KRŠĆANSKA SAVJEST

8/13/2019 KRANSKA SAVJEST

1/75

KRANSKA SAVJEST

(MORALNO-TEOLOKI TRAKTAT O SAVJESTI)

(Habilitacijski rad)

PREDGOVOR

Stoljeima je poglavlje o savjesti, u raznim moralnim sistemima, premjetano s jednog mjestana drugo s traktata o zakonima u traktat o ljudskim inima; u suvremenoj moralnoj teologijiono zauzima sredinje mjesto i ima temeljno znaenje !ije ni udo, jer ako moralna teologijaima za zadau da "rasvijetli poziv vjernika u #ristu i nji$ovu obvezu da u ljubavi donesu plodza %ivot svijeta& (', *), tada savjesti treba posvetiti posebnu pa%nju budui da je ona

povlateno "mjesto& susreta izme+u oga koji u #ristu poziva i ovjeka koji se u istom#ristu odaziva na taj poziv Savjest je i "o%ji glas&, intimna prisutnost Spasitelja kojiusmjerava du$ prema boljem moralnom biu, ali i sam ovjek, jer po njoj mo%e upotrijebiti ilizloupotrijebiti moralnu snagu koja je u njemu skrivena

Savjest nije samo jedna od veoma esto upotrebljavani$ rijei, nego i -enomen koji mnogismatraju temeljnim i jednostavnim, me+utim, osjeaju zbunjenost i smetenost kad je %elede-inirati Savjest je stvarnost pres!naza %ivot svakog ovjeka i %ivot cijelog ovjeanstva.ovjekovo dostojanstvo poiva na njegovoj savjesti/ "Savjest je najskrovitija jezgra i svetiteovjeka, gdje je on sam s ogom, iji glas odzvanja u njegovoj nutrini& (0S, *) 1a cijelo

ovjeanstvo savjest je odluni imbenik u dinamici njegove povijesti/ "!ema ponosnijeizjave koju ovjek mo%e dati nego kad ka%e/ 23ostupit u u skladu sa svojom savjeu2 4anema savjesti, ljudski bi rod odavno zaglibio na svom opasnom putu&

1apravo, savjest je veoma "a#r$ena stvarnost o potvr+uje i injenica toliki$ pokuajade-inicija s kojima bi svi bili zadovoljni 1a jedne je ona 5krijesnica nebeskog plamena6 (078SH9!0'!), za druge 5tu%itelj, strogi glas, uzrok muka koji se javlja tek onda kadovjek uini neko zlo6 :edni je promatraju previe individualistiki/ 5svijest da su ini zakoje se smatramo odgovornim u skladu s vlastitim idealom dobra ili nisu u skladu; moralnisud pojedinca primijenjen na vlastito vladanje, razliit od vlastitog s$vaanja dobra i zlaapstraktno uzeti$6, drugi je utapaju u kolektiv, drutvo, govorei 5o kolektivnoj6 savjesti

< ovom traktatu namjerno ne %elimo ulaziti u nepotrebne, esto jalove, kontroverzije koje sutijekom nekoliko stoljea bile u modi i ponavljale se, uz neto otupjelu otricu, do nai$ dana(npr prepirka oko rjeavanja 5sumnjive savjesti6 u nekadanjim moralnim sistemima) 8ko seza jedno rjeenje i odluimo, ne znai da ono nema i slabiji$ strana (npr probabilizam) !e%elimo ovdje postavljati ni neke nepotrebne antiteze tradicija=dananjica, zakon (autoritet) savjest, jer ako i$ prenaglaeno suprotstavljamo, oitujemo da smo potpuno izgubili kranskismisao ovi$ stvarnosti>!amjera nam je iznijeti kranski nauk o kranskoj savjesti

? @A'BB, ovjek za sebe. Istraivanje o psihologiji etike,!aprijed, 1agreb, C**, str >D: 7A90H,Reflections on conscience and authority, Scepetr, E$icago, C*F, str F=D>G '?A,La dcoposition du !hatolicise, 8ubier, 3aris, C*I, str *


2/75

Eijelu materiju podijelili smo u est poglavlja/ < prvom poglavlju govorimo o naravi savjesti,pojmovnom i stvarnom odre+enju, svetopisamskoj nauci o savjesti, razvoju teoloke misli osavjesti, antropolokom vidu, te o savjesti kao 5o%jem glasu6 4rugo poglavlje posvetili smosavjesti kao sudu Savjesti, kao (neposrednoj) normi ljudskog djelovanja, posveujemo tree

poglavlje #ako emo rijeiti i otkloniti nesigurnost u sudu savjesti, obradit emo u etvrtom

poglavlju 'dnos izme+u savjesti i objektivnog moralnog reda bit e predmet petog poglavlja1adnje poglavlje osvijetlit e neka stanja $abitualne savjesti, napose tzv 5skrupuloznesavjesti6

'vaj materijal nije zamiljen kao niz zasebni$ studija o razliitim poimanjima savjesti, negovie kao tekst koji bi mogao poslu%iti pri spremanju ispita iz sistematske moralne teologije,dakle, kao dio prirunika

9 NARAV SAVJESTI

8 3':8B 9 4?@9!9E9:8

Et%#o&o$'o o!reene po#a savest

Hrvatski izraz *savest+ nastao je od starocrkvenoslavenskog izraza savest, kao slo%enicapre-iksa sz (sa) i vest (znanje) i u cijelosti je prevedenica, kao i istoznana latinska rije,ons,%ent%aili njemaka "e#issen, od grkoga F < du$u latinskog jezika, izrazconscientia (cum=scientia) znaio bi neto to zna vie ljudi 'n se u tom smislu u poetku iupotrebljavao da oznai znanje koje mo%e biti zajedniko mnogima IERONpie/ 5!onmodo eos perseJui, ad Juos maKime culpa correpti iudici sed etiam illos and Juosconscientiae contagio pertinebit6L,a sv E93A9:8!/ 5sub populi adsistentis conscientia6*

3remda je $rvatski izraz istog korijena, on ipak nije istog znaenja 4anas se upotrebljava dabi oznaio znanje to ga pojedini ovjek ima o nekom svom osobnom djelovanju ili stanju ose znanje kod ovjeka oituje na dva naina/ a) #ao sv%estili sa#osv%esto samom sebi o

je znanje o vlastitim do%ivljajima, bilo osjetne (conscientia sensitiva), bilo du$ovne naravi(conscientia intellectiva) :avlja se kao neki du$ovni glasnik koji svakom ovjeku svjedoi onjegovim djelima (ne i o moralnoj kvaliteti djelaM) o je savjest u ps%.o&o$'o# smislu(conscientia psNc$ologica, das eOusstsein), a u $rvatskom je nazivamo sv%est b) #aosud, ocjena ili znanje o udorednoj vrijednosti svakog vlastitog namjeravanog ili izvrenogina < ovom sluaju nazivamo je moralna savjest (conscientia moralis)D

Stvarno o!reene po#a #ora&na savest

3rema etimologiji rijei, a i prema tomistikom s$vaanju, moralna savjest spada u redmoralne spoznaje udui da je ova viestruka, moralnu savjest treba odijeliti i razlikovati odostali$ oblika moralne spoznaje

a) Te#e&na savest ili s%ntere"a 3od izrazom te#e&na savest %&% s%ntere"a(sNntersis ili, prema rukopisima, sNnteresis) po!ra"#%eva#o nepo/re$%v

F3 S#'#,$tiologijski rje%nik hrvatskog ili srpskog jezika,#njiga trea, :81, str PCL&. 'err.,D, I>

*$p*D, FD8 Q9R#'R9,(atoli%ko oralno bogoslovlje, 9 Svezak/ )p*i dio, )snovno oralno bogoslovlje, 4rugopopravljeno i proireno izdanje (rukopis), 1agreb, CFL, ) savjesti, str


3/75

spo"na naop0en%t%%. #ora&n%. na1e&a 'oa se svo!e na ono naop0en%t%e2!o3ro tre3a 1%n%t% T=a zlo izbjegavatiT, 3on# 4a,%en!#T = malum vitandumT Samizraz sintereza preuzet je iz djela sv :?A'!9B8I, a od doba skolastike oznaavanaravnu iskru (scintilla) moralne spoznaje .ovjek je po svojoj naravi $istorino biekoje se postupno razvija i ostvaruje kako na podruju spoznaje, tako i na podruju

djelovanja 3olazite tog razvoja su uro+ena naela do koji$ on lako dolazi, bez nekogposebnog istra%ivanja; ona su mu oita i po njima sudi svoje daljnje konkretnodjelovanje .ovjeku su uro+ena i spe'&at%vnai operat%vnanaela, a nji$ov je izvoru uro+enim $abitusima Sam sadr%aj ovi$ naela svodi se na naravni zakon kojemu jeosnovna podloga i pravilo/ 3on# 4a,%en!# #ad ka%emo da su ova naela uro+ena,onda mislimo da i$ ovjek bar s lakoom nepogreivo prosu+uje, jer je teko, da neka%emo nemogue, dokazati stjeemo li i$ naslije+em ili (veoma lako) na temeljuspoznajno=voljni$ moi

< ovom temeljnom naelu ovjek uoava dvoje/ 3on# spoznajni elemenat prema kojemne ostaje nezainteresiran, nego je za$vaen te%njom i uvjerenjem da nu%no izrazi konkretnim

inom vlastito usmjerenje prema konanoj svrsi, dakle/ 4a,%en!#

:edni (tomisti) smatraju da je ta jezgra temeljne savjesti ra"#, dok drugi (skotisti) topripisuju vo&% 'penitije je miljenje da je to naravni $abitus uro+eni$ djelatni$ naela Sv5ONAVENT6RA smatra sinterezu prvenstveno vo&n%# .a3%tso# Rolja silom te%i

prema dobru, i to preko pojedinanog dobra; te%i prema 8psolutnom dobru/ tre3a sepo!vr/nt% apso&tno#e7

!ajispravnijim smatramo miljenje da sintereza kao temeljna moralna spoznaja pro%imlje %ra"# % vo& !3%n% na$e !$e, tamo gdje je cijeli ovjek prisutan samome sebi amogdje smo cjeloviti i jedinstveni, dobivamo prvo svjetlo i prvi poziv da nasljedujemo #ristaopenito pri$vaajui dobro, da bismo na temelju osnovnog naela 5bonum -aciendum6 moglidonijeti konkretan sud o moralnosti osobnog ina; naime, tek kad sintereza donese svoj sud,mogue je donijeti i sud moralnog znanja i osobni sud savjesti 8li, iako sintereza donosinajopenitija naela, koja imaju univerzalnu vrijednost, ona je usmjerena prema osobnojdobroti ovjeka koju on mora ostvariti u pojedinanim dobrim djelima

b) Mora&no "nane(scientia moralis) ijekom %ivota ovjek stjee speci-ino znanje omoralnom dobru, odnosno o pojedinanim etikim vrednotama, na temelju koji$dolazimo do manje openiti$ moralni$ naela 'bino ga nazivamo #ora&n%#"nane#(scientia moralis), a stjee se studijem (npr moralne teologije), odgojem,

iskustvom, zakljuivanjem, -ormiranjem spekulativno=praktiki$ sudova, kazuistikimrjeavanjem sluajeva (kazuistika) !a tom podruju postoje znatne razlike me+upojedincima, i s obzirom na kvantitet ovog znanja (koje kod neki$ mo%e biti bogato akod drugi$ oskudno) i s obzirom na intenzitet ili radikalnost (kod neki$ je duboko akod drugi$ povrno) 4ubina spoznaje ovisi iznad svega o izvorima iz koji$ se crpe:edan, za$valjujui dugom i dubokom iskustvu spojenom sa solidnim razmiljanjem,

posjeduje duboko utemeljeno uvjerenje, drugi, naprotiv, ovisi velikim dijelom o sududrugi$ 'visnost o drugima je normalna pojava u djetinjstvu, ali za odrasloga e to bitiznak nedostatka du$ovne autonomije 9pak, bit e preuzetno, nespojivo s drutvenomnaravi ovjeka, ako se on u spoznaji moralni$ vrednota oslanja na vlastiti sud

I!oentarioru in $zechielelib 9 cap 9, 3G, L, col C+. h 9, J DC, a ;-e 'eritate*, c


4/75

iskljuujui pouku i vodstvo drugi$ Sv TOMA me+u temeljne komponentekranske razboritosti ubraja pouljivost (docilitas) i preputanje vodstvu drugi$/ to

je tko razboritiji, to je pouljivijiP

Stekavi moralno znanje, pojedinac ne mora uoavati razloge neki$ moralni$ istina, ve i$

mo%e pri$vatiti na temelju autoriteta drugog ovjeka ili Erkve, 8 0


5/75

4ajemo tumaenje pojedini$ elemenata de-inicije/ () to je prije svega s!, ali ne nekispekulativni nego praktiko=praktini sud, jer se radi o radnji 5koju inilac ovdje i sadaizvrava6, odnosno %eli izvriti ili je izvrio; () to je oso3n% s!/ ne uzimamo sud neke drugeosobe, nego vlastiti, do kojeg, istina, pojedinac dolazi potpomognut drugima, ali sam donosinjegov konani oblik; (>) o #ora&nost%, tj o doputenosti ili nedoputenosti, dobroti ili zloi,

zakonitosti ili nezakonitosti radnje 'vu (subjektivnu) moralnost ne odre+uje sam inilac,nego je usvaja, odnosno primjenjuje na konkretni sluaj; (F) v&ast%te ra!nekoje inilac ovdjei sada izvrava/ ne govori se o nekoj radnji ili inu in abstracto, nego osobnoj, vlastitoj, kojusubjekt namjerava izvriti, odnosno propustiti, ili koju je izvrio

T'vdje je rije o a'ta&no savest%(c actualis), koju treba razlikovati od .a3%ta&ne savest%(c $abitualis), tj $abitualni$ naina u kojima aktualna savjest priprema, -ormira i donosisvoje sudove !eki i sinterezu nazivaju $abitualnom savjeu smatrajui je psi$olokom moiiz koje proizlaze moralni sudovi o je snaga due, trajno sposobna -ormirati osobne sudove< tom smislu i sv 3avao, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, upozorava da i poganiimaju u sebi nutarnji zakon prema kojem prosu+uju svoje ine 9 'ci, prije svega govore o

savjesti u tom smislu ORIGENgovori da je to !.(pneuma), a sv JERONIMda je moslina razumu, konkupiscibilnom i irascibilnomL 3itanju $abitualne savjesti posvetit emo

posebno poglavljeT

S8R:?S < SR?'B 39SB>), ID=P 9S9,hologie orale du 5ouveau estaent, Gibrairie Geco--re, 3aris, C*L, str LC=* 3$ 4?GH8?,Les

bases bibli/ue du trait de la conscience, u +tudia 3ontis Regis,F(C*) C=L A SEH!8E#?!


