Tinitus

Pojava šuma u uhu može biti potpuno bezazlena ali i povezana s teških bolestima. Ponekad šum može biti jedva primjetan, a katkad može kod osobe koja ga ima dovesti do poremećaja ponašanja. Saznajte što sve može uzrokovati tinitus i kako ga liječiti.

Tinitus je percepcija zvuka u odsutnosti zvučnog podražaja.

Tinitus se može prezentirati kao zvonjava, zujanje, zviždanje, ili može oponašati složenije zvukove. Može biti trajan, javljati se povremeno ili biti pulsirajući (pratiti otkucaje srca).

Šum se može pojaviti gotovo kod svih bolesti slušnog aparata, uključujući opstrukcije vanjskog zvučnog kanala, upale, opstrukcije tube, otosklerozu, tumore srednjeg uha, Méniereovu bolest, pontocerebelarne tumore, oštećenje sluha bukom, ozljede glave, kardiovaskularne bolesti, anemije, itd.

Labirintitis

Najčešći uzroci labirintitisa (upale labirinta) su bakterije i virusi koji penetriraju u unutarnje uho. Labirintitis često nastaje kod kroničnih upala srednjeg uha, koje se proširuje i na unutarnje uho ili tijekom meningitisa ili traume uha.

Otoskleroza

Otoskleroza je abnormalni rast kosti u srednjem uhu, što često može uzrokovati djelomičan ili potpun gubitak sluha. Bolest zahvaća osobe starosne dobi od 30 do 50 godina i češće pogađa žene, nego kod muškarace.

Kost u našem tijelu se konstantno razara i obnavlja, dok u slučaju otoskleroze prestaje obnavljanje kosti i tada dolazi do nakupljanja spužvaste kosti. Bolest obično pogađa stremen i pojačan rast spužvaste kosti u tom slučaju fiksira stremen u ovalnu membranu i na taj način onemogućava da zvukovi prolaze u unutarnje uho.

Uzrok nastanka otoskleroze nije potpuno jasan, ali se sumnja kako je bolest nasljedna, te kako je uzrokuju različiti endokrini poremećaji ili nedostaci vitamina. Istraživanjima je utvrđeno kako osoba čiji jedan roditelj ima otosklerozu, ima 25% šanse za obolijevanje od iste bolesti, dok u slučajevima kada su oba roditelja oboljela od te bolesti, šansa se povećava na 50%.

Prvi i najčešći simptom bolesti je nagluhost, koja se može razvijati postupno, ali se može i pojaviti naglo i iznenada. Pacijenti se često žale kako ne čuju zvukove niskih frekvencija ili šaputanje, te da imaju konstantan osjećaj šumova u uhu.

Upala srednjeg uha

Upala srednjeg uha je jedna od najčešćih bolesti koja pogađa malu djecu i dojenčad. Ova bolest najčešće počinje prehladama, koje dovode do nakupljanja tekućine iza bubnjića, a u toj tekućini se potom razmnožavaju bakterije ili virusi, te uzrokuju upalu. Akutna upala srednjeg uha je popraćena bolom, koji je u nekim slučajevima vrlo jak i intenzivan, a često je prisutna i povišena tjelesna temperatura.

Faza eksudativne inflamacije je prva i traje 1-2 dana. Kod pacijenata je prisutna povišena tjelesna temperatura, jak bol (osobito noću), nagluhost, zujanje i osjetljivost uha. Obrambena faza je sljedeća i traje 3-8 dana. Purulentni eksudat može spontano izlaziti, što dovodi do smanjenja boli. Posle 2-4 tjedna dolazi do potpune rezolucije procesa, s gubitkom sekreta i zarastanjem eventualne perforacije. Rijetko se perforacija zatvara debelim vezivnim tkivom s priraslicama i rezidualnom nagluhošću ili perforacija postaje stalna.

od odraslih osoba i kod djece (ako je infekcija i upala jaka ili se često ponavlja), najčešće se primjenjuje liječenje antibioticima i analgeticima. Kod blažih upala dovoljna je i uporaba antibiotskih kapi za uho.

