1

• BLOOMOVA TAKSONOMIJA OBRAZOVNIH CILJEVA

• Metodika nastave

• Dr.sc.M.Omerović

• BLOOMOVA TAKSONOMIJA OBRAZOVNIH CILJEVA

– Benjamin Bloom je s timom stručnjaka koji se bave obrazovnom psihologijom tijekom 50.-ih godina 20. st. proučavao razne oblike ponašanja tijekom učenja .

– On je primjetio da 95% pitanja na testovima zahtijeva od učenika razmišljanje samo na najnižoj razini.

– Rezultat proučavanja – Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva kategorizirana u tri povezana područja :

• – Kognitivno (usvajanje znanja)

• – Psihomotorno (vještine)

• – Afektivno (stavovi,vrijednosti,interesovanja) Svako područje sistematizirano je hijerarhijski od niže ka višoj razini usvojenosti znanja. Svaka razina pojedine kategorije sadrži ključne glagole koji omogućavaju

definiranje kvalitativnih i kvantitativnih ishoda učenja na osnovu kojih učenici

mogu pokazati usvojena znanja, vještine i stavove.

2

• KOGNITIVNO PODRUČJE

6 kategorija – u međusobno hijerarhijskom odnosu

– � Znanje (prizivanje činjenica i informacija)

– � Razumijevanje

– � Primjena,

– � Analiza,

– � Sinteza i

– � Vrednovanje

• 16 potkategorija

– znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i simboli, poznavanje činjenica i podataka, poznavanje pravila, konvencija, tendencija i redoslijeda, poznavanje klasifikacija i kriterija za ocjenjivanje; apstraktno-uopćena znanja, poznavanje principa, zakonitosti, poznavanje teorija i struktura, razumijevanje, provjeravanje, interpretacija, ekstrapolacija, primjena, analiza elemenata, odnosa načela, sinteza, izrada izvješća i nacrta plana za akciju; izvođenje sistema apstraktnih odnosa, vrednovanje po

unutarnjim kriterijima, vrednovanje po vanjskim kriterijima...

• Razine postignuća - Kognitivno područje (znanje, razumijevanje)

3

• AFEKTIVNO PODRUČJE

– 5 kategorija (prihvaćanje, reagiranje, usvajanje vrijednosti,

organiziranost vrijednosti, razvoj cjelovitog značenja – evaluacija)

– � 13 potkategorija (svjesnost podražaja, voljnost prihvaćanja, usmjerenost pažnje, pasivno reagiranje, voljno reagiranje, reagiranje s zadovoljstvom, prihvaćanje vrijednosti, klasifikacija vrijednosti, odabiranje vrijednosti, konceptualizacija vrijednosti, organizacija sustava vrijednosti, opća usmjerenost i karakterizacija)

• Razine postignuća - Afektivno područje (stavovi i uvjerenja)

• Razine postignuća - Psihomotoričko područje (vještine i umijeća)

• REVIDIRANA BLOOMOVA TAKSONOMIJA (ANDERSON I KRATHWOHL, 2001) VAŽNO O NASTAVNIM ZADACIMA!

• Kada se određuju nastavni zadaci nije dovoljno koristiti glagole poput

“znati”, “naučiti”, razumjeti”… jer očekivanje rezultata učenja nije dovoljno jasno određeno.

• Različiti tipovi učenja zahtijevaju različita ponašanja ili vještine, različite tipove pouke i različite oblike procjenjivanja rezultata učenja. Ako

aktivni glagoli nisu dovoljni precizni, teško je odrediti način procjenjivanja rezultata učenja.

• OPERACIONALIZACIJA CILJEVA – POŽELJNI/PRECIZNI I NEPOŽELJNI/NEPRECIZNI GLAGOLI

– POŽELJNI GLAGOLI

4

– � Analizirati…

– � Opisati…

– � Definirati…

– � Napraviti…

– � Usporediti…

– � Razlikovati…

– � Argumentirati…

– NEPOŽELJNI GLAGOLI

– � Znati…

– � Razumjeti…

– � Osvijestiti…

– � Cijeniti…

– � Zapamtiti…

– � Upoznati…

– � Naučiti…

– � Osposobiti…

• Odgojno-obrazovna ekologija

• DIDAKTIKA

5

• Odgojno-obrazovna ekologija

• Ekologija predstavlja znanost o odnosu organizama prema okolini.

