Broj 28, šk.g. 2015./2016. LIST UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKAos-zupa-dubrovacka.skole.hr/upload/os-zupa-dubrovacka/images/static3/... · strah da nam se ne izgubi u mraku. Kekso

ŽupčicaLIST UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKABroj 28, šk.g. 2015./2016.

Tema broja

krzneni prijatelji • test prijateljstva • mirotvorac • godišnjak

Čarolija prijateljstva

TEMA BROJA:

ČAROLIJA PRIJATELJSTVA 4str.

GODIŠNJAK 30str.

ŽupčicaList učenika OŠ Župa dubrovačkaBroj 28, svibanj 2015.Školska godina 2015. / 2016.Dr. A. Starčevića 84, 20207 MliniE-mail:[email protected]./fax. 020/486-258, 020/486-928www.os-zupa-dubrovacka.skole.hr

IzdavačOsnovna škola Župa dubrovačka

Za izdavačaAnton Jurkić, ravnatelj

glavna urednicaMia Pejdar, 6.c

odgovorna urednicaJozefina Domazet Delić, prof. hrvatskoga jezika

novinariAntonia Džamarija, 5.c; Lora Jerković, 5. c; Petra Katavić, 5.c; Iva Soldić, 5.c; Laura Matić, 5.c; Franka Katavić, 5. c; Petra Marčinko, 5.c; Mia Mudrinić, 5.c; Ana Bevanda, 5. c; Petra Radić, 6. c; Domenica Vukić, 6.c; Dora Lakić, 8. b; Dante Vukić, 8.b.

lekturaJozefina Domazet Delić

naslovnicaCrtež Prijateljstvo ptica, Anamaria Milinić, 7. c

FotografijeNovinari i učitelji Škole

grafičko oblikovanjeIvica Mezei

tisakwww. zebra-vk.hr

naklada400 primjeraka

4. Čarolija prijateljstva6. Prijateljstvo za mlađe i starije7. Krzneni prijatelji 8. Mirotvorac10. Test prijateljstva12. Biti asistentica u nastavi14. Intervju s ravnateljem15. Zavirite u novu sportsku dvoranu16. Projekt „Naša Župa“IZ

DV

AJ

AM

O: 17. Orsat Moretić na državnoj smotri LiDraNo

18. Projekt „Župski glagoljski natpis“20. Noć knjige/Večer matematike 21. Intervju s Anamarijom Milinić22. Mjesec hrvatske knjige26. Mladi umjetnici 30. Godišnjak učenika osmih razreda38. Moda/Uradi sam 39. Župčica u borbi protiv junk food-a (strip)40. Kad ti slava udari u glavu (strip)

2

Ž u p č i c a LIST UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKA

UVODNIK

ŠKOLSKI ŽIVOT 14str.

ZABAVA 38str.

Posebna zahvala

Posebna zahvala

Općini Župa dubrovačkakoja je omogućila tisak

naše Župčice!

Drage čitateljice i dragi čitatelji,

pred vama je novi broj Župčice!

Posvetili smo ga čaroliji prijateljstva i pokušali pokazati što znači biti dobar prijatelj i koliko je prijateljstvo važno u našem životu. Pisali smo o zanimljivim i lijepim stvarima koje su se dogodile tijekom ove školske godine, a posebno smo ponosni jer vam donosimo prvi godišnjak učenika osmih razreda i nadamo se kako će on postati tradicija naše Škole. Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli pripremiti ovaj broj, a posebno onima čije radove nismo uspjeli objaviti. Nadamo se da ćemo to učiniti sljedeće godine, u novoj, još bogatijoj Župčici. Radujemo se vašim prijedlo-zima i idejama pa nam se javite na mail [email protected], odgovorit ćemo svima!

Nadamo se da ćete uživati u ovom broju kao što smo mi dok smo ga stvarali, pisali, crtali i uređivali!

Veselo vas pozdravlja vaše Uredništvo!

UVODNIK

3

Čarolija prijateljstvaTema Župčice pred vama je Čarolija prijateljstva. Odabrali smo ju jer mislimo kako je pravo prijateljstvo onaj tajni sastojak koji život i školu čine čarobnim. Pročitajte što znači biti pravi prijatelj, kako provoditi vrijeme s prijateljima i kako prevladati neki problemčić ako se pojavi!

Prijatelji i slobodno vrijeme

Kad se igraš s prijateljima uvijek ti je zabavno. Iza škole ili kad napišeš zadaću i nemaš nikakve obveze za činiti izađi na zrak

i poigraj se s prijateljem ili prijateljicom kako ne bi bio stalno na facebooku ili twitteru. Pravi prijatelji su oni koju poštuju tebe i igru koju želiš igrati. Pri-jatelji se u slobodno vrijeme igraju na zraku, prošetaju se u prirodi. Rade dosta stvari zajedno no djeca ponekad dugo vire samo u mo-bitele, računala, na njima igraju igrice, dopisuju se s prijateljima. Nemoj se navući na tehnologiju i samo gledati u mobitel i računa-lo. Ako imaš prijatelje do kojih ti je stalo pođi odmah i poigraj se s njima. Možete se igrati graničara, odbojke, nogometa i mnogo drugih igara, isto tako možete i neke društvene igre. Uvijek će vam biti zabavno čak i ako vam dosadi, ima dosta drugih igara i s loptom i bez lopte. I ja, priznajem možda malo previše gledam snimke na youtubeu , no nemoj ti biti isto takav . Nađi neke aktivnosti u kojim ti je zabavno s prijateljima i uživaj u tome!

Prijedlozi za igru: graničar, skrivača, nogomet, lovice, odbojka i društvene igre (Čovječe ne ljuti se, Monopoly, Pet sekundi, Twister i mnoge druge...)

Franka Katavić, 5. c

Pjesma i ilustracija Čarolija prijateljstva, Ivana Menalo, 6.c i Marija Barišić, 6. c

Ilustracija Mali princ i ruža, Vita Car, 5. b Čarobni vitraj, Anđela Gabriela Curić, 7. a4


Tema broja: Čarolija prijateljstva

Prijateljski smijehSmiješni događaji kod prijatelja uvijek počnu kroz neku šalu, vic pa čak nekada i kroz svađu. Kada se s nekime posvađaš i on bude tužan, uvijek ćeš ga razveseliti nekom smiješnom pričom.Savjeti:• ISPRIČAJ VIC ILI ŠALU.• BUDI SPREMAN DA SE NETKO NASMIJE NA TVOJ RAČUN (osim kada govori stvari koje te vrijeđaju).• NEMOJ SVE UZIMATI SRCU, SHVATI DA SE NEKADA NETKO ŠALI S TOBOM I DA TE MOŽDA ŽELI RAZVESELITI!

Antonia Džamarija, 5.c

Kako pobijediti svađu s prijateljimaAko se ikad posvađaš s prijateljem, nastoj što prije popraviti stvari.Ovo nemoj nikada napraviti:• Praviti se da ne vidiš prijatelja kad si ljuti na njega.• Htjeti mu loše i pričati ružno o njemu.• Okrenuti mu leđa kada se on želi pomiriti.Savjeti koji će pomoći:• Razmisli zašto ste se posvađali.• Pokušaj se pomiriti kroz razgovor.• Traži savjet od roditelja ako sam ne vidiš izlaz.• Ispričaj mu se ako si ga povrijedio!Pokušaj neka ne dođe do svađe i da ti ne trebaju ovi savjeti. Budi dobar prema svojim prijateljima i kad im treba pomoć, pomozi im!

Lora Jerković, 5. c

More prijateljstva, simbioza raka samca i moruzgve, Đivo Lučić, 6. c Prijatelji, Laura Gečević, 5.d

5

Prijateljstvo za mlađe i starijeO tome kako vidi pravo prijateljstvo, piše Božena Bilić, psihologinja u našoj školi.

Čovjek svoj um i srce hrani pažnjom, ljubavlju i potporom prijateljstva. Kroz prijateljstvo obli-kuje svoj identitet i razvija socijalne i emotivne

sposobnosti, te stvara sebi i drugima neprocjenjivo i besplatno bogatstvo.U fizičkom smislu, prijateljstvo je urođeno. Nosimo ga u genima, usadilo se u nas kroz povijest, odkada su se prva dva ljudska bića zaštitila, pomogla jedno drugom, nahranila i obula jedno drugo, prije tisuće godina, kroz rat i mir, životno bogatstvo i siromaštvo. Prostrlo se kroz sve geometrijske dužine i širine u svim bojama kože i kose, vrstama jezika i kultura, vjerama i običajima. Prijateljstvo je i u prirodi, u diobi kisika između flore i faune.Prijateljstvo je naučeno kroz pomaganje svakome tko pomoć treba. Prijatelj ne pita trebaš li pomoć, on gleda, vidi, pomogne i ne hvali se. Naučeno je kroz empatiju, primjećivanje i shva-ćanje tuđih osjećaja, jer prija-telj pruža ruku i kada je lijepo i kada nije. Naučeno je kroz pokazivanje matematike, fizi-ke i kemije jedno drugom, jer i znanje je prijatelj. Svi učimo od ljudi oko nas, a ti isti ljudi uče od nas. Upravo zato smo cijeli život učenici i učitelji, jer sva-kome možemo reći nešto pa-metno i od svakoga čuti nešto pametno. Ali prije svega, prijateljstvo je u međsobnom poštovanju, iskre-nosti i poštenju, u međusobnoj

ljubavi. Prijateljstvo nije u šamaru, ružnoj riječi i br-zom jeziku, ono je u zagrljaju, pohvali i mudrosti. Kada nam se ne priča ili nam se priča, prijatelj je tu da nas pozorno sluša ili uživa u tišini našeg društva. Kada nam se tuče, on je tu da nas smiri, kada pretjeramo, da nas kontrolira. Prijateljstvo je ljubav i ne bira boje kože, ni torbica ni laka za nokte, ni marke majice ili auta, nije u ruganju i ogovaranju nego dijeljenju i razumijevanju. Život je kao putovanje na nekoj duuuugoj cesti, na kojoj susretnemo mnogo ljudi. Neke ljude upoznamo i ostanu u našim životima zauvijek. Neki samo uđu i izađu iz našeg života, na brzinu nešto donesu i uzmu. Neki pak uđu, ostanu neko duže vrijeme, ali iz nekog razloga otiđu iz naših života. Na toj cesti života, pružili mi prijateljsku ruku ili bila ona nama pružena od dru-gih, ne smijemo je iskoristiti ili omalovažiti, jer pravo prijateljstvo treba cijeniti uzvraćajući istim.

