BLIŽI SEČAS

Agatha ChristieBLIŽI SE ČAS

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga osamdeseta

Naslov izvornika Towards zero

Towards zero ∂ 1944, Agatha Christie Limited a Chorion company.

Sva prava pridržana.

Prijevod:

Bliži se čas ∂ 2009, Agatha Christie Limited a Chorion company.

Sva prava pridržana

Za hrvatski prijevod ∂ Mozaik knjiga i Giga Gračan

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Alen Bodor

Grafički urednik Marko Katičić

Tisak Znanje d.d. Zagreb, rujan 2009.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0607-9CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713233

Agatha Christie

Bliži se čas

S engleskoga prevela 

GIGA GRAČAN

ROBERTU GRAVESU

Dragi Roberte! Budući da ljubazno govorite kako volite moje knjige, usuđujem se posvetiti Vam ovu. Jedino Vas molim da, čitajući je, obuzdate svoj kritičarski dar (nedvojbeno izoštren Vašim nedavnim istu-pima na tom polju!).

Knjiga je namjena da u njoj uživate, a ne da bude kandidatom za književni stup srama gospodina Gravesa! Prijateljski,

AGATHA CHRISTlE

�

PROLOG: 19. STUdENOG

Gotovo cijela grupica oko kamina sastojala se od pravnika, odnosno od osoba kojima je posao zakon. Među njima

bijahu odvjetnik Martindale, državni pravobrantelj Rufus Lord, mladi Daniels, koji se proslavio u slučaju Carstairs, zatim još neki pravobranitelji, sudac Cleaver, Lewis iz tvrtke ≈Lewis i Trench√ i stari gospodin Treves. Gospodin Treves se već bliži osamdesetoj, vrlo zreloj i punoj iskustva. Član je jedne glasovite odvjetničke tvrtke, najglasovitiji njezin član; priča se da poznaje povijest stražnjih stubišta bolje od ma kojeg čovjeka u Engleskoj; stručnjak je za kazneno pravo.

Nerazboriti ljudi tvrde da bi gospodin Treves trebao napisa-ti memoare. Gospodin Treves je razboritiji. Zna on da previ-še zna.

Premda se odavno povukao iz prakse, nema u Engleskoj čo-vjeka čiji bi sud pripadnici toga bratstva toliko cijenili. Kad god bi se začuo njegov tanki jasni glas, uvijek bi uslijedila poštova-nja puna tišina.

Sada se poveo razgovor o jednom razglašenom slučaju ko-ji je toga dana bio okončan u Old Baileyju. Radilo se o slučaju ubojstva i optuženi je oslobođen. Društvance se bavilo ponov-nim razmatranjem slučaja i iznošenjem kritičkih opaski tehnič-ke naravi.

Optužba je pogriješila oslonivši se na jednog od svjedoka ∑ stari Depleach je trebao shvatiti kakvu priliku time pruža obra-ni. Mladi Arthur je iz izjave sobarice izvukao što je god mogao. Bentmore je, u svojem izlaganju, vrlo ispravno postavio stvar u pravu perspektivu, ali tada je šteta već bila učinjena ∑ porota je povjerovala djevojci. Čudne su te porote ∑ nikad ne znate što će progutati, a što neće. Ali kad jednom nešto uvrte u glavu, nit-

Agatha Christie

�

ko im to ne može izbiti. Povjerovali su da je djevojka govorila istinu o željeznoj poluzi i sve je bilo gotovo. Liječnički iskaz bio im je pomalo nerazumljiv. Svi oni dugački nazivi i znanstveni žargon ∑ vraški loši svjedoci, ti znanstveni macani ∑ stalno go-vore ≈hm√ i ≈ovaj√ i ne umiju na jednostavno pitanje odgovoriti ≈da√ ili ≈ne√ ∑ nego uvijek ≈to se moglo dogoditi u određenim okolnostima√ ∑ i sve tako!

Malo-pomalo, ispričali su sve što su imali pa su opaske po-stajale nepovezanije i isprekidanije, sve se više osjećalo da nešto nedostaje. Glava za glavom okretala se prema gospodinu Treve-su. Jer gospodin Treves do tada nije bio dao svoj prilog raspra-vi. Postajalo je očito da društvo čeka završnu riječ svoga naju-glednijeg kolege.

Zavaljen u naslonjaču, gospodin Treves je odsutno brisao na-očale. U tišini što je bila zavladala naglo podiže pogled.

∑ Molim? ∑ upitao je. ∑ O čemu je riječ? Nešto ste me pitali? Progovorio je mladi Lewis. ∑ Razgovarali smo, gospodine, o slučaju Lamorne. Zastao je iščekujući. ∑ Da, da ∑ rekao je gospodin Treves. ∑ Razmišljao sam o to-

me. Uslijedila je tišina puna poštovanja. ∑ Ali bojim se ∑ nastavi gospodin Treves, i dalje brišući na-

očale ∑ da sam se zanio u maštanje. Da, maštanje. Rezultat po-odmakle dobi, pretpostavljam. U mojim godinama čovjek smije maštati ako mu se to sviđa.

∑ Naravno, gospodine ∑ rekao je mladi Lewis, ali se činio zbunjenim.

∑ Razmišljao sam ∑ dalje će gospodin Treves ∑ ne toliko o raznim zakonskim aspektima ∑ premda su oni zanimljivi, vr-lo zanimljivi ∑ da je presuda glasila drukčije, postojale bi dobre osnove za žalbu. Čini mi se… ali sada ne bih o tome. Kao što kažem, razmišljao sam ne toliko o zakonskim aspektima, koli-ko o… no dobro, o ljudima iz toga slučaja.

Svi su djelovali prilično zapanjeno. Ljudima iz toga slučaja bavili su se samo u smislu njihove vjerodostojnosti u funkciji

Bliži se čas

9

svjedokâ, odnosno nevjerodostojnosti. Nitko nije ni pokušao razglabati je li optuženik kriv, odnosno, kao što je sud progla-sio, nevin.

∑ Ljudska bića, razumijete ∑ zamišljeno će gospodin Treves. ∑ Ljudska bića. Svih vrsta i veličina i oblika. Neki s dovoljno pameti i podosta njih bez nje. Došli su sa svih strana, iz Lancas-hirea, iz Škotske… onaj vlasnik restorana iz Italije, a učiteljica negdje sa Srednjeg istoka. Svi uhvaćeni i upleteni u tu stvar i na posljetku svi zajedno dovedeni u jednu londonsku sudnicu jed-nog sivog dana u mjesecu studenom. Svatko pridonosi svoj dje-lić. Čitava stvar kulminira suđenjem za ubojstvo.

Zastao je i blagim udarcima odbubnjao povečerje na vlasti-tom koljenu.

∑ Volim dobru detektivsku priču. Ali, znate, one počinju na pogrešnom mjestu! Počinju ubojstvom. Ali ubojstvo je kraj. Priča počinje davno prije toga, možda godinama ranije, sa svim uzrocima i događajima koji dovode određene ljude na određe-no mjesto u određeno vrijeme određenog dana. Na primjer, is-kaz one male sobarice… da joj pomoćna kuharica nije bila otela momka, ne bi naprečac napustila službu i zaposlila se kod La-morneovih i bila glavni svjedok obrane. Onaj Giuseppe Anto-nelli, koji dolazi mjesec dana zamjenjivati svojega brata. Brat je potpuno slijep. On ne bi vidio ono što su Giuseppeove oštre oči vidjele. Da se policajcu nije sviđala kuharica s broja 48, on ne bi zakasnio na redoviti obilazak…

Blago je zatresao glavom: ∑ Svi se približavaju zadanom mjestu… A onda, u pravo vri-

jeme ∑ naprijed! Odsudni čas. Da, svi se njemu bliže… On ponovi: ∑ Odsudni čas… Stresao se, kao od nekakve lake jeze. ∑ Hladno vam je, gospodine, priđite vatri. ∑ Ne, nije ∑ reče gospodin Treves. ∑ Samo mi je, štono riječ,

netko prešao preko groba. E pa, moram polako kući. Prijazno je kimnuo glavom te polagano i ukočeno izišao iz

sobe.

Agatha Christie

10

Uslijedio je trenutak sumnjičave tišine; onda je Rufus Lord, državni pravobranitelj, pripomenuo kako jadni stari Treves sve više stari.

Sir William Cleaver je rekao: ∑ Oštar um, vrlo oštar um, no godine ipak čine svoje. ∑ Ima i slabo srce ∑ rekao je Lord. ∑ Može se svakog trenut-

ka srušiti, čini mi se. ∑ On prilično vodi brigu o sebi ∑ rekao je mladi Lewis. U tom je trenutku gospodin Treves pažljivo ulazio u svoj

udobni daimler. Ovaj ga je doveo do kuće na jednom mirnom trgu. Brižni sobar pomogao mu je svući kaput. Gospodin Treves se uputi u biblioteku, gdje je gorjela vatra od ugljena. Spavaća je soba tik uz nju, jer se on zbog srca nikad ne uspinje stubama.

Sjeo je ispred vatre i uzeo pisma. Duh mu je još uvijek bio zaokupljen pričom koju je ispričao

u klubu. Čak i sada, razmišljao je gospodin Treves, ≈priprema se neka

drama ∑ neko buduće ubojstvo. Da pišem neku od onih zabav-nih priča o krvi i zločinu, sada bih otpočeo s postarijim gos-podinom koji sjedi ispred vatre i otvara pisma ∑ i ne zna da se bliži čas…«

Otvorio je omotnicu i odsutno zurio u list papira. Naglo mu se izmijenio izraz lica. Iz snatrenja se vratio u zbi-

lju.∑ Ajoj. Doista nezgodno! Dakle, zbilja neugodno. Nakon to-

liko godina! Ovo će izmijeniti sve moje planove.

11

JEdAN, dVA, TRI, SKUPIMO SE SVI!1

11. SIJEČNJA

Čovjek u bolničkom krevetu malo se pomaknuo i prigušeno zastenjao.

Dežurna bolničarka ustala je od svoga stola i prišla. Popravila mu je jastuke i namjestila ga u udobniji položaj.

U ime zahvale Angus MacWhirter samo je nešto progun-đao.

U njemu je ključala pobuna i ogorčenost. U ovom trenutku trebalo je sve biti gotovo. Trebao je bi-

ti izvan svega toga! Neka ide dođavola ono smiješno stablo što raste iz litice! Neka idu dođavola oni revni ljubavnici koji su, prkoseći studeni zimske noći, ostali vjerni svojem dogovoru na rubu litice.

Da nije bilo njih (i stabla!) sve bi bilo gotovo ∑ pljusak u du-boku ledenu vodu, možda kratka borba, a potom zaborav ∑ kraj jednog krivo upotrijebljenog, nekorisnog, neunosnog života.

A gdje je sada? Leži, posve apsurdno, u bolničkom krevetu, sa slomljenim ramenom i izgledima da bude odveden pred sud zbog pokušaja da si oduzme života.

Dođavola, radi se o njegovu životu, je l’ tako? A da je uspio u svojem naumu, pobožno bi ga pokopali kao

osobu poremećena uma! Poremećena uma, nije nego! Nikad nije bio zdraviji! A samo-

ubojstvo je najlogičnija i najrazumnija stvar za čovjeka u nje-govu položaju.

1 U izvorniku je stih dječje pjesmice: Here is the church, and here is the steeple; Open the door and here are the people.

Agatha Christie

12

Pregažen od života, trajno narušena zdravlja, bez žene koja je otišla drugomu. Bez zaposlenja, bez nježnosti, bez novca, zdrav-lja, nade ∑ okončati sve to zacijelo je jedino moguće rješenje?

A sada je u ovom besmislenom položaju. Uskoro će ga neki licemjerni sudac prekoravati što je učinio jedini razuman potez s robom koja pripada njemu i samo njemu ∑ njegov život.

