of 96/96
UPA SASINA UPA SASINA ZBORNIK GODINA I Br.1/2001. Sasina 2001. knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:52 1

”UPA SASINAfree-zd.htnet.hr/sasina/sasina.pdf · 2002-03-17 · od starine rudarski kraj, gdje se kopala i preraðivala željezna ruda, tu su se naselili rudari iz njemaŁke pokrajine

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of ”UPA SASINAfree-zd.htnet.hr/sasina/sasina.pdf · 2002-03-17 · od starine rudarski kraj, gdje se...

  • UPA SASINA

    1

    UPA SASINA

    ZBORNIK GODINA I Br.1/2001.

    Sasina 2001.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:521

  • UPA SASINA

    2

    UPA SASINAZBORNIK RADOVA GOD. I BR.1/2001.

    Izdavaè: upni ured Krapanj-BrodaricaUrednik: Drago Ljevar, E-mail: [email protected] - Tel: 022/350-039 Adresa: Krapanjskih spuvara 41 - 22210 BrodaricaUrednièko vijeæe: Ivo Orlovac, Ante Orlovac, Dujo Ljevar, Velimir Blaeviæ,Josip Boiæ, Drago Ljevar, Miroslava Ankica Ljevar, Stanislav Krajanoviæ(izradio Internet stranice).Unos teksta: Ana MiliæGrafièka priprema: CHORUS ZagrebLektor : ime SmoliæPrijevod na njemaèki i engleski: Nataa Smoliæ

    upom upravlja upnik iz Sanskog Mosta: Fra Ivo OrlovacBanjaluèka ul. br. 63 - 37260 SANSKI MOST tel./fax (037) 686987iro raèun u Hrvatskoj:34600-672-250 poziv na broj: 02 29069101s naznakom: upni ured Sasina, za crkvu u SasiniInternet stranice: http://sasina.8m.com/Tisak: CHORUS ZagrebNaklada: 1000 kom

    ISBN 012754496

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:522

  • UPA SASINA

    3

    PREDGOVOR

    Potovani sumjetani!

    Sve to je napisano ostaje. Ovaj na prvi pokuaj ima za svrhuprobuditi u nama ljubav za svoje mjesto Sasinu.

    Stari su Izraelci pozivali svoje sunarodnjake: Èuj Izraele, Gospodin jeBog jedan ili Neka mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvojIzraele, smetnem ja ikada!

    Nevolje rata su nas razasule po svijetu. To ne znaèi da ne moemodoæi na svoje staro ognjite. Osobito ako znamo da je crkva u Sasini bilaputujuæa. Gdje je narod tu je i crkva. Njeni uèitelj, pastiri ujaci ili su odkuæe do kuæe pjeice i na konjima. Nije im bilo nikada teko poèeti izpoèetka.

    Ove godine se navrava 160 godina od poèetka gradnje prve drvenecrkve u Sasini. Sada smo pred izazovom sagraditi poruenu crkvu i do trigodine proslaviti 90 godina osnivanja (ponovno) upe u Sasini.

    Zahvaljujemo naim marnim istraivaèima povijesti Anti Orlovcu i FraBosiljku Ljevar. Nadamo se da je povijest uistinu uèiteljica ivota. Tu je iprikaz obnove upne crkve u Sasini od gosp. Isaka Mediæ. Naa crkvapredstavlja spomenik kulture, te joj se mora posvetiti panja zbogpovijesne, ambijentalne i edukativne vrijednosti. Stoga je ona poticaj zanormalizaciju ivota.

    Sjeæanje na prolost budi nam pjema Sasin au boluUrednik

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:523

  • UPA SASINA

    4

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:524

  • UPA SASINA

    5

    Uvod

    Katolièka upa Sasina nalazi se kod Sanskog Mosta, na putu SanskiMost-Banja Luka. Po najnovijoj geopolitièkoj podjeli pripada Federaciji Bosnei Hercegovine, upravo na granici s entitetom RS. U sadanjem svom opseguona postoji kao upa, odn. samostalna kapelanija od 1914. godine. Meðutim,samo naselje Sasina i upa na njezinom irem podruèju je znatno starijegdatuma. upa je najveæim dijelom raseljena u nedavnom ratu 1992.-1995.godine, a samo je malen broj vjernika ostao ili se vratio. Prema podacima izematizma Banjaluèke biskupije u Sasini je 1999. ivjelo svega 70 vjernikaza koje se pastoralno brine upnik iz Sanskog Mosta fra Ivo Orlovac. Trenutnoih je, 2001. godine, prema upnikovu izvjetaju, u Sasini i Tomaici ukupno95.

    Zaista je burna prolost tih krajeva, njihovih vjernika i sveæenika. Zatekog vremena turske vladavine, upa je èesto mijenjala svoje sjedite.Tako je sjedite upe kojoj je u to vrijeme pripadala dananja Sasina bilo uKamengradu, Starom Majdanu, Sasini, Sanskom Mostu, pa opet u Sasini,sve do najnovijih vremena. Buduæi da je 1798. sjedite staromajdanske upepreneseno u Sasinu, to mi je dalo povoda za naslov ovog povijesnog prikazaiz kojega æe se barem naslutiti sva sloenost povijesnih zbivanja Katolièkecrkve ovih krajeva.

    Anto Orlovac

    DVA STOLJEÆA UPE SASINA

    Slike iz povijesti upe

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:525

  • UPA SASINA

    6

    1. Starija prolost ovih krajevaSasina spada meðu starije upe u Bosni i Hercegovini. Buduæi da je to

    od starine rudarski kraj, gdje se kopala i preraðivala eljezna ruda, tu su senaselili rudari iz njemaèke pokrajine Saske, pa je po njima i samo mjestodobilo ime. Mjesto se spominje 1475. godine u ljetopisu fra Nikole Lavanina,kada je ugarsko-hrvatski kralj Matija pod Sasinom porazio tursku vojskupredvoðenu Alibegom i Skenderbegom.1 U opirnom popisu Bosandkogsandaka iz 1604. godine Sasina se spominje kao mezra, tj. kao veæe obradivozemljite, odn. posjed.2

    Meðutim, povijest katolika ovih krajeva krajnje je dramatièna i kompleksna.Mijenjali su se gospodari i ratna sreæa, mijenjano je i prenoeno i sjediteupe, a vjerni katolici snalazili su se na sve moguæe naèine i nastojali dasaèuvaju svoju vjeru, i, ako je moguæe, ivu glavu. Ni jedno ni drugo èestonije bilo nimalo lako. Stoga, da bi se uopæe neto reklo o daljoj prolosti oveupe, moralo bi se obuhvatiti znatno ire podruèje, odn. ono koje danaspokrivaju upe: Sasina, Sanski Most, Stratinska i Stara Rijeka. U svim timmjestima postoje katolièke upe. Osim spomenutih u prolosti je na tompodruèju postojala i upa u Starom Majdanu, koja se naziva èasstaromajdanskom, èas kamengradskom, sa sjeditem u Starom Majdanu, dabi u posljednja dva stoljeæa bila nazivana sasinskom, jer je tamo prenesenonjezino sjedite. Na tom je podruèju i nekoæ znameniti franjevaèki samostanu Kamengradu, koji je dao i nekoliko, u svoje vrijeme veoma uglednih,sveæenika franjevaca.

    2. Rimsko dobaMeðutim, moramo se naèas vratiti u daleku prolost tih krajeva, jer povijest

    Katolièke crkve u njima poèinje jo davno prije, èak u predslavensko doba.Naime, jo su stari Rimljani koristili rudno bogatstvo tih krajeva, a dolinom

    1 J. JELENIÆ, Ljetopis fra Nikole Lavanina, Sarajevo, 1916., str. 45; B. GAVRANOVIÆ, Povijest franjevaèkog samostana Petriæevac ifranjevaèkih upa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959, str.199 u daljnjem tekstu: GAVRANOVIÆ, Petriæevac.2 A. HANDIÆ (obradio) Opirni popis Bosanskog sandaka, Sarajevo, 2000, svez. I/2, str. 317.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:526

  • UPA SASINA

    7

    Sane ila je u to doba cesta koja je spajala rimske pokrajine Dalmaciju iPanoniju. Sama se pak Sasina nalazila upravo negdje na granici tih dvijurimskih pokrajina. Sve je to doprinosilo da je kræanstvo tu veoma rano pustiloduboko korijenje. O tome svjedoèe i otkrivene crkve iz tog razdoblja u irempodruèju uz rijeku Sanu. Spomenimo ovdje samo baziliku u Blagaju naSani, blizu Bosanskog Novog, te kasnoantièku crkvu u Zecovima kod Prijedora.

    3. Srednji vijek: Sasina i Posanje dio Zagrebaèke biskupijeNakon dolaska i pokrtenja Hrvata, ti su krajevi pripadali hrvatskom

    kraljevstvu, i to kao njezin sredinji dio, sve do pada pod tursku vlast. Crkvenosu oni pripadali Zagrebaèkoj biskupiji, osnovanoj 1094. godine. Po nekimpovjesnièarima ona se pruala na jug sve do dananjeg Bosanskog Petrovca.Radi lake uprave bila je podijeljena na arhiðakonate. Sasinski je kraj pripadaoDubièkom arhiðakonatu koji je opet bio podijeljen na tri crkvena kotara:Dubièki, Sanski i Vrbaski. Dananja je Sasina pripadala Sanskom crkvenomkotaru (distriktu). Za povijest Katolièke crkve predragocjena su dva popisaupa, odn. crkava te biskupije, gdje se navode i crkve iz ovih krajeva, iako jeupravo Dubièki arhiðakonat ostao do danas najslabije istraen. Prvi je popisarhiðakona Ivana iz 1334. godine, kada je na irem sasinskom podruèju biocijeli niz crkava i upa, a drugi iz 1501., kad su se Turci veæ zalijetali sve doovih krajeva plijeneæi i tjerajuæi u progonstvo katolièko stanovnitvo tih krajeva,uslijed èega su se upe jedna za drugom gasile.

    Spomenimo dosad otkrivene i utvrðene crkve i upe koje se spominju upopis iz 1334. u ovom dijelu Posanja. To su crkva sv. Ivana Krstitelja uVruuama (de Wersusya), koja se nalazila u dananjem mjestu Vre, sjevernood Kamengrada, nedaleko od St. Majdana, crkva Sv. Jurja u Podbreju (dePobresia) kod Sanskog Mosta, crkva u Kamengradu ili Kamièku (de Cramen),crkva Blaene Djevice Marije u Otroj Luci (Oztra loka), crkva Sv. Jurja uMrenu (de Mren), crkva Sv. Martina u umeæici, vjerojatno zapadno odKamengrada, itd. Ukupno se u sanskom crkvenom distriktu 1334. godinespominje 19 crkava i dvije kapelice, a to su uglavnom upne crkve, dok 1501.,

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:527

  • UPA SASINA

    8

    3 Istraivanjem tih upa bavio se osobito hrvatski povjesnièar, sveæenik Josip BUTURAC. Najnovije rezultate svojih istraivanja objavioje 1984. pod naslovom Popis upa Zagrebaèke biskupije 1334. i 1501. u Starinama knjiga 59, Zagreb, 1984, str. 43-108; sanski distrikt,str. 71-72; v. tamo daljnju literaturu. Jo prije njega tim se pitanjem bavio i banjaluèki sveæenik Nikola BILOGRIVIÆ, èija je knjigaKatolièka crkva na podruèju Banjaluèke biskupije do invazije Turaka, Topoloke i povijesne crtice, izila tek 1998. u Sarajevu.4 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 196.

    nije tu ostala ni jedna.3 Tragièna je to posljedica turskih provala i postupnogzauzimanja tih krajeva, koji æe se otada nazivati Turska Hrvatska, tj. dioHrvatske koji se nalazi pod turskom okupacijom. Tako se nazivalo cijelo topodruèje sve do rijeke Vrbasa na istoku.

    4. Tursko dobaKad su ti krajevi pali pod tursku vlast, stanje se Katolièke crkve iz temelja

    izmijenilo. Dotadanje upe su unitene, narod sa svojim sveæenicima iselio,ali su se male oaze katolika ipak uspjele saèuvati. Jedna od takvih oaza bilaje upravo u sasinskom kraju. Tomu je doprinijela i èinjenica da su tu ivjelirudari i kovaèi, koji su Turcima bili potrebni, pa ih nisu progonili, tovie,katkada su uivali i odreðene povlastice. Ima tragova da su se u taj rudarskikraj doseljavali i katolici iz drugih rudarskih krajeva iz srednje Bosne, odVarea i Kreeva. No bili su oni samo mali otoèiæi u moru inovjeraca. OsimTuraka i islamiziranih katolika, koji su se poturèili, tu se od turskog vremenanaseljavaju i pravoslavni Vlasi, koji tek pod utjecajem Srpske pravoslavnecrkve postupno prihvaæaju srpsku nacionalnu svijest. Sami srpski povjesnièaripriznaju da u Pounju prije Turaka nije bilo pravoslavnog elementa, iakodrugi neutemeljeno tvrde da su oni tu iz puno ranijeg vremena, no za tonemaju nikakvih dokaza.

    Teko je reæi je li ijedna upa iz predoturskog razdoblja tu opstala.Èinjenica je da se na tom podruèju Kamengrad i Majdan spominju kao upe1623. godine, a samo sedam godina kasnije, 1630., ne spominje seKamengrad, nego samo Majdan. Godine pak 1638. biskup fra Jeronim Luèiæspominje Majdan, drugaèije Kamengrad.4 Otada se to tretira kao ista upa,bez obzira pod kojim se imenom javlja. Svakako se vie katolika saèuvalo uokolici Starog Majdana.Gavranoviæ spominje da je upa Sasina imala svoje

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:528

  • UPA SASINA

    9

    matice jo od 1690. godine, ali ne veli su se nalazile.5 U ematizmimaBanjaluèke biskupije navodi se da se one èuvaju u fojnièkom samostanu,èijem distriktu su pripadale krajike upe u to vrijeme.