Crtež: Lucija Pale, 2. a6


Tema broja: Čarolija prijateljstvaLuna, zlatna retriverica i Petrina prijateljica

Krzneni prijateljiPrijateljica LunaSuper je imati ljubimca. Ja imam psa, zove se Luna.

Mnogo ljudi kaže da je pas čovjekov najbolji prija-telj, a u to ste uvjereni ako ga imate. Luna je zlatni re-triver, ima jednu crnu mrlju na jeziku i prekrasno krzno, obožava se igrati s djecom i družiti se, a pogotovo mazi-ti se. Njena omiljena hrana su banane i slatkiši. Također obožava duge šetnje, igre s lopticom, i kamenja. Ona ima tri i pol godine, a njen rođendan je 22.01. Došla je u moj dom kad je imala tri mjeseca, iz Koprivnice. Ona ima puno nadimaka kao na primjer: Medo, Miš, Lunči, Princeza, Razmaženko, Maza, Slatkiš,... Uvijek kad je sretna legne na leđa, i cvili. Ona me upotpunjuje, moja je najbolja prijateljica.

Petra Radić 6.c

Moj se ljubimac zove Kekso. Udumljen je sa Žarkovice 20. 02. 2015 god. Kekso se rodio 06.01.2015. god. On je

mješanac pekinezera. Ima sedam braće i sestara i svi su sret-no udomljeni kao i Keksova mama Nera. Cijeli je crn i mali pa smo mu kupili rozu ogrlicu da bi ga lakše vidjeli jer nas je bilo strah da nam se ne izgubi u mraku. Kekso voli igru, šetnju i od-lazak na polje gdje se može istrčati, a ponekad se voli kupati u moru, bilo ljeto ili zima. Ima svoj poseban krevet i svoj kantun, ali nekad spava ispod stola. Jako je pametan i zna razno ra-

zne trikove: Sjedi, Lezi, Daj šapu. Voli hvatati svoju tenisku lopticu i potezati svoj konop. Jede istu hranu kao i

mi. Najviše voli ukrasti nečiju papirnatu mara-micu te je cijelu raščupati na što manje koma-de. Kekso ima razlicite nadimke poput: Šiško,

Mago, Mali, Fufe i mnoge druge... Moja sestra i ja ga zovemo stene malo i smišljamo mu različite pjesmice.Mi Keksa puno volimo i mojim roditeljima je jako drago što smo moja sestra i ja bile tako uporne da ga udomimo.

Mia Pejdar, 6.cMaleni psić, ali veliki prijatelj, Kekso!

Moj ljubimac Kekso

7

M I R T VO R ACNaša škola se uključila u UNICEF-ov program Miro-

tvorac. Predavanje je za sedmaše i osmaše održao Marijan Gubina, pisac i osnivač udruge Auxilium. Tema predavanja je bila promicanje tolerancija, nenasilje i uvažavanje različitosti.Marijan Gubina je kao desetogodišnji dječak za vrije-me Domovinskoga rata proveo 260 dana u logoru o čemu je napisao i knjigu. Unatoč svemu što je prošao on ne osuđuje i ne mrzi, već oprašta, potiče na mir, toleranciju, poštivanje i uvažavanje različitosti.Kako sam kaže, misija mu je okupiti ljude u mudrosti, tj. potaknuti ih na realno razmišljanje: ujedinjeni ljudi s jednim zajedničkim ciljem – mir u svijetu. Svijet mora biti mjesto bez diskriminacije ili sukoba, društveno, tjelesno i duhovno – mjesto gdje se cijeni i uvažava ra-znolikost.

Prijateljstvo svih ljudi svijeta

Predavanje Marijana Gubine , 7. travnja 2016.

Roman našega gosta o autobiografskim doživljajima dječaka u

logoru za vrijeme Domovinskog rata, 260 dana, možete posuditi u našoj školskoj knjižnici.

8



Gospodin Marijan Gubina je došao predstaviti svoju priču o periodu provedenom u logoru sa svojom

obitelji. Dječak je sa svojih 10 godina odveden u logor s obitelji te je bio podvrgnut raznim mučenjima. Na-kon 260 dana mučenja i preživljavanja, otišao je kući s dva člana obitelji manje. Odlučio je napisati knjigu 260 dana koja je prevedena na 15 različitih jezika, a napravljena je i predstava. Ispričao je kako je oprostio svima za sve što mu je bilo učinjeno i za svu nanesenu fizičku i psihičku bol. Ovime nastoji djeci i ljudima di-ljem Hrvatske pokazati da je bitno opraštati i ne mrziti. Mnogi su se uz mene osjećali posramljeno jer je gospo-din Marijan prošao kroz jako loše situacije te je danas još uvijek živ i snosi posljedice. Mi smo sada sretni i nemamo pojma kako bismo se mi osjećali da smo bili na njegovom mjestu. Tijekom predavanja kroz tijelo su mi prolazili trnci i nelagoda, a u mislima sam zamišljala prizore koje je i sam gospodin ispričao. Nezamislivo je da čovjek nakon svega toga ostane živ i ne mrzi. Veći-na bi ljudi na njegovom mjestu bila mrtva ili bi mrzili i sve drugačije gledali. Sada se ljutimo bez razloga ili za sitnice, a ovaj čovjek je pokazao da uvijek postoji nada za život i oprost jer se s mržnjom ne može nositi ni naj-snažniji čovjek. Njegov oprost vrijedi više nego išta. Time je pokazao ljudsku dobrotu i snagu te uspio pre-

živjeti samu bit riječi „mržnja“. Pre-davanje je bilo poučno i dirljivo pa su se neki i rasplakali, a ponekima je bilo i smiješno. Smijeh u takvim situacijama nije nimalo opravdan jer taj čovjek je pričao i još će dalje pričati drugima o svojoj nesreći, ali moglo bi se reći i svom konačnom spasenju. Moje iskreno mišljenje o ovom predavanju je to da sam naučila cijeniti ono što imam. Neki ljudi i dan danas gladuju i ratuju, a ja sam u zemlji gdje nema rata, sa svojom obitelji i prijateljima i opet sam pone-kad nezahvalna. Sram me je to priznati kad je gospodin Marijan bio u mnogo lošijem stanju i situaciji. Podsjetio me je također da ne zaboravim drugima dati šansu i da oprostim. Mržnja se skuplja iznutra te postaje nešto što čovjek sam ne može kontrolirati. Impresionirao me način na koji je gospodin Marijan sve pričao, a da suze nije ispustio. Rekao je da ga prije svake predstave ili predavanja obuzme tuga i bol te katkad poželi otkazati sve i otići, ali se onda sjeti zašto to radi i zbog čega drži predavanja. Predavanja drži kako bi svima pokazao da postoji druga nada i šansa. Zato želim reći kako ljudi moraju opraštati jer mržnja nije rješenje, već samo još veći problem i teret.

Pričao sam s prijateljem o onome što ćemo raditi kada ovo dosadno predavanje završi, kako ćemo

doći doma, što imamo za učiti i slično. Obojica smo došli u predvorje škole s našim stolicama i smjestili se s ostatkom društva kraj WC-a da bi kao i obično, radili probleme smijući se kome god da predaje sljedećih sat vremena. Bili smo spremni da čujemo priču ove osobe i da probamo izvući nešto vrijedno smijeha iz nje, ali već pet minuta u predavanje bili smo začarani i začuđeni pričom ovog čovjeka. Odlučio sam se udobnije smjesti-ti u svojoj stolici primjećujući koncentraciju mojih pri-jatelja. Ispred mene je stajao čovjek koji je proživio ne-vjerovatne strahote i samo je ta činjenica bila dovoljna da s pozornošću slušam ostatak predavanja. Tijekom predavanja sam osjetio puno stvari, ali najviše sreću,

bio sam sretan što sam živ i zdrav i svatko koga volim i cijenim je živ i zdrav. Također sam osjećao nevje-rovatnu tugu, pogotovo kad sam čuo plač profesorice koja je čitala dijelove romana 260 dana, obuzela me nesigurnost u sam ljudski rod, pitao sam se kako netko može radi-ti takve grozote. Osjećao sam i sažaljenje nad čovjekom koji je pripovijedao, izgubio je mlađu sestru, nije imao oca, a majka mu je radila probleme i nije ga voljela ve-ćinu dijetinjstva. Nezamislivo sam zahvalan na tih sat vremena jer su mi itekako otvorili oči, taj čovjek me je naučio da budem zahvalan zbog svega što imam i što ću ikada imati.

Mirotvorac u našoj školi

260 DANA Dante Vukić, 8.b

Dora Lakić, 8.b

9

Smatrate li da imate najboljeg pri-jatelja/prijateljicu?a) Ne.b) Da.c) Nisam siguran/sigurna.

Dijeliš li svoje tajne s prijateljicom/prijateljem?a) Ne, neke stvari volim zadržati za sebe.b) Ponekad.c) Uvijek.

Koliko često se svađate s prijatelji-ma?a) Često.b) Ponekad.c) Skoro nikad.

Koliko često se družiš sa svojim pri-jateljima?a) U slobodno vrijeme (kada nemam

drugih obveza).b) Samo vikendom.c) Skoro svaki dan.

Smeta li ti ako tvoja najbolja prija-teljica ili prijatelj ima i druge prija-telje?a) Da, malo sam ljubomoran/ljubomorna.b) Nisam siguran/sigurna.c) Ne, zašto bi me to smetalo?

Kada se posvađate, kako riješite svađu?a) Neko vrijeme ne razgovaramo.b) Tražimo savjet od drugih.c) Ispričamo se jedan drugome.

1

5

3

2

6

4

TEST PRIJATELJSTVARiješi test, zbroji kojih odgovora imaš najviše, otkrij kakav si

prijatelj/prijateljica i pročitaj poneki koristan savjet!

Test zajednički izradile novinarke Župčice. Ilustracije: Lora Jerković, 5.c10



Jesi li spreman posuditi svoje stvari najboljem prijatelju/prijateljici?a) Ne, nemam povjerenja da bi ih čuvao.b) Ovisi o čemu se radi.c) Da, svakako!

