Prof

1Mr. sc. Tadija Bubalovi

Kaznene sankcije prema kaznenim zakonima BiH (51 -68 )

Mr. sc. Tadija Bubalovi(

KAZNENE SANKCIJE PREMA

KAZNENIM ZAKONIMA BOSNE I HERCEGOVINE

1. Uvodne napomene

Prema dravno-pravnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, u BiH postoje etiri odvojena pravna sustava u etiri razliite razine dravne vlasti. U svakom od tih pravnih sustava djeluju posebna i meusobno neovisna sudbena tijela. Tako, na razini BiH postoji Ustavni sud BiH i Sud Bosne i Hercegovine. U Federaciji BiH postoji Ustavni sud Federacije BiH i Vrhovni sud Federacije BiH, u upanijama (kantonima) postoje upanijski (kantonalni) sudovi te opinski sudovi u opinama. U Republici Srpskoj postoji Ustavni sud RS, Vrhovni sud RS, okruni sudovi i osnovni sudovi. U Brko Distriktu BiH postoji jedan osnovni sud i jedan apelacijski sud. U navedena etiri pravna sustava kazneno je zakonodavstvo odvojeno i neovisno jedno o drugom. Zbog toga sva etiri spomenuta pravna sustava (BiH, F BiH, RS, Brko Distrikt BiH) i imaju svoje vlastite kaznene zakone. Kazneni zakon Bosne i Hercegovine stupio je na snagu 1. 3. 2003. godine. Kazneni zakoni FBiH, RS i Brko Distrikta BiH u postupku su usklaivanja s dravnim Kaznenim zakonom, to znai da e svi osnovni instituti opega materijalnog kaznenog prava normativno biti jednako ureeni, pa tako i sustav kaznenopravnih sankcija. Zbog toga e se prikaz tih sankcija dati samo prema Kaznenom zakonu BiH jer je sasvim izvjesno da e i svi ostali kazneni zakoni (KZ FBIH, KZ RS i KZ Brko Distrikt BiH) sadravati isti sustav kaznenih sankcija, s neznatnim razlikama (npr. sudska opomena i sl.), o kojima e takoer biti kratkih naznaka u ovom radu.

2. Pojam, opravdanje i svrha izricanja kaznenih sankcija

Prije normativnopravnog pregleda sustava kaznenih sankcija, odnosno kaznenopravnih mjera prema kaznenim zakonima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, dat e se segmentiran prikaz osnovnih pravnoteorijskih uenja o pojmu, opravdanosti i svrsi kazne, odnosno kanjavanja. Uz to odmah treba podsjetiti da su kaznene sankcije jedan od najznaajnijih instituta materijalnoga kaznenog prava u okviru kojega su pravnozakonski opisane pojedine kaznene sankcije i propisani uvjeti za njihovo izricanje. Prema kriminalno-politikom odreenju, kaznene sankcije su moan instrumentarij drave u suzbijanju svih oblika kriminaliteta u drutvu kojega ona koristi putem tijela sudbene vlasti.

Glavni cilj kaznenog postupka jest utvrivanje krivnje ili nedunosti optuenog graanina, a tek potom i eventualno izricanje kazne, na koji nain se ostvaruje dravna djelatnost javnoga kanjavanja. Odabir i izricanje kaznene sankcije krivom poinitelju kaznenoga djela predstavlja, dakle, zavrni in kaznenog postupka. Ovom inu prethode djelatnosti suda koje se odnose na pravilno i potpuno utvrenje injeninoga stanja i pravilnu primjenu procesnoga i materijalnog prava. Utvrivanje postojanja kaznenog djela i optuenikove krivnje te podvoenje poinjenog djela pod odgovarajuu kaznenu normu, nije jednostavan posao, ali ni odmjeravanje i izricanje kaznene sankcije nije nita manje odgovorna sudska obveza.

Pravna teorija, ali i filozofija prava, razvila je vie teorija o kazni i kanjavanju. Kazna predstavlja zlo namjerno naneseno poinitelju kaznenog djela putem ljudskoga djelovanja koji je na to ovlaten zakonskim poretkom ije je zakone poinitelj prekrio. Kazna je u svojoj biti bol i patnja nanesena poinitelju. Svaka kazna u sebi, dakle, sadri i retributivne elemente, iako to nije njezin osnovni smisao. Kazneno djelo jest razlog za kaznu ali ono nije i moralno opravdanje za kaznu, odnosno kanjavanje. Kazneno djelo samo je logina pretpostavka kazne.

Institucijom zakonske kazne bave se psihologija, sociologija, penologija, teorija kaznenog prava, ali i filozofija. Filozofija se pita to je moralno opravdanje nanoenja zla drugom kanjavanjem. Koji moralni razlozi opravdavaju kaznu? Smatra se da je pitanje opravdanja kazne - pitanje moralnog prava drave (drutva) da kanjava. Pritom se istodobno govori o moralnoj dunosti kanjavanja i o moralnoj primjerenosti kazne. Polazi se, naime, od toga da drava ima moralno pravo, pa i dunost, na izricanje pojedinih kazni (putem suca), kao i na ustanovu kazne (putem svojega zakonodavnog tijela).