    Evo i jednog primjera stradanja katolika u doba Turaka. U maticamaumrlih upe Stara Rijeka nalazimo podatak o ubojstvu trojice katolika odstrane Turaka u godini 1851. Tekst pisan latinskim jezikom donosim u hrvatskomprijevodu:

    Dana 7. oujka 1851. bijedno poginue od turskih zlikovaca, iz puke uGomionici, selu koje pripada upi Sasina. To su ova tri, naime: Grgur Vidoviæod Brieva 40 god., Anto Bojadilo od Mauniæa Majdana, god. 45, Ivan Jakiæiz Varea, god. 25. Svi su pokopani u istom mjestu.6

    5. Franjevaèki samostan u KamengraduVeæ je spomenut i franjevaèki samostan u Kamengradu. Kamengrad se

    prvi put u povijesnim ispravama spominje 1374. kao posjed uglednih hrvatskihknezova blagajskih. Godine 1519. spominje se kamengradska utvrda. Tu jesvakako veæ tada morala postojati crkva i upa. Samostan se u Kamengraduspominje u 16. st., kada je on veæ u turskim rukama. Godine 1553. jedan jeèlan toga samostana fra imun od Kamengrada provincijal bosanskefranjevaèke provincije. U Fojnici je 29. kolovoza 1675. odran kapitulfranjevaèke provincije Bosne Srebrene kojemu je predsjedao fra Ivan izKamengrada, generalni vizitator provincije, a bio je kasnije i biskupski vikar,to znaèi da je on u to vrijeme veoma ugledan u svom redu. Istom zgodomkod sv. mise spominje se meðu posluiteljima i jedan klerik iz Sasine kaosvjeæonoa (ceroferarius). U povijesnim dokumentima nailazimo i na imenadrugih franjevaca iz Kamengrada, tako neki fra Filip, fra Andrija, i dr.

    6. Samostani Klarisa u Melini i Diviæevu (ehovcima)Manje je poznato da su na podruèju nekadanje upe Sasina, a dananje

    5 Nav. mj, 199.6 Vidjeti u maticama umrlih samostalne kapelanije Stara Rijeka, svez. I pod odgovarajuæim datumom.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:529

  • UPA SASINA

    10

    7 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 219.8 Nav. mj., str. 196.

    Sanski Most bila èak dva samostana redovnica franjevki odnosno klarisa.Jedan se nalazio u Melini, gdje je bio samostan i crkva Sv. Klare, a drugiblizu Sanskog Mosta. O njima naalost nemamo puno podataka, ali znamoda su postojali prije 16. st.

    Za ovaj drugi znamo da se nalazio na desnoj obali rijeke Sane na mjestukoji se jo u 19. st. nazivao u narodu Diviæevo, a Turci su ga zvali ehovci.Jedan dokumenat iz 1862. godine spominje njegove ostatke, te predaju utamonjem narodu i to ne samo katolièkom.7 Koliko mi je poznato, nitko senije potanje bavio istraivanjem toga za nas veoma znaèajnog pitanja.Moda je to zadatak za nekoga iz dananjeg pokoljenja Sanjana.

    7. Izvjetaji biskupa i apostolskih vikaraDragocjene podatke zabiljeili su nam biskupi i apostolski vikari koji su

    pohaðali svoje upe. Biskup fra Nikola Olovèiæ pohodio je upu Majdan 30.svibnja 1672. Iz izvjetaja koji je poslao u Rim tri godine kasnije vidimo da utoj upi postoje èak èetiri crkve i jedan upni stan, koji nije blizu tih crkava, au kojem ive dva franjevca iz fojnièkog samostana. Èini se da je taj stanmogao biti upravo u Sasini ili moda u krljevitoj. Tada je to bila velika upaod 4.200 vjernika, od kojih je on krizmao 3.609, to praktièki znaèi sve osimmale djece. To je ujedno znak da tamo biskup nije odavno zalazio. Vjernicisu rudari i kovaèi koji dobro ive i Turci ih ne diraju, jer im kao takvi koriste, alida vjerski nisu ba na visini, biljei biskup.8

    Kad biskupi susjednih biskupija, èiji su dijelovi ostali pod Turcima, nisuvie godinama mogli pohaðati svoje vjernike, papa je 1735. godine osnovaoApostolski vikarijat u Bosni i Hercegovini, odnosno u podruèjima pod turskomvlaæu. Apostolski vikari su imali biskupski red, a birani su najèeæe iz redovabosanskih franjevaca i bili su podloni izravno papi.

    Biskup fra Pavao Dragièeviæ pohodio je 1741. upu Stari Majdan, azabiljeeno je da je pred Boiæ, tj. 22. prosinca u selu staromajdanske upe

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5210

  • UPA SASINA

    11

    9 Nav. mj., str. 200.10 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 197, pie netoèno da je to bilo 5. listopada.

    Sasini dijelio krizmu pred upnim stanom.9 Narodu nije smetala ni hladnoæa,zbog radosti to je meðu njima biskup, buduæi ga èak 60 godina nisu vidjeliu svojoj sredini. U izvjetaju koji je 1743. poslao u Rim saèuvali su nam sedragocjeni podaci, jer je zabiljeio kako je majdanska upa nekoæ bila prostranai glasovita, a sada je spala na niske grane. Nekoæ je imala èak est crkava: sv.Luke u Gomionici, sv. Ane u Dabru, sv. Katarine pod tvrðom Kamengrad,Bijele Nedjelje pod gradom Majdan, sv. Ivana Krstitelja u Majdanu i takoðersv. Ivana u Ljubiji. U to doba sve su te crkve poruene ili su sluile u profanesvrhe. Za Sasinu je znaèajno, kako biljei Dragièeviæ, da je tamo postojalamala kuæica u kojoj bi upnik odsjeo kad bi tamo po pastoralnim potrebamanavratio.

    Takoðer je po selima zabiljeio sva kuæanstva s imenom i prezimenomkuæedomaæina te broj èlanova i to posebno odraslih, tj. veæ krizmanih, aposebno djece. Prelazilo bi okvire ovog rada, ako bismo ovdje iznosili podatkeo cijeloj toj prostranoj upi, pa æemo izdvojiti samo ono to se odnosi nadananju Sasinu, odn. njezinu dananju upu. U Sasini je te godine ivjeloukupno 13 obitelji sa 64 odrasle osobe i 30 djece.

    Dananjem èitatelju bit æe zanimljivo koje se obitelji (prezimena) tupojavljuju. Donosim ih abecednim redom u dananjoj transskripciji i hrvatskomizgovoru:

    Arvatoviæ (Hrvat),Batkova (Batkoviæ),Kneeviæ,Komljenoviæ iSiminica (Siminiza).Najvie je Komljenoviæa, sedam od ukupno 13 obitelji.Dragièeviæ je staromajdansku upu drugi put pohodio 10. listopada 1755.,

    a treæi put je, odsjevi u maloj upnoj kuæi, tu krizmao 7. i 8. listopada 1761.Te godine upa Stari Majdan ima 133 obitelji i 1327 dua.10

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5211

  • UPA SASINA

    12

    Drugi biskup koji je pohodio Sasinu i u Rim poslao slièan izvjetaj bio jefra Marijan Bogdanoviæ. On je obilazio upe izmeðu 27. svibnja i 9. prosinca1768. Iste je godine poslao izvjetaj u Rim. I tada se Sasina vodi kao selostaromajdanske upe. Tada Sasina ima 58 obitelji s 309 odraslih i 169 djece,dakle ukupno 478 upljana. Iznenaðuje toliki porast u samo èetvrt stoljeæa.

    Donosim na isti naèin i prezimena koja on navodi:AbramoviæArvatoviæ (Hrvat)BabiæBariæBariiæBoiæÆosiæGaguliæGlavaeviæJakovljeviæKneeviæKomljenoviæLovriæMardekiæMari(ji)æTada staromajdanska upa obuhvaæa sedam sela na vrlo velikom podruèju.

    Osim sjedita upe Stari Majdan i Sasine to su jo: Tarnava, Rieèani,Gomionica, Kljevci, Rost i Suaèa. Zanimljivo je da se u izvjetaju ne navodeobitelji iz Starog Majdana. Ako nije u pitanju obièan previd, onda bi tomoglo znaèiti da tu tada i nije bilo katolika, ali da je upa zadrala svoje ime.

    Biskup fra Marko Dobretiæ pohodio je majdansku upu èak èetiri puta udevet godina, od 1773.-1782., sve u razmaku od po tri godine. Imamo potanjepodatke za dva njegova pohoda. Godine 1776. pohodio je selo krljevitu,gdje ga je primio upnik u skromnoj upnoj kuæici. Tu je 30. i 31. srpnja sluiosv. misu na otvorenom blizu upne kuæe i krizmao ukupno 84 krizmanika.Zabiljeeno je da je upa tada imala 152 bijedne kuæe i 1.278 dua. Drugi

    MarkoviæMatijeviæMihiæ (Mijiæ)MiiæMlinareviæPanèiæSalokoviæStojakoviæStojanoviæTadiæTomasoviæTomiæVlainjiæVulinoviædraliæ (draloviæ).

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5212

  • UPA SASINA

    13

    Izgradnja treæe crkve u Sasini 1937.-1940.

    Dovretak gradnje upne crkve u Sasini 1940.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5213

  • UPA SASINA

    14

    11 B. GAVRANOVIÆ, nav. dj., str. 198.12 Imenik klera i upah nadbiskupije Vrhbosanske i biskupije Banjaluèke za godinu 1883., str. 68.

    put je tu upu pohodio od 17.-19. srpnja 1779. te krizmao ukupno 92 krizmanikau dva dana. Tom prigodom upa ima 140 kuæa i 1282 vjernika.

    Evo pregleda biskupskih pohoda staromajdanskoj upi za koje znamo izsaèuvanih matica:Fra Nikola Olovèiæ, biskup 30. 05. 1672.Fra Pavao Dragièeviæ, biskup, ap. vikar 10. 10. 1755.Fra Pavao Dragièeviæ, biskup, ap. vikar 08. 10. 1761.Fra Marijan Bogdanoviæ, biskup, ap. vikar 30. 09. 1768.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 06. 07. 1773.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 30. 07. 1776.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 19. 07. 1779.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 25. 06. 1782.Fra Augustin Okiæ, biskup, ap. vikar 01. 08. 1785.(zatim nema vie vizitacija do veljaèe 1797. moda zbog poasti kuge)..........Jo su dvaput dolazili biskupovi delegati u vizitaciju ove upe:

    Dana 10. svibnja 1765. knjige potpisuje biskupov tajnik fra Franjo Vuèeviæprigodom generalne vizitacije, a 26. prosinca 1771. vizitira fra Pavao odDuvna, delegat ordinarija.

    8. Prijenos sjedita upe iz Starog Majdana u SasinuIz do sada objavljenih radova i dokumenata nije posve jasno, kada je

    toèno sjedite upe preneseno iz Starog Majdana u Sasinu, jer su autorineprecizni. Gavranoviæ samo kratko kae da je to bilo poèetkom 19. stoljeæai to kao posljedica ratova protiv Turaka, kad su katolici morali traiti zaklonitau zaklonjenijim mjestima.11 ematizam Vrhbosanske i Banjaluèke biskupijeiz 1883. tvrdi da je sjedite preneseno iz Starog Majdana u Sasinu okogodine 1812.12 I ematizam Banjaluèke biskupije iz 1892. je neprecizan, teveli da upa nosi ime Sasina od 1800.,13 to onda drugi nekritièki prepisuju.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5214

  • UPA SASINA

    15

    13 Schematismus cleri dioecesis Banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1892., str. 26.14 B. GAVRANOVIÆ, nav. dj., str. 198 i 200.15 Schematismus cleri...1900, str. 40.

    Ipak je to bilo neto ranije, tj. 1798. godine, jer od te godine posjedujemomatice vjenèanih i umrlih upe Sasina, kako je na njima navedeno. Biskupfra Augustin Miletiæ biljei 1813. godine Sasinu kao sjedite upe koja jeveoma prostrana: po est sati u duljinu i irinu. Tada je ta upa imala 207kuæa i 1636 vjernika; g. 1829. bilo je 172 kuæe i 1432 vjernika, g. 1855. 190obitelji i 1747 vjernika, 1864. 277 obitelji i 1893 vjernika, a 1877. 218obitelji i 1528 vjernika.14

    9. Osnutak dviju novih upa: Stare Rijeke i StratinskeZa tako veliko podruèje bilo je potrebno vie pastoralnih sjedita. Najprije

    je 1850. godine osnovana samostalna kapelanija koja je kasnije prerasla uupu u Staroj Rijeci. Iako je ona slubeno odijeljena od upe Volar,obuhvaæala je velik dio nekadanje upe Stari Majdan. U maticama krtenihstarorijeèke upe zabiljeeno je da je prvo dijete u toj novoj upi krteno 13.lipnja 1850.

