UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

BANKARSKI RIZICISEMINARSKI RAD

Predmet: Upravljanje finansijskim rizicimaMentor: prof.dr. Adnan Rovanin

Studenti: Belma Sunulahpai 71350

Haris Daferovi 71187

Amar Emini 71601

Studij: Menadment Smjer: Finansijski menadment

Sarajevo, mart 2015S A D R A J11.UVOD

22.DISTRIBUCIJA RIZIKA - model

33.FINANSIJSKI RIZICI

33.1 Kreditni rizik

53.2 Trini rizik

63.2.1 Kamatni rizik

83.2.2 Rizik deviznih kurseva

93.3 Rizik likvidnosti

113.4 Rizik zemlje

134.NEFINANSIJSKI RIZICI

134.1 Operativni rizik

144.1.1 Metode upravljanja operativnim rizikom

164.2 Strateki rizik

164.3 Poslovni rizik

175.BASEL

206.ZAKLJUAK

217.LITERATURA

1. UVOD

Postoje razne podjele rizika u poslovanju banaka. Gledajui openito moemo rei da postoje dvije grupe rizika koje u najveoj mjeri utiu na nestabilnost poslovanja u banci. Te dvije grupe su:

1. Finansijski rizici

2. Nefinansijski rizici.

Kada posmatramo pojedinano ove dvije grupe rizika u svakoj grupi postoje i odreene podvrste tih rizika. Finansijski rizici su ti koji su vezani za ulogu finansijskog principala i posrednika banaka. To su rizici koji proizilaze iz finansijskih transakcija, i koji nastaju prilikom zatite od rizika. Na ovu vrstu rizika ne moemo uticati. Finansijski rizik odnosi se na negativne promjene u cjenama, kamatnim stopama, deviznom kursu i vrijednosti novca.

Kako bi mogli upravljati finansijskim rizicima veoma je vana upotreba sloenih heding instrumenata kao to su: fjuers ugovori, opcije, finansijski derivati itd. U ovu vrstu rizika spadaju: trini, ALM, kreditni, rizik likvidnosti, rizik promjene kamatne stope, rizik deviznih kurseva, vanbilansni, rizik zemlje, rizik solventnosti itd. Nefinansijski rizici, koji se ne pojavljuju samo kod banaka, a rezultat su neadekvatnih i promaenih procedura, eksternih faktora, ljudski itd. U ovu vrstu rizika spadaju: strateki, reputacioni, operativni, poslovni, zakonski itd.

Zbog gubitaka koje mogu da proizvedu obje grupe rizika, banke kao neku vrstu zatite izdvajaju potrebni kapital. Osim kontrole, praenja i identifikacije rizika veoma je vano i mjerenje izloenosti riziku. Bez mjerenja nema upravljanja rizicima. Kad smo ve spomenuli mjerenje izloenosti riziku, banke u poslijednje vrijeme rade sve vise na razvijanju modela za mjerenje izloenosti, uz pomo nacionalnih kontrolora, ali i meunarodnu asistenciju i preventivu, u obliku Bazelskog komiteta za bankarski nadzor i meunarodnih sporazuma iz te oblasti. Vrijedi navesti i koje su to izloenosti finansijskim rizicima: transakcijska, translacijska i ekonomska izloenost.

U narednom tekstu, objasnit emo model distribucije rizika, neke od osnovnih vrsta finansijskih i nefinansijskih rizika, njihove uzroke, naine ispoljavanja, osnovne karakteristike i negativne posljedice na poslovanje banke. Takoer, zbog vanosti mjerenja i upravljanja bankarskim rizicima, objasnili smo Basel kao standard za mjerenje bankarskih rizika i alokaciju kapitala za pokrie rizika.2. DISTRIBUCIJA RIZIKA - model

U zavisnosti od modela, banke prave razlike izmeu:

-oekivanih gubitaka, sa kojima je upoznata i za koje postoji vjerovatnoa da a se i dogoditi i

-neoekivanih gubitaka, koji su rezultat nepredvidivih dogaaja.

to se tie oekivanih gubitaka, za njih se izdvajaju rezerve, ili se evidentiraju na teret prihoda banke kao troak. Neoekivani gubici su ti koji se nalaze u fokusu modela za mjerenje izloenosti rizicima, gdje banka ulae krajnje napore da kvantifikuje to je mogue precizniji, s obzirom da za ovu vrstu gubitaka mora da izvoji kapital koji e ih apsorbovati.

Kad smo ve spomenuli kvantificiranje rizika vrijedi spomenuti da se temelji na teoriji vjerovatnoe. Postoje dvije vrste vjerovatnoe i to a-posterieri i apriori.

A-posterieri je vjerovatnoa koja predstavlja omjer izmeu broja dogaaja i broj pokuaja kad broj pokuaja tei beskonanosti. U literaturi moemo nai i pojmove statistika ili objektivna vjerovatnoa. Ne koristi se za analizu rizika u sluaju ulaganja, jer bi to znailo primjenjivati vjerovatnou na dogaaje koji se nikada nisu dogodili a vjerovatno e se dogoditi samo jedanput.

A-priori (Baysovan definicija vjerovatnoe) se koristi za mjerenje rizika u sluaju ulaganja, kao stepena subjektivnog uvjerenja da e se ostvariti neki dogaaj, pa se ova vjerovatnoa jo naziva i subjektivna vjerovatnoa.

