Cista savjest

7/23/2019 Cista savjest

1/173


2/173

Frances Fyfield

ista savjest


3/173

Prolog

ivot je sumoran, jednobojan. ivi opasno! Kriva predodba o samoj sebinavodila ju je na izlaganje opasnostima. Opasnostima kao to je ne gledanje

lijevo i desno pri prelaenju ulice, buljenje ravno ispred sebe i sporo kretanje.Nije namjerno zakoraila na autobusnu stazu, jednostavno nije zamjerila urliktrube i prde konica. Taj isti nemarni stav, pothranjen iscrpljenou, natjerao ju

je da ide preicama, iako je zapravo samo eljela time odgoditi dolazak kui.Bilo je vrue pod njenim iznoenim kaputom. U pubu pokraj kojeg bi prola, da

je krenula glavnom ulicom, gomila bi se natiskivala uz prozore, nekoliko bi sezgodnih cura naginjalo preko biljarskih stolova kao polumrtvo cvijee, ekajuizauzete momke nabreklih torza i malih miiavih guzica; cure su se tolikodosaivale da su traile neto emu bi se podrugivale. Nekog runog. Jedna odnjih bi je primijetila, pokazala prstom i podsmjehnula se, pa makar se inilokako je prestala razmiljati o pogrdnom dobacivanju, znala je da ne eli bitipredmetom komentara. U svakom sluaju, prisebnost je ograniila na slijedeihdeset sekundi.

Stoga je pola stranjom stranom zabavnog centra, kroz park. Uz rub seprotezala trkaa staza: voljela je osjeaj troske pod nogama, bezvrijednerazgolienosti sveg toga i osjeaj vanosti koji je imala otvarajui vrata nasuprotnom kraju I prolazei kroz njih kao da je jedina osoba koja zna za njihovopostojanje. Prolaskom kroz park zaobilazila se ulica. Nekada, put bi odabralaracionalno. Sada, to je vrijeme bilo davna prolost.

Zabavnim centrom upravljali su kao gospel crkvom, premda je izvanaizgledao kao skladite. Lokalne klince protjerivali su s tog mjesta bilo zbogpotpune odanosti arhitekturi, bilo zbog tajnovitih namjena graevine. No, oni su

je opsjedali kao duhovi, potaknuti ljubomornim uvanjem misterija koje su seunutra krile. Draila ih je i zavist spram starijih kojima je ulazak bio dozvoljen.Zabavnim centrom nisu u stvari vladali samo nedodirljivi. Ona je poznavala

reputaciju tog dijela susjedstva ivjela je ovdje i mogla je itati lokalne novinejednako kao i svi ostali no, jednostavno joj to nije nita znailo, jer se nijeodnosilo na nju i nije ju bilo briga. To je bio put kojim e krenuti.

Postojala je mala vjerojatnost da e se tople proljetne veeri ulini napadaiponaati kao uznemirene zvijeri, toliko si je morala priznati. Marili su koliko ipsi okupljeni oko kanti za smee. Moda bi je orobili za sadraj njene male inabrekle vreice, ali ako se njihove elje svode na dvije boce sredstva zaienje, jeftine namirnice, paket praka za rublje i klju od njenih ulaznihvratiju, sretno im bilo. A kad bi im motiv bio silovanje, zasigurno bi se na prvi

pogled okrenuli i potraili bolju metu. Bili bi slijepi kada bi ustrajali; omladinadodue moe biti pokvarena, ali nikad toliko oajna. ak bi i uspaljeni mujak


4/173

samo onjuio ovu malenu dvadesetpetogodinju enu, koja kao da se bliilaezdesetoj, dok klipe prolazom koji sijee ulicu Smith i vodi je okolo rubadjejeg igralita ograenog icom kao zatvor koja ih je trebala sprijeiti daizau ili uu, nije znala uokolo su bili smjeteni teniski tereni, takoerograeni icom i okrueni stazom koja je vodila do vrtnog ulaza te uz poploanu

stazu do njenih vratiju.Mogla je baciti pogled na grupu nebodera koji su izranjali s lijeve strane iosjetiti zahvalnost to ne mora ondje ivjeti, to se nikad vie nee morati vuicijelim putem do vrha takve spartanske divote. Bili su kao zvijezde u tami zaneupuene udno zamamni ali ona na odreen nain nije bila neupuena.Najzlokobnija, diui se u nebo, inila se zgrada Bevan. No ona nije bila baraspoloena zahvaljivati ivotu ni za velike milosti, a kamoli za male. Znala jesamo za bol od tuge i modrica, hodajui s mukom, osjeajui kako iznesenipamuk bluze grebe mlohavu kou njenih ruku. Koliko god sporo da su je

tenisice nosile, svejedno joj se suknja uvukla meu noge i skupljala sprijeda podkaputom, naglaavajui laganu ispupenost trbuha. Na licu joj se poeo stvarati

podbradak, obrazi su joj bili blijedi, kosa povezana gumicom, oko oiju vesevidjela ipka tankih bora.

Hodala je lagano pognuta. Silovanje? Nemoj me nasmijavati, ree samasebi, kako bi prikrila prvi frisson straha. Platili bi mi da se maknem. eli lilijepu vanjtinu, nai nekog poput mog brata. Njega je sve zapalo. Strah jeustrajao, iako ga je pokuala iskaljati. Rastao je u njezinim grudima kao mjehurzraka, osjeala ga je kao nadutost, isprva tek neugodnog, a potom sve britkijeg,

lijepei se za grlo kao garavica.

Iznenadan zvuk vjetra u drveu pobudi neki nepoznati osjeaj. aputajue grane,pune pupajueg lia, previsoko smjetenog da bi ga vandali dohvatili, pridodalesu piskavi ton zvuku golih udova drvea. U tom zvuku moda nije bilo niegnovog, moda je to bila jednostavno njezina nova sposobnost primjeivanjasimptoma godinjih doba. Registrirala bi ljeto zbog vruine, zimu zbog hladnoei to je bilo sve, ali sada je drvee proizvodilo zvuk nalik apnutoj zapovjedi.

Nemoj, nemoj. Strah je rastao, razjario je.,,to nemoj? odviknula je, zaustavivi se kako bi udahnula. Drvee kao dase pokorilo, utihnulo je na trenutak, a potom ponovo poelo stenjati. Stabla suovdje bila strana, pripadala su nekom drugom mjestu. U jesen bi rasipala prljavolie; stvarala nered. Nikad se nije radovala njihovom trijumfu preivljavanja.Sada nije gledala ni gore ni dolje, nego ravno ispred sebe i nije si doputalasmetenost: bit e sve u redu ako nastavi ii istim ritmom, ne skreui pogled;svejedno se zatekla kako hoda bre.

Uvijek je na odreenome mjestu morala odluiti kojim putem zaobii

ogradu, lijevo ili desno, kako bi stigla na drugi kraj i izronila kroz vrata. Jedan jebio dui i ona, uzrujana zbog drvea, grekom odabere ba taj put. Hodajui brenezgrapnim korakom, spotakne se o razvezanu vezicu, sluajno, zato to se


5/173

pokuavala pouriti i jer su vezice bile predugake. Od oka to je umalo pala,stane joj srce, zatetura kao njezin brat kad bi se napio, odgurne se od ianeograde; bilo joj je gore nego da je zaista pala. Primirila se, namjestila vreicukoja joj je rezala uljeviti dlan, najednom klizav od znoja. Kou, suhu kao rubljekojeg je esto jutrima peglala, osjeala je kao hrapav pergament. Mogla je

zamisliti no kako joj prolazi kroz pun, suh obraz: ne bi krvario, sada vie ne.to ju je spopalo? Daj, daj! Nitko je ni zbog ega nije traio, nitko je nijepoznavao dovoljno da bi pomislio kako zasluuje zlo; niega se nije trebalabojati, ali je strah i dalje odnekud rastao. Kratak put pred njom inio sebeskonanim, postajui sve duim razmjerno njenim luckastim pokuajima daubrza, vreica joj je bivala sve tea, a sredstvo za pranje bukalo se u boci. Akad je stigla do vratiju parka, bila su zatvorena. Ne samo zatvorena, nego ivisoka skoro dva metra i zakljuana. Zadri ih vani, zadri ih unutra.

Okreui se uz namjeran, dubok udisaj, ugleda ga tada kako se prikrao iza

debla. Zasigurno samo neki mladac koji bi se s lakoom popeo preko ograde.Vjerojatno mladi crnac: ti su se znali penjati kao majmuni, i pljakati sve to se

mie, tako su joj rekli i ona je vjerovala, iako nije znala zasigurno. Znala je tekda je nesvjesno potrala u suprotnom smjeru, oko ograde, natrag prema drveu.

im je krenula, uvidjela je pogreku: ova strana nije bila osvijetljena, to juje prvenstveno i privuklo onom duem putu. Ovdje se nalazilo samo pranjavogrmlje uz rub trkae staze i gusto natiskana troska na koju se poskliznula. Sada

ju je lovio; nije se morala okrenuti kako bi znala da je ovdje, lagano tri iza njekripei nogama, njegove razrogaene, bijele oi promatraju kako trapavo

napreduje, ieka, znaju

i da joj nikako ne

e uspjeti ozbiljnije ubrzati. Vezicapukne; ona se ponovo spotakne, uspravi se i nastavi posrtati. um drvea

postajao je sve glasniji kako im se pribliavala. Samo da pree prolaz koji vodivan, pokraj trgovine s piima, iza ugla do istog onog puba zbog kojeg je krenulaovim putem, elei ga izbjei. Nemoj, govorilo je drvee, nemoj.

Ispred ulaza u mraan prolaz ona se naglo okrenula, zavrtila plastinuvreicu i, putajui da je inercija ponese, u trenutku je vreicu pretvorila uzavitlanu batinu koja zanemaruje sve na to bi mogla naletjeti. Nita se ne desi.Vreica joj se zalijepila za ruku, tjerajui je da izgubi ravnoteu i nosei jeprema poetku prolaza, a zatim je s treskom udarila u zid, dok se zrakispunjavao jetkim vonjem sredstva za ienje. Velika ju je ruka, zaudarajui nacugu, zgrabila za kosu i povukla unatrag.

Osvijestila se u drhtavom mirovanju, omamljena, s rukama sputenim nizbokove, u desnoj ruci i dalje drei vreicu iz koje je kapalo i koje se nije moglaosloboditi, rastreseno se pitajui to li se moglo desiti sigurnosnom epu, tezabacivi glavu izlaui time vrat. Suknja joj se potpuno nabrala oko struka,kaput je oteao, znoj joj se slijevao niz pazuh, zacijelo je smrdila; a on, savrenomiran, ak nije ni bre disao. Mogla je osjetiti kako joj svjetlost svjetiljke,treperavo zbog njihanja grana drvea, prelazi preko lica. Uini to sad! Neuvritati i neu krvariti: pika mi je tako suha da e morati tiskati. Saspi mi


6/173

sredstvo za ienje niz grlo, samo me nemoj, noem: molim te nemoj menoem, i pouri se!

Stisak ruke na kosi popustio je. Lakat oko vrata privukao ju je blie. Moglaje osjetiti kako gruba eljust bolno grebe njezinu meku kou.

,,Hou, apat medenoga glasa, ,,hou...

Polagano, okrene se prema njemu. ,,Oh, ree ona. ,,Ti si. Jesi li to zaistati?

,,Ja? Oh da, ja sam.Smijeh mu preraste u vrisak veselja. Poznavala je taj zvuk: mora da se od

djetinjstva smijao na isti nesputani nain. Trajao je i trajao, prkosei zvukudrvea i udaljenoj vici slavlja iz puba. Dizel-motor autobusa roktao je u blizini,a smijeh se i dalje nastavljao.

Sredstvo za ienje joj se cijedilo po cipelama. Razmotrila je gubitak izatim, polako, sa svom stalnom i dosadnom poslunou strasti i strave, uzdigneusne na poljubac.


7/173

Prvi dio


8/173

Prvo poglavlje

ko nije puklo, ne popravljaj! Ne petljaj se sa sistemom! Pusti ispravno namiru! I tako dalje.Kad budem stara, govorila si je Helen, prestat u ak i pokuavati biti

dobra. Neu imati savjesti, nosit u pastelne boje, ipku i lane sise, i umeuvremenu nikad neu nauiti rukovati elektrinom builicom.

Umjesto psovanja stala je gunati i odmahivati glavom, gledajui prainukako se slijee na kuhinjski pod. Poslije svih tih godina, stara druica s prozoraleala je mrtva na podu, meu masom muha i ostacima doruka. Pokojna je,

umrljana otiscima njenih oznojenih prstiju, jo trzala svojim krajevima. Ubilasam je.

Promatrala je posudu za maslac kako se njie na rubu stola prijezakanjelog pada na pod meu ostali kr, masnom stranom prema dolje. Netkoiz laboratorija mogao bi ispitati ivotni ciklus mrtvih muha i dati na osnovu togaprocjenu koliko je ljeta prolo otkad je roleta poela odbijati da se spusti daljeod pola i to samo pri njenom rukovanju.