6/75

a) Evane&e !i IS6S u evan+eljima ne upotrebljava izraz savjest, nego se slu%istarozavjetnom terminologijom 5srce6, 5du$6, 5oko6, 5svjetiljka6, ali ovaj pojam %elioistiti od svakog legalizma i jalove vanjtine 1a njega je 5srce6 i izvor moralnog%ivota i dinamino sredite iz kojeg proizlazi i dobro i zlo (Bk D,I=>; usp Gk ,>F=>*; Bt *, sl, s time to ovdje upotrebljava izraz okoM) ' srcu ovisi ovjekovo

temeljno opredjeljenje (Gk ,>F; Bt *,); ako ovjek srcem ne sudjeluje ureligioznim kulturnim inima, oni gube svaku vrijednost (Bt L,I) Slino kao i Starizavjet, i evan+elja poznaju injenicu zle savjesti (gri%nje savjesti) nakon grije$a, npr

prispodoba o rasipnom sinu, zatim sluaj 3etra i :ude

b) Sv: Pavao 'd svetopisamski$ autora, sv 3avao prvi je upotrijebio grki izrazs8ne%!es%s(conscientia savjest)D, a po njemu je on preao u kransku terminologijui literaturu !epobitno je da je 3avao pri$vatio ovaj izraz iz grko=rimske -ilozo-ije i

puke upotrebe, ali, koliko god bio pod utjecajem stoike -ilozo-ije, on je ipak izrazusNneidesis dao kranski du$ i znaenje

9stina, pojam syneidesis kod sv 3avla ne podudara se u svemu i tono s onim to minazivamo savjeu 3rimjerice, nema razlike izme+u savjesti u psi$olokom i moralnomsmislu, izme+u moi moralnog suda i osobne aktualne -unkcije savjesti koju mi upravo danasnazivamo savjeu 1ato znaenje u 3avlovim poslanicama treba odrediti pojedinano, premakontekstu odlomka ili pouke 0otovo da i nema stajalita s kojeg 3avao nije osvijetlio savjest,a mi emo ovdje spomenuti samo neke vidove, znaajnije za moralnu teologiju

;: Savest2 #ora&na 3a$t%na sv%. &!%

< poznatom tekstu R%#,F sl, 3avao oituje svoje uvjerenje da pogane koji nisu imali

zakona (starozavjetnog) vodi savjest/ 5Zkad se god pogani, koji nemaju 1akona, po naravidr%e 1akona, oni, i nemajui 1akona, sami su sebi 1akon/ pokazuju da je ono to 1akonnala%e, upisano u srcima nji$ovim ' tom svjedoi i nji$ova savjest, a i prosu+ivanja kojimase me+u sobom optu%uju ili brane6 aj se tekst esto upotrebljava kao klasini dokaz

postojanja naravnog zakona, ali on sadr%i i drugu poruku, naime, indirektno potvr+uje da snaravnom spoznajom oga pogani, zajedno s drugim ljudima, posjeduju i naravnu moralnuspoznaju, sposobnost prosu+ivanja moralnosti vlastiti$ djela (usp Aim ,I sl) 9ako se u tomtekstu nazire stoiki utjecaj na 3avlovu misao, ipak za razliku od stoika, ovjek u svojojsavjesti nije autonoman nego teono#an, tj po zakonu koga spoznaje u svojoj nutrini povezan

je i odgovoran prema oguI

6&o/a savest% 'r$0ans'o#


7/75

nakani, o lojalnoj namjeri suobliiti se o%joj volji 4akle, prva uloga savjesti je upoznatinjegove namjere ez sumnje, u tome je pouava vjera, ali na dosta uopen nain, a savjest i$

prima kao normu vladanja svakog pojedinca i u sebi osjea nji$ov obvezatni i konkretnikarakter (usp Aim C,; Sol L,C; #or F,) o uvjerljivo i neposredno znanje 5za mene6sv 3etar naziva 5savjest oga6 (dia sNneidesis $eou 3t ,C), upozoravajui da

objektivna o%ja odredba postaje subjektivna odredba vjernika ako ovaj nije legalist, on je5autonoman6, jer u samom sebi posjeduje normu svoji$ najosobniji$ i najpojedinaniji$ ina.ovjek se mo%e pokoravati postavljenim vlastima, npr iz du%nosti ili iz stra$a od kazne, alikranin, znajui da one izra%avaju volju o%ju, rado pri$vaa nji$ove odredbe, odobrava i$,

prianja uz nji$ i ostvaruje i$ 5zbog savjesti6 (Aim >,*)

Be+utim, nije dovoljna sama nakana, ovjek treba djelovati u skladu s onim to spoznaje, aizvravati ono to %eli o je najte%e, ali upravo se po tome prosu+uje moralna vrijednostsvakog/ dobra savjest sudi konkretno i ostvaruje dobro; nejaka savjest ne dosi%e stupanj ukom bi prevagnuo njezin sud, ona je bez snage da izbjegne zlo #onano, budui da je savjestodgovorna za ostvarenja, tj konkretni moral, ona sankcionira dobro i zlo 3o tom je

kvali-iciramo kao okaljanu, zlu, pogrenu (it ,L; 3t >,; Hebr P,), ili kao dobru,besprigovornu, istu, oienu (4j >,; 3t >,; 4j F,*; im >,C; im ,>; HebrC,F)P

> Savest = nor#a

udui da savjest daje konani odgovor glede moralne kvalitete pojedinanog ina, ona takopostaje normom ljudskog djelovanja 9 kranin mo%e, kao i drugi ljudi, do%ivjeti unutranjesukobe pa, nemajui dovoljno svjetla i znanja, donosi vlastite zakljuke, npr smatra da meso,

preostalo od %rtvovanja idolima, ponu+eno u javnim trgovinama, nije doputeno jesti; a bio jedu%an znati da idoli ne postoje i da blagovanje tog mesa nije zlo (Aim F; #or I) 3avaodaje pravo 5jakima6, tj onima koji ispravno dr%e da se ovakvo vino ili meso smije blagovati,no otro osu+uje one koji kaljaju vlastitu savjest ( #or I,D) jedui ono to pogreno smatrajuda je zabranjeno 1avravajui svoju poruku, sv 3avao zakljuuje/ 5[to god nije iz vrstoguvjerenja, grije$ je6 (Aim F,>) 'va njegova izreka postat e klasina maksima moralneteologije, posebno za sluaj tzv nesavladivo pogrene savjesti Reoma je znaajnanaizmjenina upotreba izraza 5sNneidesis6 ( #or I,P) i 5pistis6 (savjest=vjera) 'n tosigurno nije uinio sluajno, ve je, poistovjeujui savjest s vjerom, $tio potvrditi

jedinstvenost kranske stvarnosti u kojoj postoji samo jedna odluka savjesti i todeterminirane, spoznajom vjere

!a primjeru 5idolotita6 3avao je potvrdio i to da savjest n%e %""eta o! "a3&!a 9pak i ta(nesavladivo pogrena) savjest ostaje normom djelovanja i o poslunosti njoj ovisi vjeni spas( #or I,P; Aim F,) #akvo znaenje ima savjest u 3avlovu %ivotu, potvr+uje i injenicada se on esto na nju poziva kao na sve!o'akoji mu nita ne predbacuje (Aim C,; #or,; F,; im ,>) 9pak, ne znai da ju smatra vr$ovnim sucem/ 59stina, moja me savjestne prekorava ni zbog ega, ali nisam time opravdan Boj je sudac 0ospodin6 ( #or F,F) #ranska savjest ne sudi samo po vjeri (pistis), nego je du%na paziti i na !e&ovane D.aSveto/au nama, jer je njegova milost glavni element #ristova zakona to ga savjest u sebiuoava (Aim I,L*; C,; F,F)

PE S39EY, nav. dj, str*P=*PF

B 1?A79E#,nalysis philologica 5ovi estaenti graeci, Sumptibus 3onti-icii 9nstituti iblici, Aomae,C**, str >LC/ 3istis $ic/ -irma persuasio, certa conscientiaA SEH!8E#?!*

D


8/75

F Savest = s&o3o!a = &3av

Savjest je norma moralnog djelovanja, ona odre+uje moralno dobro i zlo osobe !itko se nesmije uplitati u pitanja vladanja koja spadaju na 0ospodina ( #or P,C; Aim F,*)Sloboda koja se ra+a iz uvjerenja vjere, potpuna je sloboda koja ne doputa strana

posrednitva ako, 5jaki6 ne smiju osu+ivati 5nejakoga6 kao kakva uskogrudnika, a ni5nejaki6 ne smije osu+ivati 5jakoga6 kao kakva laksista (Aim F,> sl) 3itanje slobode tie sesamo 0ospodina (Aim F,*)

!o postoji jedna via, sveopa, norma s kojom treba koordinirati i kojoj se treba podvrgavati,to je 3rats'a &3av !a temelju 5znanja6 osobna savjest je vr$unski slobodna, ali se tasloboda smije ostvarivati i %ivjeti tek ako se potuje savjest drugoga, makar bila i nejaka, i akose izgra+uje na ljubavi/ 5znanje nadima, a ljubav izgra+uje6 ( #or I,) 5Sve je doputenoM68li sve ne sazi+uje !itko neka ne tra%i svoje, nego dobro drugoga6 ( #or P,>=F)Sloboda je neotu+iva, ali 5pazite da ne bi mo%da ta vaa sloboda bila spoticaj nejakima6 (#or I,C; Aim F,L) Gjubav tako postaje vr$ovni praktini kriterij vrednota, na temelju

kojeg se osobna savjest ne odrie vlastite slobode uvjerenja, a u isto vrijeme potuje savjestbli%njega akvo potovanje je gest ljubavi, in izgradnje o%jeg kraljevstva, ostvarenje oneslobode koju je #rist, umirui, osigurao svim ljudima (Aim F,C=) 8 B'G9!8A',$leenti biblico8storici, u 8 B'G9!8A' = 8 R8GS?EEH9,La coscienza, ?4, ologna,CD, str F=*


9/75

Sv A6G6STIN je dalje razvio pojam savjesti 9z mnotva misli kojima je analiziraizabiremo one koje se odnose na savjest u moralnom smislu 3olazei od Aim ,F 8ugustintvrdi da postoji jedna norma moralne vrijednosti, kao ope pravilo koje og upisuje u srca,odnosno savjest koja posjeduje svijest o svojoj obvezatnosti 4ok sv 3avao govori omoralnim normama upisanim u srcu, o kojima svjedoi savjest i koji$ je nositelj ne savjest

nego samo srce, za sv 8ugustina savjest nije samo svjedok nego upisana nutrina/ u samu susavjest upisane obveze zlatnog pravila 5Sve, dakle, to %elite da ljudi vama ine, inite i vinjima6 Bt D,)/ ona je sama nositelj moralne obveze !aravni zakon o%ji je glas koji seuje u savjesti*

S'o&ast%1'o ra"!o3&e

< doba skolastike nie problem razlikovanja s8nteres%s(sNnderesis) i s8ne%!es%s(consientia)' sinterezi (temeljnoj savjesti) teolozi poinju raspravljati krajem \99 stoljea ako je P: o!POITIERSAsynterezusmatrao razumom koji ovjeka priklanja na dobro ili ga odgovara odzla 1a STJEPANA LANGTONAona je ovjekova snaga, a za G: D>A6?ERREAi R: !e

REMONEA ona je neto to pripada 5viem razumu6 (ratio superior) ek je @ILIPKANELAR jasnije postavio problem/ to je 5potentia $abitualis6, tipa apetitivni$mogunosti, povezana uz volju koja te%i prema istra%ivanju dobra i kritici zla A: ALEKIobuzet je pitanjem razlike izme+u sintereze i savjesti/ prva je savjest koja izvire iz naravnogzakona, a druga praktino=aktualna savjestD

< to vrijeme tumaenje savjesti kree se u dva pravca, prema s$vaanju dvije tada vodeekole, dominikanske i -ranjevake To#%st%(dominikanska kola) stavljaju u prvi plan razum(ratio), koji donosei svoje sudove silogistiki ima glavnu ulogu u djelovanju savjesti3ropozicija 5maior6 sadr%i osnovno naelo sintereze, propozicija 5minor6 praktine prosudbekonkretnog sluaja na temelju razboritosti, a sud savjesti je zakljuak silogizma

