7/24/2019 Baron Bog kod Spinoze.pdf

1/13

S D R J

OGLEDI 5

Dario Bar

on Baruch de Spinoza i pitanje o Bogu 5

Walter

E. Efuhardt Samo jedan Schelling . . . 17

Boko P e i Prilog razumijevanju vremena kod Heideggera:

Vrijeme kao istina bitka . . . . 28

Gerhard

hrl

Filozofs

ka

antropologija He

im

u

ha

Plessnera

33

Tomisla

vZajecBertolt Brecht

-sam

o kazalinoj teoriji . . 49

Marijan

Krivak

n j a

religije u

p o s t k o m u n i s t i k o j

Hrvatskoj

60

PRIJEVODI . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Bertrand

Rus

se

l

i k i pozitivizam . . . . . . .

71

Stephen Ha wking Nazire li se kraj teoretskoj fizici?

85

RAZGOVOR . . . . . . . . . . . .

99

Peter

Kampits

Etika i pluralizam miljen

ja 99

RECENZIJE . . . . . . . . . . . . 105

Damir

Mileta

AUl

e, Znanost i realizam 105

Ksenija

G r u b i i B L u k i Pravo i etika .

110

Alica

e k o v i V. Mikecin, Umje

tno

st i povijesni svijet 113

D O G N J . . . . . . . . . . . . . . . . .

117

oARIOBARON

Hrvatski studiji Zagreb

O G L E I

Baruch

de Spinoza

i

pitanje o Bogu

Benedikt (Baruch) de Spinoza (1632-1677) ivio je u Nizozemskoj u vri

jeme

kada su znanstvena k r i religiozni razdori i temeljite l i t i k e

promjene

revolucionizirale prirodu i

primjenu

filozofije. Iako se s nestrp

j i v o u u k l j u i o u

tada

nje

intelektualne bitke, filozofija je za Spinozu bila

ne

oruje, v e

n a i n

ivota, sveti poredak i j e su zasluge uzn

ese

ne do

vrhunskog i sigurnog blaenstva.

No

svaki poredak zahtijeva rtvu, a rtvu

koju zahtijeva filozofija -

p r i h v a a n j e

istine

kao

o v j e k o v o g gospodara i

cilja- niti je lako o i n i t i niti

se

spremno r i h v a a . Stoga, e i n i o v j e a n

s

tva

filozof moe izgledati kao duhovni diverzant, ruitelj zakonito utvr

e n i h

poredaka i vraji zagovornik. Tako je Spinoza izgledao svojm suvre

me_icima, a i mnogo godina nakon svoje

smrti

smatrali su ga n a j v e i m he

retikom sedamnaestog t o l j e a .

U

prvom

_dijelu

Etike Spinoza

se o s v e u j e pitanju

to

postoji?, a njegov

o

dgovor

J e sadran u

Postavkama

14 i 15:

Osim

Boga niti jedna druga

SUpsta

nCija

ne moze bl t t t l . . vl l S d.

jest u B . v l

pre

pos av Jena,

m

zam1s Jena ,

te

to go Jest,

izjave

ogu,

1

~ I s t _ a ne moe postojati ili biti zamiljeno bez Boga.

2

Te dvije

u j u e s u m a ~ J e Jasne i, kada

ih

se

p r o t u m a i d j e l o m i n o

manje iznena

z a m i s l ~ ~ < ~ ~ sto na prvi

pogledaju

izgledaju. R i j e i Bog, supstancija,

m a e n j a _formalnosti Spinozine filozofije i oko njihovog se tu-

o e r a z h t t e rasprave. U prvom dijelu

Etike

njihovo se n a e n j e

: _

1

Baruch

. .

2

ue Spmoza l

Ibid.,

str.

13

_

Illes

Evcryman s

Library,

London

1989,

str.

