49

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Uvod

U recentnim raspravama o socijal-nom, ekonomskom i politikom razvoju suvremenih demokratskih drutava ci-

vilno je drutvo nezaobilazna tema. Zna-ajan broj autora istie upravo organiza-cije civilnoga drutva kao vaan element podizanja kvalitete socijalnih, ekonom-

Berto alajFakultet politikih znanosti,Sveuilite u Zagrebu

Izvorni znanstveni radPrimljeno: srpanj 2011.

CIVILNO DRUTVO I DEMOKRACIJA: TO BI

TOCQUEVILLE I PUTNAM VIDJELI U HRVATSKOJ?

Saetak U suvremenim politolokim raspravama o ulozi civilnog drutva u promoviranju demokracije mogue je prepoznati nekoliko mehanizama preko kojih civilno drutvo i nje-govi glavni akteri, nevladine organizacije, utjeu na djelotvornost i kvalitetu demokratskih politikih sustava. Prvi dio rada fokusirat e se na eksplikaciju tih mehanizama, a potom e u drugom dijelu posebna pozornost biti posveena jednom od tih mehanizama. Prema au-torima koji istiu vanost tog mehanizma, nevladine organizacije predstavljaju svojevrsne kole demokracije u kojima lanovi stjeu znanja, sposobnosti i stavove potrebne za infor-mirano i odgovorno sudjelovanje u demokratskim politikim procesima. Od suvremenih politologa tu funkciju u svojim radovima posebice istie poznati ameriki politolog Robert Putnam, pri emu se njegova promiljanja uvelike temelje na uvidima o vanosti civilnog drutva za demokraciju koje je jo sredinom 19. stoljea iznio francuski politiki teoretiar Alexis de Tocqueville. U kojoj mjeri Tocquevilleovi i Putnamovi uvidi vrijede i za suvreme-nu Hrvatsku? U treem i etvrtom dijelu rada, koritenjem podataka prikupljenih u okviru znanstvenoistraivakog projekta Fakulteta politikih znanosti provedenog 2007. godine, propitat e se koliko teze o pozitivnom utjecaju lanstva u nevladinim organizacijama na generiranje demokratske politike kulture vrijede i u sluaju Hrvatske.*

Kljune rijei civilno drutvo, demokracija, lanstvo u udrugama, politika kultura, ci-vilno drutvo u Hrvatskoj

* Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenog projekta Hrvatska u regionalnom okruenju provedenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta RH.

50

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

skih i politikih procesa. Brojni su nai-ni na koje civilno drutvo, to jest udru-ge pridonose razvoju, pa se tako navodi kako one promoviraju slobodu udrui-vanja, provode kritiki nadzor nad funk-cioniranjem vlasti, osiguravaju dodat-ni prostor za promoviranje i zastupanje odreenih interesa, pridonose kvalitet-nijem javnom diskursu o zajednikim problemima, sudjeluju u kvalitetnijem formuliranju i implementiranju javnih politika itd. Ipak, moda je najee isti-cani doprinos udruga njihov utjecaj na kvalitetu funkcioniranja demokratskih politikih sustava. Na tragu promiljanja Alexisa de Tocquevillea, francuskoga po-litikog teoretiara iz 19. stoljea, koji je, prouavajui funkcioniranje demokraci-je u Sjedinjenim Amerikim Dravama, pokazao kako udruge pozitivno prido-nose razvoju stabilne i uinkovite demo-kracije, i suvremeni teoretiari istiu tu funkciju udruga kao izrazito vanu. Ta teorijska promiljanja i teze o doprinosu udruga demokraciji u posljednja se dva desetljea sve vie propituju i na empi-rijskoj razini, pa smo tako svjedoci sve veeg broja istraivanja koja pokuavaju ustanoviti u kojoj mjeri stvarnost odgo-vara vizijama i oekivanjima, odnosno uspijevaju li udruge svojim djelovanjem zaista pridonositi razvoju demokracije. Prethodna konstatacija o sve veem bro-ju istraivanja u puno se manjoj mjeri, naalost, odnosi na Hrvatsku.1 U Hrvat-

1 Pritom meutim treba napomenuti kako po-stoje i vrijedne iznimke, pa tako svakako tre-ba istaknuti radove Gojka Beovana i Sinie Zrinaka (primjerice Beovan, 2004; Beo-van i Zrinak, 2008) koji se mogu smatrati zaetnicima empirijskih istraivanja civilnog drutva u Hrvatskoj. Njihova metodologija drugaija je od one koja e biti koritena u ovom radu, te stoga njihovi radovi nee biti detaljnije tematizirani.

skoj djeluje relativno velik broj udruga koje provode itav niz programa i pro-jekata putem kojih ele ojaati demokra-ciju, no istodobno ne postoji sustavna znanstveno-struna analiza djelovanja udruga i djelotvornosti projekata i pro-grama koje one provode. U nedostatku takvih istraivanja gotovo je nemogue vrednovati djelovanje udruga na pod-ruju promoviranja demokracije. Tek nam istraivanja omoguuju da se anali-za stanja u civilnom drutvu pomakne iz sfere intuitivnih ocjena i generaliziranja na temelju osobnih iskustava prema za-kljucima utemeljenima na konkretnim indikatorima.

Stoga je glavni cilj ovoga rada propi-tati u kojoj mjeri nairoko rasprostranje-na teza o pozitivnom utjecaju civilnog drutva na razvoj demokracije vrijedi za Hrvatsku. S ciljem da se pokua od-govoriti na to pitanje rad je strukturiran u nekoliko dijelova. U prvom i drugom dijelu tematiziraju se, pregledom naj-vanije teorijske i empirijske literature iz tog podruja, funkcije civilnog dru-tva u suvremenim demokratskim dru-tvima, odnosno naini na koje civilno drutvo pridonosi kvalitetnijem razvo-ju i funkcioniranju demokracije. Pritom se, s obzirom na ciljeve rada, kao poseb-no zanimljivo istie vienje prema ko-jemu udruge predstavljaju svojevrsne kole demokracije u kojima se ui de-mokratska politika kultura. Upravo je ta, socijalizacijsko-edukativna funkcija civilnog drutva polazna osnova za em-pirijsku analizu. Tako se u empirijskom dijelu rada nastoji utvrditi postoji li u Hrvatskoj, u teorijskim radovima toliko isticana, veza izmeu lanstva u udruga-ma i pojedinih dimenzija demokratske politike kulture. Trei dio sadri opis izvora podataka i naina operacionali-zacije varijabli, a etvrti prikaz rezulta-

51

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

ta i njihovu interpretaciju, kao i naznaku smjerova buduih istraivanja o civil-nom drutvu u Hrvatskoj.

Funkcije civilnog drutva

to uope razumijevamo pod ci-vilnim drutvom? U posljednjih 10 do 15 godina objavljen je itav niz znaaj-nih i poticajnih radova o civilnom dru-tvu (primjerice Gellner, 1993; Perez Diaz, 1993; Seligman, 1995; Gutmann, 1998; Janoski, 1998; Kean, 1998; Rosen-blum, 1998; Ehrenberg, 1999; Warren, 2001; Baker, 2002; Fung, 2003; Edwards, 2004; JobertKohler-Koch, 2008; Wri-ght, 2011). Ti radovi nee ovdje biti de-taljno analizirani, no potrebno je ukazati na dominantno suvremeno razumijeva-nje koncepta civilnoga drutva. To razu-mijevanje povezano je s razlikovanjem pojmova graanskoga i civilnoga dru-tva. Prema Reese-Schferu (2004), izraz graansko drutvo upotrebljava se u du-alnoj koncepciji koja razlikuje dravu i graansko drutvo u koje je ukljueno i trite, dok se izrazom civilno drutvo radi dodatno diferenciranje, pa se govo-ri o trojnoj koncepciji koja obuhvaa dr-avu, trite i civilno drutvo. On smatra kako civilno drutvo opisuje sve ono to se u drutvenoj interakciji moe smatra-ti nedravnim i neprivrednim. Civilno drutvo postoji svagdje gdje postoje po-sredniki organizacijski oblici izmeu, odnosno pokraj drave i privrede (68). Ta je definicija, kao to kae i Reese--Schfer, na tragu Habermasova razumi-jevanja civilnoga drutva iz knjige Fak-tizitt und Geltung (1992), gdje Haber-mas navodi kako ono to se danas zove civilno drutvo vie, naime, ne ukljuu-je privatnopravno konstituiranu ekono-miju, kojom se upravljalo preko trita rada, kapitala i robe, kao to je to jo bilo kod Marxa i u marksizmu. Institucional-

nu jezgru civilnog drutva ine, tovie, ona nedravna i neprivredna udruenja i asocijacije na dobrovoljnoj osnovi koje ukotvljuju komunikacijske strukture javnosti u drutvenim komponentama svijeta ivota. Civilno se drutvo sasto-ji od onih vie-manje spontano nasta-lih udruenja, organizacija i pokreta koji preuzimaju odjek to ga problematina drutvena stanja nalaze u privatnim i-votnim podrujima, kondenziraju ga i s pojaanim naglaskom prosljeuju poli-tikoj javnosti. Jezgru civilnog drutva ini sustav udruenja (442).2 U veini suvremenih rasprava o civilnom dru-tvu rije je dakle o razumijevanju prema kojem je iz podruja civilnoga drutva iskljuena drava, ali i ekonomija s tri-tem, i u kojem se ono reducira na do-brovoljne, i od drave autonomne, udru-ge graana i nove drutvene pokrete.3

Na koje naine tako shvaeno civilno drutvo utjee na funkcioniranje demo-kracije? Tematiziranje odnosa izmeu razliitih tipova dobrovoljnoga udrui-

2 Citirano prema: Reese-Schfer, 2004: 69. 3 Tome treba dodati kako je dominantan stav

teoretiara da se iz podruja civilnoga dru-tva takoer iskljuuju i intimni odnosi koji ukljuuju odnose u obitelji i odnose s prija-teljima. Prema Warrenu (2001: 57), to je is-kljuivanje opravdano jer je rije o privatnim odnosima ispod razine zajednikoga kolek-tivnog djelovanja. Kenneth Newton (2001) smatra pak da sve sfere suvremenih druta-va drava, trite, civilno drutvo i obitelj podrazumijevaju kolektivno djelovanje, ali da se civilno drutvo razlikuje od ostalih oblika po tome to je ono jedina sfera u kojoj je djelovanje istovremeno dobrovoljno i ko-lektivno. Obitelj u kojoj smo roeni, trite na kojemu moramo zaraivati za ivot i dra-va, kako god se zvala, podruja su na kojima nae djelovanje nije dobrovoljno i stoga su, po Newtonu, iskljuena iz civilnog drutva.