Bijesno je otpuhnuo. Obuze ga val groznice. Bolničarka se ponovo pojavila kraj kreveta. Mlada, riđokosa

i prijazna lica, podosta bezizražajna. ∑ Jako vas boli? ∑ Ne. Ne boli. ∑ Dat ću vam nešto za spavanje. ∑ Ništa vi meni nećete dati. ∑ Ali… ∑ Zar mislite da ne mogu podnijeti malo bolova i nesanice? Nasmiješila se blago i nekako nadmoćno. ∑ Liječnik je rekao da vam smijem nešto dati. ∑ Baš me briga što je rekao liječnik. Poravnala je pokrivače i malo mu primaknula čašu s limu-

nadom. Zastiđen, rekao je: ∑ Oprostite što sam bio grub. ∑ Oh, nije važno. Živciralo ga je što njegovo loše raspoloženje nije na nju ni-

malo djelovalo. Tako nešto ne bi moglo prodrijeti kroz njezin bolničarski oklop pomirljive ravnodušnosti. On je bolesnik ∑ a ne čovjek.

Rekao je: ∑ Prokleto upletanje… to prokleto upletanje u tuđe poslo-

ve… Ona će prijekorno: ∑ No, no, to baš nije lijepo. ∑ Lijepo? ∑ upita on. ∑ Lijepo? Gospode Bože. Odvratila mu je smireno: ∑ Ujutro će vam biti bolje. Progutao je psovku.

Bliži se čas

13

∑ Vi sestre. Sestre. Nečovječne ste, eto kakve ste! ∑ Mi znamo što je najbolje za vas, razumijete. ∑ Upravo to dovodi čovjeka do bjesnila! Vi. Bolnica. Svijet.

Neprestano upletanje! Znati što je najbolje za nekog drugog. Po-kušao sam se ubiti. Vi to znate, zar ne?

Kimnula je potvrdno. ∑ Nikoga se ne tiče ako se ja bacim s te proklete stijene ili

ne bacim. Za mene je život bio gotov. Bio sam do kraja upro-pašten!

Tiho je zapucketala jezikom. To je označavalo načelnu sućut. On je bolesnik. Ona ga tješi dopuštajući mu da se ispraska.

∑ Zašto se ne bih ubio ako to želim? Odgovorila je posve ozbiljno: ∑ Zato što to ne valja činiti. ∑ Zašto ne valja? Sumnjičavo ga pogleda. Njezino uvjerenje nije bilo uzdr-

mano, ali, ne osobito vična riječima, nije umjela objasniti svo-ju reakciju.

∑ Ovaj… ja mislim… grijeh je ubiti se. Mora se živjeti, htje-li vi to ili ne.

∑ Zbog čega se mora? ∑ Pa, postoje i drugi ljudi o kojima valja voditi računa, zar ne? ∑ U mojem slučaju, ne. Nema žive duše na ovom svijetu ko-

joj bi moja smrt naškodila. ∑ Zar nemate rodbine? Majku, sestru, bilo koga? ∑ Ne. Nekoć sam imao ženu, ali me napustila, posve isprav-

no! Vidjela je da ne vrijedim. ∑ Ali sigurno imate prijatelje? ∑ Ne, nemam. Nisam od ljudi koji su skloni prijateljevanju.

Čujte, sestro, nešto ću vam reći. Nekoć sam spadao među sretne tipove. Dobar posao, žena koja dobro izgleda. Dogodila se pro-metna nesreća. Moj gazda je vozio auto, a ja sam bio s njim. Htio je da izjavim da je, kad se nesreća dogodila, vozio ispod pedeset. Ali nije. Vozio je gotovo osamdeset na sat. Nitko nije poginuo, ništa slično, samo se htio izvući radi osiguranja. E pa, nisam htio izjaviti ono što je tražio. To bi bila laž. Ja ne lažem.

Agatha Christie

14

Bolničarka je rekla: ∑ Mislim da ste postupili ispravno. Posve ispravno. ∑ Mislite, je li? Ta me svojeglavost stajala posla. Gazda se ra-

zbjesnio. Pobrinuo se da ne dobijem drugi posao. Mojoj ženi je dodijalo gledati kako dangubim i ničim se ne bavim. Otišla je s čovjekom koji mi je bio prijatelj. Dobro mu je išlo i napredovao je. Ja sam se vukao naokolo, padao sve niže i niže. Neko vrije-me sam se odao piću. To mi nije pomoglo da zadržim bilo koji posao. Na kraju sam čak radio na vuči… ozlijedio utrobu ∑ li-ječnik mi je rekao da nikad neću povratiti raniju snagu. Onda zbilja nije ostalo mnogo razloga za življenje. Moj život nije vri-jedio ni meni, ni bilo komu.

Mala bolničarka promrmlja: ∑ Vi to ne znate. Nasmijao se. Već je bio bolje raspoložen. Zabavljala ga je nje-

na naivna upornost. ∑ Draga djevojko, komu ja koristim? Ona će smeteno: ∑ Nikad se ne zna. Možda ćete biti… jednoga dana… ∑ Jednoga dana? Neće biti nikakvog ≈jednoga dana√. Sljedeći

put neću zabrljati. Odlučno je odmahnula glavom. ∑ O, ne. Sada se nećete ubiti. ∑ Zašto ne? ∑ Nikad se ponovo ne ubijaju. Zagledao se u nju. Nikad se ponovo ne ubijaju. On je, dakle, od

onih koji pokušavaju samoubojstvo. Zaustivši da bi energično prosvjedovao, iznenada ga zadrži unutarnja čestitost.

Hoće li se doista ubiti? Je li to doista kani učiniti? Odjednom shvati da ne kani. Razlog nije znao. Možda je pra-

vi razlog onaj njezin, stručni. Samoubojice to ne čine ponovo. Još je većma ustrajao u odluci da od nje izvuče privolu na ra-

zini etike. ∑ Bilo kako bilo, imam pravo činiti što me volja s vlastitim

životom. ∑ Ne… ne, nemate.

Bliži se čas

15

∑ Ali zašto, draga moja, zašto? Ona porumeni. Premećući mali zlatni križić što joj je visio

oko vrata, rekla je: ∑ Ne shvaćate. Možda vas Bog zatreba. Zagledao se ∑ zatečen. Nije želio unositi nemir u njenu dje-

tinjastu vjeru. Šaleći se, reče: ∑ Vjerojatno ću jednoga dana zaustaviti jurećeg konja i neko

zlatokoso dijete spasiti od smrti… eh? To je to? Odmahnula je glavom. Pokušavajući izraziti ono što joj u

duhu bijaše tako jasno, a na usnama tako nespretno, strastveno je izustila:

∑ Možda to znači jednostavno negdje biti… ništa ne činiti… samo biti na određenom mjestu u određeno vrijeme… oh, ne mogu izraziti ono što mislim, ali možda ćete samo… samo ići nekom ulicom i upravo time učiniti nešto strahovito važno… čak možda ne znajući što je to.

Mala riđokosa bolničarka potjecala je sa zapadne obale Škot-ske i neki iz njezine obitelji bili su ≈vidoviti√.

Možda je, nejasno, vidjela sliku čovjeka koji hoda cestom jedne rujanske noći i time spašava jedno ljudsko biće od straš-ne smrti…

14. VELJAČE

U sobi se nalazila samo jedna osoba i jedini zvuk što se čuo bi-jaše škripa pera kojim je ispisivala redak za retkom.

Nije bilo nikoga tko bi pročitao retke što su se nizali. Da se netko ondje zatekao, jedva bi povjerovao vlastitim očima. Jer ispisivao se jasan, pomno razrađen plan ubojstva.

Kadikad je tijelo svjesno uma što njime ravna ∑ pa se poslušno prigiba pred tim neznancem koji ravna njegovim postupcima. Kadikad je um svjestan da posjeduje tijelo i da njime ravna, te da pomoću toga tijela postiže svoj cilj.

Osoba koja je pisala nalazila se u potonjem stanju. Bijaše to um, hladna suzdržana inteligencija. Ovaj je um imao tek jednu

Agatha Christie

16

misao i jedan cilj: uništenje jednog ljudskog bića. Da bi se ostva-rio taj cilj, na papiru se do u tančine razrađivao nacrt. Uzimale su se u obzir sve vjerojatnosti, sve mogućnosti. Stvar mora biti po-sve jednostavna. Poput svih dobrih nacrta, ni ovaj nije bio neo-pozivo konačan. Za pojedine situacije predviđeni su alternativni postupci. K tomu, budući da je um bio inteligentan, shvatio je da valja ostaviti inteligentan prostor za ono nepredvidljivo. Ali glavni potezi bijahu jasni i brižljivo provjereni. Vrijeme, mje-sto, metoda, žrtva!…

Osoba podiže glavu. Njezina je ruka posegnula za papirima i pažljivo ih pročitala. Da, stvar je kristalno jasna.

Na ozbiljnom se licu ukaza osmijeh. Pripadao je onim ne po-sve zdravim osmijesima. Osoba duboko udahne.

I kao što prema liku svojeg Tvorca bijaše načinjen čovjek, ov-dje je stvorena strahotna karikatura stvaralačke radosti.

Da, sve je isplanirano ∑ svačiji je postupak predviđen i ura-čunat; svačije dobre i loše osobine uzete su u obzir i dovedene u sklad s jednim zlim naumom.

Nedostaje još samo jedno… Osmjehujući se, osoba je ispisala nadnevak ∑ jedan dan u ruj-

nu… Zatim je, uz glasan smijeh, papir poderan na komadiće i ti su

komadići bačeni u razbuktalu vatru. Nikakva previda nije bilo. Uništen je svaki papirić. Sada plan postoji jedino u glavi svo-ga tvorca.

�. OžUJKA

Viši inspektor Battle sjedio je za doručkom. Snažno stisnute če-ljusti čitao je, polako i pažljivo, pismo što mu ga je žena upra-vo dala. Na njegovu licu nije bilo vidljiva izraza, jer na njemu se nikad nije pojavljivao nikakav izraz. Djelovalo je poput lica izrezbarena iz drva. Čvrsto i trajno i, na neki način, dojmljivo. Viši inspektor Battle nikad nije ostavljao dojam briljantne osobe;

Bliži se čas

1�

takav, posve sigurno, nije ni bio, ali je posjedovao nešto teško odredivo što se doimalo jednako.

∑ Ne mogu vjerovati! ∑ rekla je gospođa Battle jecajući. ∑ Syl-via!

Sylvia je najmlađa od petero djece Battleovih. Šesnaest joj je godina i pohađa školu nedaleko od Maidstonea.

Pismo je poslala gospođica Amphrey, ravnateljica dotične ško-le. Jasno, ljubazno i krajnje obzirno pismo. Ondje piše, crno na bijelom, da upravu škole odnedavna zbunjuju razne sitne krađe, da je na posljetku stvar razjašnjena, da je Sylvia Battle priznala i da bi s gospođica Amphrey voljela što prije naći s gospodinom i gospođom Battle ≈eda bi porazgovarali o danoj situaciji√.

Viši inspektor Battle složi pismo, stavi ga u džep i reče: ∑ To prepusti meni, Mary. Ustao je, obišao oko stola, potapšao je po obrazu i rekao: ∑ Ne brini, draga, sve će biti u redu. Izišao je iz sobe, ostavljajući za sobom utjehu i sigurnost. Toga poslijepodneva, u modernoj i naglašeno osobnoj sobi

gospođice Amphrey, viši inspektor Battle je sjedio vrlo usprav-no na stolcu, s velikim ukrućenim rukama na koljenima, su-čelice gospođici, uspijevajući kudikamo više no inače izgledati kao policajac od glave do pete.

Gospođica Amphrey je vrlo uspješna ravnateljica. Posjeduje osobnost ∑ u velikoj mjeri, prosvijetljena je i suvremena, i kom-binira disciplinu s modernim idejama o samoopredjeljivanju.

