovoj strani.

Ne trebaju ga, odgovori Hudson.

Tehnički je moguće programirati devijaciju u sustave vođenja.

Računala se mogu prevariti da pošalju krive signale opremi za

kontroliranje leta Gettysburga. Postoji tisuću različitih načina za

338

skretanje shuttlea s kursa za nekoliko stupnjeva. Ovisno o

udaljenosti od mjesta slijetanja, moglo bi ga se navesti da skrene i

tisuću milja od svemirske luke Kennedy na Cape Canaveralu.

Ali piloti mogu isključiti automatski sistem i sletjeti ručno,

protestirao je Post.

Ne ako misle da Houston nadzire njihov povratak.

Je li to moguće?, upita predsjednik s nevjericom.

Alan Mercier klimne. Ako Sovjeti imaju lokalne prijenosnike s

kapacitetom nadjačavanja unutarnje elektronike shuttlea i

prigušivanja svih signala iz Houstona.

Predsjednik izmijeni mračan pogled s Broganom.

Cayo Santa Maria, promrmlja Brogan potišteno.

Otok sjeverno od Kube s moćnim postrojenjem za prijenos i

prisluškivanje, te dovoljno ljudi da obave taj posao, objasni

predsjednik ostalima.

Moţda ne znaju da su naši kolonisti napustili Mjesec, reče

Fawcett s nadom.

Znaju, odgovori Hudson. Otkako su njihovi špijunski sateliti

usmjereni prema koloniji Jersey, prate sve naše prijenose.

Morat ćemo napraviti plan za neutraliziranje opreme na otoku,

predloţi Post.

Brogan se nasmiješi. Slučajno je ta operacija već u tijeku.

Post uzvrati osmijeh. Ako planirate ono što ja mislim, samo bih

htio znati kada.

Priča se to su samo glasine, pazite da će kubanske snage

pokrenuti napad na otok noćas poslije ponoći.

A kada se shuttle vraća kući?

Sutra u 05.00, odgovori Post.

339

To rješava stvar, reče predsjednik. Obavijestite zapovjednika

Columbusa da zadrţi Gettysburg na platformi dok mu ne budemo

mogli jamčiti siguran povratak.

Svi oko stola bili su zadovoljni, osim Hudsona. On je izgledao

poput dječaka kojemu je lokalni šinter uzeo psića.

Ţelio bih, promrmlja on za sebe, da sve prođe tako jednostavno.

Poglavlje LII

Velikov i Majski stajali su na balkonu tri razine iznad

elektroničkog centra za prisluškivanje i gledali malu vojsku

muškaraca i ţena koja je rukovala sofisticiranim elektronskim

uređajima. Dvadeset četiri sata na dan, divovske antene na Kubi

presretale su civilne telefonske pozive u SAD-u i vojne

radiosignale, prenoseći ih na Cayo Santa Mariju, gdje su ih

unosili u računala radi dešifriranja i analize.

Stvarno vrhunski posao, generale, reče Majski.

Izvješća o vašoj instalaciji bila su previše skromna.

Ne prođe dan da ne nastavimo sa širenjem, reče Velikov ponosno.

Osim poslovnog dijela kompleksa, tu je i dobro opskrbljena

blagovaonica i centar za tjelovjeţbu sa saunom i opremom za

vjeţbanje. Ĉak imamo i sobu za zabavu i brijačnicu.

Majski podigne pogled na dva zaslona udaljena deset do petnaest

stopa, na različitim zidovima. Lijevi zaslon sadrţavao je računalno

stvorene prikaze dok je desni prikazivao razne podatke i

komplicirane grafove.

Jesu li vaši ljudi utvrdili stanje mjesečevih kolonista?

General klimne i podigne slušalicu telefona. Progovori nekoliko

riječi gledajući salu s opremom. Ĉlan posade za konzolom pogleda

340

gore i mahne rukom. Zatim se dva zaslona na trenutak zatamne i

ponovno oţive s novim podacima.

Kompletan proces, reče Velikov pokazavši desni zaslon.

Moţemo pratiti gotovo sve što se prenosi između njihovih

astronauta i kontrole u Houstonu. Kao što moţete vidjeti, lunarni

transporter mjesečevih kolonista pristao je prije tri sata uz

svemirsku stanicu.

Majski je bio fasciniran dok je njegov pogled lutao prikazima

informacija. Nije se mogao natjerati prihvatiti činjenicu da

američka obavještajna sluţba sigurno zna isto toliko ako ne i više,

o njihovim svemirskim pothvatima.

Komuniciraju li šifrirano?, upita on.

Povremeno, ako se radi o vojnoj misiji, ali NASA obično otvoreno

razgovara sa svojim astronautima.

Kao što moţete vidjeti na prikazu podataka, kontrolni centar u

Houstonu naredio je Gettysburgu da odgodi svoj polazak za sutra

ujutro.

Ne sviđa mi se to.

Ne vidim u tome ništa sumnjivoga. Predsjednik vjerojatno treba

vremena za pokretanje goleme propagandne kampanje koja će

objaviti još jedan američki svemirski trijumf.

Ili moţda znaju za naše namjere.

Majski zašuti, izgubljen u mislima. Oči su mu imale zabrinut

izgled brzo je pljeskao dlanom o dlan. Velikov ga pogleda

zabavljajući se. Ako to na bilo koji način remeti vaše planove,

mogu upasti na frekvenciju kontrolnog centra u Houstonu i izdati

laţnu naredbu.

Moţete to učiniti?

Mogu.

Simulirati naredbu shuttleu da krene prema Zemlji?

341

Da.

I zavarati zapovjednike stanice i shuttlea?

Nikada neće primijetiti razliku u glasovima. Naši računalni

sintesajzeri imaju više no dovoljno zabiljeţenih razgovora za

savršeno imitiranje glasa, naglaska, i verbalnih navika barem

dvadeset različitih NASA-inih časnika.

Što će zaustaviti Houston da opozove naredbu?

Mogu ometati njihov prijenos dok ne bude prekasno. Zatim, ako

su upute naših znanstvenika koje ste mi dali točne, isključit ćemo

letačke sisteme shuttlea i spustiti ga u Santa Claru.

Majski uputi Velikovu dug i čvrst pogled. Zatim reče; Učinite to.

Predsjednik je spavao kao zaklan kad telefon kraj njegovog

kreveta tiho zazvoni. On se prevrne i pogleda osvijetljeni brojčanik

na svojem ručnom satu. Bilo je deset minuta poslije jedan ujutro.

On odgovori. Reci.

Glas koji je odgovorio pripadao je Danu Fawcettu.

Ţao mi je što vas budim, gosp. predsjedniče, ali iskrsnulo je nešto

što biste trebali znati.

Slušam. Što je?

Upravo sam dobo poziv od Irwina Mitchella iz NASA-e. Rekao je

da se Gettysburg odvojio od Columbusa i priprema se za ulazak u

atmosferu.

Predsjednik se uspravi, probudivši ţenu kraj sebe.

Tko je izdao zapovijed?, upita.

Mitchell ne zna. Sve komunikacije između Houstona i svemirske

stanice su prekinute zbog neke čudne interferencije.

Kako onda zna da se shuttle odvojio?

342

General Fisher je pratio Columbus iz Centra za svemirske

operacije u Colorado Springsu otkako je Steinmetz napustio

koloniju Jersey. Osjetljive kamere u sredini uhvatile su kretanje

kad je Gettysburg napustio dok. Nazvao me čim su ga obavijestili

o tome.

Predsjednik ljutito udari po madracu. Prokletstvo!

Uzeo sam si slobodu obavijestiti Jessa Simmonsa. Već je poslao

dva taktička eskadrona zračnih snaga u zrak kako bi ispratili i

zaštitili shuttle čim uđe u atmosferu.

Koliko vremena imamo do slijetanja Gettsyburga?

Od inicijalnih priprema za slijetanje do dodirivanja piste, oko dva

sata.

Rusi su iza toga.

Svi se slaţu, potvrdi Fawcett. Još ne moţemo biti sigurni, ali sve

ukazuje na Kubu kao izvor Houstonovih problema s

radioprijenosom.

Kada će Broganov specijalni tim napasti Cayo Santa Mariju?

U 02.00 sati.

Tko ih vodi do tamo?

Samo da pogledam ime u CIA-inom izvješću.

Fawcett ode na trideset sekunda i vrati se. Misijom rukovodi

mornarički pukovnik Ramon Kleist.

Znam ime. Kleist je dobio Kongresnu medalju časti.

Ima još nešto.

Što?

Kleistove ljude vodi Dirk Pitt.

Predsjednik uzdahne gotovo tuţno. On je već dao previše. Je li

njegova prisutnost apsolutno potrebna?

343

Njegova ili ničija, reče Fawcett.

Mogu li na vrijeme uništiti centar za ometanje?

Iskreno, moram reći da je to kocka.

Reci Jessu Simmonsu da bude u Ratnoj sobi, reče predsjednik

ozbiljno. Ako nešto pođe krivo, bojim se da će jedina alternativa

sovjetskom zarobljavanju Gettsyburga biti da ga mi sami srušimo.

Shvaćaš li to, Dan?

Da, gospodine, reče Fawcett, iznenada problijedjevši.

Prenijet ću mu vašu poruku.

Poglavlje LIII

Zaustavite sve, naredi Kleist. On provjeri očitavanje na

instrumentu satelita Navstar i stavi šestar na ravnu kartu.

Sedam smo milja istočno od Cayo Santa Marije. Dalje ne smijemo

s PTPS-om.

Bojnik Quintana, odjeven u sivocrnu borbenu odoru, pogleda

ţutu oznaku na karti. Trebat će nam oko četrdeset minuta da

skrenemo na jug i iskrcamo se s kubanske strane.

Vjetar je lagan i more je gotovo mirno. Dobro je što nema mjeseca.

Potpuni je mrak.

To je dobro, ali i loše, reče Quintana teško. Dobro smo skriveni,

ali nećemo moći vidjeti moguće straţare. Naš glavni problem,

kako ga ja vidim, jest to što ne znamo točno poloţaj postrojenja.

Mogli bismo se iskrcati miljama od njega.

344

Kleist se okrene i pogleda visoku, autoritativnu priliku koja se

naslanjala na zid. Bio je odjeven u istu noćnu borbenu odoru kao

i Quintana. Prodorne zelene oči uhvate Kleistov pogled.

Još uvijek ne moţete odrediti lokaciju?

Pitt se uspravi, nasmiješi svojim ljubaznim indiferentnim

smiješkom, i jednostavno reče; Ne.

Niste baš ohrabrujući, reče Quintana zlobno.

Moţda, ali barem sam iskren.

Kleist progovori prijekorno. Ţalimo, gosp. Pitt, što vizualni uvjeti

nisu bili idealni tijekom vašeg bijega. Ali bili bismo zahvalni kad

biste bili malo specifičniji.

Pittov osmijeh nestane. Gledajte, pristao sam usred uragana i

otišao usred noći. Oba događaja su se odvila na suprotnoj strani

otoka od mjesta na kojem bismo trebali pristati. Nisam mjerio

udaljenosti, niti bacao za sobom mrvice kruha. Teren je bio ravan,

bez brda i potoka kao markera. Samo palme, grmlje i pijesak.

Antena je bila na pola milje zapadno od sela. Postrojenje, još milju

dalje. Kad nađemo cestu, postrojenje će biti na lijevoj strani. To je

najbolje što vam mogu ponuditi.

Quintana rezignirano klimne.

Pod takvim okolnostima, ne moţemo niti traţiti više.

Ĉlan posade odjeven u stare traperice i majicu uđe kroz otvor u

kontrolnu sobu. Tiho doda dešifriranu poruku Kleistu i ode.

Bolje da to nije prekid misije u zadnjoj minuti, reče Pitt oštro.

Daleko od toga, promrmlja Kleist.

Više nešto kao novi obrat.

On po drugi put prouči poruku, a na njegovom obično hladnom

licu pojavi se briga. On doda poruku Quintani, koji je pročita, a

zatim stisne usne prije no što će papir dodati Pittu. Pisalo je

345

Svemirski shuttle Gettysburg napustio je stanicu i priprema se za

ulazak u atmosferu. Svi kontakti izgubljeni. Elektronika vaše

mete prodrla je u računala za navođenje i preuzela upravljanje.

Očekuje se devijacija kursa kako bi se letjelica spustila na Kubu

u 03.40. Brzina je od najveće vaţnosti. Teška kriza ako

postrojenje ne bude uništeno na vrijeme. Sretno.

Lijepo od njih što su nas upozorili u posljednji trenutak, reče Pitt

mrko. A 03.40 je za manje od dva sata od sada.

Quintana oštro pogleda Kleista.

Mogu li Sovjeti zaista to učiniti?

Kleist nije slušao. Njegov pogled vrati se na kartu i on napravi

malu liniju olovkom koja je označila kurs do juţne obale Cayo

Santa Marije. Gdje se pribliţno nalazi antena?

Pitt uzme olovku i napravi sitnu točkicu na otoku u obliku

spermija u blizini osnove repa. To je samo nagađanje.

U redu. Opremit ćemo vas malim vodonepropusnim radijskim

primopredajnikom. Ja ću uprogramirati poloţaj na karti u

računalo Navstar, a zatim pratiti vaš signal i navesti vas na cilj.

Nećete biti jedini koji moţe pratiti naše signale.

Mali rizik, ali uštedjet će dragocjeno vrijeme. Trebali biste biti u

stanju dići u zrak antenu i prekinuti njihovu radiovezu s

Gettysburgom mnogo brţe nego da se probijete u sam centar i

uništite mozak postrojenja.

Ima smisla.

Kako se slaţete, reče Kleist tiho, predlaţem, gospodo, da se bacite

na zadatak.

Podvodni transporter za posebne svrhe nije uopće izgledao poput

podmornica kakve su bile poznate Pittu. Plovilo je bilo dugo nešto

više od tri stotine stopa i oblikovano poput dlijeta okrenutog

postrance. Vodoravna klinolika krma suţavala se brzo prema

346

gotovo četvrtastom trupu koji je naglo završavao u kockastoj

krmi. Gornja paluba plovila bila je potpuno glatka.

Nitko nije stajao za kormilom. Podmornica je bila potpuno

automatizirana, s nuklearnim pogonom koji je okretao dvostruke

vijke ili, kad je trebalo, bezvučne pumpe koje su uzimale vodu

prilikom kretanja prema naprijed i tiho je gurale kroz ventile duţ

bokova.

PTPS je bio kreiran posebno za CIA-u radi podrške krijumčarenju

oruţja, infiltraciji tajnih agenata, i brzih napada. Mogao se kretati

na dubini od osam stotina stopa brzinom od pedeset čvorova, ali

se mogao iskrcati i na obalu, otvoriti pramac i izbaciti dvije

stotine ljudi s nekoliko vozila.

Plovilo izbije na površinu, ravne palube samo dvije stope iznad

crne vode. Quintanin tim od kubanskih izbjeglica iziđe iz otvora i

brzo počne podizati vodene Dashere koje su im dodavali iz

unutrašnjosti.

Pitt je vozio Dasher u Meksiku. Bilo je to vozilo za kretanje po

vodi, proizvedeno u Francuskoj u svrhu morske rekreacije. Zvali

su ga sportski auto mora bio je to mali vitak stroj koji je izgledao

poput dva torpeda pričvršćena jedan uz drugi. Operator je leţao s

raširenim nogama na jednom od dva trupa i kontrolirao kretanje

volanom sličnim automobilskom. Dasher je pokretala snaţna

baterija, omogućujući mu da se po mirnom moru tri sata kreće

brzinom od dvadeset čvorova prije punjenja.

Nakon što je Pitt predloţio da ih upotrijebe kako bi prošli kroz

kubansku radarsku mreţu, Kleist je brzo naručio specijalnu

pošiljku iz tvornice i sredio da ih transportiraju zrakoplovom u

San Salvador za petnaest sati.

Ranojutarnji zrak bio je topao, a pao je i lagani pljusak. Svaki je

čovjek sjeo na Dasher, te se lansirao preko ravne palube u more.

Zasjenjena plava svjetla bila su pričvršćena na krmama kako bi

svaki čovjek moga slijediti onoga ispred sebe.

347

Pitt zastane na nekoliko trenutaka i pogleda u tamu prema Cayo

Santa Mariji, očajnički se nadajući da nije kasno za spas njegovih

prijatelja. Jedan rani galeb proletio je iznad njega, klikćući,

nevidljiv na tamnom nebu.

Quintana ga uhvati za ruku. Vi ste sljedeći.

On zastane i pogleda u mrak. Što je, dovraga, to?

Pitt podigne drveni štap. Bejzbolska palica.

Zašto vam to treba? Dobili ste AK74.

Dar za prijatelja.

Quintana zavrti glavom u nevjerici. Idemo. Vi vodite. Ja ću biti na

začelju i vraćati zalutale na put.

Pitt klimne i sjedne na Dasher te pričvrsti mali prijemnik na uho.

Prije no što su ga gurnuli u more, pukovnik Kleist se sagne i

rukuje s Pittom. Odvedite ih do cilja, reče on napeto.

Pitt se naceri. To i namjeravam.

Zatim se njegov Dasher nađe u vodi. On namjesti ručku za gas na

pola brzine i udalji se od broda. Nije bilo smisla okretati se da vidi

slijede li ga ostali. Ionako ih nije mogao vidjeti. Jedino svjetlo

dolazilo je od zvijezda, a one su bile preslabe da bi osvijetlite

vodu.

Povećao je brzinu i proučio svijetleći brojčanik kompasa na

zapešću. Zadrţao je smjer prema istoku, dok ne začuje Kleistov

glas u uhu Skrenite za 270 stupnjeva.

Pitt napravi korekciju i nastavi novim kursom deset milja, krećući

se nekoliko čvorova ispod maksimalne brzine kako bi ga ljudi u

pozadini mogli vidjeti i ostati u liniji. Bio je siguran da će osjetljivi

podvodni senzori otkriti pribliţavanje skupine, ali računao je na

to da će Rusi zanemariti signale, smatrajući ih plovama riba.

Nakon otprilike četiri milje, reflektor patrolnog čamca zasije u

daljini i preleti vodu poput kose, reţući noć, traţeći uljeze.

348

Nejasno ih je osvijetlio, ali bili su previše mali i nisko na vodi da

bi ih se primijetilo s te udaljenosti.

Pitt primi novu poruku od Kleista, i promijeni kurs prema

sjeveru. Noć je bila tamna poput groba, i mogao se samo nadati

da je svih trideset ljudi iza njega. Dvostruki Dasherov pramac

zaroni u niz valova, bacajući mu pjenu u lice, i on osjeti slanost

mora.

Lagana turbulencija od Dasherovog prolaska kroz vodu

uzrokovala je svjetlucanje fosfornih kapljica koje su poput

krijesnica letjele oko njega i nestajale u tragu plovila.

Pitt se konačno počne opuštati, kad opet začuje Kleistov glas

Nalazite se na oko dvjesto jarda od obale.

Pitt uspori svoje malo vozilo i oprezno krene naprijed. Zatim se

zaustavi, plutajući na struji. Ĉekao je, promatrajući tamu, napeto

slušajući. Prošlo je pet minuta, a obrisi Cavo Santa Marije dizali

su se ispred njega, crni i zlokobni. Grebena gotovo i nije bilo u

unutarnjim vodama otoka, i blago udaranje valova u obalu bio je

jedini zvuk koji je mogao čuti. On njeţno pritisne pedalu gasa i

krene naprijed najmanjom brzinom, spreman naglo se okrenuti i

odjuriti na more ako ih otkriju. Nekoliko sekunda kasnije, Dasher

bešumno udari u pijesak. Pitt odmah siđe i odvuče lako vozilo

preko plaţe u grmlje ispod linije palma. Zatim sačeka dok se

Quintana i njegovi ljudi nisu pojavili poput sablasti i tiho se

grupirali oko njega, nejasni obrisi u tami, zahvalni što su im noge

opet na čvrstom tlu.

Kao osiguranje od Murphyevog zakona, Quintana je odvojio

dovoljno vremena da provjeri svakog čovjeka i njegovu opremu.

Konačno zadovoljan, on se okrene Pittu. Poslije tebe, amigo.

Pitt očita kompas i povede grupu u unutrašnjost, skrenuvši malo

ulijevo. Drţao je bejzbolsku palicu ispred sebe kao slijepac koji se

kreće pomoću štapa. Na manje od dvije stotine stopa od mjesta

iskrcavanja, kraj palice naiđe na električnu ogradu. On naglo

stane, a čovjek iza njega zabije mu se u leđa.

349

Polako sikne Pitt. Prenesi kod ţice smo.

Dvojica ljudi s lopatama dođu naprijed i napadnu meki pijesak.

Za čas su iskopali rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuče

omanji magarac. Pitt je prošao prvi. Na trenutak nije bio siguran

kojim putem treba ići. Oklijevao je, njušeći vjetar. Zatim je

iznenada bio siguran gdje su. Zabrljali smo, promrmlja Quintani.

Postrojenje je na samo nekoliko stotina jarda ulijevo. Antena je

cijelu milju u suprotnom smjeru.

Kako to moţeš znati?

Upotrijebi nos. Moţeš namirisati ispušne plinove dizel motora koji

pokreću generatore.

Quintana duboko udahne. U pravu si. Vjetrić ga nosi sa

sjeverozapada.

Toliko o brzom rješenju. Tvojim ljudima bi trebalo dobrih pola

sata da dođu do antene i postave eksploziv.

Onda idemo na postrojenje.

Sigurnije je zaigrati na obje karte. Pošalji najbolje trkače da dignu

antenu u zrak, a mi ostali napast ćemo elektronski centar.

Quintani je trebalo manje od sekunde da se odluči. On brzo

odabere petoricu ljudi. Vrati se s malom, nejasnom prilikom čija

glava je jedva dosezala do Pittovih ramena.

Ovo je narednik Lopez. Treba usmjerenje do antene.

Pitt skine kompas s ruke i pruţi ga naredniku. Lopez nije govorio

engleski i Quintana je morao prevoditi. Mali narednik brzo je učio.

On ponovi Pittove upute na španjolskom bez greške. Zatim se

nasmiješi, izda kratku zapovijed svojim ljudima i nestane u noći.

Pitt i ostatak Quintanine postrojbe krenu trčećim korakom.

Vrijeme se počelo kvariti. Oblaci su zasjenili zvijezde, a kišne kapi

počele su proizvoditi neobične zvuke bubnjanja po palminom

lišću. Kretali su se između graciozno zakrivljenih stabala od

snage uraganskih vjetrova. Svakih nekoliko jarda netko bi

350

posrnuo i pao, ali drugi su mu pomogli. Uskoro je njihovo disanje

postalo teţe, a znoj je curio niz tijela, natapajući odore.

Pitt je postavio brz tempo, tjeran očajničkom ţeljom da zatekne

Jessie, Giordina i Gunna ţive. Njegov um bio je neosjetljiv na

neugodu i rastući umor, zamišljajući agonije koje im je stvarao

Foss Gly.

Njegove misli se prekinu kad je izišao na cestu.

On krene lijevo prema postrojenju, ne pokušavajući se sakriti,

koristeći ravnu površinu kako bi dobio na vremenu. Teren mu je

sada bio poznatiji. On uspori i pozove šaptom Quintanu. Kad je

na jednom ramenu osjetio ruku, pokaţe prema mutnom svjetlu,

jedva vidljivom kroz drveće. Straţarnica kod vrata.

Quintana pljesne Pitta po leđima u znak potvrde i izda zapovijedi

na španjolskom čovjeku iza sebe, koji krene prema svjetlu.

Pitt nije morao pitati. Znao je da straţari na vratima imaju još

samo dvije minute ţivota.

On prođe duţ zida i uđe u kanal, s olakšanjem primijetivši da su

rešetke još savijene kako ih je i ostavio. Prošli su kroz kanal i

provukli se kroz ventilacijski otvor iznad garaţe. Tu je Pitt trebao

ostati. Kleistove zapovijedi govorile su jasno da mora dovesti

Quintaninu skupinu do otvora. Od tuda se trebao vratiti na

mjesto iskrcavanja i čekati ostale.

Kleist je trebao pretpostaviti da Pittova šutnja znači da neće

poštovati naredbe, ali imao je na umu previše stvari da bi postao

sumnjičav. A dobri, stari Pitt, naravno, bio je primjer suradnje

kad im je dao nacrt ulaza u postrojenje.

Prije no što je Quintana mogao posegnuti i zaustaviti ga, Pitt se

spusti kroz otvor na potpornu gredu iznad vozila i nestane poput

sjene niz izlazni tunel do ćelija u dubini.

351

Poglavlje LIV

Dave Jurgens, zapovjednik Gettsyburga, bio je pomalo

uznemiren. Dijelio je ushićenje sa svima u stanici zbog

neočekivanog dolaska Steinmetza i njegovih ljudi s Mjeseca. I

ništa mu nije smetalo u iznenadnoj zapovijedi da spusti koloniste

na Zemlju čim se njihov znanstveni teret utovari u skladište

shuttlea.

Smetala mu je nagla zapovijed iz Houstona da noću sleti na Cape

Canaveral. Njegov zahtjev da sačeka nekoliko sati dok ne iziđe

sunce naišao je na hladno odbijanje. Nisu mu rekli razlog zbog

kojeg su NASA-ini sluţbenici iznenada promijenili svoju čvrstu

politiku slijetanja danju prvi put u gotovo trideset godina.

On pogleda svojeg kopilota, Carla Burkharta, veterana svemirskog

programa s dvadeset godina iskustva.

Nećemo baš vidjeti močvare Floride na ovom spuštanju.

Vidiš jednog aligatora, vidio si ih sve, odgovori lakonski Burkhart.

Naši putnici su pripremljeni?

Kao sardine u konzervi.

Računala su programirana za slijetanje?

Spremna su.

Jurgens brzo preleti pogledom tri TV zaslona u sredini glavne

ploče. Jedan je prikazivao status svih mehaničkih sistema, dok

su druga dva prikazivali podatke o putanji i kontroli leta. On i

Burkhart počnu provjeravati listu postupaka prilikom ulaska u

orbitu.

Spremni smo kad i vi, Houstone.

U redu, Don, odgovori kontrolor.

352

Moţete početi sa spuštanjem.

Daleko od oka, daleko od srca?, reče Jurgens. Je li tako?

Ne shvaćamo, ponovi.

Kad sam napustio Zemlju, zvao sam se Dave.

Ţao mi je, Dave.

Tko je na vezi?, upita Jurgens, dok mu je radoznalost rasla.

Mery Foley. Ne prepoznaješ moje rezonantne samoglasnike?

Nakon svih naših blistavih konverzacija, zaboravio si moje ime.

Sramota.

Lapsus linguae, reče poznati glas Foleya. Hoćemo li prekinuti

ćaskanje i vratiti se na proceduru?

Kako vi kaţete, Houston. Jurgens kratko pritisne prekidač svojeg

interkoma. Spremni smo krenuti kući. Gosp. Steinmetz?

Jedva čekamo, odgovori Steinmetz. U spartanskim prostorijama

za ţivot ispod gornje palube i kokpita, stručnjaci i kolonisti su

raspoređeni na svakoj četvornoj stopi prostora. Iza njih, teretni

prostor dug šezdeset stopa bio je dvije trećine napunjen vrpcama

s podacima, geološkim uzorcima, sanducima s rezultatima više od

tisuću medicinskih i kemijskih eksperimenata bogatstvo

podataka koje će znanstvenici analizirati dva desetljeća. Tu je

također bilo i tijelo dr. Kurta Perrya.

Gettysburg je putovao kroz prostor unatraške i naglavačke

brzinom većom od 15.000 čvorova na sat. Mali mlazni motori za

kontrolu reakcije su aktivirani, gurnuvši letjelicu iz orbite, dok su

ga potisni motori ispravili u uspravan poloţaj, kako bi izolirani

trbuh apsorbirao trenje u atmosferi. Iznad Australije, dva

sekundarna motora kratko su se uključila kako bi usporili shuttle

koji se kretao dvadeset pet puta većom brzinom od brzine zvuka.

Trideset minuta kasnije ušli su u atmosferu baš prije Havaja.

353

Kako je atmosfera postajala gušća, vrućina je obojila

Gettysburgov trbuh u narančasto. Potisni motori izgubili su

efektivnost, a stabilizatori su počeli hvatati zrak.

Jurgens i Burkhart mogli su samo pratiti indikatore

funkcioniranja sistema na zaslonima. Iznenada se u njihovim

slušalicama začuju tonovi upozorenja, i uključi se glavni alarm.

Jurgens brzo zatraţi od računala detalje problema dok je

Burkhart obavijestio kontrolu na Zemlji. Houston, imamo svjetlo

upozorenja.

Nemamo nikakvo očitanje, Gettsyburg. Svi sustavi funkcioniraju

savršeno.

Nešto se događa, Houston, ustrajao je Burkhart.

Moţda je računalna greška.

Negativno. Sva tri navigacijska računala se slaţu.

Imam ga, reče Jurgens. Imamo pogrešku kursa.

Hladni glas iz svemirskog centra Johnson se vrati.

Zanemari, Dave. Točno ste na kursu. Razumiješ li?

Razumijem, Foley, ali ostani sa mnom dok ne provjerim pričuvno

računalo.

Ako te to veseli. Ali, svi sistemi su OK.

Jurgens brzo utipka zahtjev za navigacijske podatke iz pričuvnog

računala. Za manje od trideset sekunda ponovno pozove Houston.

Mery, nešto je sumnjivo. Ĉak i pričuva pokazuje da silazimo četiri

stotine milja juţno i pedeset istočno od Canaverala.

Vjeruj mi, Dave, reče Foley tonom dosađivanja.

Sve stanice za praćenje pokazuju da si na kursu.

Jurgens pogleda kroz bočni prozor i vidje samo tamu. On isključi

radio i okrene se Burkhartu. Baš me briga što kaţe Houston.

354

Nismo na pravom kursu. Pod nama je samo voda, a trebali bismo

vidjeti svjetla iznad poluotoka Baja California.

Nemam pojma, reče Burkhart, nemirno se meškoljeći na stolcu.

Kakav je plan?

Preuzet ćemo manualne kontrole. Da ne znam bolje, zakleo bih se

da nas Houston spušta na Kubu.

Dolazi kao zmaj na uzici, reče Majski s vučjim izrazom na licu.

Velikov klimne. Još tri minute i Gettysburg će prijeći točku s koje

nema povratka.

S koje nema povratka?, ponovi Majski.

S koje se ne moţe okrenuti i odletjeti do piste svemirskog centra

Kennedy.

Majski protrlja dlanove u nervoznom iščekivanju.

Američki svemirski shuttle u sovjetskim rukama. To će biti

špijunski pothvat stoljeća.

Washington će vrištati poput sela silovanih djevica i traţiti da ga

vratimo.

Dobit će natrag svoj stroj vrijedan milijardu dolara. Ali ne prije no

što naši svemirski inţenjeri istraţe i fotografiraju svaki četvorni

inč.

A tu je i bogatstvo informacija od njihovih mjesečevih kolonista,

podsjeti ga Velikov.

Nevjerojatno bogatstvo, generale. Za ovo ćete dobiti Red Lenjina.

Još nismo na sigurnom, druţe Majski. Ne moţemo predvidjeti

predsjednikovu reakciju.

Majski slegne. Njegove ruke su vezane ako ponudimo pregovore.

Naš jedini problem su, po meni, Kubanci.

Nema brige. General pukovnik Kolčak je postavio zavjesu od

tisuću petsto sovjetskih vojnika oko piste kod Santa Clare. I, kako

355

naši savjetnici zapovijedaju kubanskom zračnom obranom,

shuttle moţe mirno sletjeti.

Onda kao da je već naš.

Velikov klimne. Mislim da to moţete reći sa sigurnošću.

Predsjednik je sjedio u ogrtaču za stolom u Ovalnom uredu,

spuštene brade, s laktovima na naslonima fotelje. Lice mu je bilo

umorno i ispijeno. On pogleda gore i iznenada reče To je sigurno,

Houston ne moţe kontaktirati Gettysburg.

Martin Brogan klimne. Tako kaţe Irwin Mitchell iz NASA-e.

Njihovi signali su prigušeni vanjskom interferencijom.

Je li Jess Simmons u Pentagonu?

Imamo ga na direktnoj liniji, odgovor Dan Fawcett.

Predsjednik je oklijevao, a kad je progovorio, bio je to šapat.

Onda mu reci da naredi pilotima u lovcima da budu spremni.

Fawcett ozbiljno klimne i podigne slušalicu.

Ima li vijesti od tvojih ljudi, Martine?

Zadnja je da su pristali na obalu, reče Brogan bespomoćno.

Osim toga, ništa.

Predsjednik je bio opterećen očajem. Boţe, zarobljeni smo u

limbu.

Jedan od četiri telefona zazvoni i Fawcett podigne slušalicu.

Da, da, tu je.

On stavi slušalicu na mjesto, mrkog izraza lica.

To je bio Irwin Mitchell. Gettysburg je skrenuo previše na jug da

bi stigao u Cape Canaveral.

Još moţe sletjeti na vodu, reče Brogan bez entuzijazma.

356

Ako ga uspijemo upozoriti na vrijeme, doda Fawcett.

Predsjednik zavrti glavom. Nije dobro. Njegova brzina slijetanja je

veća od dvije stotine milja na sat. Raspao bi se na komade.

Ostali su tiho stajali, traţeći prave riječi. Predsjednik se okrene u

fotelji i pogleda kroz prozor, s bolom u srcu.

Nakon nekoliko trenutaka, okrene se ljudima koji su s

očekivanjem stajali oko njegovom stola. Bog mi pomogao što ću

potpisati smrtnu presudu svim tim hrabrim ljudima.

Poglavlje LV

Pitt ispadne iz izlaznog tunela i dočeka se na noge u hodniku.

Okrene bravu i otvori vrata ćelije u kojoj su bili Giordino i Gunn s

takvom snagom da ih je gotovo istrgnuo iz okvira.

Mala soba bila je prazna.

Buka ga je izdala. Straţar dotrči iza ugla iz sporednog prolaza i

zapanjeno pogleda Pitta. Taj ga je djelić sekunde skupo stajao.

Dok je podizao cijev svojeg oruţja, palica ga pogodi u glavu. Pitt

zgrabi nesretnog straţara oko struka i odvuče ga u ćeliju prije no

što je pao na pod. Zatim ga baci na krevet i vidje lice mladog Rusa

koji ga je otpratio do Velikovljeve radne sobe. Dječak je disao

normalno, i Pitt zaključi da je zadobio samo kontuziju.

Imaš sreće, momak. Nikad ne pucam na ljude ispod dvadeset i

jedne godine.

Quintana je izlazio iz tunela kad je Pitt zaključao straţara u ćeliju

i ponovno potrčao. Nije se trudio sakriti svoju prisutnost. Dobro

bi mu došla prilika da razbije glavu još jednog straţara. On dođe

do vrata Jessiene ćelije i otvori ih nogom. Bila je prazna.

357

Strah ga obuzme u valu. On krene niz hodnike dok nije stigao do

sobe šest. U njoj je bio samo smrad mučenja.

Strah zamijeni hladan, nekontrolirani bijes. Pitt je postao netko

drugi, čovjek bez savjesti i moralnih načela, ne kontrolirajući više

svoje osjećaje, čovjek za kojeg je opasnost samo sila koju treba

ignorirati. Strah od smrti potpuno je nestao.

Quintana pojuri do njega i uhvati ga za ruku.

Proklet bio, vrati se na obalu! Znaš zapovijedi...

Nije stigao dalje. Pitt mu gurne cijev AK74 u trbuh i polako ga

odgura prema zidu. Quintana je mnogo puta prije gledao smrti u

oči, ali kad je vidio ledeni izraz na grubom licu, izraz ubojite

indiferentnosti u zelenim očima, znao je da je jednom nogom u

grobu.

Pitt nije govorio. On povuče pušku, nasloni palicu na rame i

progura se kraj Quintaninih ljudi. Iznenada stane i okrene se.

Dizalo je tamo, reče on tiho.

Quintana da svojim ljudima znak da krenu za njim. Pitt brzo

prebroji ljude. Bilo ih je dvadeset pet, uključujući i njega. On

poţuri prema dizalu koje je vodilo do gornjih razina. Nije bilo više

straţara. Prolazi su bili pusti. Ako su zarobljenici mrtvi, mislio je

Pitt, Velikov vjerojatno nije vidio svrhe postaviti više od jednog

straţara u donjim razinama.

Stigli su do dizala i upravo je htio pritisnuti gumb, kad se začuje

zujanje motora. On da znak svima da se priljube uz zid. Ĉekali

su, slušajući kako se dizalo zaustavlja kat više začuju ţamor

glasova i tihi smijeh. Stajali su ukočeno i gledali kako unutarnje

svjetlo prodire kroz pukotinu između vrata dok je dizalo silazilo.

Sve je bilo gotovo za deset sekunda. Vrata su se otvorila i dva

tehničara u bijelim odijelima izišli su van i umrli bez zvuka, s

noţevima u srcima. Pitt je bio zapanjen efikasnošću toga čina. Niti

jedan Kubanac nije pokazivao najmanjeg znaka ţaljenja.

358

Vrijeme odluke, reče Pitt.

Dizalo moţe nositi samo deset ljudi.

Samo četrnaest minuta do slijetanja shuttlea, reče Quintana

uţurbano. Moramo pronaći i isključiti izvor napajanja postrojenja.

Iznad nas su još četiri razine. Velikovljeva radna soba je na vrhu.

Kao i prostorije osoblja. Odaberi ostala tri.

Kao izvlačenje najkraće slamke.

Nego što, reče Pitt brzo. Osim toga, mi smo kao sardine u

konzervi. Moj je savjet da se podijelimo u tri grupe i ispitamo

svaku razinu. Brţe ćemo pretraţiti područje.

Zvuči dobro, sloţi se Quintana brzo.

Došli smo sve do tud bez sukoba. Neće očekivati da im se

posjetitelji pojave istovremeno u tri razna područja.

Ja idem s prvih osam ljudi na drugu razinu i poslat ču dizalo

dolje po sljedeči tim, koji ide na treću razinu, i tako dalje.

Dobro.

Quintana nije gubio vrijeme u raspravama. On brzo odabere osam

ljudi i zapovjedi im da krenu u dizalo s Pittom. Ispred vrata, on

tiho reče; Ostani ţiv, proklet bio.

Voţnja gore činila se beskrajnom. Ljudi si nisu mogli pogledati u

oči. Nekolicina je brisala znoj koji im je klizio niz lica. Neki su se

češali, iako ih ništa nije svrbjelo. Svima su prsti bili na

otponcima.

Konačno dizalo stigne do druge razine i vrata se otvore. Kubanci

istrče u radnu prostoriju s barem dvadeset časnika GRU-a i četiri

ţene u odorama. Većina je poginula za svojim stolovima u kiši

vatre, s nevjericom u očima. Za nekoliko sekunda ured je

podsjećao na klaonicu prepunu krvi i komada mesa. Pitt nije ţelio

više gledati. Pritisne gumb za prvu razinu i sam ode dizalom u

Velikovljevu radnu sobu. Priljubivši se uz prednji zid, sa

359

spremnim oruţjem, on brzo pogleda kroz vrata. Prizor u radnoj

sobi izazvao je u njemu mješavinu gađenja i divljeg bijesa.

Sedam časnika GRU-a sjedili su u polukrugu, fascinirano

promatrajući kako Foss Gly izvodi svoje sadističke predstave.

Ĉinio se da nisu čuli pucnjavu s donje razine, osjetila otupjelih od

sadrţaja nekoliko praznih boca na podu.