52

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

vanja i funkcioniranja politike zajedni-ce moe se pratiti jo od radova Platona i Aristotela pa sve do velikog broja su-vremenih rasprava koje se pojavljuju po-etkom 21. stoljea.4 Ipak, moe se rei kako je Alexis de Tocqueville prvi poli-tiki teoretiar koji je sustavno opisivao kako funkcioniranje demokratske vlasti u velikoj mjeri ovisi o navici zajedni-koga djelovanja graana. U svojoj knjizi O demokraciji u Americi (1968. [1835]) Tocqueville pokazuje kako je navika za-jednikoga djelovanja kultivirana posto-janjem velikog broja udruga u kojima dominiraju horizontalni odnosi udrui-vanja. Udruge, prema Tocquevilleu, soci-jaliziraju i educiraju pojedince promovi-rajui graansku osvijetenost i navodei ih da uske, sebine interese zamijene pravilno shvaenim interesima, to jest da na svoje interese gledaju kroz prizmu zajednikoga dobra. Tako na jednome mjestu navodi kako u svojim politikim udruenjima Amerikanci razliitih raz-miljanja i godina stjeu opi stav prema udrugama i privikavaju se na njih. Tamo se susreu u znaajnom broju, tamo ras-pravljaju, sluaju jedni druge i razvijaju motivaciju prema razliitim pothvatima. Nakon toga ta svoja iskustva transferira-ju u civilni ivot (1968: 30).

Tocqueville smatra, a to e od njega preuzeti niz suvremenih politologa, po-sebice Robert Putnam, kako e sposob-nosti i stavovi steeni tijekom djelovanja u aktivnostima udruga civilnog drutva nadii svoje mjesto nastanka i pridonije-ti razvoju demokratske politike kulture na dva naina. Prvo, udruge su brana od osjeaja izolacije i bespomonosti koji

4 Vrlo dobar povijesni pregled tematiziranja odnosa izmeu civilnoga drutva i demokra-cije dao je Mark Warren u svojoj knjizi De-mocracy and Association (2001).

proima znatan dio stanovnitva, i, dru-go, udruge su brana od paternalistiki i autoritarno usmjerene dravne vlasti.

Takve Tocquevilleove teze o vanosti civilnog drutva za funkcioniranje de-mokracije bit e polazna osnova brojnim kasnijim politolokim radovima i istra-ivanjima, no vjerojatno je najpoznatiji tokvilovac meu suvremenim autori-ma ameriki politolog Robert Putnam. Upravo e njegovi radovi o socijalnom kapitalu biti jedan od glavnih poticaja za obnovu rasprave o civilnom drutvu koja zapoinje 1990-ih.5

Koncept socijalnog kapitala Put-nam je u suvremena politoloka istrai-vanja uveo knjigama Making Democra-cy Work (1993) i Bowling Alone (2000). On pod socijalnim kapitalom razumije-va karakteristike drutvene organizaci-je, poput povjerenja, normi i mrea koje mogu poboljati uinkovitost drutva olakavanjem koordiniranog djelova-nja (1993: 167). Konceptom socijalno-ga kapitala eli se izraziti ideja da posto-je karakteristike zajednice koje proizla-ze iz kvalitete odnosa meu ljudima, a koje mogu djelovati poput kapitala. Ako su one rasprostranjene u zajednici u ko-joj ivimo, omoguuju nam da budemo produktivniji na itavom nizu podru-ja. U teoriji socijalnoga kapitala civil-no drutvo ima posebno vanu ulogu jer je ono, prema Putnamu, ali i prema velikom broju drugih autora, najvaniji izvor, mjesto roenja socijalnoga kapi-tala. Prema Putnamu, udruge kod svo-jih lanova potiu razvoj navika surad-nje, solidarnosti i usmjerenosti na javno

5 Drugi je glavni poticaj, prema Reese-Schfe-ru (2004), percipiranje civilnog drutva kao tree snage koja, uz dravu i trite, treba su-djelovati u upravljanju drutvenim, ekonom-skim i politikim razvojem.

53

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

dobro (1993: 89). Njegova ga istraiva-nja navode na zakljuak kako je lanstvo u udrugama civilnoga drutva koje la-novima osigurava svakodnevnu, licem u lice, interakciju s drugim lanovima kljuno za razvoj socijalnoga kapitala.

Prema Putnamovu miljenju, nije da-kle vaan sam sadraj djelovanja udruga, to jest pitanje jesu li one u svom djelo-vanju vie ili manje orijentirane na po-litike probleme i procese, nego to pri-hvaaju li u svom djelovanju naelo horizontalnosti odnosa meu lanovi-ma. Dapae, Putnam postavlja tezu kako se horizontalnost odnosa, neposredna interakcija i sposobnost da se nadiu supkulturne podjele mogu lake ostva-riti u nepolitikim udruenjima jer su politiki usmjerena udruenja najee i stvorena na temelju rascjepa u odre-enom drutvu. Uz tu distinkciju Put-nam, kao izrazito pozitivna, istie udru-enja koja u svom djelovanju presijecaju crte drutvenih podjela u nekoj zajedni-ci. Osnovna je njegova ideja da e spo-sobnosti i stavovi, kao to su tolerancija i povjerenje, steeni tijekom sudjelovanja u aktivnostima udruga civilnoga dru-tva nadii samo mjesto nastanka i po-stati znaajan element demokratske po-litike kulture ukupne zajednice.

Razumijevanje udruga koje omogu-avaju generiranje socijalnog kapitala Putnam je pojasnio u knjizi Bowling Alo-ne. Na primjeru SAD-a pokazao je kako je upravo erozija lanstva u udrugama jedan od glavnih uzroka smanjenja so-cijalnog kapitala. Istodobno priznaje da su stari oblici graanskog organiziranja zamijenjeni novim tipom organizacija, kao to su udruge umirovljenika, koje u SAD-u imaju vie od 30 milijuna la-nova. Putnam smatra da taj tip udruga, koje naziva tercijarnim udrugama, zbog velikog broja lanova ima veliku poli-

tiku vanost, no da se u pitanju dru-tvenog povezivanja svojih lanova bitno razlikuje od klasinih udruga koje nazi-va sekundarnim udrugama.6 lanstvo u

6 Putnam navodi kako je razlikovanje sekun-darnih i tercijarnih udruga preuzeo od Amy Gutmann. No ona u svojoj knjizi Freedom of Association (1998) navodi kako je distinkci-ju izmeu primarnih, sekundarnih i terci-jarnih udruenja prvi izveo Charles Cooley u svojoj knjizi Human Nature and Social Or-der (1964). U primarne oblike udruivanja Cooley ubraja obitelj i prijatelje, a u tercijar-na udruenja ubraja interesne grupe, koje se od sekundarnih udruenja razlikuju po tome to se pripadnici tih udruenja meusobno vrlo slabo poznaju i to, osim konkretnog ci-lja koji slijede, imaju vrlo malo drugih zajed-nikih osobina. Razlikovanjem tih tipova ba-vili su se i Claus Offe i Susanne Fuchs (2002), koji smatraju da se distinkcija izmeu razlii-tih tipova udruenja moe izvesti na temelju kombinacije dvaju kriterija. Prvi kriterij od-nosi se na ciljeve udruivanja, to jest na pi-tanje jesu li ciljevi vrsto zadani ili se relativ-no lako mogu mijenjati, a drugi je povezan s lanstvom, to jest s pitanjem je li ono rigidno zadano ili se lako stjee i gubi. Kod primar-nih udruenja, a kao tipian primjer navode obiteljske odnose, lanstvo je rigidno zadano, ono je primordijalno i automatski iskljuu-je sve strance. Taj tip udruenja ima vrlo di-fuzne, sveobuhvatne ciljeve. Nasuprot tome, tercijarna udruenja, a kao primjere navode poduzea i politike stranke, imaju vrsto za-dane ciljeve ostvarenje profita ili osvajanje vlasti no lanstvo u njima lako se stjee i gubi. Kod tercijarnih udruenja lanstvo ovi-si o spremnosti i sposobnosti da se pridone-se glavnom cilju zbog kojega je organizacija uspostavljena, pri emu je aktivnost lanova udruenja ograniena funkcijom udruenja i hijerarhijskom kontrolom. Izmeu tih dvaju tipova nalaze se sekundarna ili civilna udru-enja kod kojih ciljevi nisu tako openiti kao kod primarnih, ali ni tako konkretni kao kod tercijarnih udruenja. Taj tip udruenja ne