Njezina soba predstavlja duh Meadwaya. Sve je u hladnom svijetlosivkastom tonu; veliki ćupovi sa sunovratima, vaze s tu-lipanima i zumbulima. Na zidovima nekoliko kvalitetnih staro-grčkih reprodukcija, dva primjerka napredne moderne skulptu-re, dva talijanska slikara rane renesanse. A usred svega toga sama gospođica Amphrey, odjevena u tamnomodrom tonu, napeta lica koje podsjeća na savjesnog psa goniča i bistrih plavih očiju koje ozbiljno gledaju kroz debela stakla na naočalama.

∑ Važno je ∑ govorila je jasno moduliranim glasom ∑ da se ovomu pristupi na pravi način. Moramo misliti na nju, gospo-dine Battle. Na Sylviju. Vrlo je važno, nadasve važno, da njezin

Agatha Christie

1�

život ne bude ni na koji način osakaćen. Ona ne smije biti na-vedena na preuzimanje tereta krivnje, prijekori moraju biti jako, jako pažljivo odmjereni, ako ih uopće bude. Mi moramo do-ći do razloga iza ovih posve beznačajnih krađa. Možda osjećaj manje vrijednosti? Ne ide joj sport, razumijete, nejasna želja za isticanjem u posve drugom području, želja za potvrđivanjem svoga Ja? Moramo biti vrlo, vrlo pažljivi. Zbog toga sam najprije željela razgovarati s vama i naglasiti da budete vrlo, vrlo pažljivi sa Sylvijom. Ponavljam, vrlo je važno doznati što je iza toga.

∑ Zato sam, gospođice Amphrey, i došao ovamo ∑ rekao je viši inspektor Battle.

Glas mu bijaše tih, lice bezizražajno, ispitivački pogled mje-rio je ravnateljicu.

∑ Bila sam vrlo blaga s njom ∑ rekla je gospođica Amphrey. Battle će kratko: ∑ Ljubazno od vas, gospođice. ∑ Vidite, ja zbilja volim i razumijem ta mlada stvorenja. Battle nije odgovorio izravno. Rekao je: ∑ Sada bih, gospođice Amphrey, rado vidio svoju djevojčicu

ako nemate ništa protiv. S obnovljenim marom gospođica Amphrey mu je preporu-

čila neka bude pažljiv ∑ neka bude postupan ∑ neka ne izaziva otpor djeteta koje upravo pupa u ženu.

Viši inspektor Battle nije pokazao nikakvo nestrpljenje. jed-nostavno se doimao prazno.

Naposljetku ga je povela u svoj kabinet. U hodnicima su proš-li pored nekoliko djevojčica. Učtivo su pozdravile, ali su im oči bile pune znatiželje. Nakon što je uvela Battlea u jednu malu sobu, koja je manje odisala osobnošću nego ona dolje, gospođica Amphrey se povukla i rekla da će poslati Sylviju.

Battle je zaustavi upravo na izlasku. ∑ Samo trenutak, gospođice: kako ste došli do Sylvije kao oso-

be koja je odgovorna za te… ovaj… nestanke? ∑ Moje metode, gospodine Battle, bile su psihološke. Gospođica Amphrey je to izgovorila vrlo dostojanstveno.

Bliži se čas

19

∑ Psihološke? Hm. A što je s dokazima, gospođice Amp-hrey?

∑ Da, potpuno vas razumijem, gospodine Battle, vi biste po-stupili tako. Iz vas govori vaše… ovaj… zvanje. Ali i u krimi-nalistici se počinje priznavati psihologija. Mogu vas uvjeriti da nema pogreške: Sylvia otvoreno priznaje cijelu stvar.

Battle kimnu glavom. ∑ Da, da, znam. Sama sam pitao kako ste došli do nje. ∑ Znate, gospodine Battle, to nestajanje predmeta iz njihovih

ormarića uzimalo je sve više maha. Pozvala sam čitavu školu i iznijela činjenice. Istodobno sam neprimjetno proučavala njiho-va lica. Odmah mi je upao u oči Sylvijin izraz. Bila je to kriv-nja, zbunjenost. U tom trenutku sam znala tko je kriv. Nisam je htjela suočiti s njezinom krivnjom, nego ju navesti da sama prizna. Stavila sam je na mali test… dirigirane asocijacije.

Battle kimnu glavom da razumije. ∑ I naposljetku je djevojčica sve priznala. Njezin otac reče: ∑ Shvaćam. Gospođica Amphrey je trenutak oklijevala, a onda izišla. Battle je stajao i gledao kroz prozor kad su se vrata ponovo

otvorila. Sylvia je, zatvorivši ih za sobom, stajala tik do vrata. Visoka,

tamnokosa, nespretna. Lice joj bijaše natmureno i vidjeli su se tragovi suza. Rekla je više stidljivo nego prkosno:

∑ Tu sam. Battle ju je zamišljeno motrio nekoliko trenutaka. Uzdahnuo je. ∑ Nisam te trebao poslati ovamo. Ta žena je budala. Zapanjena, Sylvia je zaboravila vlastite probleme. ∑ Gospođica Amphrey? Oh, ona je divna. Svi tako mislimo. ∑ Hm ∑ Battle će. ∑ Onda nije do kraja budala, ako tako do-

bro umije prodati sliku o sebi. Ipak, Meadway nije bio za tebe, premda ne znam, ovo se moglo dogoditi bilo gdje.

Sylvia je kršila ruke. Oborila je pogled. ∑ Ja… oprosti, oče. Zbilja mi je žao… ∑ I treba ti biti ∑ kratko će Battle. ∑ Dođi ovamo.

Agatha Christie

20

Prilazila mu je polako i nevoljko. Velikom četvrtastom rukom dodirnuo je vrh njezine brade i zagledao joj se u lice.

∑ Prošla si mnogo toga, zar ne? ∑ blago je upitao. U njenim očima zasjale su suze. Battle poče polako: ∑ Vidiš, Sylvia, oduvijek znam da u tebi ima nečega. Većina

ljudi ima nekakvu slabost. Ona je obično jednostavna. Može se vidjeti kad je dijete proždrljivo ili loše volje, ili je u njemu ne-kakva crta nasilja. Ti si bila dobro dijete, vrlo tiho, vrlo mirne naravi, nikad nisi pravila neprilike, i znao sam se zabrinuti. Jer ako postoji neka nevidljiva mrlja, cijela stvar pukne čim se sta-vi na provjeru.

∑ Kao ja! ∑ Da, kao ti. Popustila si pod pritiskom, i to vraški čudno. S

tim se još nisam susreo, začudo. Djevojčica izjavi naglo i prezirno: ∑ Čovjek bi pomislio da dosta često susrećeš kradljivce. ∑ Oh, da, znam sve o njima. I stoga, draga moja, ne zato što

sam ti otac (očevi ne znaju mnogo o svojoj djeci), nego zato što sam policajac, vrlo dobro znam da nisi kradljivica. Ti ovdje nikad nisi ništa uzela. Postoje dvije vrste lopova, oni koji podliježu izne-nadnom i neodoljivom iskušenju (a to se događa vraški rijetko, zapanjuje kolikim iskušenjima može odoljeti normalno, pošteno ljudsko biće) i oni koji jednostavno uzimaju stvari što im ne pri-padaju kao nešto gotovo posve prirodno. Ti ne spadaš ni u jednu vrstu. Ti nisi lopov. Ti spadaš u vrlo rijetku vrstu lažljivica.

Sylvia zausti: ∑ Ali… On nastavi: ∑ Sve si priznala? O da, to znam. Nekoć je živjela jedna sve-

tica; izišla je iz kuće noseći kruh za sirotinju. Njezinu mužu to nije bilo po volji. Stigao ju je i upitao što nosi u košari. Ona se smela i rekla da su ruže… Silom je otvorio košaru i doista su unutra bile ruže: čudo! E sad, da si ti sveta Elizabeta i da si otiš-la od kuće s košarom ruža pa da te muž upitao što nosiš, ti bi se smela i rekla: ≈Kruh.√

Bliži se čas

21

Zastao je, a onda rekao blago: ∑ Tako se dogodilo, zar ne? Uslijedila je dulja stanka i zatim djevojčica iznenada poni-

knu glavom. ∑ Reci mi, dijete. Što se točno dogodilo? ∑ Sve nas je skupila. Održala govor. I vidjela sam da me gle-

da i znala sam da misli da sam to ja! Osjećala sam da crvenim i vidjela neke djevojčice kako me gledaju. Bilo je grozno. A onda su ostale počele gledati u mene i šaptati iza leđa. Vidjela sam da sve to misle. Onda me jedne večeri Amp pozvala ovamo, i još neke od nas, i igrale smo nekakvu igru s riječim: ona je govorila riječi, a mi smo odgovarale…

Battle zagunđa u znak gađenja. ∑ I shvatila sam što to znači… i… i… kao da sam se ukočila.

Pokušavala sam ne izgovoriti krivu riječ… pokušavala sam mi-sliti o potpuno drugim stvarima… o vjevericama ili cvijeću… a Amp me samo gledala, oči su joj bile poput svrdla, razumiješ, kao kad se nešto buši. A poslije toga… oh, postajalo je sve gore i gore, i jednoga dana je Amp sa mnom razgovarala tako ljubazno i s toliko… toliko razumijevanja… i… i ja sam se slomila i rekla da to jesam učinila… i, oh! Tata, kakvo olakšanje!

Battle je gladio bradu. ∑ Shvaćam. ∑ Zbilja razumiješ? ∑ Ne, Sylvia, ne razumijem jer nisam takav. Da me netko pri-

sili reći da sam učinio nešto što nisam, prije bih mu dao po zubi-ma. Ali shvaćam kako se događalo kod tebe, a ta tvoja svrdlooka Amp ima pred nosom jedan tako krasan primjerak neuobiča-jene psihe kakav svaki nedopečeni zagovornik krivo shvaćenih teorija može samo poželjeti. Sada valja raščistiti mutež. Gdje je gospođica Amphrey?

Gospođica Amphrey se obzirno zatekla pri ruci. Osmijeh pun sućuti smrznuo joj se na licu kad je viši inspektor Battle ne okolišajući rekao:

∑ U ime pravde za moju kćerku moram zatražiti da zbog ovo-ga pozovete mjesnu policiju.

Agatha Christie

22

∑ Ali, gospodine Battle, Sylvia je sama… ∑ Sylvia nije ovdje ni taknula nešto što joj ne pripada. ∑ Posve razumijem da, kao otac… ∑ Ne govorim kao otac, već kao policajac. Pozovite polici-

ju da vam pomogne u ovoj stvari. Bit će diskretni. Naći ćete predmete negdje sakrivene i na njima odgovarajuće otiske prsti-ju. Siguran sam. Sitni kradljivci ne pomišljaju na nošenje ruka-vica. Svoju kćerku odmah vodim sa sobom. Ako policija nađe dokaz, pravi dokaz, koji bi nju dovodio u vezu s tim krađama, pripravan sam da dođe pred sud i primi što zaslužuje, ali do to-ga, bojim se, neće doći.

Vozeći nekoliko minuta kasnije kroz izlaz na ogradi, sa Syl-vijom pored sebe, upitao je:

∑ Tko je ona plava djevojčica, kovrčava, s vrlo ružičastim obrazima i rupicom na bradi, široko razmaknutih plavih očiju? Prošao sam kraj nje u hodniku.

∑ Zvuči kao Olive Parsons. ∑ Dakle, ne bi me iznenadilo ako je ona ta. ∑ Je li izgledala uplašeno? ∑ Nije, već samozadovoljno! Hladan samozadovoljan pogled

kakav sam stotinu puta susreo u sudnici! Okladio bih se za dosta novaca da je ona taj lopov, ali ta neće priznati, bez brige!