Rudi Gunn leţao je s jedne strane, razbijenog lica, pokušavajući

iz ponosa očajnički drţati glavu podignutu. Jedan časnik drţao je

mali automatski pištolj uperen u Ala Giordina koji je bio vezan na

metalnom stolcu. Mali Talijan bio je nagnut s glavom gotovo na

koljenima, tresući je polako lijevo-desno kao da ţeli pročistiti vid i

osloboditi se boli. Jedan od ljudi podigne glavu i udari Giordina u

bok, bacivši njega i stolac na pod.

Raymond LeBaron sjedio je pokraj i malo iza Glya. Nekada

dinamični financijer izgledao je poput čovjeka od kojeg je ostala

samo sjena, bez duha u tijelu. Oči su mu bile beţivotne, lice

bezizraţajno. Gly ga je pretvorio u trulu biljku.

Jessie LeBaron klečala je u sredini sobe, prkosno gledajući Glya.

Drţala je pokrivač oko ramena. Ruţne crvene trake i tamne

masnice prekivale su njene gole noge i ruke. Ĉinilo se da je izvan

patnje, uma umrtvljenog za bilo kakvu bol. Unatoč bijednom

izgledu, bila je nevjerojatno lijepa, drţeći se zapanjujuće mirno i

ponosno.

Foss i ostali okrenuli su se kad je dizalo stiglo, ali vidjevši da je

naizgled prazno, vratili su se svojoj zabavi.

Ĉim su se vrata počela zatvarati, Pitt uđe u sobu s gotovo

neljudskom ledenom mirnoćom, podignute automatske puške, te

počne pucati.

Njegovi prvi paţljivo naciljani hitci pogodili su čovjeka koji je

gurnuo Giordina na pod. Nakon toga pao je časnik pun medalja

kraj Gunna, udarivši u policu s knjigama. Treći i četvrti rafal

pomeli su trojicu ljudi koji su sjedili zajedno. Pitt okrene cijev,

360

ciljajući Fossa Glya, ali masivni plaćenik reagirao je brţe od

ostalih.

Gly povuče Jessie na noge i stavi je pred sebe kao štit. Pitt je

oklijevao dovoljno da sedmi Rus, koji je sjedio gotovo kraj

njegovih laktova, izvadi automatski pištolj i ispali nekontrolirani

hitac.

Metak pogodi spremnik Pittove puške, razbije ga i odbije se u

strop. Pitt podigne beskorisno oruţje i skoči u istom trenutku kad

je cijev ispalila drugi metak. Sve se naizgled usporilo. Ĉak i

uplašeni izraz na licu Rusa dok je treći put stiskao otponac, ali

hitac nije opalio. Rukohvat AK74 prereţe zrak i zabije mu se sa

strane u glavu.

Pitt je prvo mislio da je drugi metak promašio, ali zatim osjeti

kako mu krv kaplje niz vrat iz otkrhnutog lijevog uha. Stajao je

kao ukopan, pun bijesa, kad Gly grubo gurne Jessie na pod.

Sotonski osmijeh raširi se Glyevim zlim licem s izrazom

iščekivanja. Vratio si se.

Vrlo perceptivno mislim, za kretena.

Obećao sam ti da ćeš umrijeti sporom smrću kad se opet

sretnemo, reče Gly zlokobno. Jesi li zaboravio?

Ne, nisam zaboravio, reče Pitt.

Ĉak sam se sjetio ponijeti veliku palicu.

Pitt nije sumnjao da ga Gly namjerava zadaviti svojim golemim

rukama. I znao je da je njegova jedina prednost, osim palice,

potpuni nedostatak straha. Gly je bio naviknut da njegove ţrtve

budu bespomoćne i gole, uplašene njegovom snagom. Pittove

usne također se nasmiješe, i on počne vrebati Glya, primijetivši s

hladnim zadovoljstvom izraz zbunjenosti u njegovim očima.

Pitt čučne i zamahne palicom, ciljajući nisko, te pogodi Glya u

koljeno. Udarac mu razbije čašicu koljena i on bolno zastenje, ali

ne padne. Došao je k sebi u trenutku i navalio na Pitta, primivši

361

udarac u rebra koji mu je izbio dah iz tijela. Na trenutak je stajao

oprezno, promatrajući svojeg protivnika, osjećajući slomljena

rebra, bolno udišući zrak.

Pitt odstupi i spusti palicu. Govori li ti nešto ime Brian Shaw?,

upita on mirno.

Izraz mrţnje polako se promijeni u zbunjenost.

Britanski agent? Poznavao si ga?

Prije šest mjeseci, spasio sam mu ţivot na tegljaču na rijeci

Svetog Lovrijenca. Sjećaš se? Htio si ga zdrobiti kad sam se

pojavio otraga i udario te po glavi.

Pitt je uţivao u divljem pogledu Glyevih očiju.

To si bio ti?

To je tvoja zadnja misao, reče Pitt smiješeći se pakleno.

Priznanje mrtvaca. U Glyevom glasu nije bilo prijezira, niti

uvrede, samo jednostavno uvjerenje.

Bez riječi, dvojica ljudi počeše kruţiti jedan oko drugoga poput

vukova, Pitt s dignutom palicom, Gly vukući svoju povrijeđenu

nogu. Jeziva tišina nastane u sobi. Gunn se borio da kroz more

boli dođe do automatskog pištolja, ali Gly uhvati njegov pokret

kutom oka i odgurne pištolj nogom. Još uvijek vezan za stolac,

Giordino se slabašno napinjao da se oslobodi svojih veza u

bespomoćnoj ljutnji, dok je Jessie leţala mirno, gledajući u

morbidnoj fascinaciji.

Pitt zakorači naprijed i zamahne kad mu se jedna noga posklizne

na krvi ubijenog Rusa. Palica bi pogodila Glya u glavu, ali

promaši za šest inča. Gly refleksno podigne ruku i apsorbira udar

svojim golemim bicepsom. Drvena palica zadrhti u Pittovim

rukama kao da je udario odbojnik auta. Gly zamahne slobodnom

rukom, zgrabi kraj palice i potegne poput dizača utega. Pitt je

drţao ručku svom snagom, podignut u zrak poput malog djeteta

Gly ga baci preko sobe na policu s knjigama.

362

On udari u pod i izazove lavinu knjiga.

Jessie i ostali znali su da se Pitt neće oporaviti od udara u zid.

Ĉak se i Gly opustio i polako prišao tijelu na podu, dok mu je

trijumf isijavao s demonskog lica, a usne se širile u očekivanju

pogubljenja.

Zatim Gly stane i s nevjericom pogleda kako Pitt ustaje ispod

planine knjiga poput napadača u nogometu koji je bio omamljen i

pomalo dezorijentiran, ali spreman za sljedeće poluvrijeme. Nitko

osim Pitta nije znao da su mu knjige ublaţile udarac. Vraški ga je

boljelo, ali kosti i mišići nisu bili ozlijeđeni. Podignuvši palicu, on

krene ususret čovjeku koji mu se pribliţavao, te zabije tupi kraj

svom snagom u nacereno lice.

Ali, krivo je procijenio nadljudsku snagu diva. Gly se izmakne i

dočeka palicu šakom, odbivši se u stranu i iskoristivši Pittov

zamah kako bi ga stisnuo rukama oko trupa. Pitt se izvije, te

zabije koljeno u Glyevo medunoţje, što bi presavilo svakog drugog

čovjeka. Ali ne i Glya. On lagano zastenje, trepne, a zatim pojača

pritisak medvjeđeg zahvata koji će istisnuti ţivot iz Pitta.

Gly je netremice zurio u Pittove oči s udaljenosti od četiri inča. Na

njegovom licu nije bilo ni najmanjeg znaka fizičkog napora. Jedini

izraz bio je nepomični divlji osmijeh. On podigne Pitta u zrak i

nastavi stiskati, očekujući uţas koji će se pojaviti na ţrtvinom licu

trenutak prije kraja.

Pitt se borio da dođe do daha. Soba se počela mutiti kako je bol u

grudima prelazila u agoniju. Mogao je čuti Jessie kako vrišti,

Giordina kako nešto viče, ali nije razaznao riječi. Njegov um ostao

je neobično jasan i bistar u boli. Nije prihvaćao smrt, smišljajući

način da je izbjegne.

Jedna ruka bila mu je slobodna, dok je druga, s palicom, bila

zarobljena Glyevim zahvatom. Crna zavjesa počela je padati na

njegove oči zadnji put, i on shvati da je smrt udaljena samo

nekoliko sekunda, te pokuša zadnji očajnički potez.

363

On podigne ruku do Glyevog lica i gurne mu palac u oko, unutra

kroz lubanju, duboko u mozak.

Šok makne osmijeh s Glyevog lica, šok strašne boli i nevjerice.

Tamne crte lica zgrče se u masku straha, i on instinktivno pusti

Pitta te podigne šake prema očima, strašno urlajući.

Unatoč strašnoj ozljedi, Gly je ostao na nogama, bacajući se

sobom poput pobješnjele ţivotinje. Pitt nije mogao vjerovati da je

monstrum još ţiv, činilo mu se da je Gly neuništiv dok

zaglušujući prasak nije nadjačao krikove agonije.

Jednom, dva puta, tri puta, mirno i hladno, Jessie je povukla

otponac automatskog pištolja i pogodila Fossa Glya u genitalije.

Meci se zabiju u njega, i on zatetura unatrag nekoliko koraka,

ostane stajati nekoliko trenutaka kao da je na ţicama. Konačno,

padne na pod poput debla. Jedno oko još mu je bilo otvoreno,

crno i zlo u smrti kao što je bilo i u ţivotu.

Poglavlje LVI

Bojnik Gus Holyman bio je preplašen. Pilot zračnih snaga s

gotovo tri tisuće sati leta patio je od sumnje, a sumnja je bila

jedan od najgorih pilotovih neprijatelja. Nedostatak povjerenja u

sebe, svoj zrakoplov ili ljude na zemlji mogao je biti smrtonosan.

Nije mogao vjerovati da je njegova misija srušiti svemirski shuttle

Gettysburg bilo je to poput luđačke vjeţbe koju je smislio neki

glupi general s fetišem za ratne igre. Simulacija, rekao si je po

deseti put, to mora biti simulacija koju će prekinuti u zadnjoj

minuti.

Hollyman pogleda zvijezde kroz staklo noćnog lovca F15E i upita

se moţe li zaista poslušati i uništiti shuttle i ljude u njemu.

364

Njegov pogled padne na instrumente koji su svijetlili na ploči.

Visina mu je bila samo 50.000 stopa. Imat će manje od tri minute

da se pribliţi shuttleu koji se brzo spuštao i uhvati ga u sustav

navođenja prije no što će ispaliti raketu Modoc. On automatski u

sebi ponovi postupak, nadajući se da će sve ostati na mentalnoj

razini.

Ima li što?, upita on svojeg radarista, poručnika Regisa Murphya,

koji je ţvakao gumu.

Još je izvan dometa, odgovori Murphy. Zadnja poruka iz

svemirskog centra u Coloradu kaţe da je shuttle na dvadeset šest

milja, kreće se brzinom od šest tisuća milja i usporava. Trebao bi

biti u našem sektoru za pet minuta i četrdeset sekunda, pri brzini

od tisuću dvjesto.

Hollyman se okrene i pogleda crno nebo iza sebe, vidjevši slab sjaj

motora dva zrakoplova koji su ga slijedili.

Primaš li me, Lisico Dva?

Primam, Lisico Vođo.

Lisico Tri?

Ĉujemo.

Teški oblak ispunio je Holhmanovu kabinu. Sve ovo nije bilo u

redu. Nije posvetio svoj ţivot obrani svoje zemlje, proveo godine

obuke samo da bi uništio nenaoruţanu letjelicu s nevinim

znanstvenicima. Nešto je bilo strašno pogrešno.

Kontrola u Coloradu, ovdje Lisica Vođa.

Reci, Vođo.

Traţim dozvolu za prekid vjeţbe, gotovo.

Nastane duga pauza. A zatim Bojniče Hollyman, ovdje general

Alan Post. Ĉujete li me?

Znači, to je taj general, mislio je Hollyman.

365

Da, generale, čujem vas.

Ovo nije vjeţba. Ponavljam, ovo nije vjeţba.

Holyman nije prihvatio te riječi.

Shvaćate li što traţite od mene, gospodine?

Ne traţim, bojniče. Dajem vam izravnu zapovijed da srušite

Gettysburg prije no što sleti na Kubu.

Kad je Holyman primio zapovijed za polijetanje, nije bilo vremena

za puni brifing. Bio je zaprepašten onim što je sada čuo.

Oprostite što pitam, generale, ali djelujete li po višoj zapovijedi?

Gotovo.

Je li zapovijed od vašega vrhovnog zapovjednika u Bijeloj kući

dovoljno dobra?

Da, gospodine, reče on polako. Valjda jest.

Boţe, pomisli Holyman, ovo se ne moţe spriječiti.

Visina dvadeset dvije milje, devet minuta do slijetanja. Burkhart

je očitavao instrumente za Jurgensa. Imamo svjetla s desne

strano; Što se događa, Houston?, upita Jurgens namrštenog lica.

Kamo nas, dovraga, vodite?

Ostanite mirni, odgovori glas direktora leta Foleya.

Dobro ste poravnani. Samo mirno sjedite i mi ćemo vas spustiti.

Radari i navigacijski indikatori kaţu da slijećemo usred Kube.

Molim vas, provjerite.

Nema potrebe, Gettysbrug, pred slijetanjem ste.

Houston, ne shvaćam vas. Ponavljam, gdje nas spuštate?

Nije bilo odgovora.

366

Jurgens pogleda Burkharta. Smanji kočnice na nula posto. Idemo

na TAEM proces za očuvanje brzine i visine. Ţelim odrţati ovaj

shuttle u zraku sve dok ne dobijemo neke otvorene odgovore.

Samo produljuješ neizbjeţno za nekoliko minuta, reče Burkhart.

Ne moţemo samo sjediti i prihvatiti sve ovo.

Izvan je naših moći, odgovori Burkhart jadno.

Nemamo druge opcije za slijetanje.

Pravi Mery Foley sjedio je za konzolom u kontrolnom centru u

Houstonu u bespomoćnom bijesu. Njegovo lice boje krede

odraţavalo je nevjericu. On udari šakom rub konzole.

Gubimo ih, promrmlja on bespomoćno.

Irwin Mitchell iz unutarnje jezgre stane iznad njega.

Naši ljudi iz komunikacija daju sve od sebe da dođu do njih.

Prekasno vikne Foley. Već su pred slijetanjem. On se okrene i

uhvati Mitchella za ruku. Za milost boţju, Irv, zamoli

predsjednika da im dozvoli sletjeti. Dajte shuttle Rusima, neka

uzmu iz njega sve što mogu. Ali, za ime Boţje, ne dajte da ti ljudi

poginu.

Mitchell je tupo gledao u zaslone.

Bolje je ovako, reče on praznim glasom.

Mjesečevi kolonisti to su tvoji ljudi. Nakon svega što su postigli,

svih godina napora da preţive u smrtonosnoj okolini, ne moţeš ih

jednostavno otpisati ovako blizu kući.

Ne poznaješ te ljude. Nikada ne bi dozvolili da rezultati njihovih

napora budu predani neprijateljskoj vladi. Da sam ja gore, a Eli

Steinmetz dolje, on ne bi oklijevao da raznese Gettysburg.

Foley pogleda Mitchella dugim pogledom. Zatim se okrene i gurne

glavu u šake, svladan boli.

367

Poglavlje LVII

Jessie podigne glavu i pogleda Pitta, maglovitih smeđih očiju, dok

su joj suze klizile niz masnice na obrazima. Sada je drhtala, zbog

smrti oko nje i velikog olakšanja. Pitt je njeţno zagrli, šuteći, i

blago joj uzme pištolj iz ruke. Zatim je pusti, brzo presiječe

Giordinove veze, stisne Gunna za rame ohrabrujući ga i priđe

golemoj karti na zidu. On lupne člancima prstiju po njoj,

provjeravajući njenu debljinu. Zatim se odmakne i zamahne

nogom prema sredini Indijskog oceana. Skrivena ploča popusti,

zanjiše se na šarkama i udari u zid.

Vratit ću se, reče on i nestane u prolazu. Unutrašnjost je bila

dobro osvijetljena, s tepihom. Jurio je neoprezno, s pištoljem

uperenim ispred sebe. Prolaz je bio klimatiziran i hladan, ali znoj

mu je tekao iz pora jače no ikad prije. On protrlja čelo rukavom,

blokirajući si pogled na trenutak, i zamalo pogine.

U tom trenutku stigao je do poprečnog prolaza, i sudario se s dva

straţara koji su dolazili iza ugla kao u filmovima Mačka Senneta.

Pitt prođe kroz njih, gurnuvši ih u stranu, a zatim se okrene i

baci na pod. Prednost iznenađenja bila je na njegovoj strani.

Straţari nisu očekivali neprijatelja tako blizu Velikovljevoj radnoj

sobi. Pitt jest. Automatski pištolj u njegovoj ruci opali četiri puta

prije no što su straţari stigli pucati iz svojih pušaka. On skoči na

noge dok su oni još padali. Dvije sekunde, moţda tri iako mu se

činilo da je prošao cijeli sat gledao je nepomične prilike,

nepogođen njihovim smrtima, ali zapanjen što se to dogodilo tako

brzo. Bio je mentalno i emocionalno iscrpljen, ali fizički se osjećao

dobro. On udahne zrak dok mu je um lutao kroz maglu, i pokuša

otkriti koji prolaz vodi do elektronskog centra postrojenja.

368

Sporedni prolazi imali su betonske podove, pa on odabere onaj s

tepihom i krene naprijed. Trčao je samo pedeset stopa kad

njegove sive stanice opet prorade i on se prekori što se nije sjetio

uzeti jednu od pušaka. On izvadi okvir automatskog pištolja. Bio

je prazan, ostao je samo jedan metak. Zaboravi grešku i nastavi

se kretati.

Tada primijeti svjetlo ispred sebe i začuje glasove. Uspori i

prišulja se vratima te proviri s oprezom miša koji traţi mačku.

Šest stopa dalje bila je ograda balkona iznad goleme prostorije

pune računala i konzola rasprostranjenih u urednim redovima

ispod dva velika zaslona s podacima. Barem deset tehničara i

inţenjera sjedili su i mirno pratili uređaje dok je još pet ili šest

stajalo i uzbuđeno razgovaralo. Nekoliko prisutnih straţara u

odorama čučili su na jednom kraju sobe, pušaka uperenih u

teška čelična vrata. Baraţa hitaca dolazila je s druge strane, i Pitt

shvati da se Quintana i njegovi ljudi namjeravaju probiti. Sada

mu je bio stvarno ţao što nije uzeo pušku od straţara. Htio se

okrenuti i potrčati po nju, kad zaglušna grmljavina odjekne

sobom, praćena pljuskom prašine i otpadaka, dok su se razbijena

vrata ludo izvila i raspala na komade.

Prije no što se oblak razišao, Kubanci pucajući pojure kroz otvor.

Prva trojica padnu pod vatrom straţara. Zatim su se Rusi nekako

otopili pod ubojitim napadom. Buka u betonskoj prostoriji bila je

zaglušujuća, ali Pitt je ipak mogao čuti krikove ranjenih. Većina

tehničara skrivali su se ispod svojih konzola. Oni koji su se

oduprli bili su nemilosrdno ubijeni.

Pitt se kretao duţ balkona, drţeći leđa uza zid. Ugleda dvojicu

ljudi kako stoje na trideset stopa, zureći s uţasom razaranje ispod

sebe. Jednog prepozna kao generala Velikova i počne se

pribliţavati, loveći svoj plijen. Prešao je tek nekoliko koraka kad

se Velikov povuče s ograde balkona i okrene. On pogleda Pitta na

trenutak i oči mu se rašire u prepoznavanju, a zatim se,

nevjerojatno, nasmiješi. Ĉovjek kao da nije imao ţivaca.

Pitt podigne pištolj i nacilja u njega.

369

Velikov se kretao brzinom mačke, povukavši čovjeka kraj sebe

djelić sekunde prije no što je igla udarila u čahuru metka.

Metak pogodi Lava Majskog u grudi. Zamjenik šefa KGB-a se

ukoči u šoku i stane s okamenjenim zaprepaštenjem prije no što

će zateturati natrag i pasti preko ograde na pod ispod njih.

Pitt nesvjesno povuče otponac još jednom, ali pištolj je bio prazan.

On ga u očaju baci na Velikova, koji se lako obrani rukom.

Velikov klimne, a na licu mu je bilo više radoznalosti nego straha.

Vi ste zapanjujući čovjek, gosp. Pitt.

Prije no što je Pitt mogao odgovoriti ili zakoračiti, general jurne

postrance kroz otvorena vrata i zatvori ih. Pitt se baci na vrata, ali

bilo je kasno. Brava je bila na drugoj strani i Velikov okrene rezu.

Ova vrata neće moći razbiti nogom. Teška reza bila je čvrsto

zaglavljena u metalni okvir. On podigne šaku da ih udari,

predomisli se, okrene i potrči niz stube u prostoriju ispod sebe.

Prešao je prostoriju kroz meteţ, gazeći preko tijela dok nije stigao

do Quintane, koji je praznio spremnik svojeg AK74 u red

računala.

Zaboravi to vikne Pitt u njegovo uho. On pokaţe prema

radiokonzoli. Ako tvoji ljudi nisu uništili antenu, pokušat ću

kontaktirati shuttle.

Quintana spusti pušku i pogleda ga.

Komande su na ruskom. Razumiješ li ih?

Neću znati ako ne probam, reče Pitt.

On sjedne za konzolu radija i brzo prouči zbunjujuće more

svjetala i prekidača označenih ćirilicom.

Quintana se nagne nad Pittovo rame.

Nećeš pronaći na vrijeme pravu frekvenciju.

Ti si katolik?

370

Da, Zašto?

Onda pozovi sveca koji vodi izgubljene duše i moli da je ova stvar

već postavljena na frekvenciju shuttlea.

Pitt stavi malu slušalicu na jedno uho i nastavi pritiskati

prekidače dok ne dobije ton. Zatim prilagodi mikrofon i pritisne

ono što je smatrao prekidačem za prijenos.

Halo, Gettysburg, čujete li me? Prijem.

Pritisne prekidač za koji je pretpostavio da je za prijem.

Ništa.

On pokuša drugi prekidač, pa treći.

Gettysburg, čujete li? Prijem.

Pritisne četvrti prekidač. Gettysburg. Gettysburg, molim vas,

odgovorite, reče Pitt. Ĉujete li me? Prijem.

Tišina, a zatim Ovdje Gettsyburg. Tko ste vi, dovraga? Prijem?

Iznenadan odgovor, tako jasan i razgovijetan, iznenadi Pitta, i on

odgovori tek za tri sekunde.

Nije vaţno, ali zovem se Dirk Pitt. Za ljubav Boţju, Gettysburg,

skrenite, ponavljam, skrenite. Na putu ste za Kubu.

I što je još novo?, reče Jurgens. Mogu odrţavati ovu pticu u zraku

još nekoliko minuta i onda moram pokušati sletjeti na najbliţu

pistu. Ponestaju nam opcije.

Pitt nije odmah odgovorio. On zatvori oči i pokuša misliti.

Iznenada mu nešto padne na pamet.

Gettysburg, moţete li ikako stići do Miamija?

Ne. Prijem.

Pokušajte Mornaričku zračnu bazu Key West. Leţi na vrhu Keysa.

371

Shvaćam. Naša računala pokazuju da je sto tri milje sjeverno i

malo istočno od nas. Vrlo upitno. Prijem.

Bolje završiti u vodi nego predati shuttle Rusima.

To je lako reći. Mi imamo u shuttleu više od deset ljudi. Prijem

Pitt se na trenutak borio sa savješću, pitajući se treba li se igrati

Boga. Zatim hitno reče Gettysburg, pokušajte. Idite prema Keysu.

Nije to mogao znati ali Jurgens je došao do iste odluke.

Zašto ne? Što moţemo izgubiti osim letjelice od milijardu dolara i

svojih ţivota. Drţite palčeve.

Kad se ja isključim, trebali biste uspostaviti vezu s Houstonom,

reče Pitt. Sretno, Gettysburg. Dođite kući sigurno. Gotovo.

Pitt je sjedio na stolcu, iscrpljen. U sobi je vladala čudna tišina,

prekinuta jedino stenjanjem pogođenih. On pogleda Quintanu i

slabo se nasmiješi. Njegov dio je gotov, pomisli on nejasno, ostalo

je samo pokupiti prijatelje i vratiti se kući.

Ali tada se sjeti La Dorade.

Poglavlje LVIII

Klizeći tiho kroz noć, Gettysburg je predstavljao laku metu.

Njegovi mrtvi motori nisu isijavali svjetlost, ali bio je osvijetljen od

nosa do repa blještećim navigacijskim svjetlima. Bio je samo

četvrt milje ispred i nešto ispod Holymanovog lovca. Pilot je sada

znao da ništa ne moţe spasiti shuttle i ljude u njemu. Njegov

vatreni kraj bio je svega nekoliko sekunda daleko.

Holyman obavi mehaničke kretnje svojeg napada. Vizualni displeji

na prednjoj ploči i vjetrobranu pokazivali su nuţnu brzinu i

navigacijske podatke kao i status sustava za ispaljivanje raketa.

372

Digitalno računalo automatski je pratilo svemirski shuttle, i on je

samo trebao pritisnuti gumb. Colorado, meta je naciljana.

Primljeno, Lisico Vođo. Ĉetiri minute do slijetanja. Započni

napad.

Holyman je bio razderan neodlučnošću. Osjećao je takav val

odbojnosti da se privremeno nije mogao kretati, uţasnut strašnim

činom koji će morati izvršiti. Gajio je uzaludnu nadu da je cijela

stvar neka strašna greška i da će Gettysburg, poput osuđenika na

smrt u nekom starom filmu, biti spašen u zadnjem trenutku

odlukom predsjednika. Holymanova sjajna karijera u zračnim

snagama bila je gotova. Unatoč činjenici da je izvršavao

zapovijedi, zauvijek će biti obiljeţen kao čovjek koji je raznio

Gettysburg i njegovu posadu.

Doţivljavao je strah i bijes kao nikada prije.

Nije mogao prihvatiti svoju lošu sreću, niti da ga je sudbina

odabrala za egzekutora. On tiho prokune političare koji su

donosili vojne odluke i doveli ga do ovog trenutka.

Ponavljam, Lisico Vođo. Vaš prijenos je nejasan.

Ništa, kontrolo. Ništa se nije dogodilo.

Zašto odugovlačite?, upita general Post.

Odmah započnite napad.

Holymanovi prsti lebdjeli su iznad gumba za ispaljivanje.

Boţe, oprosti mi, šapne on.

Iznenada se brojke na sustavu za ciljanje počnu mijenjati. Kratko

ih pogleda, privučen radoznalošću. Zatim pogleda svemirski

shuttle. Ĉinilo se da se počeo valjati.

Kontrola u Coloradu vikne on u mikrofon. Ovdje Lisica Vođa.

Gettysburg je prekinuo kurs slijetanja. Ĉujete li? Gettysburg

okreće lijevo i na sjever.

Ĉujemo, Lisico Vođo, odgovori Post s olakšanjem u glasu.

373

Imamo promjenu kursa na displeju praćenja. Zauzmite poloţaj i

ostanite sa shuttleom. Ti momci će trebati svu moralnu podršku

koju mogu dobiti.

Sa zadovoljstvom, reče Holyman veselo. Sa zadovoljstvom.

Tišina je lebdjela nad kontrolnom sobom Svemirskog centra

Johnson. Nesvjestan gotovo fatalne drame koja se odigravala u

zračnim snagama, zemaljski tim kontrolora i sve veća gomila

NASA-inih znanstvenika i administratora čekala je u sumračnom

čistilištu. Njihova mreţa za praćenje prikazivala je iznenadan

okret shuttlea na sjever, ali to je jednostavno moglo značiti da se

valja u pripremi za slijetanje.

Zatim Jurgensov glas iznenada razbije tišinu

Houston, ovdje Gettysburg. Ĉujete li me? Prijem.

Kontrolna soba eksplodira u pandemoniju klicanja i pljeskanja.

Mery Foely reagirao je brzo i odgovorio Ĉujemo, Gettysburg.

Dobrodošli natrag.

Govorim li s pravim Mery Foleyem?

Ako postoje dvojica, nadam se da će uhvatiti drugog momka prije

no što potpiše gomilu čekova.

Ti si Foley, jasno.

Kakav je tvoj status, Dave? Prijem.

Pratite li nas?

Svi sustavi su u redu, osim kontrole komunikacija i navođenja

otkako ste napustili svemirsku stanicu.

Onda znaš da nam je visina 44.000 stopa, a brzina 1100. Pokušat

ćemo sletjeti u mornaričku zračnu bazu Kew West, prijem.

Foley pogleda Irwina Mitchella, napetog lica.

Mitchell klimne i lagano potapše Foleya po ramenu.

374

Dovedimo te momke kući.

Shuttle je dobrih četiristo milja izvan dometa, reče Foley

pesimistično. Imamo zrakoplov od sto tona s brzinom spuštanja

10.000 stopa u minuti i nagibom sedam puta strmijim od

komercijalnih zrakoplova. Nećemo uspjeti.

Nikad ne reci nikad, odgovori Mitchell. Sada im reci da ih

započinjemo spuštati, i pokušaj zvučati veselo.

Veselo?

Foleyu je trebalo nekoliko sekunda da se pribere, a zatim pritisne

gumb. U redu, Dave, počinjemo raditi na problemu da vas

dovedemo do Key Westa. Jesi li na TAEM-u? Prijem.

Potvrdno. Koristimo se svakim trikom kako bismo sačuvali visinu.

Naš normalni obrazac spuštanja morat će se izbrisati kako bismo

produljili domet, prijem.

Shvatio sam. Sve spasilačke postrojbe u području su uzbunjene.

Moţda bi bilo dobro javiti mornarici da dolazimo na doručak.

Hoćemo, reče Foley. Ostani na vezi.

On utipka podatke o kretanju u svoju konzolu. Gettysburg je bio

ispod 39.500 stopa, a još je trebao prijeći osamdeset milja.

Mitchell priđe, gledajući prikaz putanje na divovskom zidnom

zaslonu. On prilagodi svoje slušalice i pozove Jurgensa.

Dave, ovdje Irwin Mitchell. Vrati se na automatskog pilota. Ĉuješ

li? Prijem.

Ĉujem, Irv, ali ne sviđa mi se to.

Bolje da računala upravljaju ovom fazom prilaska. Moţeš se

vratiti na ručne komande deset milja od slijetanja.

Primljeno, prijem.

Foley s očekivanjem pogleda Mitchella.

375

Koliko blizu?, bilo je sve što je pitao. Mitchell duboko udahne. Za

dlaku. Mogu uspjeti?

Ako vjetar ne postane prejak, imaju minimalnu šansu. Ali ako se

poprečni vjetar pojača na pet čvorova, gotovi su.

U kabini Gettysburga nije bilo straha. Nije bilo vremena za to.

Jurgens je paţljivo pratio putanju spuštanja na zaslonu računala.

Rastezao je prste poput pijanista prije koncerta, nervozno

čekajući trenutak u kojem će preuzeti ručno upravljanje za

završne manevre spuštanja.

Imamo pratnju, reče Burkhart.

Prvi put Jurgens digne pogled s instrumenata i pogleda kroz

prozor. Vidio je lovca F15 ako leti kraj njih na dvije stotine jarda.

Dok je gledao, pilot uključi svoja navigacijska svjetla i mahne

krilima. Druga dva zrakoplova u formaciji slijedila su ga. Jurgens

namjesti svoj radio na vojnu frekvenciju.

Odakle ste stigli, momci?

Letjeli smo u susjedstvu traţeći cure i primijetili vašu letjelicu,

odgovori Holyman. Moţemo li kako pomoći? Gotovo.

Imate uţe za šlepanje? Gotovo.

Sretno.

Hvala što ste došli, gotovo.

Jurgens osjeti malu utjehu. Ako ne stignu do Key Westa i budu

morali sletjeti u more, barem će lovci moći dovesti spasilačke

ekipe do njihovog poloţaja. On usmjeri pozornost na indikatore

leta i zapita se zašto ih Houston nije spojio s Mornaričkom

zračnom bazom u Key Westu.

Kako to misliš da je Key West zatvoren?, vikne Mitchell na

blijedog inţenjera koji je stajao kraj njega s telefonom u ruci. Ne

čekajući odgovor, Mitchell zgrabi slušalicu. S kime govorim?,

upita.

376

Ovdje poručnik Redfern.

Jeste li u potpunosti svjesni ozbiljnosti situacije?

Objašnjena nam je, gospodine, ali ništa ne moţemo učiniti.

Tanker s gorivom se večeras zabio u naše strujne kablove i

isključio struju na pisti.

Što je s pričuvnim generatorima za hitne slučajeve?

Generator na dizel motor radio je dobro oko šest sati, a onda se

pokvario. Radimo na tome i trebali bismo ga osposobiti za oko sat

vremena.

To je prokleto prekasno, odsiječe Mitchell. Gettysburg je udaljen

dvije minute. Kako ih moţete navesti na slijetanje?

Ne moţemo, odgovori zapovjednik.

Sva naša oprema je isključena.

Onda dovedite na pistu aute i kamione i osvijetlite je farovima.

Napravit ćemo najbolje što moţemo, gospodine, ali sa samo četiri

čovjeka na duţnosti to neće biti mnogo. Ţao mi je.

Niste jedini kome je ţao, prostenje Mitchell i spusti slušalicu.

Do sada bismo već trebali vidjeti pistu, reče Burkhart nemirno.

Vidim gradska svjetla Key Westa, ali nema znakova zračne baze.

Prvi put, tanka linija znoja pojavi se na Jurgensovoj obrvi.

Prokleto je čudno što nam se još nisu javili iz kontrolnog tornja.

U tom trenutku začuje se Mitchellov napeti glas. Gettysburg,

Baza Key West ima problema sa strujom. Pokušat će osvijetliti

pistu automobilima. Usmjeravamo vaš prilaz s istoka kako biste

sletjeli na zapadnu pistu. Duga je sedam tisuća stopa. Ako se ne

zaustavite, završit ćete u rekreacijskom parku. Ĉujete li? Prijem.

Primljeno, kontrolo. Ĉujemo.

377

Na 11.300 stopa si, Dave. Brzina je 410. Jedna minuta, deset

sekunda i šest milja do dodira s pistom. Prebaci se na ručno

upravljanje, gotovo.

Primljeno, prelazim na ručno.

Vidite li pistu?

Još ništa.

Oprostite na prekidu, Gettysbnrg. Bio je to Holyman na

frekvenciji NASA-e. Ali, mislim da bi moji momci mogli biti sobovi

vašim sanjkama. Idemo naprijed i osvijetlit ćemo vam put, prijem.

Vrlo sam zahvalan, mali prijatelju, reče Jurgens zahvalno.

Gledao je kako lovci F15 ubrzavaju, spuštaju nosove i

usmjeravaju se prema Key Westu. Poredali su se u liniju kao da

se igraju lovice i uključili svjetla za slijetanje. U početku su sjajne

zrake osvjetljavale samo vodu, a zatim i slanu ravnicu prije piste

zračne baze.

Napor se vidio na Jurgensovom licu. Shuttle je išao u pravom

smjeru, ali nije bio namijenjen lebdenju poput papirnate jedrilice.

Burkhart je očitavao brzinu i visinu kako bi se Jurgens mogao

usmjeriti na letenje.

Gettysburg, na tristo stopa ste ispod minimuma, reče Foley.

Ako se podignem još jedan inč, okrenut ćemo se.

Pista je rasla beskrajno dugo vrijeme. Shuttle je bio udaljen samo

četiri milje, ali činilo se kao stotinu. Jurgens je vjerovao da moţe

uspjeti. Morao je uspjeti. Svaka moţdana ćelija u njegovoj lubanji

tjerala je Gettysburg da ostane u zraku.

Brzina 320, visina 1600, tri milje do piste, reče Burkhart. U glasu

mu se mogla čuti promuklost.

Jurgens je mogao vidjeti svjetla s vozila vatrogasaca i prve

pomoći. Lovci su letjeli iznad njih, osvjetljavajući svojim

reflektorima betonsku traku dugu milju i pol i široku 200 stopa.

378

Shuttle se brzo spuštao. Jurgens je kočio što je više mogao.

Svjetla su blistala na obali na samo devedeset stopa ispod njih.

On sačeka zadnju moguću sekundu prije no što će spustiti noge.

Normalna procedura slijetanja zahtijevala je da kotači dodirnu tlo

na udaljenosti od 2769 stopa od početka piste, ali Jurgens je

zadrţao dah, nadajući se da će barem stići do betona.

Slana ravnica prolazila je ispod zraka svjetla i nestala u tami iza

njih. Burkhart je stiskao naslone svog sjedala i recitirao brojke.

Brzina 205. Glavni kotači na deset stopa... pet stopa... tri stope...

dvije stope... jedna, kontakt.

Ĉetiri goleme gume glavnih nogu udare tvrdu površinu,

protestirajući zbog iznenadnog trenja oblačkom dima. Kasnije

mjerenje će pokazati da je Jurgens spustio shuttle na samo

četrdeset sedam stopa od početka piste. Lagano je spustio nos

dok se prednji kotač nije spustio na pistu, a zatim pritisne obje

pedale kočnice. Zaustavio je letjelicu tisuću stopa prije kraja

piste.

Uspjeli su vikne Holyman u radio.

Gettysburg kontroli u Houstonu, reče Jurgens glasno

uzdahnuvši. Kotači su se zaustavili.

Veličanstveno! Veličanstveno vikao je Foley.

Ĉestitam, Dave, doda Mitchell. Nitko to ne bi bolje učinio.

Burkhart pogleda iza Jurgensa i ne reče ništa, jednostavno

podignuvši palčeve.

Jurgens je sjedio pun adrenalina, uţivajući u svojem trijumfu.

Njegov umorni um počeo je lutati i on se upita tko je Dirk Pitt.

Zatim pritisne prekidač interkoma.

Gosp. Steinmetz.

Da, zapovjedniče?

Dobrodošli na Zemlju. Kod kuće smo.

379

Poglavlje LIX

Pitt obuhvati Velikovljevu radnu sobu brzim pronicavim

pogledom. Svi su klečali, okupljeni oko Raymonda LeBarona, koji

je leţao na podu. Jessie mu je drţala ruku i nešto mrmljala.

Gunn pogleda Pitta i zavrti glavom.

Što se dogodilo?, upita Pitt.

Skočio je da ti pomogne i dobio metak koji ti je okrznuo uho,

odgovori Giordino.

Prije no što će kleknuti, Pitt pogleda smrtno ranjenog milijunaša.

Na odjeći koja mu je pokrivala gornji dio tijela širila se crvena

mrlja. Oči su još bile ţive, fokusirane na Jessieno lice. Disao je

brzo i kratko. Pokuša podignuti glavu i nešto joj reći, ali napor je

bio prevelik, i on padne natrag.

Pitt polako klekne na jedno koljeno kraj Jessie. Ona se okrene i

pogleda ga dok su suze curile niz njene blijede obraze. On joj

kratko uzvrati pogled, bez riječi.

Raymond te pokušao spasiti, reče ona promuklo. Znala sam da ga

ne mogu potpuno preobratiti. Na kraju se vratio.

LeBaron zakašlje čudnim drhtavim kašljem. On pogleda Jessie

tupim pogledom, lica bijelog od iskrvarenja.

