arija i arijska damija u Stocu kao primjer proimanja zateene graditeljske batine i elemenata islamske arhitekture i umjetnosti u Hercegovini

Judita MustapiFilozofski fakultet Sveuilita u Zagreburujan 2015.

Uvod Islamska kultura i civilizacija u zemljama jugoistone Europe, pa tako i u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, dijelovima Hrvatske te u Bosni i Hercegovini pojavljuje se s turskim osvajanjima ovih zemalja. Osmanski Turci poinju se pojavljivati ovdje ve potkraj kasnog srednjeg vijeka, a od druge polovice 15. st. i poetkom 16.st. potpuno i zauzimaju ove krajeve. U skladu sa svojom osvajakom strategijom i taktikom, dugo se i vrlo postupno, godinama, infiltriraju u rubne dijelove podruja ili zemlje koju namjeravaju osvojiti. Silovite udare poduzimaju tek u zavrnoj fazi, kad se steknu svi uvjeti da se ciljana zemlja posve pokori. Na osvojenim podrujima odmah i radikalno provode promjenu vlasnike (zemljoposjednike) strukture, unitavaju krupno plemstvo kao potencijalno opasno, uvode timarski feudalni sustav, nove upravne i administrativne mjere. Uvoenje novih umjetnikih elemenata, meutim, odvija se postupno i gotovo u pravilu u vidu proimanja zateenih srednjovjekovnih, tradicijskih i lokalnih oblika s oblicima i zahtjevima islama. Neislamski likovni i gradbeni elementi, u manjoj ili veoj mjeri, ostaju prisutni tijekom itava razdoblja turske vlasti. Najmanje su uoljivi kod najreprezentativnijih graevina gdje postoje vie u tipu izvoenja, (primorski, dubrovaki, korulanski zidari i klesari), nego u samim oblicima. Kod manje reprezentativnih i posve lokalnih graevina naprotiv, ti su elementi izrazito prisutni. To rezultira pojavom osebujnih tvorbi, karakteristinih za pojedine osvojene regije. Te su posebnosti izmeu razliitih regija esto vrlo velike. Povijest umjetnosti pridaje ovoj pojavi veliku pozornost, ali ima i prostora koji su, iz razliitih, najee neznanstvenih razloga, slabije istraeni ili uope nisu obraivani. Za prostor iz kojega je uzeta tema za ovaj seminarski rad nuno je naglasiti injenicu da, unato relativno velikom interesu povijesne, arheoloke i povijesno-umjetnike struke, te znatnom broju objavljenih znanstvenih djela, postoje mnogobrojna i krucijalna razmimoilaenja u stavovima i tumaenjima. Druga otegotna okolnost proizlazi iz injenice da o ariji i arijskoj damiji u Stocu postoji neznatna literatura uglavnom prigodniarskoga karaktera, pisana amaterski i redovito bez adekvatnijeg uvida u estetske vrijednosti objekata. Stoga e se tekst koji slijedi dijelom temeljiti na vrlo malom broju doista relevantnih znanstvenih radova, a dijelom na osobnim uvidima i promiljanjima, te pokuaju komparativne analize.

