Cipkarstvo Kao Trzisna Nisa

HristinaTypewritten Text


HristinaTypewritten TextJelini, Daniela Angelina Kulturni, kreativni i hobby turizam: ipkarstvo kao trina nia


















Jelini, Daniela Angelina (2006) Kulturni, kreativni i hobby turizam: ipkarstvo kao trina nia, Festivali ipke i kulturni turizam / Petrovi Le, Tihana (ur.). Lepoglava : Turistika zajednica Grada Lepoglave ; Grad Lepoglava, 2006. 51-68






HristinaTypewritten TextUputstvo za citiranje:


KULTURNI, KREATIVNI I HOBBY TURIZAM: IPKARSVO KAO TRINA NIA

Rad u okviru pojma kulturnog turizma definira nove koncepte kreativnog i hobby turizma koji se javljaju kao najrecentnije trine nie. Kulturni turizam sam po sebi usko je specijalizirano trite, a kreativni turizam odnosno hobby turizam odnosi se na jo ue rodne pojmove. Ipak, i tako usko specijalizirani oblici turizma imaju svoje trite iji je rast vrlo vjerojatan kada se uzmu u obzir promjene u nainima zarade odnosno promjene vrijednosti ljudskog djelovanja. ipkarstvo, kao izrazito tradicijski nain ouvanja lokalnog, regionalnog ili nacionalnog identiteta u okvirima Europske unije, koja tei ouvanju raznolikosti i nacionalnih identiteta ima moguu priliku za utvrivanje svoje pozicije na specijaliziranom turistikom tritu. Festivali ipkarstva, stoga mogu poveati svoju ulogu jednog od snanih uporita za promidbu lokalnih/regionalnih/nacionalnih identiteta, ali i razvijati ovaj specifian oblik kreativnog odnosno hobby turizma.

Povijest kulturnog turizma Kulturni turizam sintagma je koja je u akademskom smislu ula u uporabu 80.-ih

godina prolog stoljea kada se sve prisutniji trend 'preputanja' kulture tritu javlja zbog nemogunosti njenog financiranja iz dravnog prorauna. Praksa kulturnog turizma prisutna je mnogo dulje i razvija se ak i u doba masovnog turizma koji se smatra potpuno suprotnim tritem zbog svoje masovnosti, nevisoke obrazovanosti i platenih mogunosti masovnih turista za razliku od individualnosti, visokog stupnja obrazovanja i veih platenih mogunosti kulturnog turista. Poetak razvoja kulturnog turizma istraivaima je nepoznata injenica iz nekoliko razloga: svako putovanje moe se okarakterizirati kao kulturno jer putnik, vlastitom namjerom ili sluajno, neminovno upoznaje kulturu s kojom na putovanju dolazi u kontakt; osim toga, za prve se individualne putnike jo iz pret-Kolumbovog doba moe rei da su bili kulturni turisti, jer je putovanje u to vrijeme bilo samo privilegija bogatih, a osnovni motiv putovanja, osim ratovanja i vjere, bilo je upoznavanje kultura i destinacija koje su drugaije od vlastite. No, kako je u to vrijeme putovanje bilo rezervirano samo za vie klase, ne moemo govoriti o masovnim putovanjima niti o razvijenom turizmu. Tek 50.-ih godina 20. stoljea snano se razvija masovni turizam i postaje 'pravom' svakog ovjeka (McNulty 1993 : 157). Novi tehnoloki napredak, bolja zarada i vie slobodnog vremena na raspolaganju, radnoj su klasi osigurali nove uitke. Kultura u to vrijeme nije osnovni motiv putovanja ve je to odmor i promjena lokacije. Turizam toga doba sinonim je za 'bijeg iz stvarnosti', a masovni turist sinonim je ukalupljenog putnika koji se kree u skupinama i zadrava vlastiti 'okolini oblak'1 kada je na putovanju (Cohen, prema Macleod 2004 : 68). Sve vea obrazovanost putnika, jo vee zarade i zasienje jednostranou turistike ponude u osamdesetim godinama 20. stoljea stvaraju novi tip putnika: postmodernog turista. Iskustvo, novost, aktivnost i edukacija osnovne su odlike putovanja kakvo zahtijeva taj tip turista. Analogno takvoj potranji, turistiko se trite sve vie segmentira na specijalizirane oblike kao to su sportski, vjerski, seoski, kongresni, zdravstveni, avanturistiki, robinzonski, kulturni turizam. Postmoderni

1 Engl. environmental bubble

turist na putovanje kree s tono razraenom vizijom u kakvom obliku ivota lokalne zajednice eli sudjelovati, ima posebne interese koji unaprijed odreuju odabir destinacije koja mu je to u stanju ponuditi, a u samoj destinaciji ne oekuje pasivni odmor ve aktivno razvijanje vlastitih interesa komplementirano lokalnim razliitostima to oplemenjuje njegova postojea znanja. Bez obzira radi li se o avanturistikom, seoskom ili kulturnom turistu, postmodernistike odlike svih tih tipova turista su gotovo jednake.

Turistikim djelatnicima, stoga, postaje jasno kako i turistika ponuda zahtijeva sve vee profiliranje u skladu sa specijaliziranim oblicima turizma. Budui da je ve spomenuti trend financijskog nepodravanja kulturnog sektora od strane drave u Europi ve poprilino uzeo maha, taj sektor svoju izuzetnu priliku u trinoj utakmici vidi upravo u razvoju turizma. Postaje oito kako za ovakav oblik turizma nije dovoljno upregnuti smjetajne kapacitete i ponuditi prirodne ljepote, ve za tako zahtjevnog turista treba organizirati zahtjevan i kvalitetan kulturni program. Upravo stoga, 80.-ih godina 20. st. poinje i akademsko istraivanje teme kulturnog turizma kako bi se na to optimalniji nain iskoristili kulturni resursi u turizmu te da bi se osigurala kvaliteta turistike ponude, ali i zatita odnosno ouvanje materijalne i duhovne kulture kao izraza identiteta receptivne zajednice.