Brini o Hildi, šapne on.

Sve ostavljam u tvojim rukama.

Prije no što je mogao reći nešto više, soba zadrhti od eksplozija u

dubini Quintanin tim počeo je uništavati elektronsku opremu u

postrojenju. Uskoro će morati otići, a Raymond LeBaron neće ići s

njima.

380

Pitt je mislio o svim pričama iz novina što su slavile sada

umirućeg čovjeka na podu kao moćnog trgovca koji je mogao

stvoriti ili uništiti direktore divovskih korporacija ili visoke vladine

duţnosnike, kao čarobnjaka koji manipulira svjetskim trţištima,

osvetoljubivoga i hladnog čovjeka čiji je trag pun kostiju

konkurenata koje je uništio i tisuća njihovih zaposlenika koje je

bacio na ulicu. Pitt je znao sve to, ali vidio je samo umirućega

starog čovjeka, oličenje ljudske krhkosti, koji je ukrao ţenu

najboljeg prijatelja i zatim ga ubio zbog blaga. Nije mogao osjećati

ţaljenje za takvim čovjekom, baš niti malo.

Sada je tanka nit koja je drţala LeBarona na ţivotu bila na rubu

pucanja. On se nagne i pribliţi usta financijerovom uhu.

La Dorada, šapne Pitt. Što ste učinili s njom?

LeBaron podigne pogled, a oči mu bijesnu na trenutak dok je

njegov mozak zadnji put pogledao u prošlost. Glas mu je bio slab

on prizove zadnji atom snage kako bi odgovorio. Riječi su izišle u

trenutku kad je umro.

Što je rekao?, upita Giordino.

Nisam siguran, odgovori Pitt, zbunjenog izraza lica. Zvučalo je kao

Pogledaj na glavni pogled.

Kubancima na glavnom otoku detonacije su zvučale poput

udaljene grmljavine i nisu se brinuli. Nije bilo crvene ni

narančaste erupcije na obzorju, vatrenih stupova na tamnom

nebu visokih stotine stopa. Zvuci su bili prigušeni, jer je

postrojenje uništeno iznutra. Ĉak i uništenje velike antene prošlo

je nezamijećeno. Pitt je pomogao Jessie da dođe do mjesta

iskrcavanja na obali, u pratnji Giordina i Gunna, koje su Kubanci

nosili na nosiljkama. Quintana im se pridruţio i odbacio sve

mjere opreza obasjavši Pittovo lice tankom baterijskom

svjetiljkom.

Bolje bi ti bilo da staviš flaster na to uho.

Preţivjet ću do PTPS-a.

381

Morao sam ostaviti dvojicu ljudi zakopane tamo gdje ih nitko neće

pronaći. Ali, još nas je više nego kad smo došli. Neki od vas morat

će se voziti na Dasheru u paru. Dirk, ti nosi gđu LeBaron. Gosp.

Gunn moţe ići sa mnom. Narednik Lopez moţe...

Narednik moţe ići sam, prekine ga Pitt.

Quintana brzo prijeđe svjetiljkom preko drugih lica.

Raymond LeBaron?

On neće doći.

Quintana slegne ramenima, klimne glavnom prema Jessie i reče

jednostavno; Ţao mi je. Zatim se okrene i počne okupljati svoje

ljude za povratak na brod.

Pitt stisne Jessie k sebi i tiho reče; Zatraţio je od tebe da se

pobrineš za njegovu prvu ţenu, Hildu, koja je još ţiva.

Nije mogao vidjeti iznenađenje na njenom licu, ali osjetio je kako

joj se tijelo napelo.

Kako si znao?, upita ona s nevjericom.

Upoznao sam je i razgovarao s njom prije nekoliko dana.

Ona prihvati odgovor i ne upita ga kako je stigao do staračkog

doma. Raymond i ja prošli smo kroz ceremoniju i igrali ulogu

muţa i ţene, ali on se nikada nije mogao rastati od Hilde i

zaboraviti je.

Ĉovjek koji je volio dvije ţene.

Na različite načine. Tigar u poslu, janje u kući, Raymond je bio

izgubljen kad su Hildin um i tijelo počeli slabiti. Očajnički je

trebao ţenu na koju bi se oslonio. Upotrijebio je svoj utjecaj da

simulira njenu smrt i stavi je u dom pod bivšim prezimenom.

I tada ti dolaziš na scenu.

Nije mu se sviđala hladnoća izjave, ali nije mu bilo ţao.

382

Već sam bila dio njegovog ţivota, reče ona mirno. Bila sam jedan

od starijih urednika Prosperteera. Raymond i ja imali smo vezu

godinama. Osjećali smo se ugodno zajedno. Njegova prošnja

graničila je s poslovnim prijedlogom, bio je to prividni brak radi

pogodnosti, ali uskoro je prerastao u nešto više, mnogo više.

Vjeruješ li u to?

Nisam talent za izricanje presuda, odgovori Pitt tiho. Quintana se

pojavi iz sjene i dodirne Pittovu ruku.

Krećemo. Uzet ću radioprijemnik i povesti.

On se pribliţi Jessie i glas mu se ublaţi. Za sat vremena bit ćete

na sigurnom. Mislite li da moţete izdrţati još malo?

Bit ću u redu. Hvala vam na brizi.

Dovukli su Dashere preko plaţe i spustili ih u vodu. Na

Quintaninu zapovijed svi su ih zajahali i krenuli preko crne vode.

Ovaj put Pitt je bio na začelju, dok je Quintana sa slušalicama

vodio grupu prema PTPS-u prema uputama pukovnika Kleista.

Ostavili su za sobom otok mrtvih. Golemo postrojenje pretvoreno

je u komad betona koji se urušio u sebe. Golema instalacija

elektronske opreme i skupi namještaj dimili su se poput umiruće

jezgre vulkana duboko ispod suncem izbijeljenoga koraljnog

pijeska.

Divovska antena leţala je u tisuću iskrivljenih komadića, potpuno

nepopravljiva. Za nekoliko sati, stotine ruskih vojnika

predvođenih agentima GRU-a lutat će ruševinama, traţeći dokaze

o vojsci odgovornoj za uništenje postrojenja. Ali, jedini tragovi

koje budu pronašli ukazivat će na lukavi um Fidela Castra, a ne

CIA-e.

Pitt je gledao plavo svjetlo Dashera ispred sebe. Sada su se kretali

protiv plime i malo plovilo zabijalo se u valove, te skakalo na

krijestama poput kolica na toboganu. Jessiena teţina usporavala

ih je, i on je drţao ručicu gasa na maksimumu kako ne bi

zaostao.

383

Putovali su oko jedne milje kad Pitt osjeti kako ga jedna Jessiena

ruka pušta. Jesi li u redu?, upita on.

Odgovor je bio hladna cijev pištolja ispod pazuha. On polako

okrene glavu i pogleda ispod svoje ruke. Tamo je zaista bila crna

cijev automatskog pištolja, 9 milimetarskog Makarova, a ruka

koja ga je drţala bila je mirna poput stijene.

Ako nisam previše napadan, reče on iznenađeno, mogu li te pitati

što ti je na umu?

Promjena plana, odgovori ona dubokim napetim glasom.

Naš posao je samo napola završen.

Kleist je koračao palubom PTPS-a dok se Quintanin tim ukrcavao,

brzo spremajući Dashere kroz otvor, niz rampu do velikoga

teretnog prostora. Quintana se vozio okolo dok svi nisu bili izvan

vode, a tada se i on popne na palubu.

Kako je prošlo?, upita Kleist nervozno.

Kao što kaţu na Broadwayu, pravi hit. Razaranje je potpuno.

Moţete reći Langlevu da je GRU ostao bez komunikacija.

Dobar posao, reče Kleist. Dobit ćete dobar bonus i dugi godišnji

odmor. Zaslugom Martina Brogana.

Pitt zasluţuje veliki dio nagrade. Odveo nas je ravno do

postrojenja prije no što su se Rusi probudili. Također je radijem

upozorio svemirski shuttle.

Naţalost, nema limenog orkestra za posao na pola radnog

vremena, reče Kleist odsutno. Zatim upita A što je s generalom

Velikovim?

Pretpostavljamo da je mrtav i pokopan u razvalinama.

Ima li ţrtava?

Izgubio sam dvojicu ljudi. On zastane. Također smo izgubili

Raymonda LeBarona.

384

Predsjednik neće biti sretan kada to čuje.

Bio je to slučaj. Izveo je hrabar, ali glup pokušaj spašavanja

Pittovog ţivota i dobio metak.

I tako je staro kopile umrlo kao heroj.

Kleist stane na rub palube i pogleda u tamu. A što je s Pittom?

Lagana rana, ništa ozbiljno.

A gđa LeBaron?

Nekoliko dana odmora i malo kozmetike za pokrivanje masnica, i

bit će kao nova.

Kleist se ţustro okrene. Kad ste ih zadnji put vidjeli?

Kad smo napustili obalu. Pitt ju je nosio do Dashera. Vozio sam

sporo kako bi nas mogli pratiti.

Quintana to nije mogao vidjeti, ali Kleistove oči odavale su strah,

iznenada shvativši da nešto nije u redu. Pitt i gđa LeBaron nisu

došli na palubu.

Morali su doći, reče Quintana nemirno. Ja sam stigao zadnji.

Nisu došli, reče Kleist. Još su negdje vani. A kako Pitt nije nosio

radioprijemnik na povratku, ne moţemo ih dovesti kući.

Quintana stavi ruku na čelo. Moja greška. Ja sam odgovoran.

Moţda, a moţda i ne. Ako je nešto krenulo loše, ako se njegov

Dasher pokvario, Pitt bi pozvao, i sigurno biste ga čuli.

Moţemo ga vidjeti na radaru, reče Quintana s nadom.

Kleist stisne šake i udari jednu o drugu. Bolje da poţurimo.

Samoubojstvo je ostati ovdje mnogo dulje.

On i Quintana poţure niz rampu do kontrolne sobe. Radarist je

sjedio ispred praznog zaslona. On podigne pogled kad su mu

prišla dva časnika napetih lica.

385

Podigni antenu, zapovjedi Kleist.

Primijetit će nas sve radarske postrojbe na kubanskoj obali,

protestirao je operator.

Podigni je reče Kleist oštro.

Gore, dio palube se razdvoji i antena se razvije i podigne na

teleskopskom jarbolu visokom gotovo pedeset stopa. Ispod, šest

pari očiju promatralo je kako zaslon oţivljuje.

Što traţimo?, upita operator.

Dvoje ljudi nedostaje, odgovori Quintana.

Premali su da bi se vidjeli na zaslonu.

Što je s računalnim povećanjem?

Moţemo pokušati.

Učini to.

Nakon pola minute, operator zavrti glavom.

Ništa u krugu od dvije milje.

Povećaj na pet milja.

Još ništa.

Idi na deset.

Operator ignorira zaslon i pogleda računalni zaslon.

U redu, imam mali objekt koji bi mogao biti to što traţimo. Devet

milja jugozapadno, kurs dva dva dva stupnja.

Sigurno su se izgubili, promrmlja Kleist.

Operator zavrti glavom. Ne, osim ako nisu slijepi ili glupi. Nebo je

jasno poput kristala. Svaki izviđač zna gdje leţi Sjevernjača.

386

Quintana i Kleist se usprave i pogledaju jedan drugog u

zaprepaštenju, ne mogavši prihvatiti u potpunosti ono što su

vidjeli. Kleist prvi postavi neizbjeţno pitanje.

Zašto?, upita on glupo. Zašto namjerno idu na Kubu?

Peti dio

AMY BIGALOW

Poglavlje LX

6. studenoga 1989. Sjeverna obala Kube

Pitt i Jessie izbjegli su kubanski patrolni čamac i bili na tisuću

jarda od kubanske obale kad se baterija Dashera ispraznila. On

izvuče čepove plovaka i oni otplove dok je malo vozilo nestalo pod

površinom i potonulo na dno. Njegove vojničke čizme bile su uske

i nisu dozvoljavale ulazak vode, pa ih je ostavio, znajući da će biti

korisne na obali.

Voda je bila udobno topla, a valovi niski. Mjesečeva četvrt nestala

je iza obzorja dva sata prije pojave sunca. S dodatnim svjetlom,

Pitt je lako mogao drţati Jessie na oku. Kašljala je kao da je

popila malo vode, ali plivala je bez napora.

Kakva si u leđnom plivanju?, upita on.

Dobra.

Ona ispljune vodu i reče Bila sam treća na drţavnom prvenstvu

srednjih škola.

387

U kojoj drţavi?

U Wyomingu.

Nisam znao da u Wyomingu ima bazena.

Duhovito.

Plima ide u našu korist, pa je bolje da krenemo prije no što se

promijeni.

Uskoro će dan, reče ona.

Još jedan razlog da poţurimo na obalu i sakrijemo se.

Što je s morskim psima?

Nikada ne doručkuju prije šest sati, reče on nestrpljivo.

Idemo, dosta je priče.

Krenuli su leđnim stilom, zabacujući ruke unatrag, odgurujući se

nogama poput bičeva. Plima ih je gurala brzinom od jednog čvora,

i kretali su se brzo. Jessie je bila dobar plivač. Odrţavala je

brzinu, ostajući kraj njega. Divio se njezinoj izdrţljivosti nakon

svega što je prošla u zadnjih šest dana, te osjetio sućut zbog boli i

iscrpljenosti koja ju je sigurno mučila. Ali, nije joj mogao dozvoliti

da popusti, ne dok ne stignu do obale i ne pronađu barem malo

sigurnosti.

Nije mu rekla razlog što ga je prisilila da okrene prema Kubi, i Pitt

je nije pitao. Nije morao biti vidovit da bi shvatio da ima neki cilj i

da nije luda. Ta je dama imala vrlo određene ideje i tvrdoglavost

da ih ispuni. Mogao ju je razoruţati okrenuvši Dasher na

valovima, a bio je i prilično siguran da ne bi povukla otponac da

je odbio.

Ali, za Pitta je to bila uobičajena stvar. Ni novčić, niti funta, već

ljubav okreće svijet. Samo, on nije bio zaljubljen bila mu je

privlačna, ali nije ga osvojila. Radoznalost je nadjačala strast. Nije

se mogao oduprijeti porivu da nogom zaglavi vrata prema

nepoznatom. A bilo je tu i blago La Dorade. LeBaronov trag bio je

388

slab, ali kip je morao biti negdje na Kubi. Jedini je problem bio

što je tamo mogao lako poginuti.

Pitt stane i zaroni, dodirnuvši dno na oko deset stopa dubine.

Krene gore i slučajno očeše jednu Jessienu nogu prilikom

izronjavanja. Ona vrisne, misleći da ju napalo nešto veliko s

trokutastom perajom, kratkovidnim očima i ustima koja bi mogao

procijeniti jedino zubar.

Tiho reče on.

Uzbunit ćeš sve straţare miljama uokolo.

O, Boţe, to si ti prostenje ona prestrašeno.

Budi tiho, promrmlja joj on kraj uha.

Zvuk se dobro prenosi iznad vode. Odmorit ćemo se malo i paziti

na znakove aktivnosti.

Nije odgovorila, samo je dodirnula njegovo rame u znak slaganja.

Plivali su nekoliko minuta, zureći u tamu. Slaba mjesečina blago

je osvjetljavala kubansku obalu, uski pojas bijelog pijeska i tamne

sjene raslinja iza njega. Na oko dvije milje desno mogli su vidjeti

svjetla automobila na cesti kraj mora. Pet milja dalje, svjetla su

otkrivala mali lučki gradić.

Pitt nije mogao primijetiti nikakvo kretanje. On pokaţe prema

naprijed i ponovno počne plivati, ovoga puta prsno, kako bi

mogao gledati naprijed. Oblici, linije i kutovi postali su nejasni

obrisi kako su se pribliţavali. Nakon pedeset jarda on pruţi noge

dolje i dodirne pijesak. Stajao je s vodom do grudi.

Moţeš stati, reče on tiho.

Nakon kratke pauze ona umorno progovori; Hvala nebesima, ruke

su mi poput olova.

Ĉim stignemo do plićaka, lezi i odmori se. Ja ću izvidjeti okolinu.

Budi oprezan.

Bez brige, reče on, široko se nasmiješivši.

389

Počeo sam se navikavati. Ovo je druga neprijateljska obala na

koju sam noćas izišao.

Jesi li ikada ozbiljan?

Kad je potrebno. Na primjer, sada. Daj mi pištolj.

Ona zastane. Mislim da sam ga izgubila.

Kad smo ušli u vodu...

Ispustila si ga.

Jesam, reče ona s nevinim ţaljenjem.

Nemaš pojma kako je dobro raditi s tobom, reče on iscrpljeno.

Otplivali su preostalu udaljenost u tišini dok voda nije bila

duboka samo nekoliko inča. On pokaţe Jessie da ostane na

mjestu. Sljedeće minute leţao je rigidno, bez kretanja, a zatim

naglo, bez riječi, skoči na noge, potrči preko pijeska i nestane u

sjenama.

Jessie se borila protiv sna. Cijelo tijelo bilo joj je ukočeno od

umora, i ona zahvalno postane svjesna da bol od masnica

izazvanih Glyevim rukama slabi. Smirujuće pljuskanje vode po

njenom lagano odjevenom tijelu opuštalo ju je poput sedativa.

Zatim se ukoči, ukopavši prste u vlaţni pijesak, a srce joj skoči u

grlo. Jedan od grmova se pomaknuo. Na deset ili dvadeset jarda

udaljenosti, tamna masa odvojila se od okolnih sjena i krenula uz

obalu iznad linije plime.

To nije bio Pitt.

Blijeda svjetlost mjesečine otkrije priliku u odori s puškom.

Leţala je ukočeno, svjesna svoje gole bespomoćnosti. Ona pritisne

tijelo uz pijesak, i polako klizne natrag u vodu, inč po inč.

Jessie se skupila u uzaludnom pokušaju da se učini manjom kad

je zraka svjetiljke iznenada probila tamu i zaplesala na obali

iznad linije vode. Kubanski straţar šarao je svjetiljkom lijevo-

desno pribliţavajući joj se, paţljivo ispitujući tlo. Sa strašnom

390

sigurnošću, ona shvati da čovjek slijedi otiske stopala. Osjeti

iznenadan bijes prema Pittu što ju je ostavio samu, s tragom koji

vodi ravno do nje.

Kubanac se pribliţio na deset jarda i vidio bi gornje obrise njenog

tijela da se okrenuo samo djelić više prema njoj. Zraka stane i

smiri se, koncentrirana na Pittove tragove. Straţar se okrene

desno i čučne, osvijetlivši rubove grmlja. Zatim, neobjašnjivo,

okrene se ulijevo i osvijetli Jessie. Svjetlo je zaslijepi.

Jednu sekundu Kubanac je bio zbunjen, a zatim njegova

slobodna ruka podigne automatsku pušku koja mu je visjela

preko ramena i uperi cijev u Jessie. Previše uplašena da bi

progovorila, ona stisne oči kao da će to isključiti uţas i udar

metaka.

Začuje slab udarac i stenjanje. Meci je nisu pogodili. Bila je tu

samo čudna tišina, a zatim ona osjeti da je svjetlo nestalo. Ona

otvori oči, gledajući u noge koje su stajale do članka u vodi, a

zatim i nepomično tijelo kubanskog straţara ispruţeno u pijesku.

Pitt se nagne i blago je digne na noge. On joj zagladi mokru kosu

prema natrag i reče; Ĉini se da ne mogu okrenuti leđa na

sekundu a da ne upadneš u nevolju.

Mislila sam da sam mrtva, reče ona, dok joj se puls polako

smirivao.

To si sigurno pomislila tucet puta otkako smo napustili Key West.

Ĉovjeku treba neko vrijeme da se navikne na strah od smrti.

Pitt uzme Kubančevu svjetiljku, te mu počne skidati odoru.

Srećom je nizak, tvoje visine. Noge će ti vjerojatno plivati u

njegovim čizmama, ali bolje prevelike nego premale.

Je li mrtav?

Samo mala udubina u lubanji od kamena. Osvijestit će se za

nekoliko sati.

391

Ona namršti nos uhvativši maskirnu odoru.

Mislim da se nikada nije kupao.

Operi je u moru, reče on ţustro. I budi brza. Ovo nije vrijeme da

glumiš bogatu kuju. Straţar na sljedećem mjestu pitat će se zašto

se ovaj nije pojavio. A i njegova zamjena će stići brzo.

Pet minuta kasnije, Jessie je stajala u vlaţnoj odori straţara

kubanske vojske. Pitt je bio u pravu, čizme ju joj bile prevelike

dva broja. Ona podigne vlaţnu kosu i stavi je ispod kape. Okrene

se i pogleda Pitta kad se pojavio ispod drveća i grmlja noseći

Kubančevu pušku i palminu granu.

Što si učinio s njim?, upita ona. Spremio ga u grmlje. Pittov glas

odavao je uţurbanost. On usmjeri tanku zraku svjetla na četvrt

milje niz obalu. Dolaze. Nema vremena za odbojku. Idemo.

On je grubo gurne prema drveću i krene za njom, hodajući

unatraške kako bi granom obrisao tragove. Nakon gotovo

sedamdeset jarda, on pusti granu i oni poţure kroz raslinje,

udaljujući se od plaţe što više prije zore.

Prešli su pet milja kad se istočno nebo počelo osvjetljavati. Polje

šećerne trske pojavilo se iza tame, i oni ga zaobiđu, te stignu do

dvosmjerne autoceste. Nije bilo farova automobila. Hodali su

rame uz rame, skačući u grmlje kad god bi se pribliţio auto ili

kamion. Pitt primijeti da Jessieni koraci počinju slabiti a disanje

postaje sve brţe i teţe. On stane, stavi maramicu preko svjetiljke i

osvijetli joj lice. Nije morao biti liječnik da bi vidi da je ona

potpuno iscrpljena. Stavi joj ruku oko struka i pomogne joj da

dođu do strmih strana malog kanjona.

Dođi do daha, vratit ću se.

Pitt siđe niz strminu u suho korito potoka koji je prolazio uz niska

brda između velikih stijena i malih stabala. Prolazio je ispod

autoceste kroz betonsku cijev promjera tri stope i izlazio na

ograđeni pašnjak s druge strane. On se vrati na cestu, tiho uzme

392

Jessienu ruku i povede je do dna kanjona. On osvijetli

unutrašnjost cijevi.

Jedina prazna soba u gradu, reče on veselim glasom.

Nije to bio apartman, ali zakrivljeno dno cijevi sadrţavalo je dva

inča mekog pijeska, i bilo je sigurnije no što se Pitt mogao nadati.

Straţari koji bi moţda naišli na njihov trag i slijedili ga do

autoceste pretpostavili bi da su ljudi koji su se iskrcali naišli na

automobil koji ih je povezao.

Nekako su uspjeli pronaći udobne poloţaje u tami. Pitt stavi

pušku i svjetiljku kraj sebe i konačno se opusti.

U redu, damo, reče on, dok su mu riječi odjekivale u cijevi.

Mislim da je došlo vrijeme da mi kaţeš što, dovraga, radimo ovdje.

Ali, Jessie nije odgovorila. Neosjetljiva na svoju mokru odoru,

bolne noge i zglobove, savila se u fetalni poloţaj i zaspala.

Poglavlje LXI

Mrtvi? Svi mrtvi?, ponovi bijesno šef Kremlja Antonov.

Cijelo postrojenje uništeno i bez preţivjelih, nitko nije preţivio?

Polevoj teško klimne. Kapetan podmornice koja je otkrila

eksplozije i pukovnik koji je zapovijedao sigurnosnim snagama

poslanim na obalu da istraţe stvar izvijestili su da nisu pronašli

preţivjele. Pronašli su tijelo mojeg zamjenika, Lava Majskog, ali

general Velikov još nije pronađen.

Nedostaju li tajne šifre i dokumenti?

Polevoj nije htio staviti glavu na panj i preuzeti odgovornost za tu

katastrofu. Stajao je na korak od gubitka svojega ugodnog

393

poloţaja, s perspektivom da postane zaboravljeni birokrat

zaduţen za radni logor.

Sve tajne podatke uništilo je Velikovljevo osoblje prije no što su

poginuli u borbi.

Antonov prihvati tu laţ. CIA, reče on, razmišljajući.

Oni su iza te prljave provokacije.

Mislim da ne moţemo optuţiti CIA-u za ovo. Preliminarni dokazi

ukazuju na kubansku operaciju.

Nemoguće, otrese se Antonov. Naši prijatelji u Castrovoj vojsci

upozorili bi nas unaprijed na svaki ambiciozni plan napada na

otok. Osim toga, tako hrabra i maštovita operacija zahtijeva nešto

jače od latinskog mozga.

Moţda, ali naši najbolji umovi ne vjeruju da je CIA bila upoznata

s našim komunikacijskim centrom na Cayo Santa Mariji. Nismo

otkrili niti najmanjeg znaka nadzora. CIA je dobra, ali njeni ljudi

nisu bogovi. Nisu mogli isplanirati, uvjeţbati, i izvesti napad za

nekoliko kratkih sati od trenutka kad je shuttle napustio

svemirsku stanicu do časa kad je skrenuo s kursa.

Izgubili smo i shuttle?

Naše promatranje svemirskog centra Johnson otkrilo je da je

sigurno sletio u Key Westu.

S mjesečevim kolonistima, doda Antonov bezizraţajno.

Bili su u njemu, da.

Nekoliko sekunda Antonov je sjedio, previše ljut da bi reagirao,

stisnutih usana, očiju koje su zurile u ništa. Kako su to učinili?,

zareţi on konačno. Kako su spasili svoj dragocjeni shuttle u

zadnjem trenutku?

Luda sreća, reče Polevoj, oslanjajući se na komunističku dogmu

prebacivanja krivnje na drugog. Njihove guzice je spasilo

miješanje braće Castro.

394

Antonovljev pogled iznenada se fokusira na Polevoja.

Kao što me često podsjećate, druţe Polevoj, braća Castro ne mogu

otići niti na zahod bez da KGB ne sazna koliko su papira

upotrijebili. Reci mi kako su se iznenada ušuljali u krevet

predsjednika SAD-a bez da tvoji agenti budu toga svjesni.

Polevoj se nehotice zakopao u rupu i sada se lukavo izvlačio

mijenjajući kurs razgovora. Operacija Rum i kola je još u tijeku.

Izgubili smo svemirski shuttle i bogat izvor znanstvenih podataka,

ali to je prihvatljiv gubitak u usporedbi s cijelom Kubom koju

ćemo dobiti.

Antonov razmotri Polevojeve riječi i proguta mamac.

Imam sumnje. Bez Velikova, izgledi za uspjeh operacije smanjili

su se za pedeset posto.

General nije više bitan za Rum i kolu. Plan je devedeset posto

izvršen. Brodovi će ući u luku Havane sutra navečer, a Castrov

govor je predviđen za sljedeće jutro. General Velikov je izvrsno

postavio temelje. Glasine o novoj zavjeri CIA-e da ubije Castra već

su raširene zapadnim svijetom, a mi smo pripremili dokaze koji

ukazuju na američku uključenost. Ostalo je samo da pritisnemo

gumb.

Naši ljudi u Havani i Santiagu su spremni?

Spremni su doći i formirati novu vladu čim atentat bude

potvrđen.

A sljedeći vođa?

Alicia Cordero.

Antonovljeva usta se otvore.

Ţena, kaţeš? Imenovat ćemo ţenu da upravlja Kubom nakon

Castrove smrti?

Savršen izbor, reče Polevoj čvrsto. Ona je tajnica Centralnog

komiteta i Drţavnog savjeta. I što je najvaţnije, bliska je Fidelova

395

suradnica, a ljudi je idoliziraju zbog uspjeha ekonomskog

programa njene obitelji i govorničkih sposobnosti. Ima šarm i

karizmu koja odgovara Fidelovoj. Njena lojalnost Sovjetskom

Savezu je neupitna, i imat će potpunu podršku kubanske vojske.

Koja radi za nas.

Koja pripada nama, ispravi ga Polevoj.

I tako, to je sređeno.

Da, druţe predsjedniče.

A onda?, upita Antonov.

Nikaragva, Peru, Ĉile, i da, Argentina, reče Polevoj, zagrijavajući

se. Nema više krvavih revolucija, krvavih gerilskih pokreta.

Infiltrirat ćemo se u njihove vlasti i urušiti ih iznutra, pazeći da

ne izazovemo SAD. Kad se konačno probude, bit će prekasno.

Juţna i Srednja Amerika bit će čvrsti produţetci Sovjetskog

Saveza.

A ne partije?, upita Antonov optuţujuće. Zaboravljaš li slavu

komunističkog nasljeđa, Polevoj?

Partija je osnova na kojoj se sve gradi. Ali, ne moţemo nastaviti

vezivati se za arhaičnu marksističku filozofiju za koju je trebalo

sto godina da se pokaţe neizvedivom. Dvadeset prvo stoljeće je

udaljeno samo jednu dekadu. Dan hladnog realizma je sada.

Citiram vas, druţe predsjedniče, kad ste rekli; Vidim novu eru

socijalizma koji će pomesti omraţenu pošast kapitalizma sa

zemlje. Kuba je prvi korak u ispunjenju vašeg sna svjetskog

društva kojim će dominirati Kremlj.

A Fidel Castro je prepreka na našem putu.

Da, reče Polevoj s opakim osmijehom. Ali samo još četrdeset osam

sati.

Predsjednički zrakoplov poletio je iz zrakoplovne baze Andrews i

krenuo na jug iznad povijesnih brda Virgnije. Rano jutarnje nebo

bilo je jasno i plavo, s nekoliko raštrkanih olujnih oblaka.

396

Zrakoplovni pukovnik, koji je upravljao Boeingom pod tri

predsjednika, izravna zrakoplov na 34.000 stopa i najavi vrijeme

dolaska u Cape Canaveral preko interkoma.

Doručak, gospodo?, upita predsjednik, pokazavši prema malom

odjeljku za objede nedavno ugrađenom u zrakoplov. Njegova ţena

objesila je Tiffanyevu svjetiljku iznad stola u art deco stilu, koja je

stvarala neformalnu, opuštenu atmosferu. Naša kuhinja ima

šampanjac ako netko ţeli proslaviti.

Dobro bi mi došla šalica vruće crne kave, reče Martin Brogan. On

sjedne i izvadi ovitak iz torbe prije no što će je staviti ispod stola.

Dan Fawcett sjedne na stolac kraj njega, a Douglas Oates sjedne

s druge strane, kraj predsjednika. Narednik zračnih snaga u

bijelom kaputu posluţi im sok guave, predsjednikov omiljeni, i

kavu. Svi su naručili i opustili se, čekajući da predsjednik

započne razgovor.

Pa, reče on smiješeći se, moramo proći mnogo toga prije no što

stignemo u Cape i svima čestitamo. Zato, počnimo. Dane, reci

nam o statusu Gettysburga i mjesečevih kolonista.

Razgovarao sam cijelo jutro s duţnosnicima NASA-e, reče Fawcett

s uzbuđenjem u glasu.

Kao što svi znamo, Dave Jurgens spustio je letjelicu kod Key

Westa za dlaku. Izuzetan letački pothvat. Zračna baza je

zatvorena za sav zračni promet. Vrata i ograde su pod jakom

straţom. Predsjednik je naredio privremenu tajnost situacije dok

ne objavi postojanje mjesečeve baze.

Novinari sigurno vrište poput ranjenih lešinara, reče Oates,

traţeći da saznaju zašto je shuttle stigao prerano i na krivo

mjesto.

To se podrazumijeva.

Kada planirate objaviti vijest?, upita Brogan.

397

Za dva dana, odgovori predsjednik. Treba nam vremena da

razmotrimo sve implikacije i obavijestimo Steinmetza i njegove

ljude prije no što ih bacimo u medije.

Ako budemo još odugovlačili, reče Fawcett, netko u Bijeloj kući će

progovoriti.

Gdje su sada mjesečevi kolonisti?

Na testiranju u bolnici Svemirskog centra Kennedy, odgovori

Fawcett. Odletjeli u iz Key Westa s Jurgensovom posadom nedugo

nakon slijetanja Gettysburga.

Brogan pogleda Oatesa. Ima li vijesti iz Kremlja?

Samo tišina.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati na smrt svojih ljudi.

Antonov je stari medvjed, reče predsjednik. Odustat će od

propagandnog rata zbog ubojstva njegovih astronauta ako

pristanemo na tajne razgovore u kojima će zahtijevati nadoknadu

u obliku znanstvenih podataka.

Hoćete li mu ih dati?

Predsjednik je moralno obvezan da pristane, reče Oates.

Brogan ga zapanjeno pogleda, kao i Fawcett.

To nije politička stvar, reče Brogan tihom glasom. Ništa nas ne

obvezuje da odbacimo tajne vitalne za obranu nacije.

Ovaj put smo mi negativci, a ne Rusi, protestirao je Oates.

Nadomak smo ugovora SALTIV za zaustavljanje gradnje svih

budućih nuklearnih postrojenja. Ako predsjednik ignorira

Antonovljeve zahtjeve, sovjetski pregovarači će odšetati u svojem

stilu tik prije potpisivanja ugovora.

Moţda ste u pravu, reče Fawcett. Ali svi povezani s kolonijom

Jersey nisu se dva desetljeća borili da bi sve dali Kremlju.

398

Predsjednik je bez prekida pratio razgovor. Tada podigne ruku.

Gospodo, nisam mislio rasprodati dućan. Ali, postoji golema

količina informacija koje moţemo podijeliti s Rusima i s ostatkom

svijeta u interesu čovječanstva. Medicinska otkrića, te geološki i

astronomski podaci moraju biti dostupni svima. Međutim, moţete

biti mirni. Neću ugroziti naše obrambene programe. To područje

ostaje u našim rukama. Jesam li bio jasan?

U odjeljku za objede nastane tišina kad je posluţitelj donio tri

pladnja s jajima, šunkom i kolačima. On ponovno napuni šalice s

kavom. Ĉim se vratio u kuhinju, predsjednik duboko uzdahne i

pogleda stol ispred Brogana.

Ti ne jedeš, Martine?

Obično preskačem doručak. Ručak je moj glavni obrok.

Ne znaš što propuštaš. Ti kolači su laki poput pera.

Ne, hvala. Zadovoljit ču se kavom.

Dok mi jedemo, moţeš nas obavijestiti o operaciji na Cayo Santa

Mariji.

Brogan otpije iz svoje šalice, otvori dosje i saţme njegov sadrţaj u

nekoliko kratkih izjava.

Specijalni borbeni tim pod zapovjedništvom pukovnika Ramona

Kleista, vođen bojnikom Angelom Quintanom iskrcao se na otok u

02.00 sati ovoga jutra. Do 04.30 sovjetsko postrojenje za

prisluškivanje i ometanje radioporuka, uključujući i antenu,

uništeno je, a sve osoblje pogubljeno. Planiranje vremena je bilo

izvrsno, jer je zadnja radioporuka obavijestila Gettysburg samo

nekoliko minuta prije no što bi sletio na kubanski teritorij.

Tko je izdao upozorenje?, prekine ga Fawcett.

Brogan pogleda preko stola i nasmiješi se.

Rekao je da se zove Dirk Pitt.

Boţe, taj je čovjek svuda, izjavi predsjednik.

399

Jessie LeBaron i dvojica Sandeckerovih ljudi iz NAMP-a su

spašeni, nastavi Brogan. Raymond LeBaron je ubijen.

Je li to potvrđeno?

Da, gospodine, potvrđeno je.

Velika šteta. Zasluţio je priznanje zbog svojih doprinosa koloniji

Jersey.

Ipak, misija je bila vrlo uspješna, reče Brogan tiho.

Bojnik Quintana uzeo je gomilu obavještajnog materijala,

uključujući i najnovije sovjetske šifre. Materijal je stigao tek prije

sat vremena. Analitičari u Langleyu sada ga proučavaju.

Treba ti čestitati, reče predsjednik. Tvoji ljudi izveli su

nevjerojatan podvig.

Nemojte tako ţuriti s pohvalama, gosp. predsjedniče, poslušajte

cijelu priču.

U redu, Martine, da čujemo.

Dirk Pitt i Jessie LeBaron...

Brogan zastane i slegne ramenima.

Nisu se vratili na brod s bojnikom Quintanom i njegovim ljudima.

Jesu li ubijeni na otoku s LeBaronom?

Ne, gospodine. Krenuli su s ostalima, ali su se odvojili i otišli za

Kubu.

Kuba, ponovi predsjednik tihim glasom. On pogleda Oatesa i

Fawcetta, koji mu uzvrate pogled. Blagi Boţe, Jessie još uvijek

pokušava odnijeti naš odgovor na predloţeni pakt SAD-a i Kube.

Je li moguće da nekako kontaktira Castra?, upita Fawcett.

Brogan sumnjičavo zavrti glavom. Otok je pun sigurnosnih snaga,

policije i vojske koji čuvaju svaku milju putova. Bit će uhićeni za

sat vremena, ako prođu kraj patrola na obali.

400

Moţda se Pittu posreći, promrmlja Fawcett s nadom.

Ne, reče predsjednik teško, pun brige.

Ĉovjek je već iskoristio svu svoju sreću.

U malom uredu u stoţeru CIA-e u Langleyu, Bob Thornburg,

glavni analitičar, sjedio je nogu prekriţenih na stolu i čitao gomilu

materijala koje je dobio iz San Salvadora. On otpuhne veo

plavičastog dima iz lule i počne prevoditi ruski tekst.

Brzo je prešao tri ovitka i uzeo četvrti. Naslov ga je zaintrigirao.

Fraziranje je bilo neobično američko. Bila je to tajna akcija

nazvana prema miješanom piću. On brzo pregleda tekst do kraja i

zapanjeno zastane na trenutak. Zatim stavi lulu u pepeljaru,

skine noge sa stola i paţljivije pročita sadrţaj ovitka, praveći

bilješke u ţutom notesu.

Gotovo dva sata kasnije, Thornburg podigne slušalicu i nazove

interni broj. Odgovori mu ţena, i on zatraţi zamjenika direktora.

Eileen, ovdje Bob Thornburg. Je li Henry ovdje?

Na drugoj je liniji.

Neka me odmah nazove, hitno je.

Reći ću mu.

Thornburg skupi svoje bilješke i ponovno prostudira ovitak, kad

ga telefon prekine.

On uzdahne i podigne slušalicu.

Bobe, ovdje Henry. Što imaš?

Moţemo li se odmah naći? Upravo sam pročitao dio podataka iz

operacije u Cayo Santa Mariji. Nešto od vrijednosti? Recimo da je

hit. Moţeš li mi dati neku naznaku? Tiče se Fidela Castra. Kakvo

sranje smišlja sada? Umrijet će prekosutra.

401

Poglavlje LXII

Ĉim se Pitt probudio, pogledao je na svoj sat. Bilo je 12 sati i 18

minuta. Bio je osvjeţen, dobro raspoloţen, čak optimističan.

Kad je malo bolje razmislio, Pittu je situacija bila zanimljiva.

Budućnost mu baš i nije bila svijetla. Nije imao kubanskog novca

niti iskaznica. Bio je u komunističkoj zemlji bez i jednog

poznanika ili opravdanja što se nalazi tamo. I nosio je pogrešnu

odoru. Bit će sretan ako preţivi dan bez da ga strijeljaju kao

špijuna.

On ispruţi ruku i blago protrese Jessie. Zatim iziđe iz kanala,

oprezno pregleda područje, i počne se rastezati kako bi omekšao

ukočene mišiće.

