365

GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

Zdravko Živković

Uz dvije sakralne građevine (crkve), graditeljstvo Miljevaca obilježava (naj-zastupljenije je) narodno (tradicijsko) graditeljstvo. U etnografskom smislu Miljevci spadaju u jadransku zonu sa značajnim utjecajem dinarskoga kulturnog kruga. Kakvo je graditeljstvo, poglavito ono tradicijsko (narod-no, pučko, predajno) u miljevačkom kraju bilo u daljoj prošlosti, nema na-ročitih spoznaja. Zna se međutim da je seljački dom, ne samo u našim, nego i u širim (europskim) prostorima do 18. stoljeća bio skroman. Bila je to najčešće jednoprostorna kuća s ognjištem u sredini. Pretpostavlja se da je prvi razvitak kuće bio takav da se kuća pregradila te na jednoj strani bilo ognjište, a na drugoj stoka. Daljnji razvitak je bio da se gradi posebna kuća za spavanje, posebna kuća s ognjištem (kužina, vatrenica…) a po-sebno za stoku. Tek se u II. polovici 19. st. događa vertikalni razvoj kuće, tj. grade se katnice, tzv. “kule“. U prizemlju kule je ili konoba ili štala, a na katu je spavanje. Kuće se grade prirodnim materijalima - zidovi od kamena, a pokrivaju kamenim pločama. Pomoćne zgrade štale, naročito staje (jare) pokrivaju se i raženom slamom pa i trstikom. Tradicijska nit u narodnom graditeljstvu u Miljevcima provlači se do II. svjetskog rata. Iza toga kao i u drugim hrvatskim krajevima dolazi do prekida s tradicijom. Selo se ra-slojava u socijalnom i fi zičkom smislu. Uvode se novi materijali (beton), ognjište (komin) zamjenjuje štednjak.

Miljevci 2008.

366

Graditeljstvo se smatra jednim od najstarijih ljudskih djelatnosti. Od kada čovjek postoji sebi gradi sklonište koje s vremenom postaje dom. Kažu da je gradnja skloništa – doma čovjeku prvi kreativni čin.

U ovome će se radu obraditi graditeljstvo koje danas (fi zički) postoji. Gradi-teljske djelatnosti na ovome području bilo je i ranije kao što su prapovijesne nastambe i srednjovjekovne utvrde što će se obraditi u drugim (povijesnim) radovima.

Graditeljstvo koje i danas nalazimo na miljevačkoj zaravni uvjetno možemo svrstati u tri skupine: narodno (tradicijsko, pučko), sakralno i profano. Najzastu-pljenije je svakako ovo prvo, narodno, tradicijsko. Na pitanje što je to i kakvo je tradicijsko graditeljstvo na Miljevcima, odgovor bi mogao biti sljedeći: to je skromna kamena kuća prizemnica pokrivena kamenom pločom. Radi štednje s jedne strane, ali i bolje zaštite od bure (dominantnoga hladnog vjetra) takve se prizemnice nižu jedna do druge. U 19. st. razvija se kuća po vertikali. Nasta-ju katnice, tzv. “kule“. U tradicijskoj maniri gradi se ovdje do sredine 20. st. (II. svjetskog rata) kada na Miljevcima kao i u drugim krajevima naše zemlje pola-ko dolazi do raslojavanja sela, prekida tradicijskog života pa tako i građenja.

Kakva je kuća na miljevačkoj zaravni bila u prošlosti, tj. prije 300 i više go-dina teško je preciznije reći, jer za to nema podataka. Teoretičari koji se bave ovom temom tvrde da je seljački dom do 18. st. u hrvatskim pa i širim prostori-ma bio skroman. Radilo se često puta o jednoprostornoj kući s ognjištem gdje se boravilo, blagovalo, spavalo. Još su poznate situacije kada je u jednom kraju kuće bio komin, a u drugom stoka, pregrađeni tek kakvom niskom ogradom.1 Prvi razvoj te skromne jednoprostorne kuće događa se (prema teoretičarima) u 18. st. i to kao horizontalni razvoj. To znači gradi se ili dograđuje prizemnica u kojoj se spava, a zatim i posebne zgrade za stoku, (štale, staje, jare…). Tek u 19. st. dolazi do vertikalnog razvoja kuće, kada se grade katnice (u ovim se krajevima nazivaju “kule“). U prizemlju je obično konoba, a na katu prostor za spavanje.2