Pojam kulturnog turizma i pojam trine nie Kako je kulturni turizam antonim za masovnost, broj turista koji je zainteresiran za

kulturu nije velik. Ipak, studije2 koje su ciljale na otkrivanje profila kulturnog turista pokazale su da su kulturni turisti uglavnom obrazovaniji individualni putnici koji ostvaruju prilino visok financijski promet jer vie zarauju u svojim domicilnim zemljama pa analogno tome troe vie novca u hotelima, restoranima i openito kupuju vie. To je trebalo dokazati isplativost ulaganja u kulturni turizam iako je bilo jasno da se radi o usko specijaliziranom tritu relativno malog broja, tzv. trinoj nii. Koncept trine nie uglavnom je podrazumijevao dodanu vrijednost nekog osnovnog trita. Tako je npr. masovni turizam oznaavao osnovnu turistiku ponudu, a kultura ili sport npr. bile su dodane vrijednosti te iste destinacije. Tako trinu niu definiraju Dahringer i Muhlbacher npr. kada tvrde da trine nie pruaju vrste dodane vrijednosti ve prema posebnim potrebama trita fokusirajui svoje resurse na usko podruje u kojem imaju distinktivnu kompetitivnu prednost (Dahringer i Muhlbacher, prema Jenkins & Jones 2002 : 81).

No, uza sve promjene koje se zbivaju na turistikom odnosno globalnom tritu, mijenja se i koncept trine nie. Naime, pokazalo se da je esto upravo trina nia ta koja ima snagu stvaranja imida destinacije odnosno identificirajueg branda. Mnoge destinacije3 koje se prije uope nisu nalazile na turistikim kartama, zahvaljujui trinoj nii postale su dobro prodavane destinacije u okviru usko specijaliziranog turistikog trita. Stoga su se trine nie poele promatrati kao jedinstveni proizvodi i upravo su nie te koje poinju prodavati odredite, a ne obratno kako tvrde Jenkins i Jones (Jenkins i Jones

2 Te su studije npr.: Spring, Jane (1991). Culture on Holiday: A Survey of Australian Domestic Tourists Cultural Participation, December 1990 - April 1991. Redfern, Australia Council, Policy & Research, Strategic Development Unit, 33 pp. i Who are the cultural travelers? In: The Historic/Cultural Traveler, 2003 Edition. Travel Industry Association of America (TIA) and Smithsonian Magazine. http://www.nasaa-arts.org/artworks/culture_profile.shtml

3 Npr. Swansea kao grad velkog pjesnika Dylana Thomasa ili Rijeka sa svojim Karnevalom.

2002 : 81). To je otvorilo vrata mnogim kulturnim institucijama odnosno destinacijama koje su imale potencijalan kulturni proizvod, a samo je vjetina bila potrebna da se on pretvori u prepoznatljivi brand.

No, novi se problem javio u podruju koje pojam kulturnog turizma pokriva, a istraivai se ni danas u potpunosti ne slau oko definicije tog pojma. esto se pod tim pojmom podrazumijeva takva vrsta turizma u kojem su meta turistikih posjeta muzeji, izlobe, koncerti, ili je pak takva vrsta turizma vezana uz materijalnu, tj. izgraenu batinu od velikih religijskih spomenika do svjetovne arhitekture. No, za mnogo tradicionalnih drutava diljem svijeta, spomeniki je lokalitet od manje vanosti (Seale 1996 : 484).

Jedan od najveih teoretiara kulturnog turizma, Greg Richards definira kulturni turizam kao kretanje osoba prema kulturnim atrakcijama izvan njihovog uobiajenog mjesta stanovanja s namjerom sakupljanja novih informacija i iskustava kako bi zadovoljili svoje kulturne potrebe (Richards 1999 : 17). Iako ova definicija ukljuuje postmoderni koncept turizma, ona je ograniena utoliko to previa vaan element u turizmu, a to je zabava (Hughes 1996 : 707). U jednoj drugoj definiciji Richards smatra da je putovanje kulturno ukoliko mu je motivacija kulturna (Richards 1998 : 3) no i ova je definicija nedostatna jer iskljuuje potronju kulture koja moe biti kao sekundarna4 ili tercijarna5 motivacija. Prema tome, pojam kulturnog turizma openito se primjenjuje na putovanja koja ukljuuju posjete kulturnim resursima bez obzira na inicijalnu motivaciju.

esto literatura pod pojmom kulturnog turizma podrazumijeva samo materijalnu aktivnost pri emu turist posjeuje kulturne institucije ili batinske lokalitete. Neto se rjee za tu tzv. materijalnu aktivnost, dakle posjetu povijesnim graevinama i lokalitetima, muzejima, umjetnikim galerijama itd., upotrebljavaju termini povijesnog turizma ili batinskog turizma. No, esto u literaturi batinski turizam ukljuuje i prirodne fenomene i scenske umjetnosti. Takoer nailazimo i na termin umjetniki turizam, koji osim scenskih umjetnosti pokriva i muzeje i umjetnike galerije (Jelini 2000 : 19).

Ogranienje tih definicija odnosi se na iskljuivanje duhovne dimenzije kulture. Kultura, naime nije ograniena samo posjetom muzeju ili koncertu, dakle svojim institucionaliziranim oblikom, ve kultura moe biti i neopipljiva. UNESCO u prouavanju batine razlikuje tzv. tangible i intangible heritage, dakle opipljivu i neopipljivu batinu.