    Godine 1871. sasinska upa je podijeljena. Od nje je odvojena Stratinskakoja je takoðer najprije bila samostalna kapelanija, a zatim posebna upa. Upredtursko doba na podruèju te upe su postojale tri crkve: Sv. Luke u Gomionici,Sv. Klare u Melini (gdje je nekoæ postojao i samostan sestara klarisa) i Sv.Lucije u Obrovcu. Njihovi ostatci bili su vidljivi jo prije stotinjak godina, kakobiljei ematizam Banjaluèke biskupije iz 1900.15

    10. Sjedite upe opet seli: iz Sasine u Sanski MostMeðutim, pitanje sasinske upe nije time rijeeno. Sjedite upe bilo je

    u Sasini sve do 1884., a onda je odluèeno da se njezino sjedite prenese uSanski Most, jer je odatle bilo lake upravljati prostranom upom. Uèinio je toupnik fra Filip Jazviæ, koji je na desnoj obali rijeke Sane kupio zemljite i nanjemu sagradio upni stan i drvenu kapelicu. Jo dok je novoosnovanom

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5215

  • UPA SASINA

    16

    16 Dopis Zemaljske vlade iz Sarajeva br. 18560/I od 7. IX. 1884. u Biskupijskom arhivu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: BABL), br. 96/1884.17 Dopis u BABL-u, br. 37/84. Kad je biskup Markoviæ preuzeo upravu Banjaluèke biskupiju, zapoèeo je novu numeraciju dokumenata; navedeni broj je po Markoviæevoj numeraciji.

    Banjaluèkom biskupijom privremeno upravljao nadbiskup Dr. Josip Stadler izSarajeva, upuæena je 3. travnja 1884. molba Zemaljskoj vladi u Sarajevu daiz svoga proraèuna pomogne u izgradnji upne kuæe u Sanskom Mostu, kamoje trebalo prenijeti sjedite upe Sasina. Vlada se nije urila s odgovorom,nego ga je uputila nadbiskupu tek 7. rujna te godine. U meðuvremenu jeupravu Banjaluèke biskupije preuzeo biskup Markoviæ, pa je nadbiskup vladindopis uputio njemu u Banjaluku. Vlada je birokratskim jezikom odgovorila daæe razmotriti oportunost takve pomoæi poèetkom sljedeæe godine, ako biispitivanja koja je zapoèela Okruna oblast ih Bihaæa dala povoljanrezultat.16 Bio je to poèetak dananje upe Sanski Most.

    Upravo kad je biskup fra Marijan Markoviæ u lipnju 1884. preuzeo upravuBanjaluèke biskupije, jedno od prvih pitanja koja je valjalo rjeavati bilo jepitanje gradnje upnog stana sasinske odn. starodrevne majdanske upe, jerje stari bio posve dotrajao. To je bila prilika da se sjedite upe prenese napovoljnije mjesto. O tome je bio upitan franjevaèki diskretorij petriæevaèkogsamostana. Na to je diskretorij 10. srpnja 1884. izvijestio biskupa:

    Po Vaoj naredbi broj 4 dd. 17. lipnja o. g., da odluèi ovo Diskretorije,gdje da se gradi upni stan u starinskoj upi zvanoj Majdan koji je dosadabio u Sasini.

    Ovo Diskretorije posla O. predsjednika ove rodovnièke obæine u Sasinu,da toèno stvar izvidi, isti izvidivi stvar priobæi nam, da velika veæina pukaeli da se upni stan iz Sasine u Sanskimost prenese, buduæ je Sanskimostsredina upe. Mi videæi da bi bila velika korist kako za puk tako i za upnika,ako se iz Sasine upni stan u Sanskimost prenese, zato smo prenos istog izSasine u Sanskimost odredili17

    Samo pet dana kasnije, 15. srpnja, biskup Markoviæ alje dopis upljanimaSasine kojim odreðuje da se sjedite upe prenese iz Sasine u Sanski Most,te da se tu poène graditi upni stan i druge potrebne zgrade. Evo razloga

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5216

  • UPA SASINA

    17

    upljani upe Sasina sa svojim upnikom 1937. godine

    Jakov (lijevo sjedi) i Mirko (stoji desno) Ljevar sa svojim prijateljima 1937.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5217

  • UPA SASINA

    18

    kojima je on vjernicima Sasine protumaèio tu odredbu, eleæi izbjeæi njihovoprotivljenje takvoj odluci. Razlozi su ovi:

    1. Do sada upnik u Sasini plaæao je pogodbenu pristojbu za zemljitesgrada i stanovanja gospodaru zemlje, gdje protivno u Sanskome Mostu toganeæe biti, jer æe biti na svojoj zemlji.

    2. Sami znate da je Sanski Most na ravni i lahko je tamo doæi veæinikrstjana, doèim na suprot Sasina je i najskrajnje selo, i u briegu i strmi.

    3. U razmjerju s drugim selima Sasini opet nije tako daleko dolaziti uSanski Most, niti po tom mlogo tetovanja.

    4. Da bude kod Sanskoga Mosta upni stan, istim (...) oblastim pogodnijaje stvar, na to se veliki obzir uzima.18

    Zato biskup potièe Sasinjane da uvae iznesene razloge i poslunoprihvate ovu odluku.

    Sasinski upnik fra Filip Jazviæ izradio je jo 11. lipnja 1884. popis vjernikacijele sasinske upe koji je poslao biskupu Markoviæu, oèito kao pripravu naprijenos sjedita upe u Sanski Most. Vjerujem da je popis i danas zanimljivpa ga ovdje donosim:

    Popis duah za god. 1884. upe Sasina. Zatitnica sv. Maria u Nebouzneena; podneen Prisv. i Pripotov. G.G. Marianu Makroviæu Biskupu uBajnojluci, po O. Filipu Jazviæu upniku dne 11. Lipnja 1884.

    18 Koncept dopisa u BABL-u, br. 38/84 od 15. VII. 1884.

    Vjerouèenici sa èasnom 1974.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5218

  • UPA

    SA

    SIN

    A

    19

    Broj tekuæi Broj Broj Broj dua Broj dua Skupa Kapele Groblja Daleèinai sela familija oeniti za prièest bez prièesti svih od matice

    1. Sasina matica 80 114 370 242 612 2 2 -2. kiljevita 31 41 125 83 208 1 1 1½3. Rieèani 4 5 14 9 23 0 1 2½4. Kievo 15 16 48 31 79 0 0 35. Kruari 26 28 88 54 142 1 1 16. Trnova 22 18 69 43 112 1 1 2½7. Poljak 13 18 58 37 95 0 0 18. Sanskimost Varo 2 2 6 2 8 0 0 1¾9. Kiljevci 46 54 161 92 253 1 1 4½10. Luci 1 3 8 2 10 0 0 611. Tomaica 17 16 50 35 85 0 0 2½

    Sume: 257 315 997 630 1627 6 7

    O. Filip Jazviæ, upnik1 9

    19 Popis v. u BABL, god. 1884.

    knjiga1 ispravljeno.p6525. 06. 01, 15:52

    19

  • UPA SASINA

    20

    11. Osnutak nove upe u SasiniTako je ostalo do 1914. Buduæi da je upa bila veoma prostrana, a i broj

    vjernika je dobro porastao, pojavila se potreba da i Sasina opet dobije svogasveæenika. Veæ poèetkom 1914., tj. 4. veljaèe izvjeæuje sanski upnik fraAnto Juriæ biskupa u Banjaluci kako bi bilo najbolje podijeliti sansku upu.Prema njegovu prijedlogu filijali Sasina pripala bi sela Sasina 145 kuæa,Tomaica 30 i krljevita 53, dakle ukupno 228 kuæa. Dio krljevite i 11 kuæaBoiæa iz Sasina po tome bi prijedlogu pripalo sanskoj upi, te bi toj upiostalo ukupno 330 kuæa.20 Neko vrijeme vodile su se rasprave da li da Boiæii dio krljevite pripadnu Sasini ili Sanskom Mostu, dolazila su biskupu pismaza jedno i drugo rjeenje. Konaèno je biskup 4. srpnja 1914. praktièki ustanovionovu crkvenu jedinicu, samostalnu kapelaniju u Sasini i odredio joj granice.Evo tog dekreta:

    Biskupski Ordinarijat imajuæi pred oèima duhovnu korist puka, to lakui uspjeniju pastorizaciju, kako bi se to bolje duhovnim potrebama narodaudovoljilo, obnaao je u sporazumu s franjevaèkim Redodravnitvom zanuno novoustanovljenoj kapelaniji u Sasini granice zaokruiti tako da joj ubuduæe imaju pirpadati slijedeæa sela:1. Sasina s Boiæima kao sredite,2. krljevita, sva opæina,3. Tomaica.Sela spomenuta duna su prema moguænosti pojedinaca doprinijeti zadogradnju upnog stana i potrebitih upnih nuzzgrada. Banja Luka, 4. srpnja1914.21

    Meðutim, samo tri mjeseca kasnije biskup je ipak popustio i upi SanskiMost pripojio Donju krljevitu i 11 kuæa Boiæa iz Sasine.22

    20 Dopis upnika Juriæa u BABL-u br. 114/1914.21 Koncept dekreta u BABL-u br. 556/1914.22 Koncept dopisa br. 744/14 od 7. X. 1914. u BABL-u.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5220

  • UPA SASINA

    21

    Vjenèanje 1929.

    Uèenici O Sasina sa svojim uèiteljima 1935.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5221

  • UPA SASINA

    22

    12. upne maticeImamo saèuvanu samo jednu knjigu upnih matica staromajdanske upe,

    i to u jednom svesku matica vjenèanih i umrlih. U maticama vjenèanih teupe poèetkom 1749. stoji hrvatskim jezikom i pismom (bosanèicom) napisano:Ovdi se piu koi se vinèaju po naredbi Svete majke cark(v)e upe majdanske,a u maticama umrlih iz istog vremena: Ovdi se piu pravovirni martvi upemajdanske. Matice se èuvaju u arhivu franjevaèkog samostana na Petriæevcu.Matice vjenèanih obuhvaæaju razdoblje od skoro pola stoljeæa: od 20. sijeènja1749. do 3. veljaèe 1797., a matice umrlih od 21. veljaèe 1749. do godine1790. ali neke stranice na kraju nedostaju. Matica krtenih te upe nema usamostanskom arhivu na Petriæevcu, gdje se nalaze gore navedene.ematizmi iz 1883. i iz 1885. piu da su u upi Sasina matice od 1747. (atreba: od 1749.), a da su starije od tih u fojnièkom samostanu. No, rijeè je ostaromajdanskim maticama.

    Meðutim, sasinske matice u uem smislu rijeèi otvorene su 2. sijeènja1799., kako stoji na prvoj stranici matica umrlih te upe, a uèinio je to upnikfra Petar Koziæ, no u tim maticama ima upisanih pokojnika jo od 10. lipnja1798. U maticama pak vjenèanih upisan je prvi par koji je vjenèan 10.studenoga 1798. I one se èuvaju u samostanskom arhivu na Petriæevcu.

    13. Sasinske crkve i upni stanoviPrvu drvenu crkvu i upni stan u sasinskoj upi sagradio je upnik fra

    Andrija Alaupoviæ 1841. uz pomoæ vjernog naroda. Nalazili su se na brijeguzvanom abar nedaleko od dananjeg groblja Zimzelena. Meðutim, jedandokumenat iz 1862. spominje da su ujaci prije toga imali svoje sjedite namjestima zvanim Crkvenac i Budine.23 Trag toj crkvi saèuvan je u nazivutamonjeg toponima; to se mjesto naime zove Ujakova njiva. Bila jeposveæena Svetoj Mariji u nebo uznesenoj. Isti patron te crkve spominje se iu ematizmima 1885. i 1900., dok onaj iz 1935. navodi taj patron za crkvu uSanskom Mostu, dok za onu u Sasini, koja je u to vrijeme lokalna kapelanija,

    23 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, 219.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5222

  • UPA SASINA

    23

    ne navodi nikakvog patrona. Kada je sasinska crkva dobila novog, sadanjegpatrona, nisam mogao ustanoviti. Ta je crkva nekoliko puta mijenjala svojulokaciju.

    Crkva je 1916., za upnika fra Ante Maèinkoviæa prenesena u dolinu ipodignut drveni zvonik, gdje je veæ postojao upni stan, sagraðen 1914., aodatle je jo jednom prenesena èetiri godine kasnije na breuljak zvaniBuhin brijeg, s druge strane ceste.

    Treæu sasinsku crkvu posveæenu Roðenju Bl. Dj. Marije ili Maloj Gospigradio je upnik fra Luka Teiæ 1940., a upni stan fra Drago Prpiæ 1947. Taje crkva uspjela preivjeti pola stoljeæa, dok nije 28. lipnja 1993. miniranjemposve sruena, a ostao je samo dio tornja. Novi upni stan uz crkvu gradio jeupnik vlè. Adolf Viaticki 1978., ali je i on 1992. opljaèkan i spaljen, te jeponovno obnovljen 1998.?

    Filijalna crkva u Tomaici sruena je u studenom 1992. godine.

    14. Groblja sasinske upeDananjem èitatelju, pogotovo onom koji ivi daleko od zavièaja, bit æe

    zanimljivo èuti koja su sve groblja postojala u toj upi. Listajuæi prve godinesasinskih matica, poèev od 1799. godine, naao sam da su se pokojnici teupe pokopavali na 11 grobalja, i to u: Sasini (Staro groblje), krljevitoj,Rieèanima, Kijevu, Kljevcima, Gomionici (jedino se za to groblje navodi daje bilo posveæeno sv. Luki), Stratinskoj, Biloj Nedilji (nekoæ: Spahinsko selo,danas: Devar), Trnavi, Kruharima i na groblju Zimzelena. Sigurno je da suneka od tih grobalja veoma stara; za ono u Biloj Nedilji postoji predaja da jejo iz predturskog vremena, a jo uvijek se koristi za ukope.