Želiš li nešto promijeniti na svom prijatelju/prijateljici?a) Mogao/mogla bi promijeniti neke

sitnice!b) Možda, ako to on/ona žele.c) Ne, savršen/savršena je kakav/kakva

jest!

Jesi li ikada ispričao nešto što te je prijatelj/prijateljica zamolio da dr-žiš za sebe?a) Jesam, ali mislim da se radi o nevažnim

stvarima.b) Nisam siguran/sigurna.c) Ne, ne bih to nikada

uradio/uradila!

7

9

8

Najviše odgovora A: Otkrij svoje prijateljske snage! Ako ste imaš najviše odgovora A, još uvijek nisi otkrio/la najboljega prijatelja ili prijatelji-cu. Možda ga imaš, ali mu još uvijek nisi reklao/la kako ti je najbolji/a. Pokušaj kada imaš neku poteškoću, podijeliti to s prijateljem i uvjeri se kako ti je spreman/a pomoći. Možda si stidljiv/a i misliš kako te prijatelji neće prihvatiti ako im otkriješ svoje tajne. Pokušaj s malim stvarima i vidjet ćeš kako to nije ništa strašno. Nitko nije savršen, nasmij se (ponekad i na svoj račun), izađi u šetnju s prijateljima ili im ponudi pomoć u nečemu što ti dobro ide!

Najviše odgovora B: Ima prostora za poboljšanje! Ti si dobar prijatelj/prijateljica i imaš najboljeg prijatelja/prijateljicu, ali uvijek ima mjesta za poboljšanje. Pažljivo slušaj prijatelje kada ti govore nešto što je njima važno i pokušaj im dati svoje iskrenon mišljenje o tome. Možda je vrijeme da s prijateljima iskušaš neke nove stvari, zajedničko učenje ili pidžama party mogu biti odlična prilika za rast prijateljstva. Potrudi se uvijek uvažiti mišljenja drugih i nastavi sve što radiš, na pravom si putu postati Superprijatelj!

Najviše odgovora C: Ti si Superprijatelj! Čestitamo, imaš sve osobine Superprijatelja ! Nesebično pružaš pomoć drugima, odan/a si i uvijek si tu za poslušati druge. Razumiješ kako je jako važno čuvati tajne i uvijek se toga držiš. Nisi ljubomoran/a i dopuštaš prijateljima da se druže i s drugima, a ne samo s tobom. Pravo je zadovoljstvo s tobom provoditi slobodno vrijeme, ali i raditi nešto ozbiljno, kao što je zajedničko učenje. Prava si osoba na koju se može osloniti i tvoj je najveći zadatak druge učiti kako biti pravi prijatelj! Bravo! 11

biti asistentica

u nastavi

Jedno prekrasno prijateljstvo –

Asistentica našega petaša Vlaha Kisića, Manda Majetić, piše o svom iskustvu rada u našoj školi.

Vlaho Kisić i Manda Majetić

Bez bilo kojega dijela slika nije potpuna!5. b u obilasku Grada s Mandom Majetić i razrednicom Natašom Bebić Bačan

Čim sam saznala za projekt Zajedno možemo sve osje-tila sam želju i upotrebu raditi baš ovaj posao. Zašto?

Kako bih ponovno osjetila čari školskih klupa, ali sada s nekog drugog stajališta, gdje nisam u ulozi učenika ili uči-telja, a prije svega kako bih svojim prisustvom nekom dje-čaku ili djevojčici olakšala školovanje. I da, uspjela sam, postala dio ovog tima i zajednice te vam želim prenijeti svoja neopisiva iskustva i doživljaje. Prvi radni dan je bilo uzbuđenja jer ipak prvi put ulazim u neku novu zajednicu, prvi put upoznajem biće kojem ću biti desna ruka i oslonac kroz cijelu školsku godinu. Sam početak bio je zanimljiv, više istraživački, upoznava-nje jedno drugoga, otkrivanje mana i vrlina, spoznavanja želja i potreba, stvaranje bliskog prijateljskog kontakta. U kratkom roku stvorili smo pozitivan odnos pun povjere-nja i sve je sjelo na svoje mjesto. Znali smo koji su nam

ciljevi i uvidjeli smo da ćemo funkcionirati kao pravi tim. Ne samo ja kao asistent i dijete zbog kojeg sam tu, nego i cijeli razred, svi nastavnici i suradnici. I zaista nam je su-per. Uklopila sam se kao zadnji dio slagalice koji je nedostajao. Privilegija je raditi s Vlahom. Iz dana u dan učili smo nešto novo, što u školi, što jedno o drugome. Naravno, i danas još učimo. Svaki dan je novi zadatak i novi izazov. Bude tu i pokoja suza i tužno lice. Ovdje moja uloga dolazi poseb-no do izraza. Navesti dijete, odnosno utjecati na njegovo ponašanje i raspoloženje. Bilo da je dijete u pravu ili ne, bilo uz zagrljaj, objašnjenje, ili postavljanje granica, da bi se na kraju sve svelo na normalan rad i odnos. Uskoro će kraj školske godine i vezano za ovo prethodno napisano mogu samo reći da je to sitnica prema onomu što ovo zanimanje pruža. Kako bi uopće išta funkcioniralo kada

12



VAŽNOST PRIJATELJSTVABio jednom jedan čovjek. Posve običan čovjek, sa svojih pet najboljih i jedinih prijatelja. S prvim prijateljem se dogovorio na druženje u pet sati, a prijatelj je kasnio. Posvađali su se te je čovjek rekao: „Ne zanimaš me, osim toga imam još četiri prijatelja.“ Drugi dan je drugom prijatelju uzeo novce bez pi-tanja, on je to saznao te su se posvađali, a čovjek na to: „Ne zanimaš me, osim toga imam još tri prijatelja.“ Treći dan je trećem prijatelju slagao, on je znao da laže i posvađali su se, a čovjek mu reče: „Ne zanimaš me, a osim toga imam još dva prijatelja.“ Četvrti dan ga je četvrti prijatelj slučajno udario, a on je njemu namjerno vratio te mu reče: „Ne zanimaš me, osim toga imam još jednoga najboljeg prijatelja.“ Sutra dan je uvrijedio petog prijatelja, posvađali su se te mu je rekao: „Ne zanimaš me, osim toga imam još…“. Prijatelj je pošao te je čovjek ostao plakati u samoći.

Priča i ilustracija: Ela Žuvela, 6.c

bi se osvrtali i mislili samo o težim i negativnim stvarima, kada ne bismo nastavljali dalje? Ne, to u biti nije teško i negativno jer u ovakvim trenutcima pokazujemo svoje umijeće življenja, pokazujemo svoju snagu i razlog svog postojanja za određeno dijete. To je ono što čini ovaj pro-jekt zaista posebnim. Zahvalna sam na svakoj minuti, na svakom satu provedenom uz mog junaka, uz moj razred, uz moje radne kolege. Ništa ne može nadomjestiti tu lje-potu zajedničkih trenutaka. Prošli smo puno toga, od uspona do padova. Zajedno smo se smijali, plakali, dijelili tajne, pomagali si, veselili se vlastitim i tuđim uspjesima, suosjećali jedni s drugima, išli na izlete, gledali predstave, brinuli se o životinjama,

okolišu, sudjelovali u dobrotvornim akcijama, u vatroga-snim predavanjima, uljepšavali jedni drugima dane... Jer sve što smo radili, radili smo kao pravi timski igrači. A ja? Nisam se bojala pokazati ono skriveno dijete u sebi. I za kraj jedna poruka svim budućim asistentima i onima koji se to možda boje postati:

Idućih 50 godina neće biti važno kakav auto vo-zite, u kakvoj kući živite, koliko novaca imate u banci ili kakvu odjeću nosite. No svijet može biti malo bolji jer ste odigrali važnu ulogu u životu jednog djeteta!

Zemlja, Vlaho Kisić, 5. bKrilo leptira, Vlaho Kisić, 5.b

13

Intervju s ravnateljem naše ŠkoleNovinarke Župčice vam donose zanimljivi razgovor koje su vodile s ravnateljem Škole, gospodinom Antonom Jurkićem!

• Što mislite o učenicima danas?Mislim kako danas učenici dobiju sve na gotovo te zbog toga često nemaju osje-ćaj odgovornosti. Pojedinci se ne pona-šaju lijepo i zbog toga imamo sliku kako se sva djeca ružno ponašaju. Međutim, u cjelini, učenici su dobri te ne bismo zbog pojedinaca trebali imati lošu sliku o svim mladima.• Po čemu se razlikuju danas i kada ste

Vi bili u školi?Mislim kako je prije bio bolji način druže-nja. Igrali smo se vani na igralištu, žmuri-ce, lovice... Danas se djeca igraju na mo-bitelima i računalima. Sada kao da je sve programirano, a roditelji su često u ulozi taksista koji prevoze djecu s aktivnosti na aktivnost. Trebalo bi pronaći ravnotežu u velikom broju mogućnosti koje se danas nude.• Volite li svoj posao ravnatelja?Ravnatelj sam godinu i pol dana. Posao je zanimljiv i dinamičan. Za sve si odgo-voran i za sada se čini puno komplicirani-ji i opsežniji od prošlog.• Kakav ste Vi bili učenik?Periodično, u nekim razredima izvan-redan, a u fazi puberteta nisam bio loš iako sam tada imao razdoblje kada mi se ništa nije dalo. Na fakultetu sam bio izvr-stan jer sam izabrao studij koji sam volio tako da sam radio i kao asistent. Kada sa-gledam sve u cjelini, zaključio bih, kako nema ničega bez rada i truda, s tim zasi-gurno pristižu rezultati.