Ekonomski kapital je kapital koji predstavlja veliinu kapitala banke, koja treba da je u skladu sa izabranim nivoom sigurnosti, zatiti od insolventnosti zbog neoekivanih gubitaka u odreenom vremenskom periodu. Ekonomski kapital je mjera ukupnog rizinog profila banke (operativni, trini i drugi rizici) kao i mjera promjene njene rizine pozicije u vremenu. Veoma je vaan zato to omoguava da se napravi usporedba razliitih vrsta rizika ili nivoa poslovanja, kao i najvanija uloga da izrauna da li je banka dovoljno zaradila u odnosu na izloenost riziku. Kao i svaka vrsta kapitala i ekonomski kapital pored svojih prednosti ima i odreene nedostatke koje se ogledaju u velikim trokovima za banku, pa je zbog upravo tog nedostatka veoma vano da njegov nivo bude optimalno usaglaen sa rizinim profilom banke.

3. FINANSIJSKI RIZICI

3.1 Kreditni rizik

Kreditnom riziku su samo izloene banke. Kao to smo ve ranije rekli od ove vrste rizika se ne moe zatiti. Ovaj rizik je isto to i rizik bilo kojeg neispunjenja. Javlja se kada se krediti koje izdaje banka ne plaaju odnoso kada klijenti kojima su odobreni krediti nisu u mogunosti izmirivati svoje kreditne obaveze.

Determinante kreditnog rizika su:

a) Opte, u koje ubrajamo:

determinante ije dejstvo je povezano sa finansijskim tritem

determinante povezane sa samim finansijskim operacijama (struktura i kvalitet kredita, namjena kredita, itd.)

b) Pojedinane, u koje ubrajamo:

determinante povezane sa poslovanjem, odreenog komitenta finansijske institucije,

determinante konkretnog finansijskog aranmana, kao to je visina kredita, duina kreditnog perioda i kreditna sposobnost dunika.

Kreditna sposobnost dunika 5C:

-karakteristike zajmotraioca

-kapacitet zajmotraioca

-kapital

-uslovi i stepen obezbjeenja kredita

-uslovi poslovanja zajmotraioca

Kreditni rizik banke zavisi od dvije vrste faktora: eksternih i internih faktora. U eksterne faktore ubrajamo: prirodne okolnosti, stanje ekonomije i dr. dok u interne faktore ubrajamo: upravljaku filozofiju banke.

Imajui u vidu da banka ne moe bitno uticati na eksterne faktore, menadment banke akcenat treba staviti na interne faktore i vie se fokusirati na njih. Interne determinante kreditnog rizika banke ini slijedee: kreditni miks, kreditna politika, obim kredita.

Na osnovu ovih determinanti moemo vidjeti kako e se ponaati kreditni rizik ako neka determinanta raste ili opada.

Npr. ako obim kredita raste, onda je veoma logino da e i kreditni rizik rasti, razlog tome jeste to e vei obim odobrenih kredita povui za sobom i vei potencijalni gubitak u sluaju nevraanja istih uzetih. Kreditna politika se provjerava preko koeficijenta ratio tj. odnosa ukupnih kredita prema ukupnoj aktivi. Ako je ovaj koeficijent vei to znai i veu agresivnost kreditne politike to e za posljedicu imati i gubitak u kreditnom portofoliu. Kao to je bio sluaj sa prethodnom determinantom koja je imala svoju mjeru tako i kreditni miks je taj koji se mjeri odnosom uea komercijalnih i industrijskih kredita prema ukupnim kreditima. Ako postoji visoka koncetracija ovih kredita, onda je i vea mogunost kreditnih gubitaka.

Ako banka eli, a naravno to je u interesu svih banaka da izbjegne ovu vrstu rizika, veoma je vano da ona stavi posebni akcenat na sami izvor nastanka ove vrste rizika. Veoma je vano izbjei kreditiranje one vrste klijenata koja nisu u stanju da na vrijeme vrate uzete kredite. Menadment banke na razliite naine mogu vriti monitoring kreditnog rizika. Tom prilikom mogue je koristiti nekoliko opcija: veoma stroga selekcija kreditnih zahtjeva, diversifikacija kreditnih plasmana, uspostavaljanje okvirne granice do kojeg se klijent ili grupa mogu zaduivati itd.

Od svih navedenih opcija veoma je vano posebno akcenat staviti na prvu opciju to jeste strogu selekciju kreditnih zahtjeva gdje treba posegnuti za ocjenama kreditne sposobnosti traioca kredita, ali sve u cilju kako bi se izbjeglo odobravanje kredita onim klijentima koji nisu u mogunosti izmiriti na vrijeme svoje kreditne obaveze. Imamo primjer iz amerikog komercijalnog bankarstva koji ukazuje na to da se u analizu kreditne sposobnosti trebaju ukljuiti slijedei faktori: karakter zajmotraioca, kapacitet zajmotraioca u smislu njegove sposobnosti da stie dohodak, kapital kao vrijednost imovine, uslovi obezbjeenja kredita i na kraju uslovi poslovanja zajmotraioca.

3.2 Trini rizik

Trini rizik predstavlja potencijalni gubitak uzrokovan nepovoljnim promjenama na tritu: kamatnih stopa, deviznih teajeva, cijena, indeksa i/ili ostalih fakotra koji utiu na vrijednost finansijskih instrumenata. Najee, glavni izvor trinog rizika su devizne pozicije i rizik kamatne stope. Ovi rizici se mogu u portfoliju dunikih vrijednosnih papira ili akcija i u portfoliju instrumenata sa kojima se aktivno trguje te u pozicijama bilansne i vanbilansne aktive. Djelovanje nefinansijskih rizika prati realizaciju trinog rizika, te to moe dovesti do duple kalkulacije jer oteava njihovu pravilnu identifikaciju.