3remda sam sv oma izriito tvrdi da se savjest sastoji 5in pura cognitione6 I, on ipaknaglaava da je spoznaja praktinog razuma uvijek povezana s naravnom sklonou volje'sim toga, pri donoenju ispravnog suda savjesti, pri prosu+ivanju konkretnog sluaja, nu%nosudjeluju i razboritost i darovi 4u$a Svetoga, prema tome, ne radi se o isto razumskojoperaciji nego djeluju i druge ovjekove moi

S'ot%st%(-ranjevaka kola na elu sa sv onaventurom) smatraju da kod donoenja sudasavjesti odluujuu ulogu ima volja, odnosno ljubav Re smo spomenuli nji$ovo miljenje da

je sintereza voljni $abitus i, dosljedno tome, savjest smatraju poticajem na dobro i konkretno,

a konkretnu odluku volje ostvarenjem tog poticaja

< biti se ove dvije kole ne protive jedna drugoj, naime, ni tomisti ne smatraju da pridonoenju suda savjesti uz svjetlo razuma volja ne igra nikakvu ulogu, ni skotisti ne smatrajuda volja djeluje naslijepo, bez svjetla razuma

> Posttr%!ents'o ra"!o3&e

*+ero, F; Eon-essiones , >

D' G'9!,2sychologie et orale au7 9IIet 9IIIsi:cles, 9, Gouvain, CFI, str =FD; =


10/75

Boderni traktat o 5savjesti6 poeo se razvijati od vremena kad je 5ARTOLOMEO DAMEDINAsistematizirao umjereni probabilizam (LDD g), a posebno nakon kontroverzijaizme+u tuciorista i probabiliorista, s jedne strane, i probabilista i laksista, s druge 'd \999 stdo ti$ vremena o savjesti se govorilo vezano uz glavne teme koje su se na nju odnosileBedina i glavni komentatori sv ome ondanjeg vremena nastavili su studirati savjest

zajedno s ljudskim inima, no va%nost koju je tema dobila potakla je mnoge da je studirajuodijeljeno, povezujui je razliito s drugim traktatima o ljudskim inima, grijesima izakonimaC

< tom razdoblju teolozi su posebnu pa%nju posveivali rjeavanju sumnje u moralnomdjelovanju 1bog toga dolazi do %uljivi$ rasprava izme+u zastupnika razliiti$ kola !astajumoralni sistemi koji svojim principima %ele pod svaku cijenu rijeiti svaku moralnu sumnjuema o skrupuloznoj savjesti dose%e gotovo razmjere bolesti !i sv 8l-onz nije biooslobo+en ovi$ briga, iako je visokom zrelou i ravnote%om otupio ekstremizme opreni$stavova

Suvremeni ovjek poinje osjeati umor od narcistike opojenosti do koje smo dospjeli nakonvie stoljea zadovoljnog pounutranjenja (interiorizacije) i %eli pronai dosljednju sintezumoralne savjesti P

4 S8R:?S < !8=> : A819!0?A,

-ie (irche und die 0erufung des 3enschen,Lh(, str >I=>>P 9 @Aaspored i komentar teksta prema/ : EG?B?!E?, Le yst:re de la conscience < la lui:re de 'atican II, u5Rh, CF(CD), *L=CF

P


11/75

aj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanjau intimnosti naeg srca/ ini ovo, a izbjegavaj ono

.ovjek, naime, u srcu nosi zakon to mu ga je og upisao 9z pokoravanja tom zakonu izvireisto ovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu e mu se suditi

Savjest je najskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ogom, iji glas odzvanjau njegovoj nutrini

< savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje ljubav prema ogu i bli%njemu

> ime to su vjerni savjesti, krani se povezuju s ostalim ljudima u tra%enju istine iistinskom rjeavanju toliki$ moralni$ problema koji nastaju u %ivotu pojedinaca i u %ivotudrutva

99 4akle, to vie prevladava ispravna savjest, to se vie osobe i drutvene skupine udaljujuod slijepe samovolje i nastoje prilagoditi objektivnim normama moralnosti

9pak, nerijetko se doga+a da je savjest poradi nesavladiva neznanja u zabludi, a da timeipak ne gubi svoga dostojanstva

> 8li to se ne mo%e rei kad se ovjek malo brine da tra%i istinu i dobro i kada savjest zboggrene navike s vremenom postaje gotovo slijepa

< prvom dijelu opisane su tri temeljne injenice/ () savjest otkriva unutranji zakon oovjeku; () u savjesti se ovjek susree s ogom; (>) ostajui vjeran svojoj savjesti, ovjek

se otvara prema drugima < drugom dijelu, u obliku korolarija, #oncil iznosi uvjete i uinkeovjekove pouljivosti u savjesti/ () ispravna savjest; () vrijednost (nesavladivo) pogrenesavjesti; (>) odbijanje poziva (zatvorenost prema pozivu) u grenoj savjesti

Savest ot'r%va ntra$n% "a'on

Sva bia imaju svoj zakon kojemu se moraju pokoravati, jedino ovjek, obdaren slobodnomvoljom, mo%e odluiti $oe li mu se pokoriti ili nee 'n u svojoj ps%.o&o$'o savest%(svijesti) postaje svjestan sebe i svoje autonomije, ali u isto vrijeme razaznaje da taautonomija ne iskljuuje ovisnost o onome koji ga je stvorio, tovie, ona je izvor njegoveautonomije i dostojanstva, kao i a-irmacije Savjest nastupa kao 5glas6 upravljen ovjeku, u

kojemu on otkriva onoga koji ga zove 5o/a 'tkriva i na $toga zove/ 5da ljubi i ini dobroa izbjegava zlo6 Gjubav je ovjekov poziv; ona je dua svi$ njegovi$ du%nosti .initi dobro,znai ljubiti, a initi zlo, znai odbaciti ljubav 'vaj poziv nije teoretski i apstraktan negoaktualan i neposredan u konkretnoj situaciji/ 5ini ovo, a izbjegavaj ono6 ako je koncilskitekst izbjegao opasnost od legalistikog s$vaanja zakona/ zakon je pedagog koji po #ristuvodi k ogu

SavestB ssret s 5o/o#

.ovjek je prva tajna samom sebi, tajna koju progresivno otkriva; najprije mu u svijesti postajejasnom vlastita egzistencija, a onda mu biva sve jasnije $to #ora postat%, da je odgovoran zasvoj razvoj i napredak o je #ora&na savestkoja se budi i ostaje uvijek prisutna kodnormalna ovjeka < njoj ovjek otkriva svoju ovisnost o drugima, prije svega ovisnost o


12/75

onome koji ga zove i s kojim se sree u svojoj savjesti < ovom odsjeku #oncil daje de-inicijusavjesti, ali ne onakvu kakvu nalazimo u prirunicima moralne teologije/ 5Savjest jenajskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ogom, iji glas odzvanja u njegovojnutrini6 o je iskustvo oga, jedinoga u kojem ovjek mo%e s$vatiti tajnu samog sebe, aliono se nipoto ne mo%e odijeliti od iskustva drugi$ ljudi, tovie, ta dva iskustva izviru jedno

iz drugoga ako ovjek ve u svojoj savjesti otkriva dva nerazdvojiva vida jedne ljubavi/prema ogu i bli%njemu :edina zapovijed, bolje reeno, dvostruka zapovijed,otkrivato je savjest/ og ljubi ovjeka u #ristu, zato on treba ovisiti o ogu, vjerujui u njegovuljubav ljubav kojom ovjek ljubi druge jest ista ljubav kojom og ljubi njega/ ovjek, dakle,treba ovisiti o ogu da bi mogao ljubiti druge, i obratno ljubav postoji samo u ljudskoj, i poljudskoj zajednici/ 5#ao to sam ja ljubio vas6 (9v >,>F)>>

> SavestB otvarane pre#a !r/%#a

udui da su ova tri vida savjesti me+usobno neodvojiva, ne mo%emo govoriti o unutranjemzakonu i susretu s ogom ne osvrui se na trei, tj otvaranje prema drugima 'stajui vjeransvojoj savjesti, ovjek se nu%no otvara prema drugima 'vdje se ne govori prvenstveno oindividualnoj nego kolektivnoj, komunitarnoj, ali i osobnoj du%nosti .ovjek postaje ovjektek po drugima 3rimjeujemo da tekst razlikuje dva zajednitva/ zajednitvo vjernika u#ristu te zajednitvo i solidarnost svi$ ljudi u ljudskoj zajednici #oncil nije $tio istaknutivjernike, kao da oni posjeduju vie istine od drugi$ 9stina je samo jedna, a to je og, jer je onkao ljubav prisutan u svakom ovjeku i svakog ovjeka poziva na sveope zajednitvo#rani nisu krani u svoju korist/ oni su Erkva, u njoj primaju o%ju rije, svoje svjetlo,evan+elje, ?u$aristiju, tek zato da slavno navijeste onoga koji je sveopi 'tac, objavljujuisvima uzajamnom, sve srdanijom i irom ljubavlju da su svi ljudi djeca o%ja, pozvana dasudjeluju na njegovoj slavi u onoj mjeri u kojoj se, pouljivi njegovu glasu, glasu vlastite

savjesti, sjedinjuju u ljubavi na slu%bu braia ljubav nije platonska nego konkretna i u situaciji potie krane da s drugima tra%e istinu i

pravedno rjeenje toliki$ moralni$ problema !aglaeni su moralni problemi ne zato todrugi$ nema ili to bi se drugi problemi potcjenjivali, nego zato to su oni speci-inikranskoj zajednici>F ako, u suradnji s drugima, ovjek otkriva vrijednost i smisao zakonakoji izviru iz njegove nutrine, 5savjesti6 3ostaje mu jasno da napredujui s drugima mora

postojati neto to e biti poticaj njegovoj ljubavi prema drugome Qrtve koje iziskujeobdr%avanje zakona trebaju poslu%iti jedinstvu svi$ u bratstvu i jednakosti

F Tr% #o/0a stana savest%

a) Ispravna savest :edini izvor ljudskog napretka jest vjernost savjesti 4a ustraje nazapoetom putu, nije dovoljno da ovjek ljubi, nego da sve 3o&e &3%, tj da proiava svojeesto egoistine, motivacije ako e donositi ispravan sud koji e biti u skladu s objektivnimnormama i kriterijima 9spravna savjest je ona koja sudi ne u prvom redu u skladu sizvanjskim, statikim, objektivnim i apstraktnim normama moralnog zakona, nego u skladu sunutranjim za$tjevima, dinaminim, subjektivnim i stvarnim, koja radnju ini konkretnodobrom, a vladanje doista moralnim Sklad izme+u savjesti i objektivni$ moralni$ normi nijesvr$a prema kojoj savjest te%i, jer bi to znailo da ona ima slu%iti zakonu, nego realizatorskitest, djelotvorni znak vjernosti savjesti prema samoj sebi, samome ovjeku i, konano,samome ogu

>>)ndje, str I>F


13/75

3) Nesav&a!%vo po/re$na savest 'ptimizam koncilski$ otaca omoguio je da se donesetrijezna, potpuna, sasvim pozitivna nauka o savjesti, me+utim, ona je upravljena ovjeku,5$omini viatori6, kojemu se doga+a da pogrijei, tovie, esto pogrijei 'vdje je rije ozabludi u dobroj vjeri o su nu%na zla na koja ovjeanstvo nailazi na putu napretka !evoljadolazi u ovom sluaju odatle to ovjek konkretno $ic et nunc ne uoava dobro na koje je

pozvan, bilo zbog nepa%nje, krive in-ormacije, prebrzog zakljuka, pritiska itd, bilo zato tojo nije otkrio osobne, objektivne, du$ovne, subjektivne za$tjeve doista dobre odluke, odlukekoju inspirira autentina ljubav #oncil ne osu+uje ovakve savjesti, naprotiv, proglaavanji$ovo dostojanstvo, i to s pravom, naime, iako se ovi pojedinci nalaze na pogrenom putu,oni su ipak otvoreni prema ljubavi i spremni u danom momentu pri$vatiti njezine konkretneza$tjeve

c) Gre$na ('r%va) savest L

3ovijesni studij savjesti veoma je vrijedan, jer nam poma%e da otkrijemo to su prijanjarazdoblja utisnula u moralnu savjest suvremenog ovjeka Boramo priznati da bi naa savjest

bila drugaija da nije bilo grko=rimske re-leksije i biblijske objave !o usprkos tome, nijerijetkost nai i u nae vrijeme ljude na kojima nailazimo tragove primitivne savjesti 3ovijesni

studij savjesti omoguuje nam da neke pojave transponiramo na evoluciju djeje savjesti?volucija individualne savjesti, ili savjesti odre+ene drutvene grupe, u nekim je tokamaminijaturna slika evolucije savjesti kroz povijest om injenicom mo%e se okoristiti i

pedagogija i du$ovno vodstvo; naime, neke pojave primitivnog s$vaanja i reagiranjamo%emo s$vatiti jedino kao ostatak primitivni$ stadija ljudskog moralnog razvoja

P1'% op%s savest% % savest 'o! pr%#%t%vn%. naro!a

3rije nego to je ovjek bio sposoban dati znanstvenu de-iniciju savjesti, nailazimo u pukomrjeniku i povijesti literature niz meta-ora i pjesniki$ usporedbi kojima je narodni genijnastojao intuitivno izraziti narav moralne savjesti 0rci su plastino izrazili savjest

?umenidama i ?rinijama, genijama ili -urijama, kako su i$ nazivali Gatini, koje su progonile>L8 H'A?G8!', nav. dj, str =I

>


14/75

krivce !a i$ narod naziva #ora#a ili ve$t%,a#a , a sve je to u krajnjoj linijipersoni-ikacija 5gri%nje savjesti6, odnosno zle savjesti