Stolac Moda najizrazitiji primjer procesa amalgamizacije barem dviju razliitih tradicija u novu i autentinu tvorbu predstavlja nastanak, razvoj i dugo trajanje grada Stoca, odnosno stolake arije. Iz tog razloga, a i zbog stvaranja ''platforme'' za opis arije i arijske damije, ukratko se donosi povijesni pregled grada i njegove okolice te navodi poneto geografskih, za temu bitnih, podataka. Stolac je smjeten u niskoj ili primorskoj Hercegovini (do 500 m nv), na zapadu njezina istonoga dijela. Nastao je na obalama rijeke Bregave i sredinje je mjesto njezina slivnog podruja. Vodno bogatstvo Bregave predstavlja okosnicu oko koje se razvijao bogat ivot od najstarijih vremena. (Stolac je opina s najvie arheolokih lokaliteta i kulturno povijesnih spomenika u Bosni i Hercegovini). Stolac i ire okruje ima ugodnu submediteransku klimu s jakim prodorima klimatskih osobina primorja dolinama Neretve i Bregave. Vegetaciju karakteriziraju zimzelene primorske biljne vrste i listopadne ikare dok su ume prava rijetkost i to na viim brdima. Klimatski uvjeti pogoduju uzgoju sredozemnih kultura, ( smokva, maslina, ipak, breskva, duhan), a bitno su utjecali na nain ivota stanovnitva okrenut vie vanjskim nego zatvorenim prostorima. Najstariji dokazi ljudskog boravka na ovom prostoru potjeu iz polupeine Badanj u kojoj se ivjelo 16000 godina pr. Kr. Peina je bila nastanjena i u eneolitiku, a pronaena figura konja ugravirana u stijenu peine najistoniji je nalaz umjetnike djelatnosti paleolitskoga ovjeka u Europi. Najznaajnijim otkriem iz neolita smatra se nalaz trajnijeg naselja na airu u predgrau Stoca. Iz bronanog doba preostao je znatan broj utvrenih gradina i gomila. Svakako najvrjedniji ostatak eljeznog doba predstavlja utvrena gradina u Oaniima Daorson, sjedite rano heleniziranog ilirskog plemena Daorsa. O njihovim visokim civilizacijskim dometima svjedoe ostaci monumentalne akropole utvrene ciklopskim zidinama. Daorse se smatra najsjevernijim predstavnicima ''ilirskog helenizma''. Na vrhuncu moi bili su oko 300. pr. Kr. (razvijeni zanatstvo, kovanje vlastitog novca, trgovina, pomorstvo). Daorsi preivljavaju prve faze rimskoga osvajanja, a s povijesne scene potpuno nestaju u vrijeme graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja. Pretpostavlja se da su grad unitili Pompejevi saveznici Dalmati 44. ili 43. pr.Kr. Rimsko doba ostavilo je stanovit broj spomenika od kojih se istiu bedemi od klesana kamena u Hodovu kod Stoca. U vrijeme Carstva provincijski namjesnik Dolabela zapoinje gradnju mree cesta. Jedna od prvih ide pravcem Narona apljina Tasovii Diluntum (Stolac) pa dalje prema Skodri i Dirahiju. Druga vodi od Stoca prema Buni. Ostaci rimskog mosta pronaeni su na Bregavi kod Tasovia. U ovo doba Hercegovina je podijeljena na dva plemenska teritorija: sjedite (civitas) za jedne (Narensie) je Konjic, a za druge (Daorse) Dilintum (Stolac). Jedini ranokranski spomenik u ovom kraju predstavljaju ostaci crkve u Vidotaku kraj Stoca. U doba seobe naroda razorena je veina naselja, poljoprivrednih imanja i crkava. Jedini pouzdan podatak o postojanju gradskog naselja u Hercegovini uope odnosi se na Dillontinum (Stolac) na podruju biskupije Sarsiterensis. Spomen Stoca na Crkvenom saboru u Saloni 533. potvrda je znaaja naselja u to vrijeme. Skromna znanja o ranom srednjem vijeku temelje se na izvjeima Konstantina Porfirogeneta (10. st.). To je vrijeme organiziranja veih oblasti s knezovima na elu i upanima u upama. Prema Porfirogenetu i arheolokim nalazima moe se tvrditi da su u vrlo rano doba (do 10. st.) u Hercegovini postojala manja slavenska gradska naselja. Izmeu ostalih i Viduki grad (Stolac) te Kotungrad u njegovoj blizini, a od svega etiri ranoslavenske nekropole jedna je pronaena u Stocu. Tijekom itava srednjovjekovlja, osobito od 13. do 15. st. pa dijelom i u 16. st. nastajali su na podruju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske (Dalmacija, Lika) i Srbije, steci nadgrobni spomenici koji predstavljaju najautentiniji iskaz duhovnosti ljudi s ovih prostora i u potpunosti su izraz stvaralakog genija domaeg ovjeka. Neke od najvanijih nekropola u stolakom su kraju. Nekropola Radimlja u Vidovu polju spada u najvrjednije spomenike srednjovjekovlja u Bosni i Hercegovini. Jednako je vrijedna i nekropola u Boljunima, u sjeverozapadnom dijelu stolake opine. Spomenimo ovdje zanimljiv podatak kako Demal eli upravo simbolike prikaze kua na nekim stecima, u potpunom nedostatku bilo kakvih drugih podataka, nastoji iskoristiti kao vrela u pokuaju rekonstrukcije izgleda srednjovjekovne gradske stambene kue u Hercegovini. (D. eli, Tragajui za izvornou, Slovo Gorina '84, reprint 1977. str. 162- 168). O ivotu naselja od ranoga srednjeg vijeka do sredine 15. st. nema nikakvih sauvanih pisanih vijesti. Razloge valja traiti u radikalnoj promjeni zateenih posjedovnih odnosa nakon uspostave turske vlasti poetkom sedamdesetih godina 15. stoljea. Ta promjena praena je unitavanjem svih pisanih tragova ranijeg stanja. Izostala su takoer i sustavna arheoloka istraivanja. Stoga svaki pokuaj govora o tome vremenu predstavlja vie ili manje ueno i vie ili manje uvjerljivo nagaanje (M. Ani, Povijesni prilozi 29 (2005.), str. 42). O stanju stvari u kasnom srednjem vijeku, to