Sutinu upravljanja trinim rizicima ine preventivne aktivnosti koje tite banku od nepovoljnog kretanja faktora ovog rizika i gubitaka koje mogu uzrokovati kada su u pitanju bilansne i vanbilansne pozicije u bilansu stanja banke. Rije je o sljedeim faktorima trinih rizika:

Rizik kamatne stope rizik promjene kamatnih stopa koje se primjenjuju na pozicije aktive i pasive u bilansu stanja banke. Ove promjene imaju direktan uticaj na prihode i rashode banke, a takoer i mijenjaju ekonomsku vrijednost aktive, pasive i vanbilansnih pozicija.

Rizik deviznog kursa rizik nepovoljnog kretanja deviznih kurseva i njihovog uticaja na deviznu poziciju banke. Rizik cijene akcijskog kapitala rizik zarade, tj. rizik kapitala koji nastaje zbog nepovoljnih promjena u vrijednosti akcija u odnosu na porfolijo banke. Slika 1: Trini rizici

Tehnika koja se koristi za mjerenje trinog rizika je VAR tehnika. Ova tehnika mjeri koliko je banka izloena trinom riziku, tj. odreuje stepen vjerovatnoe i vri procjenu iznosa koji bi banka mogla izgubiti ako dri neku aktivu u odreenom periodu.

3.2.1 Kamatni rizik

Jedan od najznaajnijih oblika trinog rizika je kamatni rizik. Kada banka kratkorono pribavlja sredstva, a zatim ih transofrmie u dugorone plasmane, izloena je pojavi kamatnog rizika. Kamatni rizik je nemogue izbjei jer je banka stalno izloena promjeni kamatnih stopa. Izloenost banke kamatnom riziku nastaje zbog promjena kamatnih stopa i rone neusklaenosti plasmana i izvora.

U tablici 1. je prikazan uticaj promjene kamatne stope na finansijski poloaj kreditora i zajmotraitelja u obliku dobitka (+) i gubitka (-):

Izloenost kamatnom riziku Tablica 1.

Izvor: prilagoeno J. Bessis: Risk Management in Banking, Willy, Chichester, England, 2001., str. 154

Obzirom da je nemogue neutralizirati kamatni rizik u poslovanju banke, potrebno je postii najoptimalniju i najpovoljniju izloenost kamatnom riziku.

Temeljni izvori (oblici) rizika kamatnih stopa kojima se banke izlau jesu:1. rizik rone neusklaenosti (muturity risk, repricing risk)

2. rizik krivulje prihoda (yield curve risk)

3. temeljni rizik (bassis risk)

4. rizik opcije (optionality).

Ako uzmemo primjer da banka XX ima aktivu od 30 miliona KM a pasivu od 50 miliona KM, onda porast kamatne stope od 1% dovodi do negativnih posljedica jer se kamatni prihodi poveavaju za 300 hiljada a rashodi za 400 hiljada KM. Ako kamatna stopa na aktivu poraste za 1,2% uz nepromijenjenu kamatnu stopu na pasivu, onda je efekat promjene na neto kamatnu maru 40 hiljada KM. Obaveze upravljanja rizikom kamatne stope primoravaju banke da :

uspostave jasan finansijski cilj za neto kamatni prihod

mjere svoju izloenost kamatnom riziku

formuliu strategije da dodju do eljenog cilja

Banke veinom koriste:

Funding Gup modele

Duration modele

Simulacione modele

VaR

Moemo u sklopu ove vrste rizika navesti i faktore koji izazivaju volatilnost kamata:

1. Platni bilans

2. Devizni kurs

3. Nivo troenja vlade

4. Stopa inflacije i dr.

Unutar rizika promjene kamatne stope razlikujemo jo dva rizika:

Rizik reinvestiranja: podrazumijeva rizik da banka nee moi reinvestirati gotovinske tokove koje proizvodi njena aktiva, ili refinansirati preuzete obaveze ili preuzeti nove obaveze po izvjesnoj kamatnoj stopi u budunosti.

Rizik cijene: ovaj rizik podrazumijeva promjene u vrijednosti potraivanja i obaveza uzrokovane promjenom kamatnih stopa. Zatim, due dospijee finansijske aktive znai veu promjenu u vrijednosti za datu promjenu kamatne stope.

3.2.2 Rizik deviznih kurseva

Devizni rizik, kao to znamo postoji uvijek kada banka obavlja poslovne transakcije u valutama razliitim od valute zemlje u kojoj posluje. To je naime rizik da e promjene kurseva negativno uticati na vrijednost aktive i pasive banke, denominiranie u stranim valutama. Nakon ukidanja Bretton Woods-a, nakon 1973. godine ovaj rizik postaje sve izraeniji i pridaje mu se sve vea panja. Banka je izloena riziku deviznih kurseva:

kad posjeduje novana sredstva u jednoj valuti i oekuje da izvri konverziju u drugu valutu s ciljem ostvarenja profita

kada su joj potraivanj denominirana u jednoj valuti koja mora biti konvertovana u drugu po nekoj odreenoj vrijednosti

kada posjeduje novana sredstva u nekoj valuti, te u trenutku vraanja mora zamijeniti tu valutu u stranu valutu

kada prima depozite u jednoj valuti pa i mora konvertovati u drugu valutu ako ih eli plasirati putem kredita a zarade od kamata ostvarije u treoj valuti.