Upala krajnika

Krajnici (tonzile) su par limfnih čvorova koji se nalaze s dvije strane grla, iza i iznad jezika. Agresijom bakterija u krajnike dolazi do upalnih procesa. Najčešći uzročnik upale krajnika je beta-hemolitički streptokok (Streptococcus), ali je moguća infekcija i virusima, kao što je Epstein-Barrov virus (EBV). Upala krajnika je česta zdravstvena komplikacija, osobito u djetinjstvu. Liječenje i terapija ovise o tome da li je pacijent dijete ili odrasla osoba, ali u većini slučajeva se bolest uspješno liječi antibioticima.

Upaljeni krajnici postaju otečeni i izrazito crvene boje, disanje na nos postaje otežano, pa su pacijenti primorani disati na usta, iako i tada imaju smetnje

protoka zraka, zbog povećanja krajnika ili pojave trećeg krajnika, koji također može biti otečen. Moguće su i pojave upale srednjeg uha i bronhitisa, tijekom tonsilitisa. Glas pacijenta se mijenja i dolazi do pojačanja nazalnog prizvuka. Gutanje je otežano i bolno, a prisutna je i stalna grlobolja. Na inficiranim krajnicima su primjetne bijele točkice, koje su pune bijelog iscjetka. Primjetno je i povišenje tjelesne temperature, a pacijenti se žale i na osjećaj umora, iscrpljenosti i loše opće stanje.  Upale krajnika uzrokovane bakterijskom infekcijom liječe se antibioticima, a najčešće pencilinom, osim je pacijent iz nekog razloga preosjetljiv na pencilin.

1. Dopuni

Uho je slušni organ ljudskog organizma.Dijeli se na __________,_________ 5

_______ uho.

________ uho čine ________ i zvukovod. 3

________ uho čine ________,tri kosti _______,_______ i _________,te 5 __________ cijev koja izjednačava tlak.

________ uho se sastoji od koštanog i ___________ dijela. 2

Koštani dio dijeli se na predvorje,__________ kanalić,slušni živac i ________ 3

koji određuje visinu i frekvenciju zvuka.

2.Zaokruži tačan odgovor :

2.1)Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u :

a)vanjskom uhu b)čekiću c)bubnoj opni d)unutrašnjem uhu 2

2.2)Pojava šuma u uhu naziva se :

a) tinitus b) tetanus c)fabrinikis d)citospazum 2

2.3)Labirintitis najčešće uzrokuje :

a)bakterije b)strana tijela c)virusi 2

2.4)Otoskleroza je abnormalni rast kojeg dijela uha :

a)kosti b)ušne školjke c)opne d) puža 2

2.5)Upala srednjeg uha najčešće pogađa :

a)dojenčad b)trudnice c)starije ljude d)djecu 2

2.6)Kod upale srednjeg uha tekućina se nakuplja iza :

a)puža b)bubne opne c)eustahijeve cijevi d)bubnjića 2

2.7)Glavni funkcionalni dio puža naziva se :

a)pužnica b)kortijev organ c)balbus olfactorius d)bubnjić 2

2.8)Centar čula sluha nalazi se u :

a)mozgu b)sljepoočnoj oblasti mozga 2

c)malom mozgu d)potiljačnoj oblasti mozga

Don Quijote je na početku romana Alonso Quijano,plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta,suhovljav,mršav u licu,veliki ranoranilac i ljubitelj lova. Don Quijotea Cervantes karakterizira kao: “suhoparnom, mrzovoljnom, hirovitom sinu, natrpanom svakakvim mislima, koje nikomu drugom na pamet ne padaju.Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam,pomućenog uma od tolikog čitanja,odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj.Postaje hrabar,nepokolebljiv i ustrajan,postavlja si cilj od kojeg ne odustaje.Iako bezuman u svojim postupcima,plemenit je u svojim namjerama.Njegova djela,koliko god mahnita,zrače veličinom.On je lud,ali to nije patološko ludilo,već sam način njegova postojanja i djelovanja.Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo.On nije odbačen od okoline,već uzdignut iznad nje,svojim djelima pokazuje svoju ustrajnost i odlucnost da ucini sta god pozeli,iako se na prvi pogled ne čini tako.Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna,ljudske bezumnosti,ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom,istinom i nedostižnim idealima,.On je luđak,ali mudar i vidovit,na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu,nije svo vrijeme tako nesvjestan.U bitkama je nemilosrdan,nepokolebljiv,smion i hladnokrvan.Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja,samom pojavom ostavlja trag samopouzdanja i vjeru u svoje veličinu,a dostojan je najvećim ljubavnicima.

Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.