Odgovor na pitanje o moralnom opravdanju kazne nalazi se u dvjema osnovnim teorijama o kazni: utilitaristikoj i retributivnoj. Prema utilitaristikoj teoriji, kazna je moralno opravdana svojim dobrim posljedicama. Zlo naneseno kaznom osobi moralno je opravdano jer kazna ima dobre posljedice koje nadjaavaju zlo kazne. Postoje tri varijante utilitaristikog shvaanja kazne: teorija zastraivanja, teorija preodgajanja i odgojna teorija. S obzirom na svoje ciljeve, proizlazi da je ova teorija okrenuta budunosti. Za razliku od nje, retributivna je teorija okrenuta prolosti. Ona moralnu osnovu kazne vidi upravo u poinjenom kaznenom djelu. Kazna je moralno opravdana jer je pravedna (primitur quia pecatum est). Kazna je pravedna jer je zasluena kaznenim djelom. Kazna, dakle, predstavlja odmazdu za poinjeno nedjelo.

Suvremena kazna jedan je od znaajnijih instrumenata ouvanja ljudske zajednice, ponajprije njezine egzistencije, probitka i njezina humanog, civilizacijskog karaktera, iz ega, zapravo, i proizlazi temelj i opravdanje kazne, odnosno kanjavanja.

Pojam kazne u suvremenom pravu ima svoju naglaenu socijalno-etiku pozadinu. Postulat pravednosti, odnosno pravednoga kanjavanja poinitelja kaznenog djela najznaajnija je odrednica suvremenoga kaznenog prava. Upravo zbog toga odmazda ne moe biti civilizacijski prihvatljiv cilj kanjavanja.

3. Sustav kaznenih sankcija

Prema Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine (KZ BIH), kao i prema kaznenim zakonima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, kaznenopravne sankcije (mjere), u irem smislu, jesu:

kazne

uvjetna osuda

sudska opomena

sigurnosne mjere

odgojne preporuke

odgojne mjere

kazne za pravne osobe

O svim ovim kaznenopravnim sankcijama dat e se kratak normativnopravni prikaz, zapravo gotovo iskljuivo zakonsko ureenje ovoga instituta, bez kritikog osvrta na pojedine sankcije, to bi takoer bilo korisno.

1) Kazne

Odredbom l. 40 KZ BIH propisano je da se kazneno odgovornim poiniteljima kaznenih djela mogu izrei ove kazne:

(a) kazna zatvora (zatvor, dugotrajni zatvor, maloljetniki zatvor),

(b) novana kazna

1.1. Kazna zatvora

Prema odredbi l. 42. st. 1. KZ BiH, kazna zatvora ne moe biti kraa od 30 (trideset) dana niti dulja od 20 (dvadeset) godina. Kazna zatvora moe se izrei samo kao glavna kazna. Ako je za jedno kazneno djelo propisano vie kazni, samo se jedna moe izrei kao glavna kazna.

Odredba l. 43. KZ BiH predvia da kada sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najvie 6 (est) mjeseci, moe istodobno odrediti da se izreena kazna, uz pristanak optuenika, zamijeni radom za ope dobro na slobodi. Rad za ope dobro na slobodi odreuje se u trajanju razmjernom izreenoj kazni zatvora, od najmanje deset do najvie estdeset radnih dana. Rok za izvrenje rada za ope dobro na slobodi ne moe biti krai od jednog mjeseca niti dulji od jedne godine. U sluaju kada osuenik istekom odreenog roka nije izvrio ili je samo djelomino izvrio rad za ope dobro na slobodi, sud e donijeti odluku o izvrenju kazne zatvora u trajanju razmjernom vremenu preostalog rada za ope dobro na slobodi. Zamjena kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi moe se primijeniti i u sluajevima kada se novana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama lanka 47.

lanak 44. KZ BIH propisuje da osuenik koji je izdrao polovinu, a iznimno i osuenik koji je izdrao jednu treinu kazne zatvora, moe biti osloboen izdravanja kazne zatvora pod uvjetom da ne poini novo kazneno djelo prije isteka trajanja kazne (uvjetni otpust). Osuenik koji je izdrao jednu treinu kazne zatvora, moe biti uvjetno otputen ukoliko postoje uvjeti iz stavka 1. ovoga lanka i ukoliko posebne okolnosti jasno ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja. Osuenik na kaznu dugotrajnog zatvora moe biti uvjetno otputen nakon izdrane tri petine te kazne. Prema odredbi l. 45., sud e opozvati uvjetni otpust ako osuenik za vrijeme uvjetnog otpusta poini jedno ili vie kaznenih djela za koja mu je izreena kazna zatvora od jedne godine ili tea kazna.

1.2. Kazna dugotrajnog zatvora

Za najtee oblike tekih kaznenih djela poinjenih s namjerom moe se propisati kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) do 45 (etrdeset i pet) godina (dugotrajni zatvor, l. 42. st. 2. KZ BiH). Kazna dugotrajnog zatvora moe se izrei samo kao glavna kazna, ali se nikada ne moe propisati kao jedina glavna kazna za pojedino kazneno djelo. Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei poinitelju koji u vrijeme poinjenja kaznenog djela nije navrio 21 (dvadeset i jednu) godinu ivota. Ova se kazna zatvora izrie na pune godine. Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdranih tri petine te kazne.