Jessie otvori oči i polako se probudi iz dubokog sna, polako

postajući svjesna svijeta. Ispruţivši tijelo i ruke poput mačke, ona

tiho jaukne od boli, ali to je aktiviralo njen um.

U početku je razmišljala o glupim stvarima koga pozvati na

sljedeću zabavu, kako isplanirati jelovnik s kuharom, podsjetiti

vrtlara da podreţe ţivice a zatim sjećanje na muţa počne prolaziti

ispred njenoga unutarnjeg oka. Pitala se kako ţena moţe ţivjeti i

raditi sa čovjekom dvadeset godina i još uvijek ne poznavati

njegova unutarnja raspoloţenja. Ipak, više je od ostalih gledala

Raymonda LeBarona kao ljudsko biće niti bolje niti lošije od

ostalih ljudi, s umom koji moţe zračiti suosjećanjem, zlobom,

briljantnošću ili nemilosrdnošću, ovisno o trenutku. Ona čvrsto

zatvori oči kako bi isključila misao o njegovoj smrti. Misli o nekom

ili nečem drugom, reče si ona. Misli o tome kako preţivjeti

sljedećih nekoliko dana. Misli o... Dirku Pittu.

Tko je on, pitala se. Kakav čovjek? Pogleda ga kroz kanal dok se

savijao i istezao, i prvi put otkako su se sreli osjeti seksualnu

privlačnost prema njemu. To je smiješno, mislila je, bila je starija

402

od njega barem petnaest godina. A, osim toga, nije pokazao

nikakav interes za nju kao ţenu, niti jednom nije ništa insinuirao

niti započeo flert. Ona zaključi da je Pitt enigma, tip čovjeka koji

zanima ţene, izaziva u njima ţudnju, ali ne moţe ga se

posjedovati niti dobiti ţenskim manipulacijama.

Jessie se vrati u stvarnost kad se Pitt nagne u kanal i nasmiješi.

Kako se osjećaš?

Ona nervozno skrene pogled.

Prebijeno, ali spremno za ovaj dan.

Ţao mi je što doručak nije gotov, reče on šupljim glasom od jeke u

kanalu. Posluga nedostaje u ovom apartmanu.

Prodala bih dušu za šalicu kave.

Prema znakovima na cesti, nalazimo se deset kilometara od

sljedećeg grada.

Koliko je sati?

Dvadeset minuta do jedan.

Dan je napola gotov, reče ona, ustavši na šake i koljena, te počne

puziti prema svjetlu. Moramo krenuti.

Ostani gdje si.

Zašto?

On ne odgovori, već se vrati i sjedne kraj nje. Blago joj uzme lice u

svoje ruke i poljubi je u usta.

Jessiene oči se rašire, a zatim mu ona gladno uzvrati poljubac.

Nakon dugog trenutka, on se povuče. Ona je čekala, ali on ne

učini više ništa, samo sjedne i pogleda je u oči.

Ţelim te, reče ona.

Da.

403

Sada.

On je privuče k sebi i opet poljubi. Zatim se odmakne.

Sve po redu.

Ona ga povrijeđeno pogleda. Što po redu?

Na primjer, zašto si me dovela na Kubu?

Imaš čudan osjećaj za tajming.

Isto tako, obično ne izvodim predigru u kanalu.

Što ţeliš znati?

Sve.

A ako ti ne kaţem?

On se nasmije. Rukovat ćemo se i razići.

Nekoliko sekunda ona je leţala naslonjena na kanal, pitajući se

koliko daleko bi stigla bez njega. Vjerojatno ne dalje od prvoga

grada, sumnjičavog policajca ili straţara. Pitt je bio nevjerojatno

snalaţljiv čovjek. Dokazao je to već nekoliko puta. Nije mogla

izbjeći činjenicu da ga treba više no što on treba nju.

Pokušala je pronaći prave riječi objašnjenje koje bi imalo smisla.

Onda konačno odustane i reče; Predsjednik me poslao da se

sastanem s Fidelom Castrom.

Njegove duboke zelene oči ispitivale su je s radoznalošću.

To je dobar početak. Volio bih čuti ostatak.

Jessie duboko udahne i nastavi.

Ispričala mu je o Castrovoj ponudi sklapanja saveza i njegovom

neobičnom načinu slanja poruke pokraj ruske obavještajne

sluţbe.

Ispričala mu je o tajnom sastanku s predsjednikom nakon

neočekivanog povratka Prosperteera i njegovom zahtjevu da

404

prenese njegov odgovor vrativši se u cepelinu, što će Castro

prepoznati.

Priznala je kako je prevarila Pitta, Giordina i Gunna, te ga

zamolila da joj oprosti što je plan krenuo krivim putem zbog

napada kubanskog helikoptera.

Konačno, opisala je kako je general Velikov sumnjao da je njihova

prava misija stići do Castra i zbog toga ih je prepustio Fossu Glyu

i njegovim mučiteljskim metodama.

Pitt je bez komentara saslušao cijelu priču.

Njegov odgovor bio je ono čega se bojala. Bojala se što će učiniti ili

reći sada kad je otkrio kako je iskorišten, zaveden, pretučen i

zamalo ubijen u nekoliko prilika radi misije o kojoj nije ništa

znao. Osjećala je da ima svako pravo zadaviti je.

Sada je još samo mogla reći da joj je ţao.

Pitt je nije zadavio. On ispruţi ruku. Ona je uhvati i on je privuče

k sebi. Znači, prevarila si me na sve moguće načine, reče on.

Boţe, te zelene oči, pomisli ona. Ţeljela je zaroniti u njih.

Ne mogu te kriviti što se ljutiš na mene.

On je tiho zagrli.

Pa?

Pa, što?

Nećeš li nešto reći?, upita ona plašljivo. Nisi li ljut?

On joj otkopča gumbe odore i lagano joj dodirne grudi.

Srećom za tebe, nisam zlopamtilo.

Zatim su, puni strasti, vodili ljubav dok su iznad njih prolazili

automobili.

Jessie se osjećala nevjerojatno mirno. Topao osjećaj ostao je s

njom zadnjih sat vremena dok su otvoreno hodali uz cestu. Širio

405

se poput anestetika, umrtvljujući joj strahove i izoštravajući

samouvjerenost. Pitt je prihvatio njenu priču i sloţio se pomoći joj

da dođe do Castra. I sada je hodala kraj njega, dok ju je vodio

kroz kubanski krajolik kao da ga posjeduje, osjećajući se sigurno

i toplo nakon njihove intimnosti.

Pitt je ukrao nekoliko manga, ananas i dvije poluzrele rajčice. Jeli

su hodajući. Nekoliko vozila, uglavnom kamiona punih šećerne

trske i voća, prošlo je kraj njih. Svako malo, prošao bi i vojni

kamion s vojnicima. Jessie bi se napela i pogledala dolje u svoje

čizme, dok bi Pitt podigao pušku i viknuo Saludos, amigos!

Srećom, ne čuju te dobro, reče ona.

Zašto?, upita on glumeći uvrijeđenost.

Tvoj španjolski je uţasan.

Uvijek sam prolazio na psećim utrkama u Tijuani.

Ovdje nećeš proći. Bolje da ja govorim.

Misliš da je tvoj španjolski bolji od mojeg?

Govorim ga kao da sam tu rođena. Također mogu odlično

razgovarati na ruskom, francuskom i njemačkom.

Stalno me zapanjuju tvoji talenti, reče Pitt iskreno.

Je li Velikov znao da govoriš ruski?

Da je znao, svi bismo bili mrtvi.

Pitt zausti da nešto kaţe, kad iznenada pokaţe prema naprijed.

Obišli su jedan zavoj, i on pokaţe auto parkiran kraj ceste.

Poklopac motora bio je podignut i netko se nagnuo nad njega,

gornjeg dijela tijela izgubljenog u unutrašnjosti.

Jessie je oklijevala, ali Pitt je uzme za ruku i povuče. Ti to sredi,

reče on tiho. Nemoj se bojati. Oboje smo u vojnim odorama, a

moja pripada elitnim snagama.

Što da kaţem?

406

Glumi. Moţda dobijemo prijevoz.

Prije no što je mogla protestirati, vozač začuje njihove korake na

šljunku i okrene se. Bio je nizak čovjek u pedesetim godinama

guste crne kose i tamne koţe. Nosio je samo kratke hlače i

sandale, bez košulje. Vojne odore bile su tako normalne na Kubi

da ih nije niti primijetio. On se široko nasmiješi. Hola.

Imaš problema s motorom?, upita Jessie na španjolskom.

Treći put ovoga mjeseca. On bespomoćno slegne.

Jednostavno je stao.

Znaš li u čemu je problem?

On podigne kratku ţicu koja je istrunula na tri mjesta, spojena

samo izolacijom. Vodi od indukcijskog navoja do razvodnika.

Trebao bi je zamijeniti.

On je sumnjičavo pogleda. Dijelove za ovako stare aute je gotovo

nemoguće pronaći. To sigurno znaš.

Jessie shvati svoju grešku i brzo se nasmiješi, igrajući na latinski

mačizam. Ja sam samo ţena. Što ja znam o mehanici?

Ah, reče on nasmiješivši se, ali vrlo lijepa ţena.

Pitt nije obraćao pozornost na razgovor. Hodao je oko auta,

ispitujući njegove linije. Nagne se nad prednji dio i prouči motor.

Zatim se ispravi i odstupi.

Chevy iz pedeset sedme, reče on diveći se na engleskom.

Prokleto dobar automobil. Pitaj ga ima li noţ i neku vrpcu.

Jessiena usta otvore se u šoku.

Vozač ga nesigurno pogleda, ne znajući što da učini. Zatim upita

na lošem engleskom. Ti ne govori španjolski?

Što je tebi?, vikne Pitt. Nikada prije nisi vidio Irca?

407

Zašto bi Irac nosio kubansku odoru?

Bojnik Paddy O`Hara, Irska Republikanska Armija, na zadatku

kao savjetnik vaše vojske.

Lice Kubanca osvijetli se poput svjetiljke, i Pitt vidje da je čovjek

stvarno impresioniran.

Herberto Figueroa, reče on, pruţivši ruku. Učio engleski prije

mnogo godina kad Amerikanci bili ovdje.

Pitt prihvati ruku i klimne prema Jessie. Kaplar Maria Lopez,

moja pomoćnica i vodič. Također prevodi moj loš španjolski.

Figueroa spusti pogled i primijeti Jessien vjenčani prsten.

Senora Lopez. On nagne glavu prema Pittu. Ona razumije

engleski?, reče, što je zvučalo kao; Ona razumjes engleizo?

Malo, odgovori Pitt. A sada, ako mi daš noţ i malo vrpce, mislim

da ti mogu popraviti auto.

Da, da, reče Figueroa. On izvadi dţepni noţić iz odjeljka za

rukavice i pronađe mali navoj ljepljive vrpce u kutiji s alatom.

Pitt posegne dolje u motor, izreţe nekoliko komada ţice koja je

povezivala svjećice i krajeve opet spoji. Zatim učini isto i s

izrezanim komadima dok nije imao ţicu koja se protezala od

navoja do razvodnika.

U redu, pokušaj.

Figueroa okrene ključ i veliki V8 zakašlje jednom, dva puta, te

počne presti.

Magnificol, vikne Figueroa sretno. Mogu li vas povesti?

Kamo ideš?

U Havanu. Tamo ţivim. Muţ moje sestre umro je u Nuevitasu.

Otišao sam joj pomoći oko sprovoda. Sada putujem kući.

Pitt klimne Jessie. Ovo je bio njihov sretan dan.

408

On pokuša zamisliti oblik Kube, i točno izračuna da je Havana

gotovo dvije stotine milja sjeveroistočno u ravnoj liniji, a cestom

moţda i tristo milja.

On privuče prednje sjedalo dok je Jessie ulazila na straţnje.

Zahvalni smo ti, Herberto. Moj vojni automobil je ispustio ulje i

motor je zaribao na oko dvije milje odovud. Putovali smo u kamp

za obuku istočno od Havane. Ako nas moţeš odbaciti do

Ministarstva obrane, pobrinut ću se da ti plate.

Jessiena usta se otvore i ona pogleda Pitta s klasičnim izrazom

negodovanja.

Vaša loša sreća je moja dobra, reče Figueroa, sretan što će

zaraditi nekoliko dodatnih pezosa.

Figueroa pokrene auto i brzo prijeđe na asfalt, mijenjajući brzine

dok Chevy nije jurio dobrih sedamdeset milja na sat. Motor je

zvučao ispravno, ali karoserija se tresla na tucet mjesta, a ispušni

dim izlazio je kroz truli pod.

Pitt je gledao Jessineno lice u retrovizoru. Bilo joj je neudobno,

nalazila se izvan svojeg elementa. Njoj bi se više sviđala limuzina.

Pitt je uţivao. Na trenutak, njegova ljubav prema starim autima

nadjačala je misli o opasnosti.

Koliko je prošao?, upita on.

Oko sedamsto tisuća, odgovori Figueroa.

Još je u dobroj snazi.

Kad bi Jenkiji prekinuli svoj trgovački embargo, mogao bih kupiti

nove dijelove i popraviti ga. Ali, ne moţe trajati zauvijek.

Imaš li problema na zaustavnim točkama?

Uvijek mi samo mahnu.

Sigurno si utjecajan. Što radiš u Havani?

Figueroa se nasmije. Ja sam taksist.

409

Pitt nije pokušavao potisnuti osmijeh. Ovo je bilo bolje nego se

nadao. On se nasloni i opusti, uţivajući u krajoliku poput turista.

Pokušao je razmišljati o LeBaronovoj tajanstvenoj uputi za

pronalaţenje blaga La Dorade, ali nije mogao jasno razmišljati

zbog griţnje savjesti.

Znao je da će u jednom trenutku, negdje na cesti, morati uzeti

Figueroin novac i ukrasti mu auto. Nadao se samo da neće morati

ubiti maloga prijateljskog čovjeka.

Poglavlje LXIII

Predsjednik se vratio u Bijelu kuću iz Svemirskog centra Kennedy

kasno navečer i otišao ravno u Ovalni ured. Nakon tajnog

sastanka sa Steinmetzom i mjesečevim kolonistima na kojem je

čuo izvješće o njihovim istraţivanjima, osjećao se ushićeno.

Zaboravio je san ulazeći u ured, ţeleći isplanirati novi niz

svemirskih ciljeva.

On sjedne iza velikog stola i otvori donju ladicu. Izvadi kutiju od

orahovine i iz nje veliku cigaru. Odmota celofan, pogleda na

trenutak tamnosmeđi, usko omotani lisnati ovoj i udahne aromu.

Bila je to Montecristo, najbolja kubanska cigara, zabranjena u

Americi zbog embarga.

Predsjednik se pouzdao u svojega starog prijatelja iz škole da mu

prokrijumčari kutiju svaka dva mjeseca iz Kanade. Ĉak niti

njegova ţena i najbliţi pomoćnici nisu znali za tu zalihu. On

odreţe jedan kraj i uzbuđeno upali drugi, pitajući se kao i uvijek

kakva bi strka nastala u javnosti kad bi se saznalo za njegov tajni

uţitak.

Noćas ga nije bilo briga za to. Bio je sretan. Ekonomija je

funkcionirala, Kongres je konačno pristao na rezanje proračuna i

zakon o izjednačenom porezu.

410

Međunarodna scena bila je u razdoblju hlađenja, makar

privremenom, a ankete o njegovoj popularnosti pokazivale su

poboljšanje za pet posto. A sada će napraviti politički profit na

predviđanjima svojih prethodnika, baš kao što je Nixon učinio

nakon uspjeha programa Apollo. Zapanjujući uspjeh mjesečeve

kolonije bit će nešto po čemu će pamtiti njegovu administraciju.

Njegov sljedeći cilj bio je poboljšati sliku latinoameričkih odnosa.

Castro je odškrinuo vrata ponudom ugovora. Sada, ako stavi

nogu u prag prije no što se vrata ponovno zatvore, morao bi dobiti

priliku da neutralizira marksistički utjecaj u Amerikama.

Ovog trenutka, izgledi za to nisu bili veliki. Pitt i Jessie LeBaron

vjerojatno su već bili uhvaćeni ili strijeljani. Ako i nisu, pitanje je

sati kad će se to dogoditi. Jedini smjer akcije bio je poslati na

Kubu nekoga drugog kako bi kontaktirao Castra.

Njegov interkom zazuji. Ţao mi je što vas prekidam, gosp.

predsjedniče, reče operator Bijele kuće, ali gosp. Brogan vas zove i

kaţe da mora hitno razgovarati s vama.

U redu je. Spojite me s njim.

Začuje se lagani klik, i Martin Brogan reče; Jesam li vas uhvatio u

krevetu?

Ne, još sam budan. Što to ne moţe čekati do jutra?

Još sam u Andrewsu. Moj zamjenik me čeka s prevedenim

dokumentom uzetim s Cayo Santa Marije. Sadrţi prilično vruć

materijal.

Moţeš li me uputiti u to?

Rusi će prekosutra izvršiti atentat na Castra. Operacija ima

kodno ime Rum i kola. Opisuje kompletno preuzimanje kubanske

vlade od sovjetskih agenata.

Predsjednik je gledao plavi dim svoje cigare kako se izvija prema

stropu. Napravit će svoj potez prije no što smo mislili, reče on

zamišljeno. Kako namjeravaju eliminirati Castra?

411

Ludi dio plana, reče Brogan. Ogranak KGB-a GRU namjerava

raznijeti i grad zajedno s njim.

Havanu?

Prilično velik komad.

Isuse Kriste, govoriš o nuklearnoj bombi!

Moram iskreno priznati da u dokumentu nisu navedena točna

sredstva, ali potpuno je jasno da je nekakav eksplozivni uređaj,

koji moţe raznijeti četiri četvorne milje, prokrijumčaren brodom u

luku.

Depresija se spusti na predsjednika i pokvari mu dobro

raspoloţenje. Vidi li se u tom dokumentu ime broda?

Spominju se tri broda, ali niti jedan po imenu.

A kada bi se trebala dogoditi eksplozija?

Tijekom proslave Dana obrazovanja. Rusi računaju na to da će se

Castro nepredviđeno pojaviti i odrţati svoju uobičajenu dvosatnu

tiradu.

Ne mogu vjerovati da Antonov sudjeluje u takvom uţasu. Zašto ne

pošalje lokalni tim ubojica na Castra? Što će postići ubojstvom

stotina tisuća nevinih ljudi?

Castro je kultni lik Kubanaca, objasni Brogan. Za nas moţda

komunist iz stripa, ali za njih bog kojeg štuju. Obično ubojstvo bi

pokrenulo veliki val nezadovoljstva protiv strane koju podupiru

Rusi, a koja bi ga zamijenila. Ali velika katastrofa to bi novim

vodama dalo točku oko koje bi mogli okupiti ljude i pokrenuti ih

da podupru novu vladu, naročito kad bi se pokazalo da je

počinitelj SAD, prije svega CIA.

Još uvijek ne mogu shvatiti tako čudovištan plan.

Uvjeravam vas, gosp. predsjedniče, sve piše crno na bijelo.

Brogan zastane kako bi pogledao stranicu dokumenta. Ĉudno,

detalji eksplozije su nejasni, ali vrlo je specifično opisana

412

propagandna kampanja kojom bi okrivili nas. Ĉak postoji i popis

sovjetskih plaćenika i poloţaja na koje trebaju otići nakon što

preuzmu kontrolu. Moţda će vam biti zanimljivo kako bi nova

predsjednica trebala biti Alicia Cordero.

Neka nam Bog pomogne. Ona je dvostruko veći fanatik od njega.

U svakom slučaju, Sovjeti pobjeđuju, a mi gubimo.

Predsjednik odloţi cigaru u pepeljaru i sklopi oči. Problemi nikad

ne prestaju, razmišljao je. Jedan drugoga stvaraju. Trijumf sluţbe

ne traje jako dugo. Pritisak i frustracije nikada ne prolaze.

Moţe li naša mornarica zaustaviti te brodove?, upita on.

Prema planu, dva su već pristala u Havani, odgovori Brogan.

Treći bi trebao uploviti u luku svakog trenutka. Imao sam istu

ideju, ali uranili smo za inč i zakasnili za milju.

Moramo saznati imena tih brodova.

Moji ljudi već provjeravaju sve brodove koji su stigli u havansku

luku. Trebali bi ih identificirati za sat vremena.

A Castro se baš sada morao sakriti, reče predsjednik u očaju.

Pronašli smo ga.

Gdje?

U njegovom odmaralištu na ladanju. Presjekao je svaki kontakt s

vanjskim svijetom. Ĉak ni njegovi najbliţi savjetnici ni velike face

Sovjeta ne mogu doći do njega.

Imamo li u timu nekoga tko bi se mogao naći s njim u četiri oka?

Brogan progunđa; Nemamo.

Mora postojati netko koga moţemo poslati.

Da je Castro u komunikativnom raspoloţenju, barem deset ljudi s

našeg platnog popisa moglo bi proći kroz njegova ulazna vrata. Ali

ne ovako kako sada stvari stoje.

413

Predsjednik se poigravao s cigarom, traţeći nadahnuće.

Postoje li u Havani Kubanci koji rade na dokovima i imaju

pomorskog iskustva, a kojima vjeruješ?

Morao bih provjeriti.

Otprilike.

Ovako, iz glave, rekao bih, moţda petnaest ili dvadeset.

U redu, reče predsjednik. Okupi ih. Neka se nekako popnu na te

brodove i neka otkriju koji od njih nosi bombu.

Netko tko se razumije u to morat će je deaktivirati.

Taj most prijeći ćemo kada saznamo gdje je skrivena.

Jedan i pol dan nije mnogo vremena, reče Brogan tmurno.

Bolje da se usredotočimo na rješavanje kaosa koji će nastati

poslije.

Pokreni priču. Informiraj me svaka dva sata. Zaposli sve ljude

koje imamo u kubanskom odjelu na tome.

A upozoravanje Castra?

Moj posao. Ja ću to riješiti.

Sretno, gosp. predsjedniče.

I tebi, Martine.

Predsjednik spusti slušalicu. Cigara mu se ugasila. On je opet

upali, pa podigne telefon i pozove Iru Hagena.

414

Poglavlje LXIV

Straţar je bio mlad, ne stariji od 16 godina, gorljivo posvećen

Fidelu Castru i revolucionarnoj budnosti. Zračio je osjećajem

vlastite vaţnosti i sluţbenom arogancijom dok je prilazio prozoru

automobila, s puškom prebačenom preko jednog ramena,

zahtijevajući da vidi identifikacijske isprave.

To se moralo dogoditi, promrmlja Pitt ispod glasa. Straţari na

prve tri točke projvere samo su lijeno mahnuli Figueroi kad je

pokazao svoju dozvolu vozača taksija. To su bili campesinos koji

su izabrali rutinu vojne karijere umjesto ispraznog ţivota radom

na poljima ili u tvornicama. A poput vojnika u svim vojskama

svijeta, smatrali su straţarsku duţnost dosadnom, i gubili svaki

oprez osim kad bi im nadređeni dolazili u inspekciju. Figueroa

preda mladiću svoju dozvolu.

Ovo vrijedi samo za grad Havanu. Što radite izvan grada?

Umro mi je svekar, reče Figueroa strpljivo.

Išao sam mu na sprovod.

Straţar se sagne i pogleda kroz otvoreni prozor vozača.

Tko su ovi?

Jesi li slijep?, odbrusi Figueroa. Oni su vojnici kao i ti.

Imamo naredbe da pazimo na čovjeka koji nosi ukradenu odoru

milicije. Sumnja se da je to imperijalistički špijun koji se iskrcao

na plaţi na stotinu milja istočno odovud.

Budući da ona nosi odoru milicije, reče Figueroa pokazujući

prema Jessie na straţnjem sjedalu, misliš da Jenki imperijalisti

šalju ţene da nas osvoje?

Ţelim vidjeti njihove identifikacijske papire, ustrajao je straţar.

415

Jessie spusti prozor i proviri van. Ovo je bojnik O`Hara iz Irske

Republikanske Armije, na zadatku kao savjetnik. Ja sam kaplar

Lopez, njegova pomoćnica. Dosta ove gluposti. Propusti nas.

Straţar je promatrao Pitta.

Ako je on bojnik, zašto nema istaknut čin?

Prvi put i Figueroa shvati da na Pittovoj odori nema oznaka. On

se zagleda u Pitta, a lice mu se sumnjičavo smrkne.

Pitt je sjedio ne sudjelujući u razgovoru. Zatim se polako okrene,

zagleda u straţareve oči i prijateljski mu se nasmiješi. Kad je

progovorio, glas mu je bio tih, ali nosio je u sebi potpuni autoritet.

Uzmite ime i čin ovog čovjeka. Ţelim ga pohvaliti zbog njegove

revnosti u izvršavanju duţnosti. General Raul Castro često je

govorio da Kubi trebaju ljudi njegova kalibra.

Jessie prevede, gledajući s olakšanjem kako se straţar uspravio i

nasmiješio. Zatim se Pittov ton ohladi, a isto tako i njegov pogled.

A sada mu reci da se makne, ili ću urediti da ga pošalju u

Afganistan kao dobrovoljca.

Ĉinilo se da se mladi straţar vidljivo smanjuje dok je Jessie

ponavljala Pittove riječi na španjolskom. Stajao je izgubljeno, ne

znajući što da učini, kada iza starog taksija stane dugi, crni

automobil. Pitt ga prepozna kao Zil, luksuznu limuzinu sa sedam

sjedala izgrađenu u Rusiji za visoke vladine i vojne duţnosnike.

Vozač Zila nestrpljivo zatrubi, i činilo se da se straţar ukočio od

neodlučnosti. On se okrene i molećivo pogleda drugog straţara,

ali njegov partner bio je zaokupljen prometom iz suprotnog

smjera. Vozač limuzine opet zatrubi i vikne kroz prozor.

Pomaknite taj auto u stranu i pustite nas da prođemo!

Tada se Figueroa pokrene i počne vikati na Ruse.

Glupi Rusu, zašuti i okupaj se! Mogu te namirisati čak do ovdje!

416

Sovjetski vozač otvori vrata, iskoči iz auta i gurne straţara u

stranu. Bio je građen poput cunja za kuglanje, s krupnim,

mesnatim tijelom i malom glavom. Njegov čin pokazivao je da je

narednik.

On se zagleda u Figuerou očima koje su gorjele od zlobe.

Idiote, zareţi on. Pokreni tu olupinu.

Figueroa mahne šakom u lice Rusu.

Ići ću kad mi to kaţe moj zemljak.

Molim vas, molim vas, preklinjala je Jessie drmajući Figueroine

rame. Ne ţelimo nikakve probleme.

Diskrecija nije kubanska vrlina, promrmlja Pitt.

U rukama je drţao automatsku pušku čija je cijev bila uperena u

Rusa. On otvori vrata.

Jessie se okrene i oprezno proviri kroz straţnji prozor limuzine, u

pravom trenutku da ugleda sovjetskog časnika, u pratnji dva

naoruţana tjelesna čuvara, kako izlazi sa straţnjeg sjedala i

zabavlja se promatrajući svađu koja se odvijala kod taksija.

Jessiena usta se otvore i ona se zagrcne.

General Velikov, koji je djelovao iscrpljeno, odjeven u posuđenu

odoru koja mu nije pristajala, pribliţi se sa straţnje strane

Chevroleta kad je Pitt izišao sa svojeg mjesta i zaobišao prednji

dio vozila, prije no što ga je ona mogla upozoriti.

Paţnja Velikova bila je usredotočena na njegovog vozača i

Figuerou, i nije pogledao čovjeka koji je izgledao kao još jedan

kubanski vojnik kad se pojavio s druge strane auta. Svađa se

zahuktavala kad im se pribliţio.

U čemu je problem?, upita on na odličnom španjolskom.

Odgovor nije dobio od svojeg vozača, već od totalno neočekivanog

izvora.

417

Ništa što ne bismo mogli riješiti kao gospoda, reče Pitt kiselo na

engleskom. Velikov se na jedan dugi trenutak zagleda u Pitta, a

osmijeh mu zamre na usnama i lice postane bezizraţajno kao i

uvijek. Jedini znak prepoznavanja bila je iznenadna tvrdoća

hladnih očiju.

Mi preţivljavamo, zar ne, gosp. Pitte?, odgovori on.

Sreća. Rekao bih da imamo sreće, odgovori Pitt smirenim glasom.

Ĉestitam vam na bijegu s otoka. Kako ste to izveli?

Improvizirani čamac. A vi?

Helikopter skriven u blizini postrojenja. Na sreću, vaši prijatelji

nisu ga pronašli.

Previd.

Velikov baci pogled krajičkom oka, pa s ljutnjom uoči opušteni

stav njegovih tjelesnih čuvara. Zašto ste došli na Kubu?

Pittova šaka čvrsto uhvati pušku, tako da je cijev bila uperena u

nebo iznad glave Velikova, a prst na otponcu. Zašto pitate kad ste

utvrdili da laţem iz navike?

Znam da laţete samo kada to ima neku svrhu. Niste došli na

Kubu da pijete rum i izleţavate se na suncu.

Što sada, generale?

Pogledajte oko sebe, gosp. Pitt. Niste u poloţaju moći. Kubanci ne

vole špijune. Bilo bi vam mudro kad biste odloţili pušku i predali

se pod moju zaštitu.

Ne, hvala. Bio sam pod vašom zaštitom. Zvao se Foss Gly. Sjećate

ga se. Uţivao je udarajući šakama u ljudsko meso. Drago mi je

što vam mogu reći da se više ne bavi nanošenjem boli. Jedna od

njegovih ţrtava upucala ga je tamo gdje najviše boli.

Moji ljudi mogu vas ubiti na mjestu.

418

Očito je da ne razumiju engleski i da nemaju pojma o čemu

razgovaramo. Ne pokušavajte ih uzbuniti. Ovo je meksička pat

pozicija. Ako pokušate kopati nos, zatjerat ću vam metak u drugu

nosnicu.

Pitt se osvrne oko sebe. I kubanski straţar i sovjetski vozač tupo

su slušali razgovor na engleskom. Jessie se spustila na straţnjem

sjedalu Chevya, tako da joj se vidio samo vrh kape. Velikovljevi

čuvari stajali su opušteno, gledajući krajolik, a automatski pištolji

bili su im zakopčani u koricama.

Uđite u automobil, generale. Vozit ćete se s nama.

Velikov se hladno zagleda u Pitta. A ako odbijem?

Pitt mu odlučno uzvrati pogled. Vi umirete prvi. Zatim vaši čuvari.

Nakon njih, kubanski straţari. Spreman sam za ubijanje. Oni

nisu. A sada, molim vas...

Sovjetski tjelesni čuvari ukočili su se i šokirano gledali kako

Velikov tiho prati Pittovu gestu i ulazi na suvozačevo mjesto. On

se nakratko okrene i znatiţeljno pogleda Jessie.

Gđo LeBaron?

Da, generale?

Vi ste s ovim luđakom?

Da.

Ali, zašto?

Figueroa otvori usta kako bi ih prekinuo, ali Pitt grubo odgurne

sovjetskog vozača u stranu, čvrsto uhvati ruku ljubaznog

Kubanca i izvuče ga iz auta.

Ti ovdje izlaziš, amigo. Reci vlastima da smo te oteli i uzeli tvoj

taksi. Zatim kroz otvoreni prozor doda svoju pušku Jessie, pa

sjedne za volan. Ako se general samo trzne, upucaj ga u glavu.

Jessie klimne i poloţi cijev puške na dno Velikovljeve lubanje.

419

Pitt prebaci u prvu brzinu i polako ubrza kao da je na nedjeljnoj

voţnji, gledajući u retrovizoru prilike na zaustavnoj točki.

Zadovoljno primijeti kako su se zbunjeno ustrčali, ne znajući što

učiniti. Tada Velikovljev vozač i tjelesni čuvari napokon shvate što

se dogodilo, pritrče crnoj limuzini, pa jurnu za njima u potjeru.

Pitt zastane i uzme pušku od Jessie. Ispali nekoliko hitaca prema

telefonskim ţicama koje su prolazile kroz izolatore na vrhu

telefonskih stupova. Zatim jurne dalje prije no što su prekinuti

dijelovi ţice pali na tlo.

To bi nam trebalo osigurati pola sata, reče on.

Limuzina je na samo stotinu jarda iza nas i stiţe nas, reče Jessie

visokim, uzbuđenim glasom.

Nikada ih se nećete riješiti, reče Velikov mirno.

Moj vozač stručnjak je za velike brzine, a automobil pokreće

sedmerolitarski motor od 425 konjskih snaga.

Iako se Pitt ponašao nehajno i govorio mirno, zračio je ledenom

sposobnošću i djelovao kao netko tko točno zna što radi.

On se nasmiješi Velikovu i reče. Rusi još nisu napravili automobil

koji moţe prestići Chevya iz 57.

Da bi potvrdio svoje riječi, on pritisne gas do daske. Ĉinilo se da

umorni stari auto izvlači iz svojih dubina snagu koju nije ni znao

da posjeduje kroz 30 godina. Velika ţeljezna olupina još je mogla

juriti. Kretao se sve brţe, proţdirući autocestu. Postojani urlik

njegovog zdepastog V8 motora bio je vrlo ozbiljan.

Pitt je bio potpuno usredotočen na voţnju i na cestu i na dva, pa

čak i tri zavoja pred njima. Zil se uporno drţao dimne zavjese koja

je izlazila iz ispušne cijevi Chevya. Pitt svlada nekoliko oštrih

zavoja

dok su se penjali pošumljenim brdima. Kretao se rubom provalije.

Kočnice su bile jezivo loše i nisu učinile ništa osim što su

420

smrdjele i ispuštale dim kad bi Pitt nagazio na njih. Bile su

pohabane, i metal je strugao o metal.

Pri brzini od 90 milja na sat prednji kotač počne jako vrludati.

Volan se zatrese u Pittovim rukama. Amortizeri su odavno

otkazali i Chevy se snaţno naginjao u zavojima, dok su mu gume

cviljele poput divljih purana.

Velikov je sjedio ukočeno poput drveta, pogleda usmjerenog ravno

ispred sebe. Jednom rukom drţao je kvaku od vrata tako da su

mu zglobovi na prstima pobijeljeli, kao da je spreman iskočiti

prije neminovnog sudara.

Jessie je bila preplašena, i zatvarala bi oči kad bi automobil

proklizavao i divlje se zanosio na cesti. Skupila je koljena kako ne

bi letjela s jedne na drugu stranu, i pokušavala umiriti pušku

uperenu u Velikovljevo tjeme.

Ako je Pitt i bio svjestan muka koje je stvarao svojim putnicima,

nije to pokazivao. Mogao se nadati najviše pola sata prednosti

prije no što kubanski straţari kontaktiraju svoje nadređene i

izvijeste ih o otmici sovjetskog generala. Helikopter će biti prvi

znak da se kubanska vojska pribliţava i priprema zamku. Bilo je

samo pitanje vremena kada i koliko daleko će naletjeti na

barikade. Kad bi se iza oštrog zavoja iznenada pojavio tenk ili

skupina oklopnih vozila, njihova bi voţnja bila gotova. Samo je

prisutnost Velikova moglo spriječiti masakr.

Vozač Zila nije bio amater. Dostizao je Pitta u zavojima, ali

zaostajao je na ravninama, kad bi do izraţaja došlo Chevyevo

ubrzanje. Perifernim vidom Pitt ugleda mali znak na kojem je

pisalo da se pribliţavaju lučkom gradu Cardenasu. Uz autocestu

se počnu pojavljivati kuće i male prodavaonice, i promet postane

gušći.

On pogleda mjerač brzine. Igla se kretala na oko 85 milja. On

uspori dok nije spala na 70, drţeći razmak u prometu, s jednom

rukom na sireni. Policajac mu uzaludno mahne da se zaustavi

dok je jurio Plaţom Colon s visokim brončanim kipom Kolumba.

421

Srećom, ulice su bile široke i nije imao problema u izbjegavanju

pješaka i drugih vozila.

Grad je leţao u plitkome, kruţnom zaljevu i sve dok mu je more

bilo s desne strane, išao je prema Havani. Nekako je uspio ostati

na glavnoj cesti, i za manje od deset minuta napustio je grad i

ponovno vozio seoskim krajolikom.

Tijekom utrke kroz ulice, Zil se pribliţio na pedesetak jarda.

Jedan od čuvara nagnuo se kroz prozor i opalio iz pištolja.

Pucaju na nas, reče Jessie tonom emocionalno isprane osobe.

Ne cilja nas, odgovori Pitt. Gađa nam gume.

Kao da ste već uhvaćeni, reče Velikov. Bile su to prve riječi koje je

izgovorio u pedeset milja. Odustanite. Ne moţete pobjeći.

Odustat ću kad budem mrtav. Pittov mir bio je zapanjujući.

To nije bio odgovor koji je Velikov očekivao. Ako su svi Amerikanci

poput Pitta, mislio je, Sovjetskom Savezu neće biti lako. Velikov

se ponosio svojom vještinom manipuliranja ljudima, ali na ovog

čovjeka nije mogao utjecati.

Preletjeli su iznad udubine na cesti i teško sletjeli na drugu

stranu. Prigušivač na ispušnoj cijevi je otpao i iznenadna rika

motora trgne sve ljude u autu. Oči su im se ovlaţile od isparenja,

i unutrašnjost auta postala je parna kupelj pod utjecajem vrućine

motora i vlaţne klime. Pod je bio dovoljno vruć da otopi đonove na

Pittovim čizmama. U buci i vrućini, osjećao se kao da

prekovremeno radi u kotlovnici.

Chevy je polako postajao mehanička olupina. Zupci prijenosnog

zupčanika istrošili su se i zavijali su na visokom broju okretaja.

Ĉudni zvukovi počeli su izbijati iz utrobe motora. Ali, auto je još

jurio, gotovo kao da je znao da će mu to biti zadnja voţnja.

Pitt je paţljivo usporio, dozvolivši ruskom vozaču da se pribliţi na

tri duljine automobila. Vozio je lijevo-desno po cesti, kako bi

422

oteţao čuvarevo ciljanje. Neznatno smanji gas dok Zil nije došao

na dvadeset stopa od straţnjega Chevyevog odbojnika.

Tada Pitt nagazi na kočnicu.

Narednik koji je vozio Zil bio je dobar, ali ne tako dobar. On

okrene volan ulijevo, i gotovo ga izbjegne. Ali nije bilo vremena

niti prostora. Zil udari u straţnji dio Chevyja uz vrisak čelika i

erupciju stakla, zdrobivši hladnjak uz motor, dok se zadnji dio

spiralno vrtio. Zil, pretvoren u tri tone izvijenog metala, zaobiđe

jedno drvo i preleti preko ceste, zabivši se u stari autobus

brzinom od osamdeset milja na sat. Narančasti plamen eksplodira

iz automobila dok se ludo okretao oko svoje osi stotinu jarda prije

no što će tresnuti na krov sve četiri gume još su se okretale. Rusi,

zarobljeni unutra, nisu imali izgleda za bijeg dok se plamen

pretvarao u gusti oblak crnog dima.

Vjerni, razbijeni Chevy još se kretao po inerciji. Para i ulje sukljali

su ispod poklopca, druga brzina nestala je s kočnicama, a straţnji

odbojnik vukao se cestom, stvarajući mlaz iskara.

Oblak dima privući će potragu. Mreţa se zatvarala. Sljedeća milja,

sljedeći zavoj na cesti mogao bi kriti zasjedu. Pitt je bio siguran

da će se helikopter pojaviti svakog časa iznad vrhova drveća. Bilo

je vrijeme da se napusti auto. Više nije imalo smisla igrati na

sreću. Kao bandit koji bjeţi od potjere, trebao je zamijeniti konje.