Helen je, navikla na stalno potezanje, jednostavno zaboravila laganocimanje. Pomislila je kako nebriga esto donosi smrt, ali se uhvati kako je,

prevrtljivou koja ju je uasnula, skrenula misli ka samoopravdanju. Zato je taroleta i bila tamo? emu ju oplakivati? Zato to je sakrivala tri prozorska stakla,

jedno napuklo i dva prljava i okvir sa nepouzdanim zatvaraem. Takvo je stanjestvari podsjealo na sve ostalo u stanu: komoda koju je trebalo gurati i potezati,rola toaletnog papira na jednom krhkom avlu, klimave stolice na neravnompodu, prozori koji se nisu zatvarali.

Sve stvari u njezinoj okolini iziskivale su koncentriranu koordinaciju ruke ioka kako bi ih se natjeralo da prorade, ali nita nije bilo toliko neupotrebljivo dabi zahtjevalo popravak; cijeli je stan nalikovao jurinom vojnom poligonu koji

iziskuje odlinu obuenost. Gostima bi trebalo pokazati kako povui lanacvodokotlia tono odreenom jainom, utnuti ormariu predsoblju prije negoto ga ele otvoriti, nadignuti vrata dnevne sobe preko tepiha i ne dirati roletu ukuhinji bez daljnjih instrukcija. Ako nije puklo, nemoj.

Helen West, vrua i ljepljiva nakon dugog dana na poslu, sjedila je i ekala da jemine zlovolja. Jedina preostala debata odnosila se na prednosti dina nasuprotbijelom vinu, ali ak je i takva odluka u ovoj kui ostala na akademskoj razini.

Za din nije bilo leda; hladnjak, koji je dahtao kao pas u pustinji, bio jesposoban hladiti, ali ne i raditi led nakon svih tih godina, pa je ona tako s vinomu ruci tumarala iz sobe u sobu etiri sveukupno, ne raunajui kupaonicu i

A


9/173

tako tumarajui osjeala kako nezadovoljstvo u njoj narasta usporedo samirisom vlage koji se irio iz spavae sobe. Bilo je tu i nekoliko ljetnih bubakoje su izmeu vrtnih grabeljivaca i domaice koja tako rijetko usisava suterenradije izabrale potonju.

Helen je mislila: Sruim li zid izmeu mranog predsoblja i dnevne sobe,

stan bi bio svijetliji, pogotovo bez rolete na kuhinjskom prozoru. Pravnikimozak, koji je bio njezino prokletstvo i profesija, prikopao se na komplikacijekakve su graevinska dozvola, propisi gradnje i ostala birokratska upletanja,prije nego li je preao na jednostavnije zamisli koje su zahtijevale manjeuzrujavanja. Iz velike preinake samo bi se izleglo tisuu manjih problema; kvragu i s tim!

Druga aa vina poela je nestajati, a nered s kuhinjskog poda bio je u kantiza smee kad je Bailey stigao. Na nju je bio red za kuhanje. Nakon tri godineizbjegavanja, napokon je nauila prevladati odvratnost kuhanja i to kupnjom

samo najboljih i najjednostavnijih sastojaka koje je mogla pripremiti unutardeset minuta, no unatotome on bio uglavnom dolazio spreman za sluaj gladi,oboruan plastinom vreicom, gdje se ovog puta nalazio sir, kruh i koaricanagnjeenih jagoda. Obino je bila zahvalna; ponekad izivcirana; danas,

jednostavno ravnoduna. Zagrlili su se brzo i povrno.,,to se onda dogodilo s tom roletom? Jel se naposljetku predala?Pazio je da ne bi zvualo kao izrugivanje. Veina stvari u njegovom stanu

radi. Imao je jedan svrsishodan kat iznad skladita, kupljen prije nego to jemoda podigla cijene u nebo a zatim ih opet spustila. Otmjen stan, ist, svijetao i

jednostavan za odravanje. Njoj se sviao, nije mu zavidjela.,,Pie u vrtu?,,Moe.Mrzila ga je zbog toga to je znao kada treba drati jezik za zubima. I zato

to bi prije sjedanja obrisao prainu. Kad bi ustao, hlae njegovog tamnosivogljetnog odijela su, za ovjeka koji nije elio da itko otkrije gdje je bio, biledovoljno iste; njezina bi pamuna suknja bila proarana pranjavim uzorkomsjedalice.

Vrt bi joj uvijek donio duevni mir, odraavajui vrelu, vlanu praumu

koja je iziskivala upravo divlju privrenost kakvu nije osjeala premazatvorenom prostoru, no ak i dok se divila svjee izniklim biljkama, prisjetilabi se kontrolirane zbrke u kuhinji.

,,Razmiljam o ruenju zida dnevne sobe, neupitana je izjavila. ,,Ili obojenju svega u uto. Nove zavjese, sve novo.

On kimne mudro, otpivi gutljaj piva. Dvije takve, i osjetio bi razliku, samoto je Baileyjeva diplomatinost mogla preivjeti bilo koju koliinu alkohola,dok bi Helen jednostavno postala priljivija, otvorenija, stala ruiti predmetedivlje gestikulirajui.

,,Skupi planovi, promrmljao je. ,,Opet prima mito? Ona se nasmijala,neraspoloenje se rasplinulo kao oblak.


10/173

,,Oh da, naravno. To bi bio krasan sluaj, zar ne? Zamisli nekoga kakoplaa tuitelju da izgubi parnicu. Taj bi sigurno bio lud kad bi pomislio na to.Tuitelji ionako sami gube. Svejedno, mislila sam, posvuda uto. Neka uesvjetlost.

O moja velikoduna djevojko, mislio je, tamne kose i tamna stana, sa

sklonou za svjetlom. Bailey pomisli na svoj tekui posao, s vie tame negosvjetlosti, s mnogo viceva. Kraljevska tuiteljica i vii policijski slubenik nikadse ne bi trebali ovako sastajati kako bi raspravljali o svojim ivotnim dekorima.S obzirom da su njihove osobne sudbine bile tako nerazmrsivo povezane,pokuavali su svoje profesionalne uloge drati odvojeno; pola tjedna kod nje,slobodni dani izmeu, pola tjedna kod njega, u zbrkanoj vezi punoj osjeaja irasprave, ekajui da se bolja formula ukae objema istovremeno. Baileypogleda Helen. Ako nije puklo, ne popravljaj!

,,Mmm, ree on. ,,uta je lijepa boja. Neke ute, u svakom sluaju.

ena koju je tog jutra ispitivao nosila je utu bluzu iju je prednju stranuzamrljala krv iz njezinog slomljenog nosa. Cijeli dojam podsjeao je narabarbaru i kremu od jaja. Nije se mogao sjetiti koje joj je boje bila suknja, negosamo toga da ju je drala u aci dok je govorila i da su joj gole ruke bileproarane modricama. Voli tog ovjeka, rekla je. Ne zna zato joj je ovo uradio.Bailey nije razumio zato. Jo manje je elio da Helen razumije zato.

Bailey je volio Helen. Helen je voljela Baileyja. U tome je sadrana svasloenost njihove veze. Pomisao da ijedno od njih dvoje podigne ruku nadrugoga bila je daleka kao planet Mars. Predloiti bilo to izgledalo bi u

njihovom odnosu krajnje opasno.Ravno iz valjanja po travi, maka se oee o Baileyjeve listove, ostavljajuizelenu mrlju koju je Helen zamijetila sa zadovoljstvom.

,,No, nastavi on oprezno, ,,bilo da ga oboji u uto ili ne, i dalje e imatistan u prizemlju, dakle mraan. Zar ne? Zato samo ne uzme majstora za sitnepopravke i istaicu za proljetno ienje? Onda e moi ocijeniti to ti jozaista treba.

Nakreveljila se i utnula maku bosom nogom. Bailey se esto nudio uslubu kao gospodin Popravi, stolar, i na kraju je uvijek bivao odbijen. To ga je

vrijealo, retrospektivno osjeajui kako plaa danak doktrini o samodovoljnoj,emancipiranoj eni kakva Helen nikada u potpunosti nee biti.

,,Hoe rei da mi je kua prljava?,,Ne, naravno da ne. Samo da nema dovoljno vremena za ienje. Ako

neto nije ba najistije, ne znai da je prljavo. Djelomino ga oisti baremjednom mjeseno. Uostalom, zato bi ga ti trebala istiti? Emancipirane si enenalaze ispomo.

,,Misli (k)od drugih, neemancipiranih ena?,,Nema nieg loeg u kuanskim poslovima. Nije ti teko pomagati

drugome pri ribanju njegove kue, samo ne voli istiti vlastitu. A da si inaenezaposlena, i satnicom bi bila zadovoljna.


11/173

,,Misli, milostinjom.,,Stalno zaposlenje, obostrano koristan sporazum i isti prozori.Otila je u kuu po jo vina i jo jedno pivo za njega. Maka ju je slijedila i

s bunim entuzijazmom oblizala tragove maslaca na podu kuhinje. Baileyevanonalantna figura u vrtu ocrtavala se lagano zamagljena kroz prainu.

Taj nije sluio za ukras. Poticao je bijes, ali je bio dosljedan. Drao seobrambenije nego ona. Meu njima nikada nije bilo udvaranja, samo dogaaj.Ako nije puklo, proslavi!

Vino se sjajilo u svijetlo zlatnom tonu kroz blago zamrljanu au; piva jebila intenzivno jantarne boje. Pod veernjom svjetlou nakon ljetne kie, crvenisu zidovi dnevne sobe podsjeali na svjeu masnicu. Slina unutranjostibarunaste spilje zimi, uz svjetlost vatre koja je prekrivala sve pukotine, dnevnasoba je sada bila tamna i kriava.

Mogla bi je itavu obojiti u boju kukuruza, nabaviti neto dobrog

staromodnog cica kakvog koristi srednja klasa. Oisti maku; zaboravi naroletu! Kreni iz poetka! Podaj sebi i svom domu i eleganciju i sigurnost!

Cathin abaur bio je ut. Nekad boje pergamenta, kupljeno u staretinarnici, stamnosmeim resicama. Prekrto svjetlo za ivanje, ali se Cath svialo. Nije onatu ivala, uostalom; mjesecima nije takvo to radila. Moda i godinama. Samo jesjedila uz lampu i ekala.

Soba oko nje nosila je tragove truda kojeg je sada rjee ulagala. Zidovi su,zbog estog ienja i mjestiminog obnavljanja boje, bili flekavi. Najeila je odpomisli to je bilo ispod. Neto njezine krvi, pretpostavljala je, mnogo znoja ikanta suza.

Joe je ponudio da e kuhati. Gotove, smrznute palainke od piletinepunjene sirom, jednako dobre za mukarca kao i za malu enu, do smrtiprekuhan smrznuti graak kao prilog te kruh i maslac koji su bili bolji od svegostalog zajedno; njezin doprinos. Sjedila je ravnoduna, iako svjesna, spremna usluaju potrebe poprimiti stav odobravanja; kraikom oka pratila je njegovnapredak u kuhinji na lijevoj pozornici, a glavu je drala okrenutu prema TVekranu. Znala je da se od nje oekuje da promrmlja u znak odobravanja kadobrok stigne oooh i aaah, kao da je ovjek genijalac ako pronae tanjur. Vejeuvjebavala tekst, straei se da mu nije to zagorjelo, a nije imala mogunostipredloiti bolju metodu. Za sada, raspoloenje je slutilo na dobro. Cath nije baznala to znai oputanje, ali se je ipak, koliko je mogla, doputala letargiju,sluajui njegove pokrete i glas dok je tonula u osjeaj vjeite krivnje.

,,U svakom sluaju, Jack, kae meni tip, dobar si ti momak. Prepoznam ti jabiveg vojnika na prvi pogled. Discipliniran, zna miksati koktele bre no to ih

ja trusim, ha ha ha. U redu je to, rekoh, jedino to se zovem Joe, makar to nije

tak bitno. A onda, Cath, zna to je onda napravio? Drito pred ankom u lici,kopile ti strusi pie na eks i padne sa stolca. Nisam mogo razbuditi staru


12/173

budalu. Kaem ti, ba je bio slika. Nabacio iznenaenu facu, stalno se cerio,pokuava se skoncentrirat i onda se sloio. Smjeh? Skoro sam crko.

Pokua uskladiti ton vlastitog smijeha prema njegovom prodornomcerekanju, s prilinim uspjehom, ohrabrujui ga da nastavi. Sigurno, ma sigurnopostoji formula za upravljanje vlastitim jezikom.

,,to si mu to dao, Joe, da je tako pao? Joe je radio u pubu gdje suposluivali one koje je on nazivao gospodom. I, ha ha ha, njihove dame. Injihove vraje sinove, koji su lajali jedni na druge i gurali grickalice u uhosusjednoj osobi sve za dobru, istu zabavu. Tatice bi skupljali raune dok susineki bljuvali ili, odlazei negdje drugdje, razbili svoje automobile. Naoficirsku klasu Joe je gledao s ljubavlju i mrnjom, uglavnom s ljubavlju,oboavanje koje se pretvaralo u uitak kada dotaknu dno.