Sylvia će s uzdahom: ∑ Kao da izlazim iz ružnog sna. Oh, tata, žao mi je! Zbilja mi

je žao! Kako sam mogla biti takva budala, tako velika budala? Grozno mi je zbog toga.

∑ No dobro ∑ rekao je viši inspektor Battle, tapšući je po nad-laktici rukom koju je skinuo s volana i izgovarajući jednu od svojih omiljenih formula otrcane utjehe. ∑ Ne brini. Ovakve stvari bivaju nam poslane da bi nas iskušale. Da, ovakve stvari bivaju nam poslane zbog iskušenja. Tako barem predmnijevam. Ne vidim radi čega bi drugoga bile poslane…

Bliži se čas

23

19. TRAVNJA

Sunce je kupalo kuću Nevilea Strangea u Hindheadu. Ovakav travanjski dan događa se barem jedanput mjesečno,

vreliji od većine lipanjskih dana što će uslijediti. Nevile Strange je silazio niza stube. Na sebi je imao dugačke

bijele hlače i pod miškom je nosio četiri teniska reketa. Kad bi bilo moguće među Englezima izabrati muškarca kao

primjer sretnika koji nema što poželjeti, izborna bi komisija za-cijelo izabrala Nevilea Strangea. On je dobro poznat britanskoj javnosti, prvoklasni tenisač i svestrani sportaš. Premda nikad nije ušao u finale Wimbledona, održao se u nekoliko počet-nih krugova, a u mješovitim parovima dva puta je ušao u polu-finale. Možda je odveć svestran sportaš, a da bi bio šampion u tenisu. Ponekad igra golf, dobar je plivač, a izveo je i nekoli-ko lijepih uspona na Alpe. Trideset tri su mu godine, sjajna je zdravlja, naočit, ima mnogo novaca, nadasve lijepu ženu s ko-jom se nedavno oženio i, po svemu sudeći, nikakvih neprilika ili briga nema.

Ipak, dok je Nevile Strange silazio niza stube toga lijepoga jutra, uza nj je hodala sjenka. Sjenka nezamjetljiva, možda, iči-jem oku doli njegovu. On je nje, međutim, bio svjestan; pomi-sao na nju nabirala mu je čelo i licu davala zabrinut i neodlu-čan izraz.

Prošao je kroz predvorje, ispravio ramena kao da odlučno zbacuje nekakav teret, zatim prošao kroz dnevnu sobu i izišao na zastakljenu verandu, gdje se njegova žena Kay sklupčala me-đu jastucima i pila sok od naranče.

Kay Strange ima dvadeset tri godine i neobično je lijepa. Stas joj je vitak, ali senzualno zaobljen, kosa tamnoriđa, put tako sa-vršena te jedva da zahtijeva minimalnu količinu šminke, oči i obrve tamne, što je kod riđokosih prava rijetkost, ali kad je ta-kav slučaju, učinak je razoran.

Njezin muž vedro upita:

Agatha Christie

24

∑ Ej, krasotice, što ima za doručak? Kay odgovori: ∑ Za tebe grozno krvavi bubrezi i gljive… i pržena slanina. ∑ Zvuči dobro. Prionuo je uz spomenute jestvine i šalicu kave. Nekoliko tre-

nutaka vladala je tišina puna razumijevanja. ∑ Uuf! ∑ senzualno će Kay, mašući bosom nogom s crveno

lakiranim noktima. ∑ Nije li sunce sjajno? Engleska ipak nije tako loša.

Upravo su se bili vratili iz južne Francuske. Nevile je samo preletio naslove u novinama i, posvetivši se

sportskoj rubrici, rekao: ∑ Aha… Prelazeći na prženac i pekmez, odložio je novine i otvorio

pisma. Bilo ih je podosta, ali većinu je poderao i bacio. Okružnice,

reklame, razne tiskovine. Kay reče: ∑ Ne sviđa mi se raspored boja u dnevnoj sobi. Nevile, mo-

gu li je dati preurediti? ∑ Što god hoćeš, ljepoto moja. ∑ Paunski modro ∑ Kay će sanjarski ∑ i jastuci boje bjeloko-

sti. ∑ Trebat će ti i jedan majmun. ∑ Ti možeš biti majmun ∑ vrati mu Kay. Nevile je otvorio sljedeće pismo. ∑ Čuj ∑ nastavi Kay. ∑ Shirty nas zove na put jahtom u Nor-

vešku krajem lipnja. Baš je blesavo što ne možemo. Kriomice je bacila oprezan pogled prema Nevileu i čeznut-

ljivo dodala: ∑ Baš bih rado išla. Nešto, nekakav oblak, nekakva nesigurnost, lebdjelo je na

Nevileovu licu. Kay upita buntovno: ∑ Zar baš moramo ići onoj groznoj staroj Camilli? Nevile se namršti.

Bliži se čas

25

∑ Naravno da moramo. Slušaj, Kay, to smo već raščistili. Sir Matthew mi je bio skrbnik. On i Camilla su vodili brigu o me-ni. Galebov vrh je moj dom, ako uopće imam dom.

∑ U redu, u redu. Ako moramo, moramo. Uostalom, mi do-bivamo sav novac kad ona umre pa pretpostavljam da trebamo nešto i progutati.

Nevile odvrati srdito: ∑ Ne radi se ni o kakvom gutanju! Ona nema nikakvu ovlast

nad tim novcem. Sir Matthew joj ga je ostavio na korištenje ti-jekom života, a kasnije ga dobivamo ja i moja žena. Radi se o osjećajima. Zašto to nisi u stanju shvatiti?

Nakon nekoliko časaka Kay odgovori: ∑ Ma shvaćam, zaista. Ja samo glumatam jer… jer znam da me

ondje primaju na silu. One me mrze. Da, mrze me! Ledi Tressi-lian me gleda prezirno niz onaj svoj dugački nos, a Mary Aldin pilji nekamo iznad mojeg ramena dok sa mnom razgovara. Tebi je sve u najljepšem redu. Ti ne vidiš što se događa.

∑ Ali one su uvijek vrlo uljudne prema tebi. Vrlo dobro znaš da drugačije ponašanje ne bih dopuštao.

Kay ga čudno pogleda ispod dugih trepavica. ∑ Uljudne jesu, to da. Ali sasvim dobro znaju kako će me

bocnuti. Ja sam uljez, eto što one misle. ∑ Pa… na kraju krajeva… rekao bih da je to sasvim prirod-

no, zar ne? Glas mu se malo promijenio. Ustao je i gledao van, okrenuv-

ši Kay leđa. ∑ O da, sasvim prirodno. Bile su privržene Audrey, zar ne?Glas joj je malo zadrhtao. ∑ Mila, dobro odgojena, hladna,

bezbojna Audrey! Camilla mi ne oprašta što sam zauzela nje-no mjesno.

Nevile se nije okretao. Glas mu bijaše beživotan, bezizraža-jan. Rekao je:

∑ Uostalom, Camilla je stara, prešla je sedamdesetu. Njezina generacija zapravo ne odobrava razvod, shvaćaš. Mislim da je, sve u svemu, vrlo dobro prihvatila situaciju, ako se uzme u ob-zir koliko je voljela… Audrey.

Agatha Christie

26

Glas mu se neznatno promijenio dok je izgovarao to ime. ∑ One misle da si loše postupio prema njoj. ∑ I jesam ∑ Nevile će nečujno, ali supruga ga je čula. ∑ Oh, Nevile, ne budi glup. Samo zato što je odlučila izvesti

onakvu predstavu. ∑ Nije izvela predstavu. Audrey nije nikad izvodila predstave. ∑ Dobro ti znaš na što mislim. Zato što je otišla i razboljela

se i hodala naokolo izgledajući kao da joj je slomljeno srce. To se, po meni, zove predstava. Audrey ne može podnijeti gubitak. Po mojemu mišljenju, ako žena ne umije zadržati muža, neka ga pristojno prepusti! Vas dvoje niste imali ništa zajedničko. Nikad se nije bavila sportom, bila je beskrvna i isprana kao… kao krpa za pranje suđa. Nikakva života ni poleta u njoj! Da joj je zbilja bilo stalo do tebe, trebala je najprije misliti o tvojoj sreći i biti sretna ako tebi bude dobro s nekim tko ti bolje odgovara.

Nevile se okrene. Na usnama mu je poigravao sitni posprd-ni smiješak.

∑ Vidi ti sportašice! Kako odigrati igru u ljubavi i braku! Kay se nasmije i porumeni. ∑ Pa, možda sam otišla malo predaleko. Ali u svakom sluča-

ju, nakon što se nešto dogodi, onda je to tako. Te se stvari mo-raju prihvatiti!

Nevile će tiho: ∑ Audrey ih je prihvatila. Razvela se od mene eda bismo se

ti i ja mogli vjenčati. ∑ Da, znam… ∑ Kay je oklijevala. ∑ Ti nikad nisi shvatila Audrey. ∑ Ne, nisam. Audrey u meni izaziva jezu. Ne znam što je to

u njoj. Čovjek ne zna što ona misli… Ona… ona pomalo uli-jeva strah.

∑ Gluposti, Kay. ∑ No dobro, meni ulijeva strah. Možda zato što je pametna. ∑ Dražesna moja praznoglavice! Kay se nasmije. ∑ Uvijek me tako zoveš! ∑ Jer to jesi.

Bliži se čas

2�

Nasmiješili su se jedno drugomu. Nevile joj priđe i, sagnuvši se, poljubi je u zatiljak.

∑ Draga, draga Kay ∑ promrmljao je. ∑ Dobra, dobra Kay ∑ odvrati Kay. ∑ Radi ufitiljene vikto-

rijanske rodbine svoga muža koja je bagatelizira odriče se kra-snog krstarenja jahtom.

Nevile se vratio za stol. ∑ Znaš, ne vidim zbog čega ne bismo išli na to krstarenje sa

Shirtyjem, ako ti je doista toliko stalo do toga. Kay se, zaprepaštena, uspravi. ∑ A što je sa Saltcreekom i Galebovim vrhom? Nevile odgovori prilično neprirodnim glasom: ∑ Ne vidim zbog čega ne bismo onamo otišli početkom rujna. ∑ Oh, Nevile, ali zacijelo… ∑ Zastala je. ∑ U srpnju i kolovozu ne možemo zbog turnirâ. Ali St. Loo

završava u posljednjem tjednu kolovoza i bilo bi vrlo praktično da nas dvoje odande proslijedimo u Saltcreek.

∑ Da, bilo bi praktično, dapače. Ali mislila sam… naime, ona je u rujnu uvijek ondje, je li tako?

∑ Misliš Audrey? ∑ Da. Vjerojatno bi je mogle premjestiti, ali… ∑ Zbog čega bi je premještale? Kay se sumnjičavo zapilji u njega. ∑ Hoćeš reći, bit ćemo ondje u isto vrijeme? Jako čudna ideja. Nevile će razdražljivo: ∑ Uopće ne mislim da je to čudna ideja. Danas se mnogi tako

ponašaju. Zašto ne bismo bili zajedno kao prijatelji? Onda sve postaje jednostavnije. Pa sama si to neki dan rekla.

∑ Ja sam to rekla? ∑ Jesi, zar se ne sjećaš? Razgovarali smo o Howeovima i rekla

si da je takav pristup razuman i civiliziran i da su Leonardova nova žena i njegova bivša najbolje prijateljice.

∑ Oh, meni ne bi smetalo. Zbilja mislim da je to razumno. Ali… no da, ne mislim da bi Audrey isto tako mislila.

∑ Glupost.

Agatha Christie

2�

∑ Nije glupost. Znaš, Nevile, njoj je doista bilo jako stalo do tebe… Mislim da ne bi ni jednog jedinog trenutka pristala na to.

∑ Imaš sasvim krivo, Kay. Audrey misli da bi to bilo sasvim u redu.

∑ Audrey… što hoćeš reći time ≈Audrey misli√? Kako ti znaš što Audrey misli?