54

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

tercijarnim udrugama najee se svodi na plaanje lanarine i povremeno ita-nje glasnika udruge, pri emu vrlo velik broj lanova ne poznaje niti jednog dru-gog lana udruge. Za razliku od sekun-darnih udruga, u kojima postoji goto-vo svakodnevna neposredna interakcija lanova, tercijarne udruge nisu toliko prikladne za generiranje socijalnog ka-pitala jer su njihovi lanovi poveza-ni zajednikim simbolima, zajednikim voama i, moda, zajednikim ideali-ma, ali nisu povezani jedni s drugima! (2000: 71).7

Ta distinkcija povezana je s jo jed-nom razlikom onom izmeu unutar-njih i vanjskih uinaka udruivanja. Nju

tei ostvarenju profita ni institucionalizira-nju politike moi, nego svoje ciljeve nastoji postii djelovanjem na razliitim podruji-ma, pri emu se ciljevi koji su u temelju aktiv-nosti odreuju na temelju interakcije lano-va. Prema tim autorima, rasprava o utjecaju civilnog drutva na razvoj demokracije treba se usredotoiti na ta sekundarna udruenja, jer kod civilnih udruga ne postoje unaprijed zadani ciljevi kao kod tercijarnih organizacija ni unaprijed definirana mogunost lanstva koja je karakteristina za obitelj (196). Upra-vo ta dvostruka odsutnost zadanosti, sma-traju Offe i Fuchs, omoguava sekundarnim udruenjima da budu initelji razvoja politi-ke kulture i socijalnog kapitala.

7 Theda Skocpol u svom radu From Member-ship to Advocacy (2002) navodi kako je jaa-nje tercijarnih udruga na raun sekundarnih, to jest na raun klasinoga civilnog drutva, jedna od najvanijih promjena u razvoju ci-vilnog drutva u posljednjih nekoliko deset-ljea. Ta je promjena gotovo kao univerzalan trend prisutna u etabliranim demokracijama. Prema Skocpol, tercijarne organizacije karak-terizira postojanje centraliziranoga plaenog vodstva, esta hijerarhijska i nedemokratska struktura, a podrka lanstva oituje se doni-ranjem novca, a ne doniranjem vremena.

spominje i Putnam (2000), a podrobno je razrauje Kenneth Newton (2001). Pod unutarnjim uincima razumijeva-ju se utjecaji udruga na svoje lanove, to jest socijalizacijsko-edukacijski uin-ci. Pod vanjskim uincima razumijeva se uloga udruga u povezivanju graana s institucijama politikog sustava. Kod vanjskih uinaka rije je o posredova-nju izmeu pojedinaca i drave tako da se graanima olakava pristup procesi-ma utjecaja na donoenje politikih od-luka.8 Newton smatra kako smo u su-vremenim uvjetima svjedoci sve veeg broja udruga koje imaju snane vanjske i slabe unutarnje uinke. To su udruge koje slabo aktiviraju svoje lanove, osim to prikupljaju lanarinu. Navodi kako postoje dva temeljna tipa tih udruga sa slabim unutarnjim i snanim vanjskim uincima. U prvi tip graani se ulanju-ju jer time osiguravaju odreene usluge i koristi, a kao primjer moe se navesti automobilski klub. Taj tip udruga ima velik broj lanova, koji su meutim go-tovo potpuno neaktivni te koji su se u udrugu ulanili kako bi osigurali odre-ene koristi. Unutar udruge interper-sonalni odnosi lanova vrlo su slabi, no velik broj lanova i znaajna financijska sredstva ine te udruge potencijalno vrlo monim interesnim grupama koje mogu utjecati na oblikovanje odreene javne politike. to se tie drugog tipa, graani se ne ulanjuju zato to zauzvrat oekuju neke koristi, nego zbog simbolikih raz-loga, kako bi izrazili identifikaciju s ci-

8 Tu ulogu udruga pregnantno je opisala Amy Gutmann, koja tvrdi kako bez udruga koje su spremne i sposobne zastupati i iznositi naa miljenja i vrijednosti imamo, ako ni-smo bogati ili slavni, vrlo ogranienu mo-gunost da izrazimo svoje miljenje i da nas drugi ljudi uju, te da utjeemo na politiki proces (1998: 3).

55

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

ljevima udruge. Oni ne ele biti aktivni i susretati se s drugim lanovima udru-ge, nego plaanjem lanarine ine odre-enu simboliku gestu. Te udruge sa sla-bim unutarnjim uincima nemaju, po Newtonu, bitnu ulogu u razvoju politi-ke kulture pojedinaca jer ne potiu raz-voj neposrednog povezivanja, no mogu imati vanu ulogu u poboljanju kvali-tete demokratske performanse tako to zastupaju odreene interese koji bi bez njih ostali marginalizirani.

Michael Foley i Bob Edwards (1998) takoer koriste to razlikovanje i navode kako se u suvremenim raspravama o ci-vilnom drutvu mogu razlikovati rado-vi koji se fokusiraju na unutarnje uin-ke, to nazivaju Civilno drutvo I (Civil Society I), od radova koji se fokusiraju na vanjske uinke, koje nazivaju Civilno drutvo II (Civil Society II).

Suvremene rasprave o civilnom dru-tvu i ulozi udruga u promoviranju i razvoju demokracije ne zaustavljaju se, naravno, na razlikovanju tih dviju funk-cija. Tako Archon Fung u svom radu Associations and Democracy (2003) na-braja est naina na koje udruge mogu pridonositi kvalitetnom funkcioniranju demokracije. I on smatra najvanijom, i u literaturi najvie tematiziranom, soci-jalizacijsko-edukativnu funkciju. Druga funkcija, na koju se obino fokusiraju li-beralni teoretiari, sastoji se u tome to su udruge samim svojim postojanjem dobro po sebi, to jest one su izraz slo-bode udruivanja koja je jedan od sre-dinjih elemenata individualne slobode. Prema toj interpretaciji, bez obzira na to hoe li odreena udruga doivjeti uspjeh ili neuspjeh u svom radu, vrijedno je samo iskustvo osnivanja i djelovanja u udruzi. Drugim rijeima, bez obzira na sadraje kojima se udruge bave, sloboda udruivanja vrijednost je po sebi i pred-

stavlja temelj demokracije. Trea funkci-ja udruga sastoji se od kontrole i nadzo-ra vlasti. Suprotstavljanje autoritarnoj i antidemokratskoj vlasti u nedemokrat-skim sustavima klasian je primjer te funkcije. No i u demokracijama udru-ge slue kao osigurai protiv zloupo-trebe vlasti, i to najee, prema Fungu, tako to od vlasti i dravnih slubenika zahtijevaju visok stupanj transparentno-sti. Sljedea je funkcija udruga da budu dodatni kanali kojima se mogu pobolj-ati naini na koje su odreeni interesi zastupljeni i predstavljeni zakonodavci-ma. Fung tvrdi kako zastupanje intere-sa putem udruga moe biti sadrajnije i informacijama bogatije od klasinih na-ina zastupanja odreenih interesa, kao to je glasovanje. Peta je funkcija udruga, koju Fung najdosljednije opisanu prona-lazi u radovima Jrgena Habermasa, su-djelovanje u promoviranju ideala deli-berativne demokracije. Udruge civilnog drutva pomau da se konstituira pro-stor koji se moe nazvati javnom sferom u kojoj se odvijaju procesi komunikacije i deliberacije, koji bi trebali iskljuivati svaki oblik prisile i uvaavati samo sna-gu argumenata.

Fung misli kako svih pet funkcija koje je opisao ima zajedniki element, a to je da ne pretpostavljaju neku bitnu transformaciju organizacije suvremene drave. Kod svih se funkcija radi o tome da udruge mogu poboljati kvalitetu in-puta u demokratski politiki proces. Po-sljednja, esta funkcija povezana je s mo-gunou da udruge preuzmu izravniju ulogu u formuliranju i implementiranju javnih politika. Kao autora koji zagova-ra tu funkciju Fung navodi Paula Hirsta (1994) i njegovu ideju asocijativne de-mokracije. Hirstova je temeljna teza da podruja drave i trita moraju biti re-strukturirana tako da se udrugama dade

56

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

vea uloga u politikome i ekonomskom upravljanju. Time bi se smanjio demo-kratski deficit koji postoji na output stra-ni upravljanja, kao to su slabosti u rje-avanju javnih problema i sl. Sline teze zastupaju i Joshua Cohen i Joel Rogers (1995), koji udruge takoer promatraju kao alternativne kanale upravljanja. Za razliku od Putnama oni smatraju da je s demokratskoga gledita samo lanstvo u udrugama trivijalno ako udruge ne dobiju mogunost aktivnijeg sudjelova-nja u donoenju vanih politikih i eko-nomskih odluka.9

Civilno drutvo kao kola demokracije

Iz ranije navedenog oito je kako ve-ina suvremenih teoretiara i dalje na-vodi socijalizacijsko-edukacijsku funk-ciju civilnoga drutva, onu koju je prvi sustavno elaborirao Tocqueville, kao vrlo vanu. U kojoj mjeri aktualno sta-nje u suvremenim demokratskim po-recima odgovara takvim normativnim ocjenama?