jest neposredno pred dolazak Turaka, postoje naelno dvije suprotstavljene koncepcije: Po jednoj, koju, izmeu ostalih, zastupa i Komisija za proglaenje spomenika kulture u BiH, nema povijesnih dokumenata niti materijalnih izvora kojima je mogue pokazati da je sredite naselja i u jednom razdoblju bilo na podruju sadanje arije (http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824), pa je prema tome ona nastala na goloj ledini. Druga pak koncepcija, koristei se uglavnom izvorima Dubrovakog arhiva tvrdi suprotno: Tijekom stoljea srednjega vijeka uz impozantan Vidoki grad, po prostranstvu, veliini i broju kula jedan od najveih na prostoru Bosne i Hercegovine, svakako se moralo razviti naselje. Ovu koncepciju osim M. Ania zastupa i stanovit broj bosanskohercegovakih znanstvenika meu kojima valja, i opet, istaknuti Demala elia. Grad Vidoki najvjerojatnije su drali humski plemii imrakovii iji su posjedi bili uklopljeni u zemlju Kosaa. Prvu relativno pouzdanu i donekle detaljnu sliku stanja naselja koje se razvilo na podruju dananjega Stoca donosi otomanski popis novoosvojenih podruja nastao izmeu 1475. i 1477. u svrhu konsolidiranja i organiziranja zateenih posjeda u zasebnu upravnu jedinicu sandak. Iz popisa se razabire da su u to vrijeme na ovom prostoru postojale tri organizacijski i prostorno nejedinstvene cjeline. Moe se, nadalje, zakljuiti da je nestalo jednoga, nepoznatog dijela stanovnitva, najvjerojatnije zbog stalnih ratnih operacija u vrijeme prije konanog turskog zaposjedanja. Spomenuti popis za sve dijelove Stoca navodi ukupan broj od 36 naseljenih domova i etiri neoenjena domaina. Istodobno spominje broj od sedam mlinica i tri stupe na Bregavi. Upravo ovdje popis postaje kontradiktoran jer je broj mlinica u velikom nerazmjeru s brojem domainstava. Podizanje mlinica u to doba bilo je skup i zahtjevan pothvat te je ovisilo o demografskim prilikama i gustoi naseljenosti. (Usporedbe radi, isti broj mlinica imaju ajnie s 210 domainstava, Prijepolje sa 155 i Cernica kod Gacka sa 116 domainstava). Svakako je bitna injenica da se srednjovjekovni Stolac razvio u relativnoj blizini Dubrovnika, na vanome prometnome pravcu koji je Dubrovnik povezivao s ''humskom zemljom'' pa je prema tome bio ukljuen u dubrovaku mreu gospodarskih i drutvenih odnosa. Njegovo mjesto u ovoj mrei nije bilo od regionalne nego od subregionalne vanosti. To znai da se razvijalo kao arina toka u kojoj su se fokusirale funkcije bliega okruenja, mjesto gdje su stanovnici okolnih sela i Vlasi naseljeni u neposrednom okruju zadovoljavali potrebe poput mljevenja ita ili zavrnih faza u izradi grubljih tkanina (rae), za kojima je i inae vladala velika potranja na tritima priobalnih gradova. (M. Ani,op. cit., str.51). To takoer znai i da je moralo nadrasti razinu sela i, po koncentraciji gospodarskih funkcija, veem broju obrtnika raznih zanata, dobilo karakter grada. Takoer je po sebi razumljivo da je takvo naselje moralo imati i barem jedan sakralni objekt. Moe se zakljuiti svakako ne odmah i bez ikakvih ograda da turski popis iz 1475.- 1477. daje iskrivljenu sliku kasnosrednjovjekovnoga naselja razvijenoga na mjestu dananjega Stoca koje je u vrijeme prije otomanske okupacije moralo imati barem pet puta vie kuanstava no to ih je zabiljeeno u drugoj polovici70-ih godina 15. stoljea (M. Ani. op. cit, str. 50). Stolaka arija(Stolac u razdoblju vladavine Turaka, 1469.-1878.) Zaposjevi Stolac turske su vlasti, osim ukidanja ranijih drutveno-gospodarskih odnosa i uvoenja novih, zapoele i preobrazbu zateenog urbanog stanja u skladu sa svojim potrebama. Osmanlije u pravilu preuzimaju organizacijsku i urbanu strukturu u podrujima gdje zatiu ranije naseobinske cjeline, starija kasnoantika ili srednjovjekovna naselja koja su uglavnom nastala kao podgraa tvrdih gradova, te ih dalje razvijaju i transformiraju. Poetak i kljuni imbenik procesa transformacije predstavlja izgradnja damije i njoj odgovarajuih prateih sadraja. Damija sada postaje jezgra oko koje se oblikuje ili preoblikuje raniji prostor. Tako pomalo nastaje arija, kasaba Obrazac izgradnje damije kao prvog i kljunog objekta u procesu oblikovanja arije primijenjen je i u Stocu, i to je doista bitna pretpostavka njezina nastanka, bez obzira je li proces zapoet na ranije posve nenastanjenom prostoru ili na prostoru ve postojee starije (srednjovjekovne) aglomeracije. Postoji, naime, dovoljno snanih argumenata za potkrjepu tvrdnje da je stolaka arija, i uglavnom svi vani objekti u njoj, u svojoj biti vrlo uspjean spoj tradicijskog graditeljskog naslijea i novih funkcija, vjerskih i svjetonazorskih naela. Novi se sadraji, donosei samo najnunije preinake, tu nastanjuju ''posve komodno''. Ta injenica ima jednaku teinu u svakom sluaju, i u sluaju posve nove izgradnje, i u sluaju preoblikovanja starije. Stolaka arija formirala se uz rijeku Bregavu, na sjecitu srednjovjekovnih, antikih pa i starijih prometnih smjerova, koji sa sjevera i zapada dolaze preko Vidova polja, s istoka iz smjera Berkovia, a s juga iz smjera Ljubinja i egulje. Sjeverni i zapadni putevi vode na Podgradsku upriju, a istoni na Inat upriju. Ovakva je konfiguracija uvjetovala ''raljast'' oblik naselja. Velika razvuenost arijskih sadraja uz Bregavu i dijelom