1.3. Kazna maloljetnikog zatvora

Prema odredbama iz glave X Zakona o kaznenom postupku BiH (ZKP/BIH, - Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika), starijem maloljetniku moe se izrei kazna maloljetnikog zatvora. Kazna maloljetnikog zatvora ne moe biti kraa od 1 (jedne) ni dulja od 10 (deset) godina, a izrie se na pune godine ili na pola godine (l. 96.).

Ova je kazna (maloljetnikog zatvora) po svojoj svrsi, naravi, trajanju i nainu izvrenja posebna kazna oduzimanja slobode. Pri odmjeravanju kazne maloljetnikog zatvora starijem maloljetniku, sud e uzeti u obzir sve okolnosti koje utjeu da kazna bude manja ili vea (lanak 48.), imajui posebno u vidu stupanj duevnog razvitka maloljetnika i vrijeme potrebno za njegov preodgoj i struno osposobljavanje.

Za kaznena djela u stjecaju sud izrie maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetnikog zatvora kada postoje zakonski uvjeti za izricanje te kazne. Na isti nain sud e postupiti i kada poslije izreene odgojne mjere, ili kazne maloljetnikog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja poinio kazneno djelo.

1.4. Novana kazna

Novana kazna se izrie u dnevnim iznosima, a ako to nije mogue moe se izrei u odreenom iznosu (l. 46.), to predstavlja znaajnu novinu u odmjeravanju, odnosno izricanju ove kazne. Ako se novana kazna izrie u dnevnim iznosima, moe iznositi najmanje 5 (pet) a najvie 360 (tri stotine estdeset) dnevnih iznosa, a za kaznena djela poinjena iz koristoljublja najvie 1500 (tisuu pet stotina) dnevnih iznosa, osim u sluajevima propisanih zakonom. Ako se novana kazna izrie u odreenom iznosu, najnii iznos ne moe biti manji od 150 KM, a najvii iznos ne moe biti vei od 50.000 KM, a za kaznena djela poinjena iz koristoljublja iznos ne moe biti vei od 1.000.000 KM, osim u sluajevima propisanih zakonom. Prilikom izricanja novane kazne za kaznena djela poinjena iz koristoljublja, sud moe izrei novanu kaznu u veem iznosu od najvieg iznosa propisanog u stavku 2. i 3. navedenog lanka, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je poinitelj pribavio poinjenjem kaznenog djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se sluaju poinitelju moe izrei novana kazna u iznosu koji ne moe biti vei od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio poinjenjem kaznenog djela zbog kojeg mu se izrie novana kazna.

Broj dnevnih iznosa novane kazne odreuje sud primjenjujui opa pravila za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud odreuje tako to uzima u obzir visinu dnevnog dohotka poinitelja prema iznosu njegove tromjesene netto plae i njegove druge dohotke, te obiteljske obveze. Prilikom odreivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od 6 (est) mjeseci. Najnii dnevni iznos novane kazne iznosi 1/60 (jednu estdesetinu) a najvii 1/3 (jednu treinu) posljednje slubeno objavljene prosjene mjesene netto plae zaposlenih u Bosni i Hercegovini, koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Ako do zavretka glavne rasprave u kaznenom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreivanje visine dnevnog iznosa novane kazne, novana kazna se izrie u odreenom iznosu, pri emu se primjenjuju opa pravila za odmjeravanje kazne.

Novana kazna moe se izrei i kao glavna i kao sporedna kazna. Za kaznena djela poinjena iz koristoljublja novana kazna kao sporedna moe se izrei i kada nije propisana zakonom, ili kada je zakonom propisano da e se poinitelj kazniti kaznom zatvora ili novanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Novana kazna se ne naplauje prisilno. Ako se novana kazna ne moe u cijelosti ili djelomino naplatiti u roku koji je utvren presudom, sud e donijeti odluku da se novana kazna zamijeni kaznom zatvora. Novana kazna e se zamijeniti kaznom zatvora tako to e se za svaki zapoeti dnevni iznos novane kazne ili ako je novana kazna bila izreena u odreenom iznosu za svakih zapoetih 50 KM novane kazne, odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom sluaju ne moe biti dulji od 1 (jedne) godine. Ako osuenik isplati samo dio novane kazne, ostatak e se razmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuenik isplati ostatak novane kazne, izvrenje zatvora e se obustaviti.

Kazneni zakon BiH sadri i opa pravila za odmjeravanje kazne (l. 48.), ublaavanje kazne (l. 49. i 50.), osloboenje od kazne (l. 51.), odmjeravanje kazne osuenoj osobi (l. 55.), kao i odredbe koje se odnose na izricanje kazne za kaznena djela poinjena u stjecaju te za produljeno kazneno djelo (l. 53., 54.).

Kad je rije o primjeni kazni, kao glavnih i najvanijih kaznenih sankcija, treba istaknuti da l. 39. KZ BiH odreuje da se svrha kanjavanja sastoji u tome: da se izrazi drutvena osuda poinjenog kaznenog djela; da se utjee na poinitelja da ubudue ne ini kaznena djela; da se utjee na ostale da ne poine kaznena djela; i da se utjee na svijest graana o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kanjavanja poinitelja.