    15. Kanonski pohodi biskupa i krizme u sasinskoj upiZa svaku je upu veoma znaèajan dogaðaj dolazak biskupa koji je obièno

    prilika da biskup bolje upozna stanje u pojedinim upama, vidi tamonjepotrebe, upozori na nedostatke, potakne narod na veæu revnost, pregledaupne knjige, to se kratko naziva kanonskim pohodom. Tom se prigodomredovito podjeljuje sakramenat sv. Potvrde ili Krizme. U ono davno vrijeme

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5223

  • UPA SASINA

    24

    datum biskup broj krizmanika5. i 6. VI. 1836. Fra Rafael Bariiæ, ap. vikar 24326. VII. 1840. Fra Rafael Bariiæ, ap. vikar 227

    (na groblju Zimzelena)3.-5. VIII. 1851. Fra Andrija Karaèiæ, ap. provikar 381

    (krizmao je tri dana, jer zbog velike oluje neki nisu mogli doæi)10. i 11. VII. 1853. Fra Andrija Karaèiæ, ap. provikar 116

    (na groblju Zimzelena)26. 29. VII. 1857. Fra Marijan unjiæ, ap. vikar 233

    (krizmao je èak èetiri dana!)16. i 18. X. 1864. Fra Sebastijan Frankoviæ, ap. vik. 18227. i 28. V. 1869. Fra Pakal Vuièiæ, ap. vikar 202

    (na groblju Zimzelena)30. VII. 1874. Fra Pakal Vuièiæ, ap. vikar 63(U meðuvremenu se od Sasine odijelila upa Stratinska, pa je krizmanika manje!)5. IX. 1880. Fra Pakal Vuièiæ, ap. vikar 175

    kad su biskupi zbog loih ili nikakvih puteva, opasnosti od Turaka, epidemijakuge i drugih neprilika rijetko pohaðali upe, bio je svaki biskupov dolazakprava sveèanost. Pregledavajuæi upne matiène knjige biskupi su ih potpisivalii odobravali ili eventualno upozoravali na neke nedostatke. Gore su navedenipohodi biskupa iz vremena dok je sjedite upe jo bilo u Strom Majdanu.

    Zahvaljujuæi saèuvanim maticama krizmanih sasinske upe imamozabiljeene podatke o kanonskim pohodima biskupa i krizmama u Sasinskojupi za razdoblje od 1836. do 1880. godine (nedostaju podaci od poèetkatog stoljeæa od 1836.). U tom je razdoblju bilo u sasinskoj upi devet takvihpohoda. Biskup bi redovito slavio sv. misu s narodom, ohrabrio ga i potaknuou propovijedi, a onda bi dijelio sv. krizmu i to èesto ne samo jedan dan, jer nebi sve stigao istog dana, ili bi ostao dan-dva odmoriti se, a uvijek bi joponetko pristigao, pa je i njih krizmao. Kod nekoliko krizmi upisano je da je tobilo na groblju Zimzelena na otvorenom, gdje je u blizini bio i upni stan, akod drugih stoji samo da je to bilo u sasinskoj upi, no èini se da su i oneuglavnom bile na istom mjestu. Iz podataka o broju krizmanika vidljivo je i daje rijeè o velikoj upi. Evo tog pregleda:

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5224

  • UPA SASINA

    25

    24 Èini se da je biskup Gariæ dijelio krizme u Sasini takoðer 1935. i 1940. godine, ali nam nedostaju matice krizmanih iz tog razdoblja. Dio podataka dobio sam od upnika mr. fra Ive Orlovca, sadanjeg upravitelja upe Sanski Most i Sasina, kojemu ovom prigodom srdaèno zahvaljujem. Ostali nam nisu dostupni.

    Otada pa do 1914. krizme i kanonski pohodi bili su u novom sjedituupe u Sanskom Mostu, gdje su krizmani i kandidati iz Sasine i okolnih sela.

    16. Krizme nakon osnutka upe u SasiniPrva krizma nakon osnutka upe odnosno samostalne kapelanije u Sasini

    bila je u Sasini 19. srpnja 1919., kada je biskup fra Jozo Gariæ krizmao 162krizmanika.

    Isti je biskup 21. kolovoza 1925. pohodio Sasinu i krizmao 375 krizmanika.I 13. srpnja 1930. biskup Gariæ vizitirao je upu Sasina i krizmao 219

    krizmanika.24Prva krizma nakon Drugog svjetskog rata bila je u Sasini 11. svibnja 1948.

    kad je biskup Smiljan Èekada krizmao 889 krizmanika.Nakon pet godina bila je krizma koju je 8. kolovoza 1953. imao biskup Dr.

    Dragutin Èelik, kad je krizmao 105 vjernika. Te je godine biskup Èelik protjeraniz Bosne kad je htio imati krizmu u urkovcu kod Ljubije i tom prigodom tekozlostavljan od nahukane napredne omladine.

    Biskup Èelik jo je jednom imao krizmu u Sasini u godini svoje smrti.Dana 10. srpnja 1958., samo mjesec dana prije smrti, krizmao je u Sasini 315krizmanika.

    Biskup Alfred Pichler prvu je krizmu u Sasini imao 11. kolovoza 1963. kadje bilo 268 krizmanika.

    Sljedeæa krizma bila je 27. kolovoza 1967. kad je krizmanika bilo 149.Krizmu je podijelio generalni vikar mons. Branimir upanèiæ.

    Nakon èetiri godine krizmu je opet dijelio biskup Pichler u Sasini 29.kolovoza 1971. i tom je prigodom krizmao 236 vjernika.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5225

  • UPA SASINA

    2625 Matica krizmanih upe Sasina iz toga vremena èuva se na Petriæevcu

    17. Prikaz (stanje dua) sasinske upe 1858. godineU saèuvanoj matici krizmanih zabiljeeni su i podaci o broju vjernika u

    upi iz godine 1858.25 Buduæi da su to najstariji poznati nam podaci iz teupe, ovdje ih takoðer donosimo. Navedeni su posebno odrasli vjernici, tj.oni koji su veæ primili prvu prièest, posebno manja djeca i njihov ukupni broj,te broj obitelji i udaljenost od crkve odn. sjedita upe u satima hoda.

    selo obitelji odraslih djece ukupno udaljenostSasina 87 384 217 601 -Gomjonica 34 145 76 221 5 hKievo 7 28 17 45 2Kljevci 15 94 78 172 4 ½Kladovita 10 37 27 64 ¼Kruhari 19 64 66 130 1 ½Stratinska 40 141 102 243 3 ½eovci 5 26 24 50 1kljevita (!) 30 104 62 166 1 ½Tarnava 15 64 33 97 2Tramoinja 7 16 14 30 2Timar 8 23 7 30 1 ½Ukupno 287 1086 723 1849

    Spomenimo da prema sliènom izvjetaju iz matica krizmanih upa Sasina,godine 1880., tj. nakon to je od nje odijeljena Stratinska ima 241 obitelj s821 prièeæenom osobom i 534 djece, dakle ukupno 1.355 vjernika. U Sasinite godine postoji crkvica, a kapelice (vjerojatno grobljanske) postoje dvije uSasini, te po jedna u Kruharima, kiljevitoj (!) i Trnavi.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5226

  • UPA SASINA

    27

    (gore) Petrovo 1975. (dolje) upna crkva u Sasini 1965.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5227

  • UPA SASINA

    28

    18. Kretanje broja vjernika sasinske upePrema ematizmima Banjaluèke biskupije moemo slijediti kako se kretao

    broj vjernika u upi Sasina.Godine 1883. tu je ivjelo 230 obitelji: Naalost, ne navodi se ukupan

    broj vjernika, a ima ih u ovih 12 sela: Sasina, Kievo, Kladovita, Kljevci,Kruari, Poljaci, Rieèani, Sanski Most, krljevita, Timar, Tramonja i Trnava.

    Godine 1885. upa ima 1.627 katolièkih vjernika, a ive u 11 sela. Nespominju se sela Kladovita, Timar i Tramonja, a navode se nova: Luci iTomaica.

    Godine 1892. ematizam sva spomenuta sela, pa i samu Sasinu, navodekao dio upe Sanski Most, dok se sasinska upa uopæe ne spominje ni kaoupa ni kao samostalna kapelanija. Sela je i tada 11; ne spominje se Timar,a novi su Krkoevci. Vjernika je ukupno 1.924.

    Godine 1900. ponavlja se isti sluèaj kao i 1892. Te godine u upi SanskiMost ivi 2.397 vjernika u 13 sela. Nova su sela u kojima ima katolika:Bonjaci i Luani.

    ematizam iz 1935. vodi Sasinu kao lokalnu kapelaniju koja ima 2.146katolika i to u tri sela: Sasina, krljevita i Tomaica (dok istovremeno upaSanski Most ima 3.289 katolika).Godine 1939. sasinska upa ima 2.345 vjernika.

    Zadnji ematizam koji donosi broj katolika po pojedinim selima oveupe je onaj iz 1960., pa ovdje ispisujem te podatke. Spomenute godine jeu sasinskoj upi ukupno 2.502 vjernika, i to je najveæi broj vjernika koji je taupa imala. Po selima ima te godine kako slijedi:

    abarice 387 vjernikaRudine 170Boiæi192Tomaica 305Gornje selo 285

    umari 254krljevita 451Lujiæi 252Matijeviæi 206.

    Godine 1974. broj vjernika je u laganom opadanju i iznosi 2.350.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5228

  • UPA SASINA

    29

    Do godine 1991. broj je opao na 1.600 vjernika.Bilo bi zanimljivo analizirati ove brojeve, no za to ovdje nemamo

    moguænosti, ali neka ostanu saèuvani za buduæa vremena.

    19. Duhovna zvanja iz staromajdanske odnosno sasinske upeÈinjenica je da je taj nekoæ èisto katolièki kraj Crkvi dao puno duhovnih

    zvanja. Govoreæi o franjevaèkom samostanu u Kamengradu spomenuli smoimena nekih sveæenika. Imena veæine od njih nikada neæemo ni saznati. Nosmatram korisnim zabiljeiti imena onih koja sam pronaao listajuæistaromajdanske i sasinske matice. Iz razdoblja kad je sjedite upe bilo uStarom Majdanu naiao sam na ove sveæenike:1. Fra Matija Sediæ iz Gomionice, kapelan je u Starom Majdanu od 1749.2. Fra Stipan Æosiæ iz Majdana, spominje se 1760.-tih godina3. Fra Grgo Èavloviæ iz Sasine, kapelan u Starom Majdanu oko 1783-1786.4. Fra Petar Koziæ iz Stratinske (?), upnik je u Starom Majdanu u dva navrata: od 1798.-1802. i 1806.-1809., a god. 1786. je socius parochi5. Fra Marijan Grgiæ iz Sasine, bio mjesni kapelan u Staroj Rijeci 1860.- 1862., a umro je u Ivanjskoj.

    I nakon odvajanja ove upe od Sanskog Mosta 1884. godine, upaSasina dala je vie duhovnih zvanja i to kako sveæenika, tako i redovnica.Donosimo njihov popis s godinama roðenja (i smrti).

    a) Sveæenici1. Fra Marko Mariæ 1843.-1886.2. Fra Bosiljko Ljevar 1896.-1989.3. Fra Vlado Ljevar 1918.-1993.4. Fra Josip Boiæ roð. 25. 07. 1937.5. Fra Dujo Ljevar roð. 02. 02. 1940.6. Fra Drago Ljevar roð. 18. 10. 1952.7. Vlè. Josip Ljevar roð. 1962., sveæ. Münchenske bisk. (Njemaèka)8. Vlè. Marko Vukoviæ roð. 18. 10. 1963., sveæ. Kotorske biskupije

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5229

  • UPA SASINA

    30

    b) Èasne sestre

    1. S. Marija Ljiljana Grgiæ (krsno ime Gina), milosrdnica2. S. Mirela Ilièiæ (Nevenka), Kæeri Boje ljubavi3. S. Suzana Knjeginjiæ (Anka), milosrdnica4. S. Marija Miroslava Ljevar (Anka), milosrdnica5. S. Ignacija Tomiæ (Mara), franjevka6. S. Emanuela Tutiæ (Nevenka), Klanjateljica Krvi Kristove7. S. Jelka Vulinoviæ (Anða), milosrdnica

    20. Staromajdanski i sasinski upniciPrema saèuvanim maticama donosimo ovdje popis upnika staro-

    majdanske, odn. sasinske upe. Evo popisa onih dok je sjedite upe bilo uStarom Majdanu (ponegdje nedostaje listova u maticama, pa su podacidjelomièno manjkavi)!1. Fra Matija Sediæ, iz Gomionice kapelan je u Starom Majdanu ................................................. 1749.2. Fra Ivan Ivankoviæ .................................... (ne navodi se sluba) 1750.3. Fra Filip Gabriæ, iz Lave potpisuje se i kao upnik i kapelan.................................. 1751.-1754.4. Fra Tomo Miletiæ .......................................................... 1754.-1757.5. Fra Stipan Kovaèeviæ, iz Livna ........................................ 1758.-1760.6. Fra Frano Blaeviæ ...................................... (sluba nepoznata) 1761.7. Fra Bono Livljaniæ ......................................................... 1764.-1765.8. Fra Franjo Blekiæ? ......................................................... 1765.-1767.9. Fra Nikola Aniæ iz B.Luke ............................................... 1767.-1771.10. Fra Ambrozije Vuèkoviæ ................................................ 1772.-1775.11. Fra Jerolim Milakoviæ ................................................... 1775.-1781.12. Fra Josip Valentiæ od Ivanjske ....................................... 1781.-1784.13. Fra Petar Skuljeviæ od Travnika ..................................... 1785.-1785.14. Fra Petar Æosiæ iz Volara .............................................. 1785.-1787.15. Fra Bernardin Dobretiæ ................................................. 1787.-1797.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5230

  • UPA SASINA

    3126 Mat. umrlih upe Sasina èuva se na Petriæevcu.

    Nakon prijenosa sjedita upe iz Starog Majdana u Sasinu:

    1. Fra Petar Koziæ ............................................................. 1798.-1802.2. Fra Anto Vuèeviæ .......................................................... 1803.-1806.3. Fra Petar Koziæ .............................................. 1806.-1809. (drugi put)4. Fra Toma Stipeljeviæ iz Kotora ........................................ 1809.-1816.5. Fra Franjo Lau ............................................................ 1816.-1818.6. Fra Ivan Vidoeviæ od Livna ........................................... 1818.-1820.7. Fra Mato ekimiæ .......................................................... 1820.-1823.8. Fra Pavao Alaupoviæ ..................................................... 1823.-1824.9. Fra Nikola Glavoèeviæ .................................................... 1824.-1925.10. Fra Marijan Koziæ ........................................................ 1825.-1827.11. Fra Andrija Alaupoviæ .................................................. 1828.-1836.12. Fra Mato Antunoviæ ..................................................... 1837.-1839.13. Fra Lovro Tadiæ ................................ 1839.- ?, biljei se kao kapelan14. Fra Petar Baniæ-Kasalo .............................. 1856. je upnik Sasinski;(dalje nemamo podataka)

    Dvadesetog kolovoza 1856. umrla je u upnoj kuæi u Sasini Marija Baniæ-Kasalo, roð. Marianoviæ, majka upnika Petra, u dobi od 61 godine i pokopanana groblju Zimzelena.26

    Nakon obnove upe u Sasini:

    1. Fra Anto Maèinkoviæ ..................................................1914.-1917.2. Fra Vojislav Æuriæ ....................................................... 1917.-1918.3. Fra Franjo Valentiæ .................................................... 1918.-1921.4. Fra Anto eremet ...................................................... 1921.-1924.5. Fra Anto Juriljeviæ ..................................................... 1924.-1926.6. Fra Julijan Jurkoviæ .................................................... 1926.-1928.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5231

  • UPA SASINA

    32

    7. Fra Anto eremet ...................................... 1928.-1930. (drugi put)8. Fra Jako Biliæ ............................................................ 1930.-1933.9. Fra Anto Katava ........................................................1933.-1937.10. Fra Luka Teiæ .......................................................... 1937.-1943.11. Fra Miroslav Buzuk ........... 1943.-1944. (zatim upnik iz San. Mosta)12. Fra Dragomir Prpiæ .................................................... 1945.-1953.13. Fra Luka Komljenoviæ ................................................ 1953.-1955.14. Fra Viktor akiæ ......................................................... 1955.-1964.15. Fra Anto Vidakoviæ .................................................... 1964.-1967.16. Fra Vlado Tomiæ .......................................................1967.-1969.17. Vlè. Marko Arabadiæ .................................................1969.-1971.18. Vlè. Nikola Matoeviæ .................................................1971.-1973.19. Vlè. Vinko Puljiæ .............. 1973.(danas nadb. Vrhbosanski i kardinal)20. Vlè. Adolf Viaticki .................................................... 1973.-1981.21. Vlè. Vladimir Tomiæ ...................... 1981.-1992. (zatim bez upnika)22. Vlè. Marijan Stojanoviæ .............................................. 1993.-1995.23. Fra Ivo Orlovac ......................................... (upravlja iz San. Mosta)

    21. Sasinski upnici muèenici naeg vremenaDvojica su sasinskih upnika muèenièki zavrili svoj ivot. Bili su vjerni

    pastiri svog stada i zasluili su da im se saèuva uspomena, te da ih vjernicituju kao prave kræanske muèenike. Iznijet æemo ovdje ukratko njihove ivotnepodatke.

    Prvi je fra Luka Teiæ-Pisariæ koji je bio sasinski upnik est godina, od1937. do 1943. Roðen je 29. studenoga 1893. u abarima, upa Ivanjska kodBanjaluke. kolovao se u Ivanjskoj, Visokom i Sarajevu. U franjevaèki redstupio je 15. srpnja 1911. Za sveæenika je zareðen 16. srpnja 1916. u BanjojLuci. Kao sveæenik djelovao je u Jajcu, Kiseljaku, Novom eheru, imiæima,Volaru i Sasini. Sa svojim vjernicima sagradio je crkve u imiæima i Sasini.Bio je pravi narodni èovjek, a bavio se i pisanjem. Bit æe da je to komunistimanajvie i smetalo. Partizani su ga uhitili, muèili i ubili u Prijedoru upravo na

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5232

  • UPA SASINA

    33

    27 M. KARAULA, rtve i muèenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu, Sarajevo, 1999., str. 115-116;A. ORLOVAC, Banjoluèki martirologij, Sveæenici Banjoluèke biskupije rtve ratova dvadesetog stoljeæa, Banja Luka-Zagreb, 1999., str. 118.28 Dokumenti o protunarodnom radu i zloèinima jednog dijela katolièkog klera, Zagreb, 1946, str. 286, sl.

    Badnjak, 24. prosinca 1944., skupa s jo osmoricom katolika.27

    Drugi je fra Miroslav Buzuk, krsnim imenom Mato, roðen 15. oujka1906. u Brievu, upa Stara Rijeka. Nakon osnovne kole, gimnaziju jezavrio u Visokom, a bogoslovski studij u Sarajevu. Postao je èlan franjevaèkogreda 13. kolovoza 1925. Za sveæenika je zareðen 22. prosinca 1928. uSarajevu. Obavljao je vie sveæenièkih dunosti: bio je upni i samostanskivikar na Petriæevcu, upnik u Doljanima, Volaru i Sasini (1943.-1944.), tegvardijan u samostanu Plehan kod Dervente. Nije posve pouzdano utvrðenovrijeme i mjesto njegove muèenièke smrti. Knjiga Dokumenti o protunarodnomradu ()28 donosi zapisnik o sasluanju fra Miroslava s datumom 17. prosinca1944., dakle je uhiæen veæ prije Boiæa. Optuili su ga zajedno s prijedorskimupnikom vlè. Josipom Böckmannom zbog navodne pijunae. Premamaticama umrlih upe Sanski Most, partizani ga strijeljali na Gredi kod

    fra Luka Teiæ-Pisariæ fra Miroslav Buzuk

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5233

  • UPA SASINA

    3429 M. KARAULA, nav. dj., str.40-41; A. ORLOVAC, nav. dj., str. 103.

    Sanskog Mosta 21. veljaèe 1945. zajedno s Böckmannom. I ematizamBanjaluèke biskupije iz 1960. ima taj datum njihove smrti. Èini se da su tipodaci najtoèniji. Nije jo imao ni 39 godina.29

    22. Vjernici i sveæenici - rtve ratova 20. stoljeæa u upi SasinaProteklo 20. stoljeæe ostat æe zabiljeeno kao najtragiènije u povijesti

    upe Sasina. Tri su rata ostavila znatno tragiènije posljedice nego cijelotursko doba. Do sada, koliko znamo, nije sustavno istraivano niti objavljenostradanje vjernika te upe niti u prvom svjetskom ratu (1914.-1918.), niti onih,osobito brojnih, u drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) i poraæu, a èak ni onihiz najnovijeg rata, iako na podruèju upe Sasina ratnih djelovanja nije nibilo. Za prvi svjetski rat nije nam danas, zbog nedostatka dokumenata isvjedoka, moguæe takva istraivanja provesti. Meðutim za druga dva rata biloje moguæe na temelju (makar i nepotpunih) upnih matica i svjedoèanstavapreivjelih prikupiti barem veæi dio imena stradalih, iako to ni izdaleka nijepotpun broj. Ovdje ga objavljujemo iz pijeteta prema tim rtvama, od kojihsu najbrojniji (a u najnovijim tragiènim zbivanjima iskljuèivo!) neduni civili.Dakako da je velik broj i vojnika koji su pripadali razlièitim vojskama, alinjihova imena donosimo, ne ulazeæi u potanje analize; uostalom svi su onirtve ratova na ovaj ili onaj naèin.

    A) RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA IZ UPE SASINASasina1. BANOVIÆ, JURO, nestao u ratu2. BARAÆ, ANTE, sin Nike, poginuo3. BARAÆ, JURO, sin Nike i Marije r. Jagar, roð. 1926. u Sasini, nestao 1945.4. BARAÆ, MATO, Jose i Slavke r. Matiæ roð. 1926. u Sasini-abarica,

    odveden od kuæe i nestao 1945.5. BILIÆ, PETAR, Marijan i Marije r. Tamaz, r. 1919. u Sasini, nestao 1943.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5234

  • UPA SASINA

    35

    6. BOIÆ, ANTO, sin Nike, poginuo7. BOIÆ, BARIA, nestao u ratu (moda: BARTUL, Jure i Janje r.

    Komljenoviæ, mu Rue r. Boiæ) 308. BOIÆ, BOKO, nestao u ratu9. BOIÆ, DRAGUTIN, Marijana, r. 1909. u Sasini-umarima, mu Joze

    (!) r. Buha nestao 1944.10. BOIÆ, MARIJAN, Marijana i Perke r. Popoviæ, r. 01. 10. 1919., mu

    Janje r. ehiæ, nestao nakon 1945.!11. BUZUK, fra MIROSLAV, upnik, r. 15. 03. 1906. na Brievu, upa Stara

    Rijeka, strijeljan od partizana 21. 02. 1945.12. ÈAVLOVIÆ, MILE, Mate i Jele r. Komljenoviæ, iz Sasine-umari, nestao

    1945.13. ÈAVLOVIÆ TADE, +1945.14. DAKIÆ, FRANJO, poginuo kod Bos. Novoga (moda: Polje i Mare r.

    Mariæ, r. 02. 10. 1916., mu Mare r. Koziæ)15. DAKIÆ, IVO, posinak Rue r. Tomiæ, r. 1912., nestao 1945.16. DAKIÆ, LUCIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol17. DAKIÆ, MARIJA (moda: Mara Dakiæ r. Koziæ, kæi Ive Koziæa i Kate r.

    Zekiæ iz Sasine, r. 02. 02. 1920., ena Frane Dakiæa)18. DAKIÆ, RUA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol19. DAKIÆ, VINKO, Marka i Lucije r. Krakiæ, r. 01. 09. 1916. u Sasini, mu

    Kate r. Koziæ, potkivan èavlima i ubijen u Sanskom Mostu 1943.20. GRGIÆ, ANTO, Petra i Rue r. Tukariæ, r. 1920., mu Marije r. Tomiæ,

    nestao 1945.21. GRGIÆ, MILE, Jure, r. 1906. u Sasini-umarima, mu Janje r. Matiæ,

    nestao 1945.22. HORVAT, ANTE, poginuo23. ILIÈIÆ, MATO, Ilije i Vide r. Èavloviæ, nestao u ratu24. ILIÈIÆ, PERO, Ilije i Vide r. Èavloviæ, nestao 1945.25. IVIÈIÆ, JURO, sin Ante i Rue r. Vulinoviæ, r. 17. 10. 1920. u Sasini-

    abarica, mu Slavke r. Ljevar, nestao26. IVIÈIÆ, NEDILJKO, sin Jose, poginuo kod Bosanske Krupe

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5235

  • UPA SASINA

    36

    27. IVIÈIÆ, PERO, sin Franje?28. JOLIÆ, MARIJA roð. ILIÈIÆ, 34. god., roð. u Sasini, ubijena 02. 03. 1944.

    u Baltinim Barama29. JURIÈIÆ, JANDRO, sin Jure, nestao u ratu30. JURIÈIÆ, JOSO, Grge i Ane r. Rajkoviæ, r. 12. 05. 1911. u Sasini-umarima,

    mu Delfe r. Ivièiæ, nestao 1945.31. JURIÈIÆ, JURO, Grge, r. 1906. u Sasini-umarima, mu Marije r. Mariæ,

    nestao 1945.32. JURIÆ, JOZO33. KLARIÆ, ANTE, sin Blaa, nestao u ratu34. KLARIÆ, ANTE, Ladana i Marije r. Zekiæ, r. 1921. nestao 1945.35. KLARIÆ, FRANJO, sin Stjepana, nestao u ratu36. KLARIÆ, LADAN, zvani Knez, nestao u ratu37. KLARIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol38. KLARIÆ, STJEPAN, sin Stjepana, nestao u ratu39. KNEEVIÆ, ANTE, roð. 1924., nestao 1945.40. KNEEVIÆ, PETAR, nestao u ratu41. KNEEVIÆ, ZDRAVKO, nestao u ratu42. KNJEGINJIÆ, MARKO, Mate i Anðe r. Boiæ, r. 11. 06. 1908., mu Mire r.

    Mato, nestao u ratu43. KOMLJEN, IVO (brat Mile), nestao u ratu44. KOMLJEN, MILE (brat Ive), nestao u ratu45. KOZIÆ, ILIJA, sin Jakova, nestao u ratu46. KOZIÆ, LADISLAV LADAN, Ante i Mare r. Ivièiæ, r. 07. 09. 1906. u

    Sasini, mu Anðe r. Tukera, a u drugom braku vjenèan 1944. s Anðom r.Èavloviæ, nestao 1945.