Prema tome, kulturni turizam kako tvrdi Reisingerova, anr je turizma specifinog interesa koji se temelji na potrazi za i sudjelovanjem u novim i znaajnim kulturnim iskustvima, bilo estetskim, intelektualnim, emotivnim ili psiholokim (Reisinger 1994 : 24).

Kreativni turizam i hobby turizam Pojam turizma u teorijskim se studijama esto pojavljuje u paru s pojmom slobodnog

vremena. I u praksi je poveznica izmeu ta dva pojma oita jer ovjek putuje u periodu vlastitog slobodnog vremena.

4 Situacija u kojoj se turist nalazi u destinaciji u koju je doao iz nekih drugih razloga, ali na licu mjesta

posjeti neku kulturnu izlobu ili koncert npr.

5 Situacija u kojoj turist sluajno, ne svojom voljom u interakciji s lokalnim stanovnitvom ui o lokalnim

obiajima pa ak i jezik.

Urry turizam definira kao iskustvo modernog drutva koje pretpostavlja sustav drutvenih i znakovnih aktivnosti koje smjetaju modalitete putovanja u kontrastne termine (Urry, prema Simonicca 1997 : 130). Prema toj zanimljivoj definiciji koja turizam sagledava iz semioloke perspektive, turizam se temelji na seriji opozicija. Osnovna opozicija jest otii-vratiti se, pri emu je otii nain ivota koji sainjava moderno iskustvo. Ujedno oznaava poboljane uvjete ivota, koje donosi postmoderno vrijeme.

Dakle, te binarne opozicije su slijedee (pri emu prvi stupac oznaava ovjeka na odmoru, a drugi ovjeka kod kue):

slobodno vrijeme proizvodno vrijeme put boravak

ii vraati se/ostati (ne)plaeni odmor plaeni rad

potronja proizvodnja vidjeti ne vidjeti uivati ne uivati

sakupljati ne sakupljati znakove. U skladu s navedenim opozicijama, turizam se svodi na jednu osnovnu razliku izmeu

obinog i neobinog, ili jo bolje, izmeu svakodnevnog i nesvakidanjeg (Simonicca 1997 : 131).

Promjene u dananjem drutvu koje su nastale u proizvodnji, sve vea industrijalizacija, a posljedino i vea zarada, otvorile su prostor za sve vie slobodnog vremena koje se esto koristi i za putovanja. Slobodno vrijeme, kultura i turizam zasnivaju se na racionalizaciji posla. Poveana racionalizacija posla stvara vie slobodnog vremena i nove mogunosti potronje tog vremena, uivanje u njemu, poboljanu rekreaciju, vie vremena za kulturu i putovanje (Nahrstedt, 1998 : 416).

Te promjene imaju utjecaj ne samo na samo putovanje, a tako posljedino i na turistiki sektor, ve i na slobodno vrijeme koje ovjek provodi kada nije na putovanju, ve je kod kue. Odreene studije6 navode prilian broj ispitanika koji sudjeluju u raznim aktivnostima u slobodno vrijeme kao to su npr. odlazak u kino, sportske aktivnosti, kompjutorski hobiji, ples, crtanje, poezija, tkanje, fotografija, kreativno pisanje, keramika, izrada nakita, kupnja umjetnina, pjevanje, itd. Takoer, brojni su napisi i studije7 koji pokazuju kako sudjelovanje u raznim kreativnim radionicama izaziva izuzetno zadovoljstvo u ovjekovom psiholokom ivotu. Stoga se umjetnost esto rabi u lijenikim tretmanima jer ima pozitivan uinak na ovjekovo ope stanje.

Ipak, nema mnogo studija koje bi 'slobodno vrijeme' svrstavale kao osnovnu sastavnicu oblikovanja znaenja koje ljudi pridaju svojim ivotima, kao to su to u drutvenim znanostima npr. pojmovi 'rada', 'obitelji' ili 'religije'. No, u modernizmu slobodne aktivnosti i kulturna potronja dobivaju izuzetno bitno znaenje. Prema Rojeku, 6 Npr. Participation in Various Leisure Activities, by Sex and Age (1997). Bureau of the Census. U.S. Department of Commerce.

7 Npr. Klein, Erica Levy (1994). Better Ways to Spend Time While Recuperating. Health Confidential. Vol 8/9, 10-12 str.; Sellers, Patricia (1997). The Bosss Other Life. Fortune. Vol 136/10, 156-166 str.; Spencer, Paula (2004). The Artist Within. Womans Day. Vol 67/16, 96-98 str.

modernizam je osnovni kontekst u kojem moramo promatrati slobodno vrijeme ... Modernizam je zamaglio tradicionalne graanske razlike u organizaciji spola, rada i slobodnog vremena. Zamaglio je i podjelu izmeu prostora rada i prostora slobodnog vremena. U moderno vrijeme, ljudi su u potrazi za slobodnim vremenom kako bi iskusili kreativno obrazovanje i kreativni rast. Rad postaje sredstvo pomou kojeg se ti ciljevi financiraju (Rojek, prema Gillespie, Leffler & Lerner 1989 : 285-286). Stoga pojedini istraivai uvode termine kao npr. culture of commitment (Tomlinson) ili serious leisure8 (Stebbins).

Kako je primijeena sve vea kreativna upotreba slobodnog vremena, analogno tome primijeen je i porast kreativne industrije9. Na tritu je prisutan sve vei broj specijalistikih trgovina koje nude vie ili manje komercijalne potreptine za razvoj vlastitih kreativnih sposobnosti, a u izdavakoj djelatnosti primijeena je ekspanzija hobistike literature. Spoj turizma i kreativnosti mogua je dobitna kombinacija pa se u ovom sektoru vide pomaci ka jo segmentiranijoj ponudi tzv. kreativnom turizmu.