prema jugoistoku navodi neke autore da govore o jednoj glavnoj ''carskoj ariji'' formiranoj pred Carevom damijom i dvije sporedne arije (Podgradska i uprijska). Prevladava ipak miljenje da je rije o samo jednoj, premda dosta neobino konfiguriranoj, ariji. Poetkom razvoja arije smatra se izgradnja Careve damije 1519., premda su mogui neki arijski sadraji i prije toga jer je od same damije starija atrnja i namaz-ta pored kojih je izgraena. Takoer je znakovito da se u puku mjesto damije, pa ponekad i ona sama, zvalo jo i ''Stara musalla''. To je i poetak pretvaranja mjesta u kasabu. Ispred damije nastaje tepa oko koje se poinju nizati duani i drugi javni, sakralni, kulturni gospodarski i dobrotvorni sadraji. Duani su u pravilu niski, dosta mali, objekti. Vei broj ih je nanizan pod zajednikim krovom, a meusobno su podijeljeni obino drvenim pregradnim zidom. Izgled stolakih duana vrlo je osebujan i potvrda je teze o proimanju utjecaja starog, tradicionalnog srednjovjekovnog, i novog, islamskog, ali i Istoka i Sredozemlja. Iako regionalne prirode, stolaka je arija bila vano poslovno sredite i druga po veliini arija u Hercegovini, odmah iza mostarske. Jedina je uz mostarsku koja je imala tepicu, etverostreno pokriven manji prostor nasred tepe gdje se vagala roba. Pretpostavlja se da je imala oko 140 duana. Osim duana i magaza, koje su graene solidnije i sa eljeznim vratima i prozorskim kapcima, a sluile su za skladitenje robe, sliku ve razvijenoga Stoca upotpunjuju, uz arijsku, jo dvije damije: Podgradska damija s duanima u prizemlju izgraena 1732./33. i Damija na upriji izgraena 1736. Damija na Starom gradu ili Veli-dedina damija, izgraena neposredno po dolasku turske vojske, ne spada u arijsko podruje. Uz Carevu damiju bio je izgraen mekteb, a postojala je i jedna dershana (srednja kola). Tri hana, od kojih je aria-han vjerojatno bio musafirhana (besplatno konaite), upuuju na znatan protok ljudi i roba. Sredinom 17. st. osim to je bio kapetanija, Stolac je postao i kadiluk. U blizini Careve damije u 17. st. sazidana je sahat-kula etvrtasta oblika koji govori o utjecaju romanikogotikih kampanela iz Dalmacije. Takoer u 17. st., gradi se i hamam, jedina stolaka potkupolna graevina. Kiraethanu (itaonicu) grad dobiva nakon 1866., po otvaranju tiskare u Sarajevu. Ovo bi uglavnom bili svi bitni objekti kojima se moe donekle ilustrirati slika Stoca u vrijeme osmanlijske vladavine. Meutim, za temu ovoga seminara bitniji je vizualni dojam to ga grad ostavlja na promatraa. Demal eli o tome kae: Pitanje je koliko u Stocu uope ima turskoislamske arhitekture. Stolaka dershana (vie uilite) () nije graena na nain klasinih medresa, ve u stilu lokalne stambene arhitekture. () Sefer-agina damija u Dabrici s kraja esnaestoga stoljea (i ne samo ona) ima munaru u obliku romanikog tornja kvadratne osnove. Arhitektonski je neobina i Podgradska damija () podignuta na stupove s polukrunim lukovima, iza kojih su duani, to je neuobiajen motiv za objekte ove vrste. Uz to, ova damija nema ni najmanjeg damijskog dvorita, ve lei na nepravilnom trgu, to je urbanistiki gledano isto mediteranski, a nikako orijentalni prostorni koncept. ( D. eli, Trajanje u drvetu i kamenu, Slovo Gorina '74 (reprint 1977.) str. 138). Takoer Stolaka arija se, karakteristinim sadrajima i funkcijama uglavnom uklapa u uobiajene oblike gradskog jezgra osmanskog perioda. No, svojim arhitektonskim, prostornoplastinim formama ona je predstavljala sasvim osebujnu aglomeraciju u ovom dijelu svijeta. Ta osebujnost dobrim dijelom proizlazi iz karakteristika ambijenta i lokalnih materijala primijenjenih na nain domaih graditelja. Dijelom, ona je rezultat tradicionalnih oblika iji se korijeni vrsto veu na Srednji vijek,a ije se preplitanje sa orijentalnim utjecajima, takorei osjea na svakom objektu u veoj ili manjoj mjeri. Mediteranski utjecaji, uslovljeni nizom prirodnih i drutvenih faktora, prisutni konstantno jo od najstarijih vremena, jae ili slabije osjeaju se na mnogim objektima u sklopu cjeline. ( D. eli, op. cit., str. 146). Te: Aranmani su tu nastali nesvjesno, u dugom procesu kolektivnog stvaranja, kakvi se ni na jednom drugom mjestu ne pojavljuju, pa zato i djeluju snano na ljudske emocije. ( D. eli, op. cit., str 146). Potkraj turske vladavine arija je u dosta loem stanju. Neki su vani objekti nebrigom vlasti potpuno zaputeni. Ozbiljnije devastacije, meutim, dogaaju se nakon Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. U poaru 1908. godine izgorio je znatan broj duana koji nisu obnovljeni, nego su na njihovim mjestima izgraeni prodajni objekti po onovremenim standardima. Tijekom razdoblja Kraljevine Jugoslavije arija i dalje postupno, ali sigurno, propada. Druga, socijalistika, Jugoslavija 1955. godine poduzima prvi drastian udar na arijski prostor. U samom njezinu sreditu vri eksproprijaciju velikog dijela damijskog zemljita, rui hareme sa starim grobljima i na tom prostoru gradi gimnaziju i spomenik poginulim borcima NOB-e. Sedamdesetih godina 20. stoljea stolaka arija dodatno se razara unitavanjem niza duana, a na tom prostoru gradi se robna kua.Konano, u ljeto 1993. ekstremni dio pripadnika HVO rui sav preostali dio stolake arije i arijsku damiju. Obnova je poela u kolovozu 2011. godine.