    47. KOZIÆ, MARTIN, sin Petra, nestao u ratu48. KOZIÆ, MATO, nestao u ratu49. KOZIÆ, MILE, ubijen na Razboju50. KOZIÆ, PETAR, nestao 1945.51. KOZIÆ, PETAR, bez noge, nestao u ratu52. LIÈANIN, JOZO, nestao u ratu (moda: Nike i Rue r. Ljevar, r. 27. 09.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5236

  • UPA SASINA

    37

    1909. u Sasini, mu Cvitke r. Matiæ)53. LIÈANIN, NIKOLA, Ive i Marije r. Mandiæ, r. 1924., mu Kate r. Mato,

    nestao 1945.54. LOVRIÈIÆ, DUJO, sin Marijana, nestao u ratu55. LOVRIÈIÆ, LJUBICA, dijete, kæi Filipa i Kaje r. Ivièiæ, roð. 1940., nestala

    1942.56. LOVRIÈIÆ, NEDILJKO, Jure i Anðe r. Banoviæ, r. 09. 09. 1908. u Sasini-

    abarica, mu Antonije r. Tamar, nestao 1945.57. LOVRIÆ, ANTE, Mijata, r. 1923. nestao 1945.58. LOVRIÆ, IVO, Pere i Lucije arèeviæ, r. 12. 02. 1914. u Sasini-umarima,

    mu Marije r. Kaurinoviæ, nestao 1942. u Sanskom Mostu59. LOVRIÆ, LUKA, mu Paule roð. Èengiæ, roð. 14. 05. 1893. u Sasini,

    ubijen 06. 07. 1945. od nepoznatih osoba60. LUJIÆ, ANÐA, Eugena i Kate r. Èavloviæ, roð. 01. 11. 1924., nestala

    1945.61. LUJIÆ, BONE, sa Rovina62. LUJIÆ, ILIJA, Jure, odveden od kuæe i nestao 1945.63. LUJIÆ, JANDRO, Jure i Marije r. aliæ, r. 04. 12. 1911., mu Anðe r. Zekiæ,

    nestao na Istoènom frontu 1943.64. LUJIÆ, MATO, sa Rovina65. LUJIÆ, PERO, zv. PEJO, Marijana i Lucije r. Ljevar, r. 03. 04. 1914., mu

    Jelice r. Pranjiæ, odveden od kuæe i nestao 1945.66. LUJIÆ, VINKO, Eugena i Kate r. Èavloviæ, roð. 24. 01. 1922., nestao

    1945.67. LJEVAR, JAKOV, sin Nike, roð. 1907. u Sasini-abarica, mu Lucije r.

    Lovrièiæ, poginuo 1944. kod Bos. Novog68. LJEVAR, LJUBOMIR, Ferde i Janje r. Lovrièiæ, roð. 27. 11. 1921., mu

    Marije r. Juriæ, nestao 1944. kod Udbine69. LJEVAR, MARA, Petra, civil, ubijena u unjaru, San. Most70. LJEVAR, MARIJAN, Ive i Ane r. Jandrijeviæ, r. 05. 11. 1914., mu Sofije r.

    Boiæ, ubijen u Sasini71. LJEVAR, MARKO, Mate, ubijen u Sasini

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5237

  • UPA SASINA

    38

    72. LJEVAR, MILE, Nike i Mare r. Boiæ, r. 02. 04. 1915. u Sasini, mu Roker. Baraæ, Bleiburg

    73. LJEVAR, MIRKO, sin Nike, civil, ubijen 1945. u unjaru, Sanski Most74. LJEVAR, PERKA75. LJEVAR, SREÆO, sin Nike, roð. 1909. u Sasini-abaricama, mu Marije

    r. Turiæ, nestao 1945. kod Bos. Novog76. MADO, MARKO, roð. 1919., nestao 1945.77. MAJDANDIÆ, MARKO, Nikole i Rue r. Koziæ (Hadan) iz Sasine-umara,

    nestao 1945.78. MAJDANDIÆ, VINKO, sa Razboja, odveden od kuæe i nestao79. MANDIÆ, ANTE, ubijen u Sasini80. MANDIÆ, FILIP, Ante? i Anðe, r. 1924., nestao 1945.81. MARIÆ, ANÐA82. MARIÆ, ANTO, poginuo u Bobiji kod Ivanjske (moda: Ive i Anðe r. Mandiæ,

    r. 02. 07. 1916., mu Cvitke r. ehiæ)83. MARIÆ, ANTO, mu Anðe roð. Dakiæ, 50 god., roð. u Sasini, ubijen 26.

    11. 1945. od nepoznatih osoba84. MARIÆ, JAKOV, poginuo kod Bos. Novog85. MARIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol86. MARIÆ, MARIJAN, Stipe i Vide r. Koziæ, r. 21. 10. 1909. u Sasini-

    umarima, mu Kate r. Ivièiæ, nestao 1945.87. MARIÆ, MATO, poginuo kod Bos. Novog88. MARIÆ, STIPO, roð. 26. 12. 1921. u Sasini-umarima, sin Ante i Verke r.

    Mandiæ, mu Sofije r. Buha, nestao 1942.89. MARIÆ, ZDRAVKO, poginuo kod Bos. Novog90. MARKANOVIÆ, MARIJA91. MARKEZIÆ, IVO, Ive i Kate r. Kneeviæ, r. 05. 07. 1920., Sasina Gornje

    Selo, mu Rue r. Koziæ, nestao 1945.92. MATIJEVIÆ, IVO, odveden od kuæe i nestao (moda: Pere i Rue r. Sediæ,

    r. 17. 08. 1912., mu Nevenke r. Tomiæ)93. MATIJEVIÆ, LUKA (moda: sin Marka i Mare r. Grgiæ, r. 24. 06. 1909., mu

    Kate r. Klariæ)

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5238

  • UPA SASINA

    39

    94. MATO, BLA, Stipe i Lucije r. Matiæ, r. 1925. u Sasini Gornje Selo, nestao 1945.95. MATO, FILIP, Jerka i Mande r. Komljenoviæ, r. 27. 12. 1914., mu

    Jele r. aliæ, nestao 1945.96. MATO, RAFO, sin Ladana, r. 1908., mu Tereze r. Koziæ, vj. 1928.,

    nestao na Istoènom frontu97. MATO, LADAN, odveden od kuæe i nestao (moda: VLADAN, Stipe i

    Rue r. Grgiæ, r. 1885., mu Kate r. Jeliæ)98. MATO, SMILJAN99. MIHIÆ, ANTO, Petra i Ivke r. Senjiæ, r. 14. 04. 1916. u Sasini, mu Anke

    r. Ljevar, poginuo u Sasini100. MIJADIKOVIÆ, IVO, Ante i Juste r. Mijatoviæ, r. 11. 02. 1922. u Sasini,

    mu Antonije r. Topiæ, poginuo u Sasini101. MIJADIKOVIÆ, JAGO, Kladovita102. MIJADIKOVIÆ, NIKO, Ante i Juste r. Mijatoviæ, poginuo u Sasini103. MIJADIKOVIÆ, RAJKO, sin Mate, nestao u ratu104. MIJADIKOVIÆ, TADIJA, Mate i Kate r. Rukavina, r. 05. 10. 1914.,

    mu Ane r. Kaurinoviæ, nestao u ratu105. MIJADIKOVIÆ, ROKO106. MIJADIKOVIÆ, VIDA107. ALIÆ, LUKA, Jose i Kate r. Lujiæ, r. 1919. u Sasini Gornje Selo,

    nestao 1945.108. ALIÆ, PEJO, Jose i Kate r. Lujiæ, r. 1914. u Sasini Gornje Selo,

    nestao 1945.109. ALIÆ, STIPO, roð. 1910. u Sasini-umarima, mu Milke r.

    Komljenoviæ, vj. 1929., nestao u ratu110. EHIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol111. EHIÆ, MARKO, sin Mile, nestao u ratu112. EHIÆ, MILE, roð. 1925. u Sasini, poginuo 23. 04. 1944. u borbi s

    komunistima u Kotor Varou113. TEIÆ-PISARIÆ, fra LUKA, upnik u Sasini, roð. 29. 11. 1893. u

    abarima, upa Ivanjska, partizani ga muèili i ubili na Badnjak, 24. 12.1944. u Prijedoru

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5239

  • UPA SASINA

    40

    114. TOMIÆ, MARKO, Jure i Delfe r. Ljevar, r. 27. 03. 1914., mu Ljubice r.Matiæ, ubijen u Sasini

    115. TOMIÆ, NIKO, Jure i Delfe r. Ljevar, r. 05. 10. 1911., mu Jele r. Lujiæ,ubijen u Sasini

    116. TOPIÆ, MILE, odveden od kuæe i nestao117. TUKARA, MARIJAN, nestao u ratu118. TUTIÆ, ILIJA, sin Luke, nestao 1945.119. VULINOVIÆ IVO, Tome i Anðe r. Èavloviæ, r. 27. 06. 1920. u Kladovitoj,

    mu Veselke r. Lujiæ, poginuo120. ZEKIÆ, BONE, iz Sasine-Kladovite, ubijen u unjaru, Sanski Most121. ZEKIÆ, LUKA, iz Sasine-Kladovite, nestao u ratu122. ZEKIÆ, MIRKO, iz Sasine-Kladovite, nestao u ratu

    krljevita

    1. HORVAT, PERO, r. 1893., mu Anðe r. Markanoviæ, vjenèani 1912., nestao2. ILIÈIÆ, MARIJAN, mu Rue roð. Tutiæ, 49 god., roð. u krljevitoj, ubijen

    20. 02. 1946. (!) od nepoznatih osoba3. ILIÈIÆ, MARKO, Ive i Kate r. Tutiæ, roð. 1926. u krljevitoj, nestao 1945.4. KAURINOVIÆ, GRGO, roð. 05. 06.1920. u krljevitoj, sin Ive i Delfe r.

    Èavloviæ, mu Lucije r. Stojiæ, nestao (1943. ili 1945.)5. KAURINOVIÆ, JANJA roð. NIKIÆ, ena Ive, 28 god., r. u krljevitoj, ubijena

    02. 03. 1944. u Baltinim Barama6. KAURINOVIÆ, MARIJAN, roð. 1898. u krljevitoj, sin Marijana i Anðe r.

    Èavloviæ, mu Marije r. Ivièiæ, ubijen u oujku 1945. od nepoznatih osoba,pokopan 14. 03. 1945. u krljevitoj

    7. KOMLJENOVIÆ, JOSO, roð. 26. 01. 1915. u krljevitoj, sin Ive i Kate r.Tutiæ, mu Vide r. Kaurinoviæ, nestao 1945.

    8. MADO, MARKO, Stipe i Vide r. Ilièiæ, r. 04. 05. 1919. u krljevitoj, muJanje r. Tukara, nestao 1945.

    9. TUKARA, ANTO, sin Bartula i Marije r. Ilièiæ, r. 17. 01. 1920. u krljevitoj,ubijen 01. 03. 1941.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5240

  • UPA SASINA

    41

    10. TUKARA, IVAN, roð. 09. 09. 1912. u krljevitoj, mu Lucije r. Komljenoviæ,ubijen 01. 03. 1941.

    11. TUTIÆ, GRGA, sin Ive, roð. 1914. u krljevitoj, nestao 1945.12. TUTIÆ, JOSIP, mu Anðe roð. Tadiæ, roð. 1904. u krljevitoj, ubijen 20.

    02. 1946. (!) od nepoznatih osoba13. TUTIÆ, JURO, sin Stipe, roð. 1906. u krljevitoj, mu Lucije r. Miiæ,

    nestao 1945.14. TUTIÆ, KARLO, sin Jose, roð. 1912. u krljevitoj, mu Antoje r. Ilièiæ,

    nestao 1944.15. TUTIÆ, PETAR, mu Marije r. Komljenoviæ, roð. 1904., u krljevitoj,

    ubijen 02. 03. 1946. (!) od nepoznatih osoba

    Srueni spomenici na groblju ZIM-ZELENA, 21 travnja 1996. (grob fra. Drage Prpiæa)

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5241

  • UPA SASINA

    42

    31 Popis je raðen na temelju matica umrlih i Stanja dua upe Sasina te sjeæanja nekoliko starijih upljana. Popis sam sloio abecednimredom po pojedinim selima, zbog bolje preglednosti.

    Ovdje nisu popisane izbjeglice iz Sasine koje su masovno umirale u upi Dolina kod Bosanske Gradike kamo su se bile sklonile, i tood gladi, velike studeni i bolesti. U popis su uneseni samo izravno ubijeni ili nestali, koji su takoðer pobijeni.

    Broj je svakako puno veæi, jer nemamo potpune matice umrlih. Godite 1942. ne postoji u tim maticama uopæe; ostala godita postoje,a unoeni su u nju dijelom i pokojnici iz upe Stratinska. Treba imati na umu da je upa neko vrijeme bila gotovo posve raseljena, a ubijenasu èak dva sasinska upnika: fra Luka Teiæ-Pisariæ i fra Miroslav Buzuk, te onaj u susjednoj upi Stratinska: fra Danijel Brievac. Po svemuizgleda da je to u matice pisano naknadno, pa sigurno nedostaje puno imena. Pravo je èudo da su i ova saèuvana! Zadatak je svih Sasinjana,gdje god danas ivjeli, prikupiti podatke i upotpuniti ovaj popis. Nevine rtve nisu zasluile da budu preputene zaboravu; one zasluuju naesjeæanje, potovanje i molitvu.

    Tomaica1. KAURINOVIÆ, ANÐELKO, Mile i Lucije r. Jandrijeviæ, r. 29. 02. 1909. u

    Tomaici, mu Kate r. Topaloviæ, nestao 1945.2. KAURINOVIÆ, MATO, roð. u Tomaici, Duje i Ivke r. Zekiæ, r. 16. 07.

    1923., mu Anðe r. Grgiæ, nestao 1945.3. KOMLJENOVIÆ RUDE, Luke i Marije r. Mato, r. 26. 03. 1905. u Tomaici,

    mu Finke r. Hrvat (bio u jo dva braka: s Anðom r. Mariæ, pa s Mandomr. Mijadikoviæ i konaèno s Finkom!), nestao 1945.

    4. POPOVIÆ, ANTO, mu Perke roð. Boiæ, roð. 13. 01. 1898. u Tomaici,masakriran i ubijen 15. 07. 1941.

    5. POPOVIÆ, IVO, Ante i Perke, r. 1928. u Tomaici, nestao 1945.6. TOPALOVIÆ, MILE, teak, mu Anðe, roð. u Tomaici, ubijen 13. 05.