• U pedagoškom smislu ona označava odnos subjekta odgoja i obrazovanja

prema okolini u kojoj se odgojno-obrazovni proces odvija, odnosno njihovo

međusobno djelovanje i utjecaj na sadržaje, tijek i ishod odgojno-obrazovnog

procesa.

• Elementi odgojno-obrazovne ekologije:

Prostorno-materijalni uvjeti i oprema u i s kojima se odgoj i obrazovanje

zbivaju

Kadrovski potencijal koji sudjeluje u realizaciji odgoja i obrazovanja

Komunikacijski procesi u odgoju i obrazovanju

Pedagoško ozračja u kojem se odgoj i obrazovanje zbivaju.

• Prostorno-materijalni uvjeti i oprema

• Prostorno-materijalni uvjeti u kojima se odgoj i obrazovanje zbivaju, ponekad

se nazivaju i "školskom higijenom“, odnose se na prostorno-higijenske uvjete i

opremu koju odgojno-obrazovne ustanove moraju zadovoljavati da bi mogle

obnašati svoju društvenu ulogu. Stoga oni predstavljaju ekologiju u doslovnom

smislu riječi.

• Prostorno-materijalni uvjeti propisani su zakonom i predstavljaju standard.

• Prostorno-higijenskim uvjetima definira se koliko, kojih i kakvih prostora i

prostorija određena odgojno-obrazovna ustanova mora imati da bi zadovoljila

osnovne potrebe i zahtjeve obavljanja odgojno-obrazovnog procesa: broj

učionica, kabineta, biblioteka, pomoćnih prostorija, sanitarnih čvorova,

sprema, ureda… njihovu kvadraturu, visinu stropa, izvore svjetlosti, grijanje…

6

• Kadrovski potencijal

• Kadrovski potencijal predstavlja potrebno osoblje odgojno-obrazovne

ustanove koje je nužno za stručno i kvalitetno odvijanje odgojno-obrazovnog

procesa, a kako bi se ostvarili njegovi ciljevi i zadaci.

• Podjela osoblja (skupine): rukovodeće, stručno-razvojno, nastavno,

administrativno, tehničko i pomoćno osoblje.

• Svako od navedenih skupina osoblja ima svoje specifične zadaće u odvijanju

odgojno-obrazovnog procesa.

Službe, tijela i organi odgojno-obrazovne ustanove (škole, načelno) dijele se prema

djelokrugu nadležnosti i odgovornosti na:

• upravna (ravnatelj, školski odbor, vijeće roditelja)

• stručna (stručno-razvojna služba, stručni aktivi)

• pedagoška (razredna vijeća i učiteljsko vijeće).

• Komunikacijski procesi u odgoju i obrazovanju

• Komunikacija označava proces posredovanja ili prometovanja (interakcija)

između nekoga ili nečega radi prenošenja poruka.

• Proces prijenosa poruka: prijenos poruke od onog koji je posjeduje i emitira

(izvor, odašiljač i predajnik) preko medija kojim se poruka prenosi (kanala) do

onoga kome je upućena i koji bi je trebao prihvatiti i razumjeti (primatelj) te

na temelju nje odaslati povratnu informaciju o njenom prihvaćanju i

razumijevanju.

• Preduvjeti razumijevanja i spremnosti:

7

• 1. jasnoća poruke (bez "šumova")

• 2. dostupnost i prohodnost kanala

• 3. poželjnost i poruke i pošiljatelja.

• Odgojno-obrazovni proces je specifična vrsta komunikacije čija bit leži u

sposobnosti i spremnosti primatelja poruke – učenika, da razumije i bude

spreman prihvaćati poruke.

• U neposrednoj komunikaciji subjekata odgojna i obrazovanja, komunikacija

predstavlja osnovu stvaranja četvrte komponente odgojno-obrazovne

ekologije, a to je stvaranje pedagoškog ozračja.

• Vrste i oblici komunikacije prema:

prirodi medija: personalna i apersonalna posredovana

osobom ili tehničkim medijem prijenosa poruke

broju sudionika: intrapersonalna (monoakcija), interpersonalna i masovna

s obzirom na broj subjekata u kodiranju i dekodiranju poruke

načinu prenošenja poruke: verbalna, simbolička i neverbalna

govorom, znakom, neverbalnim izrazom

4. posredovanju medijatora poruke: neposredna, posredna i telekomunikacija

“face to face”, putem medija, pomoću tehničkih pmagala na daljinu

5. položaju sudionika: autokratska i demokratska učenik je

subjekt-objekt u komuniciranja

6. mogućnosti izražavanja povratne informacije: jednosmjerna i dvosmjerna:

položaj sudionika komunikacije je subjekt-objekt ili subjekt:subjekt

(nema/ima povratne informacije o razumijevanju)

• Pedagoško ozračje ili odgojno-obrazovna klima

• Pedagoško ozračje ili odgojno-obrazovna klima predstavlja ukupnost odnosa

među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.