Osnovno obilježje svakoga narodnog odnosno tradicijskog građenja je da narodni graditelj za gradnju svoga doma koristi prirodni materijal koji ima u prirodi, tj. u svojoj najbližoj okolici. Ovdje je to, kao i u čitavoj Dalmaciji i ja-dranskoj zoni – kamen. Gradilo se k tome štedljivo i u dosluhu s prirodom pa se s današnjeg gledišta može reći da je narodno graditeljstvo - ekološko gra-diteljstvo. Treba ovdje napomeniti da u narodnom graditeljstvu nema pravoli-nijskog razvoja kuće kao u profanoj (stilskoj) arhitekturi nego se gradilo prema mogućnostima pojedinca odnosno obitelji. Siromašni su gradili skromne, a imućniji veće odnosno bogatije kuće.3

1 Aleksandar Freudenreich: Kako narod gradi - Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb, 1972.

2 Zdravko Živković: Konjevrate i Mirlović Zagora, župe šibenske biskupije – Zagreb 2005.

3 Aleksandar Freudenreich: Isto.

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

367

Tipološki stariju formu od same kuće nalazimo i na Miljevcima, a to je polj-ska kućica. U osnovi sličnim, ali ponešto različitim formama kao i različitim na-zivljima nalazimo je na čitavome jadranskom području. U Dalmaciji se najčešće naziva bunja, poljarica, ćemer, (turcizam) kažela, u Istri kažun… itd. U Miljevci-ma ne koriste ni jedan od tih naziva nego je zovu kućera, kućerica… To je stara suhozidna graditeljska forma, najčešće kružnog ali i pravokutnog tlocrta iznad kojeg se formira svod izmicanjem pločastog kamena. Gradila se u polju i služila je kao sklonište od kiše ili sunca.4

Zidovi tradicijske miljevačke kuće su od priklesanog kamena u vapnenom mortu, debljine od 50-ak centimetara. Krov je redovito dvostrešni, pokriven ka-menim pločama. Nazidnice su povezane veznim gredama na razmacima otpri-like 1,5 do 2 m. Roženice koje se oslanjaju na nazidnice na razmaku su od pola metra ili nešto više, dakle dosta gusto jer je pokrov od kamenih ploča najteži pokrov koji je u tradiciji postojao. Na roženice su pribijane “žioke“. Sva krovna građa su oblice ili pritesane oblice. Koristilo se često jablanovo drvo koje je ovo stanovništvo u te svrhe uzgajalo uz rijeke Krku i Čikolu.

Glavna kućna prostorija je kužina (vatrenica) dakle prostorija s kominom (ognjištem). Kako je na početku rečeno ,u kužini se odvijao najveći dio kućnih aktivnosti. Na kominu se kuhalo, blagovalo, ponegdje i spavalo, tu se vodio obiteljski život. Krovište je bilo otvoreno kako bi dim s ognjišta lakše kroz sam pokrov (između kamenih ploča), ali i koji manji otvor (dimnjak) na krovu od-lazio u atmosferu. Osim vrata na kužini je bio pokoji prozorčić (ponistra), ali i niše u zidu koje su služile kao police. Pod je bio od kamenih ploča, a ponegdje i od ilovače (gnjile). Zidovi su bili neožbukani. Komin (kumin) obično je bio smješten pokraj zida nasuprot vratima. Bio je nizak, gotovo na razini poda ili centimetar-dva iznad. U Miljevcima iznad komina nalazimo vitlo, jednostavnu napravu na kojoj su obješene komaštre. Takvu napravu ne nalazimo u osta-lom dijelu drniške krajine, ali je ima zapadno od rijeke Krke (Kotari, Bukovica). Pomoću te jednostavne rotirajuće naprave domaćica je lako mogla smicati i namicati lonce na vatru. Uokolo komina su bili stoci (tronošci) i niske katrige. Od ostalog namještaja tu je bio niski stol (sinija) okrugli ili četvrtasti, na zidu pokoja polica (škancija), naćve (za mijesenje kruha), lopar, peka, ožeg te još pokoji tradicijski uporabni predmet.