Cath je umornija no to je mislila, divei se neprestano tome kolikoiscrpljenosti i boli ovjek moe pretrpjeti ostajui pri tome svjestan ponekad

pravila da dijeli njegove predrasude. Ljudski problemi, smatrala je onaprivatno, posvuda su isti, uz uvjet da ti se ljudi sviaju dovoljno, pa ih slua.,,Pitala sam te, to si dao tipu da se prevalio, Joe? Smrad izgorjelog mesa

iz kuhinjice: transformacija od smrznutog do ugljena bila je brza.,,Vermut, din, uglavnom din. Oh, kapljicu Camparija radi boje; mrvicu

vonog soka. Veinom dina i konjaka. Strusio ga je iz cuga. Ve trei put,moe vjerovati?

Smrad se pojaao; dim je suknuo iz penice, prekinuvi ljenarenje.,,Mogu li ti pomoi, Joe?

,,Ne.Ljutnja u njoj je kuhala. Zato jer joj ne doputa spasiti hranu. Zbog vizije

nekog jadnog, usamljenog starca, navoenog da troi novac dok ne padne sastolca, otrovanog od pipniara kojem je vjerovao.

,,Joe, nisi to trebao napraviti...,,to to?On se borio u kuhinji, ne uspijevajui pronai neto s ime bi promijeao

graak: to ga je razbjesnilo. Cath je mogla predvidjeti krajnji rezultat toga; ne bi

trebala zapoeti prigovarati njegovim okrutnim alama na ra

un pijanih gostiju,ali se nije mogla zaustaviti.

,,To. to si napravio. Poticao tog tipa da popije onaj otrov. On se pouzdao utebe, zar ne? Siroti stari bilmez. Siroti stari pukovnik Fogey. Sramota.

Zavladala je tiina. Odvratila je glavu prema glupostima na TV ekranu,prekasno se pitajui ima li mjesta uzmaku. A onda joj je hrana stigla u krilo. Beztanjura ili podloka. Bezoblina masa vruih, zagorenih palainki i gnjecavogagraka kroz suknju ju je pekla po bedrima. Sklupala se, kosom zakrila lice dok

ju je udarao po rebrima i grudima, zavravajui mahnitanje udarcem u eludac,

koji je ostao izloen dok se uzaludno pokuavala obraniti prekrivajui rukamaprsa. Bili su to snani udarci, ponavljani radi naglaska, od kojih je graak


13/173

poskakivao i kotrljao se meu naborima njezine suknje. Kad je prestao, iz usta jeispustila zvuk nalik roktanju.

,,Svinja, ree on s poniavanjem. ,,Eto to si. ak se i glasa kao svinja.Ponovo je uzeo tanjur, zavalio se i jeo oiju uprtih u ekran. Ona je neko

vrijeme ostala mirna, zatim je ustala nosei suknju pred sobom kao pregau,

tihim i nesigurnim pokretima.On nije skidao oiju s televizora i nije prozborio. Vratila se nakon pet

minuta nosei na tanjuru kruh i maslac. Cath je jela kruha i maslaca ee negoiega drugog.

,,to si napravila, zahtijevao je odgovor, ,,s jelom koje sam ti skuhao?,,Pojela sam ga, naravno. to si mislio da bih napravila? proapta ona.,,Mogla si ga baciti, ili slino.,,Ne, bilo je fino. Hvala. Poela je kaljati, pa se zaustavila jer ju je

boljelo, a i njega je ivciralo. Kaalj bi uzrokovao povraanje, a to ga je jo vieivciralo. Nauila je kontrolirati muninu, koristiti je kao posljednje utoite, jer

je bio donekle gadljiv. Ne bi je nastavljao tui dok joj je bilo zlo, ali s drugestrane, znala je da prisustvo povraene hrane redovito spreava da mu kasnijebude ao.

,,Ne hrane te dovoljno, gunao je i dalje ne miui pogled s ekrana.,,Ne, ne hrane me, Joe, u pravu si.Zagrizla je kruh namazan margarinom. Nije ba sastojak gospodskog

sendvia, ali nije ni splaina. Zlo joj je dolo od pogleda na jelo: blijedo tijesto,

zlatna mast. Na poslu je jela drugaije namirnice: hranjiv sme

i kruh sasjemenkama, pravi maslac.

Da je htjela, mogla je jesti bilo to iz njihovog hladnjaka. Mogla im je reida je u nevolji, ali opet, nije bila u pravoj nevolji. Tako dugo dok je bilapametna, a on je nije prejako tukao niti ostavljao oiljke po licu, mogla sepretvarati da joj je posao istaice mrzak koliko i gospoda koja su je upoljavala.

,,Joe? upita preklinjui. ,,Joe, bi li mi donio pie? aj, mislim?Joe je kod kue pio samo aj. Alkohol je pio iza anka na radnome mjestu,

popodne i uveer, ali mu se nije primjeivalo sve dok ne bi doao kui, osim ako

ne biste udno zamuckivanje nazvali simptomom pijanstva. Mogla si je zamislitikakav je bio, pitati se kako ga trpe i nadati se da e ga uvijek trpiti, budui da jepomisao na Joea bez posla bila ravna nonoj mori. Kad ne bi radio, natjerao bi inju da prestane raditi. No dok god je on bio tamo gdje je, a ona se pravila danjezin posao ne zasluuje biti predmetom njihova razgovora, sve je bilo u redu.Piti alkohol kod kue nije bilo u redu. Zajedniki su se odravali privid kako nikapljice ne bi pomirisao; pravila se da vjeruje kako on ne podnosi pie, a na svojnain ga i nije podnosio. Njegovo tijelo nije. Loim danima, danima kada biimao problema pri prelaenju ulice, ili bi zapao u svae s gostima ili kad b netkoosujetio njegov ponos, alkohol pomijean s razoaranjem stvarao bi otrovankoktel. Samo ga je pie pretvaralo iz sveca u grenika. Buljio je u ekran,praznog tanjura i nezadovoljenog eluca.


14/173

,,Joe? Molim te. Posvuda me boli, Joe.Pokolebao se, zatim je ugurao desni palac u uho i cijelom velikom akom

prekrio lice. Promatrala ga je, pokuavajui bez veeg uspjeha pa ak ni dok jeprelazila prstima preko bolnih rebara otvrdnuti srce. Uvijek kad bi seposramio, prekrivao bi lice.

Otila je napraviti aj, previjajui se kako bi potisnula bol; nije eljela nitadrugo doli lei u krevet. Progovorio je tankim glasiem, koji se kosio snjegovom miiavom graom, ali bio u skladu s njegovom visinom.

,,Volim te, Cathi. ao mi je.U prolazu je osjetila kako je njegova lijeva ruka epala suknju, hinei

ljutnju. Pospremala je kuhinju dugim, polaganim pokretima punim aljenja,kaljui i pljujui u sudoper. Paljivo je odabrala njegov omiljeni vri, stavila unjega vreicu aja i nalila kipuu vodu iz novog, beinog ajnika. Kuhinja sesijala. Uz duboki udah, koji ju je stajao koliko truda toliko i boli, odnijela mu je

aj.Spavao je u naslonjau, lica vlana od suza. Donijela je prekriva iz

spavae sobe, prekrila ga i ostavila tako.Njihov vlastiti krevet je bio nov, u podnoju je imao ladicu iz koje je

izvukla rezervni prekriva, jednako ist i nov kao i onaj na njegovim koljenima.I ostale su im sobe bile pretrpane raznom robom.

Cath je naporno radila kako bi postigla svakidanji blagoslov zaborava. Ukupaonici se odgaajui pravo kupanje do jutra, na nain kako su to obojeinili, osim ako je bilo krvi prisilila ispljuskati hladnom vodom po toplom

tijelu i lice, prepoznajui prirodu i stupanj ove vrst boli te, koju je, koliko je godmogla, pokuala potisnuti. Odvratila je pogled od smeuranog oiljka na trbuhu,paljivo se oprala i procijenila veliinu sutranjih modrica. Nikada je nije udaraopo licu. Nikada.

Nieg slomljenog: nieg to bi zahtijevalo popravak.

,,Moe li se itko sjetiti Cathinoga broja telefona? Oh, Kriste, gdje sam li gastavila?

,,Draga, to e ti broj? Sigurno je ne misli sada zvati? Bit e ovdje ujutro;usput, ne voli da je se zove kod kue, pogotovo ne ovako kasno.

,,Kasno? Onda je vrijeme za krevet, ree Emily Eliot, pomalo hrapavo,uvijajui premen kose, namigujui muu u ogledalu nad njegovim radnimstolom. Podigao je pogled s papira, koji su u kreativnom neredu prekrivali itavuradnu povrinu, uhvatio njezin pogled i nasmijeio se.

,,Ne veeras, Josephine. Treba mi jo sat vremena za ovo. to ste, za Boga,radili dolje? Prilina buka!

,,Oh! oprosti, igrali smo Scrabble. Mark je pobjeivao, a grake kadpobjeuje, strano dijete! Zaista mora raditi? Ruke su joj vebile omotane okonjegovog vrata, a osmijesi im se sretoe u ogledalu.


15/173

,,Ah-a. Zna kako je.,,Grozno, podrugljivo e ona, a poljubac sputen na njegov obraz nijekao

je i najmanji nagovjetaj ljutnje. ,,Supruga zakinuta za brana prava u interesuotplaivanja hipoteke. O.K., znam gdje mi je mjesto, pa u jednostavno zagrijatikrevet. No, gdje li je taj broj?

,,Drugi put te pitam, to e ti?,,Oh, zvala je Helen. Moe li vjerovati, eljela je razgovarati sa mnom da

joj otkrijem tajnu naeg tako organiziranog kuanstva?! Malo ta zna. Emilin jesmjeh bio glasan, jasan i iskren. ,,Ustvari samo trai istaicu. Naa je Cathgovorila da joj ne bi loe doao dodatni posao; Helen, koliko je ja poznajem,dobro plaa, pa sam zato trebala Cathin broj.

,,U ovo doba noi?,,Oh da, kasno je, zar ne? Vrijeme za krevet.Ostala je stajati pomalo zbunjena, kao da je potpuno zaboravila to je to

bilo hitno. Emilin grozniav smisao osjeaj za prioritete, njena potreba zaispunjavanjem svake zadae odmah onoga trenutka kad je spomenuta, punio je,dom energijom i osiguravao postojanost poput ogromnog elegantnog kotla.Povremenu iritantnost koju bi to izazivalo kod marljivog odvjetnika u usponu,odmah je zagasio samo jedan pogled na enu i njihovu djecu. Emily je dijelilanjihovu energinost i blijedi, interesantan i vatren izgled; bila je ena krupnihkostiju, odjevena u staru kunu haljinu ukraenu zmajevima koji su poskakivalina purpurnoj pozadini. Kosa joj je strala: lice joj je bilo oribano i sjajno.Allistar je povue u krilo.

,,Zagrli me! Divno mirie.Kad mu se bacila u krilo, pretvarao se da izdie pod njenom teinom;

obgrlivi ga oko vrata, stisnula ga je tako da je ostao bez daha. Zatim jepogledala papire na radnom stolu. Bili su u rasutim svenjevima, a crvena trakakojom su bili povezani gurnuta sa strane.

,,to tu ima ljubavi moja? Ubojstvo i sakaenje?,,Pomalo i od jednog i od drugog. Priao sam ti o tome. Istina. Govorio joj

je sve o svojim sluajevima, ukljuujui i one najzamornije, a ona je ak i usrednoi sluala. ,,Ubojstvo, naravno. Kako to drugaije moe nazvati kad sepotuku u pubu, jedna strana dobije batina, ode, naorua se i vrati natrag? Jedanmomak je proboden, a uhvatili su samo jednog napadaa. Jo se netko tu jeftinoizvukao.

,,Nee li onaj rei tko?,,Ni govora.,,Je li to jedan od Heleninih sasluanja?,,Ne, Baileyjev. Ovi ovdje su Helenini. Pokazao je rukom prema

svenjevima povezanim bijelom vrpcom. ,,Ti su jo gori. Obiteljsko nasilje.

Premlaiva

i ena. Izgleda da je trenuta

no zapela na njima. Pitam se ima li tokakve veze s tim to trai istaicu?

Emily ustane i poljubi ga u tjeme.


16/173

,,Ti mene ne bi nikada udario, zar ne? Bez obzira koliko ti zagoravalaivot? Njeno ju je udario po pozamanoj stranjici dok se odmicala. Zvuk koji

je njegova ruka proizvela na tkanini kune haljine sliio je pljesku; nije osjetilaneugodnosti samo milovanje. Zvualo je kao srameljiv aplauz.

,,Udario? Ne bih mogao, ak ni kad bi me preklinjala. Osim moda na

strogo mentalnoj osnovi. Dugaak, spor sudar. Nitko ne bi bio pozlijeen ususretu istinskih umova.,,Naravno da bi, ako susret umova ukljuuje i lubanje. I mislim, doda ona

trezveno, pruajui mu svoju uljevitu ruku, ,,da bi mogao zavriti taj posaoujutro.

Lagano se oslanjajui jedan o drugo, doli su do vratiju. Preplavio ga jestari, poznati osjeaj olakanja. Kako li ive mukarci koji nemaju ovakvudruicu da ih tiranizira, umiljava se, zavodi i vodi u krevet kradomice kaokurtizana? Kameleon je ona, povremena tigrica, tolerantna, strastvena, bila je

njihov zatitnik.