'd meta-oriki$ izraza mo%emo spomenuti i 5o%je oko6 (#ain), 5o%ji glas6 (onaventura ikasnija kranska literatura), 5crv6 Svi ti izrazi opisuju savjest intuitivno, ali u isto vrijeme i

kao %ivotnu stvarnost, pogotovo njezinu -unkciju prije i poslije ina

?tnogra-ija nam svojim rezultatima potvr+uje da i pr%#%t%vn% naro!%poznaju postojanje nekesavjesti>* #od oni$ na najni%em stupnju kulturnog razvoja>Dto je spontana, a ne re-leksna

pojava, vie o3e't%vna negoli subjektivna 3rimitivan ovjek, slian djetetu, osjea sedijelom svi$ stvari koje ga okru%uju Savjest je za njega neto to dolazi izvana i odzvanjaizvana, u ustima kojeg bo%anstva, ljudskog bia ili ak %ivotinje (totem) !utarnji moralni

pritisak, koji postoji samo kon-uzno u dui primitivni$ ljudi, projicira se prema van opovanjtenje primitivne savjesti uzrok je zbog kojeg -aktor 5intencije6, koji mora imati va%nuulogu u moralnom -enomenu, postoji u ti$ naroda tek skriveno < ovom tipu primitivnesavjesti dobra ili zla volja subjekta praktino malo ili nimalo ne vrijedi Rrijedi jedino sadr%aj

radnje>I

4ruga posljedica te spontane objektivacije savjesti je njezin 'o&e't%vn% 'ara'ter udui daovjek jo nije dosegao osobnu zrelost, on, kao i dijete, pribjegava grupi koja ga zatiuje,koja ga u odre+enom smislu apsorbira Svoja djela i svoje prekraje primitivni ovjek gledakroz ogledalo zajednice 1ajednica e biti osnovno mjerilo ljudskog djelovanja i sudacovjekovi$ ina 0rije$ je, prema tome, jedna vrst stvarnosti u sebi, i iznad odgovornog islobodnog subjekta, neki tajanstveni -luid koji se prenosi kao nekom -izikom zarazom>C

rea posljedica spontane savjesti primitivni$ naroda jest njezina r%ta&%st%1'o-#a/%1'a

postavka, koja je u uskoj vezi s njezinim kolektivnim i izvanjskim karakterom 3rimitivniovjek, okrenut prema objektu i grupi kojoj pripada, osjea potrebu da svoju savjest stavi uokvire ceremonijalnog tipa koji su redovito zara%eni magikim postupcima 'n ne ide tolikoza tim da se prizna krivim pred kakvim osobnim ogom, koliko za tim da se zatiti odiracionalni$ reakcija kakva rairenog bo%anstva, pomou neki$ automatski$ magiki$obredaFP

'statke i neke karakteristike primitivnog poimanja i do%ivljavanja savjesti nailazimo ikasnije, npr spontanostna koju je 9sus aludirao kad je govorio/ 58ko ne budete kao djeca6,suprotstavljajui je -arizejskom mudrovanju i narcizmu !i danas se ovjek, napose u nekimsredinama, nije uspio osloboditi nekog o3e't%v%"#a/ djeca se ka%njavaju i onda kad nisu

kriva, a zatvaraju se oi pred nekim ne ba lakim moralnim skretanjima; a isto tako od'o&e't%v%"#a(5to svi ine, pa u i ja6) i ritualistiki$ ili magiki$ postupaka iracionalnogkaraktera

Mora&na savest /r1'o-r%#s'o# sv%et

>*4anas vie nije potrebno dokazivati postojanje savjesti kod primitivni$ naroda, ali je potrebno osvijetlitirazvolj ljudske misli o savjesti kod razliiti$ naroda u raznim razdobljima ljudske povijesti>D3od izrazom6najprimitivniji$6, ne podrazumijevamo neku ocjenu o kulturi, jer je svaka kultura vrijedna, negomislimo na narode koji nisu proli kroz razvoj grko=rimske kulture i drugi$, njoj ravni$ kultura>I: G?EG?AEY,Les grandes lignes de la 2hilosophie orale, Gouvaine, CLF, str D=I 7 SEHB94,-er

4rsprung der "ottesidee9, R999, BVnster, C, str LL i FIC>CA B'HA,La $tica cristiana a la luz de la $tnologia, Badrid, C*FPH ?A!819#,kha, 9nnsbruck, CFD, str C

F


15/75

[to se ovjek vie razvijao, to se i moralna savjest vie interiorizirala 'n postaje svesposobniji re-lektirati o nekim pojavama i do%ivljavati i$ u sebi 1a njega savjest vie nije glaso%ji koji izvana odzvanja, nego sposo3nost u kojoj on odzvanja aj prijelaz odekstroverzije na introverziju odluan je u evoluciji moralne savjesti MALRA6?govori o5individualizaciji6 sudbineF

3rvi put na izraz s8ne%!es%s (conscientia=savjest) nailazimo u 4emokritovim djelimaAe-leksija to su je pitagorejci zapoeli na aritmetikom planu, Sokrat je doveo do vr$unca namoralnom planu 0ovorei o moralnom %ivotu, Sokrat smatra da je najvea ovjekova odlikato mo%e sam, neovisno od drugi$, osigurati svoju sudbinu o se mo%e postii ispitomsavjesti 5gn]t$i seaut]n6 (upoznaj sama sebe) < njegovu rjeniku ova parola oznaava

praktino upoznavanje ovjekove stvarnosti

#asnije nam stoici daju gotovo potpunu sintezu moralne savjesti Rr$ovno pravilo je daovjek mora %ivjeti u skladu sa zakonom kozmosa (5secundum naturam vivere6 Eiceron), asredite tog sklada je ovjekov razum 'n je pozvan da u svakom sluaju ka%e, je li ono to

ovjek ini u skladu sa zakonom kozmosa 3rema nauavanju stoika, savjest je spoznaja kojunetko ima u redu dobra 3o razumu nas savjest stavlja u kontakt s 5nous6, odnosno principomreda u svemiru, a savjest je jedna vrsta njegova individualnog produ%etka, zato se i mo%egovoriti o prisutnosti ovog principa ure+ivaa u nama < tom smislu govore 'vidije i Senekao 5o/ na#a, no ne radi se ovdje o nekom E9E?A'!,-e )fficiis>, FF

FFS?!?E8,$pistolaF, ; =


16/75

a) Ps%.o&o$'a savest - #ora&na savest Boralna savjest nije isto to i psi$olokasavjest ili, kako je u $rvatskom jeziku nazivamo, sv%est Svijest je opa%anje(aperceptio) po kojem ovjek u svojoj nutrini postaje svjestan sama sebe, ina koje

proizvodi, utisaka koje prima izvana o ne biva u jednom asu, odjednom, negopostpno, ali i onda kad ovjek dostigne ljudsko=kransku zrelost, jedan dio njega,

jedno podruje ostaje i dalje nesvjesno, odnosno u podsvijesti .ovjek posjeduje t%e&oi on ga nije svjestan prije nego to se to tijelo ne oituje u osjetilima, tj u jednom inu.ovjek posjeduje duu, i on o njoj ne zna nita, prije nego to se razumske radnje neuzdignu na razinu njegova du$a ijelo i dua su sjedinjeni, a nji$ovo sjedinjenje,

budui da nije jedan in, bje%e s vida samoj svijesti, nisu joj uoljivi ijelo nosi u sebicijelu jednu batinu, itav niz organski$ dispozicija prema zdravlju ili bolesti, nekeine rado pri$vaa, a druge s odvratnou Sve je to jo nesvjesno, dokle god gaaktivni %ivot ne probudi/ sa#oini ulaze direktno u podruju svijesti 8ko mislim,$ou, trpim, osjeam, ja sam toga svjestan, ja to znam, jer je sve to, budui da su u

pitanju %ivotne radnje, sposobno podra%iti moju svijest itna razlika izme+u sv%est%isavest% sastoji se u tome to prva 'onstat%ra, a druga vre!ne Svijest je bitni

preduvjet moralne savjesti, tovie, to je nenadomjestivi ambijent u kojem savjestmo%e donositi svoje sudoveFI

b) Natra&%st%1'a teor%a savest%C7 *5%o&o/%st%1'a teor%a o savest%koja je vlastitazastupnicima evo&,%avidi u savjesti samo prilago+aanje okolini koje je korisno za%ivot o je svakako veoma blijeda slika onog uzvienog stoikog poimanja du$ovnognagona za samoodr%anjem, a njegovo su%avanje samo na bioloko podruje posljedica

je nijekanja du$a i njegovi$ vjeni$ zakona 9z slike koju imamo o ovjeku proizlazi iodgovarajue poimanje savjesti6LP

iologistiko tumaenje podrijetla savjesti temelji se na sljedeim pretpostavkama/ ()savjest je proizvod prirode; ona proizlazi iz isti$ sila i mogunosti kao i priroda, prematome nije neto to je povezano s 5du$om6; () u ovom kontekstu narav znai 5narav bezdu$a6

'va teorija poprimila je razne konkretne -orme, od koji$ spominjemo samo nekeznaajnije/

() : v: MONAKOV2savjest je neto to upravlja 3%o&o$'o#stvarnou da se postigne%ivotni optimum 'na prebiva u svim biolokim cjelinama; savjest vlastita ovjeku,R%esenprotop&as#a Mens,., razlikuje se od ostali$ organizama u kojima postaje sve

svjesnija i obogauje se osjeajimaL

() : DARIN2po njegovu miljenju, ovjek se razlikuje od %ivotinje upravo pomoralnoj savjesti 'n je promatra kao jedinku (eine ?in$eit) sastavljenu od drutvenog%nst%n'ta to se ostvaruje ve i u %ivotinjskoj s-eri i od razumaL

FD!eke smo teorije ve iznijeli kad smo govorili o raspravama o savjesti u skolastiko doba, tj oracionalistiko==voluntaristikoj teoriji dviju ondanji$ vodei$ kola, dominikanske i -ranjevakeFI8 EH'GG?, !onscience, u 4E om 999, izd, GetouzeN et 8nX, 3aris, C, str LL slFC: ?!4A?S, +ociologische und biologische 6ehldeutungen des "e#issens, u/ +tudia 3oralia, L(C*D), D=ILP H8?A9!0, nav. dj, str *PLE R B'!8#'7, "ehirn und "e#issen, 1Vric$, CLP, str F*=FD

LE$ 48A79!,-ie bstaung des 3enschen und die "eschechtliche ?uchta#hl, Geipzig, str PF=>P3rema 4arvinu i evolucionistima ovjek ne posjeduje samo nagon za samoodr%anjem nego i nagon za odr%anjevrste, 5koji se mo%e tretirati kao prirodna data osnova svi$ altruistiki$ dr%anja ovekovi$ pa prema tome i kao

*


17/75

(>) : ERTIGvjeruje da se razlike ljudskog svijeta u odnosu prema %ivotinjskomsastoje jedino u stupnju, a to vrijedi i za moralne i du$ovne vrednoteL>

4ajui osvrt i kritiku na ove teorije, J: ENDRES, sociolog i moralist, pie/ 5akozvanenaturalistike teorije upadaju u opasnost da dio pretvore u cjelinu 'no to one nazivaju

cjelinom ljudske naravi, u stvari nije nita drugo negoli njezin mali dio/ bioloko=%ivotinjskio ne mo%e biti ni predstavnik moralni$ savrenosti ni korijen savjesti pomou koje i$ ovjekposti%e .injenica savjesti i moralnosti oituje da poimanje ovjeka to ga pretpostavljajunaturalistike teorije nije tona 4oputamo, da se ono to se naziva savjest katkad mo%erazmiljanjem razotkriti kao tono odre+ena -unkcija instinkta !o to nije savjest 8utentinasavjest ima svoje korijene u du$ovnom podruju, u onom dijelu koji oblikuje ljudsku naravkoja je uvijek otvorena i koja uvijek te%i prema istini i dobru kao takvom6LF

c) So,%o&o/%st%1'a teor%a savest%: 3rema S: @RE6D6, savjest je odjek i utjelovljenjemodela i tipova vladanja koji dolaze od postupka okoline, u prvom redu roditelja Savjest jeza njega -enomen ps%.o/eno/ podrijetla 3oznata je njegova teorija o trostrukoj razini

psi$ike s-ere/ 5instinkt6, 5ja6 i 5nad=ja6 < ovjeku (djetetu) stara se 5nad=ja6 kaoidenti-ikacija s roditeljskim za$tjevima, tj izvanjski zakoni postaju unutranji, 5roditelji unama6 ako 5nad=ja6 postaje instancija sposobna zabraniti ili ak ka%njavati, odnosnonagra+ivati i onda kad predstavnici izvanjski$ zakona nisu -iziki prisutniLL5aj kolektivniglas, glas zajednice, re-lektiran u nau unutranjost stvara u nama ^nad=ja_ koje ne doputa dase osloba+aju razne %elje koje su nepo%eljne za %ivot zajednice i tako primorava ovjeka naodricanja o ^nad=ja_ vri -unkciju cenzora, nazvanog savjest6L*

'vdje spada i #ar's%st%1'a teor%a savest%, prema kojoj je ona glas zajednice Savjest jespoznaja odgovornosti pojedinca pred zajednicom < njoj se 'o&e't%v oituje kao norma,odnosno daljnji i objektivni imperativ 9nteres drutva normira svr$u, posebno materijalnielement u njemuLD