Na miljevačkim kužinama ne nalazimo dimnjaka na sljemenu koji su služili za odvod dima u atmosferu kao što nalazimo na drugim područjima. Ovdje je to tek jednostavno podizanje pokrovne ploče pri sljemenu krova redovito s južne strane. I ukrašavanja na miljevačkoj kući su skromna. Na zabatu (somiću) kamene kuće narodni graditelj u dalmatinskom zaleđu u zidu izvodi što kva-dratične što trokutaste rupe kao golubarnike. No, ta utilitarna forma se često nadilazi i poprima ukrasnu dimenziju.

4 Ćiril M. Iveković: Bunje, čemeri, poljarice. – Zbornik kralja Tomislava, Zagreb, 1925.

Miljevci 2008.

368

Miljevci - Drinovci: Crkva Imena isusova

Gusterna s naplovom iz 1912. Detalj strehe “strije”

Miljevci - Širitovci: Crkva sv. Petra i Pavla

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

369

Tipična kamena prizemnica

Tipična kamena prizemnica

Miljevci 2008.

370

Osnovna vrsta pokrova tradicijske miljevačke kuće je kamena ploča. No, u prošlosti su se sporedne (pomoćne) zgradice kao što su jare, štale pa i pojate pokrivale i biljnim materijalima - trstikom (ševar) i raženom slamom. Još i danas nalazimo ostatke pokrova od trstike na jednoj zgradici u Brištanima Donjim. Zacijelo je bilo i pokrova od ražene slame. Spomenuti pokrovi su se izvodili i u kombinacijama - dio krova uz strehe pokrivao se kamenim pločama, a naviše (prema sljemenu) trstikom ili raženom slamom. Bili su to lagani materijali, (nisu opterećivali krovnu građu) ali su bili manje trajnosti.

Tek u dvadesetom stoljeću na Miljevcima se kuće u rjeđim slučajevima po-krivaju crijepom. To je materijal koji se kupovalo, a to je seljaku bio problem. Kuća je uvijek bila statusni simbol vlasnika što je i danas. Crijep (cigla) na krovu bio je znak prestiža. Upotrebljava se štedljivo, kombinirano s kamenim ploča-ma uz strehu, a crijep prema sljemenu. Tako kamena ploča kao težak pokrov ne opterećuje krovnu građu pa je ona time trajnija.

Malo je tradicijskih prizemnica na kojima nisu vidljivi tragovi povišenja. No, katnice (kule) počinju se graditi u ovim krajevima pa tako i na Miljevcima sre-dinom 19. stoljeća. Jedna od takvih je svakako i kuća Skelin u Drinovcima na kojoj je uklesana godina gradnje – 1842. Ova kula osim prizemlja i kata ima i povišeno potkrovlje (šufi t), što je neuobičajeno u dalmatinskom zaleđu i može

Jara (staja za ovce) - egzemplar kojeg bi trebalo čuvati

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

371

Detalj strehe “strije”

Ponistra u zidu

Tipična vrata

Nisko ognjište - “komin”

Miljevci 2008.

372

se smatrati raskošnom kućom. Gradila je to očito imućna obitelj (u onim okviri-ma kako se u to vrijeme smatralo) i može se pretpostaviti da su za gradnju bili angažirani graditelji izvan Miljevaca, moguće i iz primorja. To je dakle na onoj spomenutoj tezi da su siromašni, kojih je bilo više, gradili skromno, a imućni raskošno.