• Koji su Vam bili najdraži predmeti?Najdraži predmeti su mi bili Tjelesni i Po-vijest koju sam jako volio. Išao sam u Kla-sičnu gimnaziju, a nakon toga sam otišao studirati Kineziologiju i tako postao pro-fesor tjelesne i zdravstvene kulture.• Imate li hobi, kako volite provoditi

slobodno vrijeme?Hobi mi je planinarenje. Volim prirodu. Vikendom idem na planine i zimi i ljeti. Preko tjedna idem trčati. Planinariti vo-lim jer pri toj aktivnosti nisu važni vrhun-ci koje trebamo osvojiti, kako se može činiti, nego svaki dio puta, lijepi i neoče-kivani prizori. • Je li Vas itko inspirirao za ovaj posao,

ako jest, tko je to bio?Mogu reći kako mi je najveći uzor otac koji šesnaest godina uspješno radi posao ravnatelja osnovne škole. Već sam dugo radio u nastavi pa sam poželio promjenu. Što ne znači da se neću ponovno vratiti u nastavu. Na to pomislim kada posjetim novu sportsku dvoranu u kojoj sada po-stoje idealni uvjeti za nastavu Tjelesnog odgoja. • Kakvi su Vam planovi za dalje uređe-

nje škole?Sljedeće godine je plan napraviti toplu vezu između dvorane i škole. Poslije toga novu, dodatnu zgradu škole (za što je već u tijeku izrada projektne dokumentaci-je) te jedno igralište za djecu i odrasle sa spravama za vježbanje. Lijepo je biti dio zajednice i škole koja raste te je pred

nama uvijek novi posao kako bi se stva-rali uvjeti koji prate rastući broj učenika.• Što je za Vas sreća?Sreća su za mene male stvari koje te čine zadovoljnim, neke sitnice koje te čine ve-selijim, ispunjenijim i izazovu ti osmijeh na licu.• Što su Vam najljepše uspomene

kada ste radili kao učitelj Tjelesnog odgoja?

Ne bih izdvajao ni jedan događaj, lijepo je bilo sve u cjelini jer su svi učenici rado vo-ljeli ići na Tjelesni. Bio sam i trener gimna-stike u klubu i najljepše je bilo pratiti ra-zvoj i uspjehe mladih sportaša i učenika.• Otvorila se nova dvorana, kakvi su

planovi za budućnost?Planovi su uklučiti sportske klubove u prostoru dvorane tako da djeca imaju raznolikost u izboru što će s vremenom sigurno donijeti odlične sportske rezul-tate.• Volite li životinje, imate li ljubimca?Volim životinje, ali nemam kućnog lju-bimca - treba mu se posvetiti. Ako misliš da nemaš vremena bolje ga nemoj kupi-ti. Više volim domaće nego neke egzotič-ne životinje.• Što biste poručili učenicima?Poručio bih učenicima da slušaju rodi-telje i profesore jer im oni žele dobro. Trebaju više poštivati starije. Volio bih da se malo više pazi na imovinu škole jer ju trebamo ostaviti budućim naraštajima.

Ravnatelj Anton Jurkić i novinarke Petra Radić, 6. c; Domenica Vukić, 6. c i Antonia Džamarija, 5. c

14


Školski život

Ove je godine sve učenike poseb-no razveselilo otvaranje prekra-

sne sportske dvorane Škole. Župčica se prošetala dvoranom te vam dono-si zanimljivosti o njoj!Veliku dvoranu prati još jedna manja dvorana i čak 8 svlačionica. U dvorani se mogu igrati košarka, rukomet, od-bojka te naravno sve aktivnosti koje obuhvaća nastava Tjelesnoga odgoja. Također, postoje odlični uvjeti za or-ganiziranje sportskih natjecanja.Sigurni smo da će nakon otvaranja nove sportske dvorane naši već od-lični sportski uspjesi biti još bolji!

ZAVIRIMO U NOVU SPORTSKU DVORANU!

Naša školska sportska dvorana ima čak 420 sjedećih mjesta koja nastaju uz pomoć pomičnoga gledališta.

Pomičnim pregradama prostor velike dvorane može postati tri prostora što omogućuje istovremeno odvijanje tri različite sportske aktivnosti.

Novinarke Župčice Iva Soldić, Antonia Džamarija i Laura Matić iz 5. c na galeriji dvorane.

Pored dvorane, dobili smo i još jedno vanjsko sportsko igralište.

Pojedinačno:ATLETIKAAnđela Gabriela Curić, 1. mjesto prepone 100m, 3. mjesto 300m (prvenstvo Dalmacije)Patrik Kralj, 1. mjesto 400m (prvenstvo Dalmacije)Ana Plećaš, 2. mjesto skok u dalj (prvenstvo Dalmacije)JUDOLena Galjuf, 3. mjesto (državno prvenstvo)Blago Krtalić, 7. mjesto (državno prvenstvo)

Momčadski školski sportski klub:Odbojka muški do 8. razreda, 2. mjesto na županijskom natjecanjuOdbojka cure do 8. razreda, 3. mjesto na županijskom natjecanjuOdbojka cure do 6. razreda, 2. mjesto na županijskom natjecanjuPlivanje muški do 8. razreda, 6. mjesto na županijskom natjecanjuJudo muški do 8. razreda, 6. mjesto na županijskom natjecanjuRukomet muški do 8. razreda, 3. mjesto na širem gradskom natjecanjuNogomet muški do 8. razreda, 3. mjesto na širem gradskom natjecanju

Sportski uspjesi učenika OŠ Župa dubrovačka u 2015./16. školskoj godini

15

Natjecanje mladih tehničaraDržavno natjecanje mladih tehničara, 58. po redu, održano je u Primoštenu te su uz dobru zabavu i nova iskustva naši učenici ostvarili slijedeće rezultate:• Patrik Kralj - 6. mjesto (Robotsko

spašavanje žrtve, 5. razredi)• Josipa Ćorak - 20. mjesto (modelar-

stvo i maketarstvo, 5. razredi)• Ivona Ćorak - 10. mjesto (modelar-

stvo, 7. razredi)• Ivan Ćorak - 20. mjesto (elektroteh-

nika, 8. razredi )

Projekt „Moja Župa“

Cijelu školsku godinu je trajao projekt 2. a razreda „Moja Župa“ pod vodstvom učiteljice Re-nate Pavlin. Kao dio projekta, učenici su posjetili našu Općinu i primili mnogobrojne goste te

tako na zanimljiv način obogaćivali svoje znanje o našem prekrasnom zavičaju. Donosimo vam samo djelić ovog hvalevrijednog projekta.Posjetio nas je Brgaćanin gospar Ivo Pavlović. U župskoj nošnji i s orasima u ruci, pričao nam je o starim župskim božićnim običajima.

Veliko srce za Karlu SentićUčenici 3.c, 4.d, 5.b i 6.a razreda sa svojima razrednicama su organizi-rali humanitarnu akciju. Nudili su svoje CD-e, DVD-e, slikovnice i knjige kako bi i oni pripomogli liječenju naše sugrađanke Karle Sentić.

Patrik Kralj, 5. c i učitelj Tehničke kulture Josip Misir

Posjetio nas je predsjednik Župskog karnevala gosp. Đuro Handabaka.Župski karnevo u svojih 35 godina postojanja samo dva puta nije pohodio Stradun, i to za vrijeme Domovinskig rata.

O župskim običajima za Uskrs učila nas je gospođa Marija Vlašić. Pri-sjetila se svoga djetinjstva na Petrači, pletenja pomica, penganja i sa-kupljanja jaja.

2. a i gospar Ivo Pavlović: Kolendalo se po cijelomu selu i pred svakom kućom, a skupjali se mjenduli, suhe smokve, orasi i naranče. Dobila bi se i poneka kobasica, a kune se nijesu davale.

Lijevo: Hvala Đuru i Viktoriji što su nas razveselili svojim posjetom!

Desno: Gospođa Marija Vlašić: Iza objeda na Uskrs, mi đeca uzeli bi male košiće, po susjedstvu čestitali Uskrs i skupjali jaja. Onaj ko bi nekomu nosio pomicu na Palmanu neđeju ili blagoslov na Uskrs dobio bi dva jaja.

Učiteljica Renata Pavlin

16


Školski život

Orsat Moretić na državnoj smotri LiDraNo 2016.

Naša Župa

Borovi, čempresi, žuka i more Zvijezda i Malaštica dižu se gore. Taranta, Kupari, Srebreno, Mlini, to moju Župu baš krasnom čini.

U hladu Gorice, na žalu Mlina, u mirisu smilja, mora i vina, u svemu vidim tvoju ljepotu,

Važna si, Župo, u mom životu.

Kroz Buiće pasan, kraj Gospe pođen, do Gornje Brgata kroz Donji pođen.

Na Dupcu nas Gospa od obrane štiti, zna, čuva Župu, čuvaj je i ti!

Čibača, Zagruda i Mandaljena, lijepa si Župo k’o mlada žena.

U poju vonja morač i pelin, U tebi imam sve što ja želin.

Vrelo i Zavreje i strme Juti, Kostur i Soline pa Smokovjenac. Prati me svuda miris djetinjstva, okus rogača i smokava vijenac.

Kad ideš daje, dođeš do Plata đe sunce se diže k’o boča od zlata,

đe more rado dočekuje Jutu, zastani, putniče, na svome putu!

I niđe nema takoga kraja jer Bog nam je d’o bokunić raja.

Zato je sada čuvajmo skupa, pitoma i krasna, naša je Župa.

Fani PerunOrsat Moretić s glumicom i članicom žirija Vlastom Ramljak koja je na državnoj smotri za njegov nastup imala samo riječi hvale.

Ja sam Orsat Moretić i učenik sam sedmoga razreda Osnovne škole Župa dubrovačka. Ove sam godine imao čast nastupiti na državnoj smotri LiDraNo koja se održala u turističkom naselju Solaris pokraj

Šibenika. Nastupio sam s recitacijom pjesme „Naša Župa“ autorice Fani Perun. Na LiDraNu je bilo odlično! Državana smotra LiDraNo trajala je tri dana za predstavnike osnovnih škola. Išao sam sa svojom mentoricom, prof. Janjom Leščan, a drugog je dana došla moja obitelj. Bili smo smješteni u hotelu Andrija koji je prilagođen dječjem uzrastu. Cijeli je hotel ukrašen morskim motivima. Čim uđete u hotel, imate osjećaj kao da ste zaronili i stigli na morsko dno. Hodnici su ukrašeni mobilima u obliku morskih pasa, kornjača, školjaka, a hodnici imitacijom koralja. Sobe su uređene u mornarskom stilu pa cijelo vrijeme imate osjećaj kao da ste na brodu.Kada smo se moja mentorica i ja smjestili i malo odmorili, otišli smo na probu koja je bila u kongresnoj dvorani koja se nalazi u hotelu Ivan. Na probu smo došli kako bismo vidjeli veličinu pozornice, razmještaj reflek-tora, akustiku dvorane, ozvučenje i ostalo. Moj je nastup bio sljedeći dan. Tijekom jutra sam se većinom odmarao i još malo razrađivao di-jelove pjesme s mentoricom. Oko 17 sati sam obukao župsku nošnju i krenuo u dvoranu. Nastup nije bio težak. Smatram da sam ga odlično odradio. Dobio sam veliki pljesak i bio sam vrlo sretan. Nakon nastupa uslijedio je okrugli stol na kojemu su članovi žirija komentirali svaki na-stup. Što se tiče mojega nastupa, dobio sam samo pozitivne kritike što me je jako razveselilo.Na smotri sam upoznao mnogo prijatelja i stvarno je bilo odlično. Ta su mi tri dana bila ogromno životno iskustvo i najradije bih to ponovio. Do-godine ću također nastupiti na smotri i potruditi se da ponovo doguram do državne smotre. Uživam u scenskome nastupu i drago mi je što sam dobio priliku sudjelovati na državnoj smotri LiDraNo.