    1945.7. ZEKIÆ, FERDO, Ive i Rue r. Kneeviæ, r. 28. 09. 1921. u Tomaici, mu

    Sofije r. Kaurinoviæ, nestao 1945.8. ZEKIÆ, RUA roð. KOMLJENOVIÆ, ena Mate, roð. u Tomaici, strijeljana

    04. 12. 1947.31

    WWWWW

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5242

  • UPA SASINA

    43

    B) RTVE RATA 1992.-1995. GODINE IZ UPE SASINA

    Èak su 24 nedune rtve iz sasinske upe ubijene bez ikakva razloga ipovoda u razdoblju 1992.-1995. godine, samo zato to su bili katolici iHrvati, svoji na svome, a nali su se na putu neèijim zloèinaèkim planovima.Pritom nisu poteðene ni ene, a veæina mukaraca bila je mlaðe dobi.Posebno je tragièan bio Duni dan, 2. studenoga 1992., kada je devetmukaraca, upljana ove upe, bez ikakvih ratnih djelovanja okrutno ubijenou krljevitoj. Evo imena svih rtava koja su dosad prikupljena.

    1. BANOVIÆ, JOSIP, sin Ive i Marije roð. Ilièiæ, r. 14. 10. 1971., u krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj

    2. BARAÆ, MATO, r. 08. 03. 1932. u krljevitoj, mu Kate r. Vraniæ,umirovljenik, ivio u Kruharima, ubijen na putu kuæi 19. 10. 1992.

    3. BOIÆ, MARKO ubijen u zaseoku umari noæu 29./30. 11. 1992.4. ÈAVLOVIÆ, MILKA, kæi Florijana i Lucije r. Mato, kuæanica, roð. 05. 10.

    1933. u krljevitoj, ubijena u svojoj kuæi noæu 02. 08. 1992.5. ÈAVLOVIÆ, MIROSLAVA, sestra Milke, kuæanica, r. 03. 10. 1937. u

    krljevitoj, ubijena u svojoj kuæi noæu 02. 08. 1992., zajedno sa sestrom6. ILIÈIÆ, TADE, r. 1932. u krljevitoj, mu Zorke r. Tomiæ ubijen pred kuæom10. 07. 1992.7. KAURIN, MARTIN, roð. 24. 02. 1952. u krljevitoj, ubijen 21. 11. 1994.

    na svom imanju u krljevitoj8. KOMLJEN, FERDO, ubijen u zaseoku umari noæu 29./30. 11. 1992.9. LJEVAR NIKO, roð. 21. 02. 1929., mu Rue r. Kneginjiæ, umro 22. 06.

    1993. od zadobivene rane10. NIKIÆ, PERO, sin Marka, roð. 18. 06. 1959. u krljevitoj, mu marije r.

    Ilièiæ, ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj (Glamonici)11. NIKIÆ, ARKO, sin Martina, roð. 28. 01. 1958., u krljevitoj, mu Marije

    r. Stojiæ, ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj (Glamonici)12. POTALEC, TOMO, sin Josipa, roð. 1950., iz krljevite, ubijen 02. 11.

    1992. u krljevitoj

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5243

  • UPA SASINA

    4432 Popis je raðen na temelju Matica umrlih upe Sasina i odgovarajuæih izvjetaja.

    13. STOJIÆ, IVO, roð. 22. 07. 1929. u krljevitoj, policajac u mir., muAnkice r. Baliæ, pronaðen mrtav u svojoj kuæi 20. 11. 1994. s prostrijelnomranom u sljepooèici14. ALIÆ, DRAGINJA iz Tomaice ubijena 05. 12. 1992. u Tomaici15. ALIÆ, MARA iz Tomaice, ubijena 05. 12. 1992. u Tomaici16. TADIÆ, DRAGAN, sin Nikole i Marije r. Kaurinoviæ, mladiæ, roð. 03. 06.1967. iz krljevite, ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj (Glamonici)17. TADIÆ, KARLO, sin Marka, r. 16. 06. 1952. u krljevitoj, mu Jele r.Egredija, ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj (Glamonici)18. TOPALOVIÆ, ILIJA iz Tomaice, ubijen 25. 10. 1992. u Tomaici19. TOPALOVIÆ, IVO, r. 1943. u Tomaici, odveden iz svoje kuæe i ubijen24. 10. 1992. u Tomaici20. TOPALOVIÆ, MILE iz Tomaice, ubijen 05. 12. 1992. u Tomaici21. TOPALOVIÆ, PERO iz Tomaice, ubijen 05. 12. 1992. u Tomaici22. TUTIÆ, ANTE, sin Ive, iz krljevite, ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj23. TUTIÆ, BONO, sin Mate i Dragice r. Grgiæ, roð. 26. 08. 1937., u krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj24. TUTIÆ, IVO, sin Nikole i Dragice r. Vranjiæ, roð. 23. 06. 1931. u krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u krljevitoj.32

    WWWWW

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5244

  • UPA SASINA

    45

    ZakljuèakKratko skicirana sudbina katolika ovoga kraja i njhove Crkve na primjeru

    upe Sasina u ovom prikazu vjerno oslikava sudbinu dobrog dijela katolikaBosne i Hercegovine. Relativna blizina sjeditu Rimskog carstva i prirodnabogatstva ovih krajeva, osobito rudna, to je jo onda bilo poznato, uvjetovalisu rano irenje i ukorijenjenje kræanstva u ovim krajevima jo u antièko doba.Bujni procvat Katolièke crkve nakon doseljenja i pokrtenja Hrvata smnogobrojnim crkvama, upama i samostanima u tom prelijepom dijeluondanje Hrvatske obiljeio je srednjovjekovnu povijest tih krajeva. Nokatolièanstvo je tu, jer drugih vjera i konfesija tu nije u to doba bilo, doivjelogotovo potpuni slom padom pod tursku vlast. Unitene su cijele pokrajine,biskupije, samostani i upe, a ono malo preivjelih katolika bilo je prisiljenobjeati u zabaèenija mjesta kako bi saèuvali ivu glavu i svoju vjeru. Da se usanskom bazenu, u koji spada i Sasina, katolièanstvo kako-tako saèuvalo imamozahvaliti i rudnom bogatstvu tih krajeva, to su Turci koristili, a trebali su im zapreradu rude i katolici iz tih krajeva i osobito srednje Bosne, koji su bili struènjaciu tome, a koji su se doseljavali u ove krajeve, pa su im Turci davali èak iodreðene olakice. No, èim je nestalo Turaka, broj se katolika stao poveæavati,djelomice prirodnim priratajem, buduæi da je natalitet bio vrlo visok, a dijelomdoseljavanjem, osobito iz Dalmacije i Like. Ratovi 20. stoljeæa zaprijetili suposvemanjim unitenjem katolika tih krajeva, osobito izgon 1995. kada jemeðu tolikim drugima i sasinska upa svedena na ostatke ostataka. No dosadanjepovijesno iskustvo i naa vjera ipak nas uèe optimizmu, kojega se, kao ni svogazavièaja, ni u ovom sluèaju ne elimo odreæi. Ovaj rad je mali prilog u tomesmjeru.

    vvvvv

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5245

  • UPA SASINA

    46

    Die FolgerungDurch das Beispiel der Pfarre Sasina, die das Shicksal des großen Teils

    der Katholiken in Bosnia und Herzegovina sehr treu dargestellt, sieht mansowohl das Schicksal der Katholiken diser Region als auch ihrer Kirche.

    die Relative Nähe von der Sitzung des Römischen Reiches und dernatürlichen Erzreichtums und Einwurzelung des Christentums in dieser gegennoch in der Antik.

    Nachdem die Katholiken eingewandert sind und nachdem sie getauftworden waren bezeichnete man dass als das Aufblühen der KahtolischenKirche in diesem wunderschönen Teil des damaligen Kroatiens mitzahlreichen Kirchen, Pfarren und Klöstern des Mittlesalters in dieser Region.

    Als die Türken die Macht übernahman, hatte der Katholizmus fast denganzen Krach erlebt, weil es dort keine anderen Religionen oder Konfessionengab.

    Die ganze Region, Bistümer und Klöster wurden zerstört, und die wenigenüberlebenden Katholiken mussten fliehen um ihr Leben und ihre religion zuretten.

    Dank dem von den Türken gebrauchten Erzreichtums dieser Gegend istder Katholizmus in dem Sanischen Bassin, das auch die Sasina einschließt,größtenteils erhalten worden. Die Türken brauchten auch die aus Mittel-Bosnien Immigrierende, weil sie Experten für Erzverarbeitung waren unddeswegen bekamen sie von den Türken sogar verschiedene Privilegien.

    Aber, sobald die Türken weggingen, begann die Zahl der Katholikenzuzunehmen, einerseits weil die Natalität sehr hoch war und anderseits wegender Einwanderung besonders aus Dalmatien und Lika.

    die Kriege des 20. Jahrhunderts bedrohten mit der allgemeinen Zerstörungder Katholiken dieser Gegend, besonders die Vertreibung im Jahr 1995, alsdie Sasinische Pfarre, unter so vielen anderen Pfarren, auf Ruinenherabgeführt wurde.

    Die historiche Erfahrung und unsere Religion lehren uns trotz all dem,optimistisch zu bleiben, denn Optimismus und Heimat sind etwas, worauf wirin keinen Fall verzichtern wollen.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5246

  • UPA SASINA

    47

    SummaryThe example of the parish Sasina gives us a general outline of the

    Catholics life in this area and of their churchs destiny. It faithfully illustratesthe history of most of the Catholics in Bosnia and Herzegovina.

    The relative nearness to the centre of the Roman Empire and the areasmineral resources stipulated the expansion of Christianity and inveterasy inthe ancient times of this region. After the immigration and christening of theCroats, the prosperity of the Catholic Church with so many churches, parishesand convents in this beautiful area of historical Croatia, marked the MiddleAges in this region.

    Nevertheless, the Catholicism was nearly destroyed after the Turks hadovertaken the authority, because there was no other religions in that time.The whole regions, dioceses, convents and parishes were destroyed and thefew of the survived Catholics were forced to run away to the remote places inorder to save their lives and religion.

    We are to thank the mineral resources used by the Turks that the Catholi-cism in the Sana-basin, which also includes Sasina, was kept from decay.

    The Turks needed also the immigrating Catholics from that region, espe-cially from middle Bosnia, because they were experts in manufacturing of theminerals and thats why even some privileges were given to them.

    As soon as the Turks were gone, the number of Catholics began to in-crease, on the one hand because the natality was very high and on the otherhand because of the immigraton, espcially from Damatia and Lika.

    The 20th century wars threatened the complete destruction of the regionsCatholics, especially the 1995 banishment, when among all other parishesthe Sasina-parish was brought down to mere ruins.

    Nevertheless, our historical experience and our religion teach us how tostay optimistic and so together with our homeland this optimism grows intosomething that we are not willing to give up

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5247

  • UPA SASINA

    48Sruena crkva upe Sasina 28. lipnja 1993.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5248

  • UPA SASINA

    49

    SJEÆANJE FRA BOSILJKA LJEVARA

    Roðen sam u Sasini kod Sanskog Mosta, 3. VI. 1896. na Tijelovo. Mojiroditelji i dva brata moga oca, Josan i Niko, ivjeli su kao jedna brojnaseljaèka zajednica. Moga oca, po imenu Mato, svi su zvali Maæun. Majki jebilo ime Marija, r. Tomiæ.

    DjedANTO (TUNJA)

    NIKO MATO JOSANDjeca: Djeca: Djeca:

    1. Delfa 1. Marijan 1. Petar2. Luka 2. Jela 2. imo3. Mile 3. Jure 3. Dragica4. Vida 4.+ Zorka 4. Jakov5. Anto 5.+ Petar 5. Anka6. Sreæko 6. Petar 6. Bosiljka7. Jakov 7. Ferdinand 7. Rua8. Mirko 8. Janja

    Nikina ena bila je Marija Boiæ iz Krkojevaca, a Josanova Rua, roð.Matiæ iz Gornjeg Sela.

    Ljevari su doselili od Livna u drugoj polovici 18. stoljeæa. Zvali su seErcezi kojih i danas ima u Livnu i okolici. Prezime Ljevar nastalo jevjerojatno od nepravilnog izgovora Livnjaci-Ljevnjaci-Ljevari ili kako nekihoæe od njemaèke rijeèi Gießer (lijevci) jer su talili (lijevali) eljeznurudu. Smatram da je prvo miljenje vjerojatnije od drugoga.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5249

  • UPA SASINA

    50

    to ih je potaklo da napuste livanjski kraj i ovamo dosele, ne bih znao, alimogu nazrijevati: U turskoj carevini u ono doba, a i prije i kasnije, sve dookupacije Bosne 1878. nije bilo poredka. Sjetimo se esnaestog stoljeæakada su djedovi Gradiæanskih Hrvata naputali svoje domove i ognjita izauvijek odselili ne bi li spasili goli ivot. Iz Like i Primorja odlaze od 1520.do 1527. Godine 1532. 1538. sa podruèja Kupe, oko 10.000. Godine 1537.- 1547. sa podruèja Une i Kupe, 40.000. Godine 1565. - 1579. sa podruèjaKladue i Slunja oko 60.000. To su veæe skupine a pojedinci i manje skupinenisu mogli seliti daleko nego su iz Bosne preko Dinare bjeali u Dalmaciju,preko Une u Liku i preko Save u Slavoniju. Luka Vukaloviæ u Martiæevojpjesmi ne moguæi podnositi turskoga zuluma, odmeæe se u hajduke i priodlasku opratajuæi se sa svojom Ljubom, koja je pred porodom kae:

    Ljubo moja ti moje uzdanjeAko Bog da pa muko porodiLijepo ime Vide nadjeni muNe bi l bolje vidjevao dane,

    Neg to mu ih vidjevo babajko.