Raymond kreativni turizam definira kao oblik turizma koji se razvio iz kulturnog turizma, a ukljuuje uenje osobite vjetine za vrijeme godinjeg odmora koja pripada kulturi receptivne zemlje odnosno zajednice. Kreativni turisti razvijaju svoj kreativni potencijal, pribliavaju se lokalnom stanovnitvu aktivno sudjelujui u radionicama i obrazovnim iskustvima koji ocrtavaju kulturu odmorinih destinacija (Raymond 2005). Radi se, dakle o suenoj trinoj nii unutar kulturnog turizma koja je u potpunosti u skladu s postmodernistikim konceptom turizma jer promie iskustvene aktivnosti.

Mnoge turistike agencije danas nude takve kreativne programe koji ukljuuju teajeve crtanja/slikanja, izrade predmeta od keramike, kuhanja i sl. No, Raymondova definicija kreativnog turizma inzistira na uenju osobite vjetine koja pripada kulturi receptivne zajednice (istaknula D.A.J.) to s prethodno navedenim agencijskim paketima esto i nije sluaj. Ipak, svaki turistiki boravak izvan stalnog mjesta prebivalita koji ukljuuje vlastitu izradu odreenih predmeta ili uenje nove vjetine kreativni je izraz turista pa ga moemo smatrati kreativnim turizmom. Uenje o lokalnoj kulturi i izrada predmeta lokalne kulture imat e, naravno, veu promidbenu vrijednost u postmodernistikom shvaanju turizma.

Jo jedan usko specijalizirani oblik kulturnog turizma je hobby turizam. Prema Wikipedia-i, hobi je rekreativna aktivnost u slobodno vrijeme. On se prakticira

iz interesa i uivanja, a ne iz financijskih pobuda. Primjerice, to su sakupljanje, izrada, 8 Stebbins ozbiljnu slobodnu aktivnost (engl. serious leisure) definira kao sustavnu potragu za amaterskom, hobistikom ili dragovoljnom aktivnou koja je po svojoj prirodi dovoljno vana i zanimljiva

kako bi je sudionik poeo profesionalno prakticirati uei i izraavajui kombinaciju posebnih vjetina, znanja

i iskustva (Stebbins 1996 : 948). Termin suprotan ovome je povremena slobodna aktivnost, manje vaan oblik

koji se ne prakticira profesionalno. 9 Pod ovim pojmom ne podrazumijeva se istraivaki termin koji bi odgovarao pojmu kulturnih

industrija odnosno tzv. experience industry ve industrije koja obinim graanima omoguuje razvijanje

vlastitih kreativnih sposobnosti (npr. slikarska platna, boje, potreptine za izradu nakita, decoupage, gips,

glina, itd.).

popravljanje, sport i obrazovanje u kasnijoj ivotnoj dobi. Bavljenje hobijem moe razviti vane vjetine, znanja i iskustvo, a osnovni cilj bavljenja hobijem je osobno ispunjenje (Wikipedia 2005).

Na isti nain, Opa enciklopedija JLZ hobi definira kao najmiliju zabavu; posao (fiziki ili intelektualni) kojim se netko bavi zbog osobnog zadovoljstva, a ne po dunosti (1977 : 444).

Hobijem se, dakle ovjek bavi u slobodno vrijeme koje se moe poklapati s vremenom godinjeg odmora, ali i ne mora. Uobiajenije je hobi prakticirati u slobodno vrijeme koje je opozicija radnom vremenu, a ne podudara se s vremenom godinjeg odmora. Vana karakteristika hobija, dakle, oituje se u zadovoljstvu koje bavljenje njime prua pa, vraajui se na Rojeka, esto se dogaa da rad postaje sredstvo financiranja hobija. Hobi se ne prakticira iz financijskih pobuda, ve naprotiv, esto upravo bavljenje njime zahtijeva dodatna financijska ulaganja.

Stebbins, nadalje samom kulturnom turizmu daje karakteristike hobistike aktivnosti. On ga definira kao sustavnu i pasioniranu potragu za znanjem kao takvim i to u slobodno vrijeme. Takvi hobisti imaju kao glavni cilj sakupljanje irokog, dubokog i ne-tehnikog znanja i razumijevanja npr. nekog umjetnikog stila, kuhinje, jezika, kulture, povijesti, regije svijeta. Veina njih sakuplja saznanja o podruju svog interesa iz knjiga, asopisa i novina. No, itanje mogu zamijeniti i izravnom participacijom u aktivnostima koje se tiu njihove razbibrige. ... Ipak, neki oblici kulturnog turizma nisu hobi. Putovanje radi izravne participacije nazvat emo ozbiljnom slobodnom aktivnou samo ukoliko je potraga za znanjem sustavna i trajna. Naime, hobi je motiviran intenzivnim interesom koji se odrava godinama, a ne samo za vrijeme dva ili tri tjedna godinjeg odmora. ... Stoga turiste koji se odreenom aktivnou bave samo za vrijeme godinjeg odmora ne moemo nazvati hobistima, ve tzv. kulturnim amaterima odnosno sudionicima u povremenim slobodnim aktivnostima. Iako su aktivnost i potraga za participacijskim iskustvom neophodni uvjeti turizma secifinog interesa, ipak nisu dovoljni da bi zadovoljili osobine kulturnog turizma kao hobistike aktivnosti (1996 : 949).

Prema tome, kulturni amater nije hobist, a kulturni turist jest. Prema Stebbinsu, moemo razlikovati dva tipa kulturnog turista. Opi kulturni turist posjeuje razliite zemlje, regije, gradove, sudjelujui u nekim od kulturnih oblika prije spomenutih. Njegova se karijera razvija u skladu s akumuliranim znanjem i iskustvom, koje se opet inkorporira u sklop osobnih generalizacija o stranim kulturama. To rastue kulturno znanje poveava se u skladu s poveanjem praktinog znanja, ukljuujui uenje o tome kako se odnositi s lokalnim ljudima i kako sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima u nepoznatoj okolini. I kulturna i praktina zaliha znanja turista je eklektika, sastavljena od ideja koje turist ima o lokalnoj umjetnosti, narodnom ivotu, ivotnim stilovima, povijesti, a onda se i proiruje usporeujui s lokalitetima koje je turist prethodno posjetio.