Orsat Moretić, 7. c

Orsat Moretić, 7.c

17

U sklopu projekta pod nazivom Upoznajmo kulturno-povijesnu baštinu Župe dubrovačke, Župski glagoljski

natpis, profesorice OŠ Župa dubrovačka Jelena Marić i Ta-nja Galjuf organizirale su za šeste razrede stručni posjet srednjovjekovnoj crkvi sv. Đurđa, arheološkom lokalitetu na kojemu su pronađeni značajni arheološki nalazi od ko-jih je najznačajniji Župski glagoljski natpis iz 11. st. Na nastavi Povijesti učenici su savladali dodatno gradivo o povijesti Župe dubrovačke, a tijekom redovne nastave Hrvatskog jezika učili su o početcima hrvatske pismeno-sti proširujući gradivo saznanjima o Župskom glagoljskom natpisu.Posjetom arheološkom lokalitetu, tj. Suđurcu učenici su na licu mjesta još jednom vrijedno ponovili gradivo nau-čivši koliko je važno poznavati svoj zavičaj i sudjelovati u očuvanju svoje baštine.Učenici su bili vodiči koji su poput pravih učitelja pono-vili svojim kolegama novostečena znanja o Župi, a nakon

toga su se u timovima kroz poučne radionice natjecali tko je najbolje savladao gradivo i za to su bili nagrađeni slat-kišima.Boraveći na jednom od najljepših dijelova Župe i proma-trajući idiličan krajolik, nadamo se da su djeca osim zna-nja upila u sebe i svoja srca ljepotu svoga kraja koje su im generacije sačuvale i da ih sve naučeno obvezuje na čuvanje baštine zavičaja.Projekt je posebno vrijedan zbog izrade replike Župskog glagoljskog natpisa koju je financirala Općina Župa dubro-vačka te im se ovim putem zahvaljujemo na velikoj pomo-ći jer bez njih projekt ne bi ispunio svoju glavnu svrhu,a to je dostupnost upoznavanju najznačajnijeg nalaza Župe svim učenicima župske škole.U sklopu projekta održano je i stručno predavanje u OŠ Župa dubrovačka o Župskom glagoljskom natpisu koje su održali gđa Marta Perkić i g. Domagoj Perkić, najzaslužniji župski bračni par za očuvanje spomenute baštine.

Kulturno-povijesna baština Župe dubrovačke

Projekt OŠ Župa dubrovačka –

Učenici na arheološkom lokalitetu18


školski život

Prekrasna srednjovjekovna crkva sv. Đurđa Replika Župskog glagoljskog natpisa sada krasi našu školu.

Glagoljično pismoZabava na glagoljici: služeći se tablicom prevedi vic!

Suvremeni hrvatski:Pisar Ivan:Ovaj Sutžer (Sutđurađ) zidao (je) Potuga a njemu je sin Petar a Petrovsin (je) pisao Ivan.Pisar Stjepan:Sveta Sofija i sveti Silvestar a to je pisao Stjepan.

Marica ČUNČIĆ, Marta PERKIĆ , Hrvatski glagoljski natpis Župe dubrovačke iz 11. st.

Glagoljski natpis Župe dubrovačke• Glagoljski natpis na ulomku antičkoga crijepa (teguli) • Pronađen je 2007. prilikom arheološkoga istraživanja

groblja kraj crkve sv. Đurđa između mjesta Petrače i Bui-ća u Župi dubrovačkoj, kraju smještenom nekoliko kilo-metara istočno od Dubrovnika.

• Početci lokaliteta sežu u razdoblje antike, a otkriveni dio srednjovjekovnoga groblja može se datirati u 10.-12. st.

• Ulomak tegule s natpisom pronađen je kraj jednoga gro-ba.

• Nakon čišćenja otkrivena su 102 slova • To je po dužini teksta DRUGI GLAGOLJSKI NATPIS NAJRA-

NIJEGA GLAGOLJSKOGA RAZDOBLJA 11.-12. ST., ODMAH POSLIJE BAŠČANSKE PLOČE.

• PO OBLICIMA I POLOŽAJU SLOVA, JEZIČNIM KARAKTERI-STIKAMA I SADRŽAJU TO JE HRVATSKI NATPIS IZ 11. ST.

19

ŠKOLA ŽIVI I KADA SUNCE ZALAZI

Noć knjige 2016.

Prošla je još jedna Noć knjige u OŠ Župa dubrovač-ka... Učitelji su se družili sa svojim učenicima u ra-

zličitim radionicama posvećenim pričama u kojima se uvijek pronađe nešto korisno i dobro.Započeli smo sa zanimljivim i poučnim igrokazom Ko-raljna ogrlica koji nas je podsjetio na ljepotu oko nas, ljudske vrijednosti i životni optimizam koji nam je uvi-jek potreban. Igrokaz su osmislili na temelju romana Koraljna ogrlica spisateljice Jelice Gjenero koja nas je počastila svojim dolaskom na priredbu. Nastavili smo tražiti životne vrijednosti uz čitanje i slušanje priča, stvarali smo slikovnicu, strip, na temelju priče osmišlja-vali zagonetke i križaljke, čitali priču na glagoljici, izra-đivali straničnike, glumili Malog princa, Romea i Juliju...Našlo se zabavnih sadržaja za svakoga... Najvrjednije od svega svakako je lijepo druženje bez zvona, ispita, ocjena!

Plakat Noći knjige 2016., kojeg je stvorila učenica Jelica Šabadin, 8.c

Članovi dramske skupine sa spisateljicom Jelicom Gjenero i voditeljicom Asijom Kursar

Večer matematike

Dana 3.12.2015 održavala se večer matematike. U novu školu su došli

učenici svih razreda naše škole. Svim su razredima njihovi profesori napravili nekoliko igara u grupa-ma. Mi smo petaši pa nam je naša profesorica napravila igre za naš uzrast. Igrali smo žabice, zbrajanje napamet i druge igre u kojima smo se natjecali tko će prije završiti. Ne znam za ostale razrede ,ali mi smo se zabavili. Na početku prije nego što smo ušli u učionicu šestaši su nam pripremili priredbu o kocki i pravokutniku. U priredbi se radilo o ratu između kocke i pravokutnika. Na kraju se ispostavilo da su se bez ikakve veze svađali.

Večer matematike je odlična prilika za zabavu i za nau-čiti nešto novo. Onaj kome matematika loše ide sigurno nije došao jer je ne voli, ali je trebao jer bi mu pomogla. Na večeri matematike bilo je jako zabavno.

Petra Marčinko, 5. c i Franka Katavić, 5. c.

Svi koji su došli otkrili su kako je matematika zabavna!20


• Vidimo da si nacrtala puno radova o Gopodarima prstenova? Zašto?

Gledam ih od djetinstva i to mi je drag film jer ima puno neobičnih stvari i likova.• Kada si počela crtati?Crtam od kada se sjećam sebe, od najranijeg djetinjstva, mislim da crtam od svoje druge godine.• Što još voliš crtati osim Gospodara

prstenova?Volim crtati optičke iluzije i neka izmišljena bića.

• Slikaš li svaki dan?Da, kad god stignem!• Kada odrasteš, želiš li biti slikarica?Da.• Koji ti je omiljeni crtež?Ima ih puno, ali najdraži su mi crteži likova Arwen i Eowyn.• Čime se još voliš baviti ?Volim čitati knjige.• Što je po tvom mišljenju najteže

nacrtati?Teže mi ide crtanje životinja.

• Imaš li najdražeg slikara?Još uvijek ne .• Koji ti je predmet najdraži (osim

likovnog)?Engleski i Glazbeni.• Župčica: Želimo ti da nastaviš crtati

tako odlične crteže i postaneš slavna slikarica! Hvala na razgovoru!

Razgovarale učenice: Petra Katavić, 5.c, Mia Mudrinić, 5. c i Iva Soldić, 5. c

Intervju s

Anamarijom MilinićRazgovarali smo s Anamarijom Milinić, učenicom iz 7. c čiji radovi su bili izloženi u predvorju naše škole. Svi smo bili oduševljeni crtežima Anamarije za koju se nadamo da će na-staviti slikati i crtati te postati slavna slikarica. Ovdje je kratki razgovor jer za Anamariju najviše govore njeni radovi. An

amar

ia p

red

izlož

bom

Gos

poda

r prs

teno

va

školski život

21

MJESEC HRVATSKE KNJIGEIzabrani najuspješniji literarni radovi učenika od 5. do 8. razreda

Mjesec knjige već tradicionalno u našoj školi obilježavamo od 15. listopada do 15. stude-nog. Tijekom ovih mjesec dana održavaju se radionice i posjećuju nas gosti književnici no posebno je zanimljivo natjecanje učenika od petoga do osmoga razreda koji se trude napi-sati najljepše i najmaštovitije radove na zadanu temu. Osim imena najboljih po razredima od prvog do trećeg mjesta na sljedećim stranicama donosimo i radove prvonagrađenih!