Nevile je izgledao pomalo zbunjeno. Smeteno, pročisti grlo. ∑ Zapravo, slučajno sam jučer u Londonu naletio na nju. ∑ Nisi mi to ni spomenuo. Nevile nastavi razdraženo: ∑ Sada ti spominjem. Bila je to čista slučajnost. Išao sam Hy-

de Parkom i ona mi je dolazila ususret. Valjda ne želiš da bje-žim od nje, je li?

∑ Ne, naravno ∑ odgovori Kay gledajući ga netremice. ∑ Nastavi.

∑ Ja… mi… ovaj, zastali smo, naravno, i onda sam se okre-nuo i pošao s njom. Činilo… činilo mi se da je to najmanje što mogu učiniti za nju.

∑ Nastavi. ∑ I onda smo sjeli na stolce i razgovarali. Bila je vrlo ugodna,

zaista vrlo ugodna. ∑ Čisti užitak. ∑ I počeli smo razgovarati, shvaćaš, o svemu i svačemu. Bila

je posve prirodna i normalna… i… i sve to. ∑ Sjajno!∑ I pitala je za tebe… ∑ Vrlo ljubazno od nje! ∑ I popričali smo o tebi. Zbilja, Kay, nije mogla biti ugod-

nija. ∑ Mila Audrey! ∑ I onda mi je nekako palo na pamet… shvaćaš… kako bi bi-

lo zgodno kad… kad biste se vas dvije sprijateljile… kad bismo se svi zajedno negdje našli. I učinilo mi se da bismo to možda mogli ovoga ljeta u Galebovu vrhu. Na takvim mjestima je tako nešto posve prirodno.

Bliži se čas

29

∑ Ti si se toga sjetio? ∑ Ja… ovaj… da, naravno. To je bila moja ideja. ∑ Nikad mi nisi spomenuo da imaš takve ideje. ∑ Pa, jednostavno mi je u tom trenutku pala na um. ∑ Shvaćam. Svakako, ti si to predložio i Audrey je zaključila

da je ideja briljantna? Prvi put kao da je nešto u njezinu ponašanju doprlo Nevileu

do svijesti. Upitao je: ∑ Zar nešto nije u redu, krasotice? ∑ O ne, ništa! Ništa na svijetu! Ni tebi ni Audrey nije palo na

um hoću li ja to smatrati prekrasnom idejom? Nevile se zagleda u nju. ∑ Ali, Kay, zašto bi zaboga ti imala nešto protiv? Kay se ugrize za usnicu. Nevile nastavi: ∑ Sama si neki dan rekla… ∑ Oh, ne počinji iznova! Govorila sam o drugim ljudima ∑

ne o nama! ∑ No meni je ovo palo na um djelomice zbog toga. ∑ E, jesam glupača! Uostalom, ne vjerujem ti. Nevile ju je obeshrabreno gledao. ∑ Ali Kay, zbog čega si protiv? Hoću reći, ti ni zbog čega ne

trebaš biti protiv. ∑ Zar? ∑ Ovaj, mislim… nekakva ljubomora ili slično… postojala

bi na drugoj strani. ∑ Zastao je, glas mu se promijenio. ∑ Vidiš, Kay, ti i ja smo se vraški loše ponijeli prema Audrey. Ne, nisam tako htio reći. Ti nisi imala nikakve veze s tim. Ja sam se vrlo ružno ponio prema njoj. Ne vrijedi govoriti da drugačije nisam mogao. Kad bi se ovo riješilo, osjećao bih se, mislim, bolje u či-tavoj stvari. Učinilo bi me mnogo sretnijim.

Kay upita polako: ∑ Znači, ti nisi sretan? ∑ Draga ludice, što želiš reći? Naravno da sam sretan, ludo

sretan. Ali… Kay ga prekine:

Agatha Christie

30

∑ Ali… to je ono! U ovoj kući vječno postaji nekakav ali. Ne-kakva sjenka koja se šulja naokolo. Audreyina sjenka.

Nevile je zurio u nju. ∑ Hoćeš reći da si ljubomorna na Audrey? ∑ Nisam ljubomorna. Bojim je se… Nevile, ti ne znaš kakva

je Audrey. ∑ Ne znam kakva je, a bio sam s njom u braku više od osam

godina? ∑ Ti ne znaš ∑ ponovi Kay ∑ kakva je Audrey.

30. TRAVNJA

∑ Besmislica! ∑ rekla je ledi Tressilian. Uspravila se na jastuku i sijevnula pogledom po sobi. ∑ Čista besmislica. Mora da je Ne-vile poludio.

∑ Doista je ovo vrlo neobično ∑ rekla je Mary Aldin. Ledi Tressilian ima dojmljiv profil, s tankim orlovskim nosom

niz koji, kad joj se prohtije, umije gledati vrlo rječito. Premda je prešla sedamdesetu i zdravlje joj je krhko, urođena snaga duha ničim nije narušena. Imala je, istina, duga razdoblja povlačenja od života i njegovih uzbuđenja u kojima bi ležala poluskloplje-nih očiju, ali iz tih bi mrtvila izlazila krajnje izoštrenih čula i oštra jezika. Poduprta jastucima u velikom krevetu što zaprema kut sobe, primala je u audijenciju poput kakve francuske kra-ljice. Mary Aldin, daleka rođakinja, živi s njom i vodi brigu o njoj. Izvrsno se slažu. Njoj je trideset šest godina, ali ima jed-no od onih glatkih lica koja ne odaju dob i malo se mijenjaju. Može joj mirne duše biti i trideset i četrdeset pet. Odaje fino podrijetlo, ima lijep stas i tamnu kosu s jednim bijelim prame-nom preko čela koji joj daje notu osobnosti. To je neko vrije-me bilo u modi, ali Maryn je bijeli pramen prirodan i ima ga od rane mladosti.

Sada je zamišljeno pogledala pismo Nevilea Strangea koje joj je dala ledi Tressilian.

∑ Da ∑ rekla je. ∑ Doista je ovo vrlo neobično.

Bliži se čas

31

∑ Nemajte mi samo reći ∑ nato će ledi Tressilian ∑ da je to Nevileova ideja! Netko mu je metnuo bubu u glavu. Vjerojatno ona njegova nova žena.

∑ Kay. Mislite da je to njena ideja? ∑ Njoj bi to bilo nalik. Nova i prosta! Ako muževi i žene već

moraju svoje probleme stavljati na sva zvona i ako pribjegavaju razvodu, barem bi se mogli rastati pristojno. Po mojem sudu, posve je neukusno da nova i stara supruga prijateljuju. Danas nitko nema mjere!

∑ Čini se da je danas takav običaj ∑ rekla je Mary. ∑ U mojoj se kući to neće dogoditi ∑ rekla je ledi Tressilian.

∑ Kad sam uopće pozvala to stvorenje crveno lakiranih noktiju na nogama, držim da sam učinila sve što bi se moglo od mene zahtijevati.

∑ Ona je Nevileova supruga. ∑ Točno. Smatrala sam da bi Matthew to želio. Bio je privr-

žen dječaku i uvijek je htio da on ovu kuću smatra svojim do-mom. Budući da bi neprimanje njegove nove supruge značilo otvoren raskid, popustila sam i pozvala je ovamo. Ne sviđa mi se, ona je posve pogrešna žena za Nevilea… nikakvo podrije-tlo, nikakvi temelji!

∑ Potječe iz sasvim dobre obitelji ∑ Mary će pomirljivo. ∑ Krasno društvo! ∑ rekla je ledi Tressilian. ∑ Kao što sam vam

kazala, njen otac se morao povući iz svih klubova nakon one kar-taške afere. Srećom, umro je ubrzo nakon toga. A njena majka je bila na lošem glasu na Rivijeri. Kakav odgoj za jednu djevojku! Ništa osim hotelskog života, i još ta mati! A onda susreće Nevi-lea na teniskom igralištu, baca se na njega i ne miruje sve dok ga ne navede da ostavi svoju ženu, koja mu je bila nadasve draga, i ne ode s njom! Za cijelu stvar okrivljujem jedino nju!

Mary se blago nasmiješila. U takvim slučajevima ledi Tressi-lian, što je značajka staromodnih osoba, uvijek okrivljuje ženu i popustljiva je prema muškarcu.

∑ Istini za volju, čini mi se da je Nevile jednako kriv ∑ na-pomenula je.

Agatha Christie

32

∑ Nevile je i te kako kriv ∑ složila se ledi Tressilian. ∑ Imao je dražesnu suprugu koja mu je uvijek bila privržena, možda suviše privržena. Ipak, da ta djevojka nije bila toliko uporna, uvjerena sam da bi se urazumio. Ali ona je baš naumila udati se za njega. Da, ja sam posve uz Audrey. Meni je ona vrlo draga.

Mary je uzdahnula. ∑ Vrlo teška situacija. ∑ Da, zaista. Čovjek ne zna kako bi postupio. Matthew je vo-

lio Audrey, ja je također volim i ne može se poricati da je bila vrlo dobra supruga Nevileu, premda je možda šteta što nije mo-gla više sudjelovati u njegovim razbibrigama. Nikad nije bila za sport. Sve je to vrlo tužno. Kad sam ja bila djevojka, takve stvari jednostavno se nisu događale. Muškarci su imali svoje avanture, naravno, ali nisu smjeli napuštati brak.

∑ E pa, danas se događaju ∑ Mary će bez okolišanja. ∑ Točno. Vi, draga, tako zdravo rasuđujete. Ne koristi pri-

zivati prošlost. Takve se stvari događaju, djevojke poput Kay Mortimer kradu tuđe muževe, a zbog toga nitko o njima ne misli lošije!

∑ Osim osoba kao što ste vi, Camilla! ∑ Ja se ne računam. To stvorenje, Kay, ne mari odobravam li ja

njene postupke ili ne. Radije se zabavlja. Kada god Nevile dođe ovamo, može je dovesti sa sobom i čak sam voljna primiti njezine prijatelje, premda mi se baš ne sviđa onaj mladić koji izgleda kao da je iz kazališta i stalno visi uz nju, kako se ono zove?

∑ Ted Latimer? ∑ Da, tako. Prijatelj iz doba Rivijere… a jako me zanima na

koji način uspijeva živjeti onako kako živi. ∑ Od svoje pameti ∑ natuknula je Mary. ∑ To je možda prihvatljivo. Meni se pak prije čini da živi od

svoje vanjštine. Nimalo pogodan prijatelj za Nevileovu supru-gu! Nije mi se sviđalo ono kako je prošlog ljeta došao i odsjeo u hotelu u Easterhead Bayu dok su oni bili ovdje.

Mary pogleda kroz otvoreni prozor. Kuća ledi Tressilian le-ži na strmoj litici iznad rijeke Tern. Na drugoj obali nalazi se novootvoreno ljetovalište Easterhead Bay, koje se sastoji od veli-

Bliži se čas

33

ke pješčane plaže, grozda modernih ljetnikovaca i velikog hotela na rtu okrenuta prema moru. Sam Saltcreek je slikovit ribarski zaselak smješten na padini brežuljka. Staromodan je, konzer-vativan i neizmjerno prezire Easterhead Bay i tamošnje ljetne goste.

Hotel Easterhead Bay smješten je gotovo preko puta kuće le-di Tressilian; Mary se zagleda iznad uske vodene pruge kako se koči onako naglašeno nov.

∑ Drago mi je ∑ reče ledi Tressilian, zatvarajući oči ∑ što Ma-tthew nikad nije ugledao onu prostačku zgradu. U njegovo je doba obala bila posve netaknuta.

Sir Matthew i ledi Tressilian došli su u Galebov vrh prije tri-deset godina. Prošlo je devet godina otkako se sir Matthew, ve-liki ljubitelj jedrenja, prevrnuo u čamcu i utopio gotovo pred očima svoje žene.