Specijalizirani kulturni turist koncentrira se na jedan ili mali broj lokaliteta ili kulturnih entiteta. Takav turist kontinuirano posjeuje odreeni grad, regiju ili zemlju u potrazi za irokim kulturnim razumijevanjem tog odreenog mjesta, ili posjeuje razliite gradove, regije ili zemlje u potrazi za primjerima neke odreene vrste umjetnosti, povijesti, festivala ili muzeja. Oba tipa turista izbjegavaju komercijalizaciju predmeta svojih prouavanja (Stebbins 1996 : 949-950).

Garza i Herringer istraivali su drutveni identitet studenata pri emu su otkrili da je hobi jedna od tri kategorije koja igra istaknutu ulogu u drutvenom identitetu. Nadalje,

istraivali su vanost drutvenog identiteta pri emu su rezultati pokazali da je najvea odlika hobija u drutvenom identitetu stabilnost (Garza & Herringer 1987 : 304). Hobi je aktivnost koja se prakticira kroz dulji period vremena i kao takav hobistu pribavlja odreenu stabilnost u drutvenoj grupi. To je tema na koju se esto vraa i koja trai istomiljenike. Upravo ta potraga za hobistima odnosno za predmetom bavljenja, moe biti i uzrok odnosno motivacija za putovanje.

Kreativni turizam, dakle u okviru putovanja odnosno boravka u receptivnoj destinaciji ukljuuje kreativno uenje o lokalnoj kulturi, a sama izrada lokalnih predmeta/uenja lokalne vjetine nije nuno bila tzv. push faktor. Takav turist moe krenuti na putovanje upravo stoga jer ga privlai taj kreativni aspekt no ei je sluaj da kreativni turizam ispunjava ulogu trine nie: osnovna motivacija za putovanje je upoznavanje odreene destinacije, a kreativni programi pruaju se kao dodatna ponuda. Kreativni aspekt ovdje, dakle, moe imati izraeni pull faktor, ali nije i jedini. Povuemo li paralelu sa Stebbinsovim podjelama, kreativni turizam odgovarao bi kulturnom amaterizmu, dakle ne-hobistikoj aktivnosti.

Hobby turizam ima izraziti push karakter jer hobisti putuju kako bi upoznali istomiljenike odnosno predmete bavljenja, a izbor destinacije je esto sekundaran. On u pojedinim sluajevima moe igrati vanu ulogu, no uglavnom je sekundaran. Primarna motivacija je sam hobi.

ipkarstvo kao kreativni i hobby turizam Tradicija izrade ipke i danas je ivua u mnogobrojnim svjetskim zemljama pa ak i

na novim kontinentima gdje su je doseljenici donijeli sa sobom i nastavili s njenim prenoenjem. Tako odreena vrsta ipke odnosno vrsta i tehnike izrade te materijala ima razlikovnu ulogu odnosno snano izraava identitet tj. porijeklo. Iako je industrijalizacija imala izuzetan utjecaj na tekstilnu industriju, proizvodnja ipke se gotovo svugdje u svijetu ipak odrala. ipka je esto danas izraz bogatstva, a taj je epitet krasi i iz prolih vremena, znajui koliko je vremena i strpljenja potrebno za njenu izradu. No, njena snanija promidba uspijeva tek ukoliko bude ukljuena u modnu industriju koja doivljava uspjeh kod irokih masa. U protivnom, ona ostaje u zatvorenom krugu specijaliziranih udruga ili individualnih ipkarica koje uvaju tradiciju za budue generacije uskog kruga zainteresiranih. No, bez obzira na relativno uzak krug ljudi koji su ukljueni u ipkarstvo u bilo kojem njegovom aspektu, injenica je da ipkarstvo opstaje kao izraz tradicije, ali i moderniteta. Naime, ukoliko povuemo paralelu izmeu ipkarstva i hobija, kao postmodernog provoenja slobodnog vremena, strast koja je osnovna odlika bilo kojeg hobija (vidi definicije), ipkarstvu osigurava budunost. U kontekstu hobija odnosno kreativnosti openito, ipkarstvo moe biti relativno snaan kulturno-turistiki resurs. Kako bismo to dokazali, provedeno je pilot istraivanje koje se fokusiralo na identifikaciju odnosno mapiranje ipkarskih dogaanja u svijetu te njihovu klasifikaciju odnosno na broj i djelatnost interesnih grupa specijaliziranih za ipkarstvo. Takoer, identificirani su i kulturno-turistiki programi specijalizirani za ipkarstvo pa istraivanje zakljuno razmatra potencijal ipkarstva kao kulturno-turistikog resursa.

Osnovne metode ovog pilot istraivanja ukljuuju prouavanje literature, pretraivanje Internet stranica te intervju. Uzorak za intervju izabran je u okviru

specijalistikih krugova profesionalnih organizacija koje djeluju u podruju tekstila10, a istraivanje geografski nije ogranieno to znai da je ipkarstvo identificirano diljem svijeta.