Edi Vladić, 6. A

Rezultati literarnog natječaja povodom Mjeseca hrvatske knjige

5. RAZREDI:1. Mudri patuljak - Laura Matić, 5. c2. Čarobna šahovska ploča - Marija Turčinović, 5. d3. Putujući vitez - Patrik Kralj, 5. c

7. RAZREDI:1. Legenda o Srebrenom - Ivona Ćorak, 7. c2. Legenda o Malaštici - Antonela Mijović, 7. c3. Legenda o Srebrenom - Magdalena Gustin, 7. b

6. RAZREDI:1. Bobo, patuljci i čudesni izumi - Helena Marić, 6. b2. Heroj Roby - Ivana Puljić, 6. c3. Izum stroja za teleportaciju - Barbara Marić, 6. b

8. RAZREDI:1. Mediji- štetočine ili zabavljači? - Ana Šimunac, 8. c2. Svijet vijesti - Nikolina Kisić, 8. d3. Moj osvrt na medije - Iva Kojaković, 8. b

22


MJESEC HRVATSKE KNJIGE

Jednom davno živio je jedan patuljak. On je imao dugu sijedu bradu i bio je najstariji u svome selu. Ali naravno, tko je najstariji taj je i najmudriji. Svatko tko je imao problem uvijek bi išao k njemu. On je imao rješenje za svaki pro-

blem. Zato je dobio nadimak Mudri, neki su ga čak zvali Mudri Patuljak . Uglavnom, jednog dana došao mu je seljak s čudnim problemom. Primijetio je da mu netko krade ovce, no nitko u selu nije imao više niti jednu ovcu. Mudri Patuljak mu reče da obrati više pažnje i uhvati lopova na djelu. Seljak se zahvali i ode kući. Taj seljak je ostao cijelu noć budan ,ali nikome ni traga. Sljedeći dan se vratio Mudrom Patuljku te reče: ,,Ja sam cijelu noć bio budan,ali nikome ni traga.“ Mudri promisli i kaže: ,,Dobro, danas ja idem s tobom i uhvatit ću tog lopova tko god da je. “Seljak mu se zahvali i zajedno odu u malu drvenu kućicu u kojoj je seljak živio. Mudri i seljak prošetali su se do ovaca i Mudri kaže kako osjeća da mu se nešto miče pod nogama. Seljak kaže kako ništa ne osjeća. Mu-dri upita seljaka : ,,Bi li ti smetalo ako malo prokopam?“ ,,Slobodno, meni ne smeta“, odgovori seljak. Mudri patuljak se uhvati posla.Nakon nekog vremena Mudri Patuljak je naišao na krticu i ona ga upita:,,Što radiš tu !? Vidjet će te!“ Mudri patuljak se začudi i kaže:,,Tu sam da pomognem prijatelju, zašto si zabrinuta tko će me vidjeti?“ Krtica cijela u strahu ispriča patuljku o začaranim šahovskim figurama koje se kriju tu u dvorištu. Ispričala mu je kako te šahovske figure kradu ovce jer im tako naređuje njihov kralj. U njihovim očima je sve crno-bijelo. Oni znaju da su oni crni i da sve što je bijelo mora nestati. Mudri kaže da nikad ni za sto godina ne bi sam pogodio te se zahvali krtici i nastavi kopati dalje te naiđe na šahovske figure. Mudri Patuljak sav uzbuđen se sjeti da negdje duboko u šumi ima dobra vještica koja može začarati i odčarati sve. On pokupi sve figure koje je mogao naći te se uputi dobroj vještici. Nakon dva sata putovanja napokon nađe malu kolibicu u kojoj je živjela vještica. Pokuca na vrata te uđe unutra i vidi vješticu kako nešto kuha, te je zamoli da odčara one figure . Ona ih je odmah odčarala i vrati ih njemu. Mudri joj se zahvalio te se vratio nazad u selo kod onog seljaka. Mudri Patuljak mu ispriča sve što se dogodilo i preda mu figure. Seljak se zahvali i kući, ovce mu više nisu nestajale i svatko je bio siguran. Mudri Patuljak je napokon otišao kući spreman za svakoga drugoga tko će mu doći na vrata s problemom. Nema tog slučaja koji naš Mudri neće riješiti.

Laura Matić, 5.c

Mudri patuljak

Laura Martinović, 8.c

Hele

na M

arić

, 6.b

U dalekom selu Lupilu živio je div Bobo sa svojim malenim prijate-ljima- patuljcima. Oni su se njemu uvijek divili jer je tako visok i jer može ubrati najslasniju jabuku s najviših grana i jer može

sagraditi najvišu kuću i jer uvijek ima pravo, a ponajviše su mu se divili jer je bio znanstvenik. Oni nikada nisu upoznali nijednog znanstvenika osim Boba. Bobo je bio pomalo čudan, kao i svi znanstvenici. Uvijek je smišljao i gradio najsmješnije i najkreativnije izume kao onaj prije par mjeseci- smjehoprah. Patuljci se još nisu oporavili od smijeha. Toliko su se smijali da se cijela Zemlja tresla. Ili onaj stroj za čokolade- pravio je najukusnije i najčudnije čokolade.Prije tjedan dana patuljčić Žutko-Ljutko prigovorio je da oni ne mogu sve što može i Bobo te da to nije pravedno, a pošto je Bobo znanstve-

Bobo, patuljci i čudesni izumi

školski život

23

MJESEC HRVATSKE KNJIGEnik, neka napravi čarobni napitak za rast! „Dobro, hoću!“ rekao je Bobo. Već tjedan dana jadni Bobo se muči i muči oko napitka, ali nikako da ga stvori. Patuljci su mislili da ako narastu veliki kao Bobo, da će postati pametniji i moći sve što može i Bobo. Tako jednog dana Bobo smisli kako da prevari patuljke pošto nikako nije mogao napraviti čarobni napitak za rast. Došao je on pred patuljke i rekao: „Evo napitka!“ Na to su se svi počeli gurati prema napitku i veseliti. Bobo im reče: „Svat-ko će dobiti gutljaj, ali napitak neće odmah djelovati. Treba proći pet dana da proradi!“ Patuljci su popili jednu malu količinu i već su sutra počeli kucati Bobu na njegova vrata. Govorili su: „Bobo, dođi, dođi!!!“ I Bobo je došao. Vidio je mnoge prekrasne izume ispred svojih vrata. Sve su to stvorili patuljci! On se osjećao ponosan na patuljke, ali i na sebe jer njegov plan je djelovao. Patuljci su bili veseli i zahvalni te su počeli grliti Bobu i zahvaljivati mu, a on im na to reče: „Polako, polako! Nisam ja ništa napravio!. Ovi izumi su vaših ruku i vaših mozgova djelo!“ Patuljci su bili zbunjeni. Nisu znali što Bobo govori. A on im reče: „Znate, ja nisam uspio napraviti napitak za rast, pa sam vas malo prevario! Vi ste popili običnu vodu umjesto napitka! To dokazuje da vi možete sve što i ja i da vrijedite kao i ja. Sami ste sve ovo stvo-rili!“ pokazivao je Bobo na izume koji su oduzimali dah. Ako vas zanima što se kasnije dogodilo, mogu vam samo reći da su patuljci sada s Bobom u tvornici najčudesnijih izu-ma. Nekada nam je potrebna mala varka da shvatimo koliko smo pametni i maštoviti i netko da nas u to uvjeri.

Helena Marić, 6. b

Prije petsto godina, kada je Župa bila tek ribarsko selo uz more, ljudi su živjeli u miru, a jedina briga bila im je hoće li uloviti dovoljno ribe. No, bilo je to neobično

selo jer su dijelili more i kopno sa sirenama.Živjeli su u miru i skladu jer su svi poštivali pravilo da se ni-kada ne prelazi bijela stijena koja je dijelila selo od morskih sirena koje su živjele na stijenama. Pola mora je pripada-lo ljudima, a pola sirenama, no ako bi neki ribar prešao tu granicu sirene bi ga uhvatile i utopile, ili ako im se svidio, pretvorile bi ga u dupina. Mladi pomorac Šime više od sve-ga htio je vidjeti sirene bez obzira što su mu svi govorili da su opasne i da im ne treba vjerovati niti im prilaziti. Često je hodao i ronio uz granicu i nadao se da će vidjeti barem jednu predivnu sirenu. Kada je ronio, čuo je zapomaganje i jecanje, ali s druge strane granice. Ne obazirući se na upo-zorenja i zabrane, zaplivao je kako bi pomogao onome tko je bio u nevolji. Zamalo je ostao bez daha kada je ugledao morskog psa kako napada sirenu kojoj se ruka zaglavila između stijena. Bez imalo razmišljanja, uzeo je najbliži kamen i udario morskog psa po škrgama. Morski pas se uplašio i jedva dišući otplivao prema Kuparima. Šime je izronio da uzme zraka i odmah krenuo osloboditi prestrašenu sirenu. Ona mu je umorna od bježanja, a i znajući da se ne može sama osloboditi, dopustila da joj pomogne. Izronili su i ona mu se zahvalila što ju je spasio. Odmah su se zaljubili jedno u drugo i odlučili se ponovno sastati u podvodnoj pećini gdje ih nitko ne može pronaći. Sirena mu je rekla da se zove Srebrenina, a bilo je očigledno da je ime dobila po velikom srebrenom repu koji se sjajio na popodnevnom suncu kao tisuće dijamanata. Jako su se voljeli i znali su da njihova ljubav ne može trajati zbog svih zabrana prelaska granice. Ubrzo su ostale sirene shvatile da nešto nije u redu s njihovom prijateljicom pa su je odlučile slijediti. Kada su saznale gdje i s kim se nalazi, pozvale su njezinu majku da odluči što će napraviti i kako će ih kazniti. Šime i Srebrenina su im odgovorili da će obadvoje radije umrijeti nego biti razdvojeni. Sirene su odlučile da će im dozvoliti da se viđaju, ali samo za vrijeme punog mjeseca, to jest, svakih mjesec dana. Nakon dvije godine njihove ljubavi, sirene su se, kako bi ih razdvojile, odlučile odseliti. Međutim, ni to nije spriječilo njihovu ljubav. Srebrenina je svakih mjesec dana putovala

Legenda o Srebrenom

Nikša M

ilić, 6. c

24


Školski život

MJESEC HRVATSKE KNJIGEkilometrima kako bi vidjela Šimu. Voljeli su jedno drugo više od svega, ali jednom Srebrenina nije došla. Nije došla ni sljedeći mjesec, ni sljedeći, ni pet mjeseci poslije, ali Šime nije gubio nadu.Jedne večeri prišla mu je sirena s malim djetetom – djevojčicom. Rekla mu je da joj je žao što nije dolazila skoro godinu dana i dala mu je malu djevojčicu. Rekla da je to njihova kćer Koraljka. Izgledala je kao normalan čovjek, ali je mogla disati pod vodom. Srebrenina više nije mogla dolaziti ni vidjeti svoju kćer. Bila je sretna jer je znala da je u dobrim ru-kama. Šime je postao glavni u selu i preimenovao ga je u Srebreno. Koraljka je odrasla i svi su je voljeli, no znali su da je po nečemu drugačija, ali nikomu nikada nije rekla zašto je tako posebna.