K: MAR?jasno je razvio pojam alijenacije i odredio da se njezin izvor ne sastoji samo uizrabljivanju, nego i u repres%vno savest% 3rema njemu, (individualna) savjest je instrumentautoriteta pomou kojeg on uva uspostavljeni red i stavlja zapreke dijalektikoj povijesti unjezinu razvoju < ranijim godinama BarK je pisao/ 5Boramo tra%iti od ovjeka da napustiiluzije o vlastitoj savjesti, a to znai tra%iti od njega da napusti uvjete koji za$tijevaju iluzije6'n ipak s$vaa da ne mo%e posve zanemariti injenicu savjesti, zato govori o savest% '&asa,o savjesti revolucije 'ne poma%u da ovjek ne posjeduje vie individualnu savjest

bioloka osnova savesti rojni suvremeni psi$olozi (@rom i drugi) govore o tzv gregarnom instinktu ili nagonuza drutvenou kod oveka 8ko sa plana nagona pre+emo na psi$oloki, plan u u%em smislu, onda i tumo%emo govoriti o neposredno datim osnovama za nastajanje savesti/ 5R 38R9?R9, 'snovi etike, #ultura,eograd, C*D, str *L>' H?A790,?ur b#ehr des ethischen, des sozialen, des politischen -ar#inisus, :ena, C, str >*=>DLF: ?!4A?S, nav. %l., str D=ILL 3'3'R9, 4vod u psihologiju orala, !auna knjiga, eograd ,CD>, str >>L*B 'SS'7S#8,2sihologija orala @5eka pitanja oralno8psiholo>ke probleatikeA,1avod za izdavanjeud%benika, Sarajevo, CD, str IC/ 5aj kolektivni glas, glas zajednice, re-lektovan u nau unutranjost stvarau nama nad 5ja6 koje ne dozvoljava da se osloba+aju razne %elje koje su nepo%eljne za %ivot zajednice i tako

primorava ovjeka na odricanje o nad 5ja6 vri -unkciju cenzora, nazvanog savjest 'na ima mogunost

kontrolisanja ne samo postupaka, nego i svi$ misli i tajni$ ljudski$ %elja6LDA 08A8PI

D


18/75

3rema BarKovu miljenju, savjest koja mi govori to je dobro a to zlo, ne slu%i niemu, samosavjest koja bi sruila zlo, koja uoava teoretsku analizu iskoritavanja, izrabljivanjaBarKizam govori i o 5vodstvu savjesti6 [to omoguava marksistu da s$vati ima li dobru ilizlu savjest` 'n mora uvidjeti do koje toke njegov rad razvija komunistiko drutvo Bora,konano, veri-icirati svoju kolektivnu savjest 9ndividualna savjest ne postoji i u marksizmu

nema razloga za njen opstanak, jer marksist posjeduje savjest u onoj mjeri u kojoj je njegovasavjest uni-ormirana sa savjeu drutva (partije)LI

9 #oncil je govorio o drutvenom karakteru savjesti/ 5im to su vjerni savjesti, krani sepovezuju s ostalim ljudima u tra%enju istine i istinskom rjeavanju toliki$ moralni$ problemakoji nastaju u %ivotu pojedinca i u %ivotu drutva6 (0S, *) !ema sumnje da -ormacijasavjesti i njeni sudovi ovise o ambijentu (roditelji, kola, drutvo, propaganda), me+utim, nemo%emo tvrditi da ispravan sud savjesti ovisi iskljuivo o njezinoj podudarnosti sas$vaanjem okoline i da ta okolina ima apsolutni utjecaj na pojedinca [tovie, iskustvogovori da pojedinac esto ne sudi u skladu s miljenjem okoline i onim to je primio odokoline

'snovna pogreka ovi$ teorija to je prenaglaavanje iskljuivo jedne ovjekove dimenzije(bioloka, psi$ika ili socioloka dimenzija), to dovodi do jednostrani$, esto krivi$zakljuakaLC

@ S8R:?S #8' 50G8S 'Q:96

9 u obinom govoru i u teologiji uobiajilo se savjest nazivati 5glasom o%jim6 :o je u doba

skolastike sv onaventura o savjesti pisao/ 5?st (conscientia) sicut praeco 4ei et nuntius; etJuod dicit, non mandat eK se, sed mandat Juasi eK 4eo, sicut praeco, cum divulgat decretumregis; et $inc est Juod conscientia $abet virtutem ligandi6*P9 #oncil slino izjavljuje/ 5o jeglas to ga (tovjeka) uvijek poziva6 (0S, *) < kojem je smislu savjest 5glas o%ji6` 'itoda pod tim izrazom ne podrazumijevamo izravan glas o%ji ili kakvu direktnu inspiraciju, jernam se odma$ namee pitanje kako to da savjest donosi objektivno neistinite sudove

Op0en%to


19/75

djelomino .uje zapravo 5jeku6 o%jega glasa, uje temeljno naelo ljudskog djelovanja/dobro treba initi, a zlo izbjegavati; poziv da se predaju u ljubavi, inei dobro a izbjegavajuizlo (0S, *) o je poziv na dinamini put koji treba razvijati, bujati, no na tom putu ovjek je

podvrgnut zabludi, postoji mogunost skretanja < konkretnoj situaciji katkad mu nije jasno,to je $ic et nunc dobro, pogotovo ako je pod utjecajem predrasuda i okoline reba, dakle,

dobro paziti to se podrazumijeva pod izrazom 5glas o%ji6 i ne smijemo ga u istom smisluprimjenjivati na sve sluajeve udui da u donoenju sudova savjesti sudjeluje i sam ovjek,on je pozvan da -ormiranjem savjesti putem zakona, studija, pouljivosti, postigne da ovisluajevi postanu sve rje+i, da doista za njega to budu sluajevi 5per accidens6 5Savjest jeglas o%ji u tom smislu to se mi sami moramo truditi oko toga da sud nae savjesti budeuvijek ispravan :asni su nam, dakle, i razlozi koji mogu dovesti do krivog suda savjestiStoga je i narav savjesti, koja nas potie da djelujemo onako kako sami prosu+ujemo stvari,uvijek glas o%ji, pa je tako u stanovitom smislu i nepogreiva Samo sud nae savjesti,ukoliko odstupa od zlatne sredine, jest na in i naa pogreka6*

Sa staa&%$ta 'r$0ans'o/ po"%va

[to god je do sada reeno o savjesti openito, posebno vrijedi za ovjeka ovog reda spasenja,tj kranina, dijete o%je, pozvano po Sinu o%jem #ao to u ljudskom djelovanju nenastupaju samo razum i volja, nego ovjek sa svim svojim odre+enostima, tako u naem reduspasenja u savjesti djeluju razum prosvijetljen vjerom i volja obilkovana o%jom ljubavlju, anji$ potpoma%e djelatna milost 4u$a u nama

1ato, kad govorimo o dobru, ne mislimo na neko neoblikovano dobro, nego konkretno dobrokoje ovjeka kranina vodi prema njegovoj konanoj svrsi u pritjeu u pomo krepostra"3or%tost%, koja istra%uje najbolji put prema svrsi putem konkretni$ dobara, i osta&e'repost%zajedno s darovima 4u$a Svetoga i tako preko glasa savjesti govori glas 5ogaStvoritelja, 'tkupitelja i 3osvetitelja6

ek per accidens, uzgredno, mo%e neki od ti$ nadnaravni$ elemenata nedostajati, kao npr kod/re$n%'aljubav i milost 4u$a Svetoga, jer iako spoznaje o%ji glas, ne pri$vaa ga i tako musud savjesti ostaj nepotpun; kod nevern%'amo%e postojati ljubav i milost, ali nema spoznajei vjere; kod 4or#a&no/ otpa!n%'a, osim ljubavi, nedostaje i usmjerenje prema vjeri*

99 SAVJEST KAO S6D

Savest prose 1%n

< prvom poglavlju, govorei o naravi savjesti, opisali smo razliite -orme i sadr%aj moralnespoznaje/ temeljnu savjest, moralno znanje i moralnu savjest 8ktualnu savjest de-inirali smokao oso3n% s! o #ora&nost% v&ast%te ra!ne 'o 1%n%&a, ov!e % sa!a tre3a %"vr$%t%Bo!nosno 'o e %"vr$%o 'vaj se sud temelji na sinterezi, spoznaji najopenitiji$ naela, i narezultatu koji iznosi moralno znanje udui da je moralna savjest iskustvena spoznaja,mo%emo je i moramo pobli%e analizirati, uoiti njezine elemente i -unkciju

* H8?A9!0, nav. dj, str **


20/75

#ad ka%emo da je savjest sud razuma, ne znai da do ovoga suda nu%no moramo doirazumskim razglabanjem (per discursum rationis), nego da to mo%e biti jednostavna %nt%,%a

Savjest konkretno prosu+uje je li jedan in !o3ar ili "ao(s obzirom na njegovu temeljnukvalitetu/ dobro ili zlo), o3ve"atan ili n%e (s obzirom na obavezu izbora), "a'on%t ili

ne"a'on%t(s obzirom na njegov odnos prema zakonskoj odredbi) ili, pak, 3o&%od drugoga (sobzirom na usporedbu izme+u dva dobra)

3rije nego to u+emo u dublju analizu suda savjesti, moramo naglasiti da ona ima dvostrukuulogu u prosu+ivanju ina, odnosno uoavamo !v%e 4a"e/ ona ili usmjeruje ovjeka da netouini, odnosno propusti, ili analizira ispravnost njegova postupka < prvom sluaju govorimoo savjesti prije ina, a u drugom o savjesti poslije ina

a) Savest pr%e 1%na (,: ante,e!ens) Savjest se podla%e sudu re-leksije/ u oblikupraktinog suda stavlja ovjeka pred &estv%, vre!nota 'vaj sud konkretizira normei uklanja sumnje koliko god je to mogue !amee se moralna du%nost da osoba bude

vjerna vrednotama .uje se 5glas6 koji uva od bijega i potie da se ne blokira pokretsavjesti < ovoj -azi va%nu ulogu ima i krepost razboritosti koja tono vrednujekonkretnu stvarnost 3rosudivi ovu stvarnost i posljedice nepri$vaanja, odnosno

pri$vaanja, savjest ovjeka potie, navodi, obvezuje, nare+uje, sokoli, zabranjuje ilijednostavno doputa !akon toga dolazi do prave odluke savjesti .ovjek sWmodluuje, sWm preuzima odgovornost 'n ini, on se ostvaruje 3rema Svetom pismu,razborit ovjek je zreo ovjek, koji tono s$vaa svoju aktualnu situaciju, koji mo%erazlikovati svete stvari i koji pred oima ima povratak 0ospodinu < ovom sudumo%emo govoriti o odluci kao o 5izboru6 < izboru se ispituje objekt prije nego to se

pri$vati/ ja izabirem neto, do%ivljavam sebe, identite s pravim 5ja6, ili unepri$vaanju dobra do%ivljavam rascjep unutar sama sebe

3) Savest pos&%e 1%na (,: ,onseens) < njoj istra%ujemo ve uinjeni in, tjpromatramo ga da bismo prosudili njegovu ispravnost 8ko je in bio u skladu snaelima sintereze, moralnog znanja i konkretne situacije, savjest potvr+uje, $vali,ispriava (5dobra savjest6); u suprotnom sluaju osu+uje, prigovara, kudi (5zlasavjest6) 'na osu+uje neostvarenje smisla nas sami$, povredu ljestvice vrednota iovjek osjea neugodnost, postaje svjestan grije$a Bir ili gri%nja savjesti uinci suove -aze

!eki dodaju i treu (me+u)-azu, tj savjest tijekom ina (c concomittans), u kojoj je ovjek u

svojoj nutrini usmjeren prema ogu, tj prema dobru kao takvom, slobodno se odluuje za iliprotiv apsolutnog dobra izra%enog u nekoj stvorenoj vrednoti Be+utim, smatramo da je tozapravo djelovanje savjesti prije ina, koja i u inu produ%ava svoj sud*>

9ako je savjest poslije ina veoma va%na pri prosu+ivanju moralnosti ina, ipak kad govorimoo sudu savjesti, uvijek mislimo na sud savjesti prije ina koja s tog vida prosu+uje moralnost

V%rta&na !vostr'ost s!a savest%

3obli%e analizirajui sud savjesti, uoavamo da je on zapravo !vostr' !aime, mo%emo gapromatrati s dva stajalita/ sa stajalita #ater%a&no-o3e't%vno/ re!a, kad promatra i sudi

*>@ '?E#G?,I concetti fondaentali della orale, Yueriniana, rescia, CDP, str C*=CD; T!aslov originala/"rundbegriffe der 3oral, 3aul 3attloc$ RerlagT

P


21/75

in koji treba izvriti ili koji je ve izvren, i sa stajalita oso3no-4or#a&no/ re!a, kad sudisamo %"vr$ene 1%na, tj u redu nakane/ to ovjek zapravo %eli izvriti

a) S! o 1%n 'o% tre3a %"vr$%t% %&% 'o% e %"vr$en(de actu ponendo, de actu posito)'vo je sud teoretskog karaktera koji promatra in u njegovoj biti i objektivnosti i po

svojoj naravi pret$odi samom izvrenju ina 9ako se ovdje radi o jednom konkretnominu, on jo uvijek nije uao u dinamizam osobe .ovjek je do njega doao koristei sasvojom spoznajom i moralnom in-ormacijom, me+utim, budui da one ne moraju bititone i odgovarati stvarnosti, ovaj sud n%e nepo/re$%v Aazum po svojoj naravi te%ida spozna %st%n%to !o3ro, ali budui da se radi o neem izvan ovjeka (izvan osobno=-ormalne moralnosti), doputamo ovu pogreivost suda, jer ovjek ne posjedujeunutranje evidencije o objektivnoj naravi ina