Prvu sustavnu provjeru Tocqueville-ovih teza proveli su ameriki politolozi

9 Postoje, naravno, i drugaije klasifikacije, ali su prilino sline. Tako Goran Hyden (1997) navodi osam glavnih funkcija udruga civil-nog drutva: ograniavaju mo drave jav-nim nadzorom vlasti, stimuliraju politiku participaciju graana, potiu razvoj odree-nih demokratskih stavova kao to su tole-rancija i spremnost na kompromis, omogu-avaju prostor za artikuliranje, agregiranje i reprezentiranje interesa izvan politikih stra-naka, ublaavaju konflikte stvaranjem vie-struke pripadnosti, omoguavaju regrutaciju novih politikih voa, potiu reforme posto-jeih demokratskih institucija i procedura te omoguavaju irenje informacija o politi-kim dogaanjima.

Gabriel Almond i Sydney Verba u svo-joj knjizi Civilna kultura (2000. [1963]) u kojoj su na temelju komparativne ana-lize pet drava pokazali kako funkcioni-ranje demokracije u velikoj mjeri ovi-si o postojanju demokratske politike kulture, to jest o rasprostranjenosti po-sebnog tipa orijentacija prema politici meu graanima. Glavni rezultati nji-hova istraivanja pregnantno su izraeni u sljedeim reenicama: Dravnici koji pokuavaju stvoriti politiku demokra-ciju vrlo esto se usredotouju na stva-ranje formalnog skupa institucija vlasti i na pisanje ustava. No razvoj stabilne i djelotvorne demokratske vlasti ne ovisi o ustroju vlasti i politike; on ovisi o ori-jentaciji ljudi prema politikom procesu o politikoj kulturi. Ako politika kul-tura ne moe podrati demokratski su-stav, mrave su anse za uspjeh tog su-stava (2000: 365). U nastojanjima da analiziraju initelje politike socijaliza-cije koji utjeu na razvoj politike kultu-re Almond i Verba fokusirali su se i na civilno drutvo. Zanimalo ih je ima li lanstvo u dobrovoljnim organizacijama pozitivan utjecaj na razvoj demokratske politike kulture. Glavni je njihov nalaz da udruge civilnoga drutva imaju zna-ajnu ulogu u izgradnji demokratske po-litike kulture. Najprije su pokazali kako je lanstvo u udrugama vano jer e se pojedinac koji pripada nekoj organiza-ciji, u usporedbi s onim koji ne pripada nijednoj, osjeati kompetentnijim utje-cati na vlast (2000: 230). Nakon toga fo-kusirali su se na jo nekoliko dimenzija lanstva u udrugama. Tako su ustanovi-li da udruge koje se u svojem djelovanju usredotouju na politike sadraje ima-ju snaniji utjecaj na razvoj demokratske politike kulture od organizacija formi-ranih oko nekih nepolitikih sadraja. Ipak, i nepolitike organizacije imaju

57

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

vanu socijalizacijsku funkciju, pa tako njihovi podaci pokazuju kako organi-zacijsko lanstvo, ak i ako je eksplicit-no nepolitiko, poveava vjerojatnost da e pojedinac imati osjeaj sposobnosti participacije u politici i da e doista i su-djelovati u politikim diskusijama. lan, za razliku od ne-lana, blie je onom to smo nazvali demokratskim graaninom (2000: 232). Druga dimenzija koja ih za-nima jest razlika izmeu aktivnoga i pa-sivnoga lanstva u udrugama, pri emu su ustanovili kako aktivno lanstvo u organizaciji ima vei utjecaj na politi-ku kompetentnost od pasivnog lanstva (2000: 239). Posljednja dimenzija koju smatraju vanom jest pitanje viestruko-ga lanstva, pri emu zakljuuju kako se viestruki lanovi razlikuju u politikoj kompetentnosti od lanova jedne orga-nizacije otprilike jednako, ako ne i vie, kao to se lanovi jedne organizacije raz-likuju od ne-lanova (2000: 241).

Upravo se te dimenzije koje su dakle koristili ve Almond i Verba lanstvo u udrugama, sadraji djelovanja udruga, tip lanstva i viestruko lanstvo kori-ste i u veini suvremenih istraivanja o ulozi civilnog drutva u generiranju de-mokratske politike kulture.

Tako su, primjerice, Dag Wollebaek i Per Selle u svom radu Does Participati-on in Voluntary Associations Contribute to Social Capital? The Impact of Intensity, Scope, and Type (2002) odluili propitati vrijede li u Norvekoj teze o povezano-sti izmeu lanstva u udrugama i soci-jalnog kapitala. Socijalni kapital opera-cionalizirali su preko njegove kulturalne dimenzije, dakle socijalnog povjerenja. Nakon to su ustanovili da povezanost izmeu lanstva u udrugama i viih ra-zina socijalnog povjerenja vrijedi i u Norvekoj, dodatno su odluili analizi-rati utjecaj pojedinih elemenata lanstva

u udrugama, i to, kako navode u naslo-vu rada, utjecaj intenziteta, opsega i tipa lanstva. Pod intenzitetom razumijeva-ju razliku izmeu aktivnoga i pasivnog lanstva, pod opsegom utjecaj viestru-kog lanstva, a pod tipom razliku izme-u lanstva u politikim i nepolitikim udrugama.

Kod dimenzije tipa udruga u koje se graani ulanjuju nisu ustanovili bitnu razliku u razinama socijalnog povjerenja izmeu nepolitikih i politikih udruga, pri emu u posljednje svrstavaju politi-ke stranke i sindikate. Drugi vaan re-zultat njihova istraivanja odnosi se na razliku izmeu aktivnoga i pasivnog lanstva. Rezultati do kojih su doli Wol-lebaek i Selle pokazuju da u Norvekoj postoje vrlo male razlike izmeu aktiv-nih i pasivnih lanova u pitanju socijal-nog povjerenja. Na temelju toga zaklju-uju kako, makar to se tie Norveke, i pasivno lanstvo moe biti vaan izvor socijalnog kapitala.10 Moda se najva-niji rezultat njihova istraivanja odno-si na ulogu viestrukog lanstva. Njiho-vi podaci pokazuju kako je viestruko lanstvo u udrugama, neovisno o tome je li rije o aktivnom ili pasivnom dje-lovanju, najproduktivniji izvor socijal-nog povjerenja (2002: 46). Analiza po-kazuje da je viestruko lanstvo mnogo vaniji prediktor razina socijalnog po-vjerenja od intenziteta djelovanja, pa pa-

10 Utjecaj udruga i na pasivne lanove oni objanjavaju na dva naina. Prema prvome, udruge djeluju kao socijalni sustavi u kojima se socijalizacija dogaa ak i kada pojedinci ne komuniciraju s drugim lanovima. Prema drugome, koji slijedi razmiljanja Benedicta Andersona o nacijama kao zamiljenim za-jednicama, udruge treba promatrati kao svo-jevrsne zamiljene zajednice u kojima lanovi dijele osjeaj identifikacije s odreenim ci-ljem.

58

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

sivni lanovi s viestrukim lanstvom imaju vie razine socijalnog povjerenja od aktivnih koji su lanovi samo jedne udruge. Autori smatraju da postoje dva temeljna mehanizma kojima viestruko lanstvo ostvaruje te pozitivne utjecaje: prvo, viestruko lanstvo ini vjerojat-nijim susretanja ljudi iz razliitih dru-tvenih grupa, to umanjuje izglede za razvoj konflikta u nekoj zajednici; dru-go, rije je o kumulativnom uinku, od-nosno o injenici da viestruko lanstvo istodobno znai veu i iru interakciju.

Veina empirijskih istraivanja ulo-ge civilnoga drutva u razvoju politike kulture uglavnom se koristi slinom me-todologijom, a ona e, na poneto mo-dificiran nain, biti koritena i u ovom radu.

Izvori podataka i operacionalizacija varijabli

U kojoj mjeri Tocquevilleove i Put-namove teze vrijede i za Hrvatsku? U pokuaju odgovora na to pitanje propi-tat e se postojanje veze izmeu lanstva u udrugama i odreenih dimenzija poli-tike kulture.

Pritom e se kao izvor koristiti po-daci prikupljeni u anketnom istraiva-nju Izbori 2007.. Navedeno istraivanje provedeno je u sklopu znanstvenoistra-ivakog projekta Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu Izbori, stranke i parlament u Hrvatskoj 2000-2010. Te-renski dio istraivanja proveden je u studenome 2007. na reprezentativnom uzorku od 1081 punoljetnoga graani-na Hrvatske. Istraivanje je provedeno neposredno uoi parlamentarnih izbo-ra i glavni mu je cilj bio prikupiti podat-ke koji omoguavaju analizu izbornog ponaanja hrvatskih graana. Meutim budui da je upitnik sadravao i pitanje

o lanstvu u udrugama te pitanja o odre-enim dimenzijama politike kulture, neki od rezultata mogu se iskoristiti i u ovom radu.