On uspori na pedeset dok se pribliţavao predgrađu grada

Matanzasa. Primijeti tvornicu gnojiva i skrene na njeno

parkiralište. Zaustavi Chevy ispod velikog stabla, osvrne se oko

sebe i isključi motor, ne vidjevši nikoga. Pucketanje gorućeg

metala i šištanje pare zamijenili su buku ispušne cijevi.

Što planiraš dalje?, upita Jessie. Opet je uspostavljala ravnoteţu.

Nadam se da imaš neki plan.

Kada ja nisam imao plan?, reče Pitt s osmijehom.

Sjedi mirno. Ako naš prijatelj general štucne, ubij ga.

423

On prošeta parkiralištem. Bio je radni dan i bilo je puno

radničkih automobila. Odvratni smrad tvornice ispunjavao je zrak

miljama uokolo. Stane kraj glavnih vrata dok je niz kamiona s

amonijevim sulfatom, kalijevim kloridom i ţivotinjskim gnojem

ulazio u stanicu s druge strane izlazili su kamioni s gotovim

gnojivom u papirnatim vrećama. On odbaci ideju i nehajno krene

niz prašnjavi put koji je vodio do autoceste. Sačeka nekoliko

minuta dok kamion ruske proizvodnje pun gnoja nije ušao na

parkiralište tvornice. Stane nasred ceste i mahne mu da stane.

Vozač je bio sam. On upitno pogleda iz kabine. Pitt mu pokaţe da

iziđe i pogleda ispod kamiona.

Radoznao, vozač iziđe iz kabine i klekne kraj Pitta, koji je gledao

prijenosnu osovinu. Ne vidjevši ništa pokvareno, vozač se okrene

u trenutku kad ga je Pitt udario u potiljak. Vozač mlitavo padne i

Pitt ga uhvati oko ramena. Podigne onesviještenog Kubanca u

kabinu kamiona i brzo se popne unutra.

Motor je radio, i on ubaci u brzinu i krene prema stablu koje je

zaklanjalo Chevy od pogleda iz zraka.

Svi u kamion, reče on, skočivši iz kabine.

Jessie se povuče s gađenjem. Boţe, što je unutra?

Pristojna riječ je gnoj.

Očekujete od mene da se valjam u govnima?, upita Velikov

Ne samo da se valjate, odgovori Pitt, zakopat ćete se unutra. On

uzme pušku od Jessie i grubo gurne generala u bubrege.

Gore, generale. Vjerojatno ste tako postupali s mnogim ţrtvama

KGB-a. Sada je vaš red.

Velikov zlobno pogleda Pitta, i popne se na straţnji dio kamiona.

Jessie neodlučno krene za njim dok je Pitt počeo skidati vozačevu

odjeću. Bila je nekoliko brojeva premala, i morao je ostaviti

košulju otkopčanu, a rasporak na hlačama otvoren. On brzo

odjene Kubanca u vojnu odoru i odvuče ga natrag s ostalima.

Zatim pruţi pušku natrag Jessie. Ona nije trebala upute,

424

naciljavši odmah Velikovljevu glavu. On pronađe lopatu u

odjeljku kraj kabine i počne ih pokrivati.

Jessie se borila da ne povrati.

Mislim da to neću moći podnijeti.

Budi sretna što to dolazi od konja i stoke, a ne iz kanalizacije.

Lako je tebi reći, ti voziš.

Kad su bili gotovo nevidljivi, ali s otvorima za zrak, Pitt se vrati u

kabinu i izveze kamion natrag na autocestu. On zastane prije no

što će skrenuti, kad tri vojna helikoptera prelete iznad njega, a

konvoj oruţanih snaga prođe u smjeru uništenog Zila.

Pitt sačeka a zatim skrene lijevo na autocestu. Ispred grada

Matanzasa naišao je na blokadu ceste s oklopnim vozilom i gotovo

pedeset vojnika, koji su izgledali mrko i odlučno.

On stane i pruţi papire koje je uzeo vozaču. Njegov plan

funkcionirao je i bolje no što se mogao nadati. Straţari nisu

pogledali smrdljivi kamion. Mahnuli su mu da prođe, sretni što

opet mogu disati svjeţ zrak.

Sat i pol kasnije, sunce je zašlo i svjetla Havane su oţivjela. Pitt je

stigao u grad i krenuo uz Via Blancu. Osim smrada kamiona,

osjećao se sigurno u anonimnosti bučnog prometa. Također se

osjećao sigurnijim što je u grad ušao navečer.

Bez putovnice i novca, njegova jedina opcija bila je kontaktirati

američku misiju u švicarskom veleposlanstvu. Oni bi mogli

preuzeti Jessie i sakriti njega dok iz Washingtona ne stigne

njegova putovnica i ulazni dokumenti. Kad postane sluţbeni

turist, moţe pokušati riješiti zagonetku blaga La Dorade.

Velikov nije predstavljao problem. Ţiv, general je značio opasnost.

Nastavit će ubijati i mučiti. Mrtav, bio bi samo sjećanje. Pitt ga

odluči ubiti jednim brzim hitcem u napuštenoj uličici. Svatko

dovoljno radoznao pripisao bi zvuk hitca eksploziji ispušne cijevi

kamiona.

425

On skrene u usku ulicu između reda napuštenih skladišta blizu

dokova i zaustavi kamion. Ostavi motor uključen i ode otraga.

Popevši se gore, vidje kako Jessiena glava i ruke vire iz gnoja. Krv

joj je curila iz male pukotine na sljepoočici, a desno oko joj je

natjecalo i postajalo ljubičasto. Jedini znakovi Velikova i Kubanca

bile su šuplje udubine u kojima ih je Pitt zakopao. Nije ih bilo.

On je izvadi iz gnoja i obriše joj obraze. Njene oči se otvore i

fokusiraju na njega nakon jednog trenutka, ona polako zavrti

glavom.

Ţao mi je, zabrljala sam.

Što se dogodilo?, upita on.

Vozač se osvijestio i napao me. Nisam vikala jer sam se bojala da

ćemo postati sumnjivi i da će nas zaustaviti policija. Borili smo se

za pušku i ispala je iz kamiona. Zatim me general zgrabio za ruke

i vozač me tukao dok se nisam onesvijestila.

Ona se iznenada nečeg sjeti i divlje osvrne. Gdje su oni?

Sigurno su iskočili s kamiona, odgovori on. Moţeš li se sjetiti gdje

ili prije koliko vremena se to dogodilo?

Napor koncentracije pokaţe se na njenom licu.

Mislim da smo u tom trenutku ulazili u grad. Sjećam se da sam

čula zvuke gustog prometa.

Prije manje od dvadeset minuta.

On joj pomogne da siđe s kamiona i polako je spusti na tlo.

Bolje da ostavimo kamion i pronađemo taksi.

Ne mogu nigdje ići ovako smrdljiva, reče ona iznenađeno.

A pogledaj sebe. Izgledaš smiješno. Cijeli prednji dio ti je otvoren.

Pitt slegne.

Pa, neću biti uhićen zbog nepristojnosti, još imam gaće.

426

Ne moţemo pronaći taksi, reče ona očajno.

Nemamo kubanske pezose.

Američka misija u švicarskom veleposlanstvu će se pobrinuti za

to. Znaš li gdje se nalazi?

To se zove Sekcija specijalnih interesa. Kuba ima istu stvar u

Washingtonu. Zgrada gleda prema moru na bulevaru Malecon.

Sakrit ćemo se dok se ne smrači. Moţda pronađemo vodu i

očistimo te. Velikov će pokrenuti temeljitu pretragu grada.

Vjerojatno će promatrati veleposlanstvo, pa ćemo morati pronaći

način da se ušuljamo unutra. Jesi li dovoljno jaka za hodanje?

Znaš što, reče ona s bolnim osmijehom.

Uţasno me umara to pitanje.

Poglavlje LXV

Ira Hagen iziđe iz zrakoplova i uđe u terminal zračne luke Jose

Marti. Pripremio se za prepirku s imigracijskim sluţbenicima, ali

oni su jednostavno pogledali njegovu diplomatsku putovnicu i

pustili ga uz minimum formalnosti. Dok je prilazio traci s

prtljagom, čovjek u odijelu ga pozdravi. Gosp. Hagen?

Ja sam Hagen.

Tom Clark, šef Sekcije specijalnih interesa. O vašem dolasku me

obavijestio sam Douglas Oates.

Hagen odmjeri Clarka. Diplomat je bio sportski građen

tridesetpetogodišnjak tamnog lica, s brkovima u stilu Errola

Flynna, prorijeđenom crvenom kosom uredno počešljanom prema

naprijed kako bi se prikrila sve veća ćela, plavim očima, i nosom

427

koji je bio slomljen više od jednog puta. On stisne Hagenovu ruku

i protrese je više puta.

Vjerujem da ovdje ne srećete mnogo Amerikanaca, reče Hagen.

Vrlo malo, otkako je predsjednik Reagan zatvorio otok turistima i

biznismenima.

Pretpostavljam da ste obaviješteni o razlogu mojeg dolaska.

Bolje da sačekamo i razgovaramo u autu, reče Clark, klimnuvši

prema neupadljivoj debeloj ţeni koja je sjedila u blizini s malom

torbom na krilu.

Hagenu nije trebalo objašnjavati da se radi o uhodi s maskiranim

prijemnikom koji je biljeţio svaku riječ. Nakon gotovo jednog sata,

njegova prtljaga konačno je stigla i krenuli su prema Clarkovom

autu, Lincolnovom sedanu s vozačem. Padala je lagana kiša, ali

Clark je imao kišobran. Vozač je stavio torbu u prtljaţnik i krenuli

su prema švicarskom veleposlanstvu, gdje se nalazila Sekcija

specijalnih interesa.

Hagen je bio na bračnom putovanju na Kubi nekoliko godina prije

revolucije i vidio da Havana izgleda otprilike kao što je se i sjećao.

Pastelne boje na fasadama zgrada koje su ukrašavale palmama

obrubljene avenije činile su se izblijedjelima, ali nepromijenjenim.

Bio je to nostalgičan put. Ulice su bile pune automobila iz

pedesetih, koji su prizivali stara sjećanja Kaiseri, Studebakeri,

Packardi, Hudsoni, pa čak i nekoliko Edsela. Miješali su se s

novijim Fiatima iz Italije i Ladama iz Rusije.

Grad je cvjetao, ali ne strašću Batistinih godina. Prosjaci,

prostitutke i slamovi su nestali, zamijenjeni otrcanošću koja je

bila znak komunističkih zemalja. Marksizam je bradavica na

rektumu čovječanstva, pomisli Hagen.

On se okrene Clarku. Koliko dugo ste u diplomatskoj sluţbi?

Nisam, odgovori Clark. Ja sam u kompaniji.

Clark klimne. Ako ţelite.

428

Ono o Douglasu Oatesu?

Radi uhode u zračnoj luci. O vašoj misiji me informirao Martin

Brogan.

Kako stojite s nalaţenjem i dezaktiviranjem uređaja?

Clark se mračno nasmiješi. Moţete ga nazvati bombom. Nema

sumnje da je bomba, ali s dovoljno snage da sravni pola Havane i

započne vatrenu oluju koja će spaliti svaku kuću u predgrađima.

I ne, nismo je pronašli. Imamo tajni tim od dvadeset ljudi koji

istraţuje dokove i tri sumnjiva broda. Ništa nismo otkrili. Mogli

bismo isto tako traţiti cipelu u močvari. Svečanost i parada

počinju za samo osamnaest sati. Trebala bi vojska od dvije tisuće

ljudi da pronađe bombu na vrijeme. I da stvari budu gore, naša

mala postrojba mora zaobilaziti kubanske i ruske sigurnosne

mjere. Kako stvari izgledaju, moram reći da je detonacija

neizbjeţna.

Kad bih mogao stići do Castra i prenijeti mu predsjednikovo

upozorenje...

Castro neće razgovarati ni s kim, reče Clark.

Naši najpovjerljiviji sluţbenici u kubanskoj vladi imamo petoricu

na vrhunskim poloţajima ne mogu kontaktirati s njim. Mrzim to

reći, ali vaš posao je beznadniji od mojeg.

Hoćete li evakuirati svoje ljude?

U Clarkovom pogledu bila je duboka tuga.

Ne. Svi ćemo ostati ovdje do kraja.

Hagen zašuti kad je vozač skrenuo s Malecona i ušao u

nekadašnje veleposlanstvo SAD-a koje su sada zauzimali Švicarci.

Dva straţara u odorama švicarske vojske otvore velika ţeljezna

vrata.

Iznenada, bez upozorenja, taksi se pojavi točno iza limuzine i

projuri za njom kroz vrata prije no što ih je zbunjeni straţar

stigao zatvoriti. Auto se još kretao kad ţena u vojnoj odori i

429

muškarac odjeven u krpe iskoče van. Straţari brzo pritrče uljezu,

koji se spusti u borbeni stav. Oni stanu, vadeći svoje automatske

pištolje. Za to vrijeme, ţena je otvorila straţnja vrata Lincolna i

ušla unutra.

Jeste li Amerikanac ili Švicarac?, upita ona.

Amerikanac, odgovori Clark, iznenađen odvratnim smradom koji

se širio oko nje kao i njenom naglom pojavom. Što ţelite?

Njen odgovor je bio potpuno neočekivan. Počela se histerično

smijati. Amerikanac ili Švicarac. Boţe, zvuči kao da traţim sir.

Vozač se konačno trgne, skoči iz auta i zgrabi je oko struka.

Ĉekaj naredi Hagen, vidjevši da je ţenino lice u modricama.

Što se dogada?

Ja sam Amerikanka, reče ona nakon što se malo pribrala.

Zovem se Jessie LeBaron. Molim vas, pomozite mi.

Blagi Boţe, promrmlja Hagen.

Vi ste ţena Raymonda LeBarona?

Da, jesam. Ona divlje pokaţe prema borbi koja se odvijala u

dvorištu veleposlanstva. Zaustavite ih. To je Dirk Pitt, šef

specijalnih projekata NAMP-a.

Ja ću to riješiti, reče Clark. Do trenutka kad je uspio posredovati,

Pitt je srušio jednog straţara i hrvao se s drugim. Kubanski

taksist divlje je plesao oko njih, traţeći da mu plati za voţnju.

Nekoliko policajaca također se umiješalo u zbrku pojavivši se ni

od kuda s ulične strane vrata i zatraţivši da se Pitt i Jessie

predaju njima. Clark je ignorirao policajce, zaustavio borbu, i

platio vozaču. Zatim povede Pitta do Lincolna.

Odakle ste se vi pojavili?, upita Hagen.

Predsjednik je mislio da ste mrtvi ili uhićeni...

430

Ne sada, prekine ih Clark. Bolje da se maknemo odovud prije no

što policajci zaborave svetost veleposlanstva.

On brzo uvede sve kroz hodnik do američkog dijela zgrade. Pitt je

uveden u pomoćnu sobu, gdje se mogao istuširati i obrijati. Jedan

od članova osoblja njegove visine posudio mu je nešto odjeće.

Jessiena odora je spaljena, i ona je zahvalno isprala sa sebe

smrad gnoja. Liječnik iz švicarskog veleposlanstva detaljno ju je

pregledao i pobrinuo se za posjekotine i masnice. Nabavio joj je

dobar obrok i naredio da se odmara nekoliko sati prije intervjua

sa sluţbenicima Sekcije specijalnih interesa.

Pitt je ispraćen do male konferencijske prostorije. Kad je ušao,

Hagen i Clark ustanu i formalno se predstave. Ponudili su mu

stolac i svi se udobno smjeste oko teškog stola ručno izrađenog

od borovine.

Nemamo vremena za duga objašnjenja, reče Clark bez uvoda.

Prije dva dana, moji nadređeni u Langleyu obavijestili su me o

vašem planiranom tajnom napadu na Cayo Santa Mariju. Povjerili

su mi se kako bih bio spreman ako akcija ne uspije i ovdje

zatreba sklonište. Nisu mi rekli ništa o rezultatu dok gosp.

Hagen...

Ira, upadne Hagen.

Dok mi Ira nije pokazao tajni dokument iz postrojenja na otoku.

Također ima zapovijed Martina Brogana i predsjednika da pazim

na vas i gđu LeBaron. Naređeno mi je da ih obavijestim u slučaju

da vas uhvate i zatvore.

Ili pogube, doda Pitt.

I to, prizna Clark.

Onda znate i zašto smo se Jessie i ja odvojili i došli na Kubu.

Da. Ona ima hitnu predsjednikovu poruku za Castra.

431

Pitt se opusti na stolcu. Dobro. Moj dio u tome je gotov. Cijenio

bih ako biste mi mogli srediti let do Washingtona nakon što

obavim neke svoje poslove ovdje.

Clark i Hagen izmijene poglede, ali niti jedan ne pogleda Pitta u

oči.

Ţao mi je što vam kvarim planove, reče Clark, ali imamo ovdje

krizu, a vaše iskustvo s brodovima moglo bi biti od velike

vaţnosti.

Ne bih vam bio od koristi. Iscrpljen sam.

Moţemo li vam ukratko objasniti što se ovdje dogada?

Spreman sam saslušati.

Clark zadovoljno klimne. U redu, Ira dolazi izravno od

predsjednika. On je bolje od mene kvalificiran da objasni

situaciju. On se okrene Hagenu. Ti si na redu.

Hagen skine kaput, izvadi maramicu iz dţepa i obriše si znojno

čelo. Situacija je ovakva, Dirk. Smeta li ti ako te zovem Dirk?

To mi je ime.

Hagen je bio stručnjak za ljude, i sviđalo mu se to što je vidio.

Ovaj momak nije izgledao kao tip kojeg se moţe prevariti. U

njemu je bilo i nešto što je ukazivalo na povjerenje. Hagen stavi

karte na stol i ispriča o ruskom planu atentata na Castra i

preuzimanja Kube. Ispričao je detalje na koncizan način,

objasnivši kako je nuklearni eksploziv prokrijumčaren u luku.

Kad je Hagen završio, Clark je opisao operaciju traţenja bombe.

Nije bilo vremena za sastavljanje vrhunski obučenog tima za

traţenje nuklearnih uređaja, niti bi im Kubanci dozvolili da kroče

u grad. Imao je samo dvadeset ljudi s najprimitivnijom opremom

za detekciju radijacije. Imao je strašnu odgovornost vođenja

potrage, i nije mu trebalo mnogo mašte da vidi kako je sve to

uzaludan pokušaj. Konačno, on završi s pričom.

Slijediš li me, Dirk?

432

Da.. reče Pitt polako. Slijedim. Hvala.

Ima li pitanja?

Nekoliko, ali jedno je najvaţnije. Što će se dogoditi s nama ako se

ta stvar ne pronađe i deaktivira?

Mislim da znaš odgovor, reče Clark.

U redu, ali htio sam ga čuti od tebe.

Clarkovo lice poprimi izraz čovjeka na sprovodu.

Svi ćemo umrijeti, reče on jednostavno

Hoćeš li nam pomoći?, upita Hagen.

Pitt pogleda Clarka. Koliko vremena je ostalo?

Otprilike šesnaest sati.

Pitt ustane sa stolca i počne hodati sobom, dok su mu instinkti

prolazili kroz labirint informacija.

Nakon minute tišine, dok su ga Hagen i Clark gledali s

očekivanjem, on se iznenada nagne nad stol i reče; Trebam kartu

dokova.

Jedan od Clarkovih ljudi nabavi kartu. Pitt je razmota na stolu i

pogleda u nju. Kaţete da ne moţete obavijestiti Kubance?, upita

on proučavajući postrojenja na dokovima.

Ne, odgovori Hagen. Njihova vlada je puna sovjetskih agenata.

Ako ih upozorimo, ignorirat će to i zaustaviti našu potragu.

Što je s Castrom?

Prolazak kroz njegovo osiguranje i razgovor s njim je moj posao,

reče Hagen.

A SAD će biti okrivljen.

Sovjetske dezinformacije će se pobrinuti za to.

Mogu li dobiti olovku, molim vas?

433

Clark ga posluša i sjedne tiho dok je Pitt crtao krug na karti.

Pretpostavljam da je brod s bombom usidren u zaljevu Antares.

Clarkove obrve se podignu. Kako to moţeš znati?

Očito mjesto za eksploziju koja bi trebala proizvesti veliku štetu.

Zaljev ulazi gotovo u srce grada.

Dobro razmišljanje, reče Clark. Dva sumnjiva broda usidrena su

tamo. Drugi je preko puta zaljeva.

Daj mi podatke o plovilima.

Clark ispita stranicu dokumenta sa zabiljeţenim dolascima

brodova. Dva pripadaju trgovačkoj floti Sovjetskog Saveza. Treći

plovi pod panamskom zastavom i posjeduje ga korporacija

anticastrovskih kubanskih izbjeglica.

Ovaj zadnji je paravan koji je postavio KGB, reče Hagen.

Tvrdit će da su kubanski izbjeglice ogranak CIA-e, što će nas

učiniti negativcima. Sve nacije svijeta povjerovat će u našu

krivnju.

Dobar plan, reče Clark. Teško da bi upotrijebili jedan od svojih

brodova za nošenje bombe.

Da, ali zašto uništiti dva broda i njihov teret bez razloga?, upita

Pitt.

Priznajem da se to ne slaţe.

Imena brodova i njihov teret?

Clark izvadi drugu stranicu iz dokumenta i pročita podatke.

Ozero Zajsan, sovjetski trgovački brod s vojnom opremom i

materijalom. Ozero Bajkal, tanker za naftu od 200.000 tona.

Laţni kubanski brod je Amy Bigalow, teretnjak s teretom od

25.000 tona amonijevog nitrata.

Pitt pogleda u strop kao hipnotiziran.

434

Tanker je brod usidren preko zaljeva?

Da, kod rafinerije nafte.

Je li teret s nekog broda iskrcan?

Clark zavrti glavom. Nije bilo aktivnosti oko dva teretna broda, a

tanker još ima dubok gaz.

Pitt sjedne i hladno pogleda dvojicu ljudi u sobi.

Gospodo, prevareni ste.

Clark upitno pogleda Pitta. O čemu govoriš?

Precijenili ste rusku taktiku i podcijenili njihovu lukavost, reče

Pitt. Nema nuklearne bombe na tim brodovima. Za ono što

planiraju, i ne treba im.

Poglavlje LXVI

General pukovnik Viktor Kolčak, šef petnaest tisuća sovjetskih

vojnika i savjetnika na kubanskom tlu, zaobiđe stol i toplo zagrli

Velikova. Generale, ne znate koliko sam sretan što vas vidim ţiva.

Osjećaj je obostran, general pukovniče, reče Velikov, uzvrativši

medvjeđi zagrljaj.

Sjedite, sjedite, imamo mnogo toga za raspraviti. Onaj tko je

uništio naše postrojenje na otoku će platiti. Poruka predsjednika

Antonova uvjerava me da to neće proći nekaţnjeno.

Nitko se ne slaţe s tim više od mene, reče Velikov.

Ali, sada imamo drugi hitni problem.

Hoćete li čašu votke?

435

Mogu i bez toga, odgovori Velikov ţustro. Rum i kola počinje sutra

ujutro u deset i trideset. Jesu li pripreme pri kraju?

Kolčak si natoči malu čašicu votke. Sovjetski sluţbenici i naši

kubanski prijatelji diskretno napuštaju grad u malim skupinama.

Većina mojih vojnika spremna je započeti s laţnim manevrima

četrdeset milja dalje. Do zore, sve osoblje, oprema, i vaţni

dokumenti bit će tiho evakuirani.

Ostavite nešto iza sebe, reče Velikov nehajno.

Kolčak pogleda iznad svojih naočala kao baka koja čuje prostu

riječ od svojeg unuka. Što da ostavimo za sobom, generale?

Velikov ignorira prijekoran pogled. Pedeset sovjetskih civilnih

sluţbenika, njihovih ţena i obitelji, te dvije stotine vaših vojnika.

Znate li što traţite?

Savršeno dobro. Ne moţemo optuţiti CIA-u za stotine tisuća

mrtvih bez da i sami ne pretrpimo ţrtve. Rusi umiru uz Kubance.

Bit će to propagandni bodovi koji će znatno olakšati posao našoj

novoj vladi.

Ne mogu narediti smrt dvjesto pedeset svojih sunarodnjaka.

Savjest nije mučila vašeg oca kad je čistio njemačka minska polja

šaljući svoje ljude preko njih.

To je bio rat.

Samo neprijatelj se promijenio, reče Velikov hladno. U ratu smo

sa SAD-om od 1945. Cijena u ţivotima je mala u usporedbi s

koristima našega novog utjecaja na zapadnoj hemisferi. Nema

mjesta prepiranju, generale. Očekuje se da izvršite svoju duţnost.

Ne trebam KGB-ovca da me uči o duţnosti prema domovini, reče

Kolčak.

Velikov indiferentno slegne. Svi mi obavljamo svoj dio posla.

Vratimo se natrag Rumu i koli. Nakon eksplozije, vaše će se trupe

vratiti u grad i pomoći u operacijama spašavanja. Moji ljudi će

436

nadzirati promjenu vlasti. Također ću srediti da međunarodni

tisak prikaţe sovjetske vojnike kako brinu o preţivjelima.

Kao vojnik moram reći da mi je cijela ta operacija odvratna. Ne

mogu vjerovati da je drug Antonov podrţava.

Njegovi razlozi su dobri, a ja ih ne dovodim u pitanje.

Kolčak se nagne nad svoj stol, opuštenih ramena.

Morat ću napraviti popis ljudi koji ostaju.

Hvala general pukovniče.

Pretpostavljam da su pripreme gotove.

Velikov klimne. Vi i ja ćemo se pridruţiti braći Castro na paradi.

Ja ću nositi dţepni prijenosnik koji će detonirati eksploziv u

primarnom brodu. Kad Castro započne sa svojim uobičajenim

maratonskim govorom, neprimjetno ćemo otići do auta. Kad

budemo izvan dometa aktivirat ću signal i uslijedit će eksplozija.

Kako ćemo objasniti naš čudotvorni spas?, upita Kolčak

sarkastično.

Prema prvim izvješćima, bit ćemo mrtvi ili nestali. Kasnije, bit

ćemo otkriveni među ranjenima.

Koliko teško ćemo biti ranjeni?

Dovoljno da izgleda uvjerljivo. Razderane odore, malo krvi,

nekoliko laţnih rana pokrivenih zavojima.

Kao dva huligana koji su razvalili garderobu kazališta.

Nije baš dobra metafora.

Kolčak se okrene i tuţno pogleda kroz prozor svojeg stoţera iznad

Havane.

Nemoguće mi je povjerovati da će sutra u ovo vrijeme, reče on

morbidno, sve ovo biti zadimljeno uništeno more jada i smrti.

437

Predsjednik je kasno radio za svojim stolom. Ništa nije bilo

jednostavno, crno i bijelo. Posao izvršnog šefa značio je

kompromis za kompromisom. Njegove pobjede u Kongresu

razvodnjene su amandmanima, vanjsku politiku rastrgali su

svjetski vođe dok od izvornog prijedloga nije ostalo mnogo. Sada

je pokušavao spasiti ţivot čovjeka koji je na SAD gledao kao na

prvog neprijatelja više od trideset godina. Pitao se kako će svijet

izgledati dvije stotine godina od sada.

Dan Fawcett uđe u sobi sa šalicom kave i sendvičima.

Ovalni ured nikada ne spava, reče on s usiljenom vedrinom.

Vaš omiljeni, tuna i slanina. On ponudi predsjedniku tanjur i

natoči kavu. Mogu li vam nekako pomoći?

Ne, hvala, Dane. Samo uređujem svoj govor za sutrašnju tiskovnu

konferenciju.

Jedva čekam da vidim lica novinara kad objavite postojanje

mjesečeve kolonije, a zatim predstavite Steinmetza i njegove ljude.

Pregledao sam neke vrpce koje su donijeli s Mjeseca. Nevjerojatne

su.

Predsjednik stavi sendviče sa strane i zamišljeno otpije kavu.

Svijet je okrenut naglavce.

Fawcett zastane usred zalogaja.

Molim?

Zamisli koliki je to nesrazmjer. Informirat ću svijet o čovjekovom

najvećem modernom dostignuću istodobno kada će Havana

nestati s karte svijeta.

Ima li vijesti od Brogana otkako su se Pitt i Jessie LeBaron

pojavili u Sekciji specijalnih interesa?

Ne u prošlom satu. I on je budan u svojem uredu.

Kako su to uspjeli postići?

438

Dvije stotine milja kroz neprijateljsku drţavu. Nemam pojma.

Zazvoni izravna telefonska linija s Langleyem. Da.

Martin Brogan, gosp. predsjedniče. Iz Havane izvješćuju da još

nisu otkrili radioaktivnost na bilo kojem od brodova.

Jesu li se popeli na palube?

Ne. Osiguranje je prejako. Mogli su se samo provesti kraj dva

broda vezana za dokove. Treći, tanker s naftom, usidren je u

zaljevu. Obišli su ga u malom čamcu.

Što mi ţeliš reći, Martine? Bomba je iskrcana i sakrivena u

gradu?

Brodovi su pod jakim nadzorom otkako su stigli u luku. Niti jedan

nije istovario svoj teret.

Moţda radijacija ne prolazi kroz čelične trupove brodova.

Stručnjaci u Los Alamosu me uvjeravaju da prolazi. Problem je

što naši ljudi u Havani nisu stručnjaci za radioaktivnost. Također

moraju koristiti komercijalne Gajgerove brojače koji nisu dovoljno

osjetljivi na male količine radijacije.

Zašto nismo mogli nabaviti stručnjake s pravom opremom?, upita

predsjednik.

Jedno je poslati čovjeka u diplomatsku misiju s malom torbom,

poput vašeg Hagena. Potpuno je drugo prokrijumčariti tim s pet

stotina funta elektronske opreme. Da smo imali više vremena,

mogli smo to srediti. Tajna iskrcavanja s brodova i padobranske

pošiljke ne mogu proći neprimijećeno kroz kubansku obranu.

Najbolja metoda je krijumčarenje brodom, ali za to treba barem

mjesec dana pripreme.

Ĉini mi se kao da smo čovjek s nepoznatom bolešću za koju ne

postoji lijek.

To bi bilo to, gosp. predsjedniče, reče Brogan. Sada moţemo samo

sjesti i čekati... i gledati što se događa.

439

Ne, ne slaţem se s time. U ime humanosti, moramo nešto

poduzeti. Ne moţemo dozvoliti da svi ti ljudi pomru.

On zastane, osjećajući čvor u ţeludcu. Boţe, ne mogu vjerovati da

će Rusi stvarno aktivirati nuklearnu bombu u gradu. Zar Antonov

ne shvaća da nas gura u sve dublji sukob iz kojeg neće biti

povratka?

Vjerujte mi, gosp. predsjedniče, naši analitičari su proučili sve

mogućnosti pomoću svojih računala. Nema jednostavnog

odgovora. Ako zatraţimo od Kubanaca da evakuiraju grad preko

naših radiostanica, nećemo postići ništa. Jednostavno će

ignorirati sva upozorenja koja dolaze od nas.

Još uvijek postoji nada da Ira Hagen stigne do Castra na vrijeme.

Stvarno mislite da će Fidel vjerovati Hagenu na riječ? Nije baš

vjerojatno. Mislit će da je to zavjera da ga diskreditiramo. Ţao mi

je, gosp. predsjedniče, moramo se pripremiti na nesreću, jer ne

moţemo učiniti baš ništa.

Predsjednik više nije slušao. Njegovo lice odraţavalo je očaj.

Sagradili smo koloniju na Mjesecu, mislio je, a stanovnici svijeta

još uvijek nastoje pobiti jedni druge zbog glupih razloga.

Sutra rano ujutro sazivam sastanak vlade, prije objave

informacije o mjesečevoj koloniji, reče on poraţenim glasom.

Morat ćemo napraviti plan suprotstavljanja sovjetskim i

kubanskim optuţbama i snaći se što bolje umijemo.

Poglavlje LXVII

Napuštanje švicarskog veleposlanstva bilo je smiješno lako. Tunel

koji se spuštao sto stopa ispod ulica i kanalizacijskih cijevi

iskopan je prije dvadeset godina, daleko ispod kanalizacijskih

440

otvora koje su kubanski pripadnici osiguranja mogli iskopati oko

kvarta. Zidovi su bili izolirani i vodonepropusni, ali tihe pumpe

isušivale su ono malo vlage što je prodiralo.

Clark je poveo Pitta niz duge ljestve do dna, a zatim kroz prolaz

koji je vodio ispod gotovo dva gradska bloka prije no što je završio

kanalizacijskim otvorom. Popeli su se gore i izišli u kabinu za

isprobavanje odjeće dućana ţenske robe.

Dućan se zatvorio prije šest sati i crteţi na prozoru efektno su

blokirali pogled u unutrašnjost. U dućanu su sjedila tri

iscrpljena, gruba čovjeka koji su jedva pokazali znake

prepoznavanja kad se Clark pojavio s Pittom.

Nema potrebe znati prava imena, reče Clark.

Mogu li ti predstaviti Mannya, Moea i Jacka.

Manny, golemi crnac s duboko izbrazdanim licem, u staroj

blijedozelenoj košulji i kaki hlačama, upali cigaretu i pogleda Pitta

umornim pogledom. Izgledao je kao čovjek koji je doţivio najgore

u ţivotu i više nema iluzija.

Moe je pomoću naočala čitao rječnik ruskih fraza.

Imao je izgubljeni akademski izraz, nemirnu kosu, lijepo

podrezanu bradu. On tiho klimne i nehajno se osmjehne.

Jack je bio latinski stereotip iz filmova tridesetih godina blistave

oči, čvrsta građa, sjajni zubi, trokutasti brkovi. Nedostajao mu je

samo bongo bubanj. On jedini progovori. Hola, Thomas. Došao si

porazgovarati s trupama?

Gospodo, ovo je... ah... Sam. Ima ideju koja baca novo svjetlo na

potragu.

Trebala bi biti prilično dobra da nas odvuče s dokova, proštenje

Manny. Imamo premalo vremena za gubljenje na glupe teorije.

Sada niste bliţe pronalaţenju bombe nego prije dvadeset četiri

sata, reče Clark strpljivo. Predlaţem da saslušate to što će vam

reći.

441

Jebi se, reče Manny. Baš kad sam našao način da se popnem na

palubu jednog teretnjaka, ti nas opozivaš.

Mogli biste pretraţiti svaki inč tog broda a da ne pronađete

nuklearni uređaj od tone i pol, reče Pitt.

Manny se okrene prema Pittu, pogledavši ga od stopala do glave,

poput braniča koji odmjerava protivničkog napadača.

U redu, pametnjakoviću, gdje je bomba?

Tri bombe, ispravi ga Pitt. I niti jedna nije nuklearna.

U sobi nastane tišina. Svi osim Clarka bili su skeptični.

Pitt izvadi kartu iz košulje i odmota je. Izvadi nekoliko igala iz

krojačke lutke i zabije njima kartu na zid. Nije mu smetao

indiferentan stav skupine agenata CIA-e. Oči su mu govorile da

su ljudi pozorni, precizni i kompetentni. Znao je da posjeduju niz

vještina i apsolutnu odlučnost ljudi koji ne prihvaćaju poraz lako.

Amy Bigalow je prva karika u lancu holokausta. Njegov teret od

dvadeset pet tisuća amonijevog nitrata...

To je samo umjetno gnojivo, reče Manny.

Koje također vrlo reaktivna kemikalija, nastavi Pitt.

Kad bi ta količina amonijevog nitrata eksplodirala, njena sila bi

bila mnogo jača od bomba bačenih na Hirošimu i Nagasaki. One

su bile bačene iz zraka i veliki dio njihove razorne snage izgubljen

je u atmosferi. Kad Amy Bigalow eksplodira na razini tla, većina

eksplozivne sile proći će kroz Havanu poput uragana otopljene

lave. Ozero Zajsan, u čijem manifestu piše da nosi vojnu opremu,

vjerojatno je do vrha napunjen streljivom. Eksplodirat će zajedno

s Amy Bigalow. Zatim će se zapaliti Ozero Bajkal i njegova nafta,

doprinoseći razaranju. Eksplodirat će tankovi s naftom, rafinerije,

kemijska postrojenja i sve tvornice s aktivnim materijalima. Poţar

bi mogao trajati danima.

442

Manny, Moe i Jack su naizgled slušali s nerazumijevanjem,

nedokučivih izraza lica. Iznutra, bili su zaprepašteni nezamislivim

uţasom Pittove vizije pakla.

Moe pogleda Clarka. On je u pravu, znaš.

Slaţem se. Langley je krivo shvatio sovjetske namjere. Isti rezultat

se moţe postići bez pribjegavanja nuklearnim sredstvima.

Manny ustane i uhvati Pittova ramena svojim golemim rukama.

Ĉovječe, moram ti priznati. Ti stvarno znaš gdje se nalazi sranje.

Jack progovori prvi put. Nemoguće je istovariti te brodove prije

sutrašnje svečanosti.

Ali moguće ih je premjestiti, reče Pitt.

Manny razmisli na trenutak. Teretni brodovi se mogu maknuti iz

luke, ali ne bih se kladio da tanker moţemo ukloniti na vrijeme.

Trebamo tegljač samo da ga usmjerimo prema kanalu.

Svaka milja koju stavimo između brodova i luke znači stotinu

tisuća spašenih ţivota, reče Pitt.

To bi nam moglo dati dodatno vrijeme za traţenje detonatora, reče

Moe.

Ako ih uspijemo pronaći prije no što stignemo do otvorenog mora,

tim bolje.

A ako ne, promrmlja Manny mrko, svi ćemo počiniti

samoubojstvo.

Uštedjet ćeš svojoj ţeni troškove sprovoda, reče Jack s morbidnim

osmijehom. Neće ostati ništa za pokapanje.

Moe sumnjičavo pogleda. Nedostaju nam ljudi.

Koliko brodskih inţenjera moţete skupiti?, upita Pitt.

Moe klimne prema Mannyju. Manny je bio šef strojarnice. Koga

još moţeš pronaći, Manny?

443

Enrico se snalazi u strojarnici. Kao i Hector kad je trijezan.

To su trojica, reče Pitt.

Što je s radnom snagom?

Petnaest, moţda sedamnaest uključujući Moea i Jacka, odgovori

Clark.

To je dvadeset, i ja sam dvadeset i prvi, reče Pitt.

Što je s lučkim pilotima?

Svi su u Castrovom dţepu, frkne Manny.

Morat ćemo sami upravljati brodovima.

Ĉekaj samo prokleti trenutak, prekine ga Moe.

Ĉak i ako savladamo straţare na dokovima, morat ćemo se boriti

protiv posada brodova.

Pitt se okrene Clarku. Ako se tvoji ljudi pobrinu za straţare, ja ću

eliminirati posade.

Osobno ću voditi borbeni tim, odgovori Clark. Ali, zanima me

kako namjeravaš izvršiti svoj dio pogodbe.

To je već učinjeno, reče Pitt sa širokim osmijehom.

Brodovi su napušteni. Jamčim da su posade tiho evakuirane na

sigurno mjesto izvan zone uništenja.

Sovjeti bi mogli poštedjeti ţivote svojih ljudi, reče Moe.

Ali neće ih biti briga za stranu posadu na Amy Bigalow.

Sigurno, ali s druge strane, ne mogu riskirati da bučni mornari

budu u blizini dok se postavljaju detonatori.

Jack razmisli na trenutak, a zatim reče Dva i dva su četiri, ovaj

momak je bistar.