8

• Zasniva se na socijalnoj i na emocionalnoj komponenti, odnosno na kvaliteti

odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa i atmosferi koja u tom

procesu vlada.

• Socijalna komponenta odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa

temelji se:

na načelu raspodjele socijalne moći među sudionicima (dominantno i

integrativno ponašanje učitelja; autoritativno, demokratsko i indiferentno

vođenje; direktivan i nedirektivan pristup nastavi)

na raspodjeli statusa i uloga među sudionicima procesa

na odnosu učitelj-učenik(~ci) i

odnosu učenik-učenik.

• Ozračje – emocionalna komponenta

• Emocionalna komponenta odgojno-obrazovna procesa samo je manifestni

izraz socijalne komponente odgojno-obrazovna procesa.

• Temelji se na osjećaju ugode ili neugode u odgojno-obrazovnom procesu, a

koji je prije svega temeljen na stanju socijalnih odnosa a tek potom može biti

vezan uz odgojno-obrazovna sadržaje i specifične situacije odgojno-obrazovna

procesa.

• Pozitivno ozračje odgojno-obrazovnog procesa ima anulirajuće djelovanje na

frustrirajuće i determinirajuće čimbenike i situacije odgojno-obrazovnog

procesa, ili pak umanjuje njihov značaj.

• Znakovi narušenog pozitivnog ozračja:

9

pojava ili egzistiranje pojavnih oblika poremećaja u ponašanju

loš uspjeh učenika

veliki broj izostanaka učenika i/ili učitelja

strah ili/i dosada u odgojno-obrazovna procesu.

• Ličnost učitelja presudan je čimbenik i tvorac pozitivnog pedagoškog ozračja.

• DIDAKTIKA

• Zakonitosti artikulacije nastavnog procesa –

didaktička načela

• Didaktička načela predstavljaju pretpostavke ostvarivanja cilja i zadataka

nastave. Redovito su predstavljena kao dihotomije:

Načelo zornosti i apstraktnosti –

nastavne sadržaje nužno je usvajati na konkretnim činjenicama koje

omogućavaju doživljavanje i stvaranje predodžaba te potiču aktiviranje

misaonih aktivnosti koje omogućavaju usvajanje i onih sadržaja koji

predstavljaju apstrakcije.

N. postupnosti i sustavnosti - nastavni sadržaji trebaju se usvajati postupnim

radom i stvaranjem preglednog sustava znanja.

PRAVILA:

o od poznatog k nepoznatom

o od konkretnog k apstraktnom

10

o od lakšeg k težem

o od bližjeg k daljem

o od jednostavnog k složenom…

Načelo egzemplarnosti (oprimjerenosti) i didaktičke struktuiranosti –

nastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti oprimjereni i didaktički

oblikovani tako da omogućavaju uvid u cjelinu sadržaja

Načelo primjerenosti i akceleracije –

nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da budu primjereni dobi i

sposobnostima polaznika, ali i da omogućavaju te potiču njegov razvoj i

napredovanje.

Načelo aktivnosti i razvoja –

znanja, vještine i navike stječu se aktivnim odnosom prema sadržajima nastave,

čime se postiže razvoj pojedinca i ostvaruju pretpostavke stvaralaštva.

Načelo historičnosti i suvremenosti (aktualnosti) - nastavni sadržaji trebaju biti

prezentirani tako da omogućavaju uvid u genezu i stanje problema te

omogućavaju njegovu anticipaciju u budućnosti.

Načelo korelativnosti i ekonomičnosti (racionalizacije) - nastavni sadržaji

trebaju biti struktuirani tako da među njima postoji povezanost koja

omogućava da se na didaktički osmišljen način sa što manje utroška vremena,

snage i sredstava postigne što veći i bolji učinak.

Načelo koncentracije i disperzije –

nastavne sadržaje nužno je usvajati u što konciznijem i vremenski ograničenijem

razdoblju, ali ih usvajati kao sastavni dio raznorodnih sadržaja na više razina

kako bi se uočila multidimenzionalnost i multikauzalnost među pojavama

objektivne stvarnosti.