Pitanje o lanstvu u nevladinim or-ganizacijama formulirano je na nain da je ispitanicima ponueno 13 vrsta nevla-dinih organizacija te se od njih trailo da se izjasne jesu li lanovi tih organizaci-ja. Navedene su ove organizacije: religij-ske ili crkvene organizacije, organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata, sindikati, organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima, or-ganizacije za ouvanje okolia, organiza-cije koje se bave obrazovnim, umjetni-kim ili kulturnim aktivnostima, enske grupe, organizacije koje se bave zdrav-stvom i pomoi oboljelima, humanitar-ne organizacije, profesionalna udrue-nja, organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava, sportsko-rekreacijske or-ganizacije i klubovi te organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemi-ma, a uz to je bila navedena i kategorija ostalih organizacija.11 Kao dodatna op-cija uz pitanje o lanstvu u svakoj od na-vedenih organizacija ispitanicima je po-nuena mogunost da se izjasne jesu li u toj organizaciji aktivni ili pasivni la-novi.12

11 Nedostatak je takvog naina mjerenja lan-stva u udrugama to to neki pojedinac moe istovremeno biti lan dviju udruga s istog podruja, primjerice dvaju profesionalnih udruenja, a da to istraivanjem nije zahva-eno kao viestruko lanstvo. Laura Morales (2002) napominje kako to znai da mi zapra-vo ne dobivamo ukupan broj udruga u koje su graani ukljueni, ve lanstvo u razlii-tim tipovima udruga, to znai da je mogue da podcjenjujemo ukupan broj udruga u ko-jima su graani lanovi.

12 Vidljivo je da se ovim pitanjem zahvaa samo lanstvo u formalnim, registriranim organi-

59

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Politika kultura, koja je komplek-san i viedimenzionalan koncept, bit e, s obzirom na pitanja u upitniku, opera-cionalizirana preko tri dimenzije: soci-jalnog povjerenja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju.13

U sluaju socijalnog povjerenja kori-tena je klasina mjera, odnosno pitanje koje glasi: Openito govorei, smatra-te li da se veini drugih ljudi moe vje-rovati ili drite da u odnosima s drugim ljudima treba biti oprezan?. Pritom su ponuena tri odgovora: veini ljudi se moe vjerovati, u odnosima s drugim ljudima treba biti oprezan i ne znam, nisam siguran. Klasina mjera socijal-nog povjerenja jest postotak ispitanika koji bira odgovor da se veini drugih lju-di moe vjerovati. Odgovori na to pita-nje govore nam o razinama socijalnoga, generaliziranog povjerenja, to jest o sta-vovima prema pouzdanosti drugih ljudi. Rasprave o generaliziranom socijalnom povjerenju i njegovu mjerenju (primje-rice Putnam, 2000; Rothstein, 2005; a-laj, 2007) pokazale su kako se dobiveni rezultati mogu interpretirati kao izraz aktualnih socijalnih iskustava ispitani-

zacijama, dok nam izmie sudjelovanje gra-ana u djelovanju neformalnih grupa, koje takoer mogu biti vaan izvor generiranja demokratske politike kulture. Neformalne grupe vrlo su brojne i velik broj pojedina-ca troi znatan dio svoga slobodnog vreme-na na neformalne oblike povezanosti i dru-enja. One su sveprisutne, no istodobno su i vrlo nestalne, promjenjive i amorfne, te ih je vrlo teko prouavati, to jest vrlo ih je teko obuhvatiti standardnim istraivakim pristu-pima.

13 Detaljno tematiziranje kompleksnosti i vie-dimenzionalnosti koncepta politike kulture moe se pronai u knjizi Politika kultura i demokracija (Vuji, 2001).

ka. Logino je pretpostaviti da stavovi ispitanika izraavaju aktualno socijalno iskustvo, a ne neku psihiku predispozi-ciju da se vjeruje ili ne vjeruje. Kada lju-di izjavljuju kako se veini drugih ljudi moe vjerovati, oni ne haluciniraju, nego zapravo govore o neemu to je izraz nji-hova iskustva. Druga je koritena di-menzija normativna potpora demokra-ciji. Ona je, prema Pippi Norris (1999), tip politikog povjerenja koje se ne od-nosi na zadovoljstvo aktualnim funkcio-niranjem demokracije, nego obuhva-a povjerenje u sama naela reima. U upitniku je koritena ova formulacija: Ponekad demokracija teko funkcioni-ra. Neki misle da su nam potrebni jaki voe koji e srediti stvari. Drugi misle da je demokracija najbolje rjeenje ak i kad stvari teko funkcioniraju. to vi o tome mislite?. Ponueni odgovori bili su: potrebni su jaki voe, demokracija je uvijek najbolja i ne znam, nisam sigu-ran. Za potrebe ovog rada primarno nas zanimaju graani koji iskazuju norma-tivnu potporu demokraciji, to jest sma-traju kako je demokracija, bez obzira na okolnosti, uvijek najbolja. Trea dimen-zija odnosi se na spremnost graana na politiko sudjelovanje, pri emu je kori-teno pitanje o spremnosti na izlazak na predstojee izbore. Od pet ponuenih odgovora o izlasku na izbore sigur-no neu, vjerojatno neu, vjerojatno hou, sigurno hou i ne znam za-nima nas postotak onih koji su sigurni da e izai na izbore.

Pritom treba napomenuti kako se ovakvim istraivakim dizajnom zahva-a samo jedan dio moguih istraivakih pitanja povezanih s civilnim drutvom i nevladinim organizacijama, njihovim djelovanjem i moguim utjecajem na demokraciju. Jedan mogui obuhvatni-ji istraivaki nacrt, koji moe posluiti

60

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

kao predloak za budue analize, prika-zan je u shemi 1.

Ovakav istraivaki dizajn ukljuuje niz istraivakih pitanja. Prvo je deskrip-tivno i glasi: u kojoj su mjeri graani uope lanovi nevladinih organizacija. S tim su povezana dodatna pitanja o lan-stvu koja se odnose na prirodu uklju-enosti graana, to jest je li ukljuenost dominantno aktivna ili pasivna, na tip udruga u koje se graani najee uklju-uju te na broj graana koji su istodobno ukljueni u vei broj udruga. Tome treba dodati i pitanje o samoj internoj organi-zaciji i djelovanju udruga. Sljedei skup pitanja tretira, uvjetno reeno, lanstvo u udrugama kao nezavisnu varijablu, pri emu se pokuava analizirati utjecaj koji civilno drutvo vri na demokraciju. Pri-tom se, na tragu onoga to je prikazano u teorijskom dijelu rada, utjecaj civilnog drutva na demokraciju moe analizira-ti kroz tri dimenzije. Preko prve analizi-ra se utjecaj civilnog drutva u procesu generiranja demokratske politike kul-ture, druga tematizira vanost civilnog drutva za agregiranje, artikuliranje i re-prezentiranje odreenih interesa, to jest njegovu vanost u poboljavanju kvali-tete javnog promiljanja na socijetalnoj

razini, a trea obuhvaa pitanje dopri-nosa civilnog drutva procesima dobrog upravljanja. Svaka od tih dimenzija moe sadravati niz daljnjih istraivakih pita-nja, pa se, primjerice, odnos izmeu ci-vilnog drutva i demokratske politike kulture moe pratiti kroz odnos izmeu lanstva u udrugama i pojedinih dimen-zija politike kulture, kao to su socijalno povjerenje, normativna potpora demo-kraciji i spremnost na politiku partici-paciju. S druge strane, lanstvo u udru-gama mogue je promatrati i kao zavisnu varijablu, te propitivati glavne odrednice lanstva. Istraivaka pitanja koja su ana-lizirana u ovoj studiji u shemi su nazna-ena isprekidanim crtama.

Rezultati i interpretacija podataka

Rezultati za navedena pitanja prika-zani su u tablicama 1, 2, 3 i 4. Iako nisu od primarnog interesa za ovaj rad, po-daci nude sliku stanja odreenih dimen-zija civilnog drutva i politike kulture u Hrvatskoj. U tablici 1 prikazani su rezul-tati koji govore o lanstvu u nevladinim organizacijama, pri emu brojevi u tabli-ci izraavaju postotak ispitanika koji su lanovi, odnosno aktivni lanovi nave-denih organizacija.

Shema 1. Civilno drutvo i demokracija: prijedlog istraivakog dizajna

INTERNA ORGANIZACIJA

UDRUGA

ODREDNICELANSTVA

LANSTVO U UDRUGAMA

1) POLITIKA KULTURA

NORMATIVNA POTPORA

DEMOKRACIJI

SOCIJALNO POVJERENJE

3) DOBRO UPRAVLJANJE

2) SOCIJETALNA RAZINA POLITIKA

PARTICIPACIJA

SADRAJ INTENZITET

OPSEG

61

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Podaci pokazuju da u Hrvatskoj do-minira lanstvo u crkvenim ili religij-skim organizacijama, sportsko-rekrea-cijskim organizacijama i klubovima te u sindikatima. Takvo stanje vrlo je slino situaciji u drugim demokratskim drava-ma (DekkerVan den Broek, 1998; Cur-tis BaerGrabb, 2001; Morales Geurts, 2007) gdje upravo te organizacije imaju najvei broj lanova. Specifinost je hr-vatskoga civilnog drutva relativno broj-no lanstvo u organizacijama branitelja ili stradalnika Domovinskog rata, to je, naravno, posljedica recentne hrvatske povijesti.