Svi su očekivali da će ona prodati Galebov vrh i otići iz Salt-creeka, ali ledi Tressilian to nije učinila. Nastavila je živjeti u kući, a jedina njezina vidljiva reakcija bila je uklanjanje svih ča-maca i kućice za čamce. Za goste u Galebovu vrhu nije bilo ča-maca. Morali su ići do skele i unajmiti čamac od lađarâ.

Malo zastajkujući, Mary upita: ∑ Trebam li, znači, otpisati Nevileu da se njegov prijedlog ne

uklapa u naše planove? ∑ Meni nije ni nakraj pameti da se miješam u Audreyin do-

lazak. Ona oduvijek dolazi k nama u rujnu i ne želim od nje tražiti da mijenja svoje planove.

Zavirujući u pismo, Mary reče: ∑ Svakako ste zamijetili da Nevile piše kako se Audrey…

ovaj… slaže s tom idejom, da je sasvim voljna upoznati se s Kay?

∑ Ja to jednostavno ne vjerujem. Kao i svi muškarci, Nevile vjeruje u ono u što želi vjerovati.

Mary bijaše uporna: ∑ Kaže da joj je on to zapravo već spomenuo. ∑ Dakle, to je zaista čudno! A možda i nije, na kraju krajeva. Mary je upitno pogleda.

Agatha Christie

34

∑ Kao Henrik Osmi. Mary je izgledala zbunjeno. Ledi Tressilian razjasni svoju primjedbu. ∑ Savjest, razumijete! Henrik je stalno pokušavao navesti Ka-

tarinu da potvrdi kako je razvod ispravan. Nevile zna da se ruž-no ponio, želi se osjećati smireno u svemu tome. Zato pokušava natjerati Audrey da kaže kako je sve u redu i da će doći i upo-znati se s Kay i da nema ništa ni protiv čega.

∑ Pitam se ∑ polako će Mary. Ledi Tressilian je pozorno pogleda. ∑ Čega ste se sjetili, draga? ∑ Pitala sam se… ∑ Zastala je, a onda nastavila: ∑ Nije… ni-

je nimalo svojstveno Nevileu… ovo pismo! Ne čini vam se da, zbog nečega, Audrey želi… taj susret!

∑ Zbog čega bi željela? ∑ oštro će ledi Tressillan. ∑ Kada ju je Nevile napustio, otišla je svojoj tetki, gospođi Royde, u župni dvor i doživjela potpuni slom živaca. Izgledala je kao sablast, u us-poredbi s onom dotadašnjoj Audrey. Očito ju je to jako pogodilo. Ona je od onih tihih, zakopčanih ljudi koji snažno osjećaju.

Mary se nelagodno pomakne. ∑ Da, ona snažno osjeća. Čudna djevojka u mnogim stvari-

ma… ∑ Mnogo je patila… Onda je obavljen razvod, Nevile se vjen-

čao s tom djevojkom i Audrey se malo-pomalo počela oporav-ljati. Sada je gotovo jednaka kao prije. Ne mislite valjda reći da ona želi obnoviti stare uspomene?

Mary odgovori, s blagom upornošću: ∑ Nevile kaže da želi. Stara dama je znatiželjno pogleda. ∑ Neobično ste tvrdoglavi u ovoj stvari, Mary. Zašto? Zar že-

lite da ovdje budu zajedno? Mary Aldin je porumenjela. ∑ Ne, naravno, ne. Ledi Tressillian upita oštro: ∑ Niste valjda vi sve ovo predložili Nevileu? ∑ Kako uopće pomišljate takvo što!

Bliži se čas

35

∑ Dakle, ja ni trenutka ne vjerujem da je to zbilja njegova ideja. To nije nalik Nevileu. ∑ Malo je zastala, a onda joj se lice razvedri. ∑ Sutra je prvi svibnja, zar ne? E, a trećega Audrey do-lazi Darlingtonovima u Esbank. To je samo trideset kilometara odavde. Pišite joj i pozovite je ovamo na ručak.

5. SVIBNJA

∑ Gospođa Strange, ledi Tressilian. Audrey Strange je ušla u veliku spavaću sobu, prišla velikom

krevetu, sagnula se, poljubila staru damu i sjela na stolac koji ju je već čekao.

∑ Drago mi je što te vidim, dijete moje. ∑ I meni je drago što vidim vas. Audrey Strange posjeduje stanovitu nedodirljivost. Srednjeg

je rasta, vrlo sitnih ruku i stopala. Kosa joj je pepeljasta, u licu vrlo malo boje. Bistre svijetlosive oči široko su razmaknute. Cr-te lica sitne su i pravilne, usred tog sitnog, ovalnog, blijedog lica smješten je ravan mali nos. Unatoč takvim bojama i licu ljepuš-nom, ali ne lijepom, ona posjeduje nešto što ne možete nijekati ili zanemariti i što uvijek iznova privlači pogled. Pomalo je na-lik sablasti, ali vi istodobno osjećate da sablast može biti stvarnija nego živo ljudsko biće…

Glas joj je neobično dražestan, nježan i jasan poput srebrnog zvončića.

Nekoliko su trenutaka ona i stara dama razgovarale o zajed-ničkim prijateljima i tekućim zbivanjima. Onda ledi Tressilian reče:

∑ Osim užitka u tvojem posjetu, draga moja, pozvala sam te i zato što sam dobila jedno prilično čudno pismo od Nevilea.

Audrey podiže pogled. Oči joj bijahu širom otvorene, mirne i hladne. Rekla je samo:

∑ Da?

Agatha Christie

36

∑ On predlaže, za mene je to čista besmislica, da on i… i Kay dođu ovamo u rujnu. Kaže da želi da se ti i Kay sprijateljite i da ti sama to smatraš dobrom idejom???

Zastala je i čekala. Audrey ubrzo odgovori blagim, pomir-ljivim glasom:

∑ Zar je to… zaista besmisleno? ∑ Draga moja… zar ti zaista želiš da dođe do toga? Audrey je i opet nekoliko trenutaka šutjela; onda će blago: ∑ Mislim, znate, da bi to moglo biti prilično dobro. ∑ Ti se zbilja želiš upoznati s tom… zbilja se želiš upozna-

ti s Kay? ∑ Doista mislim, Camilla, da bi to moglo… pojednostavi-

ti stvari. ∑ Pojednostaviti stvari! ∑ bespomoćno ponovi ledi Tressilian. Audrey će vrlo nježno: ∑ Draga Camilla. Vi ste tako dobri. Ako Nevile tako želi… ∑ Vrlo važno što Nevile želi! ∑ odsiječe ledi Tressilian. ∑ Pi-

tanje je želiš li to ti? U Audreynim se obrazima pojavi malo boje. Onaj fini, njež-

ni sjaj morske školjke. ∑ Da ∑ potvrdi ona. ∑ Doista to želim. ∑ Onda ∑ reče ledi Tressilian. ∑ Onda… Zastala je. ∑ Ali naravno ∑ Audrey će ∑ odluka je posve na vama. Ovo

je vaša kuća i… Ledi Tressilian zatvori oči. ∑ Ja sam stara. Za mene ništa nema smisla. ∑ Ali naravno… ja ću doći u neko drugo vrijeme. Odgovarat

će mi bilo koje vrijeme. ∑ Doći ćeš u rujnu kao uvijek ∑ oštro će ledi Tressilian. ∑ A

Nevile i Kay će također doći. Ja možda jesam stara, ali se valjda umijem, kao i svi drugi, prilagoditi promjenama što ih donosi suvremeni život. Ni riječi više, ovo je riješeno.

Ponovo je zatvorila oči. Nakon nekoliko trenutaka, virka-jući kroz poluspuštene vjeđe prema mladoj ženi koja sjedi kraj nje, upita:

Bliži se čas

3�

∑ Dakle, postigla si što si htjela? Audrey se trgne. ∑ O da, da. Hvala. ∑ Draga moja ∑ upita ledi Tressilian dubokim i brižnim gla-

som ∑ jesi li sigurna da ti to neće nanijeti bol? Znaš, tebi je Ne-vile bio vrlo drag. Ovo će možda otvoriti stare rane.

Audrey je gledala u svoje sitne ruke u rukavicama. Jedna od njih, zamijeti ledi Tressilian, bila je stisnuta u šaku.

Audrey podiže glavu. Pogled bijaše spokojan i bez tračka za-brinutosti.

Rekla je: ∑ Sve je to sada gotovo. Posve gotovo. Ledi Tressilian se još jače naslonila na jastuke. ∑ E pa, valjda sama znaš. Umorna sam… sada, mila moja, mo-

raš otići. Mary te dolje čeka. Neka mi pošalju Barrett. Barrett je postarija, odana sobarica ledi Tressilian. Ušavši, naš-

la je gospodaricu kako leži zatvorenih očiju. ∑ Što prije napustim ovaj svijet, to bolje, Barrett ∑ rekla je ledi

Tressilian. ∑ Ja više ne razumijem ništa i nikoga. ∑ Oh, nemojte tako govoriti, gospođo, samo ste umorni. ∑ Da, umorna sam. Skini tu perinu s mojih nagu i daj mi moj

lijek za jačanje. ∑ Dolazak gospođe Strange vas je uznemirio. Krasna gos-

pođa, ali bi njoj dobro došlo malo lijeka za jačanje, ja bih rekla. Nije baš zdrava. Uvijek izgleda ko da vidi stvari koje drugi lju-di ne vide. Ali ima mnoga karaktera. Nekako učini da je osjeti-te, moglo bi se reć.

∑ To je vrlo točno, Barrett. Da, vrlo točno. ∑ A nije ni od onih koje čovjek lako zaboravi. Često se pitam

misli li gospodin Nevile ponekad na nju. Nova gospođa Strange je jako zgodna za vidit, zbilja jako zgodna, ali gospojica Audrey je od onih koje pamtite i kad ih nema.

Ledi Tressilian izjavi uz neočekivani kikot: ∑ Nevile je blesav što želi spojiti te dvije žene. On je taj koji

će zažaliti zbog toga!

Agatha Christie

3�

29. SVIBNJA

S lulom u ustima, Thomas Royde je nadgledao pakiranje svoje prtljage kojim se bavio spretni mladi Malajac, Broj Jedan. Zgo-dimice mu je pogled odlutao ponad plantaža. Taj vidik, tako prisan punih sedam godina, neće viđati oko šest mjeseci.

Bit će čudno ponovo se naći u Engleskoj. Allen Drake, njegov partner, zaviri unutra. ∑ Zdravo, Thomase, kako ide? ∑ Sve je spremno. ∑ Dođi na piće, sretniče. Izjeda me zavist. Thomas Royde polako iziđe iz spavaće sobe i pridruži se pri-

jatelju. Nije govorio, jer Thomas Royde bijaše osoba jedinstveno štedljiva što se tiče riječi. Njegovi prijatelji naučili su ispravno prosuđivati njegove reakcije na osnovi njegove šutnje.

Pomalo zdepast, otvorena ukočena lica i motrilačkih zami-šljenih očiju, hodao je malo u stranu, poput raka. Bio se zagla-vio među vratima tijekom jednog potresa, pa mu je i to donijelo nadimak ≈Rak pustinjak√. Nakon toga su mu desna ruka i rame ostali djelomice nepokretni, pa su ga, i zbog namješteno kruta držanja, ljudi smatrali stidljivim i nespretnim, a zapravo se rijet-ko osjećao takvim.

Allen Drake je smiješao pića. ∑ E pa, dobar ti lov! Royde je rekao nešto što je zvučalo kao ≈hm, aha√. Drake ga znatiželjno pogleda. ∑ Flegmatičan kao uvijek. Nije mi jasno kako ti to polazi za

rukom. Koliko je vremena prošlo otkako si bio kod kuće? ∑ Sedam godina, gotovo osam. ∑ Dugo. Čudo što nisi postao pravi domorodac. ∑ Možda jesam. ∑ Uvijek i jesi pripadao Našim Nijemim Prijateljima, prije

negoli ljudskoj rasi! Isplanirao si svoj dopust? ∑ Ovaj… jesam… djelomice.