Načelo diferencijacije i integrativnosti –

11

nastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti raščlanjeni tako da

omogućavaju uvid u tvorne elemente problema, ali se uvijek moraju

prezentirati samo kao dio cjeline.

Načelo obrazovljivosti i odgojnosti –

nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da svaki obrazovni sadržaj u sebi

sadrži odgojne elemente (poruke), i obrnuto.

Načelo individualnosti i socijalizacije –

nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da respektiraju specifičnosti

individualiteta, njegove razlike, ali da se istovremeno stvaraju i oblici

društvenog funkcioniranja pojedinaca u skupini.

Načelo jedinstvenosti i doslijednosti odgojnog djelovanja –

nužnost jedinstvenosti i doslijednosti djelovanja svih odgojnih čimbenika kako

bi se polazniku-štićeniku omogućilo stjecanje konzistentnije slike svijeta te mu

se tako omogućilo formiranje “okvira referencije” za samostalno djelovanje.

•• NNAASSTTAAVVNNEE MMEETTOODDEE RRAADDAA

• UVOD

• Nastavne metode su načini rada učitelja i učenika pri čemu učenici

stječu znanja i razvijaju sposobnosti

12

• Učenje se sve više shvaća kao proces traganja i otkrivanja u kojem

je najvažnije osobno iskustvo učenika

• Učitelj usmjerava i potiče učenika na određena iskustva, a potom

mu pomaže u preoblikovanju tog iskustva u znanje

• OSNOVNA PODJELA NASTAVNIH METODA:

• verbalne i

• vizualne nastavne metode

Vrlo je važno u nastavi primjenjivati više

metoda rada i međusobno ih kombinirati

• U verbalne metode ubrajaju se:

Metoda usmenog izlaganja

– pripovijedanje

– objašnjavanje

Metoda razgovora

Metoda čitanja i rada na tekstu

Metoda pisanja

13

• Vizualne metode dijele se na:

Dokumentacijske

Demonstracijske

Eksperimentalne

• U povijesnom razvoju didaktičke teorije i prakse formirale su se

ove nastavne metode:

METODA DEMONSTRACIJE

Demonstracija u didaktičkom pogledu je

pokazivanje u nastavi svega onoga što je

moguće perceptivno doživjeti

Izbor sredstava za demonstraciju ovisi prije

svega o nastavnikovoj sposobnosti da između

većeg broja nastavnih sredstava odabere

najpogodnije nastavno sredstvo

• METODA PRAKTIČNIH RADOVA

Za izvođenje praktičnog rada potrebna je

materija, energija, organ rada i oruđe za rad

Metoda praktičnih radova se može primijeniti

u razrednoj/predmetnoj učionici, kabinetu, pomoćnim školskim prostorijama, školskom vrtu, prirodi, arheološkim iskopinama, svuda

gdje učenici mogu doći u neposredan doticaj sa

stvarnošću

• METODA CRTANJA

Metoda crtanja je način rada nastavnika i

14

učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih

sadržaja izražavaju crtežom

METODA PISANJA

Pisanje je nastavna metoda koju gotovo na svakom

satu primjenjuju učenici

S obzirom na stupanj samostalnosti možemo

razlikovati vezane i poluvezane pismene radove

• METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU

Radom na tekstu učenici svladavaju tehniku čitanja, pravilno korištenje teksta udžbenika, radne bilježnice, čitanke, časopisa, osposobljavaju se za samostalan rad na tekstualnim izvorima znanja

• METODA RAZGOVORA

Razlikujemo više vrsta, oblika razgovora:

Katehetički razgovor

Razvojni razgovor

Slobodni razgovor

Diskusija

Oluja ideja

• METODA USMENOG IZLAGANJA

Metoda usmenog izlaganja zasniva se na

prijenosu informacija verbalnim kanalom od

njegova izvora (uglavnom učitelja) do

Primatelja informacija (učenika)

Usmeno izlaganje u nastavi može biti u obliku:

– pripovijedanja,

15

– opisivanja,

– obrazlaganja,

– objašnjavanja i

– izvještavanja.

• ZAKLJUČAK

Nastavne metode su načini rada učitelja i

učenika pri čemu učenici stječu znanja i

razvijaju sposobnosti

Osnovna podjela nastavnih metoda je na

verbalne i vizualne nastavne metode