12

.

s

7/24/2019 Baron Bog kod Spinoze.pdf

2/13

uglavnom izvodi iz v

erz

i

je

o

nt

ol

o

k

og

arg

um

e

nt

a za p .

os to

1

a .

Boga.

O e

Ont

ol

o

ki a rgume

nt

p

os

tojanje

e e g a

na temelju zamis

l

. . l" . k f"l l

same

te stvari .

On

osig

ur

ava

pa

radtgmu rac10na IStJe e

t ozof

ije,

a p o

d

B d

J ct sa

jas

nom

i razgo

viJ

e

tn

om J eJOm

oga

1vo

ec

1 po

mo

cu Jasnih i r

az ov

d B

d

g ]et

.

n ih koraka do

k l j u

o S

VIJ

e

tu

: na

1m

e, a

og

p

os

tOJI a

nu

no p

ost ..

D ok su prijanji filozofi posezali za ontol

okim

argum entom kako

pokazali da postoji barem je

dna

stvar

(B

og) ,

Spinoza

vjeruj e da argument

e r

pokazuje

da

p

os

to

ji najvie

je

dn

a

stva

r i st

oga,

da sve to

posto

t

u ne

ku ru

ku, jest U Bogu. N u razumijevanju

o v o ~ ~

k l j u k

od male U

. Spinozina upotr

e

ba

ove

i j e svoj

smis

ao

dugu

je

njegovom jedinstvenom

raz

umijevanju i pre-

osjetljivoj

pr

einaci razlike s

up

stancije i

atribut

a, a i

pr

emisi koja

je

kod Spinoze toliko

duboko

skrive

na da os

ta

je

nepotv

rdena

tijekom

a v o g

p

rv

og dijela

Etike

Skrivena pretpostavka

Skriv

ena pr

etpostavka Spin

oz

ine fil

ozo

fije j

es

t

ta da se

s

tvarn

ost i za

mi

sao

podudaraju, tako da odnosi idejama od go

var

a

ju

odnosima u stv

ar-

n

os

ti. Spinoza ovu tezu na

mj

erava dok

azati

i

os

igurati

t

eo r

iju spoznaje

koja

opravdati njegovu posebnu verziju metode

ja

snih i razgovjetnih id

eja

.

Ali, da je

ta

metoda ( ili

ne

to

l i n o

njo

j) pretpo

stavljena u samom

njenom dokazu, skrivena

pr

e

tp

ostavka

na kr

a

ju ostaj

e sa

mo pr

e

tp

osta

vka

.

O d r e e n

posljedice su vidljive u aksiomima prvog dijela Etike Tako

Spinoza tvrdi (Aksiom

4)

da

Spoznaja

cognitio)

po

sljedice zavisi od

s -

znaje uzroka i sadri ga 'u sebi'.

3

Z a Spino

zu r e i

da A uzrokuje B tsto

je ito i r e i da B ovisi o A zbog svo

jeg

~ j a i

prirode

. Ova ovisnost

medu

stvarima

je

izraena U ovis

no

sti

idejama

ili zami

lj

ena_

_r

ozcc

tu

ovisnost. Ideja B

je

ovis

na

o ideji

A ak

o nje

na

is

tinito

st mora bttl

do-

kazana pozivanjem

na

ideju

A

Stoga su z a k l j u c i

m a t e m a t i a . ~ a

ovisni o premisama. a t e m a t i

z a k l j u i v a n j je

zaista paradigma relactr.

racionalneovisnosti

e u

idejama.

Ono je k o e r

i

paradi

g

ma

nosti

koja predstavlja odnos koji postoji A i B

kad

a pos

toJ

an

Je

1

3

Ibid,

str. 4.

