101

[TA ZNA^I NOSITI SVOJ KRST?

/Ovo je deo predavawa o. Rafaila (Boqevi}a), igumana man. Podmaine, Tvr|ava moja. Citati koje navodi su re~i sv. Igwatija Brjan~aninova na ovu temu/ Ako ho}e ko za Mnom i}i, ka`e Gospod, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za Mnom ide. Uslov idewa za Gospodom jeste uzimawe krsta - ako ho}e{. A, ako ne}e{, ostani tu gdje jesi i ~ekaj smrt vje~nu, okru`en mr`wom i bole{}u. A, ako ho}e{ iz te tame da iza|e{, od mr`we da se oslobodi{, `ivot da naslijedi{ - ~uj Me: uzmi krst svoj i hajde za Mnom. “[ta zna~i krst svoj?” - pita Sveti otac jer je svjestan da ima posla sa neprosve}enom gene-racijom. A, kakva li je tek na{a...! [ta zna~i: krst svoj? Za{to se taj krst svoj, tj. zasebni krst svakog ~ovjeka, ujedno naziva i Krstom Hristovim? I, onda, daje kratka obja{wewa: “Krst svoj - to su nevoqe i stradawa zemaqskog `ivota, kod svakog ~ovjeka svoja”. Krst moj - moja stradawa, nevoqe kroz koje ja prolazim, kroz koje me Gospod vodi. To je mnogo va`no da prepoznamo kao BLAGOSLOV BO@IJI, kao krst svoj. Naravno, ukoliko kroz nevoqe bude-mo prolazili SA VJEROM, sa svije{}u da mi nismo prezreni, da mi nismo odba~eni, nismo hendikepirani, nego ODLIKOVANI, BLAGOSLOVENI, i da kroz te nevoqe mi putujemo, kre}emo se ka Carstvu nebeskom. Da je to na{e znamewe, koje otkriva i svjedo~i na{u pripadnost. ... Pa, ~ujemo na{ega Vuka{ina, koji ka`e: “Sine, samo ti radi svoj posao... Ja se ovoga odricati ne}u. Ja sa ovog puta ne skre}em nikuda. Mene je ovdje i pred tebe doveo ^OVEKOQUBIVI PROMISAO BO@IJI, u koji ja uop{te ne sumwam. Ja kroz tebe i kroz ovo zlo vidim - DOBRO, vje~no Do-bro, koje ti, na `alost, ne vidi{ i ne}e{ da vidi{. Zato - svako svoj posao...” To je ispovijedawe jednog hri{}anina. Ali, ne jednog visokoprepodobnog arhimandrita, stolpnika, monaha, vladike, sve{tenika, no jednog srpskog se-qaka Vuka{ina. /Vadi ikonicu sv. mu~enika Vuka{ina i celiva, s qubavqu/ Vidite ga kakav je! Sila! Samo ti, sinko, radi svoj posao... Sila, velika sila! ... Nose}i svoj krst, pogotovo Vuka{in ili mu~enici, sjedinili su se sa Kr-stom Hristovim. I, onda, sila Hristovoga Krsta ulazi u wihove du{e, u wi-hove `ivote, osve}uje wihove kosti. Mi se posle grabimo za wihove kosti, za ~estice! Pa se to smatra velikim blagoslovom. Za{to? Zato {to je ta kost sjediwena sa Bo`ijom silom. Jer je on nosio svoj krst do kraja i sjedinio ga sa

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA, 11. MART 2018, GODINA 19, BR. 26