Manny pogleda Pitta s novim poštovanjem u očima.

444

Ti si u firmi?

Ne, u NAMP-u.

Nadmudrio me amater, uzdahne Manny.

Vrijeme je da odem u penziju.

Koliko ljudi, prema tvom mišljenju, patrolira brodovima?, upita ga

Clark.

Manny izvadi prljavu maramicu i ispuhne nos trubeći poput

guske, prije no što će odgovoriti. Oko tucet ljudi čuva Amy

Bigalow. Isto je i na Zajsanu. Mali patrolni čamac usidren je kraj

tankera. Vjerojatno nema više od šest,sedam ljudi u posadi.

Clark počne hodati gore-dolje dok je govorio. Znači, to je to.

Okupite svoje ljude. Moj će tim srediti straţare i zaštititi

operaciju. Manny, ti i tvoji ljudi pokrenut ćete Amy Bigalow. Moe,

preuzmi Ozero Zajsan. Tegljač je tvoj posao, Jack. Samo se

pobrini da ne dignu uzbunu kad ga budete osvajali. Imamo šest

sati prije dana. Iskoristimo svaku minutu. On stane i ogleda se

oko sebe. Ima li pitanja?

Moe podigne ruku.

Kad iziđemo na otvoreno more, što će se dogoditi?

Spustite motorne čamce s brodova i pobjegnite što brţe i što dalje

prije eksplozija.

Nitko nije ništa rekao. Svi su znali da su im izgledi minimalni.

Htio bih ići s Mannyjem, reče Pitt. Dobar sam s kormilom.

Manny ustane i pljesne Pitta po leđima tako da mu je izbio zrak iz

pluća. Boga mu, Same, mislim da bi mi se mogao početi sviđati.

Pitt ga teško pogleda. Nadajmo se da ćemo poţivjeti dovoljno dugo

da to otkrijemo.

445

Poglavlje LXVIII

Amy Bigalow bio je usidren uzduţ dugoga modernog doka koji su

izgradili sovjetski inţenjeri. Iza njega, nekoliko jarda preko

kanala, trup Ozera Zajsan oker boje bio je mračan i napušten.

Svjetla grada sijala su preko crne vode luke. Nekoliko oblaka

plovilo je od planina, prelazeći grad na putu prema moru.

Ruski zapovjedni automobil skrene s bulevara Desemparados u

pratnji dva teška vojna kamiona. Konvoj se polako kretao

područjem dokova i stao ispred ukrcajne rampe broda Amy

Bigalow. Straţar se pojavi iz straţarske kućice i oprezno priđe

autu.

Imate li dozvolu za kretanje ovim područjem?, upita on.

Clark, u odori kubanskog pukovnika, arogantno pogleda straţara.

Pošalji mi časnika, naredi on oštro.

I časnike oslovljavaj s gospodine.

Prepoznavši Clarkov čin pod ţućkastim svjetlom koje je

osvjetljavalo dokove, straţar se ukočio i salutirao.

Odmah, gospodine. Pozvat ću ga.

Ĉuvar otrči natrag u kućicu i uzme prijenosnik. Clark se nemirno

promeškolji na mjestu. Varka je bila od vitalne vaţnosti. Da su

napali brodove oruţjem, svi gradski garnizoni bili bi uzbunjeni. S

leđima uza zid, Rusi bi bili prisiljeni detonirati eksplozive prije

vremena.

Satnik se pojavi iz obliţnjeg skladišta, zastane na trenutak da

prouči parkiranu kolonu, priđe suvozačevoj strani zapovjednog

auta, te se obrati Clarku.

Satnik Roberto Herras, reče on salutirajući.

Kako vam mogu pomoći, gospodine?

446

Pukovnik Ernesto Perez, odgovori Clark.

Naređeno mi je da zamijenim vaše ljude.

Herras je izgledao zbunjeno.

Moja je zapovijed da čuvam brodove do sutra u podne.

To se promijenilo, reče Clark pristojno.

Sakupite svoje ljude za povratak u njihove nastambe.

Ako vam ne smeta, pukovniče, htio bih provjeriti kod svojeg

nadredenog.

A on će nazvati, generala Melenu, a general spava.

Clark ga pogleda suţenim hladnim pogledom.

Pismo koje potvrđuje vašu neposlušnost neće izgledati dobro

prilikom vaše promocije u bojnika.

Molim vas, gospodine, ne odbijam poslušati nadređenog.

Onda predlaţem da me poslušate.

Da, pukovniče. Ja... ne sumnjam u vas.. on popusti.

Sakupit ću ljude.

Učinite to.

Deset minuta kasnije, satnik Herras postrojio je svoja dvadeset

četiri čovjeka, spremivši ih za pokret. Kubanci su drage volje

prihvatili smjenu straţe. Bili su sretni što će se vratiti u svoje

barake na počinak. Herras nije primijetio da su pukovnikovi ljudi

ostali skriveni u tami kamiona.

To je cijela vaša postrojba?, upita Clark.

Da, gospodine. Svi su tu.

I ljudi koji čuvaju drugi brod?

447

Ţao mi je, pukovniče. Ostavio sam straţare na ukrcajnim

rampama kako se nitko ne bi popeo na brod dok se vaši ljudi ne

rasporede. Moţemo proći kraj njih i pokupiti ih kad odlazimo.

Vrlo dobro, satniće. Straţnji kamion je prazan. Naredite im da se

ukrcaju. Moţete uzeti moj auto. Moj će ga pomoćnik odvesti

kasnije iz vašeg stoţera.

Lijepo od vas, gospodine, hvala vam.

Clark je u ruci u dţepu drţao svoj mali automatik 25 s

prigušivačem, ali ostavi ga na mjestu. Kubanci su se već penjali u

kamion pod nadzorom narednika. Clark ponudi Herrasu svoje

sjedalo i nehajno krene prema tihom kamionu s Pittom i

kubanskim mornarima.

Vozila su se okrenula i krenula s dokova, kad se pojavi auto s

ruskim časnikom i zaustavi. On se nagne kroz prozor straţnjeg

sjedala i sumnjičavo pogleda van.

Što se ovdje dogada?

Clark polako priđe autu i prođe oko prednjeg dijela, uvjerivši se

da su unutra samo Rus i njegov vozač.

Smjena straţe.

Ne znam za takvu zapovijed.

Izdao ju je general Velikov, reče Clark, zaustavivši se na dvije

stope od vrata. Sada je mogao vidjeti da je Rus također pukovnik.

Baš sam došao iz generalovog stoţera u inspekciju. Ništa nije

rečeno o smjeni straţe. Pukovnik otvori vrata da iziđe iz auta.

Sigurno se radi o grešci.

Nema greške, reče Clark. On zatvori vrata koljenom i pogodi

pukovnika između očiju. Zatim hladnokrvno smjesti dva metka u

vozačev potiljak.

Nešto kasnije, auto krene prema tamnoj vodi iza dokova.

448

Manny povede grupu, u pratnji Pitta i kubanskog mornara. Popeli

su se uz rampu na glavnu palubu AmyBigalow i podijelili. Pitt se

popeo po ljestvama dok su ostali otišli niz hodnik pod palubu, do

strojarnice. Kormilarnica je bila u tami, i Pitt ju je ostavio takvom.

Proveo je sljedećih pola sata provjeravajući elektronske kontrole

broda i razglasni sistem baterijom dok nije zapamtio sve poluge i

prekidače.

On podigne slušalicu brodskog telefona i nazove strojarnicu.

Prošla je puna minuta nakon što je Manny odgovorio.

Što, dovraga, ţeliš?

Samo provjeravam, reče Pitt. Spreman sam kad i ti.

Dugo ćeš čekati, gospodine.

Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, Clark uđe u kormilarnicu.

Razgovaraš s Mannyem?, upita.

Da.

Pozovi ga gore, odmah.

Pitt prenese Clarkovu naredbu, i dobije baraţu prostih riječi prije

no što se veza prekinula.

Za manje od minute, Manny uleti kroz vrata smrdeći na ulje i

znoj. Neka bude brzo, otrese se na Clarka. Imam problem.

Moe ima veći problem.

Već znam. Motori su isključeni. Jesu li tvoji u voznom stanju?

Zašto ne bi bili?

Sovjetska posada razbila je maljevima svaki ventil na Ozero

Zajsan, reče Clark teško. Moe kaţe da bi trebala dva tjedna da se

sve popravi.

Jack će ga morati odvući na more tegljačem, reče Pitt mirno.

449

Manny pljune kroz vrata kormilarnice. Neće stići na vrijeme da

pomakne tanker. Rusi nisu slijepi. Shvatit će što se događa čim

se sunce digne.

Clark klimne, polako shvaćajući. Bojim se da je u pravu.

Kakvo je stanje kod tebe?, upita Pitt Mannya.

Kad bi ova kada imala dizele, mogao bi je pokrenuti za dva sata.

Ali, ima parne turbine.

Koliko vremena trebaš?

Manny pogleda niz palubu, dok mu je um prolazio kroz duge i

komplicirane procedure. Počinjemo s mrtvom biljkom. Prvo

moramo pokrenuti dizel generator za hitne slučajeve i zagrijati

naftu. Cijevi treba osušiti od kondenzacije, kotlove razraditi, i

uključiti pomoćne uređaje. Zatim treba sačekati da pritisak pare

naraste dovoljno za rad turbina. Radi se o četiri sata ako sve bude

išlo kako treba.

Ĉetiri sata? Clark osjeti vrtoglavicu.

Onda Amy Bigalow ne moţe izići iz luke prije dana, reče Pitt.

To je to. U Clarkovom glasu mogao se čuti poraz.

Ne, nije, reče Pitt čvrsto. Ako izvedemo barem jedan brod kroz

ulaz u luku, smanjit ćemo ţrtve za trećinu.

I svi ćemo poginuti, doda Clark.

Nećemo moći pobjeći. Prije dva sata, davao sam nam pedeset

posto izgleda za preţivljavanje. Ali, sada ne, ne kad tvoj stari

prijatelj Velikov vidi kako se njegov monstruozan plan rasplinjava

iznad obzorja. A i sovjetski pukovnik koji sjedi na dnu zaljeva

uskoro će privući ovamo regimentu vojnika.

A tu je i satnik osiguranja, reče Manny. Brzo će shvatiti što se

događa kad ga zgrabe zbog napuštanja duţnosti bez zapovijedi.

Udari teških dizel motora polako su se pojačavali i brodsko zvono

tri puta prigušeno zazvoni.

450

Pitt pogleda kroz prozor mosta. Jack dolazi s tegljačem.

On se okrene i pogleda svjetla grada. Podsjetila su ga na golemu

kutiju s draguljima. On počne misliti o mnoštvu djece koja su

otišla u krevet radujući se sutrašnjoj proslavi. Pitao se koliko od

njih se neće nikada probuditi.

Još ima nade, reče on konačno. On brzo iznese svoje najbolje

rješenje za smanjenje uništenja i spašavanje većine Havane. Kad

je završio, on pogleda Mannya i Clarka. Pa, moţe li se to izvesti?

Izvesti?, Upita Clark ukočeno. Da ja i trojica ljudi zadrţimo pola

kubanske vojske na tri sata? To je samoubojstvo.

Manny?

Manny pogleda Pitta pokušavajući vidjeti djelić izboranog lica koje

je bilo jedva vidljivo na svjetlu s doka. Zašto bi Amerikanac

odbacio svoj ţivot za ljude koji bi ga ubili na mjestu? Znao je da

nikada neće pronaći odgovor u tamnoj kormilarnici Amy Bigalow,

i on polako slegne.

Gubimo vrijeme, reče on krenuvši natrag prema strojarnici.

Poglavlje LXIX

Duga crna limuzina tiho se zaustavila kod glavnih vrata Castrove

lovačke kuće u brdima jugoistočno od grada. Jedna od dvije

zastave na prednjem odbojniku simbolizirala je Sovjetski Savez, a

druga je označavala da je putnik visoki vojni časnik.

Kuća za posjetitelje izvan ograđenog imanja bila je stoţer

Castrovih elitnih tjelohranitelja. Ĉovjek u skrojenoj odori bez

oznaka priđe polako do auta. On pogleda priliku visokoga

sovjetskog časnika u sjeni straţnjeg sjedala i iskaznicu ispruţenu

kroz prozor.

451

General pukovnik Kolčak. Ne morate mi se predstavljati. On

salutira valovitim pokretom.

Juan Fernandez, šef Fidelovog osiguranja.

Zar nikad ne spavate?

Ja sam noćna ptica, reče Fernandez. Što vas dovodi ovdje u ove

sitne sate?

Iznenadan hitan slučaj.

Fernandez sačeka daljnje objašnjenje, ali general je šutio. On se

počne osjećati neugodno. Znao je da bi samo kritična situacija

dovela sovjetskog predstavnika najvišeg ranga u tri i trideset

ujutro. Nije bio siguran kako treba postupiti.

Ţao mi je, gospodine, ali Fidel je dao striktnu zapovijed da ga

nitko ne uznemiruje.

Poštujem ţelje predsjednika Castra. Međutim, ja moram govoriti s

Raulom. Molim vas, recite mu da sam ovdje radi izuzetno vaţne

stvari koju treba riješiti licem u lice.

Fernandez razmisli na trenutak o zahtjevu, a zatim klimne.

Nazvat ću u apartman i reći njegovom pomoćniku da stiţete.

Hvala.

Fernandez mahne čovjeku u kući za posjetitelje i elektronički

kontrolirana vrata se otvore. Limuzina krene zavojitim putom oko

brda dugim oko dvije milje. Konačno, zaustavi se ispred velike vile

u španjolskom stilu s pogledom na tamna brda prošarana

udaljenim svjetlima.

Vozačeva čizma stane na šljunak kad je izišao kako bi otvorio

vrata s druge strane. Nije ih otvorio, već je stajao vani gotovo pet

minuta, promatrajući straţare koji su se kretali terenom.

Konačno, šef osoblja Raula Castra iziđe zijevajući kroz prednja

vrata.

452

General pukovniče, kakvo neočekivano zadovoljstvo, reče on bez

entuzijazma. Molim vas, uđite. Raul upravo silazi.

Bez odgovora, sovjetski časnik iziđe iz auta i krene za

pomoćnikom preko široke terase i predvorja u kuću. Na licu je

drţao maramicu, te obriše nos u nju. I njegov vozač krene za

njim, drţeći se nekoliko koraka iza njega. Castrov pomoćnik se

makne i pokaţe prema lovačkoj sobi. Molim vas, raskomotite se.

Naručit ću kavu.

Kad su ostali sami, dvojica ljudi, leđima okrenuti prema vratima,

pogledaju mnogo glava veprova na zidovima i tucete punjenih

ptica raspoređenih svuda po sobi.

Raul Castro uskoro uđe u pidţami i svilenom ogrtaču. On se

zaustavi u pola koraka kad su se gosti okrenuli prema njemu.

Njegove obrve se skupe u iznenađenju i radoznalosti.

Tko ste, dovraga, vi?

Zovem se Ira Hagen, i nosim poruku vrhunske vaţnosti od

predsjednika SAD-a.

Hagen zastane i klimne prema svojem vozaču, koji skine kapu,

dozvolivši kosi da se raspe po ramenima. Mogu li vam predstaviti

gđu Jessie LeBaron. Prošla je kroz velike muke da bi isporučila

osobnu poruku predsjednika vašem bratu u vezi s predloţenim

kubansko-američkim paktom.

Na trenutak, tišina u sobi bila je tako potpuna da je Hagen postao

svjestan kucanja ukrašenoga starinskog sata na drugom zidu.

Raulov taman pogled prijeđe s Hagena na Jessie i tamo se zadrţi.

Jessie LeBaron je mrtva, reče on u tihom zaprepaštenju.

Preţivjela sam pad cepelina i mučenje kod generala Petra

Velikova.

Njen glas bio je miran i zapovjedan. Nosimo dokumentirane

dokaze da namjerava izvesti atentat na vas i Fidela sutra ujutro

tijekom proslave Dana obrazovanja.

453

Direktnost izjave i njen autoritaran ton ostavili su utisak na

Raula. On zamišljeno zastane. Zatim klimne. Probudit ću Fidela i

zamoliti ga da vas sasluša.

Velikov je gledao kako na kolicima odnose ormar s dokumentima

i spuštaju ga dizalom do skloništa u podrumu sovjetskog

veleposlanstva. Njegov časnik drugog reda uđe u sobu, makne

nekoliko papira sa stolca i sjedne.

Šteta je zapaliti sve to, reče on umorno.

Nova i bolja zgrada izrast će iz pepela, reče Velikov s lukavim

osmijehom. Dar zahvalne kubanske vlade.

Telefon zazvoni, i Velikov se javi. Što je?

Glas tajnice odgovori Bojnik Borčev ţeli govoriti s vama.

Spoji ga.

Generale?

Da, Borčev, u čemu je problem?

Satnik koji zapovijeda osiguranjem na dokovima napustio je svoj

poloţaj zajedno sa svim ljudima i vratio se u bazu izvan grada.

Ostavili su brodove bez straţe?

Pa... ne baš.

Jesu li ili nisu napustili svoja mjesta?

Tvrdi da ga je smijenila postrojba pod zapovjedništvom pukovnika

Ernesta Pereza.

Nisam izdao takvu zapovijed.

Svjestan sam toga, generale. Jer da jeste, to bih sigurno znao.

Tko je taj Perez i kojoj postrojbi pripada?

Moje osoblje je provjerilo kubanske vojne dosjee. Nisu pronašli

njegove podatke.

454

Osobno sam poslao pukovnika Mikojana u inspekciju sigurnosnih

mjera oko brodova. Nazovi ga i pitaj što se događa tamo dolje.

Pokušavam ga dobiti zadnjih pola sata, reče Borčev.

Ne odgovara.

Druga linija zazvoni, i Velikov stavi Borčeva na čekanje.

Što je?, otrese se.

Juan Fernandez. Generale, mislim da biste trebali znati da je

general pukovnik Kolčak upravo stigao na sastanak s Raulom

Castrom.

Nije moguće.

Sam sam ga pustio kroz vrata.

Novi razvoj događaja dodatno je zbunio Velikova. Zapanjeni

pogled pojavi se na njegovom licu i on glasno izdahne. U zadnja

trideset i četiri sata spavao je samo četiri sata i um mu je bio

konfuzan.

Tamo ste, generale?, upita Fernandez nervozno.

Da, da. Slušaj me, Fernandez. Idi u vilu i provjeri što rade Castro

i Kolčak. Poslušaj njihov razgovor i izvijesti me za dva sata.

Nije čekao potvrdu da ga je Ferandez čuo, već se opet prebaci na

liniju Borčeva. Bojniče Borčev, formirajte odred i idite na dokove.

Vodite ljude sami. Provjerite tog Pereza i njegove ljude i izvijestite

me čim nešto otkrijete.

Tada Velikov nazove svoju tajnicu.

Dajte mi stoţer general pukovnika Kolčaka.

Njegov zamjenik se uspravi na stolcu i pogleda da sa zanimanjem.

Nikada prije nije vidio Velikova nervoznog.

Nešto nije u redu?

Još ne znam, promrmlja Velikov.

455

Poznati glas general pukovnika Kolčaka iznenada eksplodira s

druge strane linije.

Velikove, kako napreduju stvari s GRU-om i KGB-om?

Velikov je stajao zapanjeno nekoliko trenutaka prije no što

odgovori. Gdje ste?

Gdje sam?, ponovi Kolčak. Pokušavam iznijeti tajne dokumente i

opremu iz svojeg stoţera, isto kao vi. Što mislite, gdje sam?

Upravo sam primio izvješće da ste se sastali s Raulom Castrom u

njegovoj lovačkoj vili.

Ţao mi je, još nisam uspio biti na dva mjesta istovremeno, reče

Kolčak mirno. Ĉini mi se da su vaši agenti počeli vidjeti duhove.

Vrlo čudno. Izvješće je stiglo iz provjerenog izvora.

Je li Rum i kola u opasnosti?

Ne, sve ide po planu.

Dobro. Znači, operacija ide glatko?

Da, slaţe Velikov sa strahom i nesigurnošću.

Sve je pod kontrolom.

Poglavlje LXX

Tegljač se zvao Pisto prema španjolskom jelu od kuhanih crvenih

paprika, tikvica i rajčica. Ime je bilo odgovarajuće, jer su njegovi

bokovi bili crveni od hrđe, a mjedeni dijelovi pokriveni zelenom

patinom. Ipak, unatoč lošem vanjskom izgledu, veliki dizel motor

od 3000 konjskih snaga koji je pulsirao u njegovoj utrobi bio je

sjajan i ispoliran poput brončane skulpture.

456

S rukama na velikom kormilu od tikovine, Jack je gledao kroz

vlaţne prozore prema gigantskoj masi koja se dizala u tami. Bila

je hladna i mračna kao i druga dva nosača smrti vezana za

dokove. Nije bilo navigacijskih svjetala koja bi označavala njegovu

prisutnost u zaljevu, jedino je patrolni čamac koji je kruţio oko

1100 stopa dugog i 160 širokog trupa bio upozorenje za druge

brodove.

Jack uspori Pistoa uz Ozero Bajkal i oprezno priđe lancu

straţnjeg sidra.

Patrolni čamac ih brzo primijeti i priđe im. Trojica ljudi istrče s

mosta i stanu iza strojnice na pramcu. Jack javi u strojarnicu da

zaustave motore, što je bila čista predstava, dok je prednji val

tegljača zamirao na površini mora.

Mladi poručnik s bradom izviri iz kormilarnice patrolnog čamca i

podigne megafon.

Ovo je zabranjeno područje. Ne smijete biti ovdje. Maknite se.

Jack stavi šake na usta i vikne Generatori su mi zakazali, a dizel

motor se ugasio. Moţete li me odvući?

Poručnik zavrti glavom.

Ovo je vojni čamac. Ne moţemo vas vući.

Mogu li doći k vama i radijem pozvati svojeg šefa? Poslat će drugi

tegljač po nas.

Što nije u redu s vašom baterijom za hitne slučajeve?

Istrošila se. Jack načini bespomoćnu gestu. Nema dijelova. Na

listi sam čekanja. Znate kako je...

Brodovi su bili tako blizu da su se dodirivali. Poručnik spusti

megafon i odgovori promuklim glasom Ne mogu vam to dopustiti.

Onda ću se morati usidriti ovdje do jutra, odgovori Jack zlobno.

Poručnik ljutito ispruţi ruke u znak poraza.

457

Dođite i nazovite šefa.

Jack spusti ljestve i skoči preko razdaljine od četiri stope između

brodova. Ogleda se polako, indiferentno, paţljivo zabiljeţivši

opušteni stav ljudi za strojnicom, prvog časnika za kormilom koji

je palio cigaru, umorni pogled na poručnikovom licu. Jedini

čovjek koji je nedostajao bio je strojar.

Poručnik mu priđe.

Neka bude brzo. Ometate vojnu operaciju.

Oprostite, reče Jack pokorno. Ali, nije moja greška.

On posegne naprijed kao da se ţeli rukovati i ispali dva metka iz

automatika u poručnikovo srce. Zatim mirno ubije kormilara.

Trojka kod strojarnice umrla je pogođena s tri precizno ispaljene

strijele iz samostrela. Strojar nije osjetio metak koji ga je pogodio

u potiljak. Pao je preko dizel motora, drţeći krpu i odvijač u

beţivotnim rukama. Jack i njegova posada odnijeli su tijela ispod

i brzo otvorili sve čepove. Vratili su se na tegljač i više nisu

obraćali pozornost na tonući patrolni čamac koji je nestajao u

tamu nošen plimom. Na tankeru nije bilo spuštenih ljestava, pa

su preko ograde bacili par kuka.

Jack i druga dvojica popeli su se gore i podigli prenosive

acetilenske spremnike i aparat za zavarivanje.Ĉetrdeset pet

minuta kasnije, lanci sidra su presječeni, i mali Pisto, poput

mrava koji pokušava pomaknuti slona, svojim je teškim

obloţenim pramcem počeo gurati golemu krmu Ozera Bajkal, Inč

po inč, u početku neprimjetno, a zatim jard po jard, tegljač je

počeo gurati tanker dalje od rafinerije, prema sredini zaljeva.

Pitt je promatrao sporo kretanje Ozera Bajkal kroz noćni

dalekozor. Srećom, plima im je išla u korist, vukući opasnost

dalje od središta grada.

Pronašao je spremnik za disanje i pretraţio teretne prostore ne bi

li našao detonator, ali nije bilo ničega. Zaključio je da je sigurno

zakopan negdje pod amonijevim nitratom u jednom od središnjih

458

teretnih prostora. Nakon gotovo dva sata, popeo se do glavne

palube i zahvalno udahnuo hladan povjetarac s mora.

Njegov sat pokazivao je 4 i 30 kad se Pisto vratio do dokova.

Krenuo je ravno prema brodu sa streljivom. Jack ga je doveo

unatrag dok su Moeovi ljudi odmotali kabel za tegljenje namotan

na krmi tegljača i krenuli prema straţnjim kukama za tegljenje

Ozera Zajsan. Kabel je pričvršćen, ali baš kad se Pisto spremio

povući, vojni konvoj od četiri kamiona pojavi se niz dok. Pitt se

spusti niz stube i doskoči na dok. Zaobiđe utovarnu dizalicu i

stane kod krmenog uţeta. Podigne debelo, nauljeno uţe sa stuba i

pusti ga da padne u vodu. Nije bilo vremena odvezati i prednje

uţe. Teško naoruţani ljudi iskočili su iz kamiona i formirali

borbene timove. On se popne uz stube i uključi električni kolotur

koji ih podigne na razinu palube, kako bi spriječio napad s doka.

Uzme telefon na mostu u nazove strojarnicu.

Manny, ovdje su, bilo je sve što je rekao.

Imam vakuum i dovoljno pare u jednom kotlu da ga pokrenem.

Dobar posao, prijatelju. Skratio si za sat i pol.

Onda, krenimo.

Pitt priđe brodskom telegrafu i pomakne pokazivače na poziciju

spremno. Okrene kormilo tako da se krma prva makne od doka.

Zatim krene unatrag najsporijom brzinom.

Manny nazove iz strojarnice i Pitt osjeti kako motori počinju

vibrirati pod njegovim nogama.

Clark s iznenadnim nezadovoljstvom shvati da je njegova mala

skupina ljudi brojčano nadjačana i ne moţe pobjeći. Otkrio je i da

se ne bore protiv običnih kubanskih vojnika, već protiv elitnih

snaga sovjetskih marinaca. U najboljem slučaju, mogao je dobiti

nekoliko minuta dovoljno vremena da makne brodove od dokova.

On posegne u platnenu vreću za svojim pojasom i izvadi granatu.

Iziđe iz sjene i baci je u straţnji kamion. Eksplozija se začuje

459

poput tupog udarca, popraćena jakim bljeskom eksplozije

spremnika s gorivom. Kamion se razletio prema van, i ljudi su

razbacani preko doka poput kuglaških čunjeva.

On potrči kroz zbunjene i neorganizirane Ruse, skačući preko

ranjenih koji su se kotrljali dokom očajnički pokušavajući ugasiti

svoju zapaljenu odjeću. Sljedeće detonacije došle su u brzom

nizu, odjekujući preko zaljeva, nakon što je bacio još tri granate

pod preostale kamione.

Novi plamenovi i oblaci dima dizali su se iznad krovova skladišta.

Sovjetski marinci su frenetično napuštali svoja vozila i borili se za

ţivote u holokaustu. Nekolicina krenu u akciju, i počnu pucati u

tamu na sve što je podsjećalo na ljudski oblik. Pucnjava se

izmiješala sa zvukom razbijenog stakla dok su se prozori

skladišta raspadali.

Clarkov mali tim od šest boraca ustrajno je pucao. Nekoliko

hitaca ispaljenih u njihovom pravcu prošli su im iznad glava.

Sačekali su da se Clark umiješa u zbrku, u odori kubanskog

časnika, psujući na ruskom i naređujući marincima da se

regrupiraju i napadnu dok.

Okupite se! Okupite se vikne on uzbuđeno.

Bjeţe. Pokrenite se, prokleti bili, prije no što izdajice pobjegnu!

On iznenada prekine kad se sreo licem u lice s Borčevim.

Sovjetski bojnik otvori usta u potpunoj nevjerici, a prije no što ih

je mogao zatvoriti Clark ga zgrabi za ruku i baci preko doka u

vodu. Srećom, nitko nije primijetio u zbrci.

Slijedite me vikne Clark i počne trčati uz dok kraj dva skladišta.

Pojedinačno, i u grupama od četiri i pet, sovjetski marinci trčali

su za njim, pognuto u cik-caku visoko uvjeţbanim kretnjama

preko doka, pucajući ispred sebe dok su napredovali. Ĉinilo se da

su svladali početni šok iznenađenja i bili odlučni osvetiti se

nevidljivom neprijatelju, ne znajući da bjeţe iz jedne noćne more

u drugu.

460

Nitko nije doveo u pitanje Clarkove naredbe. Bez svojeg

zapovjednika, slijedili su časnika u kubanskoj odori koji je vodio

napad.

Kad su se marinci probili između skladišta, Clark se baci na pod

kao da je pogođen. Bio je to signal za njegove ljude da otvore

vatru. Sovjeti su pogođeni sa svih strana. Mnogi su pokošeni s

nogu. Bili su savršene mete na svjetlu vatre s kamiona. Zvuči

pucnjave bili su zaglušujuči, a meci su se zabijali u drvene zidove

i ljudsko meso, ili promašivali i odbijali se, nestajući u mraku.

Clark se divlje zakotrlja prema zaklonu sanduka, ali jedan metak

ga pogodi u bedro, a drugi mu prođe kroz obje podlaktice.

Sovjetski marinci, razbijeni, ali još uvijek opasni, počeli su se

povlačiti. Pokušali su se uzaludno probiti iz područja dokova te

stići do sigurnosti betonskog zida uz glavnu cestu, ali dva

Clarkova čovjeka ispalili su na njih plotun vatre koji ih je

zaustavio na mjestu.

Clark je leţao iz sanduka, dok mu je krv curila iz ţila, a ţivot

otjecao iz njega nije to mogao spriječiti. Ruke su mu visjele poput

slomljenih grana, a u prstima nije osjećao ništa. Tama se

spuštala nad njega kad se dovukao do ruba doka i pogledao

prema luci.

Zadnje što su njegove oči vidjele bio je obris dva teretna broda na

svjetlima suprotne obale. Odmicali su se od dokova i okretali

prema ulazu u luku.

Poglavlje LXXI

Dok je borba bjesnila na doku, mali Pisto počeo je vući Ozero

Zajsan u luku s krmom prema naprijed. Boreći se ţestoko,

ukopao je svoj vijak u zauljenu vodu i zapjenio je.

461

Brod od 20.000 tona počeo se pokretati, a njegov golemi trup

oţivjeli su narančasti plamenovi dok je klizio prema otvorenoj

vodi. Kad se maknuo iz dokova, Jack napravi krug od 180

stupnjeva, okrećući brod sa streljivom dok mu pramac nije gledao

prema ulazu u luku. Zatim otkvači vučno uţe i namota ga.

U kormilarnici Amy Bigalow Pitt uhvati kormilo u nadi da će

nešto popustiti. Napeo se, jedva se usuđujući disati. Uţe koje je

vezivalo pramac za dok se nategnulo i počelo škripati od strašnog

naprezanja, ali nije puklo. Poput psa koji se nastoji otrgnuti s

uzice, Amy Bigalow se lagano nagne natrag, pojačavši napetost.

Uţe je izdrţalo, ali stup je istrgnut iz doka uz glasan prasak drva.

Brod zadrhti, i postupno se počne udaljavati iz luke. Pitt okrene

kormilo, i pramac se polako okrene dok nije bio bokom okrenut

udaljavajućem doku. Vibracije motora su prestale i uskoro su tiho

klizili unatraške s lakim tračkom dima iz dimnjaka.

Cijelo pristanište bilo je osvijetljeno poţarom, plamenovi iz

kamiona bacali su jezivo svjetlo u kormilarnicu. Svi ljudi osim

Mannya došli su iz strojarnice i stali na pramac. Sada kad je imao

mjesta za manevriranje, Pitt okrene kormilo na desnu stranu i

polako pošalje telegrafom naredbu polako naprijed. Manny

odgovori i Amy Bigalow polako krene prema naprijed.

Zvijezde na istoku počele su blijediti kad je tamni trup Ozera

Zajsan stao uz Pittov brod. Pitt zapovjedi zaustavljanje dok je

tegljač stigao pod pramce. Posada Pistoa bacila je lako uţe za

podizanje vezano za niz teţih uţadi. Pitt je s mosta gledao kako ih

podiţu na brod. Zatim su na prednji kolotur namotali debeli vučni

kabel.

Isto je ponovljeno na krmi, ali ovoga puta s lancem lijevog sidra s

mrtvog, plutajućeg Ozera Zajsan. Kad je lanac namotan preko

palube, povezan je s prednjim kablom. Tako je napravljena

dvostruka veza. Tri plovila sada su vezana zajedno, a Amy

Bigalow bila je u sredini.

462

Jack zatrubi iz Pistoovog zračnog roga, i tegljač počne vući

naprijed. Pitt je stajao na mostu i gledao unatrag.

Kad je jedan od Mannyevih ljudi signalizirao da je lanac na krmi

nategnut, Pitt lagano povuče parnu zviţdaljku i pošalje signal

punom brzinom naprijed.

Zadnji korak Pittovog plana bio je gotov. Tanker s naftom

ostavljen je otraga, plutajući bliţe spremnicima s naftom na

drugoj strani luke, ali milju dalje od naseljenijeg središta grada.

Druga dva broda i njihov smrtonosni teret kretali su se prema

otvorenome moru, pri čemu je tegljač dodavao svoju snagu Amy

Bigalow kako bi ubrzao ovaj pakleni konvoj.

Iza njih, veliki stup dima i plamena dizao se u plavo jutarnje

nebo. Clark im je osigurao dovoljno vremena da pobjegnu, ali to je

platio ţivotom.

Pitt nije gledao unatrag. Pogled mu je bio prikovan na svjetlo

svjetionika iznad sivih zidova dvorca Morro, mrke tvrđave koja je

čuvala ulaz u havansku luku. Leţala je tri milje dalje, ali činilo se

da je trideset.

Kocka je bačena. Manny pojača rad drugog motora i dvostruki

vijci zarotiraju se u vodi. Amy Bigalow počeo je nabirati brzinu.

Dva čvora postala su tri. Tri su postala četiri. Kretao se prema

kanalu ispod svjetionika poput Clydesdalea u natjecanju

potezanja konopa.

Trebalo im je četrdeset minuta da stignu do sigurnosti. Ali,

nezamislivo se tek trebalo dogoditi.

Bojnik Borčev izmakne se gorućim daskama koje su šišteći pale u

vodu. Plutajući tamo ispod stupova, mogao je čuti pucnjavu

automatskog oruţja i vidjeti kako plamenovi skaču do neba.

Prljava voda između dokova smrdjela je po mrtvim ribama i

dizelu. On povrati prljavu tekućinu koju je progutao kad ga je

neobični kubanski pukovnik gurnuo u more.

463

Ĉinilo mu se da pliva gotovo milju prije no što je pronašao ljestve i

popeo se natrag na dok. On ispljune odvratan okus i potrči prema

zapaljenim kamionima.

Crna, zadimljena tijela bila su raštrkana dokom. Pucnjava je

prestala nakon što je nekoliko Clarkovih ljudi pobjeglo malim

čamcem. Borčev je oprezno hodao bojnim poljem. Osim dvojice

ranjenih ljudi koji su se sakrili iza viličara, ostali su bili mrtvi.

Njegov cijeli odred bio je izbrisan.

Polulud od bijesa, Borčev je teturao medu ţrtvama, traţeći, dok

ne naiđe na Clarkovo tijelo. On okrene njegovo tijelo na leđa i

pogleda beţivotne oči. Tko si ti?, upita besmisleno. Za koga radiš?

Odgovori su umrli s Clarkom. Borčev uzme mlitavo tijelo za pojas

i odvuče ga do ruba doka. Zatim ga gurne u vodu.

Da vidimo kako ti se sviđa vikne on.

Lutao je besciljno još deset minuta prije no što je vratio

ravnoteţu. On konačno shvati da mora dati izvješće Velikovu.

Jedini prijenosnik izgorio je u kamionu, i on počne trčati dokom,

grozničavo traţeći telefon. Na jednoj zgradi pronađe znak koji je

govorio da je unutra rekreacijska prostorija za lučke radnike. On

otvori vrata svojim ramenom. Pipao je po zidu dok nije pronašao

prekidač, i upali svjetlo. Prostorija je bila namještena starim

prljavima sofama. Bile su tu ploče za damu, domino, te mali

hladnjak. Castro i Che Guevarra s cigarama u ustima, te

namršteni Lenjin, gledali su ga s jednog zida. Borčev uđe u ured

nadzornika i podigne telefonsku slušalicu sa stola. Nazove

nekoliko puta prije no što će dobiti vezu. Konačno, dobije

telefonista, proklinjući retardiranost kubanske telefonske mreţe.

Oblaci iznad istočnih brda počeli su sijati narančasto, a sirene

vatrogasnih odreda čule su se u luci, kad je konačno dobio

sovjetsko veleposlanstvo.

Satnik Manuel Pinon stajao je na mostu ruske patrolne fregate

klase Riga i gledao kroz dalekozor. Ĉim su počeli borba i poţar u

području trgovačkih dokova, probudio ga je prvi časnik. Kroz

464

dalekozor nije mogao vidjeti mnogo jer je njegov brod bio usidren

kraj mornaričkog doka iza zavoja, i pogled mu je blokiralo

nekoliko zgrada.

Ne bismo li trebali istraţiti?, upita njegov prvi časnik.

Policija i vatrogasci mogu to riješiti, odgovori Pinon.

Zvuči kao pucnjava.

Vjerojatno je poţar zapalio vojnu opremu. Bolje da se drţimo dalje

od zapaljenih brodova. On doda dalekozor prvom časniku.

Promatrajte situaciju. Ja se vračam u krevet.

Pinon je upravo htio ući u svoju sobu kad prvi časnik dotrči niz

hodnik. Gospodine, bolje da se vratite na most. Dva broda

pokušavaju napustiti luku.

Bez dozvole?

Da, gospodine.

Moţda se samo premještaju.

Prvi časnik zavrti glavom. Tegljač ih vodi u glavni kanal.

Pinon zastenje. Bogovi ne ţele da odem na spavanje.

Prvi časnik se ironično naceri.

Dobar komunist ne vjeruje u bogove.

Recite to mojoj sijedoj majci.

Ponovno na mostu, Pinon zijevne i pogleda kroz ranu jutarnju

izmaglicu. Dva broda ulazila su u kanal Entrada prema

otvorenom moru. Što to... Pinon podesi stakla dalekozora. Nema

zastave, nema navigacijskih svjetala, nema nikoga na mostu...

Niti odgovaraju na naše radiopozive. Gotovo kao da se pokušavaju

iskrasti.

465

Kontrarevolucionarno smeće pokušava stići do SAD-a, zareţi

Pinon. Da, to je sigurno to. Moţe li biti išta drugo?

Hoću li izdati zapovijed da ih presretnemo?

Da, odmah. Doći ćemo ispred njih i blokirati im put.

Dok je još govorio, prvi časnik posegne prema prekidaču sirene

koja pozove posadu na poloţaje.

Deset minuta kasnije, trideset godina star brod, dobiven od ruske

mornarice nakon što su ga zamijenili novijom, modificiranom

klasom fregate, krene preko kanala. Njegovi topovi od četiri inča

naciljali su iz blizine brzo pribliţavajuće fantomske brodove.