Pretraivanje Internet stranica rezultiralo je masom javnih dogaanja iz podruja ipkarstva koje moemo kategorizirati na slijedei nain:

1. Izlobe u muzejima; 2. Povremena dogaanja:

a) Povremene izlobe; b) Biennale ipkarstva; c) Dani/tjedni ipke; d) Susreti ipkara;

3. Festivali ipke; 4. ipkarske turistike ture.

Muzeji Muzeji ipke najpostojanija su kategorija javnih dogaanja u podruju ipkarstva jer

odravaju stalne ili povremene izlobe, a osim toga esto organiziraju i dodatna dogaanja kao to su npr. teajevi, demonstracije, prodaja specijaliziranih knjiga i pomagala odnosno prodaja samih proizvoda od ipke. Brojnost muzeja ima dvojak karakter: s jedne strane pokazuje izrazito odranu tradicijsku djelatnost, a s druge ulogu ipkarstva na javni kulturni ivot pa posredno i na turizam. Takvi su npr. muzeji Museum voor Kant en Kostuum u Bruxellesu, Lace Museum u Marche-en-Famenne (Belgija), Museum Vamberk u Vamberku (eka Republika), Tnder Museum u Tnderu (Danska), Fashion and Textile Museum u Londonu, Le muse de la dentelle (Francuska), Rauma Museum u Raumi (Finska), Museo de Merletto u Sansepolcru (Italija), itd. Iz spomenutih naziva muzeja vidljivo je da su neki od muzeja strogo specijalistiki, a neki u okviru svojih postava imaju i postav ipke to ih stavlja na specijaliziranu, a potencijalno i turistiku kartu.

10 European Textile Network (ETN) i Hypertextile

Slijedea slika prikazuje raspored muzeja/ipkarskih centara po zemljama11:

Povremena dogaanja Povremena javna dogaanja moemo klasificirati u etiri kategorije:

a) Povremene izlobe; b) Biennale ipkarstva; c) Dani/tjedni ipke; d) Susreti ipkara.

Povremene izlobe ne slijede neki tono odreeni kalendar ili mjesto izlaganja. esto su to izlobe u muzejima12, ali i ostalim prigodnim izlobenim mjestima kao to su galerije, dvorci, kapelice, srednje kole ili se izlae u okviru ipkarskih susreta, kongresa ili natjecanja.

11 Ovdje sadrani podaci sakupljeni su iz sekundarnih izvora i ne prikazuju nuno toan broj muzeja po

zemljama no mogu imati indikativnu ulogu.

12 Ovdje su iskljueni specijalizirani muzeji ipke i ipkarstva.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

Broj muzeja

Zemlje

Raspored muzeja po zemljamaVelika Britanija

Belgija

Francuska

Danska

panjolska

Njemaka

vedska

Italija

Maarska

eka

Irska

Nizozemska

Finska

vicarska

Slovenija

Rusija

Portugal

Japan

Austrija

Australija

Norveka

Neto ozbiljniji i redovito planirani vid povremenih javnih dogaanja je biennale ipkarstva. Jedan od najpoznatijih je talijanski Biennale internazionale del merletto di Sansepolcro koji je osnovan nakon dvije uspjene izlobe u tom istom gradu i za njega se moe rei da je uao u povijest ipkarstva zbog svog znaajnog doprinosa tzv. 'renesansi ipkarstva' u Italiji i Europi. 2004. godine odrao se ve 11. put, a uvijek je otvoren svim tipovima ipke, od klasine do avangardne, minijaturne do monumentalne i trodimenzionalne. Najvaniji dogaaj u okviru biennala je meunarodni natjeaj, a takoer se dodjeljuje i meunarodno priznanje za aktivnost i suradnju u podruju ipkarstva. Biennale organizira i mnogobrojne izlobe, uvodna predavanja, radionice te prezentacije tehnika izrade.

Takoer je poznat i International Lace Biennial Contemporary Art iz Belgije koji djeluje prema slinim naelima kao i prethodno opisani s tom razlikom to se svaki puta organizira u drugoj dravi. I u okviru ovog biennala dodjeljuje se Queen Fabiola Grand Prix.

Postoje i drugi biennale, kao npr. International Lace Biennial in Cant u Italiji. Dani/tjedni ipke idua su kategorija koja prilino korespondira s kategorijom

povremenih izlobi, no izdvojena je stoga to njen osnovni cilj nije nuno tematska izloba, to je najee sluaj s povremenim izlobama, ve se obino fokusira na promidbu ipkarstva odreenog lokaliteta. Stoga su takva dogaanja obino manjeg opsega od biennala, ali ukljuuju slian program kao i biennale: od prezentacija i demonstracija do manjih konferencija, no njihov osnovni cilj jest prodaja i promidba same ipke odnosno ipkarskih pomagala.

Susreti ipkara ukljuuju dogaanja manjeg ili veeg opsega s ciljem razmjene iskustava. Takva dogaanja takoer ponekad ukljuuju tematske izlobe, a otvoreni su i za publiku. Jedan od takvih veih susreta je i poznati Meunarodni susret ipkara u Vamberku u ekoj Republici.

Ponekad je vrlo teko odrediti granicu izmeu nabrojenih kategorija povremenih dogaanja jer je svako dogaanje prilika kako za razmjenu iskustava, tako i za prodaju i demonstracije tehnika izrade. Razlog oteanoj kategorizaciji je postojanje mnotva organizacija na raznim lokalitetima i raznolikog podruja djelovanja. Nepostojanje sustavne organizacije koja je u stanju objediniti makar nacionalna dogaanja stoga rezultira loijem plasmanu informacija prema iroj javnosti koja bi potencijalno mogla biti zainteresirana za takvu vrstu dogaanja.

Festivali ipke Festivali bi prema svojoj definiciji (engl. festive=svean, veseo, radostan) trebali biti

mjesta koja slave ipku i ipkarstvo pa bi analogno tome trebali ukljuivati sve vrste dogaanja koja 'uveseljavaju' sudionike. Prema takvoj leernoj definiciji, upravo bi festivali trebali imati turistiki karakter, a u svrhu promidbe specijaliziranog oblika kulturnog turizma na temu ipkarstva. Upravo taj turistiki karakter festivala uvjetuje proirenje podruja aktivnosti dogaaja pa se osim ve uobiajenih aktivnosti prodaje, prezentacija, demonstracija, modnih revija i sl. fokus prebacuje i na dodatna dogaanja kako bi se gostu ponudila raznovrsnost. Tako esto same ipkarske aktivnosti budu popraene i prigodnim koncertima, izlobama, gastronomskom ponudom, prezentacijom tradicijskih obrta i sl. Takva dogaanja onda ciljaju na privlaenje irih masa nespecijaliziranog tipa turista, ali odlino nadopunjuju i ponudu turistu specijaliziranom za ipkarstvo.