Dakle, rizik promjene deviznih kurseva predstavlja promjene u imovini ili prihodima neke banke. Gubitak za banku (negativne kursne razlike) se javlja kada je otvorena pozicija pozitivna a doe do pada vrijednosti strane valute u odnosu na domau, kao i u obrnutoj situaciji. U praksi razlikujemo tri vrste izloenosti promjenama deviznih kurseva:

ekonomska

transakcijska

konverzijska izloenost.

Dakle, prvonavedena, odnosno ekonomska izloenost riziku deviznih kurseva odnosi se na uticaj deviznih kurseva na spoljnotrgovinsko poslovanje.

Transakcijska izloenost deviznom riziku nastaje kada ne postoji vremenska neusklaenost izmeu ostvarivanja potraivanja u odeenoj valuti i vremena naplate. Ona se tie buduih gotovinskih priliva i odliva.

Konverzijska izloenost je ustvari izloenost konsolidovanih finansijskih izvjetaja promjenama deviznog kursa. Javlja se kod MNC prilikom kreiranja finansijskog izvjetaja na kraju poslovne godine. Kako to u praksi i biva svaka MNC ima niz podrunica u razliitim zemljama koje ostvaruju prihode u razliitim valutama.

3.3 Rizik likvidnosti

Rizik likvidnosti je rizik mogunosti nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usljed nesposobnosti te banke da ispunjava svoje dospjele obaveze. Veina bankarskih aktivnosti zavisi od sposobnosti neke banke da osigura likvidnost svojim klijentima. Banke su posebno osjetljive na probleme likvidnosti kako na nivou pojedine institucije, tako i sa stajalita cijelog trita. Vanost likvidnosti se oituje i jasno raspoznaje tek u kriznim situacijama. Banka sa adekvatnom likvidnou e puno lake preivjeti krizne situacije i okove. Rizik likvidnosti je derivirani oblik rizinosti i kako je posljedica izloenosti drugim rizicima, banke rizik likvidnosti esto marginaliziraju. Naime, jedno od istraivanja pokazalo je da ak 67 % risk menadera amerikih banaka smatra da likvidnost uope nije problem u njihovim bankama te ju stoga niti naroito ne istrauju. Ovaj rizik moe biti rezultat ili problema finansiranja ili trini likvidnosti rizik.

Slika 2. Upravljanje rizikom likvidnosti

Da bi upravljanje rizikom likvidnosti bilo uspjeno, potrebno je da u banci postoji: jasno definiran proces upravljanja rizikom likvidnosti (identifikacija, procjena, mjerenje, monitoring izloenosti i kontrola cijelog procesa), i procedure; razvijen informacioni sistem; plan da se obezbijede sredstva u sluaju nepredvienih okolnosti, za kratki i dugi rok.

Dalje, potrebno je takoer, da banka povremeno identifikuje meubankarska trita sredstava, ispita i analizira njihovu sigurnost i prirodu. Dakle, banka mora imati osnovne informacije o tritu, kao i poznavati ostale rizike sa kojima se susree.

Uspjeno upravljanje rizikom likvidnosti, osim dobre informacione podrke, sistema i procedura, podrazumijeva i ukljuenost odreenih struktura u ovaj proces:

borda direktora, koji je odgovaran za strategiju upravljanja ovim rizikom, kao i donoenje odluke o obuhvatnom okviru za upravljanje rizikom likvidnosti na nivou banke;

starijeg menadmenta, koji je odgovoran za primjenu politika upravljanja ovim rizikom, nadzor nad implementacijom i sl.; Odbora za upravljanje aktivom i pasivom (ALCO odbor), iji sastav ini stariji menadment, obino iz funkcije trezora i funkcije upravljanja rizicima; pojedinaca, koji imaju potrebna iskustva u upravljanju ovim rizikom.

Rizikom likvidnosti banke mogu upravljati na tri naina:

upravljanjem aktivom, odnosno uticajem na veliinu likvidne aktive na primjer pretvaranjem manje likvidnih oblika imovine u novac,

upravljanjem pasivom, odnosno poveanjem obaveza u situacijama nelikvidnosti novim zaduivanjem na tritu kapitala, privlaenjem depozita komitenata i na druge naine upravljanjem aktivom i pasivom, odnosno kombinacijom prethodne dvije metode.

Rizik likvidnosti se moe u potpunosti izbjei ukoliko postoji dobra organizacija i ukoliko se vodi rauna o upravljanju bilansnim i vanbilansnim pozicijama banke.

3.4 Rizik zemlje

Rizik zemlje esto moemo definisati kao vjerovatnou gubitka politike ili ekonomske nestabilnosti u zemlji kupca, gdje dolazi do nesposobnosti plaanja uvoza. Primjer: politike i ekonomske promjene u stranoj zemlji e uticati na otplate kredita.

Rizik zemlje predstavlja zapravo rizik ulaganja stranog kapitala u zemlju, gdje praktino moemo ovaj rizik povezati sa naom zemljom, gdje strani kapital ne dolazi u velikim koliinama u kakvim bi trebao upravo radi ekonomske nestabilnosti kao i politike nesigurnosti koja vlada trenutno u naoj zemlji. Ekonomska nestabilnost je prije svega izraena zbog velikog deficita platnog bilansa, ili vanjske zaduenosti nae zemlje, gdje emo, ako nastavimo ovakvim tempom zaduivanja imati problem servisiranja vanjskih dugova.

Rizik zemlje za razliku od kreditnog rizika treba tretirati drugaije jer kod rizika zemlje korisnici kredita nemaju nikakav uticaj na politike, ekonomske i druge faktore. Oblici ispoljavanja rizika zemlje su: rizik neplaanja rizik transfera

rizik garancija.