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

102

Krstom Hristovim i postao Ud Hristov. Pa, to se vidi kako demoni reaguju na mo{ti mu~enika - ne smije da pri|e. Osje}a silu Hristovu u tim kostima. “Krst svoj - to su bdewa, to je post i drugi blago~estivi podvizi, kojima se tijelo smiruje i pokora-va Duhu. Ti podvizi moraju biti saobrazni snagama svakog ~ovjeka, i kod svakoga oni su svoji”. ... Sveti Igwatije ovdje mudro, kao iskusni qekar i pastir, govori: i tu sva-

ko treba da ima SVOJ KRST. Ta~no je: imamo na~elno za-date podvige - post vaskr{wi je post vaskr{wi, ali ne mo`e svako da ga posti na isti na~in. Treba da odredimo svakome po wegovoj mjeri, da bi to bio we-gov krst. Zato nisu u pravu oni koji daju te “recepte”, pa ka`u: svi postite ovako, svi se molite ovako... Ne mo`e, MORAMO DA VIDIMO ^OVJEKA. Pa, Gospod je do{ao radi svakoga ~ovjeka - daj, postaraj se i ti, odvoji malo vremena, pa ga pogledaj, odmjeri ga, daj mu ne{to {to on mo`e da nosi. Ne mo`e neko ko je ju~e izvadio iglu iz vene, koji se pumpao heroinom, da u|e kako je u{ao neko ko je ve} oja~ao u podvizima. Moramo polako, vrlo oprezno sa wim, ne{to {to on mo`e da ponese, da to bude wegov krst. To je velika obaveza pastira Crkve, da ne proma{e u procjeni, da bi to bio wegov krst, a ne da mu da{ krst Svetoga Makarija Velikog! Ili Svetoga Antonija Velikog ili Svetoga Jovana Lestvi~nika, pa ka`e: “Tamo pi{e tako, evo ti, izvoli!” Nisi mu dao onda wegov krst, nego si ga krstom Svetoga oca opalio po glavi i on vi{e nije ni za {ta, ni za male, ni za velike krstove. A, tako se vrlo lako postrada. Malo neiskustvo, mala nepa`wa - tako su mnogi qudi oboqeli. ... Nemojte ni vi sami sebi krstove da dajete! “Mogu ja to...!” Pa, kad se posti, ka`e: “Daj, o~e, mo`emo mi to sve na vodi!” ^ekaj, polako, mislimo da odmah mo`emo sve. Pa, onda, nagomilamo tamo i nekakvih molitava... Mi smo nedavno bili svjedoci jedne gotovo porodi~ne tragedije. Mu` natovario na sebe... toliko molitava! @ena je jedva uspjela, dave}i se, da zavapi: “Upomo}, o~e, spasavajte! Potonusmo!” Jer, on je tamo natovario...! To je zlo~in! On zamalo nije uni{tio i sebe, i svoju porodicu, i svoju djecu. Molitvom, za-mislite! Uzeo je ne{to {to ne mo`e da nosi, nije to wegov krst. I GOSPOD NIJE MOGAO DA MU POMOGNE, nije mogao da mu da blagodat. ON TO NIJE RADIO IZ QUBAVI, ON JE TO RADIO IZ SAMOQUBQA. Kako onda da primi `rtvenu qubav Krsta Gospodweg? Zna~i: proma{io u procje-ni, u mjeri. Ne nosi svoj krst, iako mu je Crkva govorila koji je wegov krst, ali on nije hteo da se smiri, on je hteo veliki krst da nosi! ... “Krst svoj - to su gre{ne slabosti ili strasti, kod svakog ~ovjeka svoje. Sa jednima se ra|amo, drugima se zarazimo, na putu zemaqskog `ivota”. ... Vidite: moja slabost, moja strast - to je moj krst. Ne treba sad padati odmah u paniku, o~ajawe, nego - daj, NOSI TO! Boluj tu bolest i, u duhu trpqewa i smirewa, lije~i je. Jer, vidite: strasti na koje mi reagujemo pani~no: “Kuku meni, evo zavist!”... - na takav na~in boriti se protiv strasti je nemogu}e. One se samo razvijaju, jo{ vi{e i vi{e. I, naravno, vrlo brzo vode ~ovjeka u o~ajawe. Imamo strast? U redu. Bolest ne mo`e a da se ne projavi. Pa, daj,

103

boluj malo. Pa, ima strpqivih bolesnika, koji boluju godinama, boluju od raka, od leukemije, od te{kih bolesti, idu na te{ke terapije, pa se smirio, pa ide, polako, ima neku nadu. Ima nadu, a ide kod onih koji, u su{tini, i ne mogu da mu pomognu. Ne mogu ni wemu, a ne mogu ni sebi. A, mi ovdje pri-padamo Qekaru Koji sve bolesti lije~i! Sve bolesti! Ali, ~ekaj, da nas os-tavi malo u toj slabosti. Ponesi malo taj svoj krst, nosi malo tu svoju strast, nosi malo tu svoju muku. Mi tr~imo odmah na ispovijest: ima nekih - odmah ho}e na ispovijest, da oni to zavr{e, da se o~iste, obezbijede i da sa mirnom savje{}u, spokojno, `ive svoj duhovni `ivot. I, zahvaquju}i toj wihovoj revnosti, tamo se duhovnici razboqevaju... Nosi malo! Slabost - u redu, nosi je, rvaj se malo. Udara ona tebe - udari i ti wu! ... Pro`ivi sa wom, da nau~i{ ne{to - to je tvoj krst. Pa }e ta strast da te postepeno smirava, smirava, pa }e{ ti da proba{ ne{to sam, pa }e{ vidjeti da ne mo`e{ NI[TA. Pa, kad pomisli{: gotovo je, zavr{io sam, a onda - jak udarac i pad... Dok se dobro ne smirimo - nema pobjede. Jer se SILA KROZ NEMO] PROJAVQUJE. ... “Sujetan je i besplodan krst svoj, koliko god on bio te`ak, ako se, kroz ugledawe na Hrista, ne preobrazi u Krst Hristov”. Nose}i svoju muku, svoj bol, svoj krst, mi stalno da sozercavamo Onoga Koji je radi nas ponio Krst, i da tu distancu sve vi{e umawujemo. Ja imam bol, ali - On je radi mene bolovao. Ja stradam, ali - i On je radi mene stradao. Ja nemam da platim stan, ja nemam stan - jer to je danas mnogima problem - a On ka`e: Ja nemam gdje glavu da sklonim. Nas progone, ali - i Wega su progonili. Nas klevetaju, ali - i Wega su klevetali. Da uspostavqamo tu vezu: ta na{a muka, na{ krst - da nas sjediwuje sa Wegovim Krstom. Da nose}i svoj krst - neprestano Wegov sozercavamo! I, kroz tajnu tog sozercawa, da neprestano svoj krst sjediwu-jemo sa Wegovim, da bi bio spasonosan! Jer, u suprotnom je, kako ka`e Sveti otac Igwatije, sujetan! Jer, ako mi stradamo, pa rop}emo, NEMA OD WEGA SPASEWA, to je KRST RAZBOJNIKA KOJI JE PROPAO. ... I, “da se ni-kakva nevoqa ne bi pribli`ila wemu da je Hristos nije dopustio. Kroz ne-voqe, hri{}anin USVAJA HRISTA, postaje pri~asnik Wegove sudbine na zemqi, a stoga i na Nebu”. ... Zato, bra}o i sestre, razmislimo malo, u svjetlosti ovoga praznika, i o Krstu Hristovom, koji nas spase i preko kojeg nam otkriva savr{enu qubav, kojom nas qubi. Provjerimo koliko mi odgovaramo na tu Wegovu qubav svo-jim krstom, koliko mi svoj krst prepoznajemo i koliko ga kao hri{}ani no-simo. ... Da u wemu prepoznamo - ne prokletstvo i nedostatak, nego blagoslov i potencijalno bogatstvo. Ne ne{to {to nam ugro`ava `ivot, nego {to nam `ivot nudi i od la`noga ̀ ivota spasava i odvaja. ... Te da taj na{ krst uzmemo, da ga cjelivamo, da ga ukrasimo cvjetovima blagodarewa, slavoslovqa. I da uop{te ne tra`imo od Gospoda da ga skloni, da ga oduzme od nas - naprotiv! Nego da tra`imo samo silu, da mo`emo u duhu trpqewa i blagodarewa da ga nosimo. ... A, u Carstvo se ne}e u}i bez krsta...

Izdr`imo do kraja, da bismo se udostojili BESKRAJA.

O. Rafailo

Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.

www.saborna-crkva.com. sabornik@saborna-crkva.com. Tira`: 1000 primeraka.

104

U TRE]OJ NEDEQI POSTA (KRSTOPOKLONOJ) PROSLAVQAMO: 11.(26) Sveti Porfirije, episkop Gaski12.(27) Prepodobni Prokopije Dekapolit; Prepodobni Talalej13.(28) Prepodobni Vasilije; Prepodobni Jovan Kasijan14.(01) Prepodobnomu~enica Evdokija15.(02) Sveti sve{tenomu~enik Teodot Kirinejski16.(03) Sveti mu~enici Evtropije, Kleonik i Vasilisk17.(04) Prepodobni Gerasim Jordanski

PREPORUKA MUZI^KOG IZDAWA ZA OVU NEDEQU

SJAJNE SRPSKE ZVEZDE

Ovo je prvi samostalni CD teologa, pojca i vrsnog muzi~ara Neboj{e Mas-tilovi}a, ~lana grupe Pirg (sa kojom je snimio CD-ove Zemqa Svetog Sime-ona i Ne od ovog sveta). Deset pesama sa ovog albuma su svedo~anstvo krs-no-vaskrsne vertikale, rana nanetih ovim svetom koji u zlu le`i, ~e`we za Nebom i `ivotom u Duhu; duhovni putokazi, zapisi o na{oj rawenoj zemqi i istoriji, nad kojom sijaju sjajne srpske zvezde i nebeska kandila. Dobro je znana wegova svevremena pesma o stradalnoj srpskoj istoriji, Oj, Srbijo, Bo`ji dome, koja je do`ivela vi{e prepeva na druge jezike i izvode je brojni pravoslavni horovi. Pesme Krst na vrhu Srbije, U Studenici, Pesma Vazne-sewskoj crkvi i Zemaqski prestoli, nebeske krune - spadaju me|u najlep{e pesme ikada spevane. Svaka je pesma poziv na bu|ewe, opomena, pomenik, svedo~anstvo; sve su preizobilne lepotom, toplinom i disawem Duha. I izuzetan dizajn CD-a svedo~i sa koliko se pa`we pristupalo svemu u ovom poduhvatu. Lepotom melodija i tekstova, ovaj CD je zaista svetionik naspram tame (po re~ima jedne pesme), dragoceni dar za svaku bogo~e`wivu du{u.

QUDI GOVORE O... ODBIJAWU NO[EWA KRSTAJo{ jedan ozbiqan problem - ~ak i za nas, hri{}ane - jeste potreba za mawim radom i `ivotom bez ikakvih problema. Mi smo u potrazi za onim ko }e po-neti na{ krst. Mi odbijamo da ga sami ponesemo. Nemamo nikakvu predstavu o dubini i {irini tog krsta; s po{tovawem se klawamo pred krstom u Crkvi, prekrstimo se, ali ne prihvatamo na{ li~ni krst. Mi po{tujemo Svetiteqe i Svete mu~enike, ali sami ne ̀ elimo da potrpimo bilo kakve te{ko}e, bilo kakva odlagawa, probleme. Post je isuvi{e te`ak zadatak, ogor~eni smo kad smo bolesni, ne toleri{emo bilo kakve o{tre re~i, ~ak ni kada smo kri-vi, pa kako bismo mogli tolerisati eventualne nepravde, klevete, progone, izbegli{tvo, kao {to su na{i Sveti ~inili? O. Mojsije Svetogorac