6

. . b ' nJ

e

ni u

termi

n

ima A. Kro

z dok

az

mi

obja-

u

b1

tl o Ja v

. da B

rnora

J k su

pr

emise

o i g

mozemo ga t potpuno

pn

ro

o a k l j u

a a o

v m . . . . ..

b]

as

ni

J.

d azumiJ.

eva da

su svi odnosi ovtsnostt u

SVIJetu

o tpostavka po r .

v

Skr

ivena pre . vk

dnos

i id

eja

ma. Na taJ nacm, nesto Je neov1sno

z

uml

jivi kao

1

1

.

de iz

sa

me n

jegov

e idej

e,

tj.

ako

ni

je

po

treb

no

ra

svojstva s

IJ

e . . B .

A

ko njegova . k stvar izvan same n

je

ne IdeJe. Je ov1sno o

a b vnjenje za ne u .

o

tr

a

iti o J

aS

..

d '

z id

eje B iz i

de

je

A.

Sva svojstva su u ovom

ako priroda B shje

1

ma sas

tav

ni dio ili su

pak

uzrokova

na

od

. a

0

s

up

stanciJa .

A

sm islu o

vt

sn .. T o

1

e ono to Spi n

oza

sm

atra

pod U

7/24/2019 Baron Bog kod Spinoze.pdf

3/13

ono i j a se priroda ne moe shvatiti d r u k n

ego

kao

p o s t o j

e a (De.

finici

ja

l ).

4

Ta definicija identificira cijelu

temu

Etike te sadraj svi et

a.

On

a

je

trodijelnim razlikovanjem

Supstancije, at

ri-

bu t

a i mod usa.

Su p

stancija je ono

to

u

se b

i jest i so

bom se

tj. ono m po

jmu

nije

potreban

pojam

druge

stvari De finicija

3).

g i ~

sups

tancija

je ono

ne

to

od e g a moe

mo dobiti

d g o v a r j u u

ide

ju

, kr

oz

ko

ju se njezin

a

priroda moe

razumje ti

bez

pribjegavanj a bilo

to se nalazi izvan nje.

Spinoza ra

s

pravlja

da

to

god

je,

na

svoj

a i n

pojmovno nezavisno, ono je i

t

loki nezavisno, i njegovo po

stojanje ne ovisi ni o u izvan njega samoga.

Odatle

pr

oiz

lazi da prirodi

s

up

stancije pripada pos tojanje, svaka s

up

stanci

ja sa

dri

unutar

sebe same

potpuno o bjanjenje svoje prirode i svojeg

postojanja.

U tom sup

stancija je nuno uzrok same sebe: nje

na

bit

u k l j u

postojanje, i ona

st

oga

ne moe biti

za

mi

lj

ena niti na

jedan dru

gi osim k

ao

o s t o j e a .

Prvi odgovor na zagonetku

post

ojanja je stoga taj da supstancija postoji, i

to da postoji nuno.

V e

je

d n o

da se

Spinozina

upotreba

te

rmina

s

up

s

tancija

ne

ravna

prema aristotelovsk

oj tr

ad iciji.

U

isto vr

ij

eme, Spinoza

smatra

svoje dokaze

kao o ne iz kojih proizlaze neizbjene o g i posljedice ide

je

koja je prije

toga bila nejasno h v a Mn

og

i k o l a s t i k i i kartezijanski mislitelji su

pretpostavljali d a su supst ancije

krajnje sas

tavnice

stva

rn

osti i da su, kao

takve, samoovisne. Ono to nisu uspjeli vidjet i bila je posljedica ovih

pret

postavki - naime,

da

bilo koja s

up

stancija

mo r

a biti causa sui i stoga nuno

e a

Tradicionalno

i v a n j

s

up

stancije i atributa Spinoza je red

e

finir

ao

k

ao

razliku s

up

sta

ncije i

modifikacije

ili

modusa

(termin

atribut ko

ri

sti u drugom - i sasvim jedinstvenom - smislu). Modus je

neto to ne moe postojati neovisno, v e samo

u

drugom, u

ovisi.U svojim ranijim spisima Spinoza vie puta t v r u j princip da , os

im

i modusa, nita ne postoj i. Kako bilo, on ne g r a n i u j e moduse

kategoriju svojstava i relacija: modusi k l j u u j u stvari ponaosob.