Rizik neplaanja se zapravo odnosi na situacija kada zbog ekonomskih i politikih razloga dunik nije u mogunosti da uredno izvrava svoje obaveze prema finansijskoj instituciji.

Rizik transfera se javlja onda kada dunik koji je u mogunosti da isplati svoje obaveze nije u mogunosti uredno da servisira dug u ugovorenoj valuti zbog odreenih poremeaja koja su zahvatila njegovu zemlju.

Rizik garancija koji se preteno javlja kod finansijskih organizacija prilikom izdavanja garancije dunicima iz inostranstva za plaanje u treoj zemlji. Gubitak jednostavno nastaje kada dunik iz zemlje svoje ne moe normalno da izvri svoje obaveze prema svom kreditoru, gdje to moemo automatski posmatrati kao nenaplativo potraivanje.

Vrijedi navesti i najznaajnije institucije za procjenu rizika zemlje a to su:

Metodologija EUROMONEY-a koja ukazuje na dva faktora i to politiki i ekonomski, gdje u politiki faktor ukljuujemo: nacionalno jedinstvo, kvalitet vlade i nivo socijalnog nezadovoljstva, a dok u ekonomski faktor ukljuujemo: ekonomski razvoj, zaduenost itd. Sistem bodovanja EUROMONEY-a je od 0 do 100 poena, gdje zemlje sa 100 poena spadaju u najbolje, a one sa 0 u najgore.

Sve zemlje su svrstane u etiri grupe (A, B, C i D) po indeksu predvienog politikog rasta za petogodinji period i to izgleda ovako: A=80-100 poena, B=60-80 poena, C=40-60 poena, D=0-40 poena

Metodologija BERI-INDEKSA- koja je ujedno i najkvalitetnija metodologija. On ukljuuje slijedee elemente: privredno-poslovne, finansijske, elemente nacionalizma i politike. Boduje se svaka zemlja, a maksimalan broj bodova iznosi 100 bodova. Za svaku grupu gore navedenih elemenata propisan je maksimalan broj bodova koji iznosi 25 bodova.

Metodologija MOODY's i STANDARD & POOR's- je najstarija i ujedno i najpoznatija rejting organizacija je Moody's koje je osnovana 1909. godine iz potrebe da se zatite uesnici finansijskog trita, prue informacije investitorima o kvalitetu vrijednosnih papira. S&P's obezbjeuje kratokorne i dugorone rejtinge, kao i kvalitativni pogled na domae i strane valute rezerve drave. Utvrivanje kreditnog rejtinga ukljuuje: politiki rizik i ekonomski rizik. Ocjene se daju i to od C koje su najnie do AAA koje su najvie. Na ovaj nain se procjenjuje trend dugoronog kreditnog rejtinga.

INSTITUTIONAL INVESTOR- je ameriki asopis koji se bavi kreditnim rejtingom. Svaki est mjeseci se ocjenjuje rejting po sistemu od 0 do 100. Ocjena 0 predstavjla minimum kreditne sposobnosti dok sa druge strane ocjena 100 je maksimum kreditne sposobnosti.

ICRG-INTERNATIONAL COUNTRY RISK GUIDE- izdaje ekonomske, kompozitne, politike rejtinge rizika za devedeset zemalja i to mjeseno.

Metodologija BUSINESS INTERNATIONAL-a- vri rangiranje oko 70 zemalja. Izvjetaje izdaje u posebnom biltenu kome je naziv country Assessment Service.

4. NEFINANSIJSKI RIZICI

4.1 Operativni rizik

Operativni rizik pored kreditnog, trinog i rizika likvidnosti, spada u najznaajnije rizike banaka. Meutim, ovaj rizik je za razliku od prethodno navedenih, nefinansijski.

Operativni rizik se odnosi na mogunost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke, koji su posljedica propusta u radu zaposlenih, neodgovarajuih internih procedura i procesa, neadekvatnog upravljanja informacionim i drugim sistemima, kao i usljed nepredvienih vanjskih dogaaja. Bazelski komitet istie da operativni rizik ukljuuje zakonski, ali iskljuuje reputacioni i strateki rizik. Zakonodavstvo EU zahtijeva da institucije adekvatno upravljaju operativnim rizikom, te ga smanjuju.

Kada govorimo o operativnom riziku, imamo etiri segmenta upravljanja ovim rizikom:Slika 3. Segmenti upravljanja operativnim rizikom

4.1.1 Metode upravljanja operativnim rizikom

Basel ll je dao smjernice za izraunavanje kapitalnog zahtjeva operativnog rizika:1. Jednostavni pristup/pristup osnovnog pokazatelja (BIA)

2. Standardizirani pristup (SA)3. Napredni pristup (AMA)

4.1.1.1 Jednostavni pristup/pristup osnovnog pokazatelja (BIA)

Kao to sam naziv kae, to je najjednostavnija metoda za izraunavanje kapitalnih zahtjeva. Trogodinji prosjek neto operativnog prihoda mnoi se sa fiksnim postotkom alfa (15%). Kapitalni zahtjev (KZ) rauna se pomou skaliranja jednog indikatora neto operativnog prihoda:

KZBIA = [(GI1...n x )] / n

GI = neto operativni prihod (neto kamatni prihod + neto nekamatni prihod) tokom protekle 3 godine

n = 3

= 15%

Ova metoda nije precizna, te se ne koristi u velikim meunarodnim bankama. Ona daje samo openitu procjenu izloenosti operativnom riziku.