arijska damija arijska damija, najvanija je, najstarija i najvea sakralna graevina u Stocu. Objekt koji predstavlja polaznu toku nastanka i razvoja ovoga grada kao osmanskog trgovita, arije i kasabe, sagraen je, prema natpisu iznad ulaznih vrata, 925. godine hidre , 3. januara do 22. decembra 1519. (Hivzija Hasandedi, Sultan Selimova (Careva) damija u Stocu, Slovo Gorina 1996. (reprint 1997.) str. 90). Spomenuti natpis, u kojem se kae i to da je graevina zidana za vrijeme i u ime Sultana Selima I. Javuza (vladao od 1512. do 1520), autor teksta dri problematinim. Ponajprije stoga to je oteen, djelomino neitljiv i viekratno obnavljan. Pretpostavlja takoer da, neposredno po izgradnji, damija nije uope imala nikakav tekst. Drugi izvor spominje iznad ulaznih vrata dva natpisa na turskom jeziku. Natpisi donose najvanije podatke o gradnji i obnovi objekta. Smatraju se vjerodostojnima pa se u tekstu opisa damije donose prevedeni na hrvatski (bosanski) jezik. Osim godine izgradnje bogomolje koju je podigao sultan Selim-han navodi se i godina obnove. O tome u tekstu stoji sljedee: Obnovi sultan Selimove damije izreen je hronogram: Ushitna obnova visoke damije u novom nainu! Godina 1203. (1788.). (http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824). Damija se u literaturi najee spominje pod imenima arijska i Carska. U kolokvijalnom govoru sredine imenuje se jo i kao Stari mesdid, Stara musalla, Damija na staroj musalli, Damija na tepi, Damija jedanaest direka i Carski mesdid. Svakim od ovih naziva oznaava se jedna ili vie osobina njezina znaaja. S obzirom na presudnu ulogu ove damije u nastanku stolake arije, nazivi arijska i Damija na tepi svakako su najsignifikantniji. U prilog tome ide i injenica da Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika BiH tretira arijsku damiju i ariju u Stocu kao graditeljsku cjelinu. Sva literatura o spomenikoj batini turskog razdoblja u Bosni i Hercegovini decidirano razdvaja dva osnovna tipa graevina: jedan, brojem artefakata znatno manji, odnosi se na monumentalne graevine iznadregionalne vrijednosti, koje su financirane iz sredita Carstva ili su zaklade najmonijih domaih ljudi koji su postigli visoke dravne poloaje. Takvi objekti redovito slijede slubene obrasce i predstavljaju vrijedan doprinos islamskoj arhitekturi osmanskog tipa uope. Najee su to potkupolne damije. Njihovi graditelji strani su neimari, a gradnja iziskuje prije svega velike materijalne trokove. Predstavljaju stilski dosljedne i iste artefakte. Drugi, prevladavajui, tip gradnje jest onaj kojeg realiziraju domai majstori ili majstori iz bliega (dalmatinskoga) okruja. Unosei naslijeena iskustva i skromnije graditeljsko znanje, oblikuju u dostupnim materijalima i u skladu sa zahtjevima podneblja. Nastaju tako stilski ''neista'', ali osebujna, djela jedinstvena izgleda karakteristina iskljuivo za ove (hercegovake, june) krajeve. Takva graevina je i Careva damija u Stocu. Izgraena je na mjestu stare musalle uz ve postojeu atrnju i namaz-ta. Jedna je od najveih sagraenih u 16. st. u Bosni i Hercegovini i jedna od tri najstarije u Hercegovini. Dimenzije su joj 18,30 m x 15,30 m. Po nainu gradnje predstavlja produetak tradicije lokalnog srednjovjekovnog graditeljstva. Ima prostrane sofe duboke neto manje od polovice raspona unutarnjeg prostora. To je klimatski uvjetovan arhitektonski element. U unutranjosti je konstruktivno bila podijeljena na tri poprena dijela (iako se prostor doima jedinstvenim). Krovna konstrukcija se oslanjala na mihrabski zid, pet jakih drvenih stupova rasporeenih po poprenoj osovini unutarnjeg prostora, ulazni zid i na osam stupova na sofama. Zidana je tesanim kamenom iz blizine Stoca vezanim vapnenom bukom. Debljina zidova je otprilike 90 cm. Bila je pokrivena etverostrenim krovom s drvenom krovnom konstrukcijom od tesane grae. Izvorno je krovni pokriva vjerojatno bila kamena ploa (u nekim dokumentima spominje se mogunost i da je bila pokrivena crijepom). Uz desni zid, neposredno do sofa bila je postavljena dvanaestokutna munara visine 25,80 m do alema. Bila je zidana klesanim kamenom, iznad struka ukraena dvostrukim nizom stiliziranih cvjetova lala. U gornjem dijelu baze ispod struka munare pojavljivali su se prelomljeni lukovi s motivima mjeseca, zvijezda, Davidove zvijezde (Davud), estokrakog kria, ljestava. Ograda erefe je bila puna, kamena, sa profiliranim gornjim i donjim zavrecima. up munare bio je pokriven s tri niza kamenih ploa stegnutih trima elinim prstenovima. Alem je raen u bakru s pet jednakih jabuka i zavravao je japrakom (listom) s urezanim tekstom: O Boe. Portal damije imao je profilirani okvir izveden u miljevini. Na eonom kamenu plitkog luka portala bili su isklesani ekscentrino motiv rue i sunca. Dva damijska prozora okrenuta prema sofama imali su profilirane okvire od miljevine s demirima. Sofe su bile oslikane prikazima stabala koja odraavaju svedeni iskaz zidnog slikarstva prisutan u umjetnosti islama jo u 16. st. (Ova observacija moe se uzeti s rezervom). Visina sredinjeg molitvenog prostora bila je 4,72 m. Damija je u unutranjosti imala 11 stupova, pet na koje se oslanjala sredinja stropna greda i est na koje se oslanjao mahfil. Simbolino znaenje broja 11 esto je u arhitekturi starih damija = 11 duhovnih nasljednika Muhamedovih i dvanaesti skriven, koji se eka. Lijevo i desno od ulaza u damiju bio je smjeten mahfil. Zidovi damije bili su obukani i ukraeni krupnim levhama. Na unutarnjem ulaznom zidu iznad samog portala bila je ispisana krupna levha Mir vama, na dijelu tog zida, u visini desnog mahfila O dobri Bilal Habei, a u visini lijevog mahfila O dobri Selman el Farisi, na desnom dijelu mihrabskog zida Bog Uzvieni, a na lijevom Muhamed, desno, iza mimbera Nema Boga osim Boga i Muhamed je Boji Poslanik, lijevo u kutu Ebu Bekr i Omer, na desnom zidu Osman i Hasan, na lijevom zidu Alija i Husein. Levhe su bile pisane krupnim nesh-talik pismom. Na svim zidovima pri vrhu bio je ispisan friz sa devedeset i devet Bojih imena kufskim pismom. Svi drveni dijelovi bili su bojeni. Mihrab je bio kameni s profiliranim okvirom. U donjem dijelu nie pojavljivali su se kanelirani pilastri iznad kojih su se nizali sedam korizontalnih pojaseva koji su se smicali i susticali u jednoj toki u poetnoj ravni zida. Mihrab je bio naknadno bojen i u njegovoj dekoraciji prepoznavali su se utjecaji baroka. Mimber je bio kameni, klesan od velikih komada kamena ivca. Damijsku cjelinu ine: damija, atrnja, harem uz damiju, adrvan u osovini portala, gusulhana i haremski zidovi. Stara atrnja pred damijom duboka je 11 m. Nadsvoena je i u umutranjosti obloena bukom od vapna i crljenice. Harem okruuje damiju sa tri strane i sastoji se od nekoliko desetina niana. Tu su nekad pokapani ugledni Stoani. Veinom su osmokutne osnove i bez ukrasa. adrvan pred damijom potjee iz 1909. Bio je graen kamenom i natkriven piramidalnim limenim krovom koji se oslanjao na osam drvenih stupova. Voda se iz manjeg bazena prelijevala u vei i otjecala kroz osam slavina. Gusulhana je u prostor harema interpolirana 1967. godine. Premda graena u drugoj polovici 20. st., ova graevina slijedila je arhitektonsku narav damije i okolia te se uklopila na nain da nije bila naruena cjelovitost damijskog kompleksa. (Napominjem da sam se u prikazu damije obilnije posluila opisom kojeg je donijela Komisija/Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika BiH jer je to jedini dokument koji donosi cjelovit, iscrpan i precizan opis Careve damije i njezine cjeline (http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824, passim). etvorostreni krov pokriven kamenim ploama, prostrane sofe, irok prostor harema, kameni damijski zidovi, prozori samo u jednom, donjem nizu ( da ulazi to manje svjetla) i samo dva sasvim mala pri vrhu, jedno stablo smokve, jedan ipak i samonikla emerika, sve to u prevladavajuoj bjelini materijala, vedrom miru prostora, ini ovo mjesto posve sredozemnim po ugoaju. Neodoljivo podsjea na vrtove ladanjskih primorskih renesansnih vila. Toliko je drukije od kontinentalnih srednjobosanskih damijskih kompleksa da ih u svijesti promatraa samo ista sakralna funkcija moe dovesti u vezu. Graditeljska usklaenost s prirodom, ukorijenjenost stvaralakog duha u podneblje i njegovo naslijee, nameu radije potrebu usporedbe s prvim arapskim moejama, (premda ovdje nema njihove arhitektonske dispozicije), nego li s objektima osmanskog i uope turskog graditeljskog stila i njihovim realizacijama u bosanskim, kontinentalnim prostorima.