Bila je to nepraktina kua, puna skrovita, pukotina i zdruenih osobnih stvaripet osoba razliitih godita. Na odmoritu prvoga kata stajala je Jane, najmlaedijete, u spavaici na kojoj se skorila slina. Bucmasta devetogodinjakinja,mokra od znoja i suza, puti mjestimino blijede i ruiaste. Pritisnula je lice nabratovu dasku za jedrenje oslonjenu o zid. Njezin stariji, petnaestogodinji, bratMark bio je tamnoput i zgodan; njezina plavokosa, dvanaestogodinja sestra

vedra i profinjena. Kao suprotnost Janeina kosa boje mrkve padala joj je uz liceu spiralnim, nejednakim kovrama; one najdulje bile su ljepljive od sline buduida ih je stalno cuclala. Jane nije bila ljupka, iako je u oima svojih roditelja isudei po rijeima njihovih neprestanih pohvala bila utjelovljenje ljepote.

,,Onaj je stvor opet u mojoj sobi, ree ona drhturei. ,,Onaj stvor, mamice.Opet je bio ovdje.

Pohrlila je u Emilino naruje. Oeve ruke poivale su oko majina struka;ispruio ih je da je pokaklja po vlanoj, kovravoj glavici.

,,Dakle, zaista je bezobrazan kad se vraa ovdje nakon svega. ovjek bi

pomislio da je jednom bilo dovoljno, srdito e Emily. ,,Neki ljudi ba nemajuobzira. Doi, najbolje da odmah istjeramo zvijer. Zna koliko voli toplo vrijeme.udno kako nikad ne navraa kad je zaista hladno.

Jane mrcne, umirena.,,Cath mi je danas poistila sobu. Mislila sam da se stvor nee vraati ako

bude ista.,,Da, ali Cath ne zna nita o uinku parfema, i uostalom, sad je veotiao.

Hajde da se uvjerimo, moe? I onda emo ostaviti sva svjetla upaljena, tako dase vidi popeti do Marka ili do nas, OK?

Emilin glas otjerao je sve suze. Dijete kimne, ispusti zvuk nalik natucanje, a zatim izmigolji iz okvira njihova zagrljaja i uputi se niz stepenice,


17/173

uzdajui se da e je roditelji slijediti. Alistair se pitao, pomalo zabrinut, kako lije Jane poprimila majinu autoritativnost i otmjen, teak hod. Odtutnjali su nizstepenice, im jae lupajui nogama. Jednom bi trebali nabaviti onakvu vrstutepiha koja ublaava zvukove: no zasad su kolarine ipak bile primarnije. Sahitrou koja je nadilazila njezinu teinu, Jane zaokrene u kupaonicu svojih

roditelja, gdje je djeci uglavnom bio zabranjen pristup. Jurnula je premamajinoj kolonjskoj vodi. Kua im je bila puna raznih parfema. Alistair ih jekupovao u duty-free duanima, na povratku iz inozemstva, gdje bi patio odenje za domom. Zatim bi, kad god se ukazala prilika, kupovao jo. Nitaekstravagantno, ali uvijek najvee pakiranje, takva mu je bila navika. Kaokrajnji rezultat tog obiaja imao je suprugu koja je uvijek slatko mirisala, ak ikad bi do koljena zaronila u kunu prljavtinu, i ker s takvom strau za eau-de-parfum rasprivaima da ih je koristila i kao sredstvo za istjerivanje svojihdjetinjih demona.

Duh koji je, kako je to Jane ustrajno tvrdila, s vremena na vrijeme opsjedaonjezinu sobu obino kao posljedica bilo runog ponaanja, bilo pohlepe snjezine strane, kako je to njezin otac s negodovanjem zapazio pojavljivao bi sesamo ako joj je soba bila neuredna. Urednost i istoa su ga odvraale.Parfemom ga se moglo u potpunosti otjerati.

Emily obilato namirie sobu. Kao da je time stvorila zaarani krug. Alistairse nasmije i pomisli kako je jeftino platio jednu tako vienamjensku stvar.

Helen West je zaspala, ostavljajui rolete na podrumskim prozorima podignute,onako kako je to inila samo kad bi Bailey spavao uz nju, jer se inae nijeusuivala. Nikada mu nije rekla, mada je on to ve znao, koliko je snana iistovremeno neprestano prestraena. Sputene rolete u njoj su poticale stanovitiosjeaj gorine i slabani prizvuk panike. to bi uinila kad bi prijetnja dolaiznutra, kao poar ili poplava, umjesto izvana, kako bi pobjegla kad se od panikesva spetlja? Zato li se uvijek smatra da opasnost dolazi izvana?

Zato to je uglavnom tako. Barem koliko se ona osvjedoila. Sjeanje nanasilnog uljeza, izblijedjelo tijekom vremena, vraalo se ne samo kad bi na ulici

vidjela nekoga nalik njemu, nego i nou, tjerajui je da se znoji. Ponekad bimogla namirisali njegovo prisustvo u sobi, kad bi etkom odmicala kosu koja jojje padala preko oiljka na elu.

Mogla je osjetiti okus krvi u ustima, mekoljei se od sjeanja na vlastitusilovitu reakciju i bespomonost koja je zatim uslijedila. Okrenula se nemirno,pokuala se sabrati prizivajui sliku dnevne svjetlosti kako se probija u istu idezinficiranu sobu, oienu od svih podsjetnika. uto. Boja kukuruza ikukaviluka; dovoljno jarka da odagna avla.

Bailey pipajui potrai njenu ruku.

,,Jesi dobro, ljubavi?,,Ne.


18/173

Privue je blie. ,,U redu. Doi k meni. Ispriat u ti lijepu, dugu priu.Dobru priu. Sa sretnim zavretkom.

Poeljela je ugurati palac u usta i dii ruke od razmiljanja o sadanjosti,prolosti ili budunosti. Ja tebe trebam vie nego ti mene, mislila je Helen,zahvalno prihvaajui njegovu ruku, sluajui glas koji je priao neku luckastu

priu sve dok nije utonula u san.Ako nije puklo, ne popravljaj!


19/173

Drugo poglavlje

ary Secura je zakoraila iz automobila na jasnu svjetlost ljetnog jutra,trudei se izgledati oputeno poput inovnice osiguravajueg drutva koja

je dola provjeriti slomljeno prozorsko okno ili pokvareno dizalo u BevanHouseu. Ugledavi svoj odraz, iskrivljen u vratima automobila, shvatila je kako

je malo pretjerala u preruavanju. inovnici osiguravajueg drutvanajvjerojatnije bi ponosno istakli osobne iskaznice privrene za ovratnik, aliopenito, ne bi djelovali toliko uredno. Mary je takoer bila slaba na torbe;sumnjala je da bi prosjena inovnica mogla posjedovati torbu od takokvalitetne, postojane koe. Bila je dovoljno velika da u nju sakrije radio, jedinooruje u njenom arsenalu koje nije ovisilo o zdravom razumu.

Radio je bio teak. Namjena mu nije bila da slui kao oruje, mada jeponekad koriten i u tu svrhu, u sluajevima kad bi to bilo bre nego zvatipomo. Bevan House se protezao uvis kao strma litica; njena je misija neeodvesti dalje od treega kata.

Razbaruila je prstima (izgrienih noktiju, to je ukazivalo na neto, no nijebila sigurna na to) kratku kosu da bi djelovala manje dotjerana i ustrimkorakom prola do stana broj 15, bodrei se protiv mogue stanarkine histerije, snamjerom da se pokae i odluna i umirujua. Shirley Rix mogla je tog jutra bititoliko hrabra i odvana kako je juer zvuala preko telefona, a mogla je i ne biti.Tijekom zadnjih est tjedana razgovarale su skoro svakog dana, pa i ako nisurazvile ba prijateljstvo, moglo je proi kao takvo. Mary ju je samo trebaladovesti do vratiju, pa e sve biti u redu. Samo da je upozna s gospoicom West,koja je dobro obavljala svoj posao, i u tren oka: smee od mua bit e dovedenopred sud.

Jedna stvar ju je muila, ak vie nego sumnja koja joj je pila krv, a to jebila nada koju je poput baklje pronosila enama poput Shirley Rix. Naravno, iinjenica da e nakon to ona, policajka specijalizirana za obiteljsko nasilje,zavri sluaj, Shirley Rix shvatiti kako je, unatosvoj potpori na kraju krajevaostala preputena sama sebi. To to ima mua koji te redovito poput gospodinaRixa pokuava ubiti, ba ti i ne stvara neku perspektivu, ak i ako on dugovremena ostane zatvoren, to se policajka Secura nadala da hoe, nakonsvjedoenja njegove supruge. Jadna Shirley: nema ba veseo ivotopis.

Mary pokuca na vrata, zaudivi se jo jednom nainu na koji je Shirleyuspijevala odravati ovaj maleni stan bez prljavtine, istina ne ba istim ali ne iprljavog. Mary bi neko, primjenjujui kriterije vlastitih roditelja, poluistoudomainstva Rixovih smatrala nedopustivom. Sada je na to gledala kao napobjedu majinstva, onoga to je spaavalo ivote polovici njezinih svjedokinja,s obzirom da bi na kraju obino djeca bila ta koja bi natjerala majke bilo da odu

M


20/173

od kue, bilo da svjedoe na sudu. Onog dana kad je ovaj nasilni tatica natjeraosvog trogodinjeg sina da pije pivu od koje mu je pozlilo, a potom ga gurnuo ukrevet i zatim prebio suprugu zbog protestiranja, Shirley Rix je odluilasvjedoiti. Dobra cura, Shirl!

Mary pokuca ponovo, ovog puta jae; pone je obuzimati osjeaj uasa.

Pogledala je na sat: devet i dvadeset, etrdeset minuta prije nego to su ihoekivali na sudu. Gospoica West obino dolazi ranije, uvijek jest; jo epriekati par minuta. Trei udarac na vrata bio je jo glasniji; javila se apsurdnaelja da radiom iz torbe razbije oiano staklo koje je zauzimalo etvrtinuvratiju. Elektrino svjetlo je kroz staklo sijalo u predvorje. Mary je isprva bilaohrabrena vidjevi svjetlo; sad je shvatila njegovu zlokobnost.

Kad se otvorie vrata stana broj 16, Mary pomisli da je na pola puta douspjeha, skoro toliko sigurna koliko se Helen West uvijek doimala s njezinimprokleto finim ponaanjem. Na vratima se nalazila ena neodreenih godina,

negdje izmeu tridesete i pedesete, krta na rijeima i nije se zamarala tosituacija ne sluti na dobro.,,Ako traite Shirl, otila je. S malim i svime. Prije otprilike sat vremena.

Ne bude se vratila.Vrata se zalupie. Zauje se kako su dva zasuna kliznula na mjesto. Mary

Secura ponovo pogleda na sat, zatim, znajui da nema smisla, jo jednomzakuca na Shirlina vrata. Svjetlo iznutra joj namigne, dok je prostor odisaoprazninom. Vrativi se u auto, otkrije da se trese od bijesa. est tjedana posla,sati razvijanja povjerenja; tako joj i treba kada je svima prijatelj.

Predvorje pred sudnicom broj pet Istranog suda Sjevernog Londona bilo gotovopusto. Tu nije bilo smrada, dima i amora kao u ekaonicama ispred sudnica

jedan do etiri, koje je Helen mogla vidjeti ako bi se nagnula preko balkona,promatrajui plimu i oseku ljudskog prometa. U sudnici broj jedan rjeavani supredmeti ponovnog privoenja u istrani zatvor. Bila je sretna to se ne bavi timbrzopoteznim sluajevima: nona privoenja, pritvaranja radi remeenja mira,priznavanja krivnje, odgode radi pripreme ili nemogunosti prisustvovanja

raspravi; cijeli je taj posao bio testiranje krajnjih granica koncentracije. Bolje jebiti ovdje gore, sa samo jednim sluajem na rasporedu za cijelo jutro, akopotraje i toliko. Zatvorenik je bio iza reetaka, uknjiena su dva policijskasvjedoka, sve je bilo spremno za pokret.

Ona ponovo pogleda dolje, taman na vrijeme da vidi kako policajka Securaprolazi kroz glavni ulaz, neuljudno se gurajui kroz gomilu. Sama. Upravo uasu kada je Mary stigla do stepenica koje su vodile prema relativnoj tiinisudnice pet, Helen osjeti kako joj je proradila u, kako joj se od frustracijepovraa.

Lagano uspuhana, Mary Secura joj se priblii, nita ne govorei, samoslegne ramenima. Nepojavljivanje kljune svjedokinje nije bila neuobiajenapojava. ak ni onih koje se jo oporavljaju od rasjeene usne, izbijenog zuba,


21/173

razbijene lubanje i slomljene ruke, onih koje su sve to pretrpjele u imeposlunosti svome ovjeku u elijama donjih katova. Helen osjeti kratki naletbijesa naspram rtve koja je izabrala da ostane rtva.

,,Glupa, glupa krava, ree Helen. ,,Luda krava! to li joj pada na pamet?!Jesi li sigurna da je zapamtila datum?

Neto je oinulo Mary Secure. Nagnula se prema gospoici West s rukamana bokovima i licem nekoliko centimetara od njenog.