2) Uvjetna osuda

lankom 59. KZ BiH propisano je da uvjetnom osudom sud poinitelju kaznenog djela utvruje kaznu i istodobno odreuje da se ona nee izvriti ako osuenik za vrijeme koje odredi sud, a koje ne moe biti krae od 1 (jedne) niti dulje od 5 (pet) godina (vrijeme provjeravanja), ne poini novo kazneno djelo. Uvjetna osuda se moe izrei kada je poinitelju utvrena kazna zatvora do 2 (dvije) godine ili novana kazna. Za kaznena djela za koja se moe izrei kazna zatvora od 10 (deset) godina ili tea kazna, uvjetna osuda se moe izrei samo ako je kazna utvrena ublaavanjem zakonom propisane kazne. Uvjetna osuda se ne moe izrei za kaznena djela za koja se ni ublaavanjem kazne ne moe izrei kazna zatvora manja od 1 (jedne) godine. Ako je poinitelju utvrena i kazna zatvora i novana kazna, uvjetna osuda se moe izrei za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.

Prema odredbi l. 61., sud e opozvati uvjetnu osudu ako osuenik tijekom vremena provjeravanja poini jedno ili vie kaznenih djela za koja je izreena kazna zatvora od 2 (dvije) godine ili tea kazna. Ako osuenik u vrijeme provjeravanja poini jedno ili vie kaznenih djela za koja je izreena kazna zatvora u trajanju kraem od 2 (dvije) godine ili novana kazna, sud e, nakon to ocijeni sve okolnosti koje se odnose na poinjena kaznena djela i poinitelja, a posebno srodnost kaznenih djela, njihovo znaenje i pobude iz kojih su poinjena, odluiti hoe li opozvati uvjetnu osudu. Ako opozove uvjetnu osudu, sud e primjenom odredaba lanka 53. (stjecaj kaznenih djela) izrei jedinstvenu kaznu i za ranije poinjeno i za novo kazneno djelo, uzimajui kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrenu.

Svrha uvjetne osude je da se poinitelju kaznenog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda), na koji nain se omoguava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvrenja, kada izvrenje kazne nije potrebno radi kaznenopravne zatite.

3) Sudska opomena

Kazneni zakon BiH ne poznaje sudsku opomenu kao posebnu kaznenu sankciju. Ona je propisana u entitetskim kaznenim zakonima. Tako, prema odredbi l. 59. Kaznenog zakona Federacije BIH (KZ FBiH), sudska opomena moe se izrei za kaznena djela za koja je propisan zatvor do 1 (jedne) godine ili novana kazna, a poinjena su pod takvim olakavajuim okolnostima koje ih ine osobito lakim. Za odreena kaznena djela i pod uvjetima predvienim zakonom, sudska opomena moe se izrei i kad je propisan zatvor do 3 (tri) godine. Pri odluivanju hoe li izrei sudsku opomenu sud e, vodei rauna o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir osobu poinitelja, njegov raniji ivot, njegovo ponaanje poslije poinjenoga kaznenog djela, stupanj kaznene odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo poinjeno.

Svrha sudske opomene je da se prema kazneno odgovornom poinitelju ne primijeni kazna za djelo manjeg znaenja, kad to nije nuno radi kaznenopravne zatite i kad se moe oekivati da e i samo upozorenje kaznom dovoljno utjecati na poinitelja da vie ne ini kaznena djela.

4) Sigurnosne mjere

Kazneni zakon BiH (l. 69.) propisuje sljedee sigurnosne mjere:

(1) obvezno psihijatrijsko lijeenje;

(2) obvezno lijeenje od ovisnosti;

(3) zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti;

(4) oduzimanje predmeta.

Prema odredbi l. 71. KZ BiH, sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog lijeenja izrie se poinitelju kaznenog djela koji je kazneno djelo poinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubudue djelovati na poinitelja da poini novo kazneno djelo. Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog lijeenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izreena, ali najdulje do isteka izdravanja kazne zatvora ili izvrenja rada za ope dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu.

Sigurnosna mjera obveznog lijeenja od ovisnosti moe se izrei poinitelju koji je kazneno djelo poinio pod odluujuim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da e zbog te ovisnosti i ubudue poiniti kaznena djela (l. 72.).

Sigurnosna mjera zabrane obavljanja odreenog zvanja, djelatnosti ili dunosti moe se izrei poinitelju koji je poinio kazneno djelo u svezi imovine koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujui svom pozivu, djelatnosti ili dunosti, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati da poini novo kazneno djelo zlouporabom svojeg zvanja, djelatnosti ili dunosti u svezi imovine koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Ova se sigurnosna mjera moe izrei u trajanju koje ne moe biti krae od 1 (jedne) niti dulje od 10 (deset) godina, raunajui od dana pravomonosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdravanju kazne zatvora ne uraunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere (l. 73).

Odredba lanka 74. propisuje sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, kojom se oduzimaju oni predmeti koji su uporabljeni ili su bili namijenjeni za poinjenje kaznenog djela ili koji su nastali poinjenjem kaznenog djela, kada postoji opasnost da e biti ponovo uporabljeni za poinjenje kaznenog djela ili kada se radi zatite ope sigurnosti ili iz razloga morala oduzimanje ini prijeko potrebnim, ako su vlasnitvo poinitelja.

5) Odgojne preporuke

Odredbom l. 78. KZ BiH propisano je da u odgojne preporuke, kao posebnu vrstu kaznenopravnih mjera, spadaju:

- osobno izvinjenje oteeniku;

- naknada tete oteeniku;

- redovito pohaanje kole;

- rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;

- prihvaanje odgovarajueg zaposlenja;

- smjetaj u drugu obitelj, dom ili ustanovu;

- lijeenje u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi;

- posjeivanje odgojnih, obrazovnih, psiholokih i drugih savjetovalita.