Pitt je gledao blještavu signalnu svjetiljku na fregati. Bio je u

iskušenju da uključi radio, ali sloţili su se na početku da će

konvoj ostati tih u slučaju da se lučke vlasti ili osiguranje nalaze

na istoj frekvenciji. Pitt se nije najbolje snalazio s međunarodnim

Morseovim pismom, ali prevede poruku koja je glasila odmah

stanite i identificirajte se.

Nastavio je promatrati Pisto. Bio je svjestan da će svaki iznenadan

pokret izbjegavanja morati započeti s Jackom. Pitt pozove

strojarnicu i obavijesti Mannya o fregati koja im je blokirala put,

ali mjedene kazaljke telegrafa ostale su na najvećoj brzini.

Sada su bili tako blizu da je mogao vidjeti kubansku zastavu na

vjetru s mora. Krilca na signalnoj lampi opet se pomaknu gore-

dolje.

Odmah stanite ili ćemo otvoriti vatru.

Dvojica ljudi pojave se na palubi Pistoa i frenetično počnu

odmotavati još kabla. Istodobno, tegljač skrene na desnu stranu i

nagne se. Zatim Jack iziđe iz kormilarnice i pozdravi fregatu kroz

megafon.

Maknite se, vi guzice morske krave. Ne vidite li da vučem brod?

466

Pinon ignorira uvredu. Nije očekivao ništa drugo od kapetana

tegljača. Vaše kretanje je bez dozvole. Šaljem vam patrolu na

palubu.

Neka sam proklet ako dozvolim da dečko iz mornarice stane na

moj brod.

Bit ćeš mrtav ako ne dozvoliš, odgovori Pinon raspoloţeno. Nije

bio siguran je li ovo masovni pokušaj bijega disidenata, ali čudne

akcije tegljača i neosvijetljeni brodovi zahtijevali su istragu.

On se nagne nad ogradu mosta i naredi spuštanje patrolnog

čamca. Kad se ponovno okrenuo prema neidentificiranom

konvoju, ukoči se od uţasa.

Prekasno. Na slabom svjetlu nije vidio da brod iza tegljača nije

mrtvi teret. Plovio je na fregatu brzinom od osam čvorova. Pinon

zbunjeno zastane na nekoliko sekunda, prije no što se pribrao.

Naprijed vrisne. Otvorite vatru!

Nakon njegove zapovijedi uslijedi zaglušujuća eksplozija kad je

tanad udarila u pramac i gornji dio Amy Bigalow, eksplodirajući u

oblaku plamena i razbijenog čelika. Lijeva strana kormilarnice

raspala se kao pod strojem za prešu. Staklo i otpadci bili su

poput zrna sačmarice. Pitt se sagne i zadrţi svoj hvat kormila s

odlučnošću koja je graničila s tvrdoglavošću. Srećom, prošao je

samo s nekoliko porezotina i natučenim bedrom.

Druga salva raznese sobu s kartama i presiječe prednji jarbol.

Gornji dio padne preko ograde i vukao se za brodom stotinu stopa

prije no što su se kablovi prekinuli. Dimnjak je pretvoren u

smeće, a jedna granata pogodila je prostoriju desnog sidra, i

hrđave karike lanca razlete se poput šrapnela.

Nije bilo treće salve.

Pinon je stajao potpuno mirno, stišćući šakama ogradu mosta.

Gledao je zlokobni crni pramac Amy Bigalow kako se uzdiţe iznad

fregate, blijedog lica, siguran da je njegov brod osuđen na

propast.

467

Vijci fregate luđački su se vrtjeli u vodi, ali nisu je mogli maknuti

dovoljno brzo s puta teretnom brodu. Nije bilo sumnje u Pittove

namjere niti hoće li Amy Bigalow promašiti. Brod se kretao prema

sredini fregate. Ĉlanovi posade koji su mogli vidjeti pribliţavajuću

katastrofu, gledali su ukočeno prije no što su se trgnuli i bacili u

vodu.

Šezdeset stopa visoki pramac Amy Bigalow zabio se u fregatu

ispred njenog straţnjega topovskog tornja, probivši oplatu trupa i

prodrijevši unutra gotovo dvadeset stopa. Pinonov brod mogao je

preţivjeti sudar i stići na obalu prije no što potone, ali pramac

Amy Bigalow digne se iz zjapeće rane uz strašno škripanje čelika

dok mu se kobilica nije digla u zrak. Brod zastane gore na

trenutak, a zatim se spusti, presjekavši fregatu napola i gurnuvši

krmeni dio pod vodu.

More odmah navali u amputiranu krmu, potopivši otvorene

dijelove. Dok je voda nadirala u trup, brod se naglo nagne prema

dolje. Njegova agonija nije trajala dugo. Do trenutka kad je Ozero

Zajsan prešao preko mjesta sudara, fregata je nestala, ostavivši

nekolicinu posade u vodi.

Poglavlje LXXII

Ušetao si u zamku? Velikovljev glas s druge strane slušalice bio je

miran i teţak.

Borčev se osjećao neugodno. Nije mogao priznati da su preţivjeli

trojica od četrdesetorice, i da je ostao bez ogrebotine.

Nepoznata grupa od barem dvije stotine Kubanaca otvorila je

vatru iz teškog oruţja prije no što smo mogli izići iz kamiona.

Siguran si da su bili Kubanci?

468

Tko bi drugi mogao isplanirati i izvesti takvu akciju? Njihov

zapovjednik je bio u kubanskoj odori.

Perez?

Ne mogu reći. Trebat ćemo vremena da ih identificiramo.

Moţda su to bile mlade trupe koje su otvorile vatru zbog gluposti

ili panike.

Bili su daleko od gluposti. Mogu prepoznati visoko uvjeţbane

trupe kad ih vidim. Znali su da dolazimo i postavili su dobro

pripremljenu zasjedu.

Velikovljevo lice potpuno poblijedi, a zatim brzo pocrveni. Napad

na Cayo Santa Mariju prolazio mu je ispred očiju. Jedva je

zadrţavao svoj bijes. Što im je bio cilj?

Zadrţavanje kako bi mogli osvojiti brodove.

Borčevljev odgovor zaprepasti Velikova.

Osjetio je kako mu se tijelo pretvara u led. Pitanje izleti iz

njegovih usta. Brodovi operacije Rum i kola su zarobljeni? Jesu li

još privezani za dokove?

Ne, tegljač je odvukao Ozero Zajsan. Amy Bigalow pokrenuo se

vlastitim motorima. Izgubio sam ih iz vida kad su zašli iza zavoja.

Malo kasnije čuo sam pucnjavu mornaričkih topova kraj ulaza u

kanal.

I Velikov je čuo grmljavinu teških topova. On pogleda prazan zid s

nevjericom u očima, pokušavajući zamisliti ljude koji su proveli tu

paţljivo isplaniranu operaciju.

Odbio je povjerovati da su obavještajci lojalni Castru imali

dovoljno znanja i stručnosti. Samo duga ruka Amerikanaca i

njihove CIA-e mogla je uništiti Cayo Santa Mariju i upropastiti

plan rušenja Castrovog reţima. Samo jedan čovjek mogao je biti

odgovoran za curenje informacija.

Dirk Pitt.

469

Duboki izraz koncentracije pojavi se na Velikovljevom licu. Voda

se konačno razbistravala. Znao je što mora učiniti u malo

vremena koje je preostalo.

Jesu li brodovi još u luci?, upita on Borčeva.

Ako pokušavaju pobjeći na more, mislim da su negdje na kanalu

Entrada.

Pronađi admirala Ĉekoldina i reci mu da ţelim da zaustavi te

brodove i vrati ih u luku.

Mislio sam da su svi sovjetski vojni brodovi na moru.

Admiral i njegov zapovjedni brod nisu trebali krenuti prije osam

sati. Ne upotrebljavaj telefon. Prenesi moj zahtjev osobno i naglasi

hitnost.

Prije no što je Borčev mogao odgovoriti, Velikov spusti slušalicu i

pojuri do glavnog ulaza veleposlanstva, ignorirajući zaposleno

osoblje koje je pripremalo evakuaciju. On otrči do limuzine i

gurne u stranu šofera, koji je čekao da poveze sovjetskog

veleposlanika u sigurnost.

Dva bloka kasnije, Velikov se zaustavi. Vojna blokada ceste

zapriječila mu je put. Dva oklopna vozila i postrojba kubanskih

vojnika prepriječili su široki bulevar.

Ĉasnik priđe autu i osvijetli svjetiljkom unutrašnjost.

Mogu li vidjeti vašu iskaznicu, molim vas?

Ja sam general Petar Velikov, iz sovjetske vojne misije. Ţurim do

stoţera generala Kolčaka. Maknite se i pustite me da prođem.

Ĉasnik prouči na trenutak Velikovljevo lice da se uvjeri. Isključi

svjetiljku i da znak dvojici svojih ljudi da sjednu na straţnje

sjedalo. Zatim zaobiđe auto i sjedne kraj vozača.

Ĉekali smo vas, generale, reče on hladnim, ali pristojnim tonom.

Molim vas, slijedite moje upute i skrenite lijevo na sljedećem

raskriţju.

470

Pitt je stajao lagano razmaknutih nogu, s rukama na kormilu,

izboranog lica usmjerenog prema naprijed, gledajući svjetionik na

ulazu u luku koji je prolazio strašnom sporošću. Ĉitav njegovi um

i tijelo, svaki ţivac, bili su koncentrirani na udaljavanje broda što

dalje od grada prije no što amonijev nitrat eksplodira.

Voda je promijenila boju iz sivozelene u smaragdnu i brod se

počeo lagano valjati na valovima s otvorenog mora. Amy Bigalow

je puštao vodu kroz pramac, ali još je reagirao na kormilo i pratio

trag tegljača.

Cijelo tijelo boljelo ga je od iscrpljenosti. Funkcionirao je samo još

snagom volje. Krv iz porezotina koje je zadobio od hitaca topova s

fregate stvrdnula se u tamnocrvene pruge niz njegovo lice. Bio je

nesvjestan znoja i odjeće koja mu je bila zalijepljena za tijelo.

Zatvori oči na trenutak, poţeljevši da je u svojem hangaru s

Bombay gin martinijem, ispod vrućeg tuša. Boţe, kako je bio

umoran.

Iznenadan vjetar puhne kroz razbijene prozore i on otvori oči.

Proučio je liniju obale s lijeve i desne strane. Skrivena topovska

gnijezda oko luke ostala su tiha, i nije bilo znakova zrakoplova

niti patrolnih brodova. Unatoč borbi s fregatom, nitko nije digao

uzbunu. Zbrka i nedostatak inteligencije u kubanskim vojnim

snagama išli su im u prilog.

Još zaspali grad leţao je iza kao da je vezan za krmu broda.

Sunce je izišlo, osvijetlivši konvoj.

Još nekoliko minuta, samo nekoliko minuta, reče on u sebi.

Velikov je morao zaustaviti u tihom kutu kraj Trga katedrale u

staroj Havani. Odveden je u staru zgradu prašnjavih, slomljenih

prozora, pokraj staklenih ormara sa starim posterima glumaca iz

1940.

Nekada bar pod upravom bogatih američkih zvijezda, Prljavi Joe

bila je sada samo rupa u zidu, davno zaboravljena osim od

471

nekolicine staraca. Ĉetvero ljudi sjedilo je za starim, zapuštenim

barom.

Unutrašnjost je bila mračna i smrdjela je na dezinficijense i

truljenje. Velikov nije prepoznao svoje domaćine dok nije bio na

pola puta do bara. Zatim se zaustavi i pogleda s nevjericom, dok

je u njemu rasla iznenadna mučnina.

Jessie LeBaron sjedila je između čudnog debelog čovjeka i Raula

Castra. Ĉetvrti čovjek zlokobno gaje promatrao.

Dobro jutro, generale, reče Fidel Castro.

Sretan sam što ste nam se mogli pridruţiti.

Poglavlje LXXIII

Pittove uši uhvate zvuk zrakoplova. On pusti kormilo i iziđe kroz

vrata mosta.

Dvije helikopterske topovnjače stizale su niz obalu sa sjevera. On

pogleda prema ulazu u luku. Sivi ratni brod jurio je kroz kanal

punom brzinom, stvarajući velike pramčane valove.

Ovaj put bio je to sovjetski razarač, tanak poput olovke, s

prednjim topovima, usmjerenim prema puţućim, nenaoruţanim

brodovima smrti. Započela je utrka koju nitko nije mogao dobiti.

Jack iziđe na palubu tegljača i pogleda uništeni most Amy

Bigalow. Ĉudio se što je itko na njemu još ţiv i upravlja kormilom.

On napravi gestu prema svojem uhu i sačeka dok čovjek nije

mahnuo u znak razumijevanja. Gledao je dok je član posade ţurio

do krme teretnog broda i prenio isti signal Moeu na palubi Ozera

Zajsan. Zatim se vrati unutra i pozove radijem.

Ovdje Pisto. Ĉujete li? Prijem.

472

Jasno i glasno, odgovori Pitt.

Ĉujem, doda Moe.

Sada je dobro vrijeme da veţete kormila i napustite brod, reče

Jack.

Odlično, frkne Moe. Neka ove paklene kante idu same.

Ostavit ćemo motore da rade punom snagom, reče Pitt.

Što je s Pistoom?

Upravljat ću još nekoliko minuta kako bih se uvjerio da se

brodovi neće vratiti na obalu, odgovori Jack.

Bolje da ne zakasnimo. Dolaze Castrovi dečki.

Vidim ih, reče Jack. Sretno. Prijem.

Pitt učvrsti kormilo u poloţaju prema naprijed, i pozove Mannya.

Ĉvrsti strojar nije trebao nagovaranje. On i njegovi ljudi za tri

minute su spuštali čamac za spašavanje s njegovog postolja.

Prenijeli su ga preko palube i počeli spuštati kad Pitt skoči preko

ograde.

Zamalo smo te ostavili, vikne Manny.

Pozvao sam razarač i rekao im da ostanu na distanci ili ćemo dići

u zrak brod sa streljivom.

Prije no što je Manny mogao odgovoriti, začuje se grmljavina.

Nekoliko sekunda kasnije, granata pljusne u more na pedeset

jarda ispred Pistoa.

Nisu ti povjerovali, prostenje Manny. On pokrene motor čamca i

ubrza ga da se brzina izjednači s kretanjem broda kad se spuste

u vodu. Otkvačili su kuke i spustili se do razine vode. Amy

Bigalow prošao je kraj njih na svojem zadnjem putovanju,

napušten i osuđen na propast.

Manny se okrene i vidje kako Moe i njegova posada spuštaju

čamac s Ozera Zajsan. Udario je u valove i zabio se u čelični trup

473

takvom snagom da su šavovi na desnoj strani pukli i dno se

potopilo, smočivši motor.

Moramo im pomoći, reče Pitt.

U pravu si, sloţi se Manny.

Prije no što su se mogli pribliţiti, Jack shvati situaciju i vikne

kroz megafon; Ostavi ih. Pokupit ću ih kad se odvojim. Brinite za

sebe i krenite na obalu.

Pitt sjedne na mjesto kormirala umjesto čovjeka koji je razbio

prste kad su skidali čamac. Usmjerio je čamac prema visokim

zgradama uz obalu kod Malecona i dao gas do daske. Manny je

gledao tegljač i čamac s Moevom posadom. Lice mu posivi kad je

razarač opet opalio i dva vodena stupa podigla se oko Pistoa.

Pjena je zalila njegovu palubu, ali brod je nastavio ploviti.

Moe se okrenuo s osjećajem uţasa koji se nije vidio.

Znao je da više neće vidjeti svoje prijatelje.

Pitt je povećavao udaljenost između brodova i obale. Još su bili

dovoljno blizu da eksplozija uništi veći dio Havane, mislio je,

previše blizu.

Je li se predsjednik Antonov sloţio s vašim planom atentata na

mene?, upita Fidel Castro.

Velikov je stajao prekriţenih ruku. Nisu mu ponudili stolac. On

pogleda Castra s hladnim prijezirom. Ja sam visoki časnik

Sovjetskog Saveza. Zahtijevam odgovarajući postupak.

Crne, ljutite oči Raula Castra bijesnu. Ovo je Kuba. Ovdje ništa

ne zahtijevate. Vi ste smo KGB-ovo smeće.

Dosta, Raul dosta, upozori ga Fidel. On pogleda Velikova.

Ne igrajte se s nama, generale. Proučio sam vaše dokumente.

Rum i cola više nije tajna.

474

Velikov ispruţi ruku. Potpuno sam svjestan operacije. Još jedan

okrutni CIA-in pokušaj miniranja prijateljstva između Kube i

Sovjetskog Saveza.

Ako je tako, zašto me niste upozorili?

Nije bilo vremena.

Našli ste dovoljno vremena da evakuirate Ruse, otrese se Raul.

Zašto ste bjeţali u ovo doba jutra?

Arogantni pogled pojavi se na Velikovljevom licu.

Neću odgovarati na vaša pitanja. Moram li vas podsjećati da

imam diplomatski imunitet? Nemate me prava ispitivati.

Kako namjeravate aktivirati eksplozive?, upita Castro mirno.

Velikov je stajao šuteći. Kutovi njegovih usta lagano su se izvili u

smiješak na zvuk udaljene grmljavine topova. Fidel i Raul

izmijene poglede, ali ne rekoše ništa.

Jessie zadrhti zbog napetosti u malom baru. Na trenutak poţeli

da je muškarac, kako bi mogla batinama izvući istinu iz generala.

Iznenada osjeti mučninu i poţeli vrisnuti zbog dragocjenog

vremena koje je otjecalo. Molim vas, recite im što ţele znati,

molila je ona.

Ne moţete stajati ovdje i dozvoliti da tisuće djece pogine zbog

besmislenih političkih razloga.

Velikov se nije suprotstavio. Ostao je nepomičan.

S veseljem ću ga odvesti van, reče Hagen.

Ne morate prljati svoje ruke, gosp. Hagen, reče Fidel.

Imam vani stručnjake za bolno ispitivanje.

Ne biste se usudili, otrese se Velikov.

Moja je duţnost upozoriti vas da ćete biti mučeni ako ne

zaustavite detonaciju. Ne jednostavnim injekcijama kao politički

475

zatvorenici u vašim mentalnim bolnicama u Rusiji, već

nezamislivim mukama koje će se nastavljati dan i noć. Naši

najbolji medicinski specijalisti odrţavat će vas na ţivotu. Niti

jedna noćna mora neće biti kao vaše muke, generale Velikov.

Vrištat ćete dok ne izgubite glas. Zatim, kad budete samo biljka

bez glasa ili sluha, bit ćete prebačeni u neki slam u Sjevernoj

Africi gdje ćete preţivjeti ili umrijeti, i gdje nitko neće pomoći

osakaćenom prosjaku koji ţivi u prljavštini. Postat ćete ono što vi

Rusi zovete neosoba.

Velikovljeva ljuska pukne, ali samo malo.

Trošite dah. Mrtvi ste. Ja sam mrtav. Svi smo mrtvi.

Griješite. Brodovi sa streljivom i amonijevim nitratom uklonjeni

su iz luke od ljudi koje ste okrivili. Ovoga trenutka agenti CIA-e

vuku ih na more gdje će njihova eksplozivna snaga pobiti samo

ribe.

Velikov brzo uhvati svoju malu prednost.

Ne, senor presidente, vi griješite. Zvuci topova koje ste čuli prije

nekoliko trenutaka dolaze sa sovjetskog broda koji zaustavlja

teretnjake i vraća ih natrag u luku. Moţda će eksplodirati prerano

za vaš govor, ali ipak će ispuniti svoj zadatak.

Laţete, reče Fidel nemirno.

Vaša vladavina kao velikog oca revolucije je gotova, reče Velikov

lukavim glasom.

Rado ću umrijeti za majku domovinu. Hoćete li vi ţrtvovati svoj

ţivot za Kubu? Moţda, kad ste bili mladi i niste imali što izgubiti,

ali sada ste meki i previše se pouzdajete da će drugi obaviti

prljave poslove umjesto vas. Imate dobar ţivot i ne ţelite ga

odbaciti. Ali, to je gotovo. Sutra ćete biti samo još jedna fotografija

na zidu, a novi predsjednik zauzet će vaše mjesto. Predsjednik

koji je lojalan Kremlju.

Velikov odstupi nekoliko koraka i izvadi malu kutiju iz dţepa.

476

Hagen je odmah prepozna. Elektronski prijenosnik. Moţe poslati

signal za detonaciju odovud.

O, Boţe krikne Jessie očajno.

O, Boţe, učinit će to, stvarno će to učiniti.

Ne zovite svoje čuvare, reče Velikov. Neće stići na vrijeme.

Fidel ga pogleda hladnim crnim očima.

Zapamtite što sam rekao.

Velikov ga prijezirno pogleda. Moţete li me stvarno zamisliti kako

vrištim u agoniji u nekom od vaših prljavih zatvora?

Dajte mi prijenosnik i moći ćete otići s Kube neozlijeđeni.

I vratiti se u Moskvu kao kukavica? Mislim da ne.

Na vama je, reče Fidel s izrazom ljutnje i straha. Znate svoju

sudbinu ako detonirate eksplozive i preţivite.

Za to ima malo izgleda, zareţi Velikov. Ova zgrada je na manje od

petsto jarda od lučkog kanala. Od nas neće ostati ništa. On

zastane, lica tvrdog poput kamenog kipa. Zatim reče; Zbogom,

senor presidente.

Ti, kopile... Hagen skoči preko stola s nevjerojatnom agilnošću za

svoje golemo tijelo i bio je udaljen samo nekoliko inča kad Velikov

pritisne gumb za aktiviranje eksploziva.

Poglavlje LXXIV

Amy Bigalow pretvori se u paru.

Ozero Zajsan eksplodirao je samo djelić sekunde kasnije.

Kombinirana snaga eksplozivnih tvari unutar dva broda izbacila

477

je divovski stup vatre i dima pet tisuća stopa u tropsko nebo.

Golem vir otvorio se u moru kad je gigantski gejzir podivljale vode

i pare eksplodirao prema van.

Svijetleći crvenobijeli plamen bljesnuo je preko vode s

intenzitetom deset sunaca, popraćen gromoglasnim valom zraka

koji je izravnao vrhove valova.

Pogled na hrabroga malog Pistoa koji leti dvije stotina stopa u

zrak poput rakete ostao je zauvijek u Pittovom umu. Zapanjeno je

promatrao kako raskomadani ostaci broda, Jacka i posade

padaju u morski vrtlog poput goruće tuče. Moe i njegova posada u

čamcu jednostavno su nestali s površine mora.

Eksplozija je srušila dvije helikopterske topovnjače. Galebovi u

krugu od dvije milje zdrobljeni su udarom zraka. Vijak iz Ozera

Zajsan preletio je preko mora i udario u kontrolni toranj

sovjetskog razarača, pobivši sve na mostu. Savijene čelične ploče,

karike lanaca i šipke, te oprema s palube zasuli su grad,

razbijajući zidove i krovove poput topovskih kugla. Telefonski

stupovi i ulične svjetiljke otkinuti su iz svojih leţišta.

Stotine ljudi poginulo je u svojim krevetima. Mnogi su strašno

osakaćeni letećim staklom ili zdrobljeni stropovima. Ranojutranji

radnici i pješaci podignuti su sa zemlje i zdrobljeni o zgrade.

Udarni val pogodio je grad dvostrukom snagom bilo kojega

poznatog uragana, srušivši drvene zgrade kraj obale kao da su od

papira, razbivši izloge dućana i stotine tisuća prozora, bacivši

parkirane automobile u zgrade.

U luci je eksplodirao monstruozni Ozero Bajkal.

U početku, plamenovi su poput baklja suknuli kroz trup. Zatim

cijeli tanker eksplodira u divovskoj vatrenoj lopti. Mlazovi

zapaljene nafte zalili su zgrade u luci i pokrenuli lančanu reakciju

zapaljivih materijala s dokova. Usijani metal pogodio je spremišta

benzina i nafte na istočnoj strani luke. Eksplodirala su jedno za

drugim, poput vatrometa, izbacujući gigantske crne oblake dima

iznad grada.

478

Eksplodirala je i rafinerija nafte, a za njom i tvornice kemikalija,

boje i umjetnog gnojiva. Dva obliţnja broda na putu prema moru

su se sudarila, zapalila te počela gorjeti. Usijani komad čelika s

uništenog tankera zabio se u jedan od deset ţeljezničkih vagona s

propanom i detonirao ih. Još jedna eksplozija... pa još jedna... i

još jedna.

Ĉetiri milje dokova pretvoreno je u holokaust. Pepeo je pokrio

grad poput crnog snijega. Malo lučkih radnika je preţivjelo.

Srećom, rafinerija i tvornice bile su gotovo prazne. Bilo bi mnogo

više ţrtava da nije bio nacionalni praznik. Najgori dio u luci je

prošao, ali noćna mora za cijeli grad tek je trebala doći.

Golem plimni val od pedeset stopa podigao se iz vrtloga i krenuo

prema obali. Pitt i ostali gledali su sa strahopoštovanjem kako im

se pribliţava zelenobijela planina. Sjedili su čekajući, bez panike,

da mali krhki čamac postane razbijeni komad olupine, a more

njihov grob.

Morski zid uzduţ Malecona bio je udaljen samo trideset jarda kad

je vodoravna lavina progutala čamac. Krijesta se savila i razbila se

točno iznad njih. Otrgnula je Mannya i trojicu ljudi s klupe, i Pitt

je gledao kako lete kroz pjenu poput krovnih crjepova u tornadu.

Zid se pribliţio, ali snaga vala podigla je čamac preko vrha, i

bacila na široki bulevar.

Pitt zgrabi kormilo takvom snagom da se pokidalo iz drţača i voda

ga ponese. Pomisli da je to kraj, ali svjesnim naporom volje

duboko udahne i zadrţi dah kad je povučen ispod površine. Kao u

snu, mogao je gledati kroz neobično bistru vodu, vidjevši aute

kako se okreću kao da ih je bacila divovska ruka.

Potopljen duboko u vrtlogu, osjećao se neobično odvojeno od

svega. Učini mu se smiješnim što će se utopiti na gradskoj ulici.

Njegova ţelja za ţivotom još je bila jaka, ali nije se besmisleno

borio i trošio dragocjeni kisik. On se opusti i pokuša gledati kroz

pjenu, dok mu je um radio s neobičnom jasnoćom. Znao je da će

biti zdrobljen poput lubenice bačene iz zrakoplova ako ga val baci

na betonsku zgradu. Njegov strah bi se pojačao da je mogao

479

vidjeti kako čamac udara u drugi kat apartmana sovjetskih

tehničara. Udar je zdrobio trup kao ljusku jajeta. Dizel motor sa

četiri cilindra bačen je kroz razbijeni prozor, završivši na

stubama.

Srećom, voda ga je bacila u usku sporednu ulicu poput panja u

otvor peći. Voda je nosila sve pred sobom. Ali, kad je zaobišao

zgrade koje su bile dovoljno čvrste da izdrţe udar, val je počeo

slabiti. Za nekoliko sekunda njegov vrh će doći do najviše točke, a

zatim se smanjiti, isisavajući ljudska tijela i stvari u more.

Pitt je počeo vidjeti svjetalca dok mu je mozak ţudio za kisikom.

Njegova osjetila počela su se gasiti, jedno po jedno. Osjeti snaţan

udarac kad je ramenom udario u čvrst predmet. On se pokuša

uhvatiti, ali bio je gurnut naprijed snagom vala. Naišao je na

drugu ravnu površinu, i ovaj put čvrsto se uhvatio za predmet, ne

znajući da se radi o ploči iznad draguljarove radnje. Dio njegovog

tijela zaduţen za misli i osjećaje usporio se i isključio kao kad

nestane struje. Glava mu je pulsirala i crnina je počela prekrivati

svjetla koja su mu eksplodirala iza očiju. Postojao je samo

instinktivno, a uskoro će i to prestati.

Val je stigao do vanjske granice i počeo se urušavati, vraćajući se

natrag u more. Ali, bilo je kasno za Pitta, njegov um padao je u

nesvijest. Mozak mu je nekako uspio poslati zadnju poruku. Ruka

se nespretno uhvati za šipku koja je drţala ploču iznad vrata, te

zaglavi tamo. Zatim njegova pluća više nisu mogla izdrţati i on se

počne utapljati.

Grmljavina eksplozija odjeknula je brdima i morem. Iznad grada

sunce je bilo zastrto, skriveno dimnom zavjesom nevjerojatne

gustoće. Ĉitava luka činila se zapaljenom dokovi, brodovi,

spremišta, i tri četvorne milje naftom pokrivene vode blještali su

narančastim i plavim plamenom koji se pruţao gore prema

tamnom pokrovu.

Strašno ranjeni grad počeo se oslobađati šoka i vraćati na noge.

Sirene su počele nadjačavati zvukove poţara. Plimni val vratio se

u Meksički zaljev, vukući za sobom masu krhotina, uništenih

480

predmeta i tijela. Preţivjeli su počeli teturati po ulicama, poput

zbunjenih ovaca, šokirani golemim razaranjem oko njih, pitajući

se što se dogodilo. Neki su lutali u šoku, neosjetljivi na svoje

rane. Drugi su tupo gledali golemi komad kormila Amy Bigalow

koji je udario u autobusnu stanicu i zdrobio četiri vozila i

nekoliko ljudi koji su čekali ukrcavanje.

Komad prednjeg jarbola Ozera Zajsan zabio se u sredinu

havanskoga nogometnog stadiona. Jednotonski kolotur sletio je

na krilo Sveučilišne bolnice i zdrobio jedina tri kreveta koji nisu

bili zauzeti u odjelu od četrdeset kreveta. O tome se kasnije

naširoko pričalo kao o jednom od sto čuda koja su se dogodila

toga dana. Bio je to veliki dobitak za katoličku crkvu, a mali

nazadak za marksizam.

Spasilačke skupine počele su se formirati dok su se vatrogasci i

policajci okupljali u luci. Vojne postrojbe stigle su zajedno s

policijom. U početku, vladali su panika i kaos. Vojne snage

okrenule su leđa spasilačkim poslovima i popunile obrambene

poloţaje pogrešno vjerujući da ih napada SAD. Ranjenih je bilo

svuda, neki su vrištali od boli, a većina šepala dalje od zapaljene

luke.

Potres je zamro s udarnim valovima. Strop Prljavog Joea je pao,

ali zidovi su još stajali. Bar je bio u krhotinama. Drvene grede,

pala ţbuka, razbacan namještaj i razbijene boce leţale su pod

debelim slojem prašine. Vrata su istrgnuta iz okvira, viseći pod

ludim kutom iznad Castrovih čuvara, koji su leţali stenjući pod

brdom cigala.

Ira Hagen se bolno podigne na noge i zatrese glavom kako bi je

razbistrio. Obriše oči kako bi vidio kroz oblak prašine i uhvati se

za zid. Pogleda kroz otvoreni strop i vidje kako slike još vise na

zidovima gornjeg kata.

Prvo je pomislio na Jessie. Leţala je djelomično pod stolom koji je

još stajao mirno usred sobe. Njeno tijelo bilo je skvrčeno. Hagen

klekne i blago je okrene.

481

Leţala je nepokretno, izgledajući beţivotno pod slojem prašine, ali

nije bilo krvi niti ozbiljnijih rana. Oči su joj bile napola otvorene i

ona proštenje. Hagen se nasmiješi s olakšanjem i skine svoj

kaput. Presavije ga i stavi joj ga pod glavu.

Ona podigne ruku i uhvati ga za zapešće čvršće no što je mislio

da je moguće, te ga pogleda.

Dirk je mrtav, šapne ona.

Mogao je preţivjeti, reče Hagen tiho, ali u njegovom glasu nije bilo

optimizma.

Dirk je mrtav, ponovi ona.

Ne miči se, reče on.

Samo lezi dok ne provjerim braću Castro.

On nestabilno ustane i počne traţiti u kršu. Zvuk kašljanja dođe

s lijeve strane i on se popne preko gomile cigala, te udari u bar.

Raul Castro se drţao za podignuti kraj bara s obje ruke, u šoku,

iskašljavajući prašinu iz grla. Krv mu je curila iz nosa, a na bradi

je imao ruţnu porezotinu.

Hagen se čudio koliko su blizu sjedili prije eksplozije, a kako su

sada raštrkani. On podigne prevrnuti stolac i pomogne Raulu

sjesti.

Jeste li u redu, gospodine?, upita Hagen, iskreno zabrinut.

Raul slabo klimne. U redu sam. Fidel? Gdje je Fidel?

Sjedite. Pronaći ću ga.

Hagen razbaca cigle i ţbuku dok nije pronašao Fidela Castra.

Kubanski vođa leţao je na trbuhu i okrenut postrance,

podignutih ramena. Hagen fascinirano pogleda prizor na podu.

Castrov pogled bio je prikovan za lice na podu udaljeno samo

stopu od njega.

482

General Velikov leţao je na leđima, a velika greda stisnula mu je

noge. Izraz na njegovom licu bio je mješavina inata i straha. On

pogleda Castra očima gorkim od okusa poraza.

U Castrovom pogledu nije bilo niti traga osjećaja. Prašina na

njegovom licu ostavljala je dojam da je napravljen od mramora.

Rigidnost lica i potpuna koncentracija izgledali su gotovo

neljudski.

Ţivi smo, generale, promrmlja on slavodobitno.

Obojica smo ţivi.

Nije u redu, reče Velikov kroz stisnute zube.

Svi bismo trebali biti mrtvi.

Dirk Pitt i ostali su nekako proveli brodove kroz vaše pomorske

postrojbe, objasni Hagen. Razorna sila eksplozija bila je samo

desetina onoga što bi bilo da su ostali u luci.

Niste uspjeli, reče Castro. Kuba ostaje Kuba.

Tako blizu, a ipak... Velikov rezignirano zavrti glavom.

A sada o osveti koju ste se zakleli izvršiti nada mnom.

Umrijet ćete za svakog ubijenog Kubanca, obeća Castro glasom

hladnim poput otvorenog groba. Trebalo za to tisuću smrti ili

stotinu tisuća. Doţivjet ćete ih sve.

Velikov se lukavo naceri. Ĉinilo se da uopće nema ţivaca.

Drugi čovjek, drugo vrijeme, i sigurno ćete biti ubijeni, Fidel.

Znam. Pomogao sam u stvaranju drugih planova ako ovaj ne

uspije.

483

Poglavlje LXXV

8. studenoga 1989. Washington, D. C.

Martin Brogan kasnio je na ranojutarnji sastanak vlade.

Predsjednik i ljudi oko velikog stola u obliku bubrega pogledaju

ga s očekivanjem.

Brodovi su eksplodirali četiri sata ranije, obavijesti ih on s nogu.

Njegova objava bila je dočekana tišinom. Svi ljudi za stolom bili

su obaviješteni o nevjerojatnom planu Sovjeta za uklanjanje

Castra, i vijesti su dočekali više kao neizbjeţnu tragediju nego

strašnu katastrofu.

Što kaţu najnovija izvješća o ţrtvama?, upita Douglas Oates.

Prerano je za procjene, odgovori Brogan. Cijela luka je u plamenu.

Moglo bi biti na tisuće mrtvih. Razaranje, međutim, nije ni

pribliţno strašno kao što smo predvidjeli. Ĉini se da su naši

agenti u Havani zarobili dva broda i odveli ih iz luke prije no što

su eksplodirali.

Ljudi su u tišini slušali Broganovo izvješće koje mu je poslala

Sekcija specijalnih interesa iz Havane. Opisao je detalje plana

uklanjanja brodova i stvarne operacije. Prije no što je završio,

jedan od pomoćnika uđe i doda mu aţurirano izvješće. On ga tiho

pogleda i pročita prvi redak.

Fidel i Raul Castro su ţivi.

On zastane i pogleda predsjednika.

Vaš čovjek, Ira Hagen, kaţe da je u izravnom kontaktu s njima i

zatraţili su našu pomoć u saniranju štete, uključujući

medicinsko osoblje i potrepštine, opremu za gašenje poţara,

hranu i odjeću, te stručnjake za balzamiranje.

484

Predsjednik pogleda generala Claytona Metcalfa, predsjednika

Zdruţenih šefova. Generale?

Nakon što ste nazvali prošle noći, uzbunio sam zapovjedništvo

zračnog transporta. Moţemo početi prenositi materijal čim ljudi i

stvari stignu u zračne luke i budu ukrcani.

Svaki pristup američkih vojnih zrakoplova treba koordinirati ili će

ih Kubanci dočekati svojim raketama zemlja-zrak, upozori

ministar obrane Simmons.

Pobrinut ću se da bude otvorena linija komunikacije s njihovim

Ministarstvom vanjskih poslova, reče drţavni tajnik Oates.

Bolje da Castru razjasnimo da će pomoć koju pošaljemo biti

organizirana pod krovom Crvenog kriţa, doda Dan Fawcett.

Ne ţelimo da se uplaši i zatvori nam vrata.

To ne smijemo previdjeti, reče predsjednik.

Gotovo je zločin iskoristiti tako strašnu nesreću, razmišljao je

Oates. Ipak, ne moţemo poreći da je to idealna prilika za

cementiranje odnosa s Kubom i smanjenje revolucionarne

groznice u Amerikama.

Pitam se je li Castro ikada proučavao Simona Bolivara?, upita se

predsjednik.

Veliki osloboditelj Juţne Amerike je jedan od Castrovih idola,

odgovori Brogan. Zašto pitate?

Onda je moţda konačno poslušao jedan od Bolivarovih citata.

Koji, gosp. predsjedniče?

Predsjednik pogleda lica za stolom prije no što će odgovoriti.

Onaj tko sluţi revoluciji ore more.

485

Poglavlje LXXVI

Kaos je polako splašnjavao i spašavanje je započelo kako se

stanovništvo Havane oporavljalo od šoka. Počele su funkcionirati

procedure za slučaj uragana. Postrojbe vojske i policije s

liječnicima pretraţivali su ruševine, stavljajući tijela preţivjelih u

ambulantna kola, a mrtvih u kamione.

Samostan Santa Clara iz 1643. godine pretvoren je u privremenu

bolnicu i brzo napunjen. Hodnici i odjeli Sveučilišne bolnice

uskoro su bili puni. Bivša elegantna stara predsjednička palača,

sada Muzej revolucije, pretvorena je u mrtvačnicu. Ranjeni ljudi

hodali su ulicama krvareći, gledajući u prazno ili traţeći očajnički

svoje voljene. Sat na vrhu zgrade na Trgu katedrale u staroj

Havani stao je u 6 sati i 21 minutu. Neki stanovnici koji su

pobjegli iz kuća tijekom razaranja počeli su se vraćati. Drugi, bez

kuća kojima bi se vratili, hodali su ulicama, zaobilazeći tijela,

noseći male zaveţljaje sa spašenim stvarima.

Svaka vatrogasna postrojba u krugu od sto milja došla je u grad i

uzaludno se borila protiv vatre koja se širila dokovima.

Eksplodirao je spremnik klora, dodajući svoj otrov divljanju vatre.

Dva puta su stotine vatrogasaca morali bjeţati u zaklon kad bi

promjena vjetra natjerala vrućinu u njihova lica.

Još za vrijeme organiziranja operacije spašavanja, Fidel Castro je

pokrenuo čistku nelojalnih vladinih sluţbenika i vojnih časnika.

Raul je osobno rukovodio njihovim skupljanjem. Većina je

pobjegla iz grada, upozorena ranije od Velikova i KGB-a. Jedan po

jedan su uhićeni, zaprepašteni viješću da su braća Castro još ţivi.