,,Naravno da je zapamtila prokleti datum! Dovoljno smo puta to pretresle.Znala je i datum i mjesto i da u doi po nju. I da se nisi usudila zvati je kravom!Vidjela si fotografije, zna kakva je. Ja je mogu zvati kako god jebeno zaelim,ali ti ne, glupa neuka kravo. Nikakvog prokletog pojma ti nema... I onda se navlastito zaprepatenje nala sva u suzama. Okrenula se na stranu da bi u torbipipajui pronala snop papirnatih maramica koje je uvijek nosila, a radio je streskom ispao na kameni pod.

,,ini mi se da te stvari kotaju stotinu funti, zar ne? ree Helen.Sagne se kako bi ga podigla, istovremeno kad je i Mary, ispuhujui nos,

uinila istu kretnju. Glave im se umalo sudarie. Helen prisloni radio uz uho,protrese ga i naceri se.

,,Prima Radio One, mislim. To e biti dovoljno.Obje su odjednom poele priati, prekidajui priu primjesom nezgrapnog

smijeha. Helen duboko udahne, ponovo se nakrevelji i sjedne. Mary Securauini isto.

,,O.K., to onda da radimo? Sasluanje je zakazano prije etiri tjedna, on jeu pritvoru est, i sa svih strana smo se osigurali da e se nastaviti. Imamo dokazeizvana o buci, kricima i urlanju, te ozljedama otkrivenim nakon to je pozvanapolicija. Njegova priznanja variraju od tvrdnje da je pala preko djejih kolica dotoga da je ona poludila i prva ga udarila, pa ju je morao smiriti. Moemo gadovesti, ali ne i priepiti. Kako god da pogleda na stvar, bez nje jednostavnonemamo dovoljno dokaza.

,,Nemamo.,,Dakle, nemam drugog izbora nego ui i prekinuti cijelu stvar, zar ne ?,,Molim te, ree Mary Secura. ,,Molim te. Pokuaj dobiti samo jo jednu

odgodu. Daj mi jo jednu ansu da je naem. Kad tad e morati doi doma.,,Zato bi?,,Zato to nema kamo drugdje otii.,,A onda e opet i sljedei put izostati. Nakon jo nekoliko stotina funti

drutvenog novca?,,Molim te, ree policajka Secura. ,,Molim te, gospoice West. Sljedei

put bi je mogao ubiti.

Portir je, stojei pokraj vratiju, samozadovoljno oekivao skori kraj radnogvremena.


22/173

aj je bio hladan, posluga nezainteresirana.,,Sluaj, ispriavam se to sam te nazvala glupom neukom kravom, ree

Mary Secura s krutim prizvukom utogljenosti sat vremena kasnije, dok susjedile u kantini. Zaobile su redove piroki sa sirom, koje su ak i ovako ranoujutro bile smeurane, zanemarile su smrad slanine iz ugrijanih posuda, hrpu

alosnog tosta kojeg vie nitko nee jesti, koare s paketiima keksa iposluavnike s naputenim pogaicama. Sudske kantine su uvijek dobavljalehranu svedenu na najmanju moguu razinu ukusa, bljutavu do krajnosti.

Helen je zamiljala kako se smjesa za pitu od jabuka, koju slue za ruak,pravi jednom mjeseno i zatim raskomada.

,,Ne okoliaj, reci to zaista misli, ree ona raspoloeno. ,,Ne bih bila tukad bi me povremena uvreda natjerala da se stisnem i umrem, ali ih ne primamrado od nekog koga potujem. Zbog ega bih se i ja takoer trebala ispriati.Naravno, znam da si uinila sve u svojoj moi da bi tu enu dovela na sud. Dala

sam naslutiti suprotno jer sam bila uzrujana.,,Uzrujana? ree Mary. ,,Ja sam bila bijesna. Shirley mi je draga. A dijete

je upravo prekrasno.Utihnue na trenutak.,,U svakom sluaju, napola si u pravu, ree Helen. ,,Neuka sam. Mislim,

nakon svog ovog vremena i svih sluajeva, ne razumijem kakva je to sila. Nezapravo. I dalje mi nije jasno kako ena moe ostati s ovjekom koji je tue.

Policajka Secura promijea svoju blatnjavu kavu.,,Oh, mislim da ja donekle razumijem. Zato bih voljela da koji put bude

drugaije. Jednostavnije. Kao na primjer uhvatiti kriminalca i isposlovatiosudu.

,,Opet si itala bajke? upita Helen. ,,Ili se eli prikljuiti protuprovalnojjedinici?

Secura slegne ramenima i nasmijei se. ,,Zna to mislim. Iz moje prakse,koja pljaka ili ubojstvo djeluju kao praznik. S pretuenim enama ne moepostii neke naroite rezultate.

,,Da sam na tvome mjestu, ree Helen oprezno, svjesna vlastite frustracijekoju je malo preslobodno ispoljila neto ranije, ,,ponekad bi mi dolo da ih isama tresnem.

,,Pa, ne doe mi. Jednostavno stigne do toke kad te vie nita ne moerazljutiti, barem ne vie nego to to mogu djeca. Razbjesnim se samo namukarca. To ti je kao hodanje po jajima. Susjedi nas zovu ee nego rtve, imi kreemo. Obino pijano smee uhapse zbog kune svae u kasne sate, a midolazimo sljedeeg jutra skupiti dokaze. Do tada ve rtva, sa svojomogranienom pameu a mogu ti priati do koje mjere esto i jest ograniena gleda u nas kao u psei drek. I vriti. Dakle, nagovori je nekako da sie ievetualno da izjavu. Nakon toga, sjedit e doma s nekoliko urlajuih klinaca, izakljuit e da vrag kojeg poznaje nije ni upola tako crn kao onaj kojeg ne


23/173

poznaje, pogotovo ako nitavna pijandura pomae odravati krov nad glavom.Oh da, treba napomenuti i onaj mali ometajui faktor zvan ljubav.

,,Prema nekome tko ti lomi rebra?,,Da, gospoo, ree Mary, podrugljivo salutirajui Helen. ,,Daj, molim te!

Ti ima Baileyja, ja imam svoga, znamo mi sve oLjubavi.

,,Ne, na taj nain ne znamo.Helen osjeti kako Mary ne eli vie o tome ozbiljno govoriti. Previe joj je

bilo stalo, Mary su svi njeni profesionalni neuspjesi osobno pogaali. Time toje Helen zakljuila da je Shirlin nedolazak moda prije rezultat bolesti ili otmicenego neposluha, privremeno je okonalo temu. Mary pomisli kako ona znapretjerivati s okrivljavanjem: mogla je klipane uvjeriti kako nemaju izbora; i dabarem hoe priati o neem drugom!

,,Kai mi neto..., ree Helen, povjerljivo se naginjui prema njoj, tako dase Mary inilo da joj se ova, uvijek staloena tuiteljica sprema priznati neko

bizarno seksualno zastranjenje, ,,... je li se ti i tvoj deko slaete okokombinacija boja? Znam da Bailey i ja u biti ne ivimo zajedno, ali svejednoprovodi mnogo vremena u mom stanu; ja sam odjednom poeljela sve uto, alimi se ini kako za njega uta predstavlja manje ili vie nita drugo nego, ovaj...boju pialine.

Mary zabaci glavu. ,,Kog je vraga bitno njegovo miljenje?! uto? Boja ilitapete? nastavi ona zaarena pogleda. Helen je u tom aru odmah prepoznalaodanost i razumijevanje rezervirano iskljuivo za sestre ovisnice o kupovini. ,,Svelikim ruama. Jako mi se sviaju. Poela je kopati po onoj velikoj torbi u

kojoj je bio radio i gomila maramica. Po esnaesti put tog dana pogledala je nasat. Heleni proe pred oima slika Baileyja koji nikada nije gledao na sat, koji jeak i usred noi uvijek znao koliko je sati. udno je bilo to to je imao strast zasatovima, s obzirom da je bio zadnja osoba na svijetu kojem bi sat trebao.

,,Dobro dakle, moram se ponovo javiti telefonom, ree Mary, ,,za sluajda je netko vidio Shirl. U suprotnom, imam sat vremena. Tu niz ulicu ima jednaprodavaonica s bojama i tapetama. to misli, zato volim ovaj sud?

Oi su se srele u meusobnom prepoznavanju. Unato fotografiji ShirleyRix koju su pokazali sudu, unatosjeanju na ozbiljnu zajedniku zadau, javio

se neki udan zanos, koji je uslijedio navali adrenalina, stanovita euforijaizazvana polaganim rastom napetosti. Vesu bile vani, pete su im klepetale pokamenim stepenicama, hodajui brzo kao da su neto skrivile, poput djece kadmarkiraju iz kole.

Vii inspektor Bailey mogao je osjetiti kako se policijskom istraitelju Ryanu nemili izai iz automobila.

,,Ne znam ba, sir. Ne bismo li mogli samo odavde baciti pogled? Dok semi vratimo, ova kolica mogla bi ostati bez kompleta kotaa.

,,Ima alarm, zar ne?


24/173

,,Dakako, ali ne znam ba koga bi on zaplaio. Barem ne nikog starijeg odetrnaest godina. kolski su praznici, efe, nita nije sigurno.

,,Vidim da ima automobila s kotaima. Hajdemo! Uostalom, gume ti ionako ne bi prole na tehnikom. Jednostavno ne eli gledati, jel tako? Tvojproblem je to si zaboravio na asnu umjetnost hodanja.

Uputie se preko ceste prema Bevan Houseu, koji se uzdizao nad njima.Gledao je na olinjalo zelenilo, nad kojim se nekad nadvijalo drvee, a sada su tubili razbacani automobili. Automobili su zakrili i betonski prilaz koji je zavijaodo sredinjeg, takoer betonskog trijema, pa se onda razdvajao na lijevu i desnustranu prema bonim ulazima i vanjskim stepenitima. Tri stepenita i tri,najee mrtva, dizala. Na prvih dvanaest katova protezali su se otvoreniophodi; preostalih dvanaest katova stremilo je uvis poput spomenika. Nalazili suse na visini gdje bi prozore mogla razbiti samo letea raketa.

,,Bi li vjerovao da..., javio se Ryan unato svoj svojoj grinji i

negodovanju to se uope tu i naao, ,,... obitelji s djecom smjetaju na najniekatove, ovaj, barem koliko im to prilike doputaju, mislim opini. Iznad njihslijede nevjenane majke i oevi a na vrhu samci, samo to nitko nije lud ivjetina vrhu. U najmanju ruku, takav je plan; sve se to ispremijealo, osim injeniceda nitko nee ivjeti na vrhu. Hou rei, jel bi ti tu ivio kad ode u penziju?Poluprazno je, na vrhu. Mali stanovi, umezi, zaista. Opina ih se ne moerijeiti.

Bailey je ravnoduno gledao u proelje. Duboko u sebi osjeti bijes tonetko uope moe projektirati graevinu toliko stranu ljudskim biima, a zatim

potisne taj poznati, dobro ukorijenjeni stav, pitajui se radije koliko bi kotalouvjeriti djecu koja su se tu igrala, pranjavu kao i beton pod njima, da seorganiziraju i spale to udo. Bezduna arhitektura sama po sebi ne pobuujepobunu, ali je tome zacijelo doprinosi.

,,Pokai mi, zapovjedio je.Ryan slegne ramenima. ,,Damien Flood je ivio na vrhu. Bi li vjerovao da

je mogao trei prijei sve te stepenice, ak i kada je bio pod gasom, to se estodeavalo. Imao je, takoer, jo jedan stan, uvijek je bjeao od ena, no ovo mu jebila glavna gajba.

Nenadano, Ryan se okrene, skoro puni krug, tako da je umjesto dapokae u visinu od koje je dobijao vrtoglavicu pokazao na drugu stranu.

,,Tamo prijeko, vi ga? Malo se istie to je zabavni centar, jel tako?Tako se fino brinu o njemu, posvuda su video kamere i izbacivai. Ima i parkokolo. Prvo je tu bio park, ako shvaa to govorim. Ima pravo drvee i sve.Damien je obiavao bildati u centru: kao i mnogi boksai, makar su zapravoimali druge svoje dvorane. Otkad se tip propio, nije vie bio tako redovit, mada

je i dalje bio u formi. Ryan se okrene natrag, ponovo pogleda uvis i zakloni oi.,,Hou rei, tko god se moe trei popeti po svim ovim stepenicama, mora

biti u formi.


25/173

Bailey se spusti u uanj. Bio je odjeven u jaknu i sportske hlae, imao jedovoljno zdravog razuma da skine kravatu. Mrava koljena su mu strala: Ryanpoeli da mu padnu hlae, ali je znao da se to nee dogoditi. Niti e zautiti.

,,Ryane, to je bio tvoj posao. Dao sam ga tebi i rekao ti da prione.,,I jesam. Postigli smo rezultate, zar ne? Predan je sudu. Kad si ve bio

prokleto prezaposlen da brine o tome, sve dosad kad moramo ii razgovarati stim nekim odvjetnikom, kog vraga sad meni visi na vratu?

Prilo im je neko dijete lukava izgleda i prljava lica, vukui skateboard.Izazivaki je isprijeilo svoje mono desetogodinje tijelo.