Svrha odgojnih preporuka je da se ne pokree kazneni postupak prema maloljetnom poinitelju kaznenog djela ako se primjenom tih preporuka moe utjecati na maloljetnika da ubudue ne ini kaznena djela.

Odgojne preporuke iz stavka 1. toke a. do c. i h. navedenog lanka primjenjuje ovlateni tuitelj, a odgojne preporuke iz toke d. do g. primjenjuje sud za maloljetnike. Pri izboru odgojnih preporuka ovlateni tuitelj ili sud za maloljetnike uzet e u obzir sveukupne interese maloljetnika i oteenika. Pritom e posebno voditi rauna da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje maloljetnikovo redovito kolovanje ili njegov rad. Odgojne preporuke mogu trajati najdulje 1 (jednu) godinu.

6) Odgojne mjere

Prema odredbi l. 82. KZ BiH, odgojne mjere jesu:

- stegovne mjere;

- mjere pojaanog nadzora;

- zavodske mjere.

Maloljetnom poinitelju kaznenog djela mogu se izrei:

(a) stegovna mjera upuivanja u stegovni centar za maloljetnike;

(b) mjere pojaanog nadzora: od strane roditelja, posvojitelja ili skrbnika; u drugoj obitelji; ili od strane nadlenog tijela socijalne skrbi;

(c) zavodske mjere: upuivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom ili u drugu ustanovu za osposobljavanje.

Svrha odgojnih mjera je da se pruanjem zatite i pomoi maloljetnim poiniteljima kaznenih djela, nadzorom nad njima, njihovim strunim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvitak.

Pri izboru odgojne mjere sud e uzeti u obzir godine ivota maloljetnika, stupanj njegovog duevnog razvitka, njegove psihike osobine, njegove sklonosti, pobude iz kojih je djelo poinjeno, dotadanji odgoj, sredinu i prilike u kojima je ivio, teinu kaznenog djela te je li mu ranije bila izreena odgojna mjera ili kazna i sve druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja na izricanje odgojne mjere. U odredbama l. 85. do 94. KZ BiH propisani su uvjeti izricanja pojedinih odgojnih mjera.

7) Kazne za pravne osobe

Prema odredbi l. 131. KZ BiH, pravnim se osobama za kaznena djela mogu izrei ove kazne:

- novana kazna;

- kazna oduzimanja imovine;

- kazna prestanka pravne osobe.

Novana kazna koja se izrie pravnoj osobi ne moe biti manja od 5.000 KM niti vea od 5.000.000 KM. Ako je kaznenim djelom pravne osobe drugome prouzroena imovinska teta ili je pribavljena protupravna imovinska korist, najvea mjera izreene novane kazne moe iznositi dvostruki iznos te tete odnosno koristi.

Za kaznena djela s propisanom novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, pravna e se osoba kazniti novanom kaznom do 850.000 KM ili do deseterostrukog iznosa tete prouzroene ili imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora preko tri godine, pravna e se osoba kazniti novanom kaznom najmanje 2.500.000 KM ili do dvadeseterostrukog iznosa tete prouzroene ili imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora od pet godina ili teom kaznom, pravnoj se osobi umjesto novane kazne moe izrei kazna oduzimanja imovine. Za kaznena djela iz stavka 1. ovoga lanka, pravnoj se osobi umjesto novane kazne moe izrei kazna prestanka pravne osobe, pod uvjetima iz lanka 134. KZ BiH.

Kazna oduzimanja imovine moe se izrei za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora od pet godina ili teom kaznom. Pravnoj se osobi moe oduzeti najmanje polovina imovine ili vei dio imovine ili cjelokupna imovina. U sluaju steajnog postupka kao posljedice izreene kazne oduzimanja imovine, vjerovnici se mogu namiriti iz oduzete steajne mase.

Kazna prestanka pravne osobe moe se izrei ako je djelatnost pravne osobe u cijelosti ili preteno koritena za poinjenje kaznenih djela. Uz kaznu prestanka pravne osobe moe se izrei i kazna oduzimanja imovine. Uz izreenu kaznu prestanka pravne osobe sud e predloiti otvaranje postupka likvidacije. Iz imovine pravne osobe kojoj je izreena kazna prestanka pravne osobe mogu se isplatiti vjerovnici.

Sud moe pravnoj osobi za kazneno djelo izrei uvjetnu osudu umjesto novane kazne. Uvjetnom osudom sud moe pravnoj osobi utvrditi novanu kaznu do 1.500.000 KM i ujedno odluiti da se ona nee izvriti, ako pravna osoba, u roku koji odredi sud a koji ne moe biti krai od jedne ni dulji od pet godina, ne bude odgovorna za novo kazneno djelo.

Pravnoj se osobi mogu za kazneno djelo izrei, pored sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz lanka 74. Zakona, i sigurnosne mjere: objava presude te zabrana obavljanja odreene gospodarske djelatnosti.

4. Pobijanje sudske odluke o kaznenim sankcijama

Nakon ovoga kratkog, isto normativnopravnog prikaza sustava kaznenih sankcija, iznijet e se osnovna pravila pobijanja sudskih odluka kojima je izreena neka od tih sankcija.