Floralni motivi na proelju arijske damije Proelje arijske damije skriveno je duboko pod sofama. Tono po sredini zida, nasuprot mesdidu ulazni je portal, a s obje njegove strane po jedan prozor. Duina zida je oko 18 m. Visina mu je 2,85m. S lijeve strane pod sofom drveno je stubite koje vodi na lijevi mahfil. Ovo je jedini obukani i dekorirani vanjski damijski zid. Nad prozorima naslikan je smeom bojom jednostavan vitiast ukras. Neka vrsta lunete koja s arabesknim preplitanjima i tokovima linija nema gotovo nita zajedniko. Osim portala i prozora cjelinu zida prekida, s obje strane ulaza, jednak prikaz prostora omeenog stupovima s kapitelima koje spajaju po dva dosta komplicirana luka. Nad donjim lukom su polumjesec i zvijezda, a pod njim, unutar razgrnuta plavog zastora, visea svjetiljka. Dekoraciju zida, meutim, vrlo privlanom ini prikaz stabala koja popunjavaju sve preostale slobodne prostore. S lijeva na desno to su: etiri empresa, palma, tri stabla koja nismo mogli prepoznati po vrsti, (sa mnom su zid razgledavali Stoanin Orhan Tikvea, profesor turkologije i akademski slikar Halil Tikvea, profesor na ALU u Sarajevu), slijede: jedan ipak, ponovno empres, jo jedno neprepoznato drvo, palma, tri empresa. Ukupno 15 naslikanih stabala. Prvi dojam govori da po nainu likovne realizacije stabla ne slijede istonjake obrasce. S tim se slau i oba spomenuta profesora. Oblici stabala vrlo su realistini. Svako je vrsto usaeno u tlo. Nita ne lebdi u zraku nego se naprotiv subjektivno osjea ''teina'' predmeta. U prikazu nema perspektive, sva su stabla u istoj ravni, ali je zato vrlo uoljiva klasina ritmika izmjena punih i praznih dijelova u prostoru. Stabla su, s obzirom na vrstu, vie ili manje plastino uvjerljiva. Neka su posve simetrina, to im je i stvarna prirodna odlika. Neka imaju izrazito asimetrinu, bogato razvedenu, formu kronje. Ta razvedenost tei mjestimice ispuniti to vie prostora, ali ne dolazi do osjeaja horror vacui, estog u istonjakoj ornamentici. U komparaciji s nekim slikama talijanske rane renesanse pokazala se iznenaujua formalna i kompozicijska slinost s prikazima pejzaa. (Fra Angelico). S druge strane, u usporedbi s dostupnim slikama stabala na arenoj damiji u Travniku primjeuje se potpuna oblikotvorna nesrodnost. Slinosti se mogu nai na nekim perzijskim minijaturama ali mi je uvid u to slikarstvo vrlo skroman. Spomenuti dojam potpuno je u neskladu s ve citiranim zakljukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BiH koji za ova stabla kae da: odraavaju svedeni iskaz zidnog slikarstva prisutan u umjetnosti islama jo u 16. st.. U nastavku, dodue, stoji i stanovita ograda : Vjerojatno su oslikani dijelovi sofa bili mijenjani ili retuirani u razdobljima obnove damije (http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824). Da bi se, dakle, mogao donijeti bilo kakav pouzdaniji zakljuak o stilskom podrijetlu ovih slikarija, valjalo bi raspolagati mnogim podacima o povijesti damije, a oni su, barem zasad, nedostupni. Prije svega, kao i u sluaju natpisa nad portalom, trebalo bi znati je li u svom najizvornijem obliku damija uope imala vanjske dekoracije. I kakve su one mogle biti, ako se zna da su damiju gradili domai majstori na osnovu tradicijskih iskustava. Domai je slikar predloak mogao nai eventualno na stecima, to se po izgledu ovih slika nikako ne vidi. Sljedea misao koja se namee jest da je slike mogao naslikati i neki slikar iz Dubrovnika ili nekog drugog primorskog mjesta. Takav je majstor mogao biti cijenom prihvatljiv, a slikao je po ugledu na dosegnute likovne standarde svoje sredine koja je i u 16. st. bila jo pod dubokim utjecajem talijanskog Quattrocenta. Damija je najvjerojatnije pretrpjela mnoge restauracije. O veini njih ne znamo nita ili znamo vrlo malo. Neto se vie zna o obnovama u 20. st. Mehmed ari poetkom 20. stoljea obojio (je) kameni mihrab, sainio rjeenje bojenja kamenog mimbera, izveo oslikane lunete sa floralnim ukrasom iznad 10 prozora, obnovio slikane elemente u trijemu (http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824). Kae se da postoje i radne skice pohranjene u biblioteci u Tenju. Druga intervencija dogodila se polovicom 20.st.: Munib Hrle, slikar umjetnik, i brat mu Muharem, soboslikar, obojica roeni Stoani, obojili su 1968. godine unutranjost i predvorje ove damije. Oni su najprije kopirali sve dekoracije i levhe sa zidova i minbere i to kasnije majstorski prenijeli na prebojene zidove. ( H. Hasandedi, op. cit., str 91). Jedino to se iz svega ovoga moe pouzdano zakljuiti jest da restauratori u zadnjoj obnovi (2011.) nikako nisu mogli znati kako bi proelni zid tono trebao izgledati. Izreeno neka poslui kao ograda od moguih pogrenih uvida i zakljuaka koji e se odnositi na floralne motive s damijskog proelja, a koji su na mene ostavili snaan dojam, makar su, po miljenju akademskog slikara Halila Tikvee u svom manirizmu zapravo zapali u dekadenciju, to im je u velikoj mjeri naruilo likovnu vrijednost. Trebalo bi, prije svega, nekako odgovoriti na pitanje zato je izabran motiv stabla. Moje vrlo skromno poznavanje istonjake (islamske) duhovnosti, filozofije i teologije navodi me na zakljuak da umjetnik (ili naruitelj), sputan zabranom prikazivanja ivih bia (ljudi) u sakralnoj umjetnosti, uzima stabla kao simbolinu zamjenu. Ne stoga to bi zid htio ispuniti mnotvom, nego stoga to je drvee () dio ovjekova ivota poput zemlje, zraka, vode. Ono stoji izmeu neba i zemlje ba kao i ovjek. Njihov oblik i njihova simetrija odgovaraju ovjejem tijelu. Drvee reflektira () ritam ivota, postojanje i nestajanje, svemirsko trajanje s jedne i nau zemaljsku egzistencijalnu prolaznost s druge strane. () Stabla su prasimboli: ne moemo ih promatrati s dobrohotnom nezainteresiranou. (Margit Weinberg - Staber, Putovanje u izgubljeni raj, esej, 15 dana, 1-2/96, str. 52). Ontoloki razlog odabira motiva bi, dakle, mogao biti upozorenje ovjeku, vjerniku, muslimanu da sagleda svoje mjesto u sveopem Bojem poretku i da tako pripremljen, usredotoen, ue u molitveni prostor. Druga mogunost dolazi od ideje rajskog vrta uope: bogomolja je na stanovit nain simbolino predvorje raja, a put u raj vodi kroz redovitu molitvu u bogomolji i kroz bespogovorno pridravanje svih vjerskih zapovijedi. Damije, kao mjesta molitve i kontemplacije, za razliku od kranskih crkava u koje se najee ulazi izravno s trga ili iz ulice, imaju pretprostor za fiziku i duhovnu pripremu prije molitve. Ograeno i od ostatka svijeta odvojeno dvorite harem. Takav prostor, koji zapravo predstavlja vrt, pogodno je tlo za razliite metafizike nadogradnje. Najee simbolizira rajski vrt. U umjetnosti i duhovnosti europskog srednjovjekovlja ti simbolini i mistiki aspekti vrta obilno su koriteni. Kenneth Clark dri da je motiv vrta, posredstvom kriara, u europsku umjetnost doao upravo s islamskog Istoka. I u ovome se, dakle, moe traiti mogui poticaj izboru motiva. Za seminarsku temu od vee vanosti je pretpostavka da je stabla na damijskom proelju vrlo vjerojatno naslikao neki slikar uvezen iz bliskog primorskog okruja, Dubrovnika ili njegove okolice. Manje mogue, ali ne i posve iskljueno, moe biti da je, barem u nekoj od prvobitnih realizacija, ta stabla naslikao i neki talijanski, manje znaajan, (moda putujui) slikar. Ako su u 16. st. te slike ve bile na proelnom zidu, najmanja vjerojatnost je da ih je slikao neki lokalni umjetnik. U svemu i ovaj detalj dokaz je vie da se islamski kulturni element intenzivno stopio sa zateenim supstratom podruja (u uem i irem smislu). I to na isti nain na koji se to dogodilo u sluajevima gradnje damija, hanova, magaza, stambenih kua i drugih objekata.