,,Vidi onaj auto? ree Bailey, utiskujui dvije funte u prljavi dlan.Dijete kimne. ,,Oe ga priuvati, moe? Ovaj je ovjek zabrinut za svoj

auto. Dok se djeak urno udaljavao, Ryan osjeti kako ga preplavljuje stari,poznati osjeaj ponienja, slian vruim pljuskama njegove majke.

,,Napravio sam to sam mogao. Kao to rekoh, imamo le. Dobro, svi suoni bili u onom tamo pubu. Ponovo je pokazao rukom. ,,Pokraj zabavnogcentra. Pristojan pub. Damien Flood je bio unutra sa svojim kompiima. Digao

je previe love na biljaru. Ekipa koja je izgubila vratila se da ga istue. Damiense odvojio od frendova, pa su ga izboli. Dobro, nisam uhvatio sva tri momka izte ekipe, ali jednog jesam. I zna da ga nisam prisiljavao da progovori; draosam se svakog pravila iz prirunika kako bih ga sprijeio da progovori, no,pjevao je ko ptiica. Mnogo je ptiica u ovim stanovima. A nije im dozvoljenodrati ljubimce.

Bailey se zavali na travu. Njegova utnja nije donosila olakanje, pa ni dok

je leei kiljio u sunce, lica crvena od vruine.,,Ti si uhvatio samo mravog, malenog deka. Nisi nimalo dalje istraivao.

Niti si se raspitao u samom pubu,,Pa to? ree Ryan, pokuavajui prikriti uzrujanost i svu krivnju koju je

izraavala Baileyjeva nezainteresiranost. Jo mu je dodala ulje na vatruBaileyjeva sposobnost da ustane na noge bez da se pomogne rukama, kao paskad poskoi na igru. Zauje se lomljava stakla. Ryan pomisli kako dolazi izistaknutih kanti za smee koje su obrubljivale glavni ulaz i predstavljale jedinipokuaj arhitektonske grandezze. Baileyju je to bio normalan zvuk.

,,Nadam se da ti onaj mali klipan ne sreuje stakla na autu.,,Ne jo. Zato vam nikad nije dosta, sir?,,Jer te volim bockati, eto zato. Ba se nisi potrudio oko ovog sluaja, je li

tako? Ryan se mogao zakleti da je Bailey pljunuo, ali kad ga je ponovopogledao, bio je nepristupaan kao i uvijek, udarajui vrhom cipele po suhojzemlji.

,,No ja sam vidio fotografije, govorio je Bailey dok su se vraali premaRyanovom autu. ,,Vidio sam i bolje i gore, ali Damiena Flooda nije ubionikakav devetnaestogodinji klinac koji je izgubio novce na biljaru. Niti njegoviprijatelji. Hajde molim te, Ryane!

,,To je sve to sam mogao iskopati, ree Ryan.


26/173

Bailey nije uzdisao, jednako kao to nije gledao na sat ili otvarao usta bezrazloga.

,,teta, bilo je sve to je rekao dok su se udaljavali od stjenovitog licaBevan Housea. ,,Prokleta teta. Ryan je shvatio barem polovicu onoga to jeBailey pod time mislio.

Njegovi su koraci tapkali niz hodnik, spotakli se o savijeni tepih pa nesigurnijekrenuli dalje. Otvorio je vrata, postrance se uvukao u prostoriju, zatvorio vrataza sobom i duboko udahnuo. Sad je ima! Vrijeme za ruak je prolo prije polasata, a jo je nema na poslu. Pogodak! Brian Redwood, glavni kraljevski tuitelj,ef Helene West, koji je uz sve ostale probleme bio plaljiv do te mjere da je tovebilo okrutno, spustio je svoju veliku stranjicu u njenu stolicu, isturio prsa,odmahnuo glavom, odbubnjao prstima po stolu, ali je i dalje djelovao kao ovjek

koji nosi utisak osobe koja je zadnja sjedila na njemu. Poeo je vrebati.Otkrio je nered. Ni traga politici istog stola koju je zagovarao, jo manje

traga potivanju pravila. Brdo razbacanih ladica, nijedna na mjestu, a unajgornjoj polici radnog stola dvije osuene biljke i paketi ljepljivih mentol-bombona. Redwood puhne i odsutno pojede jedan dok je nastavljao istraivati.Stare roendanske estitke, spisak za kupovinu, par cipela koje je trebalopopraviti, nita osobnijeg od toga. Moda je u zadnje vrijeme poela sakrivatistvari. Oi mu se zaustave na papirnatoj vrei u kutu prostorije.

Povjerljivi otpad, mjesto za odlaganje smea ije je odredite iskljuivo

stroj za unitavanje papira, kojeg se praznilo svaka dva tjedna. Hmm. Na njegovdodir smei je papir optuujui zaukao otkrivajui sadraj vree. Pravilnici,njegovi memorandumi od vitalnog znaaja, koje je svakodnevno ispostavljaokao dio njegovog pokuaja da vlada pisanom rjeju. Bilo je pomalo okantnootkriti kako su u Heleninom sluaju njegovi napori najkraim putem prelazili izladica u smee.

Redwood se zabulji kroz prozor i na svoj uas shvati da netko s drugestrane bulji u njega. Samo je irina uske ulice razdvajala ovaj od drugih uredapreko puta, otkuda je zurila zgodna ena, koja mu mahne. Redwood, krivac

uhvaen na djelu, osjeao se kao da su mu spale hlae, pa je, i dalje stiui snoppapira, nestao iz vida.

Kad je Helen ula, zatekla ga je kako klei etveronoke, stranjice upereneprema vratima. Kao i obino, okrenula je situaciju u svoju korist.

,,Neto ste trebali, sir?Ispustila je spise koje je nosila pod rukom. Papiri su se rasuli po podu, na

vrhu hrpe leala je fotografija s ozljedama Shirley Rix. Dok ju je Redwood bezzanimanja promatrao, Helen je uredno sakrila vreicu s kupljenim stvarima izaradnog stola.

,,Kasnite, zareao je osovljavajui se na noge. ,,Gdje ste bili?


27/173

,,Trebali biste znati. Na sudu Sjevernog Londona. U Drutvu zlostavljanihena. Veest mjeseci mi dajete da obraujem samo pretuene ene. Jo jednonepojavljivanje jutros.

Razmiljala je o sadraju vreice. O tome kako je sporno pitanje okoispravnosti zahtijevanja sudskog poziva na svjedoenje za enu s fotografije

zamijenila potragom za utom bojom. O razliitim nijansama svilenkaste boje uemulziji, koje su u malim probnim posudama izgledale toliko slasno da ih jepoeljela dograbiti iz vreice, oguliti najlonski poklopac i pojesti jednu kaovoni jogurt.

,,Trebali bismo ustanoviti pravilnik, reao je Redwood, ,,o tome to uinitikad se te ene ne pojave. Kada odustati, a kada nastaviti. Napiite ga.

,,to imam pisati? to je loe u odluivanju o svakom sluaju ponaosob.Svaki od njih je razliit. Ponekad treba odustati, a ponekad ne.

,,Mogli biste pogrijeiti.

,,Da, ree ona strpljivo. ,,Ja bih mogla, vi biste mogli, mi bismo mogli. Atakoer bi mogao i nefleksibilan skup pravila. Nemamo u kamen uklesanupolitiku za ostale vrste svjedoka koji se ne odazivaju; zato bi nam onda trebalaza zlostavljane ene? Samo moramo sluati policiju.

,,Helen, trebali bismo odluivati neovisno o miljenju policije.Redwood je oprezno pogleda, ekajui da vidi hoe li ona takvu primjedbu

shvatiti osobno. Duboko je sumnjao na sve policajce i smatrao je da je njezinogledite iskrivljeno nezgodnom, udnovato dugotrajnom vezom s jednim odnjih. Redwood je s istom onom tegobnim strpljivou koju je iskusio ekajui

da mu ker ozdravi od ospica ekao da se gospoica West oporavi od te udnezanesenosti Viim inspektorom Baileyjem. Partnerstva te vrste nisu bila protivnapravilima, no nisu se ni osobito u njih uklapala.

,,Ne moemo odluivati neovisno o njihovom rasuivanju, pogotovo kad suoni upoznali rtvu, a ne mi, mirno je govorila. ,,Pored toga, teko da mito ikorupcija imaju neke svrhe u Jedinici obiteljskog nasilja.

Neko vrijeme je utio, pa slegne ramenima. ,,Ne znam, ree. ,,Zaista neznam kako se to deava. Misilio sam da je ovo doba jednakosti. Kad bih udariosvoju suprugu, to bi mi bila posljednja stvar koju sam uinio.

Predoavajui si obujam gospoe Redwood, Helen se u sebi sloila s njime.,,Promislite o pravilniku, Redwood se pourio, naavi se tako kao da je

otpravljen poput nailog peraa prozora.,,Sir, ree ona slatko, ,,ne mislim ni na to drugo.

Sunce je zalazilo za njihovu zgradu. Novi uredi s runim namjetajem koji neenadivjeti trajanje najma. Ljudi poput Redwooda irili su birokratske besmislice

u nadi da e sauvati svoju poziciju od ustolienja mlaih, jo bezlinijihmukaraca.


28/173

Helen osjeti tihi oaj, potisnut pleuom vizijom ute boje, koja je vebilasakrivena u najdonjoj ladici, zajedno sa zalihom minke, keksima kojima jeistekao rok trajanja, posuenim knjigama i pepeljarom koju Redwood nije uspiopronai. Sunce se odbijalo od staklenog proelja ureda preko puta, zasjenjujui

joj svakodnevno, potajno prouavanje tuih ivota. Zabila je glavu u posao.

Svjetlost je graciozno iezavala. Sadraj pretinca za rjeene spise polakoje rastao. Uzvici smijeha odzvanjali su vani u hodniku. Netko je protrao pokrajnjezinih vratiju otegnutim i jezovitim jaukom viui ekaj me! Netko drugi sespotakao o tepih, a zatim zavlada neugodna tiina, koja je prodirala sve dok nijesa razoaranjem pogledala kroz prozor, ustanovivi da su svi radnici iznasuprotnog bloka otili. Jao, veeras nee imati prilike vidjeti tko se zadrao itko je s kim naposljetku otiao; propala joj je prilika da sazna novosti o sudbiniDon Juana iz suprotnog ureda.

Telefon zapiti. Novi telefon, privren za stol koji se dao okretati.

,,Idi kui, Helen West. Odmah odi kui. to god radila prestani i kreni.Na trenutak joj stane srce: tiina u zgradi odjednom postane muna, sve

dok joj udaljeni zvuk prometa ne povrati razum.,,Prepala si me, Emily. Koliko je sati?,,Pola est, ludice jedna. Zar nema sat, za ime Boga?Nekako, ova kretava patricijska intonacija nije zvuala neskladno: njen je

glas izazivao ugodu i ulijevao povjerenje; Emily je bila neizvjetaeno ljubazna,zavidno uinkovita i, istini za volju, pomalo naprasna.

,,Dvije stvari. Kao prvo, na sekretarici sam ti ostavila broj od istaice, alisam, sumnjajui da e ikad dospjeti organizirati sastanak, uinila to umjestotebe. Ti si joj autobusnom linijom pedest devet na pola puta od mjesta gdje ivi,pa kae da joj ne predstavlja problem. O.K.? Bit e kod tebe u roku sat vremena,stoga navuci koturaljke! Koturaljke, bicikli... Emily je povlaila metafore izkompletne opreme svoje djece. ,,Druga stvar, ostala je ovdje tako kasnopomaui mi, jer mi neki ljudi dolaze na veeru. Ne ukljuuje li to sluajnoBaileyja i tebe?

,,Ne. Ali se nadam skorom susretu,,Kriste! Da se barem mogu sjetiti tko dolazi! Nije li to grozno? Moda

odred vegetarijanskih sudaca. Oh, usput budi reeno, ona smrdi na karbolinisapun ili nekakvo sredstvo za dezinfekciju, ali ne smeta. Zaista. Helen? Nemojzaboraviti otii kui, vai?

Kui. Sa pranjavim prozorima i divljim vrtom i podovima koje trebaoistiti i pelama na prozoru. Zadrhti od zadovoljstva na tu pomisao.

Na pola puta niz hodnik sjetila se lonia s bojom u ladici radnog stola.Nita je drugo ne bi natjeralo da se odvue nazad, no ovi su imali vrijednostprovercane robe. Samo je ona znala tko je preko vikenda ostavio pile da seotapa na podu ureda. Time se ponosila, ali ne i ribom ostavljenom pod sjeditemna gornjem nivou autobusa broj 59.


29/173

Kako bi to prije stigla odustala je od autobusa. Ispod vruih ulica podzemnaeljeznica je bila podnoljiva, s obzirom da je luaki egzodus radnih ljudipoeo jo prije sat vremena.

Ulica u kojoj je ivjela Helen doimala se svjeom i dostojanstvenom.

Krasile su je velike viktorijanske kue s tukaturnim proeljima, elegantne u bilokojoj fazi obnove, sagraene za bogate obitelji, a sada razdijeljene na stanove.Suterenski stanovi nalik njezinom, eufemistiki nazivani vrtnim stanovima, bilisu sunani sa stranje, a mraniji s prednje strane. Helen je s uobiajenimzadovoljstvom koraala niz vlastitu ulicu, zamjeujui starost drvea, bijelu lozuna crnim ogradama, pojavu krvavocrvenih geranija i udesnih plavih lobelija uprozorskim teglama.