Bliži se čas

39

Tamno, nepokretno lice iznenada se oblilo jarkim rumeni-lom.

Neskriveno zapanjen, Allen Drake reče: ∑ Uvjeren sam da postoji neka djevojka! Dakle, kvragu, zbi-

lja si pocrvenio! Thomas Royde odvrati prilično promuklo: ∑ Ne budi blesav! I vrlo snažno povuče dim iz svoje prastare lule. Srušio je sve ranije rekorde sam nastavivši razgovor: ∑ Rekao bih da ću zateći stvari malo izmijenjene. Allen Drake će znatiželjno: ∑ Stalno sam se pitao zašto si prošli put odustao od putova-

nja. I to u zadnji čas. Royde slegne ramenima. ∑ Mislio sam da će lov biti zanimljiviji. Loše vijesti od kuće. ∑ Naravno, zaboravio sam. Brat ti je poginuo, u onoj pro-

metnoj nesreći. Thomas Royde kimne potvrdno. Drake je razmišljao: ipak, taj se razlog činio čudnim da bi se

zato odgodio odlazak kući. Ondje mu je majka ∑ a i sestra, čini se. Zacijelo u takvim trenucima… a onda se sjetio. Thomas je odgodio putovanje prije no što se doznalo o bratovoj nesreći.

Allen znatiželjno pogleda prijatelja. Nejasan svat, taj stari Thomas!

Nakon tri godine moglo se postaviti pitanje: ∑ Ti i brat bili ste veliki prijatelji ? ∑ Adrian i ja? Ne osobito. Svaki je uvijek išao svojim putem.

Bio je odvjetnik. Da, pomisli Drake, vrlo različit život. Stan u Londonu, do-

mjenci ∑ zarađivanje za život oštroumnim jezikom. Razmišljao je koliko se Adrian Royde po svoj prilici razlikovao od starog šutljivog Thomasa.

∑ Majka ti je živa, zar ne? ∑ Mati? Jest. ∑ A imaš i sestru. Thomas odmahne glavom.

Agatha Christie

40

∑ Oh, mislio sam da imaš. Na onoj slici… Royde progunđa: ∑ Nije mi sestra. Sestrična u nekom dalekom koljenu. Odga-

jana je s nama, jer je bila siroče. Polagana plima rumenila ponovo je preplavila potamnjelu kožu. Drake pomisli: Aha, tu smo…Naglas upita: ∑ Je li udata? ∑ Bila je. Udala se za onoga Nevilea Strangea. ∑ Tipa koji igra tenis i ostale igre reketom? ∑ Da. Razvela se. A ti ideš kući okušati sreću, pomisli Drake. Milosrdno je pro-

mijenio temu razgovora. ∑ Namjeravaš ići na pecanje ili u lov? ∑ Najprije ću kući. Onda sam pomišljao da malo jedrim u

Saltcreeku. ∑ Poznajem to mjestance. Ljupko. Imaju dosta pristojan sta-

romodni hotel. ∑ Da. Balmoral Court. Možda ću onamo, a možda k prijatelji-

ma koji tamo imaju kuću. ∑ Zvuči dobro. ∑ Aha. Zgodno mirno mjesto, taj Saltcreek. Nikakva gužva. ∑ Znam ∑ rekao je Drake. ∑ Od onih mjesta gdje se nikad

ništa ne događa.

29. SVIBNJA

∑ Zbilja neugodno ∑ rekao je stari gospodin Treves. ∑ Već dva-deset pet godina odsjedam u hotelu Marina u Leaheadu, a sada, zamislite, čitavu kuću ruše. Proširuju fasadu ili izvode neku slič-nu bedastoću. Zašto ne ostave te kuće uz more na miru: Leahead oduvijek ima vlastiti čar, regentstvo,2 čisto regentstvo.

2 Regency (engl.). U povijesti Engleske odnosi se na razdoblje 1811.-1820., kada je Juraj, princ od Walesa (kasnije Juraj IV.) zbog umne poremećenosti svoga oca vladao kao regent.

Bliži se čas

41

Rufus Lord je rekao utješno: ∑ Ipak, vjerojatno ondje ima i drugih mjesta gdje možete od-

sjesti. ∑ Doista mislim da mi se uopće ne ide u Leahead. U hotelu

Marina gospođa Mackay savršeno razumije sve moje zahtjeve. Svake godine imao sam istu sobu i gotovo da nije bilo promjene u podvorbi. A kuhinja je bila izvrsna, zbilja izvrsna.

∑ A da pokušate u Saltcreeku? Ondje je dosta zgodan starinski hotel, Balmoral Court. Reći ću vam tko ga vodi. Jedan bračni par, Rogersovi. Ona je bila kuharica kod starog lorda Mountheada, ∑ najbolje večere u Londonu. Udala se za batlera i sada vode taj hotel. Čini mi se baš pravim mjestom za vas. Miran, nikakvi muzikanti, a prvoklasna kuhinja i podvorba.

∑ O tome vrijedi razmisliti, sasvim sigurno. Imaju li natkri-venu terasu?

∑ Imaju; natkrivena veranda i ispod nje terasa. Možete ima-ti i sunce, i hlad. Mogu vas upoznati i sa susjedstvom, ako ho-ćete. Stara ledi Tressilian stanuje sasvim blizu. Dražesna kuća, a i ona je krasna žena unatoč tomu što je poprilično vezana uz postelju.

∑ Sučeva udovica? ∑ Da. ∑ Poznavao sam Matthewa Tressiliana, a mislim da sam i nju

upoznao. Dražesna žena, premda, naravno, to je bilo davno. Sal-tcreek je nedaleko od St. Looa, zar ne? Imam nekoliko prijatelja u tom dijelu svijeta. Znate, doista mislim da je Saltcreek dobra ideja. Pisat ću i raspitati se o pojedinostima. Želim otići sredi-nom kolovoza, od sredine kolovoza do sredine rujna. Vjerojatno postoji garaža za automobile? I smještaj za šofera?

∑ Naravno. Sve je sasvim suvremeno. ∑ Jer, kao što znate, moram se čuvati hodanja uzbrdo. Radije

bih uzeo sobe u prizemlju, iako valjda postoji dizalo. ∑ Da, kao i sve ostalo. ∑ Čini se ∑ rekao je gospodin Treves ∑ da bi to moglo riješiti

moj problem. A rado ću obnoviti poznanstvo s ledi Tressilian.

Agatha Christie

42

2�. SRPNJA

Kay Strange, u kratkim hlačicama i žutom puloveru, nagnula se naprijed promatrajući tenisače. Trajalo je polufinale turnira u St. Loou, muškarci pojedinačno, i Nevile je upravo igrao s mladim Merrickom, koga smatraju zvijezdom u usponu na teniskom ne-bu. Njegova je briljantnost neosporna ∑ neke njegove udarce bilo je posve nemoguće uzvratiti ∑ ali zgodimice nije imao sreće, pa je prevladalo iskustvo i vičnost terenu starijeg igrača.

U završnom setu rezultat je glasio tri prema tri. Kliznuvši na sjedalo pored Kay, Ted Latimer primijeti lije-

nim, ironičnim tonom: ∑ Odana supruga promatra muža kako krči put prema po-

bjedi! Kay se trgne. ∑ Baš si me uplašio. Nisam znala da si tu. ∑ Uvijek sam tu. To bi dosad već trebala znati. Tedu Latimeru je dvadeset pet godina i neobično je lijepe vanj-

štine ∑ doduše, stari pukovnici koji mu nisu skloni znaju reći: ≈Ima u njemu nešto od digića.√3

Tamnokos je, lijepo preplanuo i izvrsno pleše. Njegove tamne oči umiju biti vrlo rječite, a svojim glasom

ravnao jeumijećem glumca. Kay ga poznaje od svoje petnaeste godine. Mazali su se uljem i sunčali u Juan les Pinsu, plesali i igrali tenis. Nisu samo prijatelji, nego i saveznici.

Mladi Merrick je servirao iz lijevoga polja. Nevileovu je loptu bilo nemoguće uzvratiti: nenadmašan udarac u krajnji kut.

∑ Nevileov je bekhend dobar ∑ rekao je Ted. ∑ Bolji nego njegov forhend. Merrick je slab u bekhendu, a Nevile to zna. Sve gradi upravo na tome.

Završio je gem. ≈Četiri prema tri ∑ Strange vodi.√Sljedeći je gem počeo njegovim servisom.

3 Pogrdan naziv za osobe talijanskog, španjolskog ili hispanskoameričkog podrijetla.

Bliži se čas

43

Mladi Merrick je divlje udarao. ≈Pet prema tri.√ ∑ Nevile vodi ∑ rekao je Latimer. A onda se mladić pribrao. Igra mu je postala oprezna. Promi-

jenio je ritam udaraca. ∑ Momak ima soli u glavi ∑ rekao je Ted. ∑ A tehnika nogu

mu je prvoklasna. Sad će biti borbe. Mladić je polako izjednačio: pet prema pet. Stigli su do se-

dam prema sedam, a na posljetku je Merrick pobijedio s devet prema sedam.

Nevile je prišao mreži, cereći se i skrušeno odmahujući gla-vom, da bi se rukovao.

∑ Mladost je mladost ∑ rekao je Ted Latimer. - Devetnaest protiv trideset tri. Ali reći ću ti, Kay, zbog čega Nevile nikad nije dospio među prave šampione. Predobro umije gubiti.

∑ Glupost. ∑ Nije. Nevile je, proklet bio, uvijek onaj pravi dobar spor-

taš. Nikad nisam vidio da je izgubio dobro raspoloženje kad je izgubio utakmicu.

∑ Naravno da nije ∑ rekla je Kay. ∑ Ljudi ga ne gube. ∑ O da, i te kako! Svi smo ih vidjeli. Teniske zvijezde koje

podliježu živcima i koje vraški dobro love svaku prednost. Ali stari Nevile… taj je uvijek spreman prihvatiti rezultat i naceriti se. Neka pobijedi najbolji i takve stvari. Gospode, koliko mrzim taj duh privatnih škola! Hvala Bogu, nikad nisam išao u takve.

Kay je okrenula glavu. ∑ Porilično si zloban, zar ne? ∑ Čista pakost!∑ Voljela bih da ne daješ tako jasno do znanja koliko ne vo-

liš Nevilea. ∑ Zbog čega bih ga volio? Oteo mi je djevojku. Njegov je pogled počivao na njoj. ∑ Nisam bila tvoja djevojka. Okolnosti su to zapriječile. ∑ Baš tako. Čak ni poslovična pusa jedanput godišnje nije

pala. ∑ Zaveži. Zaljubila sam se u Nevilea i udala se za njega… ∑ ≈A on je dobar momak, jer tako kažu svi!√

Agatha Christie

44

∑ Pokušavaš me naživcirati? Okrenula je glavu dok je ovo govorila. On se nasmije i ona

mu odmah uzvrati osmijeh. ∑ Kako provodiš ljeto, Kay? ∑ Tako-tako. Najprije je bilo jedno zgodno krstarenje jahtom.

Već mi je prilično dosta ovog tenisa. ∑ Koliko će još trajati? Mjesec dana? ∑ Da. Onda u rujnu idemo u Galebov vrh na dva tjedna. ∑ Ja ću biti u hotelu Easterhead Bay ∑ rekao je Ted. ∑ Rezer-

virao sam sobu. ∑ Bit će sjajno društvo! Nevile i ja, i Nevileova bivša, i neka-

kav malajski plantažer koji dolazi kući na dopust. ∑ Zvuči zbilja krasno! ∑ I stara rođakinja, naravno. Robuje oko one neugodne sta-

rice, a za to neće dobiti ništa, budući da novac dobivamo ja i Nevile.