Podaci prikazani u tablici 1 mogu se organizirati na nain da se izrauna uku-pan postotak graana koji su u lanstvu bar jedne organizacije, to je vrlo esto koritena mjera u komparativnim istra-ivanjima lanstva u nevladinim organi-zacijama. Podaci pokazuju da je 48 posto

hrvatskih graana u lanstvu bar jedne nevladine organizacije. To je u odnosu na rezultate iz 2000. godine (alaj, 2007: 190-192) porast za pet posto. Ako se taj podatak uvrsti u komparativni okvir drugih europskih drava, onda recent-na istraivanja (MoralesGeurts, 2007) sugeriraju da se Hrvatska, s obzirom na lanstvo u udrugama, nalazi u sredi-ni ljestvice. Na vrhu su drave s izrazito visokim postotkom lanstva, kao to su Danska s 92 posto, vedska s 90 posto, Norveka s 88 posto i vicarska s 86 po-sto graana koji su u lanstvu bar jedne udruge. Pri dnu su Rusija s 25 te Rumunj-ska i Moldavija sa samo 20 posto graana koji su u lanstvu bar neke od nevladinih organizacija. Hrvatska, s 48 posto, u gru-pi je drava, zajedno sa Slovenijom, pa-njolskom i Portugalom, u kojima je oko polovina stanovnitva u lanstvu neke od udruga civilnoga drutva.

Tablica 1. lanstvo u nevladinim organizacijama

NEVLADINE ORGANIZACIJE LANOVI AKTIVNI LANOVI

Crkvene ili religijske organizacije 16 7Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi 15 6Sindikati 14 3Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata 9 4Profesionalna udruenja 8 4Humanitarne organizacije 8 3Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima 7 4

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima 5 2Organizacije za ouvanje okolia 4 2Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima 3 2Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima 3 1enske grupe 2 1Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava 2 1Ostale organizacije 7 4

62

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

Rezultati za socijalno povjerenje prikazani su u tablici 2; brojevi u tabli-ci izraavaju postotak ispitanika koji su odabrali svaki od ponuenih odgovora.

Ovi rezultati potvruju prethod-ne ocjene (tulhofer, 2004; alaj, 2007) kako je Hrvatska drava s izrazitom ni-skim razinama socijalnog povjerenja, pa tako samo 14 posto ispitanika iskazuje povjerenje u druge ljude.

Tablica 3 prikazuje postotak ispitani-ka koji su odabrali pojedine odgovore na pitanje o normativnoj potpori demokra-ciji. Pritom nas posebno zanima posto-tak onih koji su odabrali odgovor da je demokracija uvijek najbolja. To su gra-ani koji u odreenoj zajednici ine pri-uvu demokratske legitimnosti i koji su vani za opstanak demokracije i u raz-dobljima kada aktualno funkcioniranje nije zadovoljavajue.

S 49 posto onih koji smatraju da je demokracija uvijek najbolja Hrvatska je,

uzimajui u obzir komparativni okvir drugih europskih drava (Thomassen, 2007), drava s niskim razinama norma-tivne potpore demokraciji. Podaci su na-roito zabrinjavajui ako se promatraju iz perspektive politoloke literature koja tematizira pitanje konsolidacije novous-postavljenih demokracija. Tamo se e-sto moe pronai tvrdnja kako je nuan preduvjet konsolidiranja demokracije u nekoj tranzicijskoj dravi to da, u jed-nom duem razdoblju, postoji kontinu-irana podrka demokraciji kao naelu od strane znaajnog dijela stanovnitva. Neki autori (primjerice Diamond, 1999) govore o brojci od najmanje 70 posto graana.

U tablici 4 prikazani su rezultati za dimenziju politike participacije, iz ko-jih je vidljivo da je 2007. godine oko dvije treine graana izrazilo potpunu sigurnost u svoje sudjelovanje na pred-stojeim izborima.

Tablica 2. Socijalno povjerenje

VEINI LJUDI SE MOE

VJEROVATI

U ODNOSIMA S DRUGIM LJUDIMA TREBA BITI

OPREZAN

NE ZNAM, NISAM

SIGURANPOVJERENJE 14 81 5

Tablica 3. Normativna potpora demokraciji

POTREBNI SU JAKI VOE

DEMOKRACIJA JE UVIJEK NAJBOLJA

NE ZNAM, NISAM SIGURAN

JAKE VOE ILI DEMOKRACIJA? 32 49 19

Tablica 4. Spremnost na politiku participaciju

SIGURNO NEU

VJEROJATNO NEU

NE ZNAM

VJEROJATNO HOU

SIGURNO HOU

IZLAZAK NA IZBORE 7 3 5 18 67

63

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Analiza odnosa izmeu lanstva u nevladinim organizacijama i navedenih dimenzija politike kulture (socijalno po-vjerenje, normativna potpora demokraci-ji i spremnost na politiku participaciju) odvijat e se putem odgovora na nekoliko pitanja, pri emu e za sve navedene di-menzije biti primijenjen isti model.

Prvi je korak utvrditi postoji li po-vezanost izmeu lanstva u udrugama i politike kulture. Nakon toga slijedi analiza koja se usredotouje na nekoli-ko elemenata lanstva u nevladinim or-ganizacijama. Prvi element odnosi se na pitanje utjecaja tipa organizacije na po-litiku kulturu, to jest nastoji se utvrdi-ti postoji li odreeni tip udruga koji je posebno snano povezan s viim razi-nama socijalnog povjerenja, normativ-ne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju. Zbog toga je u analizu uvrteno i lanstvo u politikim strankama. Politike se stranke u veini teorijskih rasprava ne tretiraju kao dio civilnog drutva, ali se lanstvo u njima ovdje koristi kako bi se procijenilo po-stoji li razlika u utjecajima lanstva na politiku kulturu s obzirom na razliku izmeu politikih i nepolitikih organi-zacija. Drugi element odnosi se na razli-kovanje aktivnoga i pasivnog lanstva, pri emu se nastoji provjeriti u kojoj mjeri intenzitet lanstva utjee na gene-riranje viih razina socijalnog povjere-

nja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju. Trei element povezan je s viestrukim lanstvom, to jest s pitanjem pridonosi li lanstvo u nekoliko udruga vie gene-riranju socijalnog povjerenja, stvaranju viih razina normativne potpore demo-kraciji i sklonosti politikoj participaci-ji od lanstva u samo jednoj udruzi. Na-stoji se dakle istraiti na koji su nain tip udruivanja, intenzitet lanstva i opseg lanstva u udrugama povezani s politi-kom kulturom.

Kako bi se odgovorilo na temelj-no pitanje, ono o postojanju povezano-sti izmeu lanstva u udrugama civilnog drutva i navedenih dimenzija politi-ke kulture, odgovori na pitanje korite-no u upitniku kategorizirani su tako da se za svakoga ispitanika utvrdilo pripa-da li makar jednoj od navedenih organi-zacija. Tako su dobivene dvije kategorije: u prvoj su oni koji su lanovi najmanje jedne od navedenih udruga, a u drugoj oni koji nisu lanovi ni jedne udruge. Re-zultati dobiveni takvim kategoriziranjem prikazani su u tablicama 5, 6 i 7. Broje-vi u tablici izraavaju postotak ispitani-ka u ukupnoj populaciji odreene kate-gorije koji smatraju da se veini drugih ljudi moe vjerovati (tablica 5), onih koji smatraju da je demokracija uvijek najbo-lja (tablica 6) i onih koji su sigurni da e izai na izbore (tablica 7 na slj. str.).

Tablica 5. lanstvo u udrugama i socijalno povjerenje

LANOVI NISU LANOVIVEINI LJUDI SE MOE VJEROVATI 15 12

Tablica 6. lanstvo u udrugama i normativna potpora demokraciji

LANOVI NISU LANOVIDEMOKRACIJA JE UVIJEK NAJBOLJA 51 48

64

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

Rezultati u tablicama pokazuju kako su kod sve tri navedene dimenzije po-litike kulture lanovi skloniji iskaziva-ti stavove blie idealu demokratske po-litike kulture od onih koji nisu lanovi, to bi potvrdilo Tocquevilleove i Putna-move teze o pozitivnom uinku lanstva u nevladinim organizacijama. Meutim ni u jednom od tri sluaja ta razlika nije statistiki znaajna.

Moda povezanost postoji samo u sluaju nekog od elemenata lanstva u nevladinim organizacijama? Prvi od tri mogua elementa odnosi se na sadra-je udruivanja, odnosno na tipove udru-ga. U toj analizi nastoji se utvrditi utjee li lanstvo u razliitim tipovima udruga razliito na odreene dimenzije politi-

ke kulture, to jest postoji li odreeni tip udruga koji je posebno vaan za generi-ranje socijalnog povjerenja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na po-litiku participaciju.

U tablicama 8, 9 i 10 prikazani su od-nosi izmeu lanstva u razliitim tipovi-ma udruga i triju navedenih dimenzija politike kulture. Prvi broj u tablici izra-ava postotke, odnosno razine povjere-nja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju koje iskazuju oni ispitanici koji su lano-vi odreenog tipa udruge, a broj u zagra-di izraava koeficijent povezanosti, Cra-merov V, izmeu lanstva u odreenom tipu udruge i odreene dimenzije poli-tike kulture.