9ako je ovaj sud teoretskog karaktera, a onda i objektivno=spekulativan, ne smijemo gaizjednaiti sa sudovima moralnog znanja Bi ovaj sud donosimo u svjetlu temeljne savjesti

(sintereze) i moralnog znanja, tj 3ersonalno, o konkretnom dobru koje je u skladu s-undamentalnim opredjeljenjem (optio -undamentalis) i konanom svr$om; a onda, to je sud ostrogo osobnom i individualnom inu, sud o postupku u situaciji*F

#ao to smo rekli, sud savjesti ne mora biti neka diskurzivna operacija nego obina intuicija;ipak, ne znai da pojedinac do njega dolazi odjednom nego se na nj sprema .ovjek istra%uje,osvjetljava pomou najopenitiji$ naela sitnereze i manje openiti$ naela moralnog znanjada bi doao do dovoljno sigurnog zakljuka 'vaj put do konanog suda savjesti jo ne bismomogli nazvati sudom savjesti u pravom smislu te rijei, nego save$0 nastaan (c in-ieri)

b) S! o %"vr$en 1%na(de positione actus) o je praktiki sud koji promatra in unjegovu dinamizmu i egzistencijalnom karakteru, u odnosu prema osobi 'n jekonkretnoga i osobnog karaktera ukoliko ucjepljuje, u prvom sudu dosegnutu, istinu uosobni kontekst Sadr%aj ovog suda je !%'tat(naredba) savjesti, koji ovjeku nala%e daini prema teoretskom sudu koji hic et nuncmora uiniti

aj je sud nepo/re$%vo %spravan, kao to je i sud sintereze nepogreiv !e postoji nikakvadvojba, je li sud o inu koji treba izvriti ispravan ili nije; naime, ovdje se radi o osobno=-ormalnoj moralnosti koja se sastoji u volji koja nije usmjerena neposredno prema dobru usebi, tj objektivnom dobru u inu, nego prema spoznatom dobru, odnosno ukoliko jespoznato !akana koja te%i prema dobru, ukoliko je spoznato, uvijek je dobra, iako jeobjektivno pogrena/ sud o izvrenju ina navodi volju ili nakanu prema spoznaji koju

posjeduje/ ja moram initi prema teoretskom sudu o konkretnoj radnji

4vostrukost suda savjesti samo je v%rta&na, tj sud o inu koji treba izvriti sa svim svojimelementima sadr%an je u sudu o izvrenju ina/ tu je temeljna savjest, njezino suoenje sinom i posredstvo moralnog znanja eoretski sud o inu koji treba izvriti diktira/ ovaj in

je zabranjen; neposredno nakon toga dolazi naredba savjesti/ dakle,amoram ovaj in izbjei

c) 6&o/a vo&e % e&e't%vn% s! !akon to je spoznajna ovjekova mo izvrila svojuulogu, na vo&%je da se slobodnim izborom, uzimajui u obzir svoj temeljni izbor i

konkretno ostvarenje, odlui na radnju Sud izbora je posljednja primjena suda savjesti*F: @


22/75

na djelovanje i potpuno pripada a-ektivnom podruju < ovom se sudu volja, a prekonje i cijela osoba, suoava s vrednotama 3o njemu e se, ako je u skladu s pret$odnimsudovima, a-irmirati i realizirati cijela osoba a i sama e radnja biti dobra*L

ako se ovjek osobno odaziva onom glasu 5to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a

izbjegava zlo6 (0S, *) Sud savjesti ne nastaje samo u razumu i volji, ukoliko su odijeljenijedno od drugog, nego u dubini due gdje osoba 5spoznaje i odre+uje samu sebe6; 5savjest jenajskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ogom6 (0S, *) #ad ovjek ne ini

po diktatu ovog suda, npr kad u savjesti spoznaje da je neki in zao, a on ga ipak izabire,razum se otvoreno protivi, volja prigovora, jer je ona po naravi usmjerena prema spoznatomdobru ako se naruavaju ovjekovo jedinstvo i cjelina koji su slika samog 3resvetogrojstva .ovjekova nutrina reagira protiv ovakva postupka/ prije ina odvraajui ga, a

poslije ina=pokoravajui ga u -ormi gri%nje savjesti**

> Ra"3or%ta savest F

a) Ra"3or%tost(prudentia) 4a bismo to bolje uoili uzajamnu ulogu razboritosti isavjesti u donoenju sudova o ljudskom moralnom djelovanju, najprije emo iznijetiletimian pregled traktata o kreposti razboritosti

ez obzira govorimo li o razboritosti kao steenoj ili ulivenoj kreposti, uvijek pod timizrazom podrazumijevamo 'repost %spravno/ !e&ovanaili 5recta ratio agibilium6 o jedjelovanje naeg razuma koji postupa ispravno u slobodnom %"3orpojedini$ konkretni$ inau odnosu prema konanoj svrsi

Sv: TOMA ovu krepost naziva i 5sapientia in rebus $umanis6 Budrost je krepost per

e7cellentia, koja sve stvari sudi polazei od vr$ovnog uzroka svi$ stvari, tj oga Budar,per e7cellentia, jest onaj koji gleda i sudi sve u o%jem svjetlu !a moralnom podrujuljudskog djelovanja taj uzvieni uzrok je 5zajednika svr$a cijelog ljudskog %ivota6 Aazboritovjek promatra i sudi sve ljudske ine u cjelokupnom svjetlu egzistencije, stavlja sve ljudskeine u odnos prema moralnoj svrsi koja je upravo uzrok i naelo djelovanja *I!a razboritostspada posebno ono podruje koje se odnosi na svr$u, a to su sredstva, putovi koji vodeonamo, trenuci ostvarivanja svr$e Aazboritost ne odre+uje svr$u, to spada na naravnusklonost (te%nju) prema dobru i -undamentalno opredjeljenje/ ona je krepost koja izabirenu%na sredstva prema svrsi

: @*I+. h, 99=99, J FD, a , ad


23/75

() %!%,%# (sud) objekt je zakljuka istra%ivanja; pojavljuje se kao diktat i miljenje(sententio) i ujedno je plod istra%ivanja;

(>) prae,ept#(naredba) najva%niji je i vlastiti in kreposti razboritosti 'n se sastoji uprimjeni savjetovanja i naredbe na djelovanje*C o je in praktinog razuma/ on

ukljuuje pokret volje i vodstvo razuma


24/75

< svakom sluaju, i nesavrena razboritost dobro do+e pri pronala%enju objektivno istinitogsuda, i zbog same sebe, a pogotovo zbog ostali$ kreposti koje ona pretpostavlja i zbog kojerazboriti ovjek slobodno te%i prema konanoj svrsi 'va kreposna te%nja i o&a'$avada se

postigne moralna objektivna istina i upotpunjuje moralnu spoznaju o izboru ina

() S! o %"vr$en 1%na

(a) 'vaj je sud uvijek istinit, jer se odnosi na te%nju prema spo"nato# !o3ri, to setoga tie, nema razlike izme+u razboritoga i nerazboritog ovjeka Aazlika ipak mo%e

biti kao to je ve reeno, u sudu o inu koji treba izvriti, a njega pri$vaa sud oizvrenju ina (b) udui da je sud razborita ovjeka o inu koji treba izvriti

podlo%an ne samo n

F Mora&na sna/a s!a savest%

Samo je onaj in moralan koji ovjek kao takav spo"naeu odnosu prema moralnoj normi ikonanoj svrsi Bi ne postajemo dobri zato to izvravamo objektivno dobre ine, negoukoliko i$ kao takve spoznajemo i voljom pri$vaamo kao svoje 9z do sada reenogzakljuujemo da osoba mo%e uiniti svojom samo onu moralnost radnje ili ina koju je prekosavjesti uoila da se nalazi u dotinoj radnji 1ato mo%emo rei/ %"van savest% ne#a#ora&nost% )ndje, str D

F


25/75

L Kara'ter%st%'e s!a savest%

a) Ispravna % ne%spravna (ne#arna) savest(c recta et c vitiosa) 9 #oncil upotrebljavataj izraz 5ispravna savjest6 (0S, *), 5ispravno -ormirana savjest6 (0S, ID) < izvornomsmislu, 5ispravna savjest6 postoji onda kad je sadr%aj suda do kojeg smo doli putem

odre+enog stilogizma (sintereze, moralno znanje, sud savjesti) logiki ispravan < tojdistankciji promatramo ozbiljnost i poteno nastojanje u -ormulaciji odluke savjesti 9spravnasavjest znai da je ovjeku stalo da do+e do objektivno tone i odgovorne odluke koliko godmu je to mogue i koliko to za$tijeva va%nost objekta !eispravna ili ne#arna savjest ne

brine se dovoljno da otkrije istinu

b) Ist%n%ta % po/re$na savest (c vera et c -alsa seu erronea) 8ko se sud savjesti podudaras moralnim redom ili moralnom istinom, tada govorimo o istinitoj savjesti; dakle, u pitanju jeodnos izme+u suda savjesti i objektivnog moralnog reda #oncil govori o 5ispravnim iistinitim sudovima savjesti6 (4H, >) Re nam je poznato da s obzirom na osnovne moralne

principe mo%e postojati samo istinita savjest, prema tome, ova se podjela mo%e odnositi samo

na sud o pojedinanim moralnim vrednotama 9stinita savjest sudi da je dobro ono to jeobjektivno dobro, a zlo ono to je objektivno zlo !aprotiv, pogrena savjest smatra dobrimono to je objektivno zlo, a zlim ono to je objektivno dobro

1abluda mo%e biti nesav&a!%va(error invincibilis) kad je onaj koji grijei pun povjerenja usama sebe, i to ne zbog preuzetosti ili drskosti, nego stoga jer nije imao mogunosti da ovuzabludu otkrije 1abluda je sav&a!%va(vincibilis) kad onaj koji grijei nije siguran u sebe,morao je biti svjestan mogunosti pogrijeiti, a nije upotrijebio raspolo%iva sredstva darazjasni pitanjeDF

.esto se ta dva pojma, ispravna i istinita savjest, naizmjenino upotrebljavaju, gotovo kao dasu istovjetna !ije ni udo, jer se smatra da onaj koji ispravno (logiki) donosi sudovesavjesti, ujedno donosi i istinite sudove 9ako ovdje govorimo o ispravnoj ili neispravnoj,odnosno istinitoj ili krivoj savjesti, mislimo zapravo na ispravan i neispravan sud savjesti

[to se tie ispravne i istinite savjesti, nema neki$ potekoa/ kad ona ispravno predoujestvarnost ovjeku i diktira mu je, u ime vjernosti svom naravnom usmjerenju i osobnoj te%nji

prema konanoj svrsi, on je pozvan da je pri$vati #ad savjest samo doputa ili savjetuje, tadanepri$vaanje nije iznevjerenje osobnom pozivu, odnosno grije$DL

Boramo dodati i to da nije ispravna i istinita samo ona savjest koja sudi u skladu s

izvanjskim, statikim, objektivnim i apstraktnim moralnim normama, nego i ona koja sudi uskladu s unutranjim, dinaminim, subjektivnim i stvarnim za$tjevom koji radnju inikonkretno dobrom a vladanje doista moralnimD*

Be+utim, to je s neispravnom (pogrenom) savjeu` #ako je ona uope mogua` #ad bisavjest bila neposredni i nadnaravni o%ji glas, ne bi mogla pasti u zabludu 9stina, sudsavjesti temelji se na nepogreivom sudu sintereze na kojem se temelji i moralno znanje, ali i

DF8 0


26/75

jedno i drugo povezani su s ljudskim izvorima koji su podvrgnuti zabludi, pa su zato i oni (ovisudovi) podvrgnuti raznim zabludama, o emu smo ve ranije govorili

c) S%/rna % nes%/rna savest (c certa, c dubia) !ajprije emo raspraviti o sigurnoj iliizvjesnoj savjesti, a potom o nesigurnoj ili dvoumnoj (sumnjivoj) savjesti, i to, zbog va%nosti

predmeta, neto opirnijeDD

() S%/rna %&% %"vesna savest

S%/rna (izvjesna, pouzdana, stalna, certa) savjest jest ona koja bez razborite sumnje da epogrijeiti sudi da je jedan in dobar ili doputen ili zao i zato ga hic et nunctreba izvriti ilipropustiti 3ritom ovjek ni najmanje ne stra$uje da bi protivan sud mogao biti istinit iliispravan (5sine -ormidine errandi6) S%/rnost mo%emo de-inirati kao sta&an %&% s%/ranpr%stana' ra"#a " spo"nat %st%n (-irma mentis ad$aesio alicui veritati absJue-ormidine errandi) Aazlozi nepokolebljiva pristanka mogu biti razliiti, pa je sigurnoststupnjevito trovrsna/

(a) Meta4%"%1'a (c metap$Nsica), kad se temelji na naravi bia ili stvari 3rotivan jepojam u sebi protuslovan, zato je ona uvijek i istinita/ nije joj se mogue protiviti ni uteoriji ni u praksi akvu sigurnost imaju prva opa udoredna naela i neposredniizvodi iz nji$ (ini dobro, ne ubij nevinoga itd); objavljene istine/ u ogu su tri osobe;zatim istine prirodnog reda/ du$ovno bie ne umire, sve to je nastalo mora imatiuzrok

(b) @%"%1'a(c p$Nsica) se sigurnost temelji na zakonima -izikog svijeta 4ok postoje ovii ovakvi prirodni zakoni, neke se stvari stalno tako doga+aju (sila te%a, kru%enje1emlje oko Sunca, smrtnost ovozemni$ bia) udui da ovaj i ovakav red nije u sebiapsolutan, u konkretnom sluaju mo%e doi do iznimke, npr u sluaju uda