Zakljuak Duga povijest stolakog kraja i Stoca obiljeena je smjetenosti na razmei Istoka i Zapada. U svakom pojedinom razdoblju to je ostavilo konkretne tragove. Od vremena turskog osvajanja podruje je postalo susretite razliitosti na najizravniji mogui nain. Kao i svugdje u svijetu, takve sredine postaju mjesta amalgamizacije. U procesu uzajamnog davanja i primanja stvaraju se novi oblici. Gledano s aspekta vladajuih kulturolokih obrazaca, ti novostvoreni oblici smatraju se stilski neistima i kao takvi uglavnom se tretiraju kao manje vrijedni. S druge strane, gledani ''istijim'' okom manje pristrana arbitra, oni upravo u svojoj ''bastardnosti'' nude izobilje zaudnosti. Stolaka arija i objekti u njoj nastali su tako to se nova (turska, islamska) drutvena, politika i vjerska funkcija ''nastanila'' u zateenu, dugotrajnim djelovanjem stvorenu, formu te joj pridodala stanovit broj novih kulturolokih elemenata. Ponajvie u arhitekturi. Trei vaan doprinos oblikovanju karaktera prostora jest utjecaj bliskih sredozemnih dalmatinskih gradova, batinika uglavnom romanikogotike,dijelom i renesansne, kulture graenja (a i drugih vidova stvaralatva). Svi ti elementi vidljivi su na vanim i manje vanim stolakim graevinama: Carevoj damiji, Podgradskoj damiji, musafirhani, hanovima, duanima, obiteljskim kuama Sliku grada potpuno osebujnom na presudan nain, ipak, ini utjecaj mediteranskog podneblja koje diktira nain gradnje bez obzira na vjeroispovijest, kao to diktira i nain ivota u kru, u kamenu koji stoji na poetku i na kraju svakog promiljanja o stolakim arhitektonskourbanistikim formama i koji im daje jedinstvenu ljepotu.