Na stotine ih je transportirano pod jakom straţom u tajni zatvor

duboko u planinama, i više nikada nisu viđeni.

U dva sata poslije podne prvi američki teretni zrakoplov sletio je u

međunarodnu zračnu luku Havane. Uskoro su počeli dolaziti i

486

ostali, u neprekidnom slijedu. Fidel Castro je pozdravio liječnike i

sestre koji su dobrovoljno došli u pomoć. Osobno se pobrinuo da

kubanski komiteti za pomoć dobiju sredstva i surađuju s

Amerikancima. Do rane večeri Obalna straţa i vatrogasni brodovi

iz Miamija počeli su dolaziti iz zadimljenog obzorja. Buldoţeri,

teška oprema i stručnjaci za naftne poţare iz Teksasa ušli su u

zapaljenu luku i napali poţar. Unatoč prošlim političkim

razlikama, SAD i Kuba ujedinili su se u zajedničkom naporu i svi

su radili zajedno rješavajući pojedine probleme.

Admiral Sandecker i Al Giordino izišli su iz NAMP-ovog zrakoplova

kasno poslije podne. Ukrcali su se na kamion pun plahta i vojnih

kreveta, te stigli do distribucijskog depoa, gdje je Giordino

posudio i pokrenuo jedan napušteni Fiat.

Crvenilo od plamenova osvjetljavalo im je lica dok su s nevjericom

gledali golemi oblak dima i more vatre.

Nakon gotovo jednog sata probijanja kroz grad i zaobilaţenja ulica

kako bi izbjegli gomile ruševina i spasilačka vozila, konačno su

stigli do švicarskog veleposlanstva.

Moramo obaviti posao, reče Sandecker, gledajući uništene zgrade

i olupine na širokom bulevaru Malecon.

Giordino tuţno klimne. Moţda ga nikada nećemo pronaći.

Ipak, to mu dugujemo.

Da, reče Giordino teško. To dugujemo Dirku. Okrenuli su se i

prošli kroz uništeni ulaz u veleposlanstvo, te pronašli put do

komunikacijske sobe Sekcije specijalnih interesa. Soba je bila

puna novinara koji su čekali na rad da prenesu vijesti o nesreći.

Sandecker se probio kroz gomilu i pronašao velikog čovjeka kako

diktira nešto radiooperatoru. Kad je čovjek završio, Sandecker ga

potapše po ruci.

Vi ste Ira Hagen?

Da, ja sam Hagen. Promukli glas odgovarao je borama na licu.

487

To sam i mislio, reče Sandecker.

Predsjednik vas je detaljno opisao.

Hagen potapše svoj okrugli trbuh i usiljeno se nasmiješi. Nije me

teško prepoznati u gomili. Zatim zastane i pogleda Sandecker

znatiţeljnim pogledom. Rekli ste predsjednik...

Sreo sam se s njim prije četiri sata u Bijeloj kući. Zovem se James

Sandecker, a ovo je Al Giordino. Mi smo iz NAMP-a.

Da, admirale. Poznato mi je vaše ime. Što mogu učiniti za vas?

Mi smo prijatelji Dirka Pitta i Jessie LeBaron.

Hagen zatvori oči na trenutak i mirno pogleda Sandeckera.

Gda LeBaron je vraška ţena. Osim nekoliko porezotina i masnica,

preţivjela je eksploziju bez problema. Pomaţe u provizornoj

bolnici za djecu u staroj katedrali. Ali, ako traţite Pitta, bojim se

da gubite vrijeme. Bio je za kormilom Amy Bigalow kad je brod

eksplodirao.

Giordina iznenada zaboli srce. Nema izgleda da je pobjegao?

Od svih ljudi koji su se borili protiv Rusa na dokovima dok su

brodovi plovili prema moru, preţivjela su samo dvojica. Nestali su

svi iz posada brodova i tegljača. Malo je nade da je netko od njih

pobjegao na vrijeme. A ako ih nisu ubile eskplozije, sigurno su se

udavili u plimnom valu.

Giordino ljutito stisne šake. On se okrene i odvrati pogled tako da

nitko ne vidi suze koje su mu se skupljale u očima.

Sandecker tuţno zavrti glavom. Htjeli bismo pretraţiti bolnice.

Mrzim zvučati okrutno, admirale, ali bolje da pogledate u

mrtvačnicama.

Učinit ćemo oboje.

Zatraţit ću od Švicaraca da vam naprave diplomatske propusnice

da se moţete slobodno kretati gradom.

488

Hvala vam.

Hagen suosjećajno pogleda obojicu muškaraca. Ako vam je to

neka utjeha, vaš prijatelj Pitt je spasio stotine tisuća ţivota.

Sandecker ga pogleda s iznenadnim ponosnim izrazom lica.

A da ste ga poznavali, gosp. Hagen, ne biste manje niti očekivali.

Poglavlje LXXVII

Bez mnogo optimizma, Sandecker i Giordino počeli su traţiti Pitta

u bolnicama. Prešli su preko bezbroj ranjenika koji su leţali u

redovima na podovima dok su im sestre pomagale koliko su

mogle, a timovi iscrpljenih doktora radili u operacijskim salama.

Bezbroj puta stali su i pomogli pomaknuti nosila prije no što bi

nastavili potragu.

Nisu mogli pronaći Pitta medu ţivima.

Zatim su pretraţili provizorne mrtvačnice, s kamionima koji su

čekali ispred natovareni tijelima u slojevima po četiri ili pet. Mala

vojska balzamera grozničavo je radila kako bi spriječila širenje

bolesti. Mrtvaci su leţali svuda poput greda, golih lica, gledajući

prazno u stropove. Mnogi su bili previše spaljeni ili osakaćeni da

bi ih se identificiralo i kasnije su zakopani u masovnoj ceremoniji

na groblju Colon.

Jedan mrtvozornik pokazao im je ostatke čovjeka kojega je

donijelo more. To nije bio Pitt, i nisu mogli identificirati Mannya,

jer ga nisu poznavali.

Rano jutarnje sunce diglo se iznad ranjenog grada. Još ranjenih

je odneseno u bolnice, a mrtvih u mrtvačnice. Trupe s

bajunetama hodale su ulicama kako bi spriječile pljačkaše. Poţar

je još divljao u području dokova, ali vatrogasci su napredovali.

489

Golem oblak još je cvjetao na nebu, a piloti su izvještavali da ga

istočni vjetrovi nose do Mexico Citya.

Zgroţeni stvarima koje su vidjeli te noći, Sandecker i Giordino

jedva su dočekali zoru. Odvezli su se tri bloka od Trga katedrale i

našli se pred ulicom blokiranom olupinama. Ostatak puta do

privremene dječje bojnice su prošli pješice, kako bi pronašli

Jessie.

Ona je smirivala malu djevojčicu koja je plakala dok joj je liječnik

stavljao tanku smeđu nogu u gips. Jessie pogleda admirala i

Giordina dok su se pribliţavali. Njen pogled nesvjesno je pretraţio

njihova lica, ali umorni um ih nije prepoznao.

Jessie, reče Sandecker tiho.

Mi smo Jim Sandecker i Al Giordino.

Ona ih pogleda nekoliko sekunda i tek tada prepozna.

Admirale. Al. O, hvala Bogu što ste stigli.

Ona šapne nešto na uho djevojčice, a zatim ustane i obojicu ih

zagrli, nekontrolirano plačući.

Doktor klimne Sandeckeru. Radila je poput demona dvadeset

sati. Pobrinite se da se odmori.

Njih dvojica je uzmu za ruke i odvedu van. Blago su je posjeli na

stubama katedrale.

Giordino sjedne ispred Jessie i pogleda je. Još je bila u borbenoj

odori. Maskirne boje bile su zamrljane krvlju. Kosa joj je bila

vlaţna od znoja i zapletena, a oči crvene od dima.

Tako sam sretna što ste me pronašli, reče ona konačno.

Jeste li tek stigli?

Prošle noći, odgovori Giordino. Traţili smo Dirka.

Ona prazno pogleda veliki oblak dima.

490

Nema ga, reče ona kao u transu.

Novčić se prokleto uvijek moţe okrenuti na lošu stranu,

promrmlja Giordino odsutno.

Svi su mrtvi moj muţ, Dirk, toliko drugih.

Glas joj zamre.

Ima li negdje kave?, reče Sandecker, mijenjajući temu razgovora.

Mislim da bi nam svima dobro došla šalica.

Jessie slabo klimne prema ulazu u katedralu. Jedna ţena čija su

djeca teško ranjena kuha kavu za dobrovoljce.

Donijet ću je, reče Giordino.

On ustane i nestane unutra.

Jessie i admiral sjedili su nekoliko trenutaka, slušajući sirene i

gledajući plamenove u daljini.

Kad se vratimo u Washington, reče Sandecker konačno, ako vam

mogu nekako pomoći...

Vrlo ste ljubazni, admirale, ali mogu se snaći sama.

Ona zastane. Ima jedna stvar. Mislite li da bi se Raymondovo

tijelo moglo pronaći i poslati kući radi pokopa?

Siguran sam da će Castro učiniti sve što moţe nakon svega što

ste učinili ovdje.

Ĉudno kako smo se svi našli ovdje zbog blaga.

La Dorada?

Jessiene oči pogledaju grupu ljudi koji su im prilazili iz daljine, ali

nije dala znaka da ih zaista vidi.

Ljudi se zanose njome gotovo pet stotina godina, a većina je umrla

zbog ţelje da je posjeduju. Glupo... glupo je izgubiti ţivot zbog

kipa.

491

Još uvijek se smatra najvećim blagom.

Jessie umorno zatvori oči. Hvala Bogu što je nestala. Tko zna

koliko ljudi bi ubili zbog nje.

Dirk nikada ne bi prelazio preko leševa radi novca, reče

Sandecker. Predobro sam ga znao. Uţivao je u avanturi i izazovu

misterije, nije ga zanimala zarada.

Jessie ne odgovori. Ona otvori oči i konačno primijeti ljude koji su

se pribliţavali. Nije ih mogla jasno vidjeti. Jedan od njih činio se

visok sedam stopa kroz ţutu izmaglicu. Ostali su bili prilično

niski. Pjevali su, ali nije mogla prepoznati melodiju.

Giordino se vrati s malim pladnjem s tri šalice. On zastane i

zagleda se u grupu ljudi koji su prolazili kroz ruševine trga.

Prilika u sredini nije bila visoka sedam stopa bio je to čovjek s

dječakom na ramenima. Dječak je izgledao uplašeno, drţeći se

čvrsto za čovjekovo čelo, skrivajući mu gornji dio lica. Mlada

djevojčica sjedila je u jednoj mišićavoj ruci, a u drugoj se nalazila

druga, ne starija od pet godina. Iza njih je išla kolona od desetak

mališana. Zvučali su kao da pjevaju na engleskom. Pratila su ih

tri psa, lajući.

Sandecker radoznalo pogleda Giordina. Talijan širokih grudi

obriše vlaţne oči i pogleda sa čuđenjem neobičan patetičan prizor.

Ĉovjek je izgledao poput prikaze, iscrpljeno, strahovito iscrpljeno.

Odjeća mu je bila u krpama, i šepao je dok je hodao. Oči su mu

upale, a lice bilo prošarano osušenom krvlju. Ali, čeljusti su bile

odlučne, i predvodio je dječju pjesmu gromkim glasom.

Moram se vratiti na posao, reče Jessie, ustajući.

Ta djeca trebaju pomoć.

Sada su bili dovoljno blizu da je Giordino mogao razumjeti što

pjevaju.

Ja sam Yanke Doodle Dandy. YankeeDoodle, uspjeh ili smrt...

492

Giordinova usta se otvore, a oči rašire u nevjerici. On

zaprepašteno pokaţe rukom. Zatim baci šalice s kavom preko

ramena i jurne niz stube katedrale poput luđaka.

To je on vikne.

Pravi ţivi nećak svojeg ujaka Sama, rođen četvrtog srpnja...

Što je to?, vikne Sandecker za njim. Što si rekao?

Jessie skoči na noge, iznenada zaboravivši slabost, i potrči za

Giordinom. Vratio se vrisne ona.

Zatim potrči i Sandecker.

Djeca prestanu pjevati i okupe se oko čovjeka, uplašena

iznenadnom pojavom troje ljudi koji viču i trče prema njima.

Drţali su se za njega grčevito. Psi mu se stisnu oko nogu i počnu

lajati glasnije.

Giordino stane na samo dvije stope, ne znajući što da kaţe. Tada

se nasmiješi s golemim oduševljenjem i olakšanjem. Konačno mu

se vrati glas.

Dobrodošao natrag, Lazare.

Pitt se vragoljasto naceri.

Bok, momak. Da nemaš moţda martini dry u dţepu?

Poglavlje LXXVIII

Šest sati kasnije Pitt je spavao poput klade u praznoj niši

katedrale. Odbijao je otići dok se nisu pobrinuli za djecu i pse.

Tada je inzistirao da se i Jessie odmori.

Leţali su razdvojeni nekoliko stopa na dvostrukim pokrivačima

koji su im bili podloga na tvrdom podu. Vjerni Giordino sjedio je

493

na stolcu od trske na ulazu u nišu pazeći da ih netko ne probudi,

utišavajući poneku skupinu djece koja se igrala previše blizu ili

preglasno.

Ukočio se kad se pribliţio Sandecker s grupom Kubanaca u

odorama. Ira Hagen bio je među njima, izgledajući starije i mnogo

umornije nego kad ga je Giordino zadnji put vidio, prije samo

dvadesetak sati. Odmah je prepoznao čovjeka kraj Hagena i iza

admirala. On ustane kad je Sandecker klimnuo prema zaspalim

prilikama.

Probudite ih, reče on tiho.

Jessie prostenje, budeći se iz dubokog sna. Giordino ju je morao

nekoliko puta protresti kako ne bi opet zaspala. Još uvijek

umorna i snena, ona sjedne i zatrese glavom da se razbistri.

Pitt se probudio gotovo trenutačno, kao da ima budilicu u umu.

On se okrene i digne na laktove, promatrajući ljude koji su stajali

oko njega u polukrugu.

Dirk, reče Sandecker.

Ovo je predsjednik Fidel Castro. Bio je u inspekciji bolnica i

rečeno mu je da ste ti i Jessie ovdje. Htio bi razgovarati s tobom.

Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, Castro istupi, uhvati ga za

ruku i povuče na noge iznenađujućom snagom. Magnetične

smeđe oči pogledale su tirkiznozelene. Castro je nosio čistu

maskirnu odoru s epoletama vrhovnog zapovjednika na

ramenima, za razliku od Pitta, koji je još uvijek nosio prljavu

otrcanu odjeću s kojom je došao u katedralu.

Znači, to je čovjek koji je napravio idiote od mojeg osiguranja i

spasio grad, reče Castro na španjolskom.

Jessie prevede, a Pitt načini negativnu gestu. Bio sam samo jedan

od sretnijih ljudi koji su preţivjeli. Barem dva tuceta drugih umrli

su sprječavajući tragediju.

494

Da su brodovi eksplodirali u luci, većina Havane sad bi bila

pustinja. Grobnica za mene i pola milijuna ljudi. Kuba je

zahvalna i ţeli vas proglasiti herojem Revolucije.

Ode moj ugled u susjedstvu, promrmlja Pitt.

Jessie mu dobaci neugodan pogled i ne prevede.

Što je rekao?, upita Castro.

Jessie pročisti grlo. Pa... rekao je da je počašćen.

Castro zatim zatraţi od Pitta da opiše zarobljavanje brodova.

Recite mi što ste vidjeli, reče on ljubazno. Sve što se dogodilo. Od

početka.

Počevši od trenutka kad smo napustili švicarsko veleposlanstvo?,

upita Pitt, suzivši lukavo oči.

Ako ţelite, odgovori Castro, shvativši pogled.

Dok je Pitt pričao o očajničkoj borbi na dokovima i naporima da

se Amy Bigalow i Ozero Zajsan izvedu iz luke, Castro ga je

prekidao baraţom pitanja. Znatiţelja kubanskog vođe bila je

nezasitna. Izvješće je bilo opširno i dugo.

Pitt je prenio činjenice točno i bez osjećaja koliko je morao,

znajući da neće moći opisati nevjerojatnu hrabrost ljudi koji su

nesebično dali svoje ţivote za narod druge drţave. Ispričao je o

Clarkovoj veličanstvenoj akciji protiv nemogućih izgleda kako su

se Manny i Moe sa svojim posadama borili u tamnim utrobama

brodova da ih pokrenu, znajući da mogu eksplodirati svakog

trenutka. Ispričao je kako su Jack i njegova posada ostali u

tegljaču, vukući brodove smrti na more dok nije bilo kasno za

bijeg. Htio je da su svi ovdje kako bi ispričali svoje priče, pitajući

se što bi mogli reći. Nasmiješi se za sebe, znajući kako bi Manny

to ispričao svojim nepristojnim jezikom.

Konačno, ispriča kako je odbačen na grad plimnim valom, kako

se onesvijestio i ponovno osvijestio viseći naglavačke sa starog

natpisa iznad draguljarnice. Ispričao je kako je čuo plač male

495

djevojčice u ruševinama, kako je izvukao nju i njenog brata ispod

srušene kuće. Nakon toga, činilo se da je privlačio izgubljenu

djecu poput magneta. Spasitelji su tijekom noći pronašli još djece

za njegovu zbirku. Kad više nije bilo ţivih, policajac je uputio Pitta

u dječju bolnicu, gdje je pronašao prijatelje.

Njegov glas iznenada odluta i on spusti ruke uz tijelo.

To je sve.

Castro ga pogleda dugim pogledom, lica punog emocija. Iskorači i

zagrli ga. Hvala vam, promrmlja slomljenim glasom. Zatim poljubi

Jessie u oba obraza i protrese Hagenovu ruku.

Kuba vam zahvaljuje. Nećemo to zaboraviti.

Pitt lukavo pogleda Castra.

Pitam se bi li mogao zamoliti za uslugu?

Samo recite, odgovori Castro brzo.

Pitt zastane, a zatim reče Ima jedan taksist imenom Herberto

Figueroa. Ako mu pronađem obnovljeni Chevrolet iz 57 u SAD-u i

pošaljem, moţete li srediti da ga dobije? Herberto i ja bismo vam

bili vrlo zahvalni.

Naravno. Osobno ću se pobrinuti da dobije vaš dar.

Ima još jedna stvar, reče Pitt.

Ne pretjeruj, šapne Sandecker.

Što to?, upita Castro ljubazno.

Pitam se bih li mogao posuditi brod s dizalicom?

496

Poglavlje LXXIX

Tijela Mannya i trojice članova njegove posade su identificirana.

Clarka je ribarski brod izvadio iz kanala. Njihovi ostaci vraćeni su

u Washington na pogreb. Moe, Jack i ostali nikada nisu

pronađeni.

Poţar je konačno stavljen pod kontrolu četiri dana nakon

eksplozije brodova smrti. Zadnji, tvrdoglavi plamen ugašen je tek

tjedan dana kasnije. Prošlo je još šest tjedana prije no što su

pronađeni zadnji mrtvaci. Mnogi su zauvijek nestali. Kubanci su

bili precizni, na kraju sastavivši potpuni popis ţrtava. Broj mrtvih

popeo se na 732. Ranjenih je bilo 3769. Nestalo je 197 ljudi.

Na predsjednikovo inzistiranje Kongres je izglasao pomoć od 45

milijuna dolara za izgradnju Havane. Također, predsjednik je, kao

znak dobre volje, ukinuo embargo star trideset pet godina.

Amerikanci su konačno mogli legalno pušiti dobre havanske

cigare.

Nakon što su Rusi protjerani, jedino njihovo predstavništvo na

Kubi bila je njihova Sekcija specijalnih interesa u poljskom

veleposlanstvu. Kubanci nisu plakali zbog njihovog odlaska.

Castro je još ostao marksistički revolucionar u srcu, ali je počeo

popuštati. Pristavši na američko-kubanski pakt o prijateljstvu,

prihvatio je bez oklijevanja poziv predsjednika u Bijelu kuću,

odrţavši govor pred Kongresom nije bio zadovoljan jedino kad su

zatraţili da ne govori dulje od dvadeset minuta.

U zoru trećeg dana nakon eksplozija, stari brod spustio je sidro

usred luke. Vatrogasni i spasilački čamci prolazili su kraj njega

kao da je pokvareni auto usred prometa. Bio je to radni brod,

širok, dugačak oko šezdeset stopa, s malom dizalicom na krmi

koja se nadvijala nad vodom. Njegova posada nije primjećivala

promet u okolini.

497

Većina plamenova u luci bila je ugašena, ali vatrogasci su još

izlijevali tisuće galona vode na zadimljene ostatke skladišta.

Nekoliko pocrnjelih tankova za naftu s druge strane luke gorjelo

je tvrdoglavim plamenovima, a kiseli dim smrdio je na izgorjelu

naftu i gumu.

Pitt je stajao na izblijedjeloj palubi broda i gledao kroz ţutu

izmaglicu olupinu tankera. Od Ozera Bajkal ostalo je samo

spaljeno nadgrađe na krmi koja se groteskno izdizala iznad vode

pokrivene naftom. On pogleda mali kompas u ruci.

Je li to mjesto?, upita admiral Sandecker.

Oznaka na karti odgovara, odgovori Pitt.

Giordino proviri kroz prozor kormilarnice. Magnetometar će

poludjeti. Točno smo iznad velike mase ţeljeza.

Jessie je sjedila na otvoru. Imala je sive kratke hlače i

blijedoplavu košulju, izgledajući opet kao nekad.

Ona radoznalo pogleda Pitta.

Još mi nisi rekao zašto misliš da je Raymond sakrio La Doradu

na dno luke i kako točno znaš gdje treba traţiti?

Bio sam glup što nisam odmah shvatio, objasnit ću.

Riječi su zvučale isto, i krivo sam ih protumačio kad je rekao

Pogledaj na glavni pogled nego je zapravo pokušavao reći Pogledaj

lokaciju Mainea.

Jessie je izgledala zbunjeno. Lokacija Mainea?

Sjeti se Pearl Harboura, Alama i Mainea. Negdje na ovom mjestu

je 1898. bojni brod Maine odletio u zrak i započeo je španjolsko-

američki rat.

Uzbuđenje se počne formirati u njoj.

Raymond je bacio kip na vrh stare olupine?

498

Na lokaciju olupine, ispravi je Pitt. Trup Mainea je izvađen i

odvučen na more, gdje je potonuo sa zastavom 1912.

Ali, zašto bi Raymond namjerno bacio blago?

Sve se vraća u vrijeme kad je njegov partner, Hans Kronberg,

otkrio Kiklopa i izvadio La Doradu. To je trebao biti trijumf za dva

prijatelja koji su se zajedno borili protiv sudbine i ukrali sebičnom

moru najtraţenije blago u povijesti. I tu je trebao biti sretan kraj.

Ali, priča se pokvarila. Raymond LeBaron bio je zaljubljen u

Kronbergovu ţenu.

Na Jessienom licu pojavi se shvaćanje. Hilda.

Da, Hilda. Imao je dva motiva da se riješi Hansa. Blago i ţenu.

Nekako ga je nagovorio da još jednom zaroni kad je La Dorada

izvađena. Zatim mu je presjekao dovod zraka, ostavivši ga da

umre strašnom smrću. Moţeš li zamisliti kako je to moralo biti,

daveći se u agoniji duboko unutar čelične grobnice Kiklopa?

Jessie odvrati pogled. Ne mogu vjerovati u to.

Vidjela si Kronbergovo tijelo vlastitim očima. Hilda je bila pravo

rješenje. Ispričala je cijelu tuţnu priču. Ja sam samo morao

dopuniti nekoliko detalja.

Raymond nikada ne bi počinio ubojstvo.

Mogao je i jest. Kad više nije bilo Hansa, otišao je korak dalje.

Prevario je poreznu upravu tko bi ga mogao kriviti za to, ako se

sjetiš kako je federalna vlada uzimala više od osamdeset posto

prihoda iznad 150.000 dolara krajem pedesetih i zaobišao

dugotrajnu parnicu u Brazilu, koja bi potvrdila da je kip

ukradeno nacionalno blago. Ostao je tiho i krenuo prema Kubi.

Lukav čovjek, taj tvoj ljubavnik.

Problem je bio kako je se riješiti. Tko bi mogao platiti čak i manji

dio cijene od dvadeset do pedeset milijuna dolara za umjetnički

predmet? Također se bojao da će tadašnji kubanski diktator,

Fulgencio Batista, gangster prve klase, zgrabiti blago ako se za

njega sazna. A ako ga ne zgrabi Batista, mafijaši koje je pozvao na

499

Kubu nakon Drugog svjetskog rata sigurno bi to učinili. I tako je

Raymond odlučio rastaviti La Doradu i prodati je komad po

komad.

Naţalost, vrijeme je bilo pogrešno. Isplovio je sa svojim brodom iz

Havane istog dana kad su Castro i njegovi pobunjenici ušli u grad

nakon rušenja Batistine korumpirane vlade. Revolucinarne snage

odmah su zatvorile pomorske i zračne luke kako Batistini

podanici ne bi pobjegli iz zemlje s neprocjenjivim blagom.

LeBaron nije dobio ništa?, upita Sandecker. Sve je izgubio?

Ne baš. Shvatio je da je u zamci i bilo je samo pitanje vremena

kada će revolucionari pretraţiti njegov brod i pronaći La Doradu.

Jedina opcija bila mu je da uzme što je mogao nositi i uhvati

sljedeći zrakoplov za SAD. Pod okriljem noći sigurno je uveo svoj

brod u luku, podigao kip preko palube i spustio ga na lokaciju na

kojoj je potopljen Maine prije sedamdeset godina. Naravno,

planirao se vratiti i podići kip kad se kaos smiri, ali Castro nije

igrao prema njegovim pravilima. Kubanski medeni mjesec sa

SAD-om uskoro je završio i on se nije mogao vratiti i podići iz

mora tri tone neprocjenjivog blaga pred očima Castrovog

osiguranja.

Koji dio kipa je uzeo?, upita Jessie.

Prema Hildi, izvadio je rubinsko srce. Zatim ga je, nakon što ga je

prokrijumčario kući, dao razrezati i izbrusiti, nakon čega ga je

prodao. Tako je dobio dovoljno novca da postigne vrhunac svojeg

bogatstva s Hildom na svojoj strani. Raymond LeBaron dobro se

obogatio.

Jedan dugi trenutak svi su šutjeli, zaokupljeni svojim mislima,

zamišljajući očajnog LeBarona kako prije trideset godina baca

zlatnu ţenu preko palube svojeg broda.

La Dorada, reče Sandecker, prekinuvši tišinu.

Njena teţina bi je gurnula duboko ispod mekog dna luke.

500

Admiral je u pravu, reče Giordino. LeBaron nije predvidio da će

izronjavanje kipa biti velika operacija.

Priznajem da sam i sam time razbijao glavu, reče Pitt.

Morao je znati da je stotine tona olupine zakopano u blatu nakon

što su vojni korpusi inţenjera uklonili trup Mainea, zbog čega bi

bilo gotovo nemoguće pronaći kip. Najbolji detektor metala ne

moţe izdvojiti jedan predmet u smetlištu.

I tako će kip zauvijek leţati dolje, reče Sandecker.

Ako jednoga dana netko ne dođe i ne preruje pola luke dok ne

naiđe na njega.

Moţda ne, reče Pitt zamišljeno, vidjevši u umu nešto što je mogao

vidjeti samo on. Raymond LeBaron bio je lukav tip. Također je bio

i profesionalni tragač za brodovima. Vjerujem da je točno znao što

radi.

Na što ciljaš?, upita Sandecker.

Spustio je kip preko palube, to je točno. Ali, kladim se da ga je

spustio vrlo polako, s nogama prema dolje, tako da je stao na

dno.

Giordino pogleda palubu. Moţe biti, reče on polako.

Moţe biti. Koliko je visok kip?

Oko osam stopa, uključujući i podnoţje.

Trideset godina da tri tone utone u blato.. razmišljao je

Sandecker. Moguće je da nekoliko stopa još viri iz dna luke.

Pitt se odsutno nasmiješi. Saznat ćemo to čim Al i ja zaronimo i

pretraţimo dno. Svi zašute kao po zapovijedi i pogledaju u vodu,

punu nafte i pepela, tamnu i tajanstvenu. Negdje u zlokobnim

zelenim dubinama pozivala ih je La Dorada.

501

Poglavlje LXXX

Pitt je stajao u punoj ronilačkoj opremi i promatrao kako se

mjehurići diţu iz dubine i izbijaju na površinu. Pogleda na sat,

zapamtivši vrijeme. Giordino je bio dolje gotovo pedeset minuta,

na dubini od četrdeset stopa. On nastavi promatrati mjehuriće i

spazi kako se postupno kreću u krugu. Znao je da je Giordinu

ostalo dovoljno zraka za još jedan okret oko uţeta vezanog za

plutaču na trideset jarda od broda.

Mala posada Kubanaca koju je izabrao Sandecker bila je vrlo tiha.

Pitt pogleda niz palubu i vidje da su poredani uz ogradu s

admiralom, gledajući kao hipnotizirani svjetlucanje mjehurića.

Pitt se okrene Jessie, koja je stajala kraj njega. Nije rekla niti

riječi niti se pomaknula zadnjih pet minuta, lica napetog u

koncentraciji, očiju sjajnih od uzbuđenja. Bila je očarana

očekivanjem legende. Zatim ona iznenada vikne Gle!

Tamni oblik izroni iz dubine u oblaku mjehurića, i Giordinova

glava probije površinu kraj plutače. On se okrene na leđa i lako

dopliva perajama do ljestava. Doda Pittu svoj olovni pojas i

dvostruki cilindar za zrak prije no što će se popeti na palubu.

Skine masku s lica i pljune preko ograde.

Kako je bilo?, upita Pitt.

U redu, odgovori Giordino.

Situacija je ovakva. Osam puta sam okruţio bazu u kojoj je

usidreno uţe s plutače. Vidljivost je manja od tri stope. Imamo

malo sreće. Dno je mješavina pijeska i blata, pa nije potpuno

meko. Kip moţda nije zakopan preko glave.

Struja?

Oko jedan čvor. To se moţe izdrţati.

502

Ima li prepreka?

Nekoliko komada trule olupine izbija iz dna, i pazi da ne zakvačiš

uţe.

Sandecker priđe Pittu iza leđa i zadnji put mu provjeri opremu.

Pitt prođe kroz otvor u ogradi i stavi u usta ventil za zrak.

Jessie ga blago stisne za ruku.

Sretno, reče ona.

On joj namigne kroz masku i zakorači naprijed. Sunčeva svjetlost

se rasprši iznenadnom eksplozijom mjehurića kad ga je

obuhvatila zelena praznina. On otpliva do plutače i krene niz uţe.

Ţuti najlon nestajao je na nekoliko stopa u neprozirnoj tami.

Pitt je slijedio uţe oprezno, ne ţureći. Jednom je zastao da pročisti

uši. Manje od minute kasnije, dno se iznenada podiglo prema

njemu i dočekalo ga ispruţenim rukama. On ponovno stane kako

bi prilagodio prsluk za kompenzaciju plutanja i provjerio vrijeme,

kompas i pritisak zraka. Zatim uhvati poprečno uţe koje je

Giordino privezao za silazno uţe i krene uokolo, opisujući krug.

Nakon dvadeset četiri stope, njegova ruka dodirne čvor na uţetu

koji je Giordino zavezao kako bi izmjerio polumjer svojeg zadnjeg

kruga. Zatim primijeti narančasti kolac u tlu koji je označavao

početnu točku kruţne putanje pretraţivanja. Pomakne se za još

šest stopa prema van, zategne uţe, te počne s pretraţivanjem na

vidljivosti od tri stope sa svake strane.

Voda je bila beţivotna i smrdjela je po kemikalijama. On prođe

iznad kolonije mrtvih morskih ţivotinja, uništenih eksplozijom

tankera, čija su se tijela kotrljala dnom tjerana plimom, poput

lišća na laganom povjetarcu. Znojio se u svojem odijelu na suncu,

a znojio se i sada, četrdeset stopa ispod površine. Mogao je čuti

zvukove spasilačkih brodova koji su plovili lukom, urlanje motora

i vrtnju vijaka pojačane gustoćom vode.

503

Jard po jard, pretraţivao je golu luku dok nije opisao puni krug.

On pomakne marker van i krene u novu pretragu u suprotnom

smjeru.

Ronioci često doţivljavaju snaţan osjećaj usamljenosti kad plivaju

iznad podvodne pustinje pod slabom vidljivošću. Stari svijet s

ljudima, na manje od pedeset stopa iznad njih, prestaje postojati.

Osjećaju bezbriţnost i indiferentnost prema nepoznatom. Njihova

percepcija postaje distorzirana i počinju fantazirati.

Pitt nije osjećao ništa od toga, osim moţda tračka fantazije. Bio je

opijen potragom i tako obuzet zlatnozelenim kipom da je zamalo

propustio nejasni oblik koji s pojavio kroz mrak s desne strane.

Brzo mašući perajama, on zapliva prema njemu. Predmet je bio

okrugao, nejasan i dijelom zakopan. Dvije stope koje su stršile iz

dna bile su pokrivene sluzi i morskim raslinjem koje je lelujalo na

struji.

Pitt se stotinu puta pitao kako bi se osjećao, kako bi reagirao da

pronađe zlatnu ţenu. Ono što je zaista osjećao bio je strah da bi

to bio samo privid i da potraga nikada neće završiti.

Polako, oprezno, on obriše sluz rukama u rukavicama. Sitni

komadići vegetacije i pijeska podignu se u oblaku, zaklanjajući

predmet. Ĉekao je u jezivoj tišini dok se oblak nije razišao u

vodenom mraku.

On se pribliţi, plutajući iznad dna, dok mu lice nije bilo na samo

nekoliko inča od tajanstvenog predmeta. On pogleda kroz svoju

masku na licu, a usta mu se iznenada osuše, dok je srce kucalo

poput kalipso bubnja.

S izrazom bezvremene melankolije, par smaragdnozelenih očiju

uzvrati mu pogled.

Pitt je pronašao La Doradu.

504

Poglavlje LXXXI

4. siječnja 1990. Washington, D. C.

Predsjednikova objava kolonije Jersey i istraţivanja Elija

Steinmetza i njegovog mjesečevog tima elektrificirali su naciju i

izazvali svjetsku senzaciju.

Svake večeri tijekom tjedna televizijski gledatelji uţivali su u

spektakularnim prizorima lunarnog krajolika koji nije viđen

tijekom kratkih boravaka Apolla. Borba ljudi da preţive dok su

konstruirali naseobinu prikazana je s dramatičnim detaljima.

Steinmetz i drugi postali su heroji. Putovali su diljem zemlje, dali

bezbroj televizijskih intervjua, u njihovo ime odrţavane su parade

i svečanosti.

Klicanje mjesečevim kolonistima imalo je prizvuk staromodnog

patriotizma, ali utjecaj je bio dublji, širi. Sada je bilo nečega

dodirljivog iza kratkih letova iznad Zemljine atmosfere, trajnost u

svemiru, čvrsti dokaz da čovjek moţe ţivjeti daleko od svog

planeta.

Predsjednik je izgledao poletno na privatnoj zabavi koju je priredio

u čast unutarnje jezgre i kolonista. Njegovo raspoloţenje bilo je

mnogo drukčije od prvobitnog raspoloţenja kad se susreo s

ljudima koji su stvorili mjesečevu bazu.

On podigne čašu šampanjca za Hudsona, koji je odsutno gledao

sobu punu ljudi kao da je tiha i prazna.

Izgubljen si u svemiru, Leo?

Hudsonove oči na trenutak pogledaju predsjednika, a zatim on

klimne. Ispričavam se. Moja ruţna navika, isključivanje na

zabavama.

Kladim se da praviš planove za novo naselje na Mjesecu.

505

Hudson se suho nasmiješi. Zapravo, razmišljao sam o Marsu.

Znači, kolonija Jersey nije kraj.

Nikada neće biti kraja, samo počeci drugih početaka.

Kongres će poslušati raspoloţenje drţave i izglasati sredstva za

širenje kolonije. Ali baza na Marsu? Govoriš o golemom novcu.

Ako mi to ne učinimo sada, sljedeća generacija hoće.

Imaš ime za projekt?

Hudson zavrti glavom.

Nisam mislio o tome.

Ĉesto sam se pitao, reče predsjednik, gdje si smislio ime kolonija

Jersey.

Niste pogodili?

Postoji drţava New Jersey, otok Jersey kraj francuske obale,

dţemperi Jersey...

To je i vrsta krava.

Što?

Dječja pjesmica, Hej, nananina, mačka i violina, krava skoči

iznad mjeseca.

Predsjednik na trenutak pogleda blijedo, a zatim se nasmije. Kad

se smirio, reče Boţe, evo ti ironije. Ĉovjekovo najveće dostignuće

nazvano je prema kravi Majke guske.

Stvarno je izuzetna, reče Jessie.

Da, veličanstvena, sloţi se Pitt.

Nikada ti ne dosadi gledati je.

Gledali su fascinirano La Doradu, koja je stajala u središnjoj sali

Istočne zgrade Washingtonske nacionalne galerije. Zlatno tijelo i

polirana smaragdna glava sijali su pod sunčevim zrakama koje su

506

dopirale kroz stakleni krov. Učinak je bio spektakularan. Njen

nepoznati indijanski kipar prikazao ju je u svoj ljepoti i

gracioznosti. Stajala je u opuštenom stavu, s jednom nogom

ispred druge, ruku lagano povijenih u laktovima, šaka otvorenih

prema van.

Njeno postolje od kvarca stajalo je na pet stopa visokom čvrstom

bloku od brazilskoga ruţinog drva. Nedostajuće srce zamijenjeno

je srcem napravljenim od grimiznog stakla koje je gotovo

odgovaralo sjaju originalnog rubina.

Redovi ljudi u čudu su gledali zapanjujući prizor. Red se pruţao

izvan galerije, gotovo četvrt milje. La Dorada je nadmašila i

interes za artefakte Kralja Tuta.

Svi duţnosnici u glavnom gradu pojavili su se kako bi odali

počast. Predsjednik i njegova ţena ispratili su Hildu Kronberg

LeBaron na predotvaranje. Sjedila je u kolicima, zadovoljna stara

dama sjajnih očiju koje su se smiješile dok je predsjednik odavao

počast dvojici ljudi iz njene prošlosti u kratkom govoru. Kad ju je

podigao iz kolica kako bi dodirnula kip, svi u zgradi su plakali.

Ĉudno, promrmlja Jessie, kad pomisliš kako je sve počelo

stradavanjem Kiklopa, a završilo na olupini Mainea.

Samo za nas, reče Pitt odsutno. Za nju je to počelo prije četiri

stotine godina u brazilskoj dţungli.

Teško je zamisliti da je takva ljepota uzrokovala toliko smrti.

Nije je slušao, i nije odgovorio.

Ona ga radoznalo pogleda. Zurio je u kip, izgubljen u drugom

vremenu, drugom mjestu.

Što je vrjednije blago, slađi je uţitak, reče ona.

On se okrene i pogleda je, vrativši se u sadašnjost. Ĉarolija je

razbijena. Ţao mi je, reče on.

Jessie se morala nasmiješiti. Kada ćeš pokušati?

507

Pokušati?

Pronaći La Doradin Izgubljeni grad?

Nema potrebe za ţurbom, odgovori Pitt, nasmiješivši se iznenada.

Neće on nikamo otići.