    Moe se reæi da su nai krajevi kroz cijeli srednji vijek bili ratno podruèje,gdje se haraèilo, ruilo, arilo i palilo. U tursko doba tko nije htio preæi naislam, nije mu bilo dobro. Narod se sa puteva sklanjao u brda i zato naegasvijeta nema nastanjena po plodnim ravnicama osim u Posavini, a i tamo suuglavnom doseljenici iz drugih krajeva. Svijet je titila, i treæina i, desetinakoja se davala begovima i spahijama pa je uslijed krajnjega siromatvamorao seliti trbuhom za kruhom. Vjerujem da su bjeali sa svojih obitavalitane samo oni koji su skrivili vlasti te bjeali u druge krajeve da zabace trag,nego i siromasi koji su u ratnim nepogodama ostali beskuænici. Istini za voljumoram napomenuti da je turska vlast sa rudarima lijepo postupala. Trebalojoj je eljeza. Prièao mi je pokojni otac da su rudari plaæani u zlatu. LivanjskiErcezi su to saznali vjerojatno preko sveæenika da rudari bolje, bogatije iudobnije ive nego ostali svijet.

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5250

  • UPA SASINA

    51

    Ti su se livanjski Ercezi zauvijek oprostili od svojih koji ostaju i doselili,kako sam spomenuo, u Sasinu polovicom 18. stoljeæa. Negdanji Sasi bili sudjelomièno, ili odselili, ili se asimilirali sa domaæim svijetom tako da na njihpodsjeæaju samo izvjesne njihove rijeèi i izrazi i jedan jedini njihov potomak,Egerdija odnosno Egredija, kako ga naziva domaæi svijet. Egredije sudoli od grada Egera, a njihovi potomci stanuju u Sasini izmeðu Lujiæa iBaraæa.

    Brzo nakon dolaska u Sasinu, vjerojatno ne naavi zaposlenja, neki suLjevari odselili u okolna sela Banje Luke te ih danas ima u Motikama,Prijeèanima, Zaluanima, Stranjanima, Petriæevcu i samom gradu.

    Poznato im je da su doselili iz Sasine.Otac moj imao je sestru Ruu, koja je bila udana za nekoga Tomiæa koji

    je dosta rano umro, a ostalo iza njega dvoje djece, Tomo i Klara. Kao udovavratila se sa djecom braæi i provela neko vrijeme kod njih, a onda se udala za(pokojnoga) Peru Banoviæa u Kruhare u blizini Sanskoga groblja Grede. Sinjoj Tomo bio dugo vremena zaposlen kod banjaluèkog trgovca MarijanaMarkezinoviæa, a onda se vratio u Kruhare. Klara se kao djevojka udala za IvuBanoviæa, sina Matina, u Jandrijeviæe. Mu joj Ivan odselio u Ameriku, a onasa dvoje muke djece ostala kod svekra Mate. Kad je umrla, ja sam vodionjezin sprovod na kruharskom groblju.

    Moj djed Tuna ima je brataMatulu

    Anto Jurko Ivan

    Djeca Djeca Djeca1. Mato 1. Rua 1. Anto2. Ivo 2. Joso 2. Cico

    3. Lucija4. Jela5. Joso

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5251

  • UPA SASINA

    52

    Anto Antiæ stanovao je u Dolini, Ivan u Stranama, a Jurko pokraj Tunjinekuæe.

    O Matuli kasnije opirnije.Djed Tunjo umro je u proljeæe 1905. godine. Vraæajuæi se iz kole kod

    Klanice, susretnem Niku, sina Lukaæa Tomiæa i on me odvoji od ostalihuèenika, potiho mi saopæi da mi je djed umro, a on ide upniku da dojavinjegovu smrt. Dobro se sjeæam da je sljedeæega dana doao upnik fraVladimir Matijaeviæ i njegov mladi kapelan fra Jozo Lopareviæ i vodilisprovod na groblje Zimzelen.

    Djed Tunjo pod stare dane nije mogao obavljati tekih poljskih poslova,nego je èuvao ovce. Dobro se sjeæam kako doðe jednoga jesenskoga danakuæi pa kaza da mu je vuk zaklao jednu ovcu. Umro je u devedesetoj godiniivota kako sam vidio u Matici umrlih u Sanskom Mostu.

    Poto je zajednica bila brojna, sa preko dvadeset osoba, otac i strièevipodijelili su poslove tako da je otac vodio trgovinu, stric Josan ljeti stoku iupravljao glavnom kuæom, dok je stric Niko ljeti i u proljeæe vodio brigu oobradi zemljita, a zimi u treæoj kuæi sa svojom porodicom timario stoku utalama.

    Goveda, ovce, koze i svinje imale su svoje èobane. Kako je osnovnakola bila daleko u Sanskom Mostu, enska djeca, a neka i muka, nisupohaðala kolu, zato su morala èuvati stoku, blago, (sermiju), kako se to ondanazivalo. Ovce i koze ljeti su noæu spavale u torovima ograðenim ljesama, agoveda u oborima ograðenim ivokama. Torovi i obori su premjetani svremena na vrijeme da stoka svojom mokraæom i izmetinama tori (gnoji)zemlju. Svinje su imale svoje svinjce, ljeti kod kuæe a ujesen u umi naRavnama gdje su se hranile bukovim irom. Na vrhovima Sasine nalazile seume obrasle stoljetnim bukvama koje su gotovo svake godine raðale obilnoirom pa su svinje sve dok nije zapao duboki snijeg, nalazile obilnu hranu. Utim umama bilo je i vukova i divljih svinja pa su svinjari morali trajno biti naoprezu. Ako bi se neke svinje previe udaljile da ih èuvar nije imao na oèima,on bi pograbio jedno malo prase koje bi u njegovim rukama skièalo pa bi seudaljena krmad odmah sjatila oko èuvara i roktala. Svinje uhranjene irom

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5252

  • UPA SASINA

    53

    imale su silovnu mast, zato su im nakon ira jedan mjesec davali kukuruze, aonda prodavali. Kod torova je bila i mala koliba u kojoj je spavao jedan èuvarsa psom na lancu pred kolibom.

    Dok nisam poao u osnovnu kolu, èobani su me znali sa sobom povesti,a naroèito sestra Jela koja je èuvala goveda. Strina Marija je èuvala koze pame je na Blagovijest povela sa sobom kada smo uhvatili malu lisicu koja jebrzo uginulo. Kad me jednom imo, sin strica Josana, poveo sa sobomèuvati svinje, u Kosama iznad Kruhara me zagubio. Oko dva sata popodnenastupila je gotovo posvemanja pomrèina sunca. Ja sletim na cestu pa,misleæi da idem kuæi, zabasam u Kruhare. Jedan me èovjek naðe na putugdje plaèem pa me naveèer dovede kuæi. U mojim mladim danima Ljevari suimali oko 15 goveda, 25 svinja, preko 70 ovaca i oko 30 koza.

    U trgovini moga otac prodavale su se namirnice, duhan i petrolej. Kakoje Sasina dosta udaljena od Sanskog Mosta, sama je vlast htjela da se otvoritrgovina i povjeri jednoj pouzdanoj osobi. U trgovini na vidnom mjestu visjelaje dozvola za rad. U Sasini je bilo i sirotinje koja nije imala dovoljno ita, pase ito za nju pristiglo iz Slavonije smjeteno u trgovinu. Maæun je izdavaoto brano bez naplate, ali je biljeio i dotièni koji je primio, morao je odraditina dravnom poslu. Kad nije imao kupaca, znao je ljeti izaæi na oblinjenjive i pomoæi u poljskom poslu. Duæan je bio u mjestu koje se zvalo abar.Bio je to zapravo jedan lijepo izgraðeni èardak koji je u svome donjemdijelu, gdje je bio duæan i jo jedna poveæa prostorija mjesto zida imaomasivna, lijepo obraðena brvna, a na katu zid sa tri sobe i ognjite na kojemusu se ljeti pekli mladi janjci i jarad, potom prodavali.

    Glavna kuæa u kojoj se objedovalo bila je u brdu, od èardaka udaljenaoko 300 m iznad jednoga Grabika. Kod objeda se nastojalo da svi budunavrijeme. Ljeti se jelo èetiri puta zbog tekoga posla (doruèak, ruèak, uinai veèera), inaèe triput, bez uine. Jelo se za jednom okruglom drvenomsofrom sjedeæi na poniskim trononim stoèiæima. Jelo se iz drvene zdjele ilicama koje su obièno bile izraðene od crveni ljivova drveta. Majstori su ihprodavali pazarnim danom u gradu. Uvijek se molilo prije i poslije jela. Jelase juha, pura, grah, krumpir, kupus, razne pite, pilad sveèanijim zgodama,

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5253

  • UPA SASINA

    54

    bungur penièni i od kukuruza, omaè te mlijeko kiselo i slatko, kruh peniènii jeèmeni, a ponajvie kukuruzov i sir. Mlijeka je bilo u izobilju, jer je bilomnogo stoke koja se muzla. Maja je bila obièno najstarija enska kojoj sudruge pomagale. Jelo, a posebno kruh, se cijenilo i nije se rasipalo. Kruh sekuvao u naævama iznad dolafa u koji se stavljalo oprano posuðe, na ognjituu kuæi se pekao kruh pod eljeznim saèom, a pite i ostalo pod pekom koja jebila ira i nia od saèa. Saèovi, lonci i ostalo posuðe kupovalo se pazarnimdanom u gradu. Lonci su bili zemljani. Na ognjitu je danom trajno gorjelavatra koja se veèerom zapretala u lug da se do sutra saèuva ar, jer je ibicabila rijetkost. Iznad ognjita na jednoj drvenoj spravi visio je kotao u kojemuse kuhala pura, varilo mlijeko, ako ga je bilo previe, i hrana za stoku. Kuæesu bile pokrivene bukovom daskom, a na krovu otvori kao mali prozorèiæi kojisu se zvali bade, a otvarali su se da se kroz njih proputa dim. Na tavanu sesuilo meso od zaklane marve i visjeli vijenci bijeloga i crvenoga luka. Kadbi vani bilo previe studeno, oko ognjita se sjedilo i grijalo. Osim glavnekuæe, svaki braèni par imao je i svoju zgradu u kojoj je bio braèni krevet gdjese ljeti spavalo i dralo u spremitu odijelo roditelja i njihove djece. KodLjevara glavna kuæa je bila prizemnica; dio u kome se objedovalo bio je odjakih bukovih ili hrastovih brvana, a dio u kome se spavalo bio je pod tavanom.Spavalo se na slami preko koje je bila prostrta ponjava istkana od lana(ketena) ili konoplje, a i pokrivaè je bio ponjava. U sredini sobe uza zid bilaje ugraðena peæ zvana furuna u kojoj se zimi loilo. Slama na kojoj sespavalo, mijenjala se s vremena na vrijeme.

    Napominjem ovdje da su Ljevari klali samo jednu uhranjenu svinju, alisu zato klali po nekoliko ovaca i koza i njihovo meso suili. Hranili su se ivoæem. U mojim mladim danima imali smo dosta stabala kruaka, jabuka,treanja i ljiva. Sve je to dobro raðalo, a stric Niko iskopao je u strani pokrajkuæe rov, obloio ga daskama i spremio za zimnicu raznoga voæa pa nastokom zime èesto iznenadio dobrim jabukama zelenikama i mukinjama.

    Dok sam bio u treæoj godini ivota umrla mi je baka Anica i roðennajmlaði brat Ferdinand. Ta sam dva dogaðaja iz najranije mladosti zapamtio.

    U Ljevarevoj zajednici vladala je ozbiljnost. Slualo se starijega bez

    knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:5254

  • UPA SASINA

    55

    pogovora. Otac Maæun i dva strica slagali su se i voljeli. Nikada se nisuprepirali niti svaðali, a niti prigovarali jedan drugome. Svaki je od njih svojui bratsku djecu jednako volio i za njih se skrbio. Vjerske dunosti strogo su sevrile. Veèernja i jutarnja molitva nikada se nije proputala. Pod molitvom sekleèalo. Veèernja i jutarnja molitva trajala je po prilici dvadesetak minuta, aobavljala se po moguænosti kad je zvonilo na pozdrav Gospin. U starija dobapo svretku molitve, mlaðarija je ljubila predmolitelja u ruku. Taj obièaj vrise i sada na Badnjak. Iako je upa Sanski Most bila udaljena oko 7 km, ipakse nedjeljom i zapovjednim blagdanima pohaðalo sv. Misu. Oni koji supohaðali sv. Misu, zvali su se misari. Oblaèili su posebno misarsko odijelo.Iduæi crkvi i vraæajuæi se, pjevali su veselo i razdragano. Ako su djeca napravilakakav izgred ili prekraj, kanjavana su vie rijeèima da ih se izrui, negoibom koja je uvijek bila u pripravnosti za tee izgrede. Majke su zaranaupozoravale djecu da se ne smije psovati ni sramotno i bezobrazno govoritijer Bog sve vidi i èuje to se govori. Vjeronauku se posveæivala panjanaroèito u korizmi. Postovi su se strogo odravali. Ni bolesnicima se nijedavala mrsna hrana. Mjesto masti o postu se troilo maslinovo ulje. U mojojranoj mladosti postilo se i petkom i subotom, o kvatrama, srijedom i uoèizapovjednih blagdana.

    Dok je jo ivio djed Tunjo, zimi pred spavanje ene su duboko u noæsjedile i radile ruèni rad, a jedan od mukih morao je pjevueæi naglas èitatiiz Jukiæeve pjesmarice junaèke pjesme te sam tako jo u najranijoj mladostisaznao za Mijata Tomiæa i njegova sestriæa maloga Marijana, za