Prije svega treba istaknuti da na strani optuenika uvijek postoji opravdan pravni interes za albu ako je osuen na kaznu, neovisno o tome sastoji li se ona u oduzimanju slobode, novanoj kazni ili drugoj vrsti kaznene sankcije, i ako njome ide za tim da potpuno ili djelomino ukine odluku o kaznenim sankcijama. Naime, opeprihvaeno je stajalite da su presude kojima se izriu kazne i druge kaznene sankcije za optuenika uvijek optereujue. Iz navedenoga proizlazi da bi optuenikov pravni lijek uvijek bio doputen ako on njime tei postii potpuno ili djelomino ukinue kaznenih sankcija koje njegov pravni poloaj objektivno optereuju. Doputenost pobijanja takvih odluka postojala bi i u sluaju ako je, prema uvjerenju optuenika, u postupku poinjena procesna pogreka zbog koje se odluka o kaznenoj sankciji u odnosu na njega ne bi mogla smatrati legitimnom.

lankom 296.d Zakona o kaznenom postupku BiH propisano je da se albom, uz ostalo, mogu pobijati presude i zbog odluke o kaznenim sankcijama. Budui da su kazne glavne i najvanije kaznene sankcije, u nastavku rada bit e ukratko rijei samo o pobijanju sudskih odluka kojima je izreena kazna.

Odluke o kazni mogue je pobijati zbog povrede kaznenog zakona i nepravilno odmjerene kazne. Zakonom je odreeno da se odluke o kazni i uvjetnoj osudi mogu pobijati kad sud tom odlukom nije prekoraio zakonske ovlasti, ali je nepravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utjeu da kazna bude manja ili vea, odnosno pogreno je primijenio, odnosno nije primijenio odredbe o ublaavanju kazne, o oslobaanju od kazne, o uvjetnoj osudi iako su za to postojali zakonski razlozi.

Osnova za izricanje i odmjeravanje kazne je prethodno pravilno i potpuno utvrenje injeninoga stanja i pravilna primjena materijalnoga zakona. Tek potom slijedi vrednovanje utvrenih osnova (injenica i svih okolnosti) relevantnih za izbor i odmjeravanje kazne, odnosno sankcije. Ovo vrednovanje osnova za primjenu kazne znai da sud moe, ali ne mora izrei kaznu koja je inae propisana za odreeno kazneno djelo. S tim u svezi, prije izricanja kaznene sankcije, sud utvruje postoje li olakotne ili otegotne okolnosti, prekoraenje nune obrane, pravna ili stvarna zabluda, je li stvar vraena vlasniku, doprinos oteenika i sl. Potom provjerava mogu li se ove okolnosti podvesti pod odgovarajuu zakonsku normu i na temelju nje izvriti (drukije) odmjeravanje kazne, uz prethodno vrednovanje tih okolnosti u smislu kakvu sankciju, odnosno kaznu izrei i u kojoj mjeri. Iz navedenog proizlazi da sud mora obaviti tri razliite radnje pri izricanju i odmjeravanju kazne: (a) utvrditi (injenine) osnove za odluku o kazni, (b) podvesti utvrene injenice pod zakonsku normu (primjena zakona) i (c) ocijeniti (vrednovati) hoe li i kakvu kaznu primijeniti.

(a) Odluka o kaznenim sankcijama mora se temeljiti samo na odlunim injenicama koje se u postupku moraju utvrditi. Ove odlune injenice od kojih ovisi primjena kazne imaju tri svoja bitna obiljeja: i ove se injenice utvruju na isti nain kao i sve druge odlune injenice (postojanje kaznenog djela, krivnje i sl.); pogreno ili nepotpuno utvrenje ovih injenica pobija se albom zbog pogreeno ili nepotpuno utvrenoga injeninog stanja; pogreno ili nepotpuno utvrenje ovih injenica rezultira ukidanjem takve odluke od strane viega suda i vraanje predmeta na ponovno suenje.

U svezi s navedenom pravnom konzekvencijom valja podsjetiti da vii sud nije ovlaten svoju odluku o kazni, bilo da potvruje ili preinauje prvostupanjsku odluku, temeljiti i obrazlagati okolnostima koje nisu navedene u pobijanoj presudi. Na taj bi nain sud na sjednici vijea utvrivao odlune injenice, to po zakonu nije doputeno. Raspravljajui povodom albe dravnog odvjetnika zbog odluke o kazni protiv presude prvostupanjskog suda kojom je optuenik proglaen krivim zbog krivinog djela iz l. 168. st. 5., u vezi s l. 163. st. 1. i 3. KZH, drugostupanjski je sud, uvaavajui tu albu, kao otegotnu ocijenio injenicu da je optuenik krivino djelo poinio u vrijeme trajanja zatitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom izreene u prekrajnom postupku, iako prvostupanjski sud tu injenicu nije utvrdio. Budui da je u pitanju odluna injenica, drugostupanjski je sud nije mogao utvrivati bez rasprave. Postupajui na opisani nain, drugostupanjski je sud povrijedio odredbe krivinog postupka u albenom postupku, a ta je povreda utjecala na donoenje pravilne presude. Stoga je povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomone presude valjalo drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.