Najpoznatiji takvi festivali su zasigurno Festival idrijske ipke i Lace Festival in Tnder u Danskoj, a osim specijalizirane ponude, nude i razne dodatne aktivnosti. Festival lepoglavske ipke takoer trai svoje mjesto meu takvim europskim manifestacijama. No, osim specijaliziranih festivala ipke, postoje i lokalni/regionalni festivali kojima osnovna aktivnost nije promocija ipke i ipkarstva, ali je ona sastavni dio festivalskih dogaanja. To su obino lokalni festivali koji se organiziraju za iroke mase posjetitelja, a ipka se izlae samo kao popratna ponuda jer je tradicijski izraz djelatnosti ena u tom kraju. Takoer, ipkarstvo je esto sastavna aktivnost raznih tekstilnih festivala koji ukljuuju radionice na teme kao to su tkanje, ivanje, vezenje, makrame i sl. ili pak jo ire, raznih kreativnih festivala koji ukljuuju radionice na teme keramike, ureenja stana, vrtlarenja, decoupage-a, izrade raznih ukrasa itd.

Vano je spomenuti kako gotovo sva navedena povremena javna dogaanja mogu ukljuivati i dogaanja znanstvenog karaktera kao to je npr. znanstveni skup u okviru Festivala lepoglavske ipke.

ipkarske turistike ture Vrlo specijalizirani i izrazito turistiki karakter imaju organizirane ipkarske

turistike ture. Profil turista-korisnika takvog paket aranmana je usko specijaliziranog karaktera, vrlo vjerojatno i samog ipkara ili pak zaljubljenika u ipku, najee enskog spola. Kako se radi o specijalistikim turama ije trite nije veliko, nevelika je i brojnost organiziranih programa odnosno turistikih operatera u ovom specijaliziranom podruju. Ipak, hvaljen uspjeh imale su tzv. Lace Tours to Malta and Gozo koje se organiziraju samo prema potrebi, ali ne i kao stalna turistika ponuda Malte. Takva je i Bobbin' Along Workshop and Tours.

Poznato je i organiziranje kreativnih turistikih praznika koji ne ukljuuju ture, ali ukljuuju kreativne radionice uenja izrade ipke za poetnike koji nemaju prethodna znanja u ovom podruju. Golsoncott Lace Holidays je primjer organiziranog ipkarskog godinjeg odmora.

Jedna od zasigurno najveih kulturno-turistikih tura u ovom podruju jest program Vijea Europe Put svile. Taj je program primjer sustavnog pokuaja organiziranja kulturnog turizma za usko specijalizirano trite, a njegova kreacija dovela je i do osnivanja vanih organizacija tekstilnog karaktera kao to je npr. European Textile Network. Osim same infrastrukture vezane uz tekstil, program je ponudio itav niz dodatnih sadraja kao to su npr. mali seoski hoteli s krakterom, gastronomska ponuda, mogunost susreta s umjetnicima u njihovim radionicama, mogunosti kupnje lokalnih proizvoda koji inae nisu dostupni na uobiajenom tritu, povezivanje s ostalim aspektima kulturnog turizma (krajolik, povijest, umjetnost i arhitektura, batina, umjetniki festivali, folkor), mogunost posjete ivuim tekstilnim manufakturama ili tvornicama, itd. (Delbaere 2002 : 60-61).

Iako ovaj program nije vezan iskljuivo na ipkarstvo, primjer je sustavne organizacije kulturno-turistikih resursa iz podruja tekstila i mogao bi posluiti kao primjer brojnim ipkarskim dogaanjima. Za uspjeh takvih turistikih programa nije dovoljno osloniti se na ipkarske resurse ve je nuna suradnja kako s turistikim sektorom. Partnerstvo javnog i privatnog sektora od neobine je vanosti budui da se strateki dokumenti odnosno kulturno-turistike politike javnog sektora mogu kvalitetno provesti samo uz ulaganje privatnih poduzetnika.

U ovom je istraivanju takoer identificiran veliki broj profesionalnih ipkarskih organizacija iji rad uvelike doprinosi prvenstveno ouvanju tradicije tekstila/ipkarstva, a posredno onda i razvoju kulturnog turizma. Takvih je organizacija zaista mnogo pa emo spomenuti samo neke od njih. To su npr. Associazione Italiana Citt dei Merletti, Ricami e Tessuti d'Arte, Association Des Dentellieres Du Quebec, The Australian Lace Guild, Deutscher Klppelverband, International Old Lacers, Inc., Landelijke Organisatie Kant Kunst Nederland, The New Zealand Lace Society, Vereinigung Schweizerischer Spitzenmacherinnen, Verein Klppeln und Textile Spitzenkunst in sterreich e.v., Organisation Internationale de la Dentelle au Fuseau et l'Aiguille (OIDFA).