4.1.1.2 Standardizirani pristup (SA)

Kod ove metode, kapitalni zahtjev se izraunava tako to se saberu pojedinani kapitalni zahtjevi za osam poslovnih linija. KZSA = {godina1-3max [(GI1-8 x 1-8), 0]} / 3

GI = godinji neto operativni prihod

= fiksni postotak po podrujima poslovanja (sukladno unaprijed zadanim parametrima od strane supervizora)

Podjela u osam poslovnih podruja zove se mapiranje. Proces mapiranja mora biti dokumentovan, i svako novo podruje poslovanja mapira se u njemu odgovarajue podruje. Ukoliko se neko podruje ne moe mapirati, svrstava se u podruje sa najveom betom ().

4.1.1.3 Napredni pristup (AMA)

Kao to moemo pretpostaviti, ovo je najnapredniji pristup mjerenja kapitalnog zahtjeva za operativni rizik u banci. Prema ovoj metodi, banka kapitalni zahtjev izraunava prema internoj metodologiji. Naravno, prije koritenja ove metode, potrebno je odobrenje i saglasnost supervizora banke.

Put do koritenja ove metode je postepen. Najprije, moraju biti zadovoljeni odreeni uslovi, poput kvalitativnih i kvantitativnih standarda.

Cilj je potaknuti banke da ispune uslove i koriste naprednije metode, a posebno se naglaava da meunarodne banke ne koriste BIA metod.

Operativnom riziku se prije nije pridavala velika panja, niti je postojala potreba za mjerenjem ove vrste rizika. No, globalizacija, automatizacija poslovanja, e-bankarstvo i sl., doveli su do veeg znaaja operativnog rizika. Sada se ak nalazi na drugom mjestu u piramidi najvanijih bankarskih rizika.

4.2 Strateki rizik

Ukoliko banka nema integrisanu poslovnu strategiju, nema mogunost i sposobnost za integrisanje strategija i prilagoavanje promjenama koje nastaju u poslovnom okruenju, ili ne vodi efekftivno poslovnu strategiju, izloena je stratekom riziku.

Dakle, ukoliko banka ulazi u neke nove poslovne poduhvate, ili mijenja naine izvravanja postojeih aktivnosti, moe se pojaviti strateki rizik. Da bi se ublaio strateki rizik, menadment banke mora da koristi strateko planiranje.

4.3 Poslovni rizik

Poslovni rizik se moe protumaiti kao rizik gubitka zbog nemogunosti bake da redukuje trokove brzinom kojom pada prihod. Ova vrsta nefinansijskog rizika je po mnogim strunjacima najznaajnija iz istoimene grupe. Izloenost banke ovom riziku moe biti zbog internih uslova poslovanja a nerijetko i eksterni faktori mogu izazvati ovaj rizik.

Faktori koji uzrokuju poslovni rizik su najee: pad obima plasmana, promjena tranje ua kreditima, pad cijene kapitala, ubrzani rast trokova poslovanja i sl. Primjera radi pad tranje za kreditima banke, da li kao posljedica gubitka poslova usljed pogrene politike plasmana ili optih ekonomskih uslova, znaajno podie nivo rizika dioniara banke ali naravno i drugih investitora. Interni faktori koji iniciraju poslovni rizik se obino brzo identificiraju i korigiraju, ali kada je rije o eksternim faktorima na njih banka ne moe da utie pa su mogunosti banke za napredovanje limitirane. Jo jedan od problema upravljanja ovim rizikom jeste taj to ga je teko prepoznati i razlikovati od utjecaja ostalih rizika pa ak i finansijskih.

Proces upravljanja poslovnim rizikom je veoma sloen, meutim ukoliko postoji dobra organizacija, kvalitetetno upravljanje internim i eksternim faktorima, mogue je ublaiti djelovanje ove vrste rizika.5. BASEL

Kako bi smo uokvirili priu o bankarskim rizicima, vano je spomenuti i objasniti novi standard za mjerenje bankarskih rizika i alokaciju kapitala za pokrie rizika pod nazivom Basel ili Meunarodna konvergencija mjerenja kapitala i standarda kapitala.

Bazelski odbor treba da usmjerava banke, postavlja autoritativne i praktine norme, djeluje kao think-tank za bankarske regulatore, i sl. Dakle, to je skup smjernica i preporuka da bi banke lake i uinkovitije upravljale rizicima. Do sada imamo Basel l, Bsel ll i Basel lll.

Basel ll je nastao 2004. godine, a do tada je bio na snazi Basel l ( od 1988. godine). Obzirom da je dolo do napretka i razvoja informacione tehnologije u bankarstvu, Basel ll obuhvata i regulaciju operativnog rizika. Operativni rizik obuhvata rizik greaka u procesima, informacionim sistemima, greaka u dizajnu proizvoda i usluga, internih i eksternih prevara i sl.

Na sljedeoj slici vidimo 3. stuba Basela ll:

Slika 4. Basel ll 3. stuba

Napravili smo jednostavnu koparaciju Bsela I i Basela ll, da bismo uoili neke razlike i poboljanja u naprednijem Baselu ll:

Tabela 1. Promjena u kapitalnim zahtjevima (Komparacija: Basel l Basel ll)

Meutim, finansijska kriza (2007-2010) je pokazala odreene slabosti i nedostatke Basela ll. Finansijska kriza je stvorila nepovjerenje i paniku na finansijskim tritima. Nastaje dunika kriza u nekim europskim dravama, te globalna recesija.