arijska damija

Portal arijske damije s natpisom o izgradnji i obnovi na turskom jeziku pisan nash-talik pismom

Prvih pet stabala u nizu s lijeva na desno (4 empresa i palma)

Lijeva sofa

Detalj kronje ipka

Usporedba: s lijeva na desno: empresi na proelju damije, Fra Angelico i opet Fra Angelico. Isti motiv, gotovo identina kompozicija, vrlo slina likovna realizacija.

Literatura

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1964. Sv. 3, Islamska umjetnost, Demal eli, Husrev Redi.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1959. Sv. 1, Bosna i Hercegovina, Mirko eper, uro Basler, efik Belagi, oko Mazali, Hakija Kulenovi, Alija Bejti.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. Sv. 2, Damija, Husrev Redi.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1966. Sv.4, Turska, Zdenko enoa, Husrev Redi.

Istorija umetnosti, Islamska umetnost, Beograd 1975. H. W. Janson.

Povijest umjetnosti od prethistorije do naih dana, Islam,Zagreb 1968. Germain Bazin.

Hercegovina, fotomonografija, Zagreb, 1981. Hercegovina od pojave prvih ljudi do turskog perioda, Zdravko Mari.

Hercegovina, fotomonografija, Zagreb, 1981. Hercegovina pod osmanskom vlasti, Ahmed S. Alii.

Povijesni prilozi, asopis, 29 (2005.), Kasnosrednjovjekovni Stolac, Mladen Ani.

Komisija/Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika BiH, arijska damija i arija u Stocu graditeljska cjelina, Slubeni glasnik BiH 2/05., http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824

Arhitektura Bosne i Hercegovine, Osmanski period (1463 1878), Urbano okruenje, Amir Pai.

Slovo Gorina '82, Stolaka arija, koncept za studiju, Demal eli.

Slovo Gorina '84, Tragajui za izvornou, Demal eli.

Slovo Gorina '74, Trajanje u drvetu i kamenu, Demal eli.

Slovo Gorina sijeanj 1966., Sultan Selimova (Careva) damija u Stocu, Hivzija Hasandedi.

15 dana, asopis, 1-2/96, Putovanje u izgubljeni raj, esej, Margit Weinberg _ Staber.

Priroda u umjetnosti, Zagreb 1961. Kenneth Clark.

8