Na stepenici pred kunim vratima bila je neka ena, ekajui snadnaravnim strpljenjem, kao da uope nije imala potrebu micati se, ekala bi

dovijeka poput dijela vrtne skulpture.,,Da? odsjeeno upita Helen. ,,Prodajete li neto?Skulptura ustane sa stepenice i nasmijei se. ,,Ja sam Cath, ree. ,,Dola

sam istiti. Ako elite.,,Cath? odjekne Helen. ,,Cath? Oh, da!Otkljuala je vrata i okrenula se unazad, smijekom se ispriavajui zbog

debelog kanjenja, mrmljajui kako obino dolazi ranije; oprostite mi, mumljalaje. Poeljela se ispriati zbog vlastite kue koju je, dok su ulazile u kuhinju,odjednom obasjala svjetlost. Kuhinju je zahvatio plamen zalazeeg sunca iz vrta

okrenutog prema jugu; tada, u trenutku kad je u odsutnom smijeku druge eneuhvatila signal praznine, ue maka i Cath je podigne s poda s uzvikomoduevljenja. Samo na trenutak, imala je iste povrijeene, smee oi kakve suzurile s fotografija Shirley Rix, koje svijetu nisu dale tvrditi kako je sama krivaza svoju sudbinu. Helen se strese. Nema identinih oiju kao ni glasova iliotisaka prstiju.

Osim toga, Cath je imala lice madone.


30/173

Tree poglavlje

ko nije puklo, ne popravljaj! Baileyju se uinilo da uje nekog pedantnogsuca koji poroti na znanje i ravnanje prevodi tu frazu. ,,Dame i gospodo,

ovo znai: ako neki predmet nije slomljen, ni u kojem ga se sluaju ne bi trebalopopravljati. To jednostavno nije zvualo jednako. Nedostajao je nekije ne saisquoi.

Bailey pogleda sat u svojim rukama, koji ga je izbacivao iz takta. Nije sampo sebi slomljen, nego radi prekovremeno. Kazaljka koja pokazuje sate juri ukrug istom brzinom kao i ona koja broji sekunde. Spustio je sat na radnu

povrinu. ,,Samo me obavijesti koje je doba dana, mrmljao je, ,,a ja u nazvatigovorni automat kako bih provjerio koji je tjedan.S popravkom ovog starog kronometra mogao je priekati dok ga Helen ne

pogleda. ,,Vidi, rekao bi, ,,ovako izgleda kad ti ivot prolazi pred oima. Sad siupravo navrila pedestestu. To naposljetku moda i ne bi bilo toliko zabavno.

Bailey, dugaak i mrav, pomalo mrtvakih crta lica, nije djelovao kaoovjek kojeg bi bilo lako nasmijati. Ipak, nije bilo ni teko, smijao se esto,mada ponekad stidljivo, na nain kao da ga udi vlastita sposobnost da sezabavlja. Helen ga je nasmijavala: ulovio bi se kako je promatra izdaleka,

smjeei se. Sebe je smatrao sretnim. Suoeni s obavezom prema prilino lijepojeni, rijetki su si mukarci mogli priutiti takve uspone i padove, takve promjeneraspoloenja, takve crne dane i takvu nepravednu podvojenost osjeaja, a da ihse i dalje podnosi, dodue s odreenom dozom ogorenja.

Kao staromodan mukarac, odgojen na nain da brak smatra poeljnomnormom, sramio se nedostatka te formalne obaveze; ponekad bi mu bilo jasnoda je Helen u njihovom odnosu dostigla onu toku kada nije teila niemuviem. Ako ne misli provesti ivot s njom, rekao si je strogo, trebao bi diiruke i napraviti mjesta nekom drugom frajeru da se iskae, no to pogotovo nije

elio. Niti je elio neku drugu, ak ni slobodu da potrai neku manjekompleksnu vezu, iako se kao i ona poigravao s tom idejom, pri emu bi obojeuzmicali u zadnji as. Takoer joj je u ranim danima opetovano nudio brak, to

je ona doekivala s nesigurnou koja ga je tada vrijeala, kao kad ti netkoodbije poklon koji si se potrudio zamotati. U posljednjih se par mjeseci situacijapromijenila: moda se pomalo osvetio.

Prema satu, sat vremena proao je u jednoj minuti. Helen je kasnila.Trenutano su bili u jednoj od njihovih mirnijih faza, slavei oputene ljetnedane. Usprkos njegovom tihom nastojanju da im veza ostane kakva jest,

neobavezna, iako izuzetna, morao si je priznati da ga cijela ta pria o ruenjuzidova u njenom stanu pomalo uznemiruje. elio je da bude nezavisna, dakako,

ali ne toliko nezavisna da bi gradila ivot bez obaziranja na njega.

A


31/173

Jede ono to si zakuhao, rekao mu je Ryan ljubomoran na njegov statusneenje. Bailey pomisli kako je u pravu. Ryanu nije rekao da ak i jednostavniobrok zahtijeva trud. Ryanu nije povjerio ni to da se Helen i on nisu proslavili u

jedinom pokuaju zajednikog ivota, iako im izbor stana, kojeg su oboje mrzili,nije bio najsretniji. Ni ukusi im se nisu podudarali. Ona je bila za arke boje,

desetke slika, tople kamine, tamne, starinske zastore, tako da joj je dnevna sobas crvenim zidovima podsjeala na neki dentlmenski klub. Baileyjev ogromnijedinstveni prostor, bez ijednog zastora, sadravao je manje boja od njezinekupaonice. Bio je sav u drvu, i samo drvu. Police umjesto ormaria, pastelneradne povrine u integralnoj kuhinji, gdje je ostavio sat, sve je bilo oienosredstvom za ienje u rasprivau i krpom. Jedina prljava je ovdje bila makakoja bi dolazila i odlazila, te danima za redom ostajala odsutna. Make su kaoene, s cinizmom policajca ree Bailey za sebe; ostaju samo ako to ele.

Osam i trideset, veera je krkala, a nije bilo nikoga s kim bi je podijelio.

Ako sve ostalo propadne, moeitati knjigu. Razmiljao je o obrazovanju viemod svoje pravne diplome, steene u veernjoj koli; mogao bi ak proitati neku

pravnu knjigu.Svejedno, teta: ovo je bila jedna od onih veeri kad je zaista elio

razgovarati. Razmiljao je kako nema mnogo parova koji bi mogli raspravljati oubojstvu jedui janjee kotlete. Kao niti onih koji uz desert prouavaju posmrtnefotografije. elio je s njom podijeliti svoju moralnu dilemu: sudski proces, ukojem je znao da je optuen pogrean ovjek. Ako i nije potpuno pogrean, nijeniti pravi.

Stan je bio ist; on je bio ist. Samo mu je savjest bila poput prljavogvjetrobrana.

Helen nije znala to bi poela s istaicom. Suoenje s njom dovelo ju je unepriliku. ienje je smatrala za prilino osamljen i dosadan posao; zbog tog jerazloga mrzila traiti od nekog drugog da ga obavlja, iako je kao Kraljevskatuiteljica, dodue ne toliko bogata kao njeni roaci koji su radili u Cityu ili sebavili trgovinom, imala dovoljno novaca za pristojan standard ivota. to je

ukljuivalo i nekoga da joj isti kuu, samo kad bi mogla potisnuti krivnju kojajoj se javljala glede tog pitanja.,,A ovo je dnevna soba. A ovo je kupaonica, ula je sebe kako govori,

zvuei u vlastitim uima poput ljubaznog agenta za nekretnine koji se obraaslijepom klijentu. Cath je kimala. Naravno da vidi to su, nije slijepa, bijesnosi ree Helen, kojoj je zbog Cathine pasivnosti bilo tim neugodnije.

Cath je bila mlada ena snana izgleda, ali je hodala lagano pognuta, kaoda je oko struka nosila neto teko, a umjesto da govori, krivila je glavu. Nijepokazivala znak zgraanja nad razbacanom odjeom u spavaoj sobi, niti nad

osjeanjem pijeska pod nogama na kuhinjskom podu.,,Ispriavam se zbog nereda, govorila je Helen, ,,samo to nemam ba

mnogo vremena...


32/173

,,Ne bih ovo nazvala neredom, ree Cath neodreeno. ,,ak nije ni zaistaprljavo. Imate zgodan stan.

Helen je istog trenutka bila oarana.,,I, naravno, nastavila je Cath, ,,mogu vam pomoi oko vrta.Helen zbog toga ponovo ustukne. Vrt je bio njezin.

,,Volim raditi u vrtu, ree ona. ,,Ne podnosim kuanske poslove.,,To je, onda, u redu, ree ena blago, tihim skoro apuim glasom.

,,Predloila sam samo stoga to me je na to uputila gospoa Eliot. Odjednom sezbunjeno zabrbljala, kao da je saznala najgore, a sa svim ostalim e se moinositi. ,,Sad, kad je rijeo prljavtini, trebali biste vidjeti to moe uiniti krdogospoe Eliot. udo jedno. Kupaonica i kuhinja ujutro izgledaju kao da jebomba pala. A samo Bog zna to ta djeca nose sa sobom u krevet. O njima jepriala s odreenom, naravnom, simpatijom i potovanjem, odmahujui glavom.

Helen osjeti krivnju zbog izdajstva, uvidjevi svoju pohlepnu znatielju dasazna pravo stanje u Emilinom kuanstvu. Bilo je to poput gledanja kroz prozor:nije se mogla suzdrati.

,,Priajte mi jo! zahtijevala je.Bi li vjerovala da je Mark ponekad iao u krevet u svojim wellingtonkama?

Da, vjerovala bi. Jane je nedavno nauila praviti pecivo, pa je grumenom tijestapogodila staromodnu napu u Emilinoj kuhinji. Jo ga je bilo zalijepljenog zastrop, te je vjerojatno trunulo po kutovima. Zajedno s djeliima kuhanog jajeta,kojeg je gospoa Eliot ostavila na plinu, zapetljavi se u jedan od njezinihvjeitih telefonskih razgovora. Kuhana jaja eksplodiraju poput bombe,primijetila je Cath. Tu se takoer ubrajala tava sa zamaenim dnom, koja jeplanula kad je gospodin Eliot zaboravio na svoju slaninu; njeni su se tragovipridruili svim ostalima. Helen se potajno naslaivala. Bilo je olakanje saznatikako je Emilina savrena kua takoer nosila oiljke.

,,Dakle, elite li da dolazim ili ne? upita Cath.Helen je eljela, veoma.,,Mogu dolaziti utorkom i etvrtkom poslijepodne, recimo na dva sata.

Stanujete daleko od gospoe Eliot, no meni je to na pola puta od kue, na istojautobusnoj liniji. Broj pedeset devet.

Kad je prestala priati o Eliotovima, glas joj posta neobino jednolian.Stajala je kao da joj se nije urilo otii, polagano, sa zadovoljstvom se osvruipo zidovima Helenine dnevne sobe.

,,Svia mi se ovdje, ree.

Na putu prema Baileyju, vozei s bezbrinom neusiljenou, Helen se osjealakao da je poloila neku vrst ispita. I, to se ticalo Eliotovih, postigla neku vrst

jednakosti.Eliotovi su bili meu malobrojnim parovima koje su ona i Bailey mogli

nazvati zajednikim prijateljima. Uglavnom je bilo teko imati zajednike


33/173

prijatelje s Baileyjem. Nije bio drutvena ivotinja, unatonjegovom velikom,ali stidljivom armu, pa ga je bilo rizino voditi meu prijatelje koji su policajcesmatrali opasnim udacima. Napadali bi ga zbog globe za nepropisno parkiranje,podsmjehivali mu se zbog oslobaanja terorista, prisiljavali ga da se opravdavaglede najnovijeg policijskog skandala, unakrsno ga ispitivali o prastarim

propustima pravde; pa iako je on sve to zanemarivalo, ona nije mogla. Mnoge suveere zavravale neugodnom tiinom, a njih su dvoje odlazili s olakanjem. Bioje preponosno stvorenje da bi se dao draiti poput medvjeda.

No, odnos s Alistairom Eliotom imao je vrste temelje u profesionalnomiskustvu i meusobnom potivanju. Svo troje radilo je na istim sluajevima islinim poslovima, dok su s Emily razmjenjivali traeve. Karizmatini Eliotovinisu imali nikakvih predrasuda o tome s kim bi se trebali druiti, a s kime ne.Alistairov je otac bio biskup: Bailey je primijetio kako ima neeg neodreenokranskoga u njihovim uvijek otvorenim vratima.

Kad sljedei put odemo k njima, mislila je Helen, moram se sjetitipogledati kuhinjski strop. I pitati Emily zato smatra da Cath smrdi na sapun.