Tablica 7. lanstvo u udrugama i spremnost na politiku participaciju

LANOVI NISU LANOVISIGURNO HOU 69 65

TIP UDRUGE LANOVI Crkvene ili religijske organizacije 16(-)Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi 16(-)Sindikati 13(-)Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata 10(-)Profesionalna udruenja 16(-)Humanitarne organizacije 19(-)Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima 17(-)Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima 24(.07)*Organizacije za ouvanje okolia 27(.08)*Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima 23(-)Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima 19(-)enske grupe 17(9)Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava 28(.06)*Politike stranke 12(-)

Tablica 8. lanstvo u razliitim tipovima udruga i socijalno povjerenje

*p < 0.05

65

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Iz tablice je vidljivo da kod najveeg broja udruga lanovi iskazuju vie razi-ne povjerenja od prosjene razine. Me-utim povezanost, i to vrlo slaba, stati-stiki je znaajna u samo tri sluaja: kod organizacija koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima, kod organizacija za ouvanje okolia te kod organizacija za zatitu i promicanje ljudskih prava. Re-zultati sugeriraju da lanstvo u organi-zacijama koje su izrazito fokusirane na sferu politike, a to su politike stranke, nije vano za generiranje socijalnog po-vjerenja. Zanimljiv sluaj, koji sugerira potrebu daljnjih istraivanja, predstav-ljaju organizacije branitelja ili stradalni-ka Domovinskog rata, kod kojih lanovi iskazuju nie razine povjerenja od nela-nova, pri emu treba napomenuti kako razlika nije statistiki znaajna.

U sluaju dimenzije normativne pot-pore demokraciji lanstvo u razliitim tipovima udruga takoer ne nudi neki

tip udruga koji bi bio posebno uinkovit u generiranju viih razina potpore. Pozi-tivna povezanost, koja je statistiki zna-ajna, prisutna je samo u sluaju profe-sionalnih udruenja.

Spremnost na politiku participaci-ju, to jest sudjelovanje na izborima, po-zitivno je, na statistiki znaajnoj razini, povezana s lanstvom u sluaju organi-zacija koje se bave obrazovnim, umjet-nikim ili kulturnim aktivnostima te, to je logino i oekivano, s lanstvom u po-litikim strankama. U sluaju drugih ti-pova udruga doprinos lanstva nije zna-ajan.

Glavni je zakljuak koji se moe izve-sti iz rezultata u tablicama 8, 9 i 10 kako lanstvo u razliitim tipovima udruga nije element civilnoga drutva koji je va-an za raspravu o poticanju razvoja de-mokratske politike kulture. Pozitivna povezanost, i to vrlo slaba, postoji tek u nekoliko sluajeva, a ni u tim sluajevi-

TIP UDRUGE LANOVI Crkvene ili religijske organizacije 46(-)

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi 46(-)

Sindikati 55(-)

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata 47(-)

Profesionalna udruenja 61(.07)*

Humanitarne organizacije 46(-)

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima 56(-)

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima 54(-)

Organizacije za ouvanje okolia 44(-)

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima 58(-)

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima 52(-)

enske grupe 44(-)

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava 50(-)

Politike stranke 49(-)

Tablica 9. lanstvo u razliitim tipovima udruga i normativna potpora demokraciji

*p < 0.05

66

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

ma nije vidljiv neki koherentan obrazac u smislu postojanja odreenih tipova udruga koje bi bile posebno uinkovi-te u generiranju viih razina socijalnog povjerenja, normativne potpore demo-kraciji i spremnosti na politiko sudje-lovanje.

to je s intenzitetom lanstva? Posto-je li znaajne razlike izmeu aktivnih i pasivnih lanova? Koliko za Hrvatsku vrijedi Putnamova teza o vanosti nepo-sredne komunikacije i interakcije meu lanovima udruga, to jest o vanosti ak-tivne participacije u udrugama kao glav-nog mehanizma kreiranja demokratske politike kulture? Pitanje koje je korite-no u upitniku omoguava razvrstavanje ispitanika u dvije grupe s obzirom na in-tenzitet lanstva. U prvoj su ispitanici koji su lanovi neke od navedenih orga-nizacija, no ni u jednoj nisu aktivni, dok su u drugoj oni koji su aktivni u nekoj od udruga u ijem su lanstvu. Rezultati su

prikazani u tablici 11, pri emu brojevi u tablici izraavaju postotak ispitanika u ukupnoj populaciji odreene kategorije.

Iz tablice je vidljivo kako u sva tri sluaja aktivni lanovi iskazuju stavove koji su blii idealu demokratske politi-ke kulture, no ni u jednom od tri slua-ja razlika izmeu aktivnih lanova i onih koji to nisu nije statistiki znaajna, to navodi na zakljuak kako ni intenzitet lanstva nije element civilnoga drutva koji je vaan za raspravu o poticanju raz-voja demokratske politike kulture u Hrvatskoj.

Posljednji element u analizi utjecaja civilnog drutva na politiku kulturu jest pitanje opsega lanstva. Rije je o pita-nju utjee li viestruko lanstvo, odno-sno istodobno lanstvo u vie razliitih udruga, na razvoj socijalnog povjerenja, normativne potpore demokraciji i spre-mnosti na politiku participaciju. Origi-nalno pitanje iskoriteno je na nain da

TIP UDRUGE LANOVI Crkvene ili religijske organizacije 67(-)

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi 70(-)

Sindikati 70(-)

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata 74(-)

Profesionalna udruenja 70(-)

Humanitarne organizacije 74(-)

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima 82(.09)*

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima 62(-)

Organizacije za ouvanje okolia 78(-)

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima 73(-)

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima 68(-)

enske grupe 78(-)

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava 78(-)

Politike stranke 91(.19)**

Tablica 10. lanstvo u razliitim tipovima udruga i spremnost na politiku parti-cipaciju

67

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

su formirane etiri mogue kategorije opsega lanstva u udrugama. U jednoj su ispitanici koji nisu lanovi ni jedne udruge, u drugoj ispitanici koji su lano-vi jedne udruge, u treoj ispitanici koji su lanovi dviju ili triju udruga te u e-tvrtoj oni koji su lanovi etiriju ili vie udruga. Takva kategorizacija pokazuje da u Hrvatskoj, kao to je ve reeno, 52 posto graana nije u lanstvu niti jedne nevladine organizacije. Od graana koji su u lanstvu, a njih je 48 posto, 23 posto lanovi su jedne, 18 posto dviju ili triju, a 7 posto etiriju i vie organizacija.

Odnos izmeu opsega lanstva u udrugama i razina socijalnog povjere-nja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju prikazan je u tablici 12. Brojevi u tablici izraavaju postotak ispitanika u ukupnoj populaciji odreene kategorije.

Rezultati pokazuju da je istodobno lanstvo u etiri ili vie nevladinih or-ganizacija izrazito pozitivno povezano s viim razinama socijalnog povjerenja,

normativne potpore demokraciji i spre-mnosti na politiku participaciju. To znai da je viestruko lanstvo potenci-jalno vrlo mono sredstvo generiranja demokratske politike kulture. Naalost, rezultati istraivanja pokazuju da relativ-no mali broj hrvatskih graana pripada kategoriji s etiri ili vie lanstava. Osim toga, uzmu li se u obzir i ostale katego-rije, pokazuje se da razlika izmeu poje-dinih kategorija nije statistiki znaajna, to sugerira kako ni opseg lanstva nije bitan element za raspravu o poticanju razvoja demokratske politike kulture.

Ovdje prikazana analiza sugerira da se u sluaju Hrvatske ne potvruju Toc-quevilleove i Putnamove teze o lanstvu u udrugama kao vanom generatoru razvoja demokratske politike kulture. Prva razina analize, odnos izmeu lan-stva u udrugama i odabranih dimenzi-ja politike kulture, pokazala je kako la-novi iskazuju bolje rezultate, no kako razlika izmeu lanova i ne-lanova nije statistiki znaajna. Mogunost da po-

Tablica 11. Intenzitet lanstva u udrugama i socijalno povjerenje, normativna pot-pora demokraciji i spremnost na politiku participaciju

AKTIVNI LANOVI

NISU AKTIVNI LANOVI

POVJERENJE 16 13DEMOKRACIJA JE SIGURNO NAJBOLJA 53 48

SIGURNO HOU 70 66

Tablica 12. Opseg lanstva u udrugama i socijalno povjerenje, normativna potpora demokraciji i spremnost na politiku participaciju

NITI JEDNA JEDNA DVIJE ILI TRI ETIRI I VIEPOVJERENJE 12 15 14 19

DEMOKRACIJA JE SIGURNO NAJBOLJA 48 51 50 53

SIGURNO HOU 65 64 72 75

68

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

zitivan utjecaj lanstva postoji samo u nekom od elemenata lanstva u udru-gama propitana je na drugoj razini, ana-lizom odnosa izmeu tipa udruivanja, intenziteta lanstva i opsega lanstva te odabranih dimenzija politike kulture. Ta analiza pokazuje kako niti jedan od navedenih elemenata lanstva nije, sta-tistiki znaajno, pozitivno povezan s boljim rezultatima na odabranim di-menzijama politike kulture.

Zakljuak

Prethodno izneseni zakljuak, o ne-postojanju povezanosti izmeu lan-stva u udrugama i demokratske poli-tike kulture u Hrvatskoj, odstupa od Tocquevilleovih i Putnamovih teza, ali i od empirijskog stanja u veini drugih demokratskih drava (alaj, 2007). Re-zultati su dakle suprotni normativnim oekivanjima klasinih i suvremenih teoretiara civilnog drutva, ali i empi-rijskom stanju u veini drugih suvreme-nih demokratskih drutava.