Kako spomenuta katnica tako i druge miljevačke “kule“, a ima ih u svim mi-ljevačkim selima, tipične su po svojoj tipologiji, tj. u osnovi se ne razlikuju od sličnih kuća u dalmatinskome zaleđu. Kako su Miljevci i vinogradarski kraj, u prizemlju je često i malo ukopana konoba dok se na katu spavalo. Kužina je uvijek bila posebna prizemnica bilo da je vezana uz kulu ili ne. Tu je zatim i “slar“ (sular) neizbježni i najznačajniji graditeljski element tradicijske kamene katnice u čitavoj jadranskoj zoni. Osnovna mu je funkcija vanjska vertikalna veza, dakle stubište kojima se penje na kat. Osnovna, ali ne i jedina. Pred vra-tima prizemlja (konobe) ljeti je slar stvarao sjenu kako se konoba ne bi ugrija-vala. Zimi, za sunčana vremena pod slarom je bilo ugodno toplo gdje se plelo, prelo, odmaralo. Geneza naziva ovoga graditeljskog elementa dolazi od sunca (sole) pa mu odatle i naziv: solar, sular, slar… Na hrvatskom prostoru ima i dru-gih naziva kao što je balatura, (sjeverna Dalmacija), volta, (južna Dalmacija), baladur, (Istra). Na gornjoj razini slara, dakle pred vratima kata je manja terasa

Golubarnici - ujedno i ukras

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

373

obično s kamenim klupama. Slar, kao i stube su naravno od kamena. Ima slu-čajeva da su stube i spomenuta terasa pred vratima kata (tavana) natkriveni pa tako i na Miljevcima (Gornji Vlaići). I sve ostalo uklapa se u opću matricu tradi-cijskoga graditeljstva u kamenu. Spomenut ću ovdje i relativno male prozore (prozorske otvore) kao opću značajku tradicijskoga graditeljstva. Ima za to više razloga. Jedan je taj što je staklo trebalo kupiti i kako je rečeno uvijek je seljaku bio problem. Drugo je hajdučija i nemirna vremena u prošlosti pa se malim prozorom bolje zaštitilo od provala i pljački. Treći je i možda najznačajniji onaj koji proizlazi iz naravi seljačkog načina života. Seljak, poljodjelac i stočar po prirodi svoga posla dnevno je izložen suncu, vjetri u kiši, reklo bi se, vreme-nu i nevremenu. Sasvim je logično da se on u svome makar kako skromnome dome želi ograditi od tih nepogoda i nikakve potrebe nema za većim prozo-rima.5 Inverzna je situacija s današnjim, modernim čovjekom koji radni tjedan provede u zatvorenome prostoru i vikend žele provesti u prirodi pa na svojoj vikendici gradi velike prozore i staklene površine.

Sredina 20. stoljeća, tj. vrijeme iza Drugoga svjetskog rata prijelomno je za tradicijsku kulturu. Selo se rastače u socijalnom i kulturnom pa tako i tradi-

Čuvarkuća na striji

5 Zdravko Živković: Prilog vrednovanju “ušorenih“ naselja u Hrvatskoj – Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 49. Zagreb, 1983.

Miljevci 2008.

374

cijskom smislu. Stanovništvo odlazi trbuhom za kruhom. I u graditeljstvu se napušta tradicijski način građenja. Gradi se betonom, gradi se uglavnom loše s nedostatnim termičkim svojstvima, ...

Autor ovog teksta bio je u ekipi Ministarstva kulture koja je 1997. godine radila evidenciju tradicijske kulturne baštine pa time i tradicijskoga graditelj-stva, kada je slika Miljevaca bila otužna. Kako su Miljevci 1991. - 1992. godine bili okupirani i devastirani, obnova je tek bila počela. Deset godina kasnije, tj. 2007. godine (u vrijeme održavanja simpozija) slika Miljevaca je drukčija, bo-lja, optimističnija. Ovdje je dakako, riječ o graditeljstvu, a ono je pak poslje-dica okolnosti, gospodarskih ali i drugih. Sada na Miljevcima ima novih kuća. Ima ih koje po veličini i oblikovanju i nisu uzor kako bi na Miljevcima trebalo graditi. I to će se vremenom, nadajmo se i korigirati. Ima međutim naznaka koje bi za tradicijsku kulturu mogle biti mnogo značajnije. Postoje na Miljev-cima primjeri gdje su ljudi svoje stare kuće adaptirali i uredili za suvremeni život. Neke manje, a neke više uspješno kao što je npr. svoju “kulu“ uredila obitelj Čipčić iz Ključa.