Ako se ukae potreba za potpunijim i pravilnijim utvrenjem tih odlunih injenica, vii e sud po albi ukinuti takvu odluku i predmet vratiti na ponovno raspravljanje. Eliminiranje odreenih injenica ili utvrivanje postojanja odreenih injenica, iako ih nema u pobijanoj presudi, znailo bi da sam albeni sud pronalazi i ocjenjuje odreene injenice i okolnosti. Sve ovo vii sud ne moe sam initi, ve je duan takvu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje budui da samo taj sud moe vriti neposredno odluivanje o injeninom stanju. U protivnom, vii bi sud poinio dvije pogreke: (a) sam bi neovlateno utvrivao, odnosno preinaavao injenino stanje; (b) inio bi to mimo naina i pravila (mimo glavne rasprave i izvoenja dokaza) na osnovi kojih se inae utvruje injenino stanje.

U svezi pogreno ili nepotpuno utvrenoga injeninoga stanja, odnosno injenica i okolnosti na kojima se zasniva odluka o kazni, postavlja se pitanje treba li ukinuti takvu presudu u cijelosti ili samo odluku o kazni. Ako bi se ukidala presuda u cijelosti, u ponovljenom bi postupku dolazilo do ponovnoga preispitivanja, odnosno utvrivanja postojanja kaznenog djela i krivnje, a tek potom same odluke o kazni, zbog koje je odluka i ukinuta. U praksi se gotovo iskljuivo pribjegava ovakvom postupanju. Meutim, u cijelosti obnovljena rasprava moe dovesti do drukije odluke o krivnji optuenika koja se moe promatrati potpuno samostalno i odvojeno od odluke o kazni, to bi prouzroilo nove nedoumice. Upravo zbog toga uzima se da zakonom nije iskljuena mogunost ukidanja presude samo u odluci o kazni, a da se ne dira u samu odluku o krivnji koja je kao nesporna utvrena. Viestruke su prednosti ovakva rjeenja i zato je ono potpuno prihvatljivo. Odluka o krivnji ponovno se ne preispituje, za to i nema potrebe jer ona i nije upitna. Sam ponovni postupak se pojednostavljuje, skrauje i ini uinkovitijim i racionalnijim. Umjesto ponovnog utvrivanja svih odlunih injenica, to najee dovodi do novih zapleta, sada bi se samo preispitala odluka o kazni koja jedino i jest sporna.

S obzirom na izriitu zakonsku mogunost da se presuda i samo djelomino moe ukinuti, te kako je odluku o kazni mogue odvojiti od odluke o krivnji bez tete za pravilno suenje, trebalo bi i u praksi prihvatiti ovu zakonsku mogunost i ukidati samo onaj dio presude koji se odnosi na odluku o kazni, a ne i cijelu presudu. (b) Druga vana radnja u postupku odmjeravanja kazne jest pravna ocjena utvrenih odlunih injenica: predstavljaju li one olakotne ili otegotne okolnosti, jesu li one moda osobito olakotne okolnosti, radi li se u konkretnom sluaju o zabludi o protupravnosti djela, o smanjenoj ubrojivosti, postoje li osnove za izricanje uvjetne osude ili sudske opomene i sl. Sud e, dakle, u svakom pojedinom sluaju utvrditi (pravno ocijeniti) jesu li ispunjene injenine i pravne pretpostavke za primjenu odredaba zakona koje normiraju navedene situacije. Ako utvrdi da takve pretpostavke postoje, on ipak nije duan odmah i primijeniti te odredbe, kao u sluaju odluke o krivnji. Tek provoenjem jo jedne aktivnosti, vrednovanjem osnova za izricanje odluke o kazni, donijet e odluku o primjeni tog propisa.

(c) Vrednovanje osnove za odluku o kazni trea je radnja koju sud mora poduzeti prije donoenja konane odluke o kazni. Ovo se vrednovanje sastoji u procjeni vrijednosti i znaenja injenine osnove na kojoj se zasniva odluka o kazni. Ocjenjuje se moe li se opredijeljenom odlukom o kazni, s obzirom na prirodu i teinu, odnosno pogibeljnost poinjenoga kaznenog djela, teinu prouzrokovane posljedice i stupanj krivnje poinitelja, postii svrha kanjavanja.

Svaka od ove tri djelatnosti suda pri donoenju odluke o kazni, ako se nepravilno poduzme, dovodi do razliitih pravnih situacija. Pogreno ili nepotpuno utvrenje injenine osnove za odluku o kazni predstavlja albenu osnovu pogreno ili nepotpuno utvrenoga injeninog stanja. Pogreno supsumiranje utvrenih injenica pod zakonsku normu ini povredu kaznenog zakona. Pogreno vrednovanje injenica takoer predstavlja povredu kaznenog zakona. S tim u svezi albeni sud donosi i razliite odluke. Ako utvrdi da je injenina osnova pogreno ili nepotpuno utvrena, drugostupanjski e sud, u pravilu, ukinuti provstupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suenje. Ako utvrdi da je odlukom o kazni povrijeen kazneni zakon u bilo kojem pravcu, preinait e takvu odluku i uz pravilnu primjenu zakona sam odluiti o kazni.

( Mr. sc. Tadija Bubalovi, sudac Vrhovnog suda Federacije BiH, Sarajevo

Ustav Bosne i Hercegovine sadran je u Aneksu IV. Opega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisan u Daytonu (Ohio, SAD) 21.11.1995.