Nekoliko je moguih razloga za tak-ve odstupajue rezultate. Prvi je me-todoloke prirode i odnosi se na mo-gunost da se odnos izmeu lanstva u udrugama i demokratske politike kul-ture u hrvatskom kontekstu ne moe zahvatiti ovdje koritenim istraiva-kim dizajnom. Meutim tijekom dosa-danjih komparativnih istraivanja nije uoeno da se ovdje koriteni istraiva-ki dizajn ne bi mogao primjenjivati u razliitim demokratskim drutvima. Drugo, treba uzeti u obzir da su u ovom radu koritene tek tri dimenzije politike kulture: socijalno povjerenje, normativ-na potpora demokraciji i spremnost na

politiku participaciju, pri emu se kod politike participacije tematiziralo samo pitanje spremnosti na glasovanje. Mogu-e je da je lanstvo u udrugama pozitiv-no povezano s boljim rezultatima kod nekih drugih dimenzija politike kulture kao to su, primjerice, politika toleran-cija, politika efikasnost, spremnost na protestnu politiku participaciju itd. Ta dva razloga sugeriraju, uz potrebu osmi-ljavanja dodatne metodologije, nunost daljnjeg propitivanja odnosa izmeu ci-vilnoga drutva i demokratske politike kulture u Hrvatskoj.

Tree je mogue objanjenje rezulta-ta da je civilno drutvo u Hrvatskoj za-ista podbacilo u svojoj socijalizacij-sko-edukacijskoj funkciji te da su ovakvi rezultati samo odraz stvarnoga stanja. To jo uvijek ne znai da je civilno drutvo nevano za razvoj demokratske politike kulture i za ukupni socijalni i politiki raz-voj. Primjerice, moda smo u Hrvatskoj svjedoci situacije u kojoj udruge imaju snane vanjske i slabe unutarnje uinke? Kao to je i u ovom radu navedeno, ci-vilno drutvo ima i brojne druge vane funkcije, koje takoer treba istraiti.

Na kraju treba istaknuti kako ovakvi rezultati, ako prihvatimo njihovu vjero-dostojnost, nameu i novo istraivako pitanje, ono o uzrocima takvoga stanja u Hrvatskoj. Koji su razlozi to udruge u Hrvatskoj nisu generator stvaranja de-mokratske politike kulture? To pitanje pretpostavlja drugaiji istraivaki pri-stup, koji bi se usredotoio na analizu interne organizacije i djelovanja udru-ga, ali i na propitivanje ireg socijalnog, ekonomskog i politikog konteksta u ko-jemu udruge djeluju.

69

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

LITERATURA

Almond, G., Verba, S. (2000. [1963]) Ci-vilna kultura. Zagreb: Politika kultura.

Baker, G. (2002) Civil Society and Demo-cratic Th eory. London: Routledge.

Beovan, G. (2004) Civilno drutvo. Za-greb: Globus.

Beovan, G., Zrinak, S. (2008) Civilno drutvo u Hrvatskoj. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

Cohen, J., Rogers, J. (1995) Associations and Democracy. London: Verso.

Cooley, C. (1964) Human Nature and Social Order. New York: Schocken Books.

Curtis, J., Baer, D., Grabb, E. (2001) Na-tions of Joiners: Explaining Voluntary Associations in Democratic Societies. American Sociological Review 66: 783--805.

Dekker, P., Van den Broek, A. (1998) Civil Society in Comparative Perspec-tive: Involvement in Voluntary Asso-ciations in North America and West-ern Europe. Voluntas: International Journal of Voluntary and Nonprofit Or-ganizations 9 (1): 11-38.

De Tocqueville, A. (1968. [1835]) De-mocracy in America. London: Collins.

Diamond, L. (1999) Developing Demo-cracy: Toward Consolidation. London: Th e Johns Hopkins Univ. Press.

Edwards, M. (2004) Civil Society. Lon-don: Polity Press.

Ehrenberg, J. (1999) Civil Society: Th e Critical History of an Idea. New York: NYU Press.

Foley, M., Edwards, B. (1998) Beyond Tocqueville: Civil Society and Social Capital in Comparative Perspective. American Behavioral Scientist 42 (1): 5-20.

Fung, A. (2003) Associations and De-mocracy: Between Th eories, Hopes, and Realities. Annual Review of Socio-logy 29: 515-539.

Gellner, E. (1994) Conditions of Liberty: Civil Society and Its Rivals. London: Hamish.

Gutmann, A. (1998) Freedom of Associa-tion. Princeton: Princeton UP.

Habermas, J. (1992) Faktizitt und Gel-tung. Frankfurt am Main: Suhrkamp.

Hirst, P. (1994) Associative Democracy: New Forms of Economic and Social Governance. Amherst: University of Massachusetts Press.

Hyden, G. (1997) Civil Society, Social Capital, and Development: Dissec-tion of a Complex Discourse. Studies in Comparative International Develop-ment 32 (1): 2-30.

Janoski, T. (1998) Citizenship and Civil Society. Cambridge: Cambridge Uni-versity Press.

Jobert, B., Kohler-Koch, B., (2008) Changing Images of Civil Society: from protest to governance. New York: Routledge.

Keane, J. (1998) Civil Society: Old Ima-ges, New Visions. Stanford: Stanford University Press.

Morales, L. (2002) Associational mem-bership and social capital in com-parative perspective: the problems of measurement. Politics and Society 30 (3): 497-523.

Morales, L., Geurts, P. (2007) Associa-tional involvement, u: J. van Deth, J. Montero, A. Westholm, ur., Citizen-ship and Involvement in European De-mocracies: A comparative analysis. London: Routledge, 135-158.

70

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

1

Newton, K. (2001) Trust, Social Capital, Civil Society and Democracy. Interna-tional Political Science Review 22 (2): 201-214.

Norris, P. (1999) Th e Growth of Critical Citizens?, u: P. Norris, ur., Critical Ci-tizens: Global Support for Democratic Government. Oxford: Oxford Univer-sity Press, 1-28.

Off e, C., Fuchs, S. (2002) A Decline of Social Capital? Th e German Case, u: R. Putnam, ur., Democracies in Flux: Th e Evolution of Social Capital in Con-temporary Society. New York: Oxford University Press, 189-244.

Perez Diaz, V. (1993) Th e Return of Civil Society. Cambridge: Harvard Univer-sity Press.

Putnam, R. (1993) Making Democracy Work: Civic Traditions in Modern Ita-ly. Princeton: Princeton UP.

Putnam, R. (2000) Bowling Alone: Th e Collapse and Revival of American Com-munity. New York: Simon&Schuster.

Reese-Schfer, W. (2004) Civilno drutvo i demokracija. Politika misao 41 (3): 65-79.

Rosenblum, N. (1998) Membership and Morals: Th e Personal Uses of Pluralism in America. Princeton: Princeton Uni-versity Press.

Rothstein, B. (2005) Social Traps and the Problem of Trust. Cambridge: Cam-bridge University Press.

Seligman, A. (1995) Th e Idea of Civil So-ciety. Princeton: Princeton University Press.

Skocpol, T. (2002) From Membership to Advocacy, u: R. Putnam, ur., Demo-cracies in Flux: Th e Evolution of Social Capital in Contemporary Society. New York: Oxford University Press, 103--137.

alaj, B. (2007) Socijalni kapital: Hrvat-ska u komparativnoj perspektivi. Za-greb: Fakultet politikih znanosti.

tulhofer, A. (2004) Percepcija korupcije i erozija drutvenog kapitala u Hrvat-skoj. Politika misao 41 (3): 156-169.

Th omassen, J. (2007): Democratic va-lues, u: R. Dalton, H. D. Klingemann, ur., Th e Oxford Handbook of Political Behavior. Oxford: Oxford University Press, 418-436.

Vuji, V. (2001) Politika kultura demo-kracije. Zagreb: Panliber.

Warren, M. (2001) Democracy and Asso-ciation. Princeton: Princeton Univer-sity Press.

Wollebaek, D., Selle, P. (2002) Does Par-ticipation in Voluntary Associations Contribute to Social Capital? Th e Im-pact of Intensity, Scope, and Type. Nonprofit and Voluntary Sector Quar-terly 31 (1): 32-61.

Wright, E. (2011) Vizije realistinih uto-pija. Zagreb: Fakultet politikih zna-nosti.

71

Glo

baln

a kr

iza

i iza

zovi

dem

okra

ciji

Civil Society And Democracy:What Would Tocqueville And Putnam See In Croatia?

SUMMARY In the contemporary political-science debates over the role of civil society in promoting democracy it is possible to distinguish several mechanisms through which civil society and its principal actors, non-governmental organisations, affect the effectiveness and quality of democratic political systems. The first part of the paper is focused on the ex-plication of these mechanisms, and afterwards, the second part pays particular attention to one of these mechanisms. According to the authors who emphasize the significance of this mechanism, non-governmental organisations represent peculiar schools of demo-cracy where members acquire knowledge, skills and attitudes necessary for informed and responsible participation in democratic political processes. Among modern political sci-entists, this function is particularly stressed in the work of the famous US political scientist Robert Putnam, and his reflections are largely based on the insights about the importance of civil society for democracy that were advanced as early as mid-nineteenth century by the French political theoretician Alexis de Tocqueville. To what extent do Tocqueville's and Putnam's insights apply to contemporary Croatia? The third and fourth part of the paper examine, by using the data collected during the scientific research project of the Faculty of Political Science implemented in 2007, how much the theses about the positive impact of membership in non-governmental organisations on generating a democratic political culture are valid in the Croatian case as well.

KEYWORDS civil society, democracy, membership of associations, political culture, civil society in Croatia