V

. Ja o j e modusi boanske supstancije, b u d u da oboje moemo

biti za

m1

l]

em kao

e p o s t o

i stoga

dugujemo ob

janjenje

na

eg posto

4 Ibid.,

str.

3.

S Ibid.

8

. nas

sa mih

. Stoga mi nismo samoovisni , i

ako po

stoj imo,

anja

~

1

zvkan z m

e e g a

izvan n as.

U

ovoj definiciji kategorija mo-

J

tQ1lmo

ro d

onda pos J ka o na s

adrava

(u svako nevnom nacmu IZrazavanJa)

veoma stro k ) d ( d kn

du

sa Je

ena boja nJi

ge

; o n

ose

to a Je ta Jlga

svojstva (npr. ~ ~ pr

ocese polagan

o r

as

p

adan

je te knjig

e);

i

d i n a

a od osta

1

d h k S

manJ

knJi

ga)

. a z l u i v a n j a Izme u tt

ategonJa

su

za pmozu

t

. (sa

ma

ta 1 d k k S

n

os

1

liko smo se udaljih od

JU

s og J

eZ

I a. pmoza , sve-

n

acaJna

. to h d d k

h

bez . k o n a n e od besko nac m mo usa, o OI su poto

nJI

. dn

o

razlucuJe . . d

e pstanciJ.e koJe

su

oc1gle dn e u svakom

konacnom

mo us

u.

rnodlf1

kaciJe su . . . . . .

. . s

ozine

fi

lozofije moe se naJbOlJe uk ratko

pnkazat1

nJegovim

ov j diO pm

vlastitim r i j e i m a : . . .

d kaem da p

od

sup stancij

om

podrazumiJ

eva

m ono

sto

Je zamiSIJeno

~ K a sae

be

i u sebi; i

da

pod

modifik

acijom ili podraz umijevam

~ ~ t o je sadra no u m drugo

m,

je e n o to u m ~ _ j

sadrano, slije

di

da sup

st a

nCIJa po SVOJOJ pnrod1 pre

th

odi

SVO

Jim

s l u a j

o s t i m a

J

er,

bez prvoga, pot onje niti m

oe

postojati niti m

oe

biti

zamiljeno. D ru

go,

iz

toga

slije

di

da po red s

up

st

an c

i

ja

i ni

ta

stvarno ne postoji ili ne postoji izvan

in t

e lekt a .

6

Kada

jednom

shvatimo up ot

rebu

r i j e U, kada shvat imo da ona

ozna

relaciju

rac

iona

ln

e ovisnosti,

takvi

o

dlom c

i

ne

predstavljaju

ve

liku

p o t e k o u a k

ni

t e l j u

koji

odbac

uj

e njihovu skrivenu pretpos tavku.

a j v e

pr

e

prek

a

razumijevanju Spinoz i

ne filozofije je

ona pred

stavlje

na

terminom

a

tribut. Atribut j e def ini ran kao Ono to razum

opaa

na

s u p ~ t a n c i j i kao

da a v a

nje

nu bit

(D efinicija 4)

7

, i p

os

toji n ekolik

o -

mazda i

mnogo

-

atributa

.

U

i

sto

vr

ij

eme, a

tribut

nije

samo

sub

je

ktivni

as

pe

kt

-

n a i n

na

koji

stvar

i

iz

g

ledaju

iz

e n o g

k

ut

a

gledanja. Za to to, prema skrivenoJ

pr

e tp

os

tavci

o

no to r

azum

op

aa

na

supsta ...

St nctJI, .kao da i n j a v a njenu bit stvarno s a i n j a v a bit supstancije.

tv.rdnJa

da

sup s

tancija ima

dva

ili vi

e atributa

je

jednaka tvrdnji da

: ~ u ? t t ~ o ~ biti

zamiljena

na

dv

a n

eov

is

na

n a i n i to je

veoma

P o t p ~

JUca

IdeJa.