Ivona Ćorak, 7. c

Što su to mediji? Većina ljudi kada čuje riječ medij, pomisli na televiziju pa računaju samo vrijeme provedeno ispred televizije. Ali, mediji su i raču-

nala, laptopi, mobiteli i radio.Ljudi previše svog slobodnog vremena provode pred medijima. Više se ne družimo kao prije. Evo, na primjer moj jedan prijatelj kad dođe sa svojim roditeljima kod nas na večeru, tijekom večere gleda u televiziju. Nakon večere ga jedva odvojimo od televizije. Oni su kupili još dvije televizije tako da bi mogli gledati utakmicu ili neku sapunicu dok kuhaju, jedu ili čak peru posuđe. Djecu odgajaju mediji. Zbog crtića kao što su „Ben 10“ ili „Nindža kornjače“ djeca postaju nasilnija, a zbog cr-tića poput „Winx“ ili „Monster high“ djevojčice misle da trebaju imati najuži struk, savršenu frizuru ili najskuplju odjeću. Zbog crtića poput „Toma i Jerryja“ ili „Rabbids“ djeca mogu pomisliti da se ne mogu ozlijediti pa si onda naude. Na primjer, moj brat je prije gledao nasilne crtiće pa me počeo iz čista mira udarati. Sad više ne gleda nasilne crtiće pa me ni ne udara. Serije poput „I Carly“ djevojčice pretvaraju u površne cure. A reklame? Reklame nas samo mame da kupujemo bespotrebne stvari koje će nam se gomilati na tavanu ili podrumu. Bespotrebno ćemo trošiti novce, a kada budemo čistili tavan ili podrum, lupat ćemo glavom o zid jer ćemo se „ubiti“ čisteći. Ili ćemo pak izludjeti jer nam prekidaju zanimljiv film ili seriju. Moja mama vješto pokušava izbjeći reklame pa prebacuje program kad počnu reklame. Većina nas je ovisna o mobitelu- neki manje, neki više. Odrasli su manje, dok smo mi tinejdžeri više. Ja sam prije stalno „visila“ na mobitelu, a sad kad mi je dosadno, uključim ga i besciljno otvaram aplikacije ili idem na Internet. Sad to više baš i ne radim i pokušavam se riješiti te navike pa na mobitel idem samo da bih se dopisivala ili istraživala područja ili neke stvari za priče koje pišem. Neki kažu da mediji proširuju vokabular. To je djelomično istina, ali ipak ovdje postoji ali. Većina ljudi, pogotovo ti-nejdžera, koristi kratice. Nisu to one kratice kao HNK. Stvaramo nove kratice kao np- nema problema, dns- danas, dopanje- dopisivanje, nap- napisati… Tako „ubijamo“ naš hrvatski jezik. Zamislite da svi počnemo pričati ovako: „Znš, dns smo se dopali. On mi je nap…“ To jednostavno ne valja. Ali ipak mediji malčice proširuju vokabular. Neki dan su na vijestima objašnjavali što znače neke riječi koje naša predsjednica koristi. Moja mama je naučila malo turskog jezika kad je pratila seriju „Sulejman Veličanstveni“. No, ja ću se i dalje držati knjiga koje puno bolje proširuju vokabular.Jesu li mediji „štetočine“ ili ne, to ovisi o vama. Ja mislim da su štetočine. Mislim da nas uništavaju. Ali ipak, unatoč tome što mislim, ja se ne mogu odvojiti od njih. Probat ću, a probajte i vi.

Ana Šimunac, 8. c

Mediji - štetočine ili zabavljači?

Mara Benić, 8. a

25

Mladi umjetniciDonosimo mali izbor literarnih i likovnih radova maštovitih

učenika naše Škole. Uživajte!

Volim svoj hrvatski jezik

Hrvatski jezikHrvati od davnina prave,još od 7. stoljeća,kad su za jelo lovili krave.

Od Trpimira do Zvonimirahrvatski su vladari bili,to gradivo iz povijestinije nam dalo mira.

Kad je Ljudevit Gajprvi hrvatski pravopis napisao,hrvatski je jezik do službenog podisao.

Hrvatski jezikkroz povijest je prolazio,u 21.stoljeću i mom je srcu postao mio.

Volim ga jako.A zašto ne bih smio?On će u mom srcu bititamo gdje je i do sada bio.

Marko Vekarić, 4.a


Hrvatski jezik u srcu je mom,on je kao moj topli dom.

Bez njega sve je pusto,na testovima uvijek gusto.

Hrvatski jezik volim ja,nek’ se pročuje, nek’ se zna.

Hrvatski jezik moj će uvijek biti,nikad ga neću pod kušin skriti.

Steffani Klešković, 4.a


Ja u školi hrvatski učimi s ispitivanjima se jako mučim.U obitelji hrvatski govorim,a kad se mama naljuti -više ne progovorim.

Petar Lonac, 4.a

Začarana šuma

Jednom davno, živio je dječak po imenu Christopher. On je volio istraživati šume pa je jednoga dana odlučio poći u jednu šumu za koju su svi govorili da je ukleta.

Svatko tko bi jednom ušao u nju više ne bi izašao. Skupio je hrabrosti i ušao u šumu. odmah je primijetio nešto neobično. U njoj je bilo mračno, a vani je sijalo sunce. Prvo je pomislio da je drveće prekrilo sunce, ali ubrzo mogle su se vidjeti zvijezde i mjesec. Cijela šuma je odjekivala nekim čudnim zvukovima. Dječak je već sada htio izaći iz šume, ali nije mogao pronaći izlaz. Kad mu se činilo da je sve gotovo, sa stabla skočilo je neko stvorenje. To je bio klaun Šašavko. Obećao mu je da će mu pomoći da se vrati kući, no najprije odveo ga je u svoju kolibu. Tamo je sve bilo puno napitaka i to za rast, spavanje, hihotanje...baš kao kod čarobnjaka, ali on je bio klaun. Pošli su na spavanje. Ujutro, otišli su pronaći izlaz. Christopher je pitao kako to da je vani sijalo sunce, a u šumi je bio mrak. Odgovor Šašavka samo ga je zbunio, naime u ovoj šumi sve je bilo suprotno s vanjskim svijetom. I još dok je on to govorio ispred njih pretvorio se ogroman mrav. Bio je veći čak i od Christophera. Na brzinu, sklonili su se u grm koji je također bio ogroman. Kada je prošla opasnost nastavili su svoje putovanje. Bili su gladni, žedni i umorni pa su svratili u jednu kuću. Pristojno su pozdravili. U toj kući ži-vio je stari čarobnjak koji baš i nije volio posjetitelje. Istog trena pretvorio ih je u rode i stavio u kavez. No, učinio je jednu pogrešku. Kavez je ostavio otvoren. Christopher i Šašavko istog su trena izletjeli vani i poletjeli. Vidjeli su izlaz iz šume, a čim su izašli iz nje postali su oni stari.Christopher se vratio kući, a Šašavko je otišao raditi u cirkus, što mu je i bila životna želja. Odlučili su da više nikada neće ulaziti u nepoznate šume pa su do kraja života živjeli sretno i ostali prijatelji zauvijek.

Isabela Bobinac, 5.a

Josip

Bač

ić, 3

.bM

arga

reta

Ben

ić, 6

. b

Mar

ko P

revi

šić, 3

. b

26


Školski život

Šutnja je zlato

Ovaj sastav pišem po kazni. Iako smo morali komentirati sastave, učiteljica smatra da je mojih komentara ponekad previše, i zato sad moram pisati sastav „Šutnja je zlato“.

Šutnja je zaista zlato jer da sam šutio i nisam imao komentar na sve ne bih dobio dodatni domaći. Ali ako me se pita za mišljenje, onda ga ja trebam reći do kraja, svidjelo im se to ili ne. Moja mama uvijek govori: „Ispeci pa reci! Pametniji šuti! i Šutnja je zlato!“ a ja nikako da naučim. Zato uvijek nafrknem. Tako je bilo i danas. Valjda ću drugi put biti pametniji i držati jezik za zubima. I dodatne komentare ću ubuduće držati za sebe. I oprostite ako sam koga uvrijedio svojim komentarima.

Marin Radić, 4.d

Kraj školske godineDošao je kraj školskoj godini ovoj,i početak je zabavi novoj.Pamet je pošla na praznikei odvela svoje vlasnike.Eto pjesmicije ovoj kraj,a ja idem napraviti svoj mali raj!

Paula Miloslavić, 4. b

Mudri vilenjak

Jednoga dana, mudri je vilenjak šetao po šumi i govorio drugima što trebaju raditi. Glumio je kralja.Toga dana, vjeverica Petra je došla ispod najvećeg hrasta u šumi gdje je srela ježa Pera i ježicu

Saru. Razgovarali su i vjeverica Petra je rekla da će padati kiša, jež Pero je rekao da će grmiti,a ježica Sara je rekla da kiša neće prestati padati mjesec dana. Jedino je mudri vilenjak rekao da se to neće dogoditi je on „ mudar“. Naravno, počela je padati kiša, grmjelo je,ali je kiša padala jako malo. Mudri vilenjak je pogriješio, ali ne u svemu, kiša nije padala mjesec dana jedan dan i to je jedino u čemu je bio u pravu. Nije zadugo bio u pravu jer je kiša sljedeći dan počela i nije prestajala mjesec dana kao što je rekla ježica Sara.Mudri vilenjak se rastužio i pošao u svoju kuću koju je zamišljao kraljevstvom. Iza njega su svi pošli u svoje kuće jer je kiša jako padala.Nakon mjesec dana kiša je prestala i svi su se našli ispod velikog hrasta i pošli na veliku livadu na kojoj su htjeli održati koncert, ali prije svega, mudri vilenjak im se ispričao.Održali su koncert u kojem je voditelj bio mudri vilenjak, pjevačica vjeverica Petra, a plesači jež Pero i ježica Sara.