Poput tromog vala uspinjala se ruta autobusa broj 59 posred sjeveroistonogLondona, gdje je ivjela Cath, pa bi brzinom kanalskog broda prolazila krozcentar; tratila bi vrijeme oko divota South Kensingtona, gdje su ivjeli Eliotovi,pa prijeko na jug pun nezaposlenih. Spremite je autobusa u koje se estoznala odvesti na gornjem katu autobusa, ostajui na mjestu sve dok ne bi

napravio krug, te bi, ako je tko pitao, uvijek rekla da je zaspala ili zaboravilaneto kupiti bilo mjesto koje je voljela zbog redova autobusa, obinih idoubledeckera, koji su smjeteni pod visokim krovom izgledali kao vozilaThomas the Tank Engines. Ispuni su joj plinovi punili nozdrve, ali je prostorljeti bio hladovit. Linija 59 izazivala je utisak nepromjenjivosti. Svi na toj linijisu bili oni stari autobusi sa kondukterima i vozaima, a ne oni novijeg tipa,kojima upravlja jedan ovjek. Takve je mrzila zbog njihove neosobnosti ineugodne buke njihovih konica koje je u tihim noima mogla uti iz svojespavae sobe. Nakon to je linija 59, postavi lanica cehovske udruge, ponosno

istakla cehovsku boju trule vinje, sjedila bi u njoj ponosno uspravljena, kao daje i ona jedna od dioniara. Cath bi se uvijek raspalila ako bi netko uao uautobus i odbio platiti kartu, bez obzira je li bilo sluajno ili je dotina osobabila oigledno bijedna. Cath je prezirala ljude koji nisu plaali prijevoz. Nijesmatrala da je slabo plaena i gadili su joj se ljudi siromaniji od nje. Joe jepristojno zaraivao, nije elio da se ona zaposli. Meu nama, curo, pokazatemo mi ,,njima svoje, gamadi jednoj. ,,Njih bi se sjetila uvijek kad biautobusom ila u Kengsinton, gdje je Joe radio.

To nije bila prava krma, ve vie neki spoj krme i bara s vinima i

koktelima, smjeten u nekadanjim konjunicama, koji je u ovo doba godine biozamraen pupajuim prozorskim teglama i rascvjetanim kacama, te puzavcimakoji su prekrivali bijele zidove ruiastim, plavim, bijelim i zelenim spletom


34/173

boja. Nezahtjevne vodenike i brljan davali su mjestu ton diskretne drai iukusa, naglaavajui ponuenu privatnost.

Na ovom dijelu svog puta broj 59 je ututnjao u neosporno ,,njihov teritorij,kojeg je Joe posvojio mada je pripadao njegovim neprijateljima. Dok se autobusvrtio Trgom Sloane i Ulicom Sloane, penjao se popeo prema Knightsbridgeu,

osjeti se djelomino zaraenom njegovom bezoblinom klasnom mrnjom. Kaoda je prolazila kroz strani teritorij, napuen konjolikim ili hrtolikim enama,uniformno odjevenim u moderne, perlicama uljepane, pamune majice. One biulazile u autobus na vraki kratke vonje, kretei na djecu po imenu Justin iliHugo.

Sva su ta djeca pomalo liila na Emilinu, razmiljala je Cath sablanjenodok je autobus zateturao za ugao, nosei je u Islington ka Helen West. Cathnikada nije smatrala Emily pripadnicom ,,njih. Bila je samo gospoa Eliot, licapunog pjegica, s muem i obitelji, predstavnica svega onoga emu se Cath

divila.Razmiljajui o Emily i njenom stadu zadrhti od enje. arka je bila njenaljubav prema djeci, koju ona nikada nee imati, i prema obitelji koja ju jeprihvatila, obasipala je hvalom i poklonima, govorei ui, ui k nama! kao da tozaista i misle, dok je ona znala da se to ne moe dogoditi. Nikada. ak nipriblino.

* * *

Nakon dvadeset minuta vonje sjevernije od Helen, a etrdeset od Emily,ubrzavajui kao da je nanjuio domai teren, 59 je doklopotarao do zabavnogcentra. Mogao je biti kilometrima udaljen od Harrodsa. Ona je ovdje stanovala,u kuici s potkrovljem koju je Joe dobio ispod pulta preko neke vojne veze,pokraj parka gdje je Damien umro. Sada je bila u zemlji ,,nas, gdje se nikada,,oni nisu pojavljivali, a lokalna je zajednica skovala slinu inaicu. ,,Oni suimali kue koje je vrijedilo opljakati; ,,mi su bili ti koji su pljakali. Osjealase oputena, skoro vedra, dok je ila duim putem do samoposluivaonice koja

je radila do kasna, izbjegavajui zemljite zabavnog centra. Nala si je novo

mjesto koje e voljeti, ako ve ne i osobu. Jo jedan komplet kljueva, uvlasnitvu glasa koji nije imao onaj visoki, lagano ispitivaki ton poputEmilinog. I novi stan kojeg e istiti, a koji prema Cathinom miljenju nije biotoliko opasan kao kue.

Taman i tajan i siguran, s makom i vrtom. Tamo dolje, u stanu bezpogleda, moi e uiniti da sve sjaji, a Joe nikada nee saznati gdje je bila.

Kada je u sedam Emily u blagom stanju panike nazvala Alistaira da mu kae,

dragi, moe li se ikako sjetiti tko nam to, k vragu, tono dolazi na veeru, on jekonzultirao svoj rokovnik i rekao da ne zna.


35/173

,,Otkuda li dolaze? upita Emily divlje.,,Zaista ne znam. Jesu li to moji ili tvoji prijatelji?,,Ne znam. Sluaj, dragi, jesi li spreman doi kui?,,Ne ba. Moram razgovarati s drugim malim u vezi one stvari od

ponedjeljka. Zapravo, uredio sam da se naemo na piu. Slae li se s time?

doda on zabrinuto.Emily je bilo drago da joj je mu takav papuar, ali su je njegova kanjenja

ponekad ivcirala, premda jo nije eljela da doe kui. Bilo joj je svejedno je lisreo nekog kolegu u pubu ili na igralitu. To je bila drugaija vrst ljutnje,potpirena injenicom da je kua i dalje ostajala izvan kontrole, mada je Cathovdje provela cijeli dan rintajui.

Emily je kao i obino neobjanjivo laknulo kad se rijeila Cath. Stajala jena odmoritu prvoga kata i urlala, glas joj je nadjaavao buku tunjave odozdo.

,,Tiina vi tamo gore, samo zaepite ve jednom, dobro?! Zatim niimtonom, ali jednako autoritativno, glasom koji je zvuao kao reanje, odustane odsuptilnog pristupa.

,,Trai se pomo, hrpo male gamadi! Svi na palubu! Oni koji naprave toim se kae, moi e ostati budni i gledati jedan super fenomenalan film kojiimam ovdje. Pretrpan seksom i nasiljem. Oni koji ne pomognu, idu u krevet! Tose odnosi na tebe, Jane. Mark, ta tvoja surf-daska ide van iz prozora, odmah!Jane, uje li me?

U dugakoj i tankoj kui glasovi su odzvanjali. Troje djece od petnaest,dvanaest i devet godina, stajalo je u predvorju gledajui prema gore kako immajka silazi niz stepenice.

,,Ah, tu ste svi, ree glumei iznenaenje. ,,Tata je u pubu, objavi onausput. Djeca su je gledala irom rastvorenih oiju, s iekivanjem, sumnjom ipovjerenjem.

,,Dakle, hoe li tko postaviti stol, molim? Za osam osoba. elim noeve ivilice, po jedan veliki i jedan mali no, ne iz kuhinjske ladice, sve ravnoporedane. Po dvije vinske ae svakome. I elim obje kupaonice uredne! Lijepovas molim. Oh, i kad smo vekod toga, moe li se itko sjetiti jesam li zapisalaimena ljudi koji dolaze?

Dok su nestajali, uo se tihi stampedo. Na kraju krajeva, ona ih je nauilasve to su znali o podmiivanju. Nije joj odista trebala pomo; samo joj jetrebalo da ih pogleda, da provjeri jesu li jo uvijek tu.

Oh tako ilave vodenike i ivopisne purpurne lobelije, melem za duu, rascvalesu se te natprirodno vrue srpanjske veeri, kada se dan inio beskrajan. Izvan

lice i gudala, iji je natpis s imenom prekrivalo zelenilo, sjedio je Alistair Eliot

i kajao se zbog lai koju je rekao svojoj eni. Ni sa kime se nije trebao nai:samo se elio malo zaustaviti i pocuclati pola pinte piva, kako je to obiavao

ponekad uiniti po ljeti, no svejedno se grizao zbog prijevare. Prolog ljeta


36/173

tijekom vladavine uinkovite, premda pomalo prljave dadilje sada ve, jao,bive Emily i on znali bi pobjei svojem potomstvu kako bi prosjedili satvremena na nain na koji je to on sada uinio, dok je kua bila pred raspadom, aEm je morala priznati da je zrela za ludnicu. Trebalo im je malo mira kako biraspravili svoje kune brige, a ovdje izloeno cvijee bilo je ljepe od onoga

koje je preostalo u njihovom malom vrtu nakon topota mladenakih nogu ineprestanog uzvikivanja ,,Lovi!Emily je imala obiaj kratko, ali intenzivno oijukati s prostorima izvan

svog doma, a ovaj im je pruao dodatne razloge za zahvalnost. Ovdanji ih jepipniar prije godinu dana uo kako razgovaraju o neemu to je Em opisala kaonadirajuu plimu smea u njihovoj kui. On im je predstavio Cath. ,,Oprostite,rekao je paljivo briui stol, ,,nisam mogao ne uti va razgovor. Sluajnopoznajem jednu visoko cijenjenu osobu. Svata se ovdje uje, razumijete? Da jojkaem da vam se javi?

Cath je bila od Boga poslana, ali je posljedica bila da oboje Eliotovih vienije dolazilo ulicu. Emily je sama naslutila da je pipniar oenjen za Cath, aliosim toga, nisu znali odakle je dola, a jo ih je manje bilo briga. Ona je bilaCath, Blago, bez prezimena i s brojem telefona samo za hitne sluajeve.

Alistair je sjedio, rano uvee, poigravajui se sa svojih pola pinte i svojomsudbinom. Podiui svoju desnu aku do visine ustiju kako bi srknuo pivu,primijetio je kako mu maneta mirie na parfem, latentni miris koji ga je,natjeui se s mirisom cvijea iz prozorskih tegli, pratio cijelog dana,naizmjenino iritantan i osvjeavajui. Miris cvata bio mu je ugodan meu

dezinfekcijskim isparavanjima u zatvorskim elijama gdje je bio rano ujutro, nosada vie nije bio tako ugodan. Kako je dan prolazio, miris je bio sveintenzivniji.

Alistair se nasmijei. Nije ga trebala pei savjest glede vlastite ene. Gdjegod bi poao, nosio ju je sa sobom. Ili je to mogla biti Jane, koja mu je tog jutrau spavaici natopljenoj eau-de-parfumomovila ruke oko vrata.

Osim potrebe za predahom, koliko god kratkim, izmeu cirkusa na sudu ipoticajnijeg cirkusa kod kue, Alistair se zaustavio kod lice i gudala kako bikimnuo pipniaru. Alistairova je savjest bila rafiniranija od Emilyne. Prema

njenom shvaanju, jednom kad se zasitite nekog mjesta, jedino to moeteuiniti je da ga jednostavno prestanete posjeivati, bez obzira na izvrsnu uslugu iugodne uspomene. U neprestanoj potrazi za neim novim, mada ne obavezno iboljim, pragmatino rasprostiranje njezinog privremenog pokroviteljstvaukljuivalo je frizere, mesare, pekare i restorane.

S druge strane, da se njega pitalo, Alistair bi godinu za godinom obilazioskraenu rutu istih razonoda i usluga. Drugaiji postupak izazivao bi kod njegablagi osjeaj krivnje. Objektivno gledajui, bio je sasvim svjestan da nita neduguje lici, sa udnim dekorom cvijea izvana i neobinom ponudom vojnih

uspomena nad ankom u unutranjosti. Ne duguje joj nita ni za provedenelijepe trenutke, ni za predahe tijekom potekoa koje su imali tijekom prologljeta, niti je ita dugovao pipniaru to je bio tako ugodan i oenjen istaicom.


37/173

Jednostavno je osjeao potrebu da s vremena na vrijeme navrati, u sluaju da sepipniar ne bi osjeao nepravedno naputenim.

Postojala je, takoer, jo jedna znaajka ove njegove udne profinjenostimanira. Uza sve to to je bio patricijskog roda, s obiteljskom lozom u Debrettu,potajno se Alistair osjeao bolje meu malim ljudima svog svijeta, nego meu

velianstvenima, bogatima i dobrima.U svakom sluaju, njegovi motivi nisu bili vani, s obzirom da se inilo

kako Joe pipniar cijeni trud. Kada je Alistair uetao u minijaturni salon tijekomzatija u vremenu izmeu posjeta onih koji poslije posla dou pijuckati i onihkoji uveer ozbiljno piju, osmjeh na pipniarevom licu obasjao je mraniinterijer.

Joe je svakoga znao po imenu, a ovim je malim kokoinjcem, uz minimalannadzor od strane vlasnice, vladao s uinkovitou logistikog asnika. Zajedno svojnikim uspomenama, kokteli su predstavljali fakultativni dodatak kako bi se

privuklo one koji su traili bilo neto novo, bilo najkrai put za zaborav. Alistairpoeli da skinu sve te regimentalne znake sa zidova, zajedno sa ceremonijalnimmaem i ukrienim bajunetama koji se nisu slagali sa

Documents

Cista savjest