Rezultat ove krize jeste neto novo na podruju Basela, a to je Basel lll. Osnovne karakteristike Basela lll su: Promjena definicije kapitala (naglasak na "kvalitetniji" kapital, tj. kapital sa veim kapacitetom apsorpcije rizika)

Kapitalni zahtjevi se i dalje raunaju za:

kreditni rizik (promjene u sekuritizacijskom okviru)

trini rizici (konzervativniji izraun, stresni scenariji)

operativni rizici

Minimalna stopa adekvatnosti kapitala ostaje 8%, ali se uvode dodatni kapitalni zahtjevi: dodatni zatitni sloj kapitala

protucikliki sloj kapitala

dodatni kapitalni zahtjevi za sistemski rizik (sistemski znaajne institucije)

Novi okvir za upravljanje rizikom likvidnosti

osiguranje kratkorone likvidnost

osiguranje strukturne likvidnosti

Ostali elementi nove regulative:

remuneracijske politike (plae i bonusi);

leverage ratio;

rejting agencije.

Primjena: postupna prilagodba izmeu 2013 i 2019 godine.

Rizici se moraju mjeriti da bi se njima moglo kvalitetno i upravljati. Nakon mjerenja, utvruje se alokacija kapitala da bi banka mogla pokriti svoje gubitke. Odluke i smjernice za navedeno daje Basel. Stoga, Basel igra veliku ulogu u okviru teorije i prakse bankarskih rizika. 6. ZAKLJUAK

Upravljanje bankarskim rizicima, i to efikasno i efektivno upravljanje rizicima koji su sastavni dio poslovanja banaka, nije nimalo lagan posao. Svaki uspjean finansijski menader svake banke mora biti spreman suoiti se sa ovim vrstama rizika. Svaka pogrena odluka dovodi do znaajnih gubitaka u bilansu banaka. Uspjeno se oduprijeti svim rizicima, kako finansijskim tako i onim nefinansijskim znai pozitivno poslovanje banke. Nadalje, svaka banka je ogledalo nacionalne ekonomije unutar koje je smjetena, to znai stabilna i uspjena banka jednako je stabilna ekonomija sa jedne strane i zadovoljni dioniari sa druge strane. Savremene banke se smatraju multifunkcionalnim i multiadaptivnim sistemima koji mogu da usmjeravaju investiciona kretanja. Na osnovu kreditiranja novih poslova ili investicija stvara se pozitivna radna klima kroz otvaranje novih radnih mjesta i jaa se ekonomija drave kroz zdravo bankarstvo. Ovo je posebno znaajno za zemlje koje su u tranziciji, a naa zemlja je jedna od takvih. Mi smo kroz ovaj seminarski rad prikazali kako jaanje kreditnog potencijala banaka, hediranjem ovih rizika, dovodi do vee dinamike privrednog i ekonomskog razvoja zemlje. Budui da je na bankarski sektor izrazito likvidan i nadasve stabilan to bi mogla biti naa ansa za uspjeh. Upravljanje rizicima u bankarskom poslovanju ima dva osnovna cilja: prvo, izbegavanje nesolventnosti banke, i drugo, maksimiziranje stope prinosa na kapital uz korekciju za rizik. Pri tome, vano je da rizici banke budu pravilno procenjeni. Sutina strategije upravljanja rizicima ne lei vie u pitanju da li preuzeti rizik ili ne, ve koliki rizik je savremena banka u mogunosti da preuzme u cilju postizanja zadovoljavajue stope rentabilnosti.

Dakle, svaki menader unutar jedne banke ne smije doi u dilemu da li preuzeti rizik ili ne, nego kako adekvatno upravljati odreenim rizicima, to jest na profesionalan nain, potujui pri tome ekonomska naela rentabilnosti i solventnosti. Moemo rei da su banke u svom poslovanju izloene najvie kreditnom riziku i da je to za njih rizik broj jedan. Svaka banka treba usvojiti strategiju za upravljanje rizicima sa kojima se susreu a glavni stratezi su upravo finansijski menaderi.

7. LITERATURA1. Knjige i lanci:

J.F. Sinkey, Commercial Bank Financial Management, McMillan Publishing Company, New York 1998, 402.

M. Barjaktarovi, Analiza vanbilansnih aktivnosti banke, magistarski rad, Ekonomski fakultet Beograd, 2002, 105-106 Cassidy and Gizycki : MEASURING TRADED MARKET RISK: VALUE-AT-RISK AND BACKTESTING TECHNIQUES, 1997 Mr. Vesna Mati, Bankarski rizik 5: Trini rizik (2008); str. 70-72 Madura, J.: Financial Markets and Institutions, 6th ed., Thomson - South-Western, Ohio, USA, 2002, str. 534-544. Greuning, H., Bratanovi, S., (2006):Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagreb, Mate, str. 260 Mirko Savi: Upravljanje rizikom likvidnosti banke sa stanovita interne revizije, Univerzitet Sinergija, 2009; str. 74 Staki, B., Bara, S: Meunarodne finansije, estio dio: Kapitalne transakcije sa inostranstvom, str. 258 Levine, M. And Hoffmann, D.G (2000) Enriching the Universe od Operational Risk Data: Getting started on Risk profiling, Operational Risk, pp. 25-39 Magistarski rad: Vesna Vukovi, Rizici u bankarstvu sa posebnim osvrtom na operativni rizik, Beograd 2009 Mr. Vesna Mati, Bankarski rizik 9 : Poslovni rizik (2008); str. 1162. Internet: www.finansije.net Pristupljeno: 01.03.2015 file:///C:/Users/Korisnik/Desktop/MRR%20%20Rizici%20u%20bankarstvu%20sa%20posebnim%20osvrtom%20na%20operativni%20rizikc.pdf Pristupljeno: 03.03.2015 http://www.efos.unios.hr/kreditna-analiza/wp-content/uploads/sites/252/2013/04/4_rizici-u-bankama.doc.pdf Pristupljeno 07.03.2015 http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2008/5_6/B05-06-2008-Ekoleks.pdf Pristupljeno: 08.03.2015 file:///C:/Users/Korisnik/Desktop/SN%20-%20Upravljanje%20rizikom%20likvidnosti%20banke%20sa%20stanovi%C5%A1ta%20interne%20revizije.pdf Pristupljeno: 09.03.2015 www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt ; Pristupljeno: 10.03.2015 www.emagazin.co.yu Pristupljeno 10.03.2015 www.danas.co.yu Pristupljeno: 10.03.2015 J.F. Sinkey, Commercial Bank Financial Management, McMillan Publishing Company, New York 1998, 402.