Mia Raguž, 5.a

Lucia Matičević, 6.c Franka Mezei, 2. b

Aurora Gentili, 3.b

Hele

na M

arić

, 6. b

Ivan Radić, 4. a Lea Živalj, 3. b Vanesa Meter, 3. b27

Pozdrav učenicima osmih razreda!Nezaboravno putovanjeUčenici četiri osma razreda su uživali u svojoj željno iščekivanoj ekskurziji na kojoj su se odlično zabavili i puno toga naučili. Na putovanju su ih pratile razrednice Dragica Zanini, Jane Rašica, Marina Marega Selecki i razrednik Denis Vego.

Posjetili su povijesne znamenitosti... ...divili se prirodnim ljepotama... ...i sprobali izume Nikole Tesle...

Strip, Lena Galjuf, 8.c28


Školski život

Na sljedećim stranicama uživajte u godišnjaku učenika osmih razreda šk. godine 2015./16.

Dragi osmaši, želimo vam puno uspjeha u svemu što vas čeka te kao zadnji savjet nudimo riječi pisca:

„SVE ŠTO TREBAM ZNATI...“Robert Fulghum

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:

• Sve podijeli s drugima.• Igraj pošteno.• Ne tuci ljude.• Svaku stvar vrati gdje si je našao.• Počisti za sobom.• Ne uzimaj što nije tvoje.• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se. • Peri ruke prije jela.• Pusti vodu u zahod.

• Voće i povrće je zdravo.• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i ple-

ši, igraj se i radi - svaki dan od svega po malo.• Svakog poslijepodneva odspavaj.• Kad izađeš u svijet, budi oprezan, drži se za ruke i ne udaljavaj se od

svog prijatelja. • Ne zaboravi da čudo postoji: sjeti se one sjemenke u plastičnoj

čašici - korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako. Tako je i s nama.

Pozdrav osnovnoj školi

Osmaši smo. Za mjesec dana ćemo se razići, ali vjerujem zadugo ostati pri-jatelji.

Kroz ovih osam godina bilo je svega i svačega. Bilo je svađa, ogovaranja, ali je bilo i lijepih, složnih i zabavnih trenutaka. U petom se razredu, kao novi razred, nismo baš svi dobro poznavali, kao ni profesore pa smo bili uplašeni ocjenjivanja i profesora jer nam je to sve bilo novo. Ali kako su prolazili mje-seci, zbližavali smo se i tako postali jedan dobar razred. Nešto najbolje što mi se dogodilo u školovanju je ekskurzija. Taj dan su svi bili ushićeni i presretni. Na ekskurziji smo se još više zbližili i s drugim razredima, svi su zajedno ple-sali i pjevali. To nikad neću zaboraviti jer takvu priliku više nećemo dobiti kao osmaši. Kad bi nam došao neki novi učenik u razred, većinom smo ga odmah ogovarali, ali onda shvatiš da si ga bez veze ogovarao jer ti ubrzo postane odli-čan prijatelj. Ove zadnje četiri godine se razrednica jako zauzimala za nas, iako mi to u nekim trenutcima ne bismo vidjeli. Kad bi napravili neku glupost, ona bi nas vikala ili bi nam prijetila da nećemo ići na neki izlet koji iščekujemo, ali na kraju bi nam ipak oprostila i imala razumijevanja za nas. Bliži se zadnji dan osnovne škole, taj poseban dan. Vjerujem da će biti i tuge jer se ipak rastaje-mo nakon osam godina. Ali normalno, bit će i veselja. Završio je jedan dio našega života i sada krećemo u drugi.Nadam se da ću u budućnosti sa kolegama iz razreda ostati prijatelj jer ove godine su stvarno bile posebne.

Maria Šoštarić, 8. b

29

Jakša Balarin Ena Barčić Mara Benić Nela Dedović

8 a Rekli su nam daškola nije zatvor,

a mi ni krivi ni dužnidobili osam godina.

iBok

8. a s razrednicom Dragicom Zanini

30


OSMAŠI: 8. a

Bruno Klešković

Ajdin Omerović

Magdalena Djaković

Matej Radić

Ana Koprivica

Ivana Palunčić

Josip Duper

Nikolina Škarica

Marin Krmek

Anamarija Radić

Domagoj Duždević

Luka Topalović

Nika Mačai

Ivan Radić

Nikolina Jerkić

31

Mihael Brajević

Petra Herceg

Antea Ćorić

Antonija Jakobušić

Maro Grčić

Iva Kojaković

Nikola Handabaka

Vlaho Kos

8 b8. b s razrednicom Jane Rašica

32


Jednom su bile oluje,jednom su padale kiše,

jednom smo bili osmaši,jednom i nikad više...

Lea Kulaš

Mihael Litrica

Antun Srijense

Frane Vlašić

Ana Kuraja

Bruno Maleš

Nikolina Stanković

Dante Vukić

Ana Lakić

Vlaho Mišić

Franina Šoštarić

Dora Lakić

Lovro Ogresta

Maria Šoštarić

OSMAŠI: 8. b

33

Nikša Curić

Damir Behlulović

Ivan Dundić

Ivo Borovina

Sven Fišić

8 c

Profesorima je bilo krasno,nama je sve uvijek bilo jasno.

Živjeli smo svoj san,Učili smo svaki dan! ;)

Karlo Batinić

Patricia Brašnjović

8. c s razrednicom Marinom Marega Selecki

34


Lena Galjuf

Laura Martinović

Mare Miloslavić

Ana Tomić

Marija Kitin

Antonija Maslać

Nikša Putica

Mateo Ujdur

Maris Mandun

Antonio Milić

Jelica Šabadin

Stjepan Zvrko

Josip Martinović

Marin Milolaža

Mateo Franić

Ana Šimunac

OSMAŠI: 8. c

35

Marko Antunović

Ivan Ćorak

Valentina Avdić

Ivan Dabo

Vinka Bogdan

Leona Jupek

Karla Čagalj

Nikolina Kisić

8d

8. d s razrednikom Denisom Vegom

36


Običan razrednikad nismo bili,profesorima smouvijek živce pili.Čemu suze liti

mi nećemozaboravljeni biti!

Karla Krmek

Ivan Matković

Dajana Popović

Mihael Tošić

Antonia Kurajica

Marea Miloslavić

Davor Prce

Antonio Vukorep

Jakov Lučić

Toni Muhoberac

Paula Prce

Iva Matić

Petra Oberan

Mario Raguž

OSMAŠI: 8. d

37

Moda u školiO modi pišu Iva Soldić i Petra Katavić.

Iva Soldić, 5.c

Petra Katavić, 5. c

U školi postoje pravila za oblačenje kojih se moramo pridržavati, zato što je škola javna ustanova. Svi se volimo lijepo obući, kao npr. suknje, haljine, ali moraju biti ispod koljena. Također, ne bi se trebao nositi lak za nokte no velikom broju učenica je bar

jednom ostao na noktima. Je li se ikome dogodilo da mu mama kaže: Ne možeš takva/takav u školu? Netko se za pet minuta spravi za školu, a netko treba sat vremena. U nekim školama imaju školske uniforme. Mi volimo isprobavati nove načine odijevanja i nove frizure. Svaki dan se različito odijevamo. U našoj školi svi oblačimo hlače ili traperice i majice s drugačijim

izgledom i bojom. Netko se oblači sportski, a netko elegantno. Drugačiji izgled, boja. U jesen i zimu nosimo tamnije boje kao što su plava, zelena, a u proljeće i ljeti nosimo žarke boje kao što su žuta, crvena... Zapitate li se nekada: Što ću sutra obući? Postoje neki trendovi koji ne izlaze iz mode kao što su bijele starke, a sada su jako popularne majice s natpisima. Ako vidiš da je tvoja prijateljica nosi nešto što ti se sviđa, a ti se sramiš pitati je gdje je to kupila ili ne želiš da imate istu odjeću, možeš riješiti taj problem. Ne srami se, pa što ako imate istu odjeću! Možeš kupiti isti komad odjeće, ali druge boje ili isti dizajn s drugim natpisom. Svatko ima pun ormar odjeće koje mu se ne sviđa ili je premala ili prevelika. Sigurno imate komad odjeće koji vam se ne sviđa. Možete ga reciklirati ili dati u dobrotvorne svrhe, možda će se nekome drugome svidjeti. Kada ima neki komad odjeće koji vi želite, ali košta previše možete uštediti malo novca svaki mjesec pa možete to kupiti. Pored svih tih izbora, ipak je najvažnije ostati vjeran sebi i nositi ono što ti se sviđa i u čemu se osjećaš dobro!

Uz veselu majicu, jeans i vječne starke spremna si za školu kada je toplije vrijeme!

Modeli nose prekrasne majice koje šiva mama naše novinarke Lore Jerković iz 5. c

Je li se ikome dogodilo da mu mama kaže: Ne možeš takva/takav u školu?

Želiš li na originalan način ukrasiti torbu, majicu ili jaknu izradi poseban bedž! Potrebno ti je platno, gumbi, nožice i sigureca (sigurnosna igla)!

Uradi sam/a! - RECIKLIRAJ!

1. Skupite gumbe kojih sigurno ima negdje u kući.

Bedževe izradile i fotografirale novinarke Župčice!

2. Pronađite komadiće lijepih tkanina.

3. Napravite kružić od tkanine, skupite sa stražnje strane i na njega prilijepite vrućim ljepilom sigurecu.

4. S prednje strane pričvrsti gumb i imaš lijepi ukrasni bedž. Njime možeš uljepšati svoju torbu ili majicu koja ti je možda dosadila i tako je učiniti novom! 38


Za kraj, mudra poruka 1. d razreda koja je u proljeće ukrasila hodnik naše škole:

„Kiša u ožujku donosi cvijeće u travnju!“

Tako smo se i mi možda ponekada tijekom školske godine našli pokisli, ali smo zbog toga porasli! Ipak je u školi pretežno sunčano! Pozdrav-ljamo školsku godinu 2015./16. Hvala svima i poletimo u zagr-ljaj dragom ljetu!

Vaša Župčica

Vlaho Mišić, 8. b 39

Strip osmislile: Ela Žuvela, 6. c i Ivana Menalo, 6. c / Izradila:Laura Martinović, 8. c

Documents

Broj 28, šk.g. 2015./2016. LIST UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKAos-zupa-dubrovacka.skole.hr/upload/os-zupa-dubrovacka/images/static3/... · strah da nam se ne izgubi u mraku. Kekso