∑ Možda ona to ne zna? ∑ Čudno bi bilo da ne zna ∑ rekla je Kay. Ali govorila je odsutno. Buljila je u reket što ga je okretala u

ruci. Iznenada je duboko udahnula. ∑ Oh, Tede! ∑ Što je, srce? ∑ Ne znam. Jednostano se ponekad… smrznem. Uplašim se

i čudno se osjećam. ∑ To nije nalik na tebe, Kay. ∑ I nije, zar ne? U svakom slučaju ∑ nesigurno se osmjehnula

∑ ti ćeš biti u hotelu Easterhead Bay. ∑ Sve po planu. Kad je Kay susrela Nevilea ispred svlačionice, on je rekao: ∑ Vidim da je prijatelj stigao. ∑ Ted? ∑ Da, vjerni pas, ili vjerni gušter, što bi bilo primjerenije. ∑ Ti ga ne voliš, zar ne? ∑ Oh, ne smeta mi. Ako tebe zabavlja da ga vučeš naokolo

na uzici… Slegnuo je ramenima.

Bliži se čas

45

Kay reče: ∑ Mislim da si ljubomoran. ∑ Na Latimera? ∑ Njegovo iznenađenje bijaše iskreno. ∑ Teda smatraju vrlo privlačnim. ∑ Siguran sam da jest. Posjeduje onaj jeguljasti šarm Južno-

amerikanca. ∑ Zbilja si ljubomoran. Nevile joj prijateljski stisne nadlakticu. ∑ Ne, nisam, krasotice. Možeš imati svoje stidljive obožava-

telje, cijelo stado, ako hoćeš. Ja sam čovjek u posjedu, a posje-dovanje je devet desetina stvari.

∑ Vrlo si siguran u sebe ∑ rekla je Kay, malo se dureći. ∑ Svakako. Ti i ja smo Sudbina. Sudbina je htjela da se susret-

nemo. Sudbina nas je sastavila. Sjećaš li se kad smo se ono sreli u Cannesu, ja sam išao u Estoril i kad sam stigao onamo, prva osoba koju sam susreo bila je lijepa Kay! Onda sam shvatio da je to Sudbina i da joj ne mogu umaknuti.

∑ Zapravo nije bila Sudbina ∑ rekla je Kay. ∑ Bila sam ja! ∑ Što znači ≈bila sam ja√? ∑ Jer sam bila! Vidiš, u Cannesu sam te čula kako kažeš da

ideš u Estoril, pa sam obradila mamu i zaposlila je i zbog toga je prva osoba koju si vidio kad si stigao onamo bila Kay.

Nevile je pogleda uz prilično čudnovat izraz lica. Polako je rekao:

∑ To mi nikad nisi kazala. ∑ Nisam, jer to ne bi bilo dobro za tebe. Mogao bi postati

uobražen. Ali uvijek sam umjela zbilja dobro planirati. Stvari se ne događaju ako se sam ne pobrineš! Ponekad me zoveš pra-znoglavicom, ali ja sam na svoj način prilično pametna. Znam se pobrinuti da se stvari dogode. Ponekad moram planirati do-sta ranije.

∑ Mora da je to velik umni napor. ∑ Samo se ti smij. S iznenadnom čudnovatom gorčinom, Nevile reče: ∑ Zar tek sada počinjem upoznavati ženu koju sam oženio?

Umjesto SUDBINA čitaj KAY!

Agatha Christie

46

∑ Ne ljutiš se, zar ne, Nevile? On odgovori pomalo odsutno: ∑ Ne… ne, naravno. Samo sam… razmišljao…

10. KOLOVOZA

Lord Cornelly, onaj bogati i ekscentrični velikaš, sjedio je za mo-numentalnim pisaćim stolom koji mu bijaše osobit ponos i dika. Bio je izrađen za njega po ogromnoj cijeni i sav ostali namještaj u sobi podredio se njemu. Učinak bijaše strahovit i samo neznat-no okrnjen neizbježnim dodatkom samoga lorda Cornellyja, be-značajnog okruglastog čovječuljka kojeg je veličanstvenost stola činila gotovo patuljastim.

U taj prizor sjaja londonskog Cityja ušla je plavokosa tajnica, također u skladu s raskošnim namještajem.

Nečujno klizeći podom, stavila je komad papira pred veli-kog čovjeka.

Lord Cornelly se zagleda u nj. ∑ MacWhirter? MacWhirter? Tko je on? Nikad nisam čuo

za njega. Ima li dogovoren sastanak? Plavokosa tajnica napomene da je riječ upravo u tome. ∑ MacWhirter, hm? Oh, MacWhirter! Onaj čovac! Naravno!

Pošaljite ga ovamo. Smjesta mi ga pošaljite. Lord Cornelly se radosno smijuljio. Bio je neobično dobre

volje. Zavalivši se u stolcu, zagledao se u turobno, strogo lice čo-

vjeka kojega je bio pozvao na razgovor. ∑ Vi ste MacWhirter, ha? Angus MacWhirter? ∑ Tako se zovem. MacWhirter je govorio ukočeno, bez osmijeha i stojeći. ∑ Vi ste bili s Herbertom Clayem? Zar ne? ∑ Jesam. Lord Cornelly se ponovo zasmijulji. ∑ Znam sve o vama. Clayu su privremeno oduzeli vozačku

dozvolu samo zato što ga niste htjeli podržati i pod prisegom

Bliži se čas

4�

iskazati se da je vozio trideset kilometara na sat! Pobjesnio je zbog toga! ∑ Smijuljenje se pojačalo. ∑ Sve nam je ispričao u Sa-voy Grillu. ≈Prokleti tvrdoglavi Škot!√ Tako je rekao! Stalno je govorio o tome. Znate li što sam ja mislio?

∑ Nemam pojma. MacWhirter se krajnje obuzdavao. Lord Cornelly nije ništa

zamijetio. Uživao je sjećajući se vlastitih reakcija. ∑ Pomislio sam: ≈To je momak kakav meni treba! Čovjek ko-

jega se ne može podmititi da slaže!√ Za mene nećete trebati laga-ti. Svoje poslove ne vodim na taj način. Idem po svijetu tražeći poštene ljude, a takvih je vraški malo!

Mali lord zakikota od prodorna smijeha, a njegovo se lukavo majmunoliko lice nabra od veselja. MacWhirter je nepomično stajao, nimalo uveseljen.

Lord Cornelly se prestao smijati. ∑ Ako želite posao, MacWhirteru imam nešto za vas. ∑ Posao bi mi dobro došao ∑ reče MacWhirter. ∑ To je važan posao. Takav se posao može dati samo čovjeku

s dobrim kvalifikacijama; vaše su u redu, provjerio sam, i čo-vjeku kojem se može vjerovati, apsolutno.

Lord Cornelly je čekao. MacWhirter nije progovorio. ∑ Onda, čovječe, mogu li se apsolutno pouzdati u vas? MacWhirter će suho: ∑ To nećete znati ako vam odgovorim da možete. Lord Cornelly se nasmije. ∑ U redu. Vi ste čovjek kakva tražim. Poznajete li Južnu

Ameriku? Uslijedile su pojedinosti. Pola sata kasnije MacWhirter je sta-

jao na pločniku kao čovjek koji je dobio zanimljiv i vrlo dobro plaćen posao ∑ k tomu, posao koji obećava budućnost.

Nakon što se namrgodila, sudbina je odlučila osmjehnuti mu se. Ali nije bio raspoložen uzvratiti smiješak. Nije osjećao ni-kakvu radost, premda je njegov osjećaj za humor sumorno za-treperio dok se sjećao minulog razgovora. Bilo je čiste pjesničke pravde u činjenici što su mu upravo pogrde prijašnjeg poslodavca donijele sadašnje promaknuće!

Agatha Christie

4�

Imao je sreće, predmnijevao je. A baš mu je do toga! Pripra-van je prepustiti se dužnosti življenja, bez oduševljenja, čak bez zadovoljstva: jednostavno metodično, dan za danom. Prije se-dam mjeseci pokušao si je oduzeti život; umiješao se slučaj, čisti slučaj, ali nije osobito zahvalan zbog toga. Istina, sada nije sklon okončati svoj život. Ta je faza prošla. Čovjek ne može, priznavao je, am sebi hladnokrvno oduzeti život. Mora postojati nekakav dodatni poticaj beznađa, patnje, očajanja ili strasti. Ne možete počiniti samoubojstvo samo zato što mislite da je život turobni slijed nezanimljivih zbivanja.

Sve u svemu, bio je sretan što će ga posao odvesti izvan En-gleske. Treba otploviti u Južnu Ameriku krajem rujna. Ovih nekoliko tjedana bit će ispunjeno nabavljanjem opreme i upo-znavanjem s pomalo zamršenim granama toga posla.

Ali tu je tjedan odmora prije no što napusti zemlju. Pitao se što će učiniti u tom tjednu. Ostati u Londonu? Otputovati?

Po glavi mu se nejasno motala jedna ideja. Saltcreek? Vraški sam sklon uputiti se onamo, rekao je MacWhirter u

sebi. Bit će to u nekom sumornom smislu zabavno, zaključio je.

19. KOLOVOZA

∑ I tako ode moj dopust ∑ s gađenjem će viši inspektor Battle. Gospođa Battle bijaše razočarana, ali duge godine braka s po-

licijskim službenikom naučile su je da stvari prima filozofski. ∑ No dobro ∑ rekla je ∑ tomu nema pomoći. Pretpostavljam

da slučaj jest zanimljiv. ∑ Ne pretjerano, naprotiv. Uzbudio je čitav Foreign Office.

Svi oni visoki mršavci jure naokolo i posvuda govore ≈pst, pst√. Dosta ćemo ga lako riješiti ∑ i spasiti svačiji obraz. Ali nije od slučajeva kakve bih uvrstio u svoje memoare, kad bih ikad bio dovoljno blesav da ih napišem.

Bliži se čas

49

∑ Vjerujem da možemo odgoditi dopust… ∑ poče gospođa Battle sumnjičavo, ali ju suprug odlučno prekine.

∑ Ni govora. Ti i djevojčice idete u Britlington. Sobe su re-zervirane još u ožujku, šteta ih je otkazati. Čuj što ću učiniti: otići ću na tjedan dana k Jimu kad se ovo slegne.

Jim je nećak višeg inspektora Battlea, inspektor James Le-ach.

∑ Saltington je sasvim blizu Easterhead Baya i Saltcreeka ∑ nastavi on. ∑ Malo ću biti na morskom zraku i bućnuti se u sla-nu baru.

Gospođa Battle šmrkne. ∑ Vjerojatnije je da će te on obraditi da mu pomogneš u ne-

kom slučaju! ∑ U to doba godine nemaju nikakvih slučajeva osim ako neka

žena ne smota kakve sitnice u robnoj kući. A s Jimom je inače sve u redu, nije mu potrebno podmazivati klikere.

∑ Onda dobro ∑ reče gospođa Battle. ∑ Vjerojatno će sve do-bro proći, ali sam razočarana.

∑ Ovakve nam stvari bivaju poslane da bi nas iskušale ∑ obo-dri je viši inspektor Battle.

Mogu li ikakve veze imati jedan pokušaj samoubojstva, krivo optužena kradljivica iz ženskog

internata i glamurozni život slavnoga tenisača? Netko bi rekao da baš i ne mogu. Ali kad se u vili na moru skupe gosti jedne udovice, a ona jedno

jutro bude pronađena mrtva, niti zamršenog klupka rasplest će se u dramatičnu i tragičnu priču i

pokazati da događaji nisu nimalo slučajni. Istražitelj Battle povezat će mnoge indicije, dokazati da je

cijeli događaj pomno planiran i da je ubojstvo stare dame tek poluga za nastavak tragičnih događaja...

ISBN 978-953-14-0607-9

99,00 knwww.mozaik-knjiga.hr