(c) Mora&na s%/rnost (c moralis) temelji se na moralnom redu u svijetu, na uzajamnompoveren, bez kojeg ne mo%emo zamisliti ovu sigurnost 3rema zakonima moralnogzbivanja, ljudsko se djelovanje odvija nekim stalnim nainom, prema opoj izajednikoj konanoj svrsi, u okviru zakona ili svima poznati$ opi$ udoredni$naela !a temelju ti$ zakona smatramo da se neto u ljudskom postupku needrugaije dogoditi nego to se redovno doga+a Bogunost da se i drugaije dogodi

redovito je iskljuena, osim u sluaju naroito osobne moralne izopaenosti(povjerenje djece prema roditeljima u odgoju; istinoljubivost ozbiljni$ ljudi i sl)

Op0en%to "eto, sigurnost u ljudskom razumu treba ovako razlikovati/

a) S o3"%ro# na ra"&o/ pr%stan'a(ratione motivi) jedna je potpuna ili savrena, a druga jenepotpuna ili nesavrena

DDRidi/ 8 Q9R#'R9, nav. dj, str >>

*


27/75

(aa) Potpna %&% savr$ena(c stricta seu per-ecta) sigurnost iskljuuje svaku razboritu sumnjui svaki razboriti stra$, tj motiv pristanka je tako jak da iskljuuje svaku vjerojatnost da bi

protivno miljenje i stanje moglo biti istinito i pokolebati sigurnost pristanka

(bb) Nepotpna %&% nesavr$enasigurnost (c lata, imper-ecta, moralis), iskljuuje, dodue,

svaku stvarnu razlo%nu sumnju, 5dubium actuale6, ali ne iskljuuje mogunost razboritesumnje ili stra$a (5dubium prudens possibile6) Suprotno se protivi opem nainu djelovanjarazumski$ bia, npr sigurnost da je krtenje valjano podijeljeno, %enidba valjano sklopljena,da su djeca zakonita 8li budui da ovjek nema neposredne evidencije o unutranjem stanjudrugi$ ljudi, tj da li je djelitelj imao nakanu podijeliti ili primatelj primiti, ne mo%e imatisavrene sigurnosti, pa se u ovom sluaju naa sigurnost temelji na svjedoanstvu drugi$, bilonji$ovi$ rijei ili postupaka !epri$vaanje ozbiljnog svjedoanstva bilo bi nerazborito, zatonju i nazivaju razboritom savjeu

(b) S o3"%ro# na na1%n (ratione modi) kako se dolazi do sigurnosti, jednu nazivamoizravnom, a drugu neizravnom sigurnou/

(aa) I"ravna(c directa)/ kad je tko dobiva na osnovu promatranja same stvari, na osnovuumnog zakljuivanja i primjenjivanja ili na osnovu vjerodostojnog svjedoanstva (autoriteta);drugim rijeima, na osnovu izravni$, direktni$ naela #od izravne sigurnosti posredujemoizravno dvije spoznaje/ sigurnu spoznaju moralnosti onoga to %elimo uiniti i sigurnu

praktinu normu za djelovanje

(bb) Ne%"ravna (c indirecta seu re-leKa) sigurnost jest ona koju netko dobiva na temelju

vanjskog, openito usvojenog naela ili pravila 4r%ei se tog naela, pojedinac stvara o nekojstvari sud koji mu slu%i kao smjernica i pru%a mu praktinu sigurnost za doputen ilinedoputen postupak a se naela zovu neizravna ili primijenjena (principa indirecta seure-leKa) !pr Sudac, primjenjujui naelo 5in dubio -avendum est reo6 u parnici gdje se nijemogla ustanoviti istina, izrie osudu kojom osloba+a okrivljenika 'va nam naela nedokazuju samu objektivnu istinu i njezinu objektivnu moralnost, jer nam to hic et nuncostajenepoznato, ali nam daju pra't%1no a#stvoi normu za konkretno djelovanje

() Nes%/rna %&% !vo#na savest

Nes%/rna ili !vo#nasavjest (c dubia) zapravo i ne postoji, jer, strogo govorei, to jecontradictio in adiecto !aime, savjest je sud, a ovjek u nesigurnosti ne stvara suda 9pak setaj izraz ustalio da oznai duevno stanje ovjeka koji sumnja da li mu je neki in doputen ilinije

!a putu do istine i do potpune sigurnosti prolazimo ove stupnjeve/

(a) S#na (dvoumljenje, dubium) je uzdr%avanje od suda kad izme+u dva oprenamiljenja treba izabrati jedno Aazum se ne priklanja ni jednoj strani Sud o sumnjivojdoputenosti ina tvrdi i sudi/ takva doputenost nije sigurna

D


28/75

Aazlikujemo/ po"%t%vni ne/at%vnsumnju, ve prema tome postoje li opravdani razlozi zaili protiv; pravn(d iuris) koja se odnosi na postojanje, smisao, narav, objekt i irinu zakonaili norme i 1%nen%1n(d -acti) koja se odnosi na postojanje neke injenice koja je ako

postoji podlo%na nekom zakonu ili normi i zato ve%e

(b) M%$&ene (opinio) je sud, ali s razboritim stra$om od zablude 'soba se priklanjajednoj strani; razum, dodue, za to ima va%ni$ razloga, ali ne iskljuuje ispravnost isuprotnog miljenja Biljenje nije sud savjesti, jer sud savjesti iskljuuje razboritstra$ od zablude 9 u ovom sluaju postoji sud, ali sud o s#n%vo !op$tenost%%"vr$ena (prop$tana) 1%na

9 miljenje ima vie stupnjeva/

Veroatno(o probabilis) je ono miljenje koje ima za sebe teke razloge iako ne uvjerljiveda protiv nji$ ne bi postojali isto tako uvjerljivi razlozi (9 vjerojatno miljenje ima nizstupnjeva/ probabilis, probabilior, probabilissima, aeJue probabilis, minus probabilis,

probabiliter probabilis, tenuiter probabilis, solitarie probabilis, no ovo je u dananje dobabeznaajno)

S%/rno(o tuta) je ono miljenje koje netko mo%e slijediti bez 4or#a&no/ /r%e.a

S%/rn%e(tutior) je ono koje je dalje od opasnosti #ater%a&no/a /r%e.aBodnosno koje viepogoduje zakonu i objektivnoj obvezi

S%/rnost%(certitudo), za koje smo rekli da su 1vrst pr%stana' ra"#a " spo"nat %st%n

< sudu savjesti virtualno razlikujemo dva suda/ sud o inu koji treba izvriti (izvrenom inu)i sud o izvrenju ina 3ogledat emo, kakva se sigurnost tra%i za pojedini sud

(>) S%/rnost s!a o 1%n 'o% tre3a %"vr$%t%

1a sud o inu koji treba izvriti po sebi (per se) ne traP> 4,C>)

1a redovite sluajeve ljudskog %ivota ova je sigurnost dovoljna, me+utim, %"vanre!n%#s&1aev%#a tra


29/75

= u inu ne mo%e te%iti prema nekom dobru po kojem te%i prema konanoj svrsi aprema njoj treba te%iti;

= on u tom sluaju, dakle, slijepo postupa s obzirom na sredstva za ostvarenje vlastitesvr$e, a takav postupak ne odgovara ljudskom djelovanju, prema tome je nedoputen;

= u takvom sluaju je nemogu permisivni sud savjesti o izvrenju inaDI

< tom smislu treba s$vatiti i rijei sv 3avla iz 3oslanice Aimljanima/ 58 sve to se ne inipo 1vrsto# verenB /r%e. e+

(F) S%/rnost s!a o %"vr$en 1%na

!akon to je objektivni sud in-ormirao o naravi ina koji treba izvriti, dolazi do subjektivno=osobnog suda o izvrenju ina aj sud #ora 3%t%B % estB apso&tno s%/rankao i samatemeljna savjest (sintereza) 'n nutrini osobe koja djeluje nare+uje da mora initi u skladu sasudom o inu koji treba izvriti ako sud o izvrenju ne samo da je objektivno nepogreivo%st%n%t, nego je i subjektivno s%/ran7

3rimjer/ < svjetlu sintereze moralna savjest dolazi do zakljuka da je pomo drugome (nprna cesti) neto dobro (to je sud o inu koji treba izvriti), i u isto vrijeme nare+uje da ovjek tudobrotu uini svojom, tj da doista pomogne bli%njemu ako %eli ostati vjeran sebi i svomusmjerenju prema konanoj svrsi to ga ostvaruje u konkretnoj situaciji (to je sud o izvrenjuina)

TOpas'a2 #ad autori prirunika moralne teologije tra%e moralnu sigurnost savjesti, ondamisle uvijek na sigurnost suda o inu koji treba izvritiIPT

999 S A V J E S T 6 N 6 T R A N J A N O R M A M O R A L N O S T I

#ad smo ustvrdili da je aktualna savjest s!, nismo iscrpili sve bogatstvo njezina znaenja za%ivot ovjeka kranina Sud savjesti ne donosi samo ocjenu moralnosti konkretne radnje,nego ra+a i svijest o3ve"eprema nekoj moralnoj normi ili nekoj moralnoj vrednoti ako ona

postaje normom naeg djelovanja, i to 3&%


30/75

!ormativnu snagu savjesti mo%emo dvostruko s$vatiti 'na je/

(a) Man%4estat%vna sna/a (doktrinalni vid) objektivne vrednote u odnosu prema

konkretnoj osobnoj situaciji 3rvo znaenje savjesti je/ oitovati izvanjski zakon iprimijeniti ga na konkretnu situaciju 5< savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu jeispunjenje ljubavi prema ogu i bli%njemu5 (0S, *)

(b) Ator%tat%vna sna/a(vid obveze) 'vaj vid je vie pridr%an moralnoj savjesti'n ne samo da razjanjava osobnu situaciju u svjetlu objektivne vrednote, nego o3ve"eianga%ira samu osobu Savjest ima obvezatnu snagu zato to u njoj odzvanja glas oga koji

poziva ovjeka i ona je poput prisutnosti o%je u ovjeku 5.ovjek naime ima u srcu zakonto mu ga je og upisao < pokoravanju tom zakonu jest isto ovjekovo dostojanstvo, i potom zakonu e mu se suditi6 (0S,*)

vrdei da je savjest ntarna nor#amoralnosti, %elimo rei/

(a) savjest je norma moralnosti kroz koju prolaze sva moralna vrednovanja ljudski$ ina4a nema savjesti, ne bi bilo ni moralnosti u ljudskom djelovanju 1ato je autoritetsavjesti %s'&1%v Svaka moralna obveza za nas je obveza ukoliko smo je upoznali,spo"na&%, a ta spoznaja dolazi samo po savjesti i u savjesti Stoga bismo mogli rei da

je svaka obveza savjesti sama obveza zapovijedi, i obratno, obveza zapovijedi je samaobveza savjesti, odnosno autoritet savjesti je autoritet zapovijedi ukoliko je spoznatI

(b) savest n%e atono#na nor#a !e tvori savjest dobro ili zlo/ ona i$ oituje i ini

obvezatnim 'na ovdje ima ulogu posrednika izme+u oga i ovjeka, prema rijeima#oncila/ 5< dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemuse mora pokoravati aj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo,kad zatreba, jasmo odzvanja u intimnosti naeg srca/ ini ovo, a izbjegavaj ono6 (0S,*) 9li prema izjavi sv onaventure/ 5Eonscientia est sicut praeco 4ei et nuntius6 I

Savjest je, dakle, i teono#nanorma

> o%ji za$tjev koji primamo preko savjesti ne smijemo usporediti s postupkom gospodarakoji odre+uje obvezu sluzi ili s 6autoritetom diktatora6 koji namee zakone pobije+enimaog nam nala%e da ga ljubimo i tu ljubav oitujemo izvravanjem zapovijedi, po rijeima sv9vana/ 53o ovom znamo da ljubimo djecu o%ju/ kad oga ljubimo i zapovijedi njegove

vrimo :er ljubav je o%ja ovo/ zapovijedi njegove uvati6 ( 9v L,=>), zato to je on nasprvi ljubio ( 9v F,P)M #ranska tradicija ponavlja sa sv 8ugustinom/ izvanjski zakon dan jeda pomogne rastresnom i slabom ovjeku da se sjeti naravnog zakona koji je nutarnji i koji jeizra%en u savjesti 'tkad je ovjek primio bo%anski dar milosti, nalazi se pred za$tjevimanove svetosti/ 58ko ste suuskrsli s #ristom, tra%ite to je gore, gdje #rist sjedi zdesna oguM6(#ol >,) Aopski stra$ ustupio je mjesto moralu sinovskog du$a, dostojanstva, unutranjete%nje i ljubavi 9z toga vidimo da kranska savjest ne mo%e stvarati moralnost nego je

pri$vatiti, a ona ga pri$vaa du$om ljubavi i spontanosti 8ko je jedna zapovijed -ormulirana,savjest s$vaa da je o%ja ljubav %eli sve vie uzdii, sve vie k sebi pribli%itiI>