M. Barjaktarovi, Analiza vanbilansnih aktivnosti banke, magistarski rad, Ekonomski fakultet Beograd, 2002, 105-106

Cassidy and Gizycki : MEASURING TRADED MARKET RISK: VALUE-AT-RISK AND BACKTESTING TECHNIQUES, 1997

Mr. Vesna Mati, Bankarski rizik 5: Trini rizik (2008); str. 70-72

Madura, J.: Financial Markets and Institutions, 6th ed., Thomson - South-Western, Ohio, USA, 2002, str. 534-544.

Basel Committee on Banking Supervision, Principales for the Management and Supervisin of Interest Rate Risk, listopad 2003, str. 6-7.

Greuning, H., Bratanovi, S., (2006):Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagreb, Mate, str. 260

HYPERLINK "http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2008/5_6/B05-06-2008-Ekoleks.pdf" http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2008/5_6/B05-06-2008-Ekoleks.pdf Pristupljeno: 08.03.2015

HYPERLINK "http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2008/5_6/B05-06-2008-Ekoleks.pdf" http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2008/5_6/B05-06-2008-Ekoleks.pdf Pristupljeno: 08.03.2015

Mirko Savi: Upravljanje rizikom likvidnosti banke sa stanovita interne revizije, Univerzitet Sinergija, 2009; str. 74; web stranica: HYPERLINK "../AppData/Local/Microsoft/Windows/INetCache/IE/LUYPD7NL/SN - Upravljanje rizikom likvidnosti banke sa stanovita interne revizije.pdf"file:///C:/Users/Korisnik/Desktop/SN%20-%20Upravljanje%20rizikom%20likvidnosti%20banke%20sa%20stanovi%C5%A1ta%20interne%20revizije.pdf Pristupljeno: 09.03.2015

Staki, B., Bara, S: Meunarodne finansije, estio dio: Kapitalne transakcije sa inostranstvom, str. 258

Dostupno na: HYPERLINK "http://www.crnarupa.singidunum.ac.rs/ARHIVA/Godina%202007%20-%202008/PFB%20-%20FFMO/Medjunarodne%20finansije%20-%20Prof.%20dr%20Budimir%20Stakic/FFMO%20-%20Medjunarodne%20finansije%20%282007%29%20-%20II%20deo%20ucbenika.pdf" http://www.crnarupa.singidunum.ac.rs/ARHIVA/Godina%202007%20-%202008/PFB%20-%20FFMO/Medjunarodne%20finansije%20-%20Prof.%20dr%20Budimir%20Stakic/FFMO%20-%20Medjunarodne%20finansije%20%282007%29%20-%20II%20deo%20ucbenika.pdf Pristupljeno: 02.03.2015

Levine, M. And Hoffmann, D.G (2000) Enriching the Universe od Operational Risk Data: Getting started on Risk profiling, Operational Risk, pp. 25-39

Udruenje banaka Srbije: Metodologija za evidentiranje i praenje operativnog rizika u banci, Beograd (septembar 2006); str. 3

web stranica: HYPERLINK "http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Aktivnosti/PravnaLica/Preporuka/Metodologija.pdf" http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Aktivnosti/PravnaLica/Preporuka/Metodologija.pdf Pristupljeno 07.03.2015

The Basic Indicator Approach

Advanced Measurement Approaches

HYPERLINK "http://www.efos.unios.hr/kreditna-analiza/wp-content/uploads/sites/252/2013/04/4_rizici-u-bankama.doc.pdf" http://www.efos.unios.hr/kreditna-analiza/wp-content/uploads/sites/252/2013/04/4_rizici-u-bankama.doc.pdf Pristupljeno 07.03.2015

HYPERLINK "http://www.efos.unios.hr/kreditna-analiza/wp-content/uploads/sites/252/2013/04/4_rizici-u-bankama.doc.pdf" http://www.efos.unios.hr/kreditna-analiza/wp-content/uploads/sites/252/2013/04/4_rizici-u-bankama.doc.pdf Pristupljeno 07.03.2015

mr. Vesna Mati, Bankarski rizik 9 : Poslovni rizik (2008); str. 116

Izvor: Bahamas Institute of Chartered Accountants, Basel ll and its implications, 2004

Privredna banka Zagreb: Matija Birov, Basel III utjecaj nove regulative na financijska trita, banke i njihove korporativne klijente, septembar 2011; Dostupno na: HYPERLINK "http://www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt" www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt ; Pristupljeno: 10.03.2015

HYPERLINK "https://www.google.ba/?gws_rd=ssl" HYPERLINK "https://www.google.ba/search?biw=1745&bih=814&q=related:www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt+basel+3+hrvatska&tbo=1&sa=X&ei=t90CVZWcIsL-UMmEgbAF&ved=0CB8QHzAA"