Zakljuak Iako kulturni turizam cilja na specijalizirano trite, a kreativni odnosno hobby

turizam na jo ue, sigurno je da ipkarstvo u turistikom smislu ima svojih potencijala za razvoj. Nije za oekivati masovni razvoj turizma na ipkarskim resursima iako ipkarstvo kao dodatna ponuda moe obogatiti ponudu svakog turistikog odredita. Realnije je fokusirati se na profesionalno i znanstveno specijalizirano trite koje moda nije veliko po svom broju, ali moe imati znaajan doprinos na zaradu od takvog turistikog resursa koji inae nema velike trine potencijale. Naime, ne initi nita u podruju razvoja ipkarskog turizma potencijalno znai i smanjiti mogunosti odravanja tradicije izrade ipke odnosno zarade i od tog nevelikog specijalistikog trita. Nastaviti s organiziranjem susreta, festivala, biennala, izlobi, a dodatno ukljuiti kako privatni tako i javni sektor, znai korist za sve dionike trojakog partnerstva: udruge ipkarica kao predstavnika civilnog drutva zasigurno imaju najvei doprinos u razvijanju svijesti o potrebi ouvanja ipkarske tradicije; javni sektor moe imati veliku ulogu u promidbi kulturno-turistikog proizvoda te samog odredita, a onda posljedino i specijaliziranog turizma odredita; privatni sektor e svoj interes nai u poticanju proizvodnje specifinog ipkarskog kulturno-turistikog proizvoda ukoliko za njega postoji i trite. Stoga je snano partnerstvo svih dionika ne samo potreba nego nunost.

Arlette Smolar-Meynaert, predsjednica i osnivaica Umjetnikog vijea grada Buxellesa jednom je rekla: 'Izrada ipke je izumrla, ivio Majstor ipkar!'. Mnoga se odredita, naime mue u potrazi za originalnim turistikim proizvodom koji e ih razlikovati od drugih odredita. ipka svakog lokaliteta ima svoje specifinosti i proizvod je koji ne pripada masovnom tritu pa ima svoju osobitu vrijednost, ali i cijenu koju e specijalizirano trite, ukoliko mu se to na pravilan nain predstavi, zasigurno znati prepoznati.

Izvori i literatura Delbaere, Roland (2002). The Place of Textile in Cultural Tourism. U: D. A. Jelini (ur.)

Culture: A Driving Force for Urban Tourism Application of Experiences to Countries in Transition. Zagreb, Institute for International Relations, str.57-62

Garza, Raymond T & Herringer, Lawrence G. (1987). Social Identity: A Multidimensional Approach. Journal of Social Psychology, 127 (3), str. 299-308

Gillespie, Dair L.; Leffler, Ann & Lerner, Elinor (2002). If It Weren't for My Hobby, I'd Have a Life: Dog Sports, Serious Leisure, and Boundary Negotiations. Leisure Studies, Vol 21, Issue 3/4, 285-305 str.

Hobi (1977). Opa enciklopedija JLZ, svezak 3, str. 444 Hobby. (2005). Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Hobby 25.2.2005. Hughes, Howard L. (1996). Redefining Cultural Tourism. Annals of Tourism Research

Vol 23 (3), str. 707-709 Jelini, Daniela Angelina (2000). Kulturna batina i turizam. Magistarski rad. Zagreb,

Filozofski fakultet, 107 str. + dodatak Jenkins, Ian i Jones, Andrew (2002). Tourism Niche Markets in the Welsh Urban

Context: Swansea, a Case Study. U: D. A. Jelini (ur.) Culture: A Driving Force for Urban Tourism Application of Experiences to Countries in Transition. Zagreb, Institute for International Relations, str. 79-106

Macleod, Donald V.L. (2004). Tourism, Globalisation and Cultural Change: An Island Community Perspective. Clevedon, Channel View Publications, 244 str.

McNulty, Robert (1993). Cultural Tourism and Sustainable Development. World Travel and Tourism Review, str. 156-162

Nahrstedt, Wolfgang (1998). Modernization by Leisure, Culture and Tourism; ELRA Perspectives on Leisure, Culture and Tourism Policy for European Communities. U: Leisure, Culture and Tourism in Europe: The Challenge for Reconstruction and Modernisation in Communities. Proceedings of the 10th ELRA Congress, Dubrovnik, September 29-October 1 1997. Ur. Wolfgang Nahrstedt i Tonka Pani Kombol. Bielefeld, Institut fr Freizeitwissenschaft und Kulturarbeit (IFKA), str. 413-420

Raymond, Crispin (2005). Creative Tourism. http://www.newzealand.com/travel/media/story-angles/arts-cult_creativetourism_storyangle.cfm 25.2.2005.

Reisinger, Y. (1994). Tourist-Host Contact as a Part of Cultural Tourism. World Leisure and Recreation, 36 (Summer), str. 24-28

Richards, Greg (1998). Cultural Tourists or a Culture of Tourism? The European Cultural Tourism Market. Paper prepared for the conference Innovatory Approaches to Culture and Tourism, Crete, October 1998, str. 1-13

Richards, Greg (1999). European Cultural Tourism: Patterns and Prospects. U: D. Dodd & A. Van Hemel (ur.) Planning Cultural Tourism in Europe: A Presentation of Theories and Cases. Amsterdam, Boekman Foundation/Ministry of Education, Culture and Science, 16-32 str.

Seale, Ronald G. (1996). A Perspective from Canada on Heritage and Tourism. Annals of Tourism Research, Vol 23 (2), str. 484-488

Simonicca, Alessandro (1997). Il turismo fra esperienza e cultura. Turismatica: Turismo, cultura, nuove imprenditorialit e globalizzazione dei mercati. Milano, Franco Agnelli s.r.l., str. 130-140

Stebbins, Robert A. (1996). Cultural Tourism as Serious Leisure. Annals of Tourism Research, Vol 23 (4), str. 948-950

Stebbins, Robert A. (1982). Serious Leisure: A Conceptual Statement. Pacific Sociological Review, 25, str. 251-272

Tomlinson, A. (1993). Culture of Commitment in Leisure: Notes Towards the Understanding of a Serious Legacy. World Leisure and Recreation, 35, str. 6-9

Povijest kulturnog turizma

Documents

Cipkarstvo Kao Trzisna Nisa