I8 B'G9!8A', nav. dj, str *F

IP sl B R948G, nav. dj,>C=>PI>3$ 4?GH8?, nav. dj, str >>=>F

>P


31/75

F < Sveto# p%s#ne nalazimo nigdje izriito izraz savjest=norma, ali se bez stra$a mo%ezakljuiti da joj se pripisuje autoritet norme o posebno dolazi do izra%aja kod sv 3avla, npru njegovoj raspravi o 5idolotitima6, koju zavrava/ 58li jede li tko dvoumei (diakrimenos),

osudio se, jer ne radi iz uvjerenja 8 sve to nije iz uvjerenja, grije$ je6 (Aim F,>) 9stobismo to mogli rei o nauci sv 3avla glede uloge savjesti kod pogana 'ni nisu imali zakona,misli se starozavjetnog, ali to ne znai da su bili bez ikakva zakona/ zakon im je bio upisan usrce i to svjedoi nji$ova savjest/ 5a kad se god pogani, koji nemaju 1akona, po naravi dr%e1akona, oni, i nemajui 1akona, sami su sebi 1akon/ pokazuju da je ono to 1akon nala%e,upisano u srcima nji$ovim ' tom svjedoi i nji$ova savjest, a i prosu+ivanja kojima se me+usobom optu%uju ili brane6 (Aim ,F=L)

udui da sud savjesti mo%e posjedovati razliita svojstva, bilo s obzirom na njegovopodudaranje s moralno=objektivnom istinom (istinita ili kriva savjest), bilo s obzirom nalogiku ispravnost suda savjesti (ispravna ili neispravna), bilo s obzirom na stupnjeve

sigurnosti (sigurna ili nesigurna savjest), pitamo se, koja savjest mo%e biti nutarnja normamoralnosti`

Mora&na sna/a %st%n%te % s%/rne savest%

9stinita savjest je ona iji se sud podudara s objektivnim moralnim redom ili s moralnomistinom, inae je nazivamo pogrenom (c erronea) ko slijedi ovu savjest, ne samo da inidobro sa subjektivno=osobnog stajalita, nego i s objektivno=materijalnog < ovom se sluajuoba stajalita podudaraju < praktinom %ivotu nije od velike va%nosti razlikovanje ispravneod istinite savjesti, jer pretpostavljamo da istinito uvijek sadr%i i ispravno, tj materijalnu i

-ormalnu istinu 'vakav sluaj nazivamo normalnim sluajem, ili sluajem *per se+4ajemo sljedee naelo/

ISTINITA I SIG6RNA SAVJEST *PO SE5I+ JE NEPOSREDNA NORMAMORALNOG DJELOVANJAH

Aekli smo i 5sigurna6, naime, samo se ovakva namee ovjeku imperativno, a u volji se ra+aosjeaj o!reenost%B o3ve"eB n


32/75

I NESAVLADIVO POGRENA SAVJEST JE *PER AIDENS+ NORMAMORALNOG DJELOVANJAH

' mogunostima i razlozima ovakva stanja ve smo neto openito rekli, a o snazi ovakvesavjesti i opravdanju postavljenog naela mo%emo iznijeti sljedee/

a) O3ava:= Gospo!%n ispriava od grije$a onoga koji neto ne smatra grije$om/ 54a steslijepi, ne biste imali grije$a !o vi govorite/ ^Ridimo_, pa grije$ va ostaje6 (9v C,F; uspL,F) 9 prema rijeima sv Pav&a, tko smatra da mu je neto zabranjeno, to po sebi nije,to mu je doista zabranjeno/ na# % veren sa# Gospo!%n2 n%$ta sa#o o! se3e n%ene1%sto: Sa#o e ono#e ne1%sto t'o to s#atra !a e ne1%sto (Aim F,F); I ponovno

a#1%# sva'o# 1ove' 'o% se o3reP=C) < novije doba na tom podruju posebno serazvilo papinsko ,+,FL(CL>), DCF=IPI*3 9R8! \\999,$ncikli%ko piso 2ace in terris D 3ir na zelji, 3rilog 5ogoslovske smotre6, br ,1agreb C*F, str >ID3 38R8' R9,5agovor prigodo otvaranja drugog zasjedanja -rugoga vatikanskog koncila,+,LL(C*>), IFD=ILC

II3 8 78G1, hoas d=/uin @saintA,-!, L, col *I slIC+. h 9=99, J C, a I, ad ; ;uaeastiones disputatae de 3alo, J , a , ad I


33/75

(obiectum -ormale) .in je volje dobar ili zao prema tome kako ga razum predstavlja, a voljakao svoj predmet pri$vaa 8ko, dakle, razum pogrijei te dobar predmet predstavi kao zao, avolja po+e za njim, bit e to sluajno (per accidens) zla volja ili zao in Sv oma daje

primjer/ 5Rjerovati u #rista je dobar i spasonosan in/ ali nema vjere gdje je razum nesavjetuje !o kad bi razum takvu vjeru predstavio kao zlo, voljni bi in, pri$vaajui tako

ocijenjeni predmet, bio zao67

'dakle nesavladivo pogrenoj savjesti obvezatna snaga, kad njezina naredba ili savjest nije uskladu s o%jim zakonom` 'dgovaramo da u ovom sluaju savjest nije izgubila na svomdinamizmu, iako je zbog katkada neizbje%ni$ uzroka skrenula, odnosno nije uspjela stvoritisud koji bi odgovarao i objektivnoj istini, jer je i u ovom sluaju spremna proslijediti premaistini Stoga kardinal NEMANima pravo kad ka%e/ 5


34/75

uzrok, govorimo o o!/ovornost% "ro'(in causa) < tom sluaju nestaje onog dinamizmaprema dobru, a i dostojanstva ovakve savjesti, o emu je govorio #oncil7

Tko namjerno nastoji podr%ati ovakvo neznanje, samo da bude to manje odgovoran ili tkone priznaje sigurnost o doputenosti ili nedoputensoti nekog ina, on u sebi podr%ava tzv

"a1a.renB tp %&% spavan savest(c larvata, obtusa, cauteriata), koju treba razlikovati iod nesavladivo i od savladivo pogrene savjesti 'na odbija naredbe istinite i sigurne savjestisamo da ne mora pri$vatiti njezine za$tjeve 'vo se odbijanje temelji na nekoj 5drugojsavjesti6 koju pojedinac umjetno podr%ava, a temelji je na la%nim i prividnim motivima, snamjerom da opravda ono to je nedoputeno .ovjek tu savjest pri$vaa da opravda bijeg

pred moralnom odlukom, iako ne gubi priro+enu sposobnost razlikovanja dobra i zla Samo unekim sluajevima mo%emo govoriti i o bolesti7CT

> Sav&a!%vo (o!/ovorno) po/re$na savest

3ogrean sud o doputenosti radnje, popraen ozbiljnim i uvjerljivim stra$om da emo

pogrijeiti, obino nazivamo sav&a!%vo (o!/ovorno) po/re$na savest (c vincibilitererronea) < ovom sluaju uoavamo ozbiljne motive dvojbe i stra$a, a ujedno mogunost dai$ mo%emo ispraviti; uoavamo da smo propustili posvetiti dovoljnu pa%nju ili stei potrebnoznanje u pripravi ovog suda < savjesti postoji isto stanje kao i u sluaju dvojbe 1apravo i nemo%emo govoriti o savladivo pogrenoj savjesti u pravom smislu te rijei, jer i u tom sluajusavjest diktira da neto ne smijemo initi

o potvr+uje i O5JAVA/ 'sim sv Pav&a(Aim F,>), Isska%e da e biti ka%njen sluga kojipozna volju svoga gospodara a ne ini prema njoj, dok onaj koji je ne pozna, nee biti tolikoka%njen (Gk ,FD); zatim, 9sus opominje da e biti odgovorni oni koji su vidjeli njegova

djela, a nisu i$ pri$vatili (9v L,=F) 9z toga slijedi naelo/SAVLADIVO (ODGOVORNO) POGRENA SAVJEST NIJE I NE MOE 5ITINORMA MORALNOG DJELOVANJAH

3rema tome/ () !ije doputeno postupati ni pre#asavladivo pogrenom sudu savjesti, biloda neto doputa bilo da zabranjuje ili zapovijeda () !ije doputeno initi ni prot%vsavladivo pogrenog suda savjesti 'vaj je sluaj jo te%i, jer se u prvom sluaju protivi nekistra$, a u drugom pravo miljenje7(>) !e preostaje nita drugo nego upotrijebiti sva moguasredstva da se ukloni zabluda !eemo rei da ovjek, postupajui po takvoj savjesti, nu%nogrijei, jer mu preostaje i stvarna mogunost da ispravi sud savjesti korjenito proistivi

izvore koji su i prouzrokovali te pogreke7F

ko dr%i, ali ipak poneto sa sumnjom, da mora od bogataa krasti pa sirotinji pomagati, tajgrijei, krao ili ne krao o vrijedi za predmete koji su po sebi moralno "&% reba, dakle,rijeiti zabludu 8 kod moralnog !o3ro/predmeta nije potrebno najprije rijeiti zabludu paonda izvesti in/ mo%e ga se izvesti i s tom zabludom u savjesti, jer je predmet po sebi dobar3rimjerice ako netko smatra da danas mora poi na misu, pogreno mislei da je zapovijedan

C>


35/75


36/75

() Do'&e /o! trae !vo3ao inu koji treba izvriti,tre3a se "!r -oktrinalna koisija 0. (onferencije Hugoslavije i EFuanae vitaeG, +0,(CD)P>B 18G8, nav. dj, br **

>*


37/75

podsjeti pitanjem,e &% s#nao !op$tenost 1%na4a li mu je savjest govorila da treba joispitivati, a on je iz neozbiljnog razloga to propustio` 8ko penitent ne zanijee, znai da seradilo o nesavladivo pogrenoj savjesti 4a se ovakvi sluajevi izbjegnu, potrebno je u

propovijedima, vjerskoj pouci i odgoju openito pravilno iznijeti ozbiljnost i te%inu zakona'bveza se ne smije uveavati, pogotovo se ne smije tra%iti obdr%avanje savjeta kao da se radi

o zakonuT

9R O T K L A N J A N J E D V O J 5 E N E S A V J E S T I

I M O R A L N I S I S T E M I

8 '#G8!:8!:? 4R':?!? S8R:?S9

!ije potrebno troiti rijei da doka%emo kako je ljudski %ivot veoma zamren o posebnovrijedi za nae vrijeme u kojem se u kratkom roku javljaju nova pitanja, u kojima se inajokretniji ovjek teko snalazi < pret$odnom poglavlju rekli smo da u sluaju dvojbe odoputenosti ina ne smijemo n% %"vr$%t% n% propst%t%in, jer postoji opasnost da, $ipotetiki,

pristanemo na grije$; me+utim, to nije rjeenje, jer ipak moramo djelovati, moramo se naneto odluiti (primjerice %spove!n%'mora dati neki odgovor) 'dma$ nam se namee

pitanje, kako u tom sluaju valja postupiti da do+emo do sigurnog suda savjesti odoputenosti ili nedoputenosti, zakonitosti ili nezakonitosti, odnosno obvezatnosti pojedinogina` Aadi se, dakako, o konkretnom inu, u odre+enoj situaciji, okolnostima, uvjetima Re

smo donekle nagovijestili koji bi to bio put kad smo govorili o dvojbenoj savjesti o je pttrostr'o/ *'ora'a+ %&% *stpna+B o!nosno na1%na, koji slijede jedan za drugim/ Prv%'ora'2izravno istra%ivanje objektivne istine Dr/% 'ora'2stvaranje sigurnog suda pomou

bli%i$ re-leksni$ naela Tre0% 'ora'2 stvaranje sigurnog suda pomou daljnjeg re-leksnognaela vjerojatnosti (probabilizam)

8ko ne uspijemo stei sigurnost u prvom koraku, treba prijei na drugi; ako ni to ne poma%e,treba se poslu%iti naelom vjerojatnosti !eispravno bi postupio onaj tko bi zanemario ovajredoslijed

I"ravno %stra


38/75

(b) Ra"#s'o "a'&1%vane: Aazumskim zakljuivanjem i primjenom vii$ moralni$naela na ni%e, i na sam predmet, mo%emo stei izravnu sigurnost


39/75

T3A9B:?A/ 8ko netko posjeduje vie pojedinano nedovoljni$ sredstava da postigne nu%nusvr$u, nije dovoljno upotrijebiti samo jedno od nji$, makar i sigurnije, nego i$ treba sveupotrijebiti, osim ako je u sigurnijem sredstvu ve sadr%ano i manje sigurnoT

Spominjemo tri takva sluaja/

() Sre!stva "a post%/n0e ve1no/ spasena

!eki iznose miljenje da sakramenat krtenja (vodom) nije apso&tnopotreban za spasenje,jer ka%u oni og ima i druge putove, nama nepoznate, po kojima vodi ljude premaspasenju 3itamo, kako u konkretnom sluaju postupiti kad se radi o nekrtenom bolesniku, dali postupiti prema miljenju oni$ koji govore da krtenje nije apsolutno potrebno, pa ga

prepustiti nepoznatim o%jim putovima, ili ga krstiti` Spomenuto naelo ka%e da trebaizabrati sigurnije sredstvo, a to u ovom sluaju znai da ga treba krstiti 9li, kako konkretno

postupiti u sluaju tekog bolesnika koji tra%i krtenje, da li ga pouiti i o tajnama 3resvetogrojstva,


40/75

(b) Na1e&a "a re$avane pravn%. !vo3% (!: %r%s):

() !eke se dvojbe rjeavaju tako da se vo!% ra1na o "ae!n%1'o# !o3r 4vojbenaobveza mo%e postati sigurna ako iz njezina neobdr%avanja slijedi teta po ope dobro ili javnasablazan 5onum commune bono privato prae-erri debet6 5Scandalum vitandum est6

() Sna/o# "apov%e!% po/&avaraesto jedna radnja, ija je zloa sumnjiva, postaje sigurnodoputena ili ak obvezatna;F59n dubio praesumptio stat pro superiore6

(>) !aprotiv, pre!#n%evan% pr%stana' po/&avara, koji ima pravo dati oprost od zakonamo%e biti izvor sigu

Documents

KRŠĆANSKA SAVJEST