U Bosni i Hercegovini postoje etiri razine vlasti: razina Bosne i Hercegovine (BiH), Federacije BiH (F BiH), Republike Srpske (RS) i Brko Distrikta BiH (BD BiH).

Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH, br. 29/2000.

D. Krapac, Kazneno procesno pravo, prva knjiga: institucije, Informator, Zagreb, 2000., str. 3 (u nastavku rada: D. Krapac, Kazneno procesno pravo ... (2000).

D. Krapac, Kazneno procesno pravo ... (2000), str. 3. i sl.

Sasvim je jasno da ne bi bilo dopustivo odluku o kazni donositi prema opem utisku steenom na glavnom pretresu (ex aequo et bono). O tome: M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima, Informator, Zagreb, 1987., str. 138 (u nastavku rada: M. Grubia, Krivini postupak Postupak o pravnim lijekovima ... ).

Misli se na zakonsku kaznu izreenu od strane kaznenog suda.

Tako: I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro, Filozofija istraivanja, Zagreb, 1993., str. 13 (u nastavku rada: I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro ... ).

I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro ... , str. 20.

Tako: I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro ... , str. 22.

Prema: I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro ... , str. 22-23.

O tome: I. Primorac, Kazna, pravda i ope dobro ... , str. 24.

Tako: L. Cvitanovi, Svrha kanjavanja ... , str. 353.

Kazneni zakon Bosne i Hercegovine proglasio je Visoki predstavnik za BiH, koji je stupio na snagu 1. 3. 2003. godine; "Slubeni glasnik BiH", br. 3/2003.

Vidjeti l. 59. Kaznenog zakona Federacije BiH

Vidjeti l. 61. Kaznenog zakona Federacije BiH.

Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za ope dobro na slobodi temelji se na ocjeni da izvrenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ali istodobno uvjetna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje ope svrhe kaznenopravnih sankcija.

Rasporeivanje na rad za ope dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, vodei rauna o sposobnostima i znanjima osuenika.

Osuenik koji je izdrao polovinu kazne zatvora moe biti osloboen izdravanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdravanja kazne njegovo ponaanje popravi do te mjere da se moe opravdano oekivati da e se nakon otpusta s izdravanja kazne zatvora ponaati primjereno, a naroito da nee poiniti kaznena djela.

U presudi se odreuje rok plaanja novane kazne, koji ne moe biti krai od petnaest dana niti dulji od est mjeseci, ali u opravdanim sluajevima sud moe dopustiti da osuenik isplati novanu kaznu i u obrocima, s tim da rok isplate ne moe biti dulji od dvije godine. Novane kazne izreene i naplaene po ovom Zakonu su prihod prorauna Bosne i Hercegovine.

Prema odredbi l. 54. KZ BIH, produljeno kazneno djelo je poinjeno kad je poinitelj s namjerom poinio vie istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na nain poinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju ine jedinstvenu cjelinu. Kada se radi o produljenom kaznenom djelu istih zakonskih obiljeja, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo. Ako se radi o istovrsnim kaznenim djelima, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najtee od tih djela.

Uvjetna osuda moe se opozvati tijekom vremena provjeravanja.

Pri odmjeravanju kazne pravnoj osobi uzima se u obzir, pored opih pravila za odmjeravanje kazne iz lanka 48. (Opa pravila za odmjeravanje kazne), i gospodarska snaga pravne osobe.

Pravne osobe mogu biti kazneno odgovorne za kaznena djela iz ovoga Zakona i za druga kaznena djela propisana zakonom Bosne i Hercegovine.

Tako: G. Kaiser, Die Beschwer als Voraussetzung strafprozessualer Rechtsmittel, C. F. Muller Juristischer Verlag, Heidelberg, 1992., str. 153 (u nastavku rada: G. Kaiser, Die Beschwer als Voraussetzung ... ).

Prema: G. Kaiser, Die Beschwer als Voraussetzung ..., str. 155.

O tome: M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima ... , str. 140.

Npr. kod prometne nezgode velik doprinos oteenika moe dovesti do izricanja blae kazne.

Usp. M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima ... , str. 141.

Vrhovni sud RH, III Kr-98/91 od 18. travnja 1991.

O tome: M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima ... , str. 146. Vidjeti i: M. Grubia, Odluka o kazni, Jugoslavenska revija za krivino pravo i kriminologiju, Beograd, 1/68.

M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima ... , str. 146.

Usp. M. Grubia, Krivini postupak - Postupak o pravnim lijekovima ... , str. 146-147.

Pitanje izbora i odmjeravanja kaznene sankcije prema opeprihvaenom stajalitu pravne teorije predstavlja iskljuivo rjeavanje pravne dvojbe, neovisno o tome radi li se o primjeni izriite zakonske norme (norme koja se odnosi na vrstu i mjeru sankcije) ili o vrednovanju po diskrecijskoj ocjeni suda. Tako: P. Kobe, Razgraniavanje injeninih i pravnih pitanja i njegovo znaenje za ureenje redovnih pravnih lijekova u krivinom procesnom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1984., br. 1-2, str. 48.

Pri izboru i izricanju kaznene sankcije odnosno kazne, zakon u pravilu propisuje da sud moe kaznu ublaiti.

PAGE 51