Na Miljevcima ima još dobro očuvanih, ali i zapuštenih starih kuća. Teško je očekivati da će sve one u budućnosti biti obnovljene. No, Miljevčani bi tre-bali razmisliti da nešto od onoga ponajboljeg što je sačuvano, a prema kon-kretnim uvjetima i mogućnostima sačuvaju, te kada se steknu uvjeti uredi i

Tipični otvor za odvod dima na krovu kužine

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

375

prezentira prije svega radi sebe jer to je njihova baština, a onda i za druge. Je li to ona kamena jara s torom, kula Skelin ili nešto treće?

Od sakralnih građevina na Miljevcima su dvije crkve: Presvetog Imena Isusova u Drinovcima i sv. Petra i Pavla u Širitovcima. Uz to na području Miljevaca postoje ostaci kapele sv. Nikole u Ključu, kapelica na Krki (Stinice nasuprot Visovcu) zapuštena kapela na Roškom slapu, te kapela sv. Josipa među Gredama na Krki.6

Crkva Presvetog Imena Isusova u Drinovcima je župna crkva. Sagrađena je početkom 18. stoljeća od koje je sačuvana polukružna svođena apsida. Crkvu je 1850. oštetio grom poslije čega je obnovljena i povišena. Uz crkvu je 1878. godine sagrađen zvonik. I crkva i zvonik su građeni kamenom. Od tada crkva ima i svoj današnji izgled. U arhitektonskom smislu crkva Presvetog Imena Isu-sova je skladna građevina. Za vrijeme okupacije Miljevaca 1991. - 1992. crkva je devastirana, unutrašnjost oskrnavljena, pogođena s nekoliko projektila. Nakon okupacije crkva je sanirana, a naročito zvonik koji je temeljito obnovljen.

Podružna crkva sv. Petra i Pavla u Širitovcima na mjestu je crkve iz predtur-skoga vremena. Ta je crkva bila obnovljena početkom 18. st. da bi 1912. - 1913. na njezinu mjestu bila sagrađena današnja crkva.7 To je kamena građevina s

Primjerak katnice s potkrovljem (Skelin)

6 Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja (Šematizam) – Split 1979.

7 Isto.

Miljevci 2008.

376

“Vitlo” na kominu

Stari “uređaj” za zatvranja vrata

Primjer tradicijske katnice - “kule” sa slarom

Detalj slara

Zdravko Živković: GRADITELJSTVO NA PODRUČJU MILJEVACA

377

Dobro obnovljena tradicijska kuća Unutrašnjost obnovljene kuće

Miljevci - Drinovci: crkva IMENA ISUSOVA Miljevci - Širitovci: crkva SV. PETRA I PAVLA

Miljevci 2008.

378

pravokutnom apsidom i zvonikom ugrađenim u glavno pročelje. Crkva i zvo-nik su od kamena i djeluju kao skladna arhitektonska kompozicija.

Na Miljevcima nema značajnijih utilitarnih građevina. Spomenut ćemo ov-dje jednu, a to je gusterna s velikim naplovom u Drinovcima iz 1912. godine. Spomenik je svoga vremena, kada je država gradila ovakve građevine kako bi se stanovništvu osigurala voda, jedan od osnovnih životnih uvjeta. Više ne slu-ži svojoj osnovnoj svrsi, opskrbi vodom okolnog stanovništva, jer Miljevci ima-ju vodovod. Sanirana je i obnovljena za nove potrebe, tj. mjesto za održavanje koncerata i drugih kulturnih i sportskih manifestacija. To je njezin novi život i ujedno dobar primjer kako se drži do kulturne baštine.