Pr

e

ma takvom

p

og

le

du od dv

o

je

ljudi

ob o

je

m

oe

imati

nu spozn d

Potpuno aJu temelJne prirode stvari, a da ipak svaki ponu

1

svoJa

neusp

or e

diva o

bja

njenja.

:-:---___

6 Ben .

7 C

dtct

von S . .

f.thics

str.

3.

Plnoza,

Dte Rriefe

Phil

oso

phischc Bibliothck, Berlin

18

71,

str

.

ll.

7/24/2019 Baron Bog kod Spinoze.pdf

4/13

Ontoloki argument

Spinoza defin ira Boga kao s upstanciju koj a se sastoji od besko

mn ogo atributa, od kojih sva

ki

izraava i beskrajnu bitx, i ras

b. d b d d P av

ija

d

a,

kako ne moze 11 o o ren 111t1

Je

an povo mt1razlog koji bi mo

i t i postojanje takvog slijedi da Bog nuno postoji. B u d u

priroda Boga da postoji, Bog mora postojati osim ako je ali

ne moe biti p r i j n

Kao to je i Spinoza svjestan, isto sc moe za bilo koju supstanciju, jer

je supstancija ono to

un

utar sebe same (unutar svoje ideje) sadri potp

un

o

obj

a

njenje

svo

jeg postojanj

a.

Supstancija je ono za to je on

tol

o

kog argument a po

ka

zano da postoji. Ono to svoje postojanje duguje

va njskom uzro

ku ,

po

nu

nos

ti

nije supstancija nego modu

s.

tovi

e,

sup-

stancija je uvijek beskrajna u svojoj biti - tj. nije bilo

to je iste prirode kao i ona

sa

ma Uer biti isto je kao da na nas

e e

va

njs

ki

uzrok) . Zato svaka supstancija nuno i p

os

t

oji.

Skri

ve

na pretpost

av

ka racionalizma dovela je Spinozu do k l j u da

po t

oj

i

sa

mo j

ed

na s

up

stancij

a.

Jer, dok postojanje

jedne

supstan

cije

moemo obrazloiti

pri

ro

de tc supstancije, Spinoza smatra

da

se

takvo a priori objanjenje ne moe dati za postoja

nj

e vi

e

od jedne supst

an-

cije iste vrst

e:

Sve st

va

ri koje mogu biti zamiljene da postoje u mn oi

ni

nuno moraju biti proizvo d va

nj

s

ki

h

uz

roka, a ne p roizvod snage nj

ihov

e

vlast

it

e I ako bi postojala supstancija neke druge vrste - one

kojoj bi nedostajalo Boje savrenost i ona bi nuno du

g

ova

la

svoje postojanje Bogu i stoga bi bi la modus Boga, a nikako supstancija.

P

os

tojanje

e e g a

obj

a

njenje ne bi b

il

o boja p

ri

roda,

bi

lo

bi

b

o

je

prirode: a

li

prema hipotezi Bog je

Zato ne m

oe

biti

pri

znata n

iti

jedna d

ruga

supstancija osim B

oga

.

Niti

~ o e

S

pi

noza,

takv

a dru

ga

supstancija biti za

mi

ljena, jer

jeza m1shti i j u isto to iza misliti je kao (s

va ku

supstanciju

k

ao

causa.su. lJ. uzrok.same sebe), i time - prema ontolokom argum entu

a z ~ t l Stoga, togod jest, jest u Bogu, i nita ne m

o-

ze postojat11lt b1l za

mi

ljeno b

ez

Boga.

10

Jednom kada shvatimo

8 lbiu.

9

Du

Rriefe

. 67.

lO

c

ric f

str.

13.

10

.

T

en u